-
1
Teslina Spirala Vremena
Velimir Abramovi: METAFIZIKA I KOSMOLOGIJA NAUNIKA NIKOLE TESLE
"Ne radim vie za sadanjost ve za budunost!" rekao je Tesla
okupljenim novinarima u Njujorku pre vie od sedam decenija,
"Budunost je moja!" Izumitelj neizmenine struje, polifaznih motora
i generatora, rotacionog magnetnog polja, radija, teleautomatike,
izumitelj na ijim se patentima zapravo zasniva energetika
dvadesetog veka, radio je decenijama potpuno usamljeno na naunom
objanjenju kosmikih procesa, u nameri da teorijski objedini
materijalno i duhovno, isto onako kako je to uinio u svojim
praktinim pronalascima. Pominjanje Teslinog imena danas uglavnom
asocira na takozvanu Teslinu zavojnicu, indukcioni motor i
meunarodnu jedinicu za merenje jaine magnetnog polja. Mnoge
injenice o njegovom ivotu i neobinom stvaralakom daru pale su u
zaborav. Najplodnije razdoblje svog stvaralatva Tesla je proveo u
Sjedinjenim Amerikim Dravama.Patentirao je preko 300 pronalazaka u
SAD i mnogim drugim zemljama. Mnogi od njih su i danas
neponovljivi, kao na primer prijemnik radijante energije,( US
patent, 21 mart 1901, No.: 685957 i 685958) o ijim principima rada
i konstrukciji se nita pouzdano ne zna, osim da nije u pitanju
konvertor energije kosmikih zraka, kakav je danas mogu. Vrio je
istraivanja sa vrlo niskim frekvencijama u periodu 1899 - 1900 u
posebno za to izgraenoj laboratoriji u Kolorado Springsu, a dve
godine kasnije otpoeo je da gradi blizu Njujorka, na Long Ajlendu,
svetsku emisionu stanicu koju nikada nije sasvim dovrio. Ovaj
eksperiment finansirao je ameriki magnat elika J.P.Morgan,Teslin
lini prijatelj. Nakon obustavljanja projekta Vordenklif, 1905.
godine, Tesla se povlai u naunu anonimnost sve do smrti u januaru
1943. godine. Umro je sam, u hotelu NJujorker, ne traei lekarsku
pomo. Poslednjih godina ivota Tesla nije objavljivao nita drugo
izuzev novinskih lanaka i intervjua. Ali svi su izgledi da taj
period njegovog ivota nikako nije protekao uzaludno i lien novih
saznanja. Upravo tada, ve kao zreo naunik, on dolazi do presudnih
generalnih zakljuaka koji e sigurno uskoro otvoriti potpuno novu
stranicu u savremenoj nauci. Jer iz
-
2
istorije je poznato da kad god se nauna misao nae u krizi, na
bespuu, naunici se okreu idejama iz prolosti, traei inspiraciju i
putokaz. U ovoj kratkoj studiji pokuaemo da odgovorimo na vie vanih
pitanja:
(1) Na koji nain je Tesla dolazio do svojih otkria, kao to su
takodje, upliv veoma-nisko fekventnih elektromagnmetskih talasa na
bioloke sisteme, posebno rad ljudskog mozga, fuzija energetskih
struktura, takozvanih vatrenih lopti iz indukcionih polja primarnih
i sekundarnih elektromagnetskih kalemova, superprovodljivost
prirodnih i vetakih medijuma, takozvani beini prenos energije, i
drugih.
(2) Koje su osnovne aksiome Tesline kosmologije, na koji nain
one proistiu iz njegove metafizike, i kako ih je on primenjivao u
svojim fizikim eksperimentima?
(3) Zato su teoretiari i eksperimentatori savremene fizike
vremena tako mnogo zainteresovani da rekonstruiu Teslinu teoriju
fizike realnosti i njegovo shvatanje elektro-magnetskih fenomena;
naroito emo se truditi da odgovorimo na to zato Tesla nije
formulisao svoju naunu teoriju i objavio je.
(4) Da li Teslina shvatanja etike komponente naunih otkria moe
da poslui za oduhovljenje savremenih prirodnih nauka - posebno
fizike, koja je u velikoj krizi.
(5) Da li Teslino shvatanje vrednosti naunog razvoja u sutini
proistie iz univerzalnosti karaktera slovenskog miljenja, t.j. je
li to doprinos izrazito globalne slovenske misli neophodnoj
izgradnji duhovnog nivoa scijentistiko-tehnoloke ere (naroito
izraeno u Teslinim lancima Problem poveanja ljudske eneregije i
Kako kosmike sile oblikuju ljudske sudbine.
(6) [ta se u bliskoj i daljoj budunosti moe oekivati od
prouavanja Teslinih ideja?
(7) Da li je preterano zakljuiti da je Tesla zasnovao globalno
informatiko drutvo svojim uvenim tekstom iz 1900. Godine Svetski
sitem, da li je to tehnika i tehnoloka osnova onoga to se danas
zove novi svetski poredak, i najzad
(8) da li je Tesla duhovni osniva nove scijentistiko-tehnoloke
civilizacije, nazovimo je - Tesliana, ija e vladajua tehnologija
biti inenjering vremena, a jedini i neiscrpni izvor energije -
vreme, odnosno, asinhronicitet razliitih nivoa fizikih procesa.
TESLINA HEURISTIKA METODA Vratimo se u sredinu devetnaestog
veka, u malo selo Smiljan u Lici, tadanjoj provinciji mone
Austrougarske. Tu su godine 1856. 10. jula otac Milutin Tesla,
srpski pravoslavni svetenik i majka Georgina, zvana uka,iz poznate
porodice Mandi, dobili etvrto po redu dete - Nikolu. Sve dok nije
napunio osam godina, Tesla je bio slab i kolebljiv. Jednostavno
nije imao snage i odvanosti da donese bilo kakvu vrstu odluku.
Oseanja su mu nadolazila naizmenino i nekontrolisano, u talasima, i
mali Nikola neprestano je oscilirao izmeu dve krajnosti -
-
3
oduevljenja i tuge. "elje su mi imale razornu mo", sea se on, "a
umnoavale su se poput Hidrinih glava". Bio je opsednut razmiljanjem
o bolu u ivotu, o smrti, o verskom strahu. "Sujeverna ubeenja su me
razdirala, iveo sam u stalnom uasavanju od zlog duha, od utvara, od
dinovskih ljudodera i ostalih satanskih udovita mraka. A onda je,
odjednom, nastala korenita promena i celokupno moje bivstvovanje
krenulo je novim tokom". U to doba u njemu su se razvile mnoge udne
naklonosti, netrpeljivosti i navike, od kojih neke mogu da se
protumae spoljnim utiscima i alergijom, a neke ostaju gotovo
neobjanjive. Bilo je dovoljno da ugleda biser pa da ga spopadne
neto nalik na napad. Nasuprot tome, opinjavalo ga je svetlucanje
kristala, ili nekih predmeta otrih ivica i ravnih povrina.Dobijao
je groznicu kad god bi ugledao breskvu, a ako bi se deli kamfora
nalazio bilo gde u kui, to je u njemu izazivalo najmuniju
nelagodnost. "Jo i danas", pie on ezdeset godina kasnije, "osetljiv
sam na neke od tih neprijatnih nadraaja. im spustim etvrtaste
komadie hartije u posudu s tenou, redovno u ustima osetim neki
neobian i neprijatan ukus". (N.Tesla, My inventions, Electrical
experimenter, N.Y.,1919.) Knjige je voleo vie od svega i kako je
njegov otac imao veliku biblioteku, mali Tesla je nastojao da u
njoj zadovolji svoju rano probuenu italaku strast. Otac se, meutim,
protivio tome i spopadao bi ga bes kad god bi ga zatekao da ita
nou. Sakrivao je od sina svee jer nije eleo da kvari oi. Ali on je
dobavljao loj, pravio fitilje, izlivao tanke tapove lojanica, i iz
noi u no, poto bi zapuio kljuaonicu i sve pukotine, itao je esto do
zore. Teslina porodica je zabranjivala Nikoli i da studira
politehniku, naroito otac koji je od njega zahtevao da ui za
svetenika. Oseajui duboko u sebi svoj neugasivi ivotni poziv
elektroinenjera, Nikola se teko razboleo. Kada je bio gotovo na
umoru i bilo je oito da nee preiveti, otac je konano odobrio
sinovljevu elju. Kao nekim udom, on je ubrzo ozdravio i sav se
predao pronalazakim matanjima. Prenapregnutog uma, poeo je da pati
od udnog poremeaja "pojavljivanja ivih slika koje je esto bilo
praeno jakim bljeskovima svetlosti, to je, moe se rei,
karakteristino za ljude obdarene parapsihikim moima. Ovi jaki
svetlosni bljeskovi prekrivali su prizore realnih objekata i prosto
zamenjivali moje misli. Te slike stvari i scena imale su karakter
stvarnosti". Tesla napominje da ih je vrlo dobro razlikovao od
imaginacija. Objanjavajui ta mu se dogaalo, on navodi kako bi mu se
slika nekog prizora koji uzbuuje nerve, a koji je video preko dana,
iznenada pojavila nou kao potpuno realna i ostajala bi takva u
prostoru pred njim ak i kad bi pokuao da je skloni rukama. Da bi se
oslobodio patnje koju je pojavljivanje "udnih realnih slika"
unosilo u njegovu duu, on je pokuavao da se u tim trenucima
koncentrie na prizore iz svakodnevnog, "obinog" ivota. "U nameri da
se tako oslobodim ja sam neprestano traio nove slike i tako ubrzo
iscrpeo sve prizore koje sam znao - prizore iz kue i najblie
okoline. Nakon to sam vie puta primenio ove mentalne operacije,
pokuavajui da oteram svoje vizije, primetio sam da "obini ivot"
gubi bitku, a realnost vizija postaje sve vra. Zatim sam
instiktivno poeo da vrim ekskurzije izvan granica malog sveta u
kome sam bio, i ubrzo video nove scene. One su bile u poetku vrlo
maglovite, nejasne, i beale kad bih ja pokuao da usredsredim panju
na njih, ali uskoro sam uspeo da ih zadrim. One su dobile na snazi
i jasnoi i najzad postale konkretne kao realne stvari. Uskoro sam
otkrio da se najbolje oseam kad se opustim i
-
4
dozvolim da me sama vizija nosi dalje i dalje. Sve vreme dobijao
sam sve nove i nove impresije i tako sam poeo mentalno da putujem.
Svake noi i ponekad i preko dana, kada bih ostao sam, polazio sam
na ta moja putovanja, vrlo esto, u nova mesta, gradove i zemlje,
iveo tamo, sretao ljude, pravio prijateljstva i poznanstva, i ma
kako to izgledalo neverovatno, injenica je da su mi oni bili isto
toliko dragi kao i moja porodica, i svi ti novi svetovi nisu bili
manje intenzivni u svojim manifestacijama." (N.T., My inventions,
EE., N.Y.,1919.) Na svoje zadovoljstvo primetio je da moe sa
velikom jasnoom i preciznou da vizualizuje svoje izume tako da mu
nisu neophodni eksperimenti, modeli ili crtei. Tako je razvio svoj
novi metod materijalizacije inventivnih koncepcija i ideja. Tesla
je vrlo jasno pravio razliku izmeu ideja koje se deduktivno
inkarniraju u misao, odnosno viziju, i koncepata koji se stiu
generalizovanjem iskustva, induktivno. "Momenat kada neko konstruie
zamiljeni aparat nosi problem transformacije sirove ideje u praksu.
Zato svakom tako proizvedenom izumu nedostaju mnogi detalji, i
obino je defektan (... ) Moj metod je drugaiji. Ja ne urim da se
upustim u materijalni rad. Kada primim ideju, odmah poinjem da je
dograujem u svojoj imaginaciji. Menjam konstrukciju, pravim
poboljanja i ukljuujem aparat u svom umu da radi. Sasvim mi je
svejedno da li testiram svoju napravu u umu ili u laboratoriji. ^ak
primetim ako neto smeta u pravilnom radu. (...) Na ovaj nain ja sam
u stanju da brzo razvijem koncepciju do perfekcije, ne dotiui nita
rukama. Kad dospem tako daleko da na svoj izum primenim svako mogue
poboljanje i vie nigde ne vidim nikakvu greku, tek onda stavim u
konkretnu formu ovaj konani produkt mog mozga. Bez izuzetka moji su
aparati radili uvek tano kako sam zamislio da treba, i eksperimenti
su se dogaali onako kako sam planirao. Za dvadeset godina nije bilo
nikakvog izuzetka. (...) Teko da ima naunog izuma koji moe biti
unapred predvien iskljuivo matematiki, bez vizualiziranja. (...)
Sprovoenje u praksu nedovrenih, grubih ideja je traenje energije i
gubljenje vremena." Izuavajui mehanizme svog psihikog ivota,Tesla
je otkrio da je niz slika iz "druge realnosti" uvek u vezi sa
dogaajima u "pravoj realnosti" i da tu postoji prilino pravilna
korelacija. Ubrzo je stekao sposobnost da shvati kauzalni odnos.
Postao je svestan, na svoje iznenaenje, da je svaka njegova misao
sugerisana spoljnom impresijom. "Ne samo misli, ve i akcije
izazivaju se na isti nain. Posle izvesnog vremena, bilo mi je
savreno oigledno da sam ja samo jedan automat obdaren mogunou
kretanja, koji odgovara na stimulanse senzitivnih organa i misli i
radi prema tome. Praktini rezultat ovoga saznanja bilo je, mnogo
godina kasnije, otkrie teleautomatske kontrole ijih zakona sam
postao najzad svestan, iako sam ih od ranije nosio u sebi u obliku
nejasnih i nedovrenih ideja. "(N.T., My invention, EE., N.Y.,1919.)
Za razliku od Ajntajna koji je isticao presudni znaaj "kinestezije"
i "saglasnosti sa unutranjim oseajem tanosti i potpunosti" neke
ideje ili teorije, Nikola Tesla podvlai imaginaciju izuma kao
psiholoki razlog formulisanja iskaza predvianja u matematikom
obliku. Na primer, za njegovog savremenika Tomasa Edisona se ovako
neto ne moe rei jer se on, budui bez znanja matematike, prevashodno
oslanjao na dugotrajno i mukotrpno eksperimentisanje. U spisima,
Tesla esto govori o svojoj predisponiranosti za mentalne procese
rezonantne sa principima kojima se povinuje priroda. Ova uroena
sposobnost, smatra on, javlja se u pronalazau kao difuzan psiholoki
pritisak, kompulzivna nuda, uzrokujui oseanje nedostajanja budueg
pronalaska, tj. onoga ega u pronalazaevom prethodnom iskustvu
-
5
nikada ranije nije bilo. U tome on vidi ne samo poreklo
pronalazakog htenja uopte, ve i jedan dokaz vie delovanja zakona
vanljudske stvarnosti kroz oveka. Ukratko, Tesla kreativnu
imaginaciju smatra poetkom saznajnog akta predvianja. Iz shvatanja
da nauni principi egzistiraju i van oblasti ljudskog saznanja sledi
i posebnost Teslinog odnosa nepristajanja na usvojena i ogledima
verifikovana nauna znanja, kao i na tzv. univerzitetsku nauku.
Kosmos je za Teslu, kao i za astronoma Demsa Dinsa - um, a kao i za
filosofa Lajbnica - iv u svim svojim delovima. Po Teslinim reima, u
njemu se odreeni zakon pojavljivao uvek spontano i u obliku
geometrijske slike. Slede zatim razumevanje principa i fiziko
interpretiranje kao kasnije faze procesa otkrivanja. Tek tada
dolazi do aritmetizacije zakonitosti i do izraavanja tehnikih
osobina materijala najpogodnijih za neometani rad zakona u
konstruisanom fizikom modelu. Shodno linom iskustvu svoje
inventivnosti Tesla je drao da rad vre prirodni zakoni, a ne
materijalne strukture. Pod radom na otkriu on pre svega podrazumeva
borbu za mentalno proienje, tj. apstrahovanje od sekundarnih misli
i ulnih sadraja optereenih detaljima koji zamrauju jasnost slike
principa i oteavaju uvid u pravu prirodu relacija geometrijskih
elemenata. Teslin postupak shvatanja principa zavren je, a princip
spreman za primenu onda kada je postignuta univokna korespodencija
matematikih i fizikih elemenata. Otkrie je, dakle, dosegnuto u
momentu postizanja identinosti nezavisnih lanova matematikog
algoritma i njihovih fizikih interpreta, tako da se u samom
algoritmu prepoznaje fiziki zakon koji vlada stvarnim svetom. Ideja
se, prema tome, kod Tesle ekskluzivno pojavljuje kao akt kreativne
imaginacije ije matematiziranje vodi konano do fizikog modela.
Induktivno predvianje u Teslinom radu je veoma retko, ako ga uopte
i ima, i karakter takvog predvianja strogo je podsticajan, tj. utie
samo na promenu miljenja u deduktivno. Njemu je svojstven
specijalan tip deduktivnog predvianja koji poinje slikom, nastavlja
se uvidom u geometrijski princip, iz koga se, dakle, tek u treem
koraku obrazuje tzv. opti stav izraen matematiki, tj. nekom
relacijom brojeva. Dalji tok je uobiajen hipotetiki stav koji se
odnosi na nepoznatu injenicu, na primer, parametre rada konkretnog
aparata i sledi iz opteg stava kao njegova posledica. Ta posledica
jeste konstrukcija indukcionog motora, modela obrtnog magnetnog
polja, itd. Teko je dobro razumeti injenice na kome Tesla odluno
insistira u opisima naina kojim je vrio izume, a to je da jasna
slika izuma prethodi ak i samom shvatanju principa kao i svim
docnijim pretpostavkama koje ga vode do njegove realizacije u
konkretnom materijalu. I kako sam kae, on je metodu misaonog
eksperimentisanja vremenom do te mere usavrio da je bio u mogunosti
da obavi sve korekcije svoje zamisli u umu, bez i jedne jedine
fizike probe, to svakako osvetljava donekle i enigmu kvaliteta
njegovog rada iji obim, obzirom na naune ili bar tehnike novine
mnogih segmenata, upravo zapanjuje. U nastojanju da sebi objasni
tajnu precizne imaginacije primenljivog izuma pre uvianja samih
principa rada, Tesla je postavio i teoriju o iskljuivo spoljanjem
stimulansu ovekovog miljenja i pamenja, a oslanjajui se delom na
Rene Dekarta zakljuuje o kosmikom automatizmu svih ljudskih
subjektivnih delatnosti kao i ljudske egzistencije uopte. Ali kako
ishod automatskog rada mozga upravo po Teslinom sopstvenom iskustvu
moe biti stvaralaki (tj. proizvodnja do tada nepoznatih vizuelnih
sadraja) to on radi koherencije razvija i dodatnu pretpostavku o
povratnom dejstvu vidnih centara mozga na retinu i u tome
-
6
vidi uzrok pojave eidetskih slika svojih pronalazaka. Tako
ljudski mozak, i ako izazvan na rad spolja, ipak moe neprestano da
produkuje nove sadraje, misli i slike, jer je broj nadraaja iz
okoline neogranien. Najzad, za Teslu su, miljenje, pamenje,
kretanje itd. samo povratni (feed - back) procesi, pa se moe
primetiti da je u naporu da domisli sopstveni dar pronalazatva
ujedno utemeljio pankosmiki, tj. idealan stav kibernetike. Verujui
da je sva vasiona iva i da su ljudi automati koji se vladaju po
kosmikim zakonima, Tesla je izgradio i originalnu teoriju memorije.
Smatrao je da ljudski mozak nema osobinu da pamti onako kako se to
obino smatra (tj. biohemijski, odnosno biofiziki) ve da je memorija
samo reakcija ljudskog mozga na ponovljeni spoljanji stimulans.
Zaista je neobino da ovek poznat po retko dobrom pamenju (govorio
je sedam-osam jezka), koji je uz to imao i sposobnost eidetskog
predstavljanja misaonih slika, smatra da ne postoji ljudska
memorija. Jo znaajnije je, naravno, da neko sa vie stotina naunih
pronalazaka ne pripisuje inventivnost u zaslugu sebi, nego
eksplicitno izjavljuje da vri ulogu sprovodnika ideja iz sveta
nauke u svet ljudske prakse. Sve ovo ne deluje vie tako
kontradiktorno, ako se ima u vidu da je Tesla, sin pravoslavnog
svetenika, na pitanje koje je veroispovesti, odgovorio da on veruje
u jednog Boga koji nije opisan u religijama, ali da je najblii
Budizmu. Kasnije, Tesla se Budizmu sve vie pribliavao, ak i
praktino: vebao je jogu, pazio na ishranu u filozofskom smislu te
rei, upranjavao meditaciju, a u poslednjim godinama pred smrt u
sred Njujorka iveo je izuzetno asketski, gotovo kao indijski guru
ili pravoslavni svetac. Tesla je bio star dvanaest godina kada je
uspeo da voljno kontrolie konkretne vizije ispred svojih oiju i
zamenjuje ih drugaijim slikama, ali kako sam napominje, nikada nije
uspeo da pod kontrolu stavi iznenadne bljeskove svetlosti. Oni su
se obino pojavljivali prilikom nekih opasnih situacija ili kad je
je bio jako uzbuen. "U nekim momentima viao sam sav vazduh oko sebe
ispunjen jezicima ivog plamena. Njihov intenzitet, umesto da se
smanjuje, poveavao se sa vremenom i dostigao je maksimum kada sam
imao dvadeset pet godina. U jednoj prilici, doslovno svedoi naunik,
"imao sam oseaj da mi se mozak zapalio i da mi malo Sunce sija u
glavi". (N.T., MY INVENTIONS, EE. N.Y., 1919.) "Ovi svetlosni
fenomeni", pie Tesla u svojoj 65-oj godini, "jo uvek se manifestuju
s vremena na vreme, naroito kad mi neka nova ideja otvori do tada
nesluene mogunosti, ali su relativno malog intenziteta". U stanjima
relaksacije, pre nego to bi zapadao u san, Tesla je takoe imao
zanimljive vizije. "Kada zatvorim oi, uvek prvo primetim tamnu i
jednolinu plavu pozadinu, slinu nebu u vedroj noi bez zvezda. Za
nekoliko sekundi ovo se polje ispunjava bezbrojnim zelenim pegama
koje osciluju, ureenim u nekoliko slojeva koji mi se pribliavaju.
Zatim se sa desna pojavljuje divna ara od dva sistema paralelnih
linija, meusobno vrlo bliskih i pod pravim uglom. Ova slika preliva
se u svim bojama, ali dominiraju uto-zelena i zlatna. Odmah zatim
linije postaju svetlije i ceo prizor biva gusto prekriven takama
mirkajueg svetla. ^itava ova slika lagano prolazi poljem vizije i
nestaje u levo, ostavljajui za sobom pozadinu neprijatnog i
nepokretnog sivila, koje ubrzo biva zamenjeno morem oblaka za koje
je oigledno da pokuavaju da se uoblie u ive likove. ^udno je da ja
ne mogu da projektujem bilo kakvu formu u sivu pozadinu pre nego to
scena ue u drugu fazu."
-
7
" Svaki put pre spavanja", pria Tesla, slike ljudi i objekata
prolaze ispred mojih oiju. Kad ih vidim, znam da u ubrzo izgubiti
svest. Ako su odsutni i odbijaju da dou, to uvek za mene znai no
bez sna". Dugo vreme Tesla je posvetio reavanju enigme smrti i
pazio na bilo koju njenu indikaciju u realnom ivotu. "Samo jedanput
u svojoj dosadanjoj egzistenciji", kae on, "imao sam iskustvo koje
je ostavilo na mene utisak natprirodnog. Bilo je u to vreme smrti
moje majke. Bio sam bolestan i iscrpljen groznicom: leao sam u
krevetu. Odjednom, pomislio sam da, ako moja majka umre dok sam
daleko od nje, sigurno je da e mi dati neki znak. Dva ili tri
meseca posle toga bio sam u Londonu sa mojim pokojnim prijateljem,
engleskim naunikom ser Vilijemom Kruksom, gde se diskutovalo o
spiritualizmu, i bio sam pod punim utiskom ovih misli. Moda ne bih
obratio panju na drugog oveka koji bi isto to govorio, ali sam bio
podloan njegovim argumentima, seajui se njegovog epohalnog rada o
"radiant matter" (zraeoj materiji) koji sam itao kao student i koji
je uinio da zavolim karijeru elektroinenjera. Pomislio sam da su
uslovi da se pogleda "iza" vrlo dobri, jer je moja majka bila ena
posebno obdarena moi intuicije. ^itave noi svako vlakno mog mozga
bilo je napeto u iekivanju, ali nita se nije desilo do ranog jutra,
kada sam zaspao, ili moda zadremao, i video oblak kako nosi aneoske
figure boanske lepote. Jedna od njih pogledala je prema meni sa
ljubavlju i ja postepeno prepoznah svoju majku. Prikazanje je
polako plovilo kroz sobu i iezlo, i ja sam naglo bio probuen
neopisivo slatkim pesmama mnogih glasova. U tom momentu, sigurnost
koju nikakve rei ne mogu opisati, ispunila me je i bio sam uveren
da mi je majka upravo umrla. I to je bila istina." (M. Cheney,
TESLA, MAN OUT OF TIME, N.Y., 1984.) Istoga dana Tesla je poslao
pismo Kruksu, pod utiskom vizije i jo uvek bolestan. Ova dva
naunika godinama su se dopisivali, ali Teslina pisma Kruksu nisu
dostupna javnosti jer su sklonjena zajedno sa itavom Kruksovom
zaostavtinom 1918. godine. Ogroman Kruksov nauni materijal sadravao
je brojne beleke sa strogo nauno-eksperimentalno vodjenih
spiritualistikih seansi i na stotine uspelih fotografija
materijalizovanih duhova iz razliitih istorijskih epoha. U Muzeju
Nikole Tesle u Beogradu sauvano je Kruksovo pismo Tesli iz 1893
godine u kome mu se Kruks zahvaljuje za poslatu specijalnu
elektromagnetsku zavojnicu koja emanira polje u kome se bolje
ocrtavaju materijalizovana tela duhova, a istovremeno blagotvorno
utie na nerve medijuma, to sve zajedno olakava eksperimentisanje. U
isto vreme kada je Kruks u Londonu otpoeo sa naunim prouavanjem
spiritualnih fenomena, isto to je u Petrogradu otpoeo i
Mendeljejev, sedamdesetih godina prologa veka. Osnovana je u
Petrogradu komisija strunjaka, koja je nakon kraeg istraivanja,
odravi desetak seansi, odustala od daljeg rada, uz zakljuak da je
re praznoverju. Od tada u Engleskoj i Rusiji nauka se praktino deli
na tajnu, to jest pravu, u koju na primer, spada Teslina etarska
fizika, i na javnu, univerzitetsku, tj. korisnu nauku komercijalnog
znaaja, u koju, na primer, spadaju nuklearna fizika i teorija
relativnosti. Koliko god da se slabo interesovao za ljude, koji su
mu u toku ivota naneli mnogo "kosmikog bola", kako je Tesla nazivao
svoje oseanje tuih neprilinih radnji i namera, toliko se sa
neobinom panjom bavio golubovima, brinui se o njihovoj ishrani i
bolestima.
-
8
O jednom belom golubu i Teslinom prisnom odnosu s njim priaju
Teslini prijatelji O'Nil i Vilijam Lorens, nauni novinar Njujork
Tajmsa. Oni su zabeleili nesvakidanju Teslinu ispovest dok su sva
trojica sedeli u predvorju hotela Njujorker. Don ONil, lan mnogih
okultnih drutava, primetio je neke mistine simbole u pegama
Teslinog belog goluba. Tesla im je tada ispovedio neto to e Lorens
i drugi kasnije nazvati " jedinom ljubavnom priom iz Teslinog
ivota". "Hranio sam golubove, na hiljade njih, ve godinama", rekao
je, "Hiljade njih, jer ko bi ih sve zapamtio. Meutim, bio je jedan
golub, divna ptica, isto beo sa svetlosivim pegama na krilima; on
je bio neto drugo. Bila je to enka. Mogao sam je prepoznati bilo
gde. I ona je mene mogla da pronadje na svakom mestu.Trebalo je
samo da pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletela. Ja sam
nju razumeo i ona je razumela mene. Zavoleo sam tu pticu. Da, voleo
sam tu golubicu kao to mukarac voli enu, i ona je volela mene. Kada
je bila bolesna, oseao sam to; dola bi u moju sobu i ja bih bdeo
nad njom danima. Negovao sam je dok ne ozdravi. Taj golub je bio
radost mog ivota. Ako sam joj bio potreban, nita drugo nije bilo
vano. Dok sam nju imao, imao sam i svoj ivotni cilj. A onda, jedne
noi dok sam u mraku leao na krevetu i kao i obino reavao neke
probleme, uletela je kroz otvoren prozor i sletela na moj sto. Znao
sam da sam joj potreban, htela je da mi saopti neto vano pa sam
ustao i priao joj. Gledao sam je i znao da eli da mi kae - da e
umreti. A onda, kada sam to shvatio, video sam svetlost kako izbija
iz njenih oiju - snaan snop svetlosti." Tesla je zastao, i zatim,
kao da je oekivao pitanje, nastavio. "Da, bila je to stvarna
svetlost, snana, bljetava, zaslepljujua svetlost, snanija od
svetlosti i najjae lampe u mojoj laboratoriji. Kada je taj golub
umro, neto je nestalo iz mog ivota. Do tada sam bio sasvim siguran
da u zavriti sve svoje zamisli, i ako sam imao ambiciozan program,
ali kada je golubica nestala, znao sam da je moje ivotno delo
okonano. Da, godinama sam hranio golubove, i dalje ih hranim, na
hiljade njih, jer konano, ko zna..."(J. O'Neill, Prodigal Genious,
p. 309-10) TREI PUT U FIZICI U teorijskoj i eksperimentalnoj fizici
20. veka mogu se jasno uoiti tri razliita puta miljenja. I kvantni
mehaniari, i relativisti, i tradicionalista kao Tesla, (u stvari jo
uvek neprepoznat naunik budunosti) pokuavali su da dokue istinu o
pravoj prirodi vremena i prostora, energije i materije, a naroito,
da objasne sutinu kretanja. Pre nego to se upustimo u Teslinu
metafiziku, to jest u svet fundamentalnih principa Tesline fizike,
pokuajmo da to tanije odredimo Teslino mesto u korpusu savremenih
naunih koncepcija. Plankova konstanta, Hajzenbergova relacija
neodredjenosti, Paulijev princip i redingerova talasna funkcija
bili su glavni teorijski instrumenti kvantno-mehanikog pristupa
kosmikim dogadjajima. Glavni cilj kvantne mehanike, da se otkrije i
imenuje osnovna opeka gradje materije, i danas je neostvaren. I
pored velikih uspeha u izazivanju nuklearne lanane reakcije i
razvoja fizike atomskog jezgra, fuzija lakih elemenata periodnog
sistema u teke, ostala je tajna i van tehnike kontrole. Razvojno
gledano, moe se zakljuiti da je pokretaka snaga osnovnih pojmova
kvantno mehanike fizike iscrpljena. Pokazuje se da pojave kao to su
vreme i prostor moramo ponovo
-
9
istraiti i definisati na dubljem nivou saznanja, na nivou
ontologije, da bi smo pomou njih adekvatno odredili prirodu fizikih
procesa. Specijalna teorija relativiteta Alberta Ajntajna nastala
je u Bernu, u [vajcarskoj i objavljena je 1905. Godine u nemakom
asopisu Annalen der Physic. Ovo je oznailo prekretnicu u teorijskoj
fizici. Koristei etvorodimenzionalni prostorno vremenski kontinuum
Minkovskog kao model fizike realnosti, Ajntajn je uspostavio
funkcionalnu relaciju brzine kretanja i vremenske koordinacije.
Logika posledica uslovljavanja lokalnog vremena brzinom kretanja
samog posmatraa, bila je akauzalitet. Dogadjaje koji su se dogodili
kasnije, po ovoj novoj teoriji bilo je mogue videti pre, to jest,
spoznati posledicu pre njenog uzroka. Kao glavnog informatora
kosmikih zbivanja Ajntajn je oznaio svetlost i postulirao
konstantnost i konanost njene brzine u vakuumu. Teorija
relativnosti filosofski je zasnovana na tvrdnji Imanuela Kanta da
su vreme i prostor apriorne forme ljudskog iskustva. I budui da
nema ni jednog fizikog sistema u kosmosu koji apsolutno miruje, a
svetlost se kree odredjenom konstantnom brzinom, posmatrai na svim
fizikim sistemima koji se kreu brzinama razliitim od svetlosti imae
svoje karakteristino lokalno vreme. Tako ni jedan od njih nee
objektivno percepirati dogadjaje, ve samo relativno. Koristei
radove uvenog irskog matematiara Hamiltona, Ajntajn je stvorio
takav sistem izraunavanja stvarnih parametara fizikih dogadjaja,
koji su prevazilazili varijante subjektivnih utisaka i matematiki
tano opisivali realnost. U Optoj teoriji relativnosti objavljenoj
1919. Godine Ajntajn je pomou tenzorskog rauna i pretpostavke o
zakrivljenosti prostora uspeo da zameni Njutnov pojam sile i
izrauna putanju planete Merkur oko Sunca tanije nego li da je
koristio Keplerove zakone kretanja nebeskih tela i Njutnov zakon
gravitacije. U svom uvenom epistemolokom defektu, na samom poetku
Opte teorije relativnosti, Ajntajn pokazuje mogunost da se kugla
koja miruje spljoti bez primene ikakve sile, samo na osnovu
pretpostavke o brzom rotiranju druge kugle na kojoj je posmatra
koji prati proces. Zakrivljenjem prostora i uvodjenjem tako zvanih
svetskih linija kretanja on je uspeo da dobije ubrzanje tela samom
promenom pravca kretanja, bez dodatnog impulsa. Takodje,
izjednaavanjem inercione i gravitacione mase on je objasnio
lebdenje nebeskih tela t.j. njihovu dinamiku ravnoteu bez
koncepcije sile, samo na osnovu zakona akcije i reakcije. Samu
materiju Ajntajn je smatra prostorno vremenskim dogadjajem. ^uvena
je njegova kritika Njutnove koncepcije odeljenosti apsolutnog
vremena, apsolutnog prostora i grube materije: Ako bi smo iz
kosmosa izbacili svu materiju, ne bi u njemu ostali ni vreme ni
prostor. Trei pristup razumevanju fizike realnosti bio je Teslin.
Oslanjajui se na radove Faradeja i Aragoa, s jedne, i Galvanija i
Volte sa druge strane, Tesla je na osnovu Helmholcove teorije
akustikih rezonatora i modifikovanog modela etra Lorda Kelvina,
uspeo da izgradi svoju originalnu koncepciju sveta koja je u
eksperimentima davala zapanjujue rezultate. Njegov glavni aksiom
bio je da celokuna energija jednog fizikog sistema potie iz spoljne
sredine. Po njemu, ekscitacija, odnosno medjusobna komunikacija
fizikih sistema zasniva se na zakonima rezonantnog vibriranja, t.j.
na simultanom oscilovanju delova sistema. Smatrao je da se koncept
etra nikako ne moe izbei u fizici, jer se materija i prostor ne
mogu apsolutno razdvojiti. Elektricitet je za Teslu bio fluidna
supstancija obdarena moi percepcije i sveu. U matematici bio je
pobornik realistikih gledita, po kojima postoji identitet
matematikih i fizikih objekata, odnosno postvarenost matematike. U
nainu postavljanja problema uzor mu
-
10
je bio grki mehaniar Arhimed, koji je tvrdio da vreme treba
izbaciti iz fizike kao suvian pojam. (Jo u devetnaestom veku
naunici Hajnrih Hertz i D Alamber pokuali su da stvore teorijsku
fiziku bez pojma sile, ali je taj pokuaj okonan neuspehom; ruski
naunik N.A. Kozirev bio je u tome daleko bolji, ali ni njegova
teorija nije dovedena do stepena mikro-eksperimenta, tj.
laboratorijske primene. Substitucija sile principom delovanja samog
vremena u fizici je i dalje nereen problem.) Teslina
eksperimentalna tehnika sastojala se iskljuivo u otkrivanju
dubinskih zajednikih karakteristika fizikih sistema koje treba
uvesti u rezonanciju. Primer za to je njegov kompleksni
elektromagnetski oscilator - Kula Vordenklif, (izgradjena na Long
Ajlendu kod Nju Jorka 1901-5), kojom je mogao da uspostavi
zajedniko vibriranje jonosfere i planete Zemlje. I u matematici i u
fizici Tesla je bio pristalica strogog determinizma. Iz njegovog
realistikog shvatanja matematike proistie da se fiziki proces moe
ne samo matematiki opisati, nego u potpunosti izraziti i
kontrolisati. Kontrola procesa po Tesli vri se predvidjanjem, a
tano predvidjanje omoguava tempirano upravljanje, t.j. svesno
izazivanje buduih dogadjaja. Ova njegova teorijska pozicija sasvim
je suprotna teoriji relativiteta, po kojoj je objektivna spoznaja
nemogua, ve se stvarno stanje mora pretpostaviti na osnovu
matematikog opisa. Razlike Tesle i Ajntajna u stavovima o fizikoj
realnosti su fundamentalne: 1. za Ajntajna je svet akauzalan i
relativan, a za Teslu strogo kauzalan i determinisan;
2. za Ajntajna, ljudsko iskustvo je sasvim nepouzdano i ne
odgovara fizikoj realnosti, a za
Teslu fizika realnost je univerzalna i proima sve nivoe kosmike
egzistencije, t.j. spoznaja istine ne moe se izbei ni na koji
nain;
3. za Ajntajna svet je dualan, sastoji se iz ljudskog privida i
objektivne kosmike stvarnosti, a matematika je ist gnoseoloki
intrument kojim se ljudska empirija privodi fizikoj realnosti; za
Teslu, svet je jedinstven i materija koja proistie iz duhovnosti
jeste emanacija vremena i prostora;
4. za Ajntajna etar ne postoji kao stvarni entitet, ve je to
plod pogrenih miljenja kroz istoriju nauke; za Teslu etar je
jedinstveno polje neizdiferenciranog vremena, prostora i energije i
rezonantnim procesima u etru nastaje materija;
5. za Ajntajna sila je svojstvo prostora koje se ispoljava
njegovom zakrivljenou, za Teslu sila je niz matematikih operacija
koje imaju realno dejstvo koje se manifestuje stanjima fizikog
sveta; za Teslu matematika ima prirodu sile, dok za veinu drugih
naunika, kao i za Ajntajna, obrnuto, tj. sila ima matematiki
karakter;
6. za Ajntajna vreme je samo poredak dogadjaja, ne postoji kao
fiziki entitet, ve se utvrdjuje merenjem od sistema do sistema; za
Teslu vreme je realni algoritam hipostazirane matematike koja
zakonom rezonancije komponuje fizike sisteme iz etra i ponovo ih
dekomponuje u etar.
7. Za Antajna je najvea brzina u vakumu brzina svetlosti od
300.000 km/sec, za Teslu brzina elektromagnetskih talasa nije
ograniena; njegova merenja i eksperimenti pokazuju da je u principu
mogu trenutni prenos talasa i energije na bilo koju distancu, a da
brzina mehanikih i elektrinih talasa kroz Zemlju uveliko
prevazilazi Ajntajnovu brzinu svetlosti u vakuumu.
-
11
U razgovorima sa prijateljima Tesla je esto pobijao mnoge
Ajntajnove tvrdnje, najee onu o zakrivljenosti prostora. Smatrao je
da je time povredjen zakon akcije i reakcije: Ako se u prisustvu
velikih gravitacionih masa prostor zakrivljuje, usled sile akcije,
onda bi reakcija samog prostora morala biti takva da se on
ispravlja. Ajntajn je bio ovek iste teorije a Tesla prevashodno
eksperimentator. Nije poznato da su se sreli i razgovarali. Ipak,
Ajntajn je Tesli estitao njegov 75. rodjendan, istiui kao glavnu
njegovu zaslugu u nauci polifazni sistem generatora i motora
naizmenine struje, to su po svemu sudei Teslina manje znaajna
otkria. TESLINA IDEJA NOVOG SVETSKOG PORETKA IZ 1900 GODINE Nema
sumnje da je Teslu proimalo snano oseanje jedinstva prirode i
kosmikog reda. Osnove svog "Svetskog sistema", objavljenog 1900
godine, on je saeo u dvanaest taaka koje sve odreda pogaaju
sutinski smisao tehnike i tehnoloke mree dananjih svetskih
telekomunikacija. Ovaj sistem ujedno je i tehnoloka osnova za
uspostavljanje globalnog informatikog drutva ija tendencija
svetskog ujedinjenja ve uveliko iskazuje svoje posledice u
reorganizovanju ivota naroda izazvanog ukidanjem klasinog dravnog
suvereniteta. "Svetski sistem" Tesla zasniva na sopstvenim
pronalascima kao to su: Teslin transformator, t.j. aparat za
stvaranje elektrinih vibracija specijalnih karakteristika;
Uveliavajui predajnik, odnosno transformator naroito podeen da
ekscitira planetu Zemlju (za transfer elektriciteta ovaj instrument
ima isti znaaj kao teleskop u astronomiji); pomou ovog izuma Tesla
je ostvario elektrina kretanja jaa od onih to ga imaju munje i
proizveo struju takve snage da do belog usijanja jakom svetlou
osvetli vie od dve stotine sijalica rasporeenih po zemljitu u
okolini laboratorije; Teslin beini sistem koji obuhvata izvestan
broj usavrenih aparata i danas je jedini poznat nain za ekonominu
transmisiju elektrine energije na razdaljinu, a bez posredstva ica;
aparat za individualizaciju signala koji je u poreenju s
primitivnim usaglaavanjem signala, (ovaj metod je na alost jo uvek
u upotrebi), isto to i veoma bogat jezik stavljen naporedo sa
neartikulisanim izraavanjem; zahvaljujui tom aparatu mogu se
transmitovati potpuno tajni signali ili poruke, i to kako u
aktivnom, tako i u pasivnom vidu, to jest, oni ne ometaju druge
signale ili poruke, niti ovi mogu njih omesti; svaka poruka je
jedinstvena i ima nezamenljiv identitet; praktino neogranien broj
stanica i instrumenata moe da dejstvuje na samo jednoj ili dve
frekvencije, a da ne nastupi ni najmanje uzajamno ometanje;
stacionarni Zemljini talasi (popularno objanjeno, ovo izvanredno
otkrie znai da Zemlja reaguje na elektrine vibracije odreene
frekvencije, isto kao to zvuna viljuka hvata specifine zvune
talase; ove posebne elektrine vibracije koje su u stanju da snano
ekscitiraju Zemlju mogu se koristiti na bezbroj naina, a pre svega
za promenu svetskog energetskog sistema koji je veoma nesavren i ni
izdaleka ne iscrpljuje naune i prirodne mogunosti). Ciljeve
"Svetskog sistema" Tesla formulie na takav nain da je jasno da on
smatra da uspostavljanje guste komunikacione mree svih oblika i
nivoa treba da poslui humanizaciji nauke i tehnologije. U tome je
on na poetku dvadesetog bio vizionar dvadeset prvog veka, jer prava
metafizika problematika u teorijsku fiziku prodire tek sada sa
kosmogonijskim pitanjima o poreklu sveta i ontolokoj prirodi
vremena i prostora. Dakle, Tesla se jo davne 1900. Godine zalagao
za:
-
12
1) Uspostavljanje veze meu postojeim telegrafskim stanicama ili
centrima irom sveta; (ostvareno) 2) Organizovanje tajne dravne
telegrafske slube iji rad nije moguno ometati; (nije ostvareno,
koliko se zna, jer nisu primenjeni Teslini patenti za radio prenos,
nego Markonijevi koji za svako simultano emitovanje zahtevaju
posebnu frekvenciju) 3) Uspostavljanje veze meu postojeim
telefonskim centrima, odnosno stanicama na Zemlji; (ostvareno) 4)
Univerzalna distribucija optih novinskih vesti putem telegrafa ili
telefona; (ostvareno) 5) Osnivanje slube na principima "Svetskog
sistema" za dostavljanje obavetenja iskljuivo u privatne svrhe;
(ostvareno internacionalnom kompjuterskom mreom, tj. Internetom )
6) Uspostavljanje meuveza svih telegrafskih aparata na svetu;
(davno ostvareno) 7) Osnivanje slube za distribuciju muzike pomou
ovog sistema; (ostvareno) 8) Univerzalno registrovanje vremena
jeftinim asovnicima koji sa astronomskom preciznou oznaavaju
sekunde, a da pri tom ne iziskuju nikakvo staranje; (ostvareno) 9)
Prenoenje irom sveta znakova, slova, zvunih signala itd., bilo da
su kucani na maini ili rukom ispisivani; (ostvareno - precizan opis
telefaksa) 10) Osnivanje svetske slube za potrebe trgovake
mornarice koja navigatorima svih brodova omoguuje da besprekorno
pilotiraju bez kompasa, da tano odreuju lokaciju, as i brzinu, da
izbegavaju sudare i katastrofe itd.; (ostvareno) 11) Uvoenje
svetskog sistema tampanja na kopnu i moru; (ostvareno) 12)
Reprodukovanje fotografija i svih vrsta crtea ili pisanih tekstova
koji bi se otpremali irom sveta; (ostvareno) Mada je razvoj moderne
nauke i tehnologije itekako dao za pravo Teslinim vizionarskim
ciljevima, nije se sa njima poklopio u fundamentalnoj koncepciji:
naime, Tesla je ovo sve hteo da ostvari prenoenjem signala kroz
planetu Zemlju, a ne koristei njenu orbitu. Iz istih razloga iz
kojih je bio protivnik korienja nuklearne energije, opasnog usled
ljudskog nepoznavanja prave strukture materije, Tesla je smatrao da
je svako naruavanje kosmikog prostora, odnosno Zemljinog magnetnog
polja, povreda harmonije prirodnih zakona. Ovo proistie iz
negativnog dejstva ljudske slobodne volje, koje biva destruktivno,
ukoliko izostane etika komponenta nauke oliena u dobroti koju
donosi samo vie saznjanje i svesnoj selekciji ispravnih namera.
^oveanstvo, koje ivi na Zemlji, smatrao je on, mora da otkrije sve
oblike prirodne simbioze sa planetom, inae je u opasnosti da uniti
svoje jedino kosmiko vozilo. Najzad, jo u svojoj mladosti, Tesla je
imao velike probleme s profesorima i kolegama, inenjerima, koji
nisu shvatali da svaka kreativnost, onome koji ne zna njenu tajnu,
mora u poetku izgledati kao greka. Posebno strunjaku, jer je
njegovo uverenje da zna jae nego u drugih, pa mu je i propusna mo
za novitete smanjena. Da bi dokazao kako njegova naizmenina struja
na odreenim frekvencijama nije opasna po ivot, Tesla javno sam sebe
ukljuuje kao otpornik u kolo visokofrekventne naizmenine struje i
postie fantastian efekat: vri elektrino pranjenje sopstvenog tela,
u mraku, tako da mu itavo telo svetli, izgledajui kao da gori,
obliveno jezicima sablasnog plaviastog plamena. Godine 1892 . u
Londonu je odrao uvena predavanja pred Britanskim Kraljevskim
naunim drutvom. Pored gore pomenutog eksperimenta, izveo je i mnoge
druge, kao to je
-
13
paljenje lampe beinim prenosom energije. Zapravo, jednostavno je
stavio vakumsku neonsku cev u polje svog transformatora i ona je
zasvetlela.. Tim izvanrednim predavanjima na temu "Svetlost i drugi
visokofrekventni fenomeni" Tesla je u Engleskoj stekao veliki ugled
i mnoge prijatelje u naunom svetu kao to su pomenuti ser Vilijam
Kruks, ser Oliver Lod i lord Kelvin. Po povratku u SAD, 1893., on
se pomno posveuje problemima radio-tehnike, teledirigovanja i
beinog prenosa energije na velike daljine bez gubitaka. U Koloradu
Springsu uspeno eksperimentie sa Zemljinim stacionarnim
elektromagnetskim talasima i beinim prenosom. I ako je dnevnik rada
iz tog perioda sauvan i publikovan, prave naune rezultate zadrao je
za sebe. Ali to to je tamo postigao, ohrabrilo ga je da obea
svetski sistem za beini prenos sile i inteligencije. Ova planetarna
transmisija informacija i energije trebalo je da se zasniva na
primeni takvih znaajnih pronalazaka i otkria kao to je Teslin
rezonantni transformator bez gvozdenog jezgra, i Uveliavajui
predajnik od koga je naunik posebno mnogo oekivao. Bio je to
svojevrstan transformator naroito podeen da ekscitira planetu
Zemlju. Pomou njega on je jo u Koloradu ostvario elektrina
pranjenja jaeg intenzitetaa od atmosferskih munja i proizveo struju
takve snage da do belog usijanja jakom svetlou osvetli vie od dve
stotine sijalica rasporeenih po tlu miljama oko laboratorije. Za
Teslu je to bio neoboriv dokaz ispravnosti njegove koncepcije
beinog prenosa energije, tj. dejstva na daljinu. Nakon eksperimenta
u Koloradu, krajem 1900. godine, on se vraa u Njujork i zapoinje
pripreme za izgradnju prve stanice svog svetskog sistema za beini
prenos energije, Kule Vordenklif (Wardencliffe Tower), koju s
velikim uspehom testira tri godine kasnije.. Tehnike karakteristike
Tesline emisione stanice danas su nepoznate i ne moe se tano rei ta
je bila njena prava namena. Posle neobine noi 15. Jula 1903.g u
kojoj je svojim izumima zapalio ne samo nebo nad Njujorkom ve i nad
nepreglednim prostranstvom Atlanskog okeana, Tesla 1905.g. iznenada
naputa svoju laboratoriju, bez jasnog razloga, ostavljajui unutra
sve netaknuto. Koliko se zna, nikada vie nije kroio u Vardenklif,
nikada ga nije ni obiao, nikada ak nije ni proao kroz taj kraj. I
to je najudnije, nije odatle poneo ba nita, nijedan proraun,
nijednu skicu ili dokument, ni najmanju hartiju. Ali u poslednje
vreme pojavile su se sumnje da je Tesla bio taj koji je 1908 godine
izazvao snanu i po osobinama veoma udnu eksploziju u Tunguziji. Ova
je eksplozija pripisana meteoritu, ali nikada nije od njega nadjeno
ni jedno parence. Istina je da je u to vreme kula Vordenklif jo
uvek bila tehniki ispravna i da je Tesla aljui energetske talase
kroz Zemlju bio u stanju da akumulira i odjednom isprazni ogromnu
koliinu energije na bilo kom mestu na planeti. Uostalom, to je bilo
u potpunom skladu sa njegovim dugogodinjim radom i prouavanjem
Zemljinih osobina kao sredine za propagaciju energetskih talasa.
TEORIJA KOJA NEDOSTAJE Iako nije ostavio svoju fizikalnu teoriju,
Tesla je svojim brojnim eksperimentima postavio osnovu nove,
rezonatne elektromagnetike. Smatrao je da je svet jedinstveni
kontinualni svetlosni medijum, a da je materija kompleks
elektromagnetnih oscilacija organizovanih po matematikom algoritmu.
Verovao je da je zakon rezonancije najoptiji prirodni zakon
koji
-
14
eliminie vreme i distancije i da se sve veze meu fenomenima
uspostavljaju iskljuivo raznim vrstama prostih i sloenih
rezonancija (vibracija fizikih sistema) ija je osnova iskljuivo
elektromagnetska. Najzad, umesto Njutnovih integrala, Lajbnicovih
diferencijala i Maksvelove teorije polja, u svojim proraunima Tesla
je koristio jednostavnu matematiku starogrkih mehaniara, pre svega
Arhimeda, uspostavljajui tako mehanike analogije u
elektromagnetici. Ne moe se dovoljno podvui savremeni znaaj ovakvog
naina razmiljanja koje nedvosmisleno ukazuje na neophodnost potpune
fizike interpretacije elementarnih matematikih pojmova, formula i
sistema i povratak realistikim pogledima u matematici, zapravo
mistinom matematikom pitagorejstvu. Po svemu sudei, prouavanje
Tesle nije samo pitanje istorije fizike. U njegovom radu ne treba
traiti prevashodno ideje tehnoloke moi, ve i korene smisla i
vrednosti ljudskog stvaralatva i postojanja nauke uopte. NAU^NI PUT
NIKOLE TESLE EKA DA BUDE SHVAEN I NASTAVLJEN. Sadraj podrobnog
istraivanja Teslinog dela, obuhvatio bi sloenu i duboku
problematiku vie oblasti. Gledano sa stanovita logike i
epistemologije, neophodna je analiza Teslinih svedoanstava o nainu
kojim je otkrivao nove tehnike i naune principe, jer bi to moda
otkrilo neki nov saznajni put. Tada bi se otvorio i problem
definisanja elemenata i formulisanja sintakse logike strukture
miljenje Tesle kao izumitelja. Ako bi smo i sve ovo uspeno okonali,
tek onda bi smo se nali pred najveim zadatkom, razumevanjem
metapretpostavki Teslinog originalnog nauno istraivakog metoda i
otvorenim teorijskim pitanjima pronalazatva koje nije nita drugo do
ljudska duevna i praktina egzekucija jo uvek nepoznatih kosmolokih
naela, tj. veza ostvarena sa svetom ideja. Mogao je da refleksnim
dejstvom kognitivnih centara mozga na retinu (mrenjau oka),
preusmeri jednosmerne jonske struje, zapravo osnovne struje nervnih
vlakana i neuralnih mrea, i na taj nain, voljnim obrtanjem smera
nervnog impulsa od mozga ka mrenjai ukloni spoljni prizor i zameni
ga svojom psiholokom slikom. (^ovek obino svetlosne impulse dobija
spolja, zatim oni odlaze do centra u mozgu gde se formira
predstava.) Tesla je svoje impulse slao iznutra. Zvao je to umnom
laboratorijom. I to je bio njegov glavni i osnovni metod
eksperimentisanja. Bio je u stanju, (to je bez pandana u istoriji
fizike, pa i itave nauke), da matematike principe Platonovog sveta
ideja, transformie u geometrizirane predstave i da ih opredmeti u
obliku radnih modela. To je bio njegov osnovni metod. U svom umu on
bi "popravio", ili "podesio" aparat, da "radi". Kada bi ga kasnije
napravio od pravih ica i drugog materijala, on bi zaista radio i u
laboratoriji. I nikada mu se, o tome sam svedoi, nije dogodilo da
takva jedna zamisao ne odgovara prirodi, odnosno ne proradi kao
fiziki prototip. Njegova metoda je u poreenju sa drugim velikim
vizionarima u nauci, sasvim izuzetna. Majkl Faradej je, na primer,
slino Ajntajnu, u trenutku naviranja ideja dobijao kinestetiki
predoseaj, (pritisak i kretanje u predelu stomaka) pri emu je
doivljavao neku vrstu psihikog stresa u trenutku naviranja ideja.
Mendeljejev je sanjao Periodni sistem elemenata i to ga je video u
tri dimenzije i u vrlo ivim, gotovo vatrenim bojama, to je redovna
karakteristika svih prekognitivnih snova. Ali je na hartiji nacrtao
sliku iz sna u samo dve dimenzije. Hemiar Kekule sanjao je zmiju
kako grize sebi rep i doao na ideju da benzolov prsten (ciklini
ugljovodonik) predstavi u tri dimenzije. Tako je zvanino nastala
stereo hemija, u snu. Ali ovo se deavalo vrlo retko, pojedinim
ljudima i samo u odreenim
-
15
trenucima. A Tesla je bio u tom psihikom stanju itavog svog
ivota, decenijama i decenijama, jer je uvebao da neprestano odrava
odreenu duhovnu i kreativnu permeabilnost. Ovu mo stekao je posle
one teke i udne bolesti koju je jedva preiveo u detinjstvu.
Godinama posle uporno je praktikovao kontrolu svojih nervnih puteva
i to ne samo u psiholokom smislu ve i fiziolokom. "Verujem u jednog
Boga koji nije opisan u religijama" govorio je. To je u stvari
filosofski Bog, Logos, Bog pitagorejski, Bog nebia, Bog ujedno i
tvorac beskonanosti i tvorac apstraktnog, nematerijalnog i
neprostornog kosmikog zakonodavstva. Tesla je bio ovek ija osnovna
filozofska logika i aksiomatika miljenja uopte ne pripada
savremenoj epohi. Kao misaono bie Tesla se moe datirati pre pojave
Sokrata, u muzej Grke kosmoloke filozofije. Nije sluajno to je on
roen na Balkanu gde je itava Antika civiizacija i nastala neto malo
junije, takoe na Balkanu. Re je o istom geomagnetskom informatikom
polju, odnosno algoritmu zajednikom za evoluciju neuralnih
struktura Pitagore, Platona, Zenona i Tesle. Razumevanje Tesline
fizike zahteva potpuno drugaije shvatanje matematike, u sutini
jedno mistiko shvatanje matematike pitagorejskog tipa. Pitagora je
smatrao da su brojevi stvarni, da brojevi i stvari imaju biunivoknu
korespodenciju simetrijskog tipa, odnosno da se mogu poistovetiti.
Iz toga sledi ideja o postojanju generike matematike, one iz koje
neposredno proistiu i materija i njena promena. I manje paljiv
istraiva odmah e uoiti da u Teslinim radovima nema infinitezimala.
Za Maksvela, tvorca teorijske elektromagnetike, Tesla je sa
razumevanjem govorio da je pesnik i da su njegove elegantne
diferencijalne jednaine - poezija. Ali, u Teslinoj biblioteci
naiiemo na Maksvelova dela, jer je on svoje radove prvi put objavio
kada je Tesla imao dvadeset godina i dok je jo studirao u Gracu.
Nema drugog razloga to ih Tesla nije koristio sem onog najdubljeg i
najozbiljnijeg: otkrio je jednostavniji i efikasniji metod i imao
bolju fiziku interpretaciju matematikih pojmova kojima je predviao
tok i ishod eksperimenata. A oigledno da je on bio ovek takve snage
i dubine da je bio u stanju da se odvoji od svih autoriteta i od
savremene nauke. Nije sluajno da nije diplomirao. To je takoe jedan
znak duhovne nezavisnosti, a ne lenjosti ili bunta, kako bi se
moglo u prvi mah pomisliti. Njegov nain rada ga je mogao odvesti u
sasvim drugom pravcu. U pravcu duevnog poremeaja. Ali nije. Znai
uspeo je da uspostavi kontrolu nad prirodom psihikih slika, i
drugih svesnih i podsvesnih sadraja svesti - to je osnova
kreativnosti. Onog trenutka kada je uspeo da savlada efekte impulsa
koji su dolazili spolja, uspeo je da niz naoko sluajnih psihikih
promena podvrgne voljom kontrolisanoj percepciji i analizira ih. On
je uspeo jednom strahovitom linom vebom da se uzdigne do nivoa
oveka koji nije vie zavisio od impulsa spoljnog sveta, nego pre
svega od svojih unutranjih psihikih sadraja. A sutina njegove
genijalnosti bila je u tome to ti osveeni sadraji koje su spoljna
polja proizvodila u njegovoj podsvesti nisu bili nita drugo do
slike kosmolokih principa, odnosno sami prirodni zakoni. To ga je
tako jasno razlikovalo od drugih ljudi. O svom indukcionom motoru
iji rotor poinje da se okree pod uticajem promene spoljnjeg polja,
rekao je: "Ja sad znam kako radi kosmos". Odatle proistie i njegova
teorija o ljudima kao automatima kosmikih sila. Dodamo li tome
Teslin aksiom da sva energija jednog sistema dolazi iz spoljnje
sredine, dobiemo razlog njegovog uverenja da itav kosmos iskljuivo
radi na principima vibracije i rezonancije. Najzad, ako definitivno
prihvatimo to da sva energija jednog sistema nastaje spoljnom
indukcijom, tj. dejstvom na daljinu, onda je lako
-
16
obrazovati Teslin kosmoloki model kao niz koncentrinih obrtnih
magnetnih polja. Pogledajmo je li tako! Okree se Galaksija, okree
se Sunev sistem oko centra Galaksije, okree se Zemlja oko Sunca,
molekuli, atomi i elektroni... Sve to nije nita drugo nego niz
obrtnih magnetnih polja i moe da se predstavi jednim jedinstvenim
zakonom, istim onim koji pokree i sam Teslin indukcioni motor .
Setimo se da je Tesla, (poput Mocarta koji je u bljeteem vazduhu
pred sobom vidjao partiture svojih dela i samo ih zapisivao), bio u
stanju da zamisli svoj model u najboljem obliku tako da je mnoge od
njegovih patenata nemogue dalje usavravati. Imao je uroeni dar
uoptavanja, odnosno dar redukcije na generalni zakon, a taj
gnosoloki princip u nauci je najvaniji. Uvek se komplikovani
entiteti nieg reda, svode na jednostavnije entitete vieg reda.
Otvoreno je pitanje Teslinog pravog shvatanja prostora i vremena.
Sa sigurnou se moe rei da se Tesla u eksperimetima emitovanja
niskofrekventnih elektromagnetskih talasa kroz Zemlju nije susretao
sa problemima koje u tumaenju odnosa sile i prostora ima, na
primer, Opta teorija relativnosti. Ova teorija ima posebne tekoe sa
fizikim tumaenjem diferencijalnih jednaina kojima opisuje
karakteristike prostora zakrivljenog razliitim intenzitetima
gravitacione sile. Intezitet gravitacije po ovoj teoriji moe toliko
da poraste da poinje da deluje i na samo vreme, vraajui dogaaje
unazad i naruavajui kauzalitet. Nije odgovoreno ni na pitanje da li
je za eksperimentisanje fizikim prostorom neophodno zamisliti da on
ima vie od jedne dimenzije. Posebno je teko logiki usaglasiti
shvatanje da su i prostor i vreme u isti mah beskonani. Ako bi to
bila istina, onda bi ili morali da se uvedu pojmovi bar dve
beskonanosti razliitoga kvaliteta, ili da se koegzistencija dveju
ili vie beskonanosti proglasi logiki neodrivom, ili, naravno, da se
usvoji da izmedju prostora i vremena nema ama ba nikakve razlike,
tj. da su oni podudarni, to je najmanje verovatno. Sluei se
matematikom onoliko jednostavnom koliko se ui u osnovnoj koli,
Tesla je izvodio svoje zapanjujue eksperimente, smejui se
komplikovanim teorijskim radovima uenih kolega, koji su jedva
uspevali da natimuju matematiki opis po nekogi fizikog dogaaja.
Poznato je da je jo Njutn u delu Principia Matematica i prostor i
vreme smatrao jednakovrsno beskonanim i na taj nain uinio osnovnu
logiku greku preklapanja sadraja pojmova, ali mu to niko nije
zamerio jer niko nije umeo bolje. Uz to ljudima je to izgledalo u
skladu sa iskustvom. Dekart, kada je konstruisao svoj koordinatni
sistem, on je jednom te istom geometrijskom predstavom, tj. pravom
linijom, prikazao i prostor i vreme, kao da meu njima nema nikakve
razlike. Da li je na to imao pravo? I apscisa i ordinata su prave
neograniene linije, i u geometrijskom smislu radi se o jedinstvenoj
predstavi. Sa druge strane, prostor i vreme su dve veoma razliite
fizike pojave iju prirodu ne poznajemo dovoljno. Ni ovo nikome
naroito ne smeta. Najzad, apcisa i ordinata razdvojene su uglom
koji nema direktnu fiziku interpretaciju. Ali, ovako velikoduno
geometrijski predstavljajui fizike pojave, moe se desiti da potpuno
iskljuimo kriterijum realnosti iz provere matematikih hipoteza.
Nema sumnje da je Tesla svojim fizikim eksperimentisanjem otkrio u
nauci jo uvek nejasnu fundamentalnu vezu fizike i matematike i
primenjivao je sa takvom lakoom i jasnovidnou, da je i laiku i
strunjaku podjednako oigledno da je u pitanju precizno znanje. Ali
ta su obine matematike cifre, deljenje ili mnoenje, poneki prirodni
algoritam ili kvadratni koren,
-
17
zaista znaili u Teslinim eksperimentalnim radovima, to je danas
veoma teko otkriti. Fizikalno tumaenje matematikih pojmova, a
naroito jednoznano, na granici je onoga to nazivamo
transcendentalna matematika, ili matematika mistika. Ipak, samo se
po sebi razume da, ako se sva fizika realnost moe svesti na odnose
elektromagnetskih polja, onda je teorija koja najpogodnije izraava
sutinu tih odnosa, izvesno - matematika. S druge strane, ako
elektromagnetske oscilacije korespondiraju sa mentalnim planom, to
je Tesla otkrio u Kolorado Springsu i to se i danas neprestano
eksperimentalno potvruje u neuronaukama, onda sledstveno tome i sam
mentalni plan, budui da se podvrgava zakonu rezonancije, mora imati
istu prirodu. Namee se zakljuak da su brojevi samo program
organizacije elektromagnetskih polja u posebne psihe, tj.
individualne duevne matrice. Teslina istraivanja kao da dokazuju
istinitost Platonove teorije saznjanja u kojoj se tvrdi da je
matematika veza izmeu sveta ideja i sveta materijalnih fenomena. Jo
preciznije: matematiki algoritmi (inherentna logika matematike) su
metodi inkarniranja ideja u fizike objekte. Najzad, kako sva stara
mistina predanja slono govore: materija je samo zgusnuta svetlost,
a to je upravo Teslina sveproimajua kosmika substancija -
luminoferozni etar. VOJNI BROD KAO VREMEPLOV Postoji pria,
objavljena je o tome i knjiga, a snimljena su i dva filma, da je
1943. Godine, u oktobru, amerika mornarica izvela neobian
eksperiment sa ciljem da naini nevidljivim jedan ratni brod.
Navodno je trebalo da brod pomou jakih magnetskih generatora
emituje oko sebe snano polje koje bi skretalo svetlost, kao i
emisije radarskog zraenja, i onemoguilo neprijatelju da tano locira
i pogodi objekat. Bilo je to samo 6 meseci posle Tesline smrti i
nestanka znaajnih naunih dokumenata iz njegove sobe. Dogaaj se zbio
u mornarikom doku luke Filadelfija. Kada su generatori ukljueni na
maksimum desilo se ono to niko nije oekivcao. Niz snanih magnetniih
polja promenio je lokalne prostorne i vremenske osobine i razara
"Eldridge DE-173" je privremeno iezao, a onda se na nekoliko
sekundi pojavio na drugom mestu, u jednoj od najveih mornarikih
baza u USA, u Norfolku, luci u jugoistonoj Virginiji, na obali
Atlantika, oko 350 km udaljenoj od Filadelfije. Posle vrlo kratkog
vremena, brod se ponovo materijalizovao u luci iz koje je krenuo, u
Filadelfiji. Najudnije stvari zbile su se sa posadom. Polovina
mornara zauvek je iezla. Neki su poludeli, a pojedinci su stekli
osobinu da po volji iezavaju i ponovo se pojavljuju. Izvesni
preiveli tvrdili su da su "promenili svet" i da su se videli i
razgovarali sa nezemaljskim biima. Samom iezavanju broda prethodila
je udna zelenkasta magla, koja je obavila trup kada su ukljuene
jake elektromagnetne maine za proizvodnju intenzivnih i fokusiranih
elektromagnetskih polja. U eksperimentu su uestvovala tri broda.
Pomenuti razara je bio u sredini, a oplate druga dva broda sluile
su kao laserska ogledala. Radi se, u stvari, o otvorenim laserima
kojima ne treba vakuum i iji se zraci mogu transportovati na bilo
koju daljinu, i to kroz bilo koji prirodni medijum. Ovakve lasere
Tesla je proizvodio u svojoj laboratoriji u Njujorku jo u 19. veku
osvetljavajui prostoriju bez ikakvih lampi, iskljuivo pobuivanjem
vazduha da svetli. Vratimo se znaenju Teslinih eksperimenata u
Kolorado Springsu 1899-1900. i pogledajmo ta su pravi rezultati
njegovog rada tamo. Eksperimentiui sa ekstra niskim i ekstra
visokim frekvencijama elektromagnetskih talasa, on je verovatno
uspeo da odredi i frekvenciju i vrstu modulacije mentalnog plana
ivih ljudi, takodje i umrlih (sa ime se danas vre mnogobrojni
ogledi, bez pravog uspeha jer nedostaje teorija, pa je predvidjanje
esto neprecizno). Najverovatnije, on je, primenjujui vrlo visoke
frekvencije uspeo da proizvede polja koja su
-
18
odgovarala elektromagnetskoj kombinaciji diskarniranih dua i na
taj nain osvojio tehniku vizualizacije takozvanog astralnog nivoa
egzistencije biolokih organizama. Ako u Teslinim belekama i ima
izraunavanja koja se na ovo odnose, ona savremenom strunjaku
izgledaju beznaajna, jer su isuvie jednostavna i prema tome su bez
detaljnog objanjenja neshvatljiva. Moe ih razumeti samo um koji
isti predmet musli na isti nain. TAJNA VATRENIH LOPTI Tesla je
uspevao da u laboratorijskim uslovima proizvodi sloene energetske
strukture, koje je nazvao vatrene lopte. U prirodi je ovaj fenomen
poznat kao kuglaste munje. Njih je, pored Tesle, prouavao i ruski
akademik Pjotr Leonidovi Kapica, ali nije mogao da ih kontrolisano
proizvodi bez Teslinog rezonantnog transformatora. Danas, fiziari
braa Korum, u Americi, sa izvesnim uspehom reprodukuju neke od
Teslinih ekspperimenata i uspevaju da dobiju, pri gaenju
transformatora, vatrene lopte koje traju vrlo kratko i iji je
prenik svega oko tri milimetra. Prema podacima i injenicama koje su
istorijski verifikovane, Tesla je pravio kuglaste munje veliine
fudbalske lopte, drao ih u ruci, stavljao u kutije, zatvarao
poklopce i najzad vadio iz kutija. To su bile potpuno stabilne
strukture, koje su trajale minutima. Dakle, Tesla je o tome znao
mnogo vie nego dananja nauka, tj. poznavao je tajnu fuzije hladne
plazme u slobodnom prostoru. [ta mu je omoguilo da stvara ovakve
sferine strukture? Bila je to ideja etarskog dijametra, tj.
pretpostavka da su materija i prostor u sutini nerazdvojivi,
odnosno imaju zajedniku strukturnu jedinicu, a ono to ih zapravo
razlikuje je vremenska koordinacija. Tesla je time uao u jednu
oblast u koju niko pre njega nije uao - u inenjering vremena.
Isticao je takodje da njegovi elektromagnetski talasi nisu
hercijanski, tj. da je talasna duina njegovog emitovanog talasa
identina magnitudi distancije na koju se prenosi, odnosno
udaljenosti od emitera do prijemnika. Osim toga, u Teslinim
eksperimentima nisu u rezonanciji bila samo oscilatorna kola
aparata koji uestvuju u prenosu, ve je ceo sistem takodje bio
rezonantan sa prirodnim elektromagnetskim osobinama koridora kroz
koji talasi prolaze. To znai da oscilator koji pone da emituje
jednostavno odsee etar u prostoru od emitera do cilja i tu stvara
karakteristino stojee polje. Tako se isprva formira nosei talas
koji sam po sebi ne moe da prenosi energiju zato to ne osciluje. Na
ovaj osnovni talas Tesla bi ukljuivao niefrekventno polje, tj.
proputao bi talase koji su predstavljali nie harmonike osnovnog
noseeg polja i to u odnosu 1:4. Na taj nain projektovao bi energiju
na eljenu razdaljinu i postizao bi snano i neprestano elektrino
pranjenje u odredjenim zonama, stvarajui zid jonske plazme. Kroz
ovaj energetski zid nije moglo da prodje nita, a da se ne
dezintegrie u molekule ili atome. TESLA KAO JASNOVIDAC Sasvim je
jasno da je Tesla morao imati uvide, to jest mo u domenu onoga to
bismo danas u nedostatku boljih izraza mogli nazvati
parapsihologija. To kako je on dolazio do pronalazaka i kako je
radio u svojoj umnoj laboratoriji, to je, svakako, bez pandana u
istoriji nauke. I pored vie od 150.000 dokumenata koje danas uva
Muzej Nikole Tesle u Beogradu on iza sebe nije ostavio sistem svog
naunog metoda, jer Tesla je bio jasnovidac. On je dolazio u odreena
psihika stanja i to je bila njegova metoda, koja ustvari moe da se
poredi samo sa slinim stanjima u kojima se nalaze jogini ili sa
onim o emu priaju sveci. Teslu danas retko ko posmatra kao filosofa
i duhovnog oveka, a on je oduhovio fziku, oduhovio tehnologiju,
oduhovio nauku. Najzad, itavim svojim ivotom i radom postavio je
osnove posthrinske civilizacije Treeg milenijuma I pored svega toga
njegov uticaj na savremena kretanja u nauci je minimalan, ali e to
morati da se ponovo vrednuje. Tek u budunosti
-
19
dobiemo pravi odgovor na Teslinu paradigmu, jer je on isuvie
ispred i iznad dananjih naunih metoda. Poznati hinduistiki uitelj
Vivekananda, lan Ramakrinine misije, koji je bio poslan na Zapad da
ispita mogunost ujedinjenja svih svetskih religija, posetio je
Teslu u njegovoj Njujorkoj laboratoriji 1996. godine i odmah poslao
pismo svom indijskom kolegi Alasingu opisujui susret sa Teslom sa
strahopotovanjem i bezrezervnim divljenjem: Ovaj je ovek sasvim
drugaiji od svih zapadnjaka (...) Pokazao mi je svoje eksperimente
sa elektricitetom, koji je za njega ivo bie i sa kojim on razgovara
i naredjuje mu (...) Radi se o visoko spiritualnoj linosti. On
besumnje poseduje duhovnost najviega nivoa i u stanju je da prizove
sve nae Bogove (...) U njegovim elektrinim vatrama raznih boja
pojavili su se preda mnom gotovo svi nai Bogovi: Vinu, [iva...a
osetio sam prisustvo i samog Brame. (Swami Vivekananda works,
Epistles, -pisma-, Vivekananda Centrum, Washington, USA). Ljubaznou
glavnog urednika Delfisa, Natalije Toots, saznao sam da se u
Ramakrininoj misiji u Kalkuti, Indija, nalazi i veliki Teslin
portret i to medju onima koji su duhovno doprineli ostvarivanju
zadatka misije. TESLINA VREMENSKA FIZIKA Rezonancija je
istovremenost i ako menjamo periode prekidanja strujnog kola menja
se geometrijski raspored magnetskih polja, odnosno uspostavlja se
kretanje rotora motora i generatora iskljuivo promenom vremenske
komponente. Kretanje je asinhronicitet. Ovo oigledno pokazuje da je
mogue postii promenu brzine rotora, a samim tim i njegove mase,
promenom istog vremena, bez dodatnog impulsa, tj. bez dodavanja
sile. Nije li Teslino obrtno magnetno polje jo jedan dokaz vie u
prilog tvrdnji akademika N.A. Kozireva da je Vreme ta jedinstvena i
fundamentalna optekosmika sila?
Iz Kolorado Springsa Tesla pie u Njujork svom prijatelju
Johansonu kako je u "krabotinama" visokofrekventnih
elektromagnetnih pranjenja otkrio um i kako e uskoro on, Johanson,
moi svoje pesme da ita Homeru, dok e sam Tesla diskutovati o svojim
pronalascima sa Arhimedom. Isto tako, u detaljnolm dnevniku
istraivanja susreu se opisi elektromagnetskih zelenih magli koji
potpuno odgovaraju opisu magle, to se pojavila prilikom nestajanja
ratnog broda u Filadelfiji. Po povratku iz Kolorado Springsa Tesla
izjavljuje u novinama kako je uspostavio vezu sa vanzemaljskim
civilizacijama. Retko ko ga je tada uzeo ozbiljno. No, ima indicija
da je Tesla nastavio svoja istraivanja paralelnih svetova sam, u
tiini, ne objavljujui rezultate. Po svemu sudei, izradio je aparat
za podeavanje elektromagnetskih oscilacija sopstvenog mozga, tj.
kontrolu svojih mentalnih aktivnosti i na taj nain uspeo da bez
napora komunicira sa vremenski pomerenim realnostima. Ova njegova
otkria otvaraju jednu potpuno novu stanicu u savremenoj nauci, jer
ukazuju na put ujedinjenja materijalnog i duhovnog u ljudskom
saznanju (u prirodi su materijala i duh, naravno, ve ujedinjeni).
On je imao sposobnosti da razradi oba aspekta jedinstvene nauke:
prouavao je s podjednakim uspehom fiziku osnovu psihe kao i psihiku
osnovu fizike. Tako je doao do presudnih generalnih zakljuaka: da
je svet jedinstveni kontinualni svetlosni medijum i da je materija
sastavljena od organizovanih delova elektromagnetnog etra, to jest,
od elektromagnetnih oscilacija, zatim, da je najoptiji prirodni
zakon - zakon rezonancije i da se sve veze meu fenomenima
uspostavljaju iskljuivo raznim vrstama rezonanci ija je osnova
elektromagnetska. Samo se po sebi razume da, ako se sva fizika
realnost moe svesti na odnose elektromagnetnih polja, onda je izraz
teorijske sutine tih odnosa - matematika. S
-
20
druge strane, ako elektromagnetne oscilacije korespondiraju sa
mentalnim planom koji je, prema tome, iste prirode, onda su brojevi
- program organizacije elektromagnetnih polja u individualnu psihu.
Teslina istraivanja su prvi neporeciv i jasan korak u razjanjenju i
primeni istinite Platonove doktrine u kojoj se kae da je matematika
veza izmeu sveta ideja i sveta materijalnih fenomena. Jo
preciznije: matematiki algoritmi (inherentna logika matematike) su
metodi inkarniranja ideja u fizike objekte. Najzad, kako sva stara
(a i nova) mistina predanja slono govore: materija je samo zgusnuta
svetlost. Tesla je verovao da je sva vasiona iva i da su ljudi
automati koji se vladaju po kosmikim zakonima. Takoe je smatrao da
ljudski mozak nema osobinu da pamti u onom smislu kako se to obino
smatra, ve da je memorija samo reakcija ljudskih nerava na
ponovljeni spoljanji stimulans. Jo vanije je naravno da neko sa
preko hiljadu fundamentalnih naunih pronalazaka ne pripisuje
invenciju u zaslugu sebi, nego eksplicitno izjavljuje da vri ulogu
sprovodnika nauke iz sveta ideja u svet ljudske prakse. Verovao je
vrsto u reinkarnacije. Sama Teslina smrt bila je neka vrsta njegove
line sveanosti i vie je liila na svesno preseljenje due u drugi
plan postojanja, nego na smrt nekog obinog slavnog oveka, zbunjenog
i uplaenog pred samoosloboenjem. Na dva dana pred as diskarniranja,
Tesla je prestao da radi i zatvorio se u hotelsku sobu traei da ga
niko ne ometa. Kada su direktor hotela i sobarica najzad uli,
zatekli su ga elegatno odevenog kako lei mrtav ruku prekrtenih na
grudima, potpuno spreman za odlazak. Imao je dvostruku sahranu,
hriansku i budistiku, tri dana nakon prve sahrane bio je i spaljen.
Lino duboko verujem da matematike i fizike istine, to jest,
fenomeni geometrije i aritmetike i fenomeni fizike moraju u sutini
da koncidiraju, inei osnovu jedinstevene kosmologije na ijem smo
pragu. Neki je zovu "Nova nauka", ali je, mislim, adekvatniji naziv
"Jedinstvena nauka", jer temelj naeg Kosmosa ini jedinstven fiziki
kontinuum, koji je ista esencija, bez granica, i svi se paralelni
svetovi, paralelni realnosti, povinuju njegovim zakonima. Teslina
elektromagnetna teorija bila je poetak ujedinjavanja duhovne
supstance i materijalnog, fizikog sveta. On je toliko mnogo uinio
praktino i lino, da nije stigao da nam ostavi kompletnu teoriju.
Mogao je, moda, da nam ostavi religiju, ali to nije hteo, jer je
znao da su Bogu u eri nauke neophodni svesni sledbenci. Prouavanje
Tesle nije samo nauno pitanje, u njegovom radu ne treba traiti
prevashodno tehnoloka reenja. Tesla je praktino ono to je Euklid
teorijski, spona zapadne i istone civilizacije. Na njegovom radu
moe da se zasnuje nova duhovnost ^oveka koji e shvatiti Vreme (koje
je potpuno nematerijalno i predstavlja samo dejstvo matematikih
zakona) i prodreti u savrenije nivoe kosmikog postojanja. To je,
prema mojim istraivanjima, prava poruka Teslinog rada i u tome je
ujedno razlog zato je tek danas dolo vreme za pravo razumevanje i
upotrebu Tesline misije. TAJANSTVENI STRANAC MARKA TVENA est
posetilac Tesline laboratorije u nonim asovima bio je i uveni pisac
Samjuel Klemens, iji je pseudonim po kome je u knjievnosti ostao
poznat, bio - Mark Tven. Tesla je sa njim bio toliko blizak da je i
godinama posle Tvenove smrti redovno o njemu govorio kao o jo ivom
prisnom prijatelju.
-
21
Pisac Tven umro je 1910. godine, a est godina posle toga
objavljena je njegova udna novela "Tajanstveni stranac". U njoj se
govori o Anelu koji silazi sa Neba u malo austrijsko selo, gde se
susree sa grupom deaka sa kojima se igra i pouava ih tajnama Sveta.
Ako se malo austrijsko selo shvati kao Smiljan, a lik Anela zameni
Teslom, dobie se sjajno objanjenje veoma udne teorije ljudskih
sudbina i kosmologije izraene u tom kratkom delu koje primetno
odudara od drugih Tvenovih pripovetki. Aneo govori o oseanju
moralnosti koje je izvor svih ljudskih nedaa, i nesrei
prouzrokovanoj neshvatanjem kompjuterski precizne kombinatorike
najsitnijih dogaaja, od kojih svaki odredjuje dalji niz karika u
svojstvenom lancu narednih zbivanja. Ljudska slobodna volja, prema
njemu, je ista zabluda ula, sve je predodreeno i vodi predvidljivom
ishodu. Prema tome, data ljudska individualna psihosomatska
struktura ima ogranien broj moguih sudbina. Kombinacije sudbine su
nizovi dogaaja, i ovek se moe prebacivati iz niza u niz voljom viih
bia. Aneo, na primer, uini da osoba zatvori umesto da otvori
prozor, kako je bilo predodreeno, i sudbina te osobe krene sasvim
drugim smerom, aktivira se novi lanac zbivanja. Ovo se potpuno slae
sa Teslinom idejom o oveku kao automatu kosmikih sila, i vrlo je
ubedljivo pokazano jednostavnim dramaturkim sredstvima velikog
pisca. Najzad, pre nego to Aneo naputa svoje prijatelje, seoske
deake, uvodi ih u poslednju kosmiku tajnu koja ih je uasnula, tajnu
Nebia: "Sve je samo misao" kae on, "nita ne postoji", "i ja sam
samo misao, usamljena misao koja luta praznim prostranstvima
Svemira"... TAJNA KULE WARDENCLIFF Posetimo ponovo Teslinu
laboratoriju u Kolorado Springsu. Naii emo na elektromagnetska
polja vrlo niske frekvencije i Teslu koji eksperimentie sa radom
ljudskog mozga, na samome sebi. Prijatelju Johnsonu pie o
inteligentnim svojstvima elektromagnetskih polja. Zainje se
biofizika osnova neurologije. Neposredno posle toga, 1901. godine
poinje dizanje Svetske emisione stanice na Long Islandu. Radi se o
sloenom emiteru elektromagnetskih talasa u ijoj izgradnji Tesla
primenjuje celokupno dotadanje znanje: teleautomatsku kontrolu,
beini prenos, nehercijanske talase, originalnu teoriju etra i
elektriciteta, dinamiku teoriju gravitacije (po kojoj svaki
prirodni elemenat Mendeljejevog sistema ima svoju karakteristinu
gravitacionu konstantu, specifino G), kao i sopstvenu tehniku
upravljanja brzinom proticanja vremena. Te 1901. godine nastaje
nova fizika. Postavlja se pitanje kakva koncepcija sveta lei u
osnovi izvoenja eksperimenata sa fokusiranim rezonantnim magnetnim
i elektromagnetnim poljima. Vratimo se na as mistiku Dordu Leonardu
i njegovoj slici Kosmosa. Govorei o vibratu on istie da ima raznih
naroda, rasa i plemena, ali nigde na planeti ne mogu se nai ljudi
koji ive lieni muzike i plesa. Pre vie od 2500 godina Pitagora je
rekao uenicima da je kamen zaleena muzika. Poznato svojstvo svake
estice u fizikom svemiru je njena zavisnost od visine tona i
gornjih tonova njenih pojedinih frekvencija, to znai od njenog
pevanja. Ljudi stvaraju muziku, ali pre toga, ona stvara ljude. Dar
sluanja otvara nam mogunost seanja naeg najdubljeg porekla. Muzika
je izraz zvuka raznih struktura sveta i jasno ukazuje na ritmike
osobine svih stvari. Vibrato nam pomae da ujedno istraimo sebe i
svet iji smo
-
22
deo. Ta pulsacija izvirua iz tona moe da nas dovede do neega to
je najspontanije i najkreativnije u ljudskom ivotu. Vibrato koji
pobuuje unutarnje ljudske tonove moe biti i duboko erotian. Kod
laganog stava Bahovog ^etvrtog Brandenburkog koncerta, svi drveni
duvaki instrumenti jednog orkestra i ice ponu da podrhtavaju i
zajedno pulsiraju. Publika, kao da osea neko uenje da tako jedan
intiman zvuk moe da se izvodi javno. Opasno senzualno svojstvo
vibrata objanjava se injenicom da brzina vibracija od sedam
pulsacija u sekundi precizno odgovra stanju alfa-talasa mozga. A to
je stanje izmeu buenja i spavanja kada je odsutna uobiajena
kontrola uma. Sanja, budei se, esto ima oseaj pristupanosti svih
izvora memorije i stvaranja. Poznata je vizija brojevnih funkcija,
koju je matematiar Poenkare spazio pred samo utonue u dubok san:
matematike ideje igrale su se u oblaku pred njim, sudarajui se kao
materijalne i kombinujui u rezultat koji je dugo traio. Takoe,
snaan i dugotrajan muziki vibrato, hvatajui ritam sa naim mozgom,
stvara uslove za neku vrstu svesnog sanjarenja u kome se otkrivaju
misterije i sve se veoma lako pamti. Nain kako muzika dejstvuje
isti je kao onaj na koji deluje svet stvari i dogaaja, jer je sve
to vibracija. Brzina vibracija subatomskih estica su neverovatno
visoke, a talasi u centru subatomskog nukleusa izgledaju jo bri.
Vibracije svih energija zraenja - radio talasa, toplote, svetla,
rentgenskih zraka, itd. - mogu da se svrstaju u red.
Blektromagnetski spektar, tako posmatran, ima vie od osamdeset
oktava, a vidljivo svetlo je samo jedan opseg tog reda. Kao i u
muzici, elektromagnetski talasi imaju svoje vlastite harmonine
gornje tonove, a postoje i izvesne slinosti koje se pojavljuju meu
intervalima oktava. Zakoni muzike harmonije primenjeni na
elektromagnetiku daju izvanredne rezultate. Upravo zato je Nikola
Tesla koristio Helmholcove radove o zvuku za svoje elektrine
rezonatore. Johan Kepler, astronom iz sedamnaestog veka, verovao je
da je svaka planeta sunevog sistema iva i da je na svakoj od njih
nastanjen njen aneo uvar koji uje njemu muziku. Planete, na
putanjama oko Sunca, sviraju: Merkur, koji ima najveu brzinu, peva
pitavu ulaznu i silaznu skalu pikolo flaute. Jupiter, najsporiji,
proizvodi dubokum snanu tutnjavu. Venera menja ton od dura do mol
est, a Zemlja svira divni drugi mol. Poseban aranman zvukova, to ga
mi nazivamo muzikom, izraz je odnosa stvari, tj. njihove slinosti i
razliitosti, to je i nain kako stari rastu i trule, propadaju, kao
i nain kako iz dekomponovanih sistema izrastaju novi, mladi
sistemi. Duboka struktura muzike ista je kao i struktura svega
ostalog. Holandski naunik Kristijan Hajgens primetio je 1665.
godine da klatna dva asovnika postavljena na zidu jedan pored
drugog zadobijaju istu periodu klaenja, tj. klate se u preciznom
ritmu. To je zapravo univerzalan fenomen. Kada dva ili vie
oscilatora pulsiraju u istom polju, uz malu vremensku razliku, oni
se spontano uklope tako da ponu pulsirati tano u isto vreme. Oni se
ponaaju prema zakonu ekonominosti i naelu minimuma energije jer je
svakom klatanu ponaosob kod zajednikog pulsiranja potrebno manje
energije nego kod aritminog ili suprotnog. To usaglaavanje svuda je
prisutno ali ga retko primeujemo. Moglo bi se ak rei da su sve ive
stvari oscilatori, tj. pulsiraju i menjaju se ritmiki. I
najjednostavniji jednoelijski organizam oscilira u velikom broju
harmonino sloenih frekvencija, na subatomskom, atomskom,
molekularnom, subelijskom i elijskom nivou. U komplikovanom
organizmu kao to je ljudski, raun tih frekvencija je veoma sloen.
Nai unutranji ritmovi vrsto su meusobno povezani, ali nita manje,
povezani i sa spoljnim svetom. Ljudska fizika i mentalna stanja
menjaju se sa ritmom sezonskih kretanja Zemlje i Sunca, sa plimom i
osekom, sa dnevno-nonim ciklusom kao i u kosmikim ritmovima
koji
-
23
dananja nauka nije jo odredila i uglavnom ne uzima u obzir. Kada
se faze tih ritmova poremete, javlja se oseaj nelagodnosti to je
predznak oboljenja. Dve galaksije mogu da prou jedna kroz drugu kao
dva oblaka dima, jer su zvezde u galaksiji meusobno udaljene
distancama jednakim milionitim umnocima njihovih dijametara, tj.
vrlo su retke. Kolizija je malo verovatna. Naem solarnom sistemu
potrebno je 10 biliona sekundi (240 miliona godina) da opie krug
oko galaksije mlenog puta. Talasi u centru toma vibriraju 10 na
dvadeserdrugi stepen puta u sekundi. Ceo atom na sobnoj temperaturi
vibrira znatno sporije, oko 10 na etrnaesti stepen puta u sekundi,
dok molekuli pulsiraju na oko 10 na deveti stepen ciklusa u
sekundi. ive elije na direktnu stimulaciju reaguju sa oko 1000
ciklusa u sekundi a svoje interne cikluse podeavaju prema danu od
24 asa (rotaciji Zemlje), lunarnom kalendaru i Sunevoj godini.
Komplikovana grupa elija zvana mozak ima razne oblike ciklusa i
varira od oko 40 ciklusa u sekundi (kod aktivne koncentracije) do
manje od 1 ciklusa u sekundi kod dubokog sna. Ritmiki talasi mozga
lako se prebacuju iz jednog ciklusa u drugi. Talasi vidljivog
svetla pulsiraju izmeu 390 triliona i 780 triliona u sekundi, to
ini tano jednu oktavu, jedno dupliranje frekvencije. Ljudsko oko
moe da reaguje i na samo jedan kvant svetla i sa svega tri vrste
retinalniih elija razlikuje oko 10 miliona boja. Ljudsko telo
generie svoje vlastito elektromagnetsko polje i na nas, veoma
mnogo, na poznate i nepoznate naine, utiu elektromagnetska polja
sredine u kojoj se nalazimo. Nauka tek treba da naini prve vee
korake u pravcu ovog izuavanja.. Nae fiziko telo manitestacija je
naeg unutranjeg pulsa koji je ujedno i na identitet, naa pozicija u
Kosmosu. Takozvano mistino astralno telo ima u sutini
elektromagnetsku materijalnu osnovu. Ceo ivot neke jedinke ima
odreenu ritmiku emu koja preivljava fiziku smrt i predstavlja
vantelesno iskustvo due koja se ponovo reinkarnira. Postoji
pretpostavka da se za telepatske prenose slike i misli koriste
[umanovi talasi (to su talasi koji rezoniraju sa 7,8 treptaja u
sekundi i ine polje stojeih talasa u kanalu izmeu zemljine
jonosfere i njene povrine; oni su takorei na prirodni
elektromagnetski omota, najbolje ih oseamo na morskoj obali ili u
umi, budui da more i uma apsorbuju druge, esto tetne frekvencije).
Deava se da mozak koji pulsira na bliskoj frenkvenciji ue u stanje
rezonancije i tako biva mogue vienje na daljinu. To je kontakt
rezonancijom, a ne radijacijom, i kako su talasi veoma velike
talasne duine (oko 38000 km) prenos je gotovo trenutan. S obzirom
na ekstremno nisku frekvenciju ovi se talasti ne mogu blokirati
obinim elektronskim zaklonom, ledom itd. U stvari, vrlo esto mi
ulazimo u fazu sa njima, meutim, problem je to talasi koji tako
nisko vibriraju mogu da prenose vrlo malo informacija u nekom
odreenom vremenu, tako da esto ne moemo dobiti jasnu sliku i dati
potpun opis predmeta koje vidimo. Ovo se moe ipak reiti tako da
prijemnik bude u rezonanciji na nain nieg harmonika tj. na
odgovarajuoj jo nioj frekvenciji, da bi se u referentnom ljudskom
vremenu potrebnom za formiranje modanog engrama mogla oitati
informacija. U stvari radi se o tehnikom skraivanju vremena
telepatskog prijema.
-
24
Moderni holistiki pristup objanjavanju Univerzuma ima zapravo
mistinu tradiciju u svakoj velikoj religiji; Hinduizam, Islamizam,
Budizam, Jevrejska vera, ili Hrianska sadri eksplicitno tvrenje da
svaki deo kosmosa u izvesnom smislu sadri celinu. Znalcu je suvino
i napominjati da to ima duboke veze sa holografijom gde svaki deo
holograma moe celog da ga reprodukuje. [tavie, smatra se da je
svaka estica u svemiru toplija od apsolutne nule i neprestano
proizvodi i odailje karakteristina polja svojih talasa, tako da je
mogue nainiti potpun hologram svemira u bilo kojoj njegovoj taki,
uzimajui u obzir potenciju beskonanog niza zraka koji se presecaju.
Formiranje ovog holograma, meutim, trajalo bi veno i stoga mislim
da ta koncepcija nije do kraja promiljena. Hologram oveka nije nita
drugo do fizika osnova savrenog ritma kosmosa. Dua ija je odlika
svesnost pomerena je u fazi u odnosu na genski materijal. A svesna
volja samo je jedan od univerzalnih instrumenata kosmike
namernosti, onaj primordijalni. Pravi ovek na pravom mestu je taj
ije su namere usaglaene sa kosmikim ritmovima. Svesna namera ima
veliku mo i na glavni izbor je u preuzimanju odgovornosti za ishod
njenog uticaja. Uopte uzev, treba stvoriti drugaiju sliku tela kao
sklopa elegantnih eterinih polja udruenih u odnos ritma i praznine,
talasa i prostora. Pokuajmo da sumiramo do sada iznete teze:
sainjeni smo od talasa, a ne od materije zvane "vrsta"; sve ono to
nazivamo stvarima i dogaajima prvenstveno su segmentalni talozi
relacija tih talasa; svako od nas ima svoj svemirski jedinstven
identitet koji je izraen odreenom funkcijom talasa od kojih se
sastoji; svako od nas ima hologram koji sadrava univerzalnu
informaciju o vremenu; namernost ili vektor identiteta jeste
osnovni element u svemiru, veoma mona osobina subjekta, kojom on
utie na sve mnogim i naizgled neobinim nainima i budui da smo
hologram in potentia, znamo sve u svemu. U svetlu iznetih optih
postavki podsetimo se, pre ikakvog zakljuka, injenica o radu Nikole
Tesle, injenica koje se odnose na Toranj Vardenklif i Teslinu
navodnu komunikaciju sa Marsom (ili moda vanzemaljskim
inteligentnim biima). Tajna Vordenklifa duboka je i o pravoj nameni
Tornja nemogue je govoriti u Teslinom odsustvu. Meutim, mnoge
tehnike injenice ukazuju da je Teslin objekat, podignut na Long
Island-u (u to vreme omiljenom njujorkom izletitu) praktino bio
daleko ispred onoga o emu savremeni naunici samo mataju. Bio je to
uspeno testirani emiter kompleksa elektromagnetskih talasa, kojima
je Tesla izazvao zemljotrese, mentalne promene na ljudima i
ivotinjama, palio atmosferu, uspostavljao neprobojne energetske
barijere u jonosferi, kontrolisao vreme (rasprujui ili kondenzujui
oblake odgovarajuim frekvencama), i najzad, primao tok neiscrpne
energije iz etera po danas nepoznatim principima etarske
tehnologije. I pored svih navedenih dejstava Tornja Vardenklif koja
je veliki majstor Tesla demonstrirao pred mnogobrojnim svedocima
(nikad ne objavljujui kompletne rezultate i ne otkrivajui svoje
naune principe), njegov pravi razlog za izgradnju ovog gigantskog
elektromagnetnog i mehanikog oscilatora bio je dublji ozbiljniji i
znaajniji nego to se moe i pretpostaviti. 16. januara 1901. godine
na prvoj strani New York Times-a pojavio se izvetaj profesora
Pikeringa (Pickering) sa Harvardske Observatorije pod naslovom:
"Bljeskovi svetlosti sa Marsa".
-
25
"Rano u decembru prole godine primili smo telegram sa Lowell
observatorije u Arizoni da je primeen jak snop svetla projektovan
sa Marsa u trajanju od 70 minuta. Lowell observatorija je
specijalzovana za istraivanje Marsa, a posmatra koji je bio na
dunosti je paljiv, poverljiv i iskusan ovek, tako da nema mesta
nikakvoj sumnji u povodu toga to on tvrdi. Ove fakte odmah smo
telegrafisali u Evropu i po itavoj Americi. Svetlost je dolazila sa
veoma dobro poznate geografske take na Marsu na kojoj, koliko se u
nauci zna, nema nita posebno. [ta god da je bilo u pitanju, mi sada
nemamo nikakvih sredstava na raspoloenju da to bilo kako
sipitujemo. Da li je to znak postojanja inteligencije tamo, ili ne,
niko ne moe rei pouzdano. Za sada, ova je pojava potpuno
neobjanjiva." U vreme kada se ova vest pojavila, Tesla se nalazio u
Nju jorku. Upravo se bio vratio iz Colorado Springs-a gde je itavu
prethodnu godinu vrio epohalne i do danas nerazumljive eksperimente
sa elektromagnetnim poljima udnim rezonantniih svojstava. (Teslina
laboratorija u Koloradu bila je tano na vrhu Pike's Peak.
Koincidencija je da taj vrh Hopi Indijanci oboavaju kao spiritualni
Pol Sveta). Ohrabren moda onim to je primeeno sa Lovel
observatorije u Arizoni, Tesla izjavljuje u novinama da je u toku
istraivanja u Koloradu i sam izmenio signale sa Marsom. Tad on
nagovetava da je ve konstruisao prototip aparata pogodnog za
meuplanetarnu komunikaciju i da e ga i dalje usavravati. "(...)
nikad neu zaboraviti prva oseanja koja sam iskusio kada sam shvatio
da sam u kontaktu sa neim to e imati neprocenjive i nesagledive
posledice za oveanstvo (...) to to sam primetio uplailo me je, kao
da je bilo na delu neto misteriozno, da ne kaem natprirodno.
Postepeno sam postao svestan toga da sam prvi koji uje pozdrave
jedne planete drugoj (...)" (Nikola Tesla, "Talking with Planets",
Current Literature, March 1901, p. 359). Reakcija naune javnosti na
Teslin kratki lanak bila je neuobiajeno otra i negativna. Prvi ga
je demantovao profesor Holden, direktor Lick observatorije u
Kaliforniji. Gotovo ljutito, profesor Holden rekao je reporteru
sledee: "Gospodin Nikola Tesla objavio je da je uveren da su
izvesni poremeaji njegovh aparata - nita manje nego elektrini
signali primljeni iz inteligentnog vanzemaljskog izvora.
Naglaavajui da ne dolaze sa Sunca, Tesla misli da su signali
planetarnog porekla, najverovatnije sa Marsa. To je besmisleno.
Pravilo razmiljanja je da se istrae svi mogui uzroci jednog novog
fenomenan pre nego to se uvedu oni nemogui. Svaki normalan
eksperimentator rekao bi da je gotovo izvesno da je gospodin Tesla
uinio greku i da pomenuti poremeaji dolaze od struja u atmosferi
ili zemljinom tlu. Osim toga, kako neko moe sa sigurnou tvrditi da
te elektrine promene ne dolaze sa Sunca? Fizika Sunca je jo uvek
nepoznata. U stvari, nije jasno o emu Tesla uopte govori. Zar nema
kometa koje su mogle da poslue kao objanjenje za izazvane pravilne
elektrine poremeaje? Zar instrumenti nisu mogli biti pobueni
sazveem Velikog Medveda, Mlenim putem ili svetlom Zodijaka?
Postoji, naravno, uvek ansa za nova otkria, ali je mogunost da se
novi fenomeni objasne starim zakonima jo vea. I dok gospodin Tesla
ne pokae svoje aparate drugim eksperimentatorima i ubedi ih kao
samog sebe, do tada mirno
-
26
moemo tvrditi da njegovi signali ne dolaze sa Marsa". (Colorado
Springs Gazette, Mart 9, 1901, p. 4.col. 2.). Smatrajui totalno
neozbiljnom pretpostavku da je Tesla elektromagnetnim putem
razgovarao sa ivim biima vanzemaljskog porekla, uvaeni profesor
Holden u svojoj kritici to i ne razmatra. Radei sa ekstremno dugim
elektromagnetskim talasima vrlo visoke frekvencije (to se sa vaeom
teorijom nikako ne slae jer se porast frekvencije vezuje iskljuivo
za smanjivanje talasne duine, ali Teslini talasi nisu bili isti kao
Hercovi i rasprostirali su se brzinom daleko veom od svetlosti).
Pojam energije shvaen u dananjem smislu Tesla nije koristio. Imao
je sopstvenu elektromagnetsku teoriju, do danas neodgonetnutu i u
njegovim su raunima elektromagnetski talasi imali ove osobine:
oscilaciju (pod njom je Tesla podrazumevao konfiguraciju prostora
na kome sam talas kao takav egzistira), frekvenciju (kvocijent
oscilacija, odnos dva homogena ili dva heterogena elektromagnetska
polja) i vibraciju (sloen sistem frekvencija u meusobnom
harmonijskom odnosu). Tesla je otkrio ne samo zakonitost njihovog
beinog prenosa kroz Zemlju i atmosferu bez ikakvih gubitaka, nego
je isprobao i dokazao i njihovu izvanrednu prodornost kroz kosmika
prostranstva. Postoji nepotvrena legenda da je on bio prvi koji je
ka zvezdama poslao periodine signale kodirane po aritmetikom
algoritmu odreenih teorema geometrije kao to su Talesova i
Pitagorina teorema i Arhimedova formula sume harmonijskoga niza
(radi se o sabiranju reda 1+1/2+1/4+1/8..., ija je suma broj dva,
ali je broj lanova niza beskrajan, tako da njegovo realno sabiranje
mora da traje veno. Problem je postavio jo filozof Zenon tvrdei da
usled beskrajne deljivosti prostora Ahil ne moe sustii kornjau jer
je ova pola pre njega). Nakon tri dana, na svoje najvee
zaprepatenje, registrovao je odgovor. Shvativi princip po kome je
uzvraena poruka bila kodirana, ucrtao je odgovarajue take na
koordinatni sistem i dobio - pravilan ljudski lik. U prvi mah nije
mogao da odgonetne da li su oni iju je emisiju primio nacrtali
ljude, elei da pokau kako naa civilizacija za njih nije tajna, ili
sebe, u nameri da nas poue kako u Kosmosu ima jo slinih bia. Ako je
sve ovo tano, jasno je da je, svestan potpunog nerazumevanja na
koje bi naiao, Tesla odustao od bilo kakve javne rasprave o svom
otkriu. Ali se ubrzo dogodilo neto to je itavu stvar vratilo ponovo
na prve stranice amerike tampe. 1902. godine Ameriku je posetio
uveni engleski fiziar Lord Kelvin, koji se posle razgovora sa
Tesl