-
re vie od dvesta godina Dejvid Hjum je rekao da u priro-di nema
nunosti: Nunost je neto to postoji u svesti,
ne u objektima. Drugim reima, on je tvrdio da je znanjeo
uzronosti intuitivno, da se uzronost saznaje stomakom;ona nije nita
drugo do konstrukcija utemeljena na pret-hodnom iskustvu; ona potie
iz moi navike, onog delaljudske prirode koji je, po njegovom
miljenju, neopravdanozanemaren. Posao antropologa je precizno
prouavanje tenavike koja za svako drutvo izgrauje poseban
univerzumpraktinih naela. Upravo ona nastanjuje svet ljudima,
i-vima i mrtvima, ivotinjskim telima i duama,
poluljudima,poluivotinjama i boanstvima koja se prepliu sa
svimanjima. Ve sama raznovrsnost tih konstruisanih svetovanavee
antropologa da se sloi s Hjumom, dodue tek po-sle izvesnog
oklevanja. Kauzalne teorije drugih naroda pri-padaju jednom od ova
dva skupa: one koje su u saglasnostis naom i kojima nije potrebno
posebno objanjenje, i onedruge, magijske, zasnovane na subjektivnim
asocijacijama,kako je smatrao Frejzer, ili na afektivnim, a ne
kognitivnimmoima, kako je mislio Levi-Bril (videti Cazeneuve,
1972:44, 68, 70) kad je nastojao da povue razliku izmeu misti-ne i
naune svesti. Hjum je, meutim, tvrdio da sve kauzal-ne teorije, bez
izuzetka, potiu iz onog to je nazivao senzitiv-nim, a ne
kognitivnim delom nae prirode. Kad god izuzme-mo sopstvene kauzalne
teorije iz skeptike filozofije, naastomana reakcija pokazuje nam da
je on potpuno u pravu.Ali, gotovo je nemogue ne postupati na taj
nain. Izmeuostalog, ovaj tekst ima za cilj da predloi jedan
formalnijinain rasprave u kojem je moda mogue poreenje kau-zalnih
sistema ukljuujui i na sopstveni. Bez takvog pomakanae jedino
antropoloko utoite jeste prevoenje iz drugih
kultura u nau. to prevod bude bolji, to e naa provinci-jalna
logika biti uspenije nametnuta domorodakom milje-nju. Posledica
dobrog prevoda jeste, dakle, spreavanje makakvog sukoba izmeu
sistema miljenja koji su jedan drugomtui. Ostajemo tamo gde smo
bili u poetku, sa sopstvenimpoznatim svetom koji dele ustanovljene
kategorije i pokre-u nama poznata naela. Taj svet ostaje naa vrsta
referen-cijalna taka za prosuivanje svih drugih svetova kao
ud-novatih i svakog drugog znanja kao pogrenog. Prevoenjecveta tamo
gde se iskustva prepliu. Meutim, tamo gdenema preplitanja pokuaj
prevoenja ne uspeva. Izazov dapomou novog znaenja proverimo
sopstvene ideje preo-braa se u izazov da naemo novi izraz za stara
znaenja. Su-eljavanje se dogaa retko, samo onda kad nedostatak
pre-plitanja nae kulture s drugima izazove akademsku zbunje-nost
pred neobinou domorodake misli. U ovom ogleduelim da ponudim lek
protiv te slabosti. Zagonetke koje setiu domorodake misli zapravo
su zagonetke miljenja uop-te, pa i naeg sopstvenog. Mi antropolozi
pokuavamo daraspravljamo o problemima znaenja u odve
izolovanomokviru. Moramo uvideti da kategorije i postojei
principinaeg sopstvenog sveta postavljaju iste probleme
racionalnogopravdavanja koji nas zbunjuju u egzotinim svetovima
stra-naca. Upravo tamo gde nema kulturnog preplitanja
pokuajtumaenja trebalo bi da bude voen navie, od posebnih ne-jasnih
tvrenja ka sve viim nivoima uoptavanja, sve dokse ne stigne do
izvorita sukoba mnenja. Izloeni su razliitiskupovi hipoteza o
prirodi realnosti i nainu na koji je onapodeljena, a svaki od njih
nosi tako jasan peat oigledneistine da se smatra da njegovim
implicitnim temeljnim pret-postavkama nije potrebno nikakvo
obrazloenje.
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/259
SAMORAZUMLJIVOSTMeri DAGLAS
P
Predavanje odrano 4. maja 1972.u okviru fonda Henrija Majersau
Kraljevskom antropolokom institutu
Sa engleskog prevela Slavica Mileti
-
Tim putem smo ve stigli u samo sredite pita-nja o
samorazumljivosti. Samorazumljivo tvr-enje je ono koje u sebi sadri
svoj dokaz. Nje-gova istinitost prebiva u znaenju njegovih re-i:
Sve neenje su neoenjeni mukarci;2+2=4. Po profesoru Kvajnu, na ije
se delou velikoj meri oslanja ova rasprava, samorazu-mljiv ili
analitiki stav moe se definisati kaosvaki onaj stav koji zamenjuje
rei njihovimsinonimima i moe se preobratiti u jedan pri-mer logike
forme iji su svi primeri istiniti(1943:120). ta je sinonimija? To
je veza izmeuizraza koji imaju isto znaenje. A ta je znae-nje
izraza? To jeklasa svih izraza koji su s njimsinonimni. Tako smo se
nali u krugu; antro-pologija se teko moe nadati da e nam poka-zati
kako da iz njega izaemo. Ali, naa graabi mogla bolje da objasni
kako se prepoznajei potvruje odnos sinonimije. Ovaj tekst za-poee
Kvajnovim opisom naina na koji seuspostavljaju opaaji istog, a
zatim e taj opisupotpuniti umetanjem ireg izlaganja socio-loke
dimenzije. Naime, Kvajnov prikaz patiod izvesnih ogranienja.
Najpre, on stavlja opa-aj istog na pogrenu stranu racionalnosti:
in-tuicija je intuicija, a um je um, i postoji prazni-na u
objanjenju njihove povezanosti. Zatim,on nas ostavlja s praznim
kulturnim relativi-zmom: svaki univerzum podeljen je na
drukijinain, i taka. S tog stanovita nema vie tada se kae o
uporeivanju univerzuma jer uvekmoramo da govorimo unutar kategorija
sop-stvenog jezika. Usuujem se, meutim, da gajimnadu da mogu
pokazati put koji e nas izvesti iztog kruga ka generalizaciji o
vrstama univerzu-ma. Sporedni proizvod ove rasprave je dopri-nos
uporednoj religiji zato to nam teodicejanudi jedan od
najobuhvatnijih eksplanator-nih sistema, pa e stoga argumentacija
bitilake izloena uporeivanjem religijskih dok-trina.
Kvajn je filozof koji je veoma ozbiljno shvatioprobleme i grau
antropologa. Njegov Svet iobjekt (1960) usmeren je direktno na
predmetrazmatranja i teko je u dovoljnoj meri istaiirinu njegovog
stanovita i jasnou izlaganja.Njegovi argumenti usmereni su protiv
mnogihduboko uvreenih zabluda koje su nam prira-sle za srce, od
prelogikog mentaliteta do idejeda je znaenje nezavisan,
slobodnolebdei enti-tet koji rei manje-vie potpuno zahvataju(1960:
76). Ovde u samo ukratko izloiti argu-ment koji se odnosi na
sinonimiju. Prepozna-vanje istog vrsto je ukotvljeno u
drutvenomiskustvu: pojedinac u zajednici doivljava
stimu-lus-sinonimiju, koja je priblino istovetnostkonfirmativnih i
diskonfirmativnih iskustava.Istovetnost znaenja see do verbalnih
navikakoje odreuje kolateralna informacija na nivouzajednice. Na
taj nain dat nam je obris psi-holokih i sociolokih osnova za
proizvoenjerei kojima su pridata ista znaenja. Pored toga,odvraeni
smo od lupanja glave nad kratkimsinonimima i usmereni na one due i
sloenije,to je svakako olakanje. Naime, najvie zbunju-ju kratki
prevodi tuih ideja koji su navedeniizvan konteksta, kao delovi
izvan svojih celina.Godine 1984. Indijanci plemena Bororo rekli
suFon den tajnenu da su oni papagaji (Lvy-Bruhl, 1910). Nueri kau
da su ptice blizanci lju-di (Evans-Pritchard, 1956: 128-34). Karami
kauda je kazuar dete njihove sestre (Bulmer, 1967).U nekim
karakeristinim kontekstima ivotinj-ski ili ljudski lan klase mogu
se uzajamnozameniti a da to ne dovede do promene znae-nja. Ali, u
kratkim sinonimima prevod enkliti-kog oblika treeg lica glagola
biti - je - goto-vo uvek je pogrean. Edmund Li je raspravljaoo
odbijanju Malinovskog da prizna one sino-nime u kojima je
istovetnost izmakla njegovomsopstvenom razumevanju. Kad god bi se
re ta-bu pojavila kao termin srodstva, Malinovski je
RR..EE....>260
-
tvrdio da je posredi homonim koji je izmenjen kontekstomna takav
nain da prenese razlike u znaenju.
Malinovski (1935: 66 i dalje) je potedeo svojeostrvljane: naime,
izbegao je da im pripie pre-logiki mentalitet na taj nain to je
variraosvoje prevode termina od jedne do druge pri-like i tako
zaobilazio protivrenosti. Li (130) sepobunio, ali iz toga nije
proizalo jasno merilo.Razumljivo je to to nigde nisu
razmatranedalje alternative svaljivanju krivice na prevodeveznika,
kopula i drugih logikih partikula; nai-me svaka vea sloenost na
strani engleskihkorelata takvih rei stavila bi prevodioca
prednesavladive praktine tekoe (Quine 1960: 58.napomena).
Tako su nai gresi oproteni. U stvari, Edmund Li je
uspenoprotumaio istovetnost u relacijama srodstva kod
Trobrijanacakoju ovi izraavaju reju tabu (1958: 120-45). Time je
antropolo-gija moda dosegla stupanj na kojem velikoduan oprost
zbogzanemarivanja logikih partikula verovatno vie nije
sasvimneophodan. Ja bih, svakako, vie volela da raspravljam o
duimsinonimima koji bi se pribliavali onome to bi to moglo daznai
govoriti o dva stava kao o stavovima iste relevantnosti,dakle, kao
o stavovima koji se odnose na isto posebno iskustvo (Quine, 1960,
navod iz Grice i Strawson 1956: 156). Na primer,u selima Cejlona
injenica da ena kuva hranu za mukarcajavni je iskaz o branoj vezi
(Tambiah, 1969). Kuvati za njegaisto je to i zajedno iveti s njim,
ona je njegova kuvarica = onaje njegova ena. Ovaj sinonim, u bilo
kom obliku, ne zbunjujenikog od nas zato to se tu nai i njihovi
obiaji preklapaju.Linija koja razdvaja kuvarice i ene beznaajna je.
Velike mi-sterije javljaju se tamo gde se zanemari znaajna linija
razdva-janja znaenja; na primer, kad su neke ljudske kategorije
postalesinonimne sa ivotinjskim vrstama. Tada je neophodno
pretvo-riti kratku formu u duu i briljivo ispitati logike
partikule. Sva-kako, prepoznavanje istovetnosti nije mogue bez
shvatanjalogikih relacija koje na isti nain vezuju klasu
istoznanihstvari sa istim posebnim iskustvom. Navodim Kvajnovo
ob-janjenje prepoznavanja istovetnosti (Quine, 1960: 66-7).
Pod intuitivnim prikazom podrazumevamonaj u kojem se termini
koriste na uobiaje-ne naine, bez razmiljanja o tome kako bi semogli
definisati ili koje pretpostavke bi mo-gli prikrivati (Quine, 1960,
napomena na 36.str.). Intuicija dejstvuje i u analitikim stavo-vima
uprkos tehnikom prizvuku rei anali-tiki; reenice poput Nijedan
neenja nije oe-njen, Nijedan momak nije oenjen i 2+2 = 4pruaju
oseanje koje je svakom blisko... o-vekova reakcija na pobijanje
reenica koje sedoivljavaju kao analitike sadri neto vieod njegove
reakcije na neshvaene reenicena stranom jeziku. Kad je posredi
reenicakoja iskazuje logiki zakon, neto od te reak-cije se jasno
opaa...odbacivanje logikog za-kona naruava obrazac na kojem poiva
ko-munikacijska uloga logike partikule...Ako mehanizam analitikih
intuicija doista od-govara ovom saetom opisu, one e uglavnomteiti
da se nastane tamo gde se pitamo tamoe imati na umu ovek koji
pobija tu ree-nicu. Taj efekat moe biti postepen ili
kumu-lativan.
Izbegavanje zbunjenosti i doivljavanje zbunjenosti dve
sukrajnosti u kojima se lako moe videti kako logika zadire
uemocionalni ivot. Izmeu tih krajnosti, emocije se kreupoznatim
kanalima koje su izdubili drutveni odnosi i njihovizahtevi za
doslednou, jasnoom i pouzdanou oekivanja.Smatram da bi trebalo da
umetnemo dimenziju drutvenogponaanja izmeu psihologije pojedinca i
opte upotrebejezika. I u njoj vae logike relacije. To je sr mog
doprinosapitanju kako nastaju intuicije samorazumljivosti. Osobe
pri-padaju datoj klasi ili su iz nje iskljuene, klase su ureenepo
rangu, delovi su povezani sa celinom. Ovde tvrdim da jeintuicija
logike tih drutvenih iskustava osnova za pronala-enje apriornog u
prirodi. Model drutvenih odnosa proetje emocionalnom moi; neki
mnogo ulau u njegovo ouva-nje, neki drugi u njegovo svrgavanje. Na
tom nivou iskustva,stomana reakcija zbunjenosti pred nesuvislom
reenicom
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/261
-
pojaana je moguim gnevom, zaprepaenjem i gaenjem.Shvatanje opteg
modela onoga to je ispravno i nuno udrutvenim odnosima osnova je
drutva: ono generie sva-ko a priori ili svaki skup nunih uzroka
koji e se otkriti uprirodi. Taj isti, nepreraeni dirkemizam, kako
ga je nekonazvao, izrasta naravno iz mog ranijeg razmiljanja o
idejizagaenja (1966). Tu sam pokuala da pokaem kako je svetprirode
uvuen u argumente koji se tiu drutva i kako svakiuesnik u tom
dijalogu izvlai korist iz pozivanja na opasnostiod navodno
objektivnog sistema uzroka koji u njoj vlada.Sad je re o tome da
spasemo pojam intuicije ili stomanereakcije od svih pokuaja da se
on shvati kao suprotnost poj-mu racionalnosti tako to emo ga
ukotviti u iskustvo poje-dinca o logikim osobinama drutvenih
oblika.Svaki univerzum treba da bude sagledan kao celina koju
jestvorila jedna posebna vrsta drutvenog iskustva. Moe
seprigovoriti da je mogue zamisliti beskonaan broj klasifi-kacija
prirode koje odgovaraju nepreglednoj raznovrsnostidrutvenih odnosa,
i da, u tom sluaju, nema nikakvog smi-sla govoriti o univerzumima
kao celinama. Ali, celovitost kojanas ovde zanima poiva u konanom
rasponu uobiajenihmodeliranja realnosti. U ovoj raspravi posvetiu
posebnu pa-nju razmatranju graninih sluajeva. Polazim od ideje dase
moe konstruisati kontinuum drutvenih sistema u kojembi, na jednom
kraju, svi oni koji su izvan njega bili potpunoi neopozivo
iskljueni, a na drugom, zahvaljujui raznimmodifikacijama, njima bi
bilo omogueno puno lanstvo uzajednici. Svaka taka kontinuuma imala
bi svoj odgovarajuisvet prirode, s karakteristinim odnosom prema
hibridimai anomalnim biima. Zakljuak da su neka bia suprotnaprirodi
zato to propadaju kroz rupe u lokalnom sistemu kla-sifikacije
najverovatnije e voditi nekim drugim zakljucima.udovite o kojem je
re moe biti ignorisano. Ali, ono moebiti posmatrano i kao nosilac
blagostanja ili propasti. Takavstav postaje samorazumljiv posmatrau
zahvaljujui pravi-lima o ponaanju u susretu s tim biem. Tim putem
moemose uzdii do jednog vieg nivoa formalnog uporeivanja.Umesto da
govorimo o pojedinanim verovanjima, na primeru jednoroge ili
vombate, i umesto da govorimo o kauzalnimsistemima sinonimije
uopte, moemo da utvrdimo distink-tivne sklonosti ka slaganju s
nekim vrstama samorazumljivih
stavova od kojih je svaka uvreena u odgovarajuoj drutve-noj
sredini.Usredsreujui se na ponaanje prema anomalnim biimau
razliitim sistemima klasifikacije direktno se hvatamo u ko-tac s
pitanjem kako su povezani miljenje, rei i realni svet.Pod
pretpostavkom da je poznati svet drutveno konstrui-san, koliko god
fleksibilna i tanana bila naela klasifikacijeuvek e biti nekih ivih
bia koja se loe uklapaju u lokalnitaksonomski obrazac. Balmer i
Tembaja daju mnogo razli-itih primera u svom znaajnom ogledu o
karamskim i taijskimklasifikacijama ivotinja istiui drutvenu
prirodu taksonom-skog sistema. Stvorenja koja se u jednom od njih
pojavljujukao anomalna mogu biti potpuno prihvatljiva u drugom.Na
primer, u selima grupe Tai domae kopnene ivotinje svr-stane su na
jednu stranu, a ptice na drugu. Kao da ne postojinia za domae
ptice: patke i pilii svrstavaju se u kopneneivotinje bez obzira na
njihove ptije osobine. Kopnene i-votinje s krilima nama ukazuju na
anomaliju, ali oni to opa-aju drukije. Na drugoj strani, vidra, kao
ni vodeni pacov ilifoka, za nas nema konotaciju udovinosti: za
Taije je onaodvratan hibrid, zapravo riba s pseom glavom, divlja
ivo-tinja koja nadire u njihova polja tokom poplave. Postoji,
oi-gledno, onoliko vrsta anomalija koliko i merila klasifikacije.Za
ono ime se ovde bavimo dovoljno je da govorimo o bii-ma koja u
svojoj morfologiji pokazuju osobine vie od jednevelike klase, ili
koja nemaju dovoljno osobina da bismo ihsvrstali u neku klasu, ili
koja po sebi prilino jasno pripadajupriznatoj klasi, ali imaju
navike neke druge klase ili prelazeu stanite druge klase. Primer
prvog bio bi pangolin ili ljuska-sti mravojed: njega uroenici
plemena Lele smatraju sisarems ribljim krljutima koji ivi na
drvetu; primer drugog je ka-zuar, koji po Karamima nema ni perje ni
mozak ptice; primertreeg, nona antilopa koju Lelei ne svrstavaju s
drugim an-tilopama zbog njenih navika; etvrtog, nilski varan i
drugastvorenja ije se ponaanje odlikuje iskoraivanjem iz stani-ta
koja im pripadaju po drugim merilima. Svaki univerzum sklon je da
prui utoite udovitima ras-petim izmeu njegovih velikih klasa. Ali,
na takva bia ne obra-a se nuno panja. Ako je njihovo postojanje
uoeno, onamogu biti smatrana nosiocima vrlo povoljnih znamenja. S
dru-ge strane, mogu izazivati uasavanje, odvratnost, gnuanje.
RR..EE....>262
-
U tim sluajevima imamo jaku stomanu reakciju. Mnogi prouavaoci
Starog zaveta objanja-vaju uasavanje od bia koja gamiu u Levitskoj
11 optim gnuanjem od gmizavaca i insekata iskloni su da prihvate
povezanost zmija sa neistoom lepre i smrti kao potpuno
samorazumljivustvar, skup svima razumljivih znaenja koja ne
iziskuju nikakvo objanjenje. Meutim, u nekimreligijama zmije su
kultne ivotinje, a neke druge dovode ih u vezu s plodnou i
obnavljanjemivota. Hriansko uenje o ovaploenju insistira na tome da
je bogoovek u punoj meri landva suprotstavljena skupa. Izraeliti su
vekovima bili u dodiru sa egipatskom religijom koja jeoboavala
oveka-boga i boga-ivotinju, kao i sa Asircima. Ali, Izraelitima su
bili odvratni svihibridi i veina meavina. Verujem - a to sam
nastojala i da dokaem - da je njihovo gnuanjeod gmizavaca bilo deo
ire navike da oseju odvratnost prema ivim biima koja se ne
uklapa-ju bez ostatka u njihove ustanovljene kriterijume vazdunih,
vodenih i kopnenih stvorenja. Aona je bila deo jednog jo ireg
modela drutvenog ponaanja koji se sluio vrlo jasnim, stro-gim
linijama razgranienja dve klase ljudskih bia, Izraelita i
ostalih.Ove napomene odve kratko saimaju moju analizu Mojsijevih
zakona o ishrani u istoti i opa-snosti (1966) i potpuniji prikaz
znaenja sadranog u rabinskom tumaenju tih zakona u Od-gonetanju
obroka (Poglavlje 18). itanje tih tekstova olakalo bi razumevanje
onoga to sledi,ali ako se ovaj ogled ita nezavisno od njih moda je
najvanije razjasniti status svinje kaoudovita u starom izraelitskom
sistemu klasifikacije. U Levitskoj 11 svinja je svrstana u
klasuodvratnih, neistih stvorenja zajedno s kuniem, mrmotom i
kamilom. Kao razlozi se navodeinjenice da ta bia ili imaju
razdvojen papak ili preivaju, ali ne i jedno i drugo. Drugim
rei-ma, ona ne pripadaju u potpunosti klasi kopitara. Po sebi,
gledano sa stanovita nekog drugogmodela klasifikacije, posedovanje
nekih (ali ne svih) merila klasifikacije jestivih ivotinja ne i-ni
automatski te ivotinje neistim, odvratnim, gadnim. Ali, ovaj sistem
klasifikacije izvlai usvim svojim primenama granini primer i
proglaava ga odvratnim. Znaenje istog i neistogdobija svoj pun
opseg tek kad se dovri klasifikacija itavog univerzuma. Kad se
shema iscrta ucelini, otkriva se jedno od merila istoe koje je
ranije bilo skriveno: iste vrste moraju zado-voljiti sva nuna
merila klase. Trima glavnim sredinama, vazduhu, kopnu i vodi,
pripisuju senaini kretanja koji su svojstveni vrstama u svakoj od
njih. I obrnuto, svaka vrsta mora ima-ti fizioloke osobine potrebne
za kretanje u sopstvenoj sredini, peraja za vodu, krila i dve
nogeza vazduh, etiri noge za kopno. Stvorenja koja gamiu odlikuju
se nainom kretanja koji nijekarakteristian ni za jedan element;
njihovo postojanje remeti urednu logiku shemu stvari: toim daje
obeleje odvratnog. Svinja se odlikuje nainom kretanja koji bi je
mogao svrstati uzovce, koze i stoku, ali ne preiva. To je jedini
nepreivar s razdvojenim papkom meu svim stvo-renjima, udovite ija
se neista, niska egzistencija moe oceniti samo kao odvratna.U
istoti i opasnosti pretpostavila sam da je hebrejsko odbacivanje
anomalije normalno. Tvrdi-la sam da je klasifikovanje nuna ljudska
aktivnost i da je nepovoljno suenje o onome to izmi-e klasifikaciji
ili se ne uklapa u uredne odeljke svesti opta ljudska tendencija.
To reenje jeodve lako. Nisam dovoljno iskoristila suprotnost izmeu
svog terenskog rada u Kongu i pro-uavanja Biblije u biblioteci. Za
pripadnike grupe Lele mnoge anomalije su povoljna znamenjai oni
religiozno oboavaju najanomalnije od svih stvorenja, pangolina ili
ljuskastog mravojeda.Na drugoj strani, svako odstupanje od
biblijske kvalifikacije prirode smatra se gnusnim udovi-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/263
-
tem (Douglas, 1966). Pomela sam pod tepih, kao stvar odveteku za
moj teorijski pristup, suprotnost izmeu odvratnesvinje i oboavanog
pangolina. Balmer (1967) i Tembaja (1969),koji su ukazali na te i
druge propuste, napravili su tako znaaj-ne pomake u sopstvenim
analizama ivotinjske taksonomijeda sam, zahvaljujui njihovom radu,
spremna da pokuamponovo. Prljavo udovite ili dobri spasilac - taj
sud nemamnogo veze s fizikim osobinama datog bia, a i te kako
imaveze s vladajuim drutvenim modelom pravila i znaenja
koji definie anomaliju. Pokuau da otkrijem osobine
klasi-fikacionog sistema koji uoava anomalije i koji im, nakon toih
prepozna, pripisuje bilo dobra bilo rava dejstva. Takva re-akcija
na jednu meovitu kategoriju u sutini je stomanareakcija. Ona
prosuuje stvorenje kao boansko ili odvratnona elementarnom nivou
koji ne trpi pitanja. Dve studije,Tembajina o severoistonom
Tajlandu, Balmerova o Karami-ma u brdima Nove Gvineje, pokazuju da
je klasifikacija ivo-tinja snano proeta drutvenim odnosima. U
svakom sluaju,taksonomija organizuje prirodu na takav nain da
ivotinjskekategorije odraavaju i osnauju drutvena pravila o braku
istanovanju. Od Primitivne klasifikacije (Durkheim i Mauss,1903) i
Levi-Strosove Divlje misli (1962) svesni smo da totem-
ski sistemi miljenja stoje u takvom odnosu prema drutve-nom
sistemu i to nikad vie neemo smetnuti s uma. Ali, jednoje znati, a
drugo je primeniti. I sama sam propustila da prime-nim to znanje na
klasifikaciju taksonomije Lelea. Bila sam ustanju da prevedem
zooloku klasifikaciju lovouvara u termi-ne Lelea i da opiem
kategorije koje Lelei izvode iz morfologijei ponaanja ivotinja.
Bila sam u stanju da poveem tu takso-nomiju domorodaca s njihovim
kultnim asocijacijama. Kad jetrebalo povezati ta dva nivoa
razumevanja (ustrojstvo pri-
rodnog sveta i ustrojstvo kultova) s drugim nivoima na ko-jima
se stvara znaenje uinilo mi se dovoljnim da kaem dau drutvu Lelea
postoje suprotnosti i napetosti koje kult pan-golina figurativno
prevazilazi, kao to sama ta ivotinja preko-rauje granice
ivotinjskih vrsta (Douglas, 1957). Lik de E bo-gatije je razvio tu
temu u ponovnoj analizi mog materijala.
On peut se demander pourquoi cette synthsesocio-religieuse se
situe sous le signe du pan-golin. Le Pangolin est le mdiateur par
excel-lence entre le monde humain et le monde ani-mal. A lintrieur
du monde humain lcart sig-nificatif qui oppose le clan matrilinaire
(uni-
RR..EE....>264
mrmot svinja kuni
krava kamila
Slika 19.
-
vers tendu de la fraternit) au groupe dge (univers agrable du
compagnon-nage, assiette du village) reproduit moindre chelle lcart
primordial qui existe,aux yeux des Lele, entre la nature et la
culture. De ce point de vue, les Hommes-pangolins au village et les
pangolins en fort occupent des positions homologues.Lune des
conditions dinitiation est davoir tu un pangloin en fort; le
rituelimplique labsorption de la chair de cet animal. Un rapport de
contiguit stablitdonc entre les Hommes-pangolins et les pangolin.
Les premiers sont mdiateursentre les deux composantes antagonistes
de la societ dune part, entre lhommeet la femme dautre part; les
seconds sont mdiateurs, plus gnralement, entre laculture et la
nature. Lactivit rituelle des Hommes-pangolins intresse la foisla
chasse (activit masculine) et la fcondit des femmes, alors que les
sphressocio-conomiques propre aux deux sexes sont rigoureusement
spares... la fem-me et lhomme, le clan et le village, la diachronie
et la synchronie ralisent unesynthse harmonieuse, difficile et rare
(de Heusch, 1964: 87-109).
/Moemo se zapitati zato se ta socio-religijska sinteza zbiva u
znaku pangolina.Pangolin je reprezentativni posrednik izmeu
ljudskog i ivotinjskog sveta. Unu-tar ljudskog sveta oznaujue
rastojanje koje stavlja matrilinearni klan (napetiuniverzum
bratstva) naspram starosne grupe (prijatnog univerzuma
drugarstvakoji odreuje raspoloenje sela) reprodukuje u malom
prvobitno rastojanjekoje, u oima Lelea, deli prirodu od kulture. Iz
tog ugla, Ljudi-pangolini u selui pangolini u umi zauzimaju
homologne poloaje. Jedan od uslova inicijacijejeste ubistvo
pangolina u umi; obred podrazumeva apsorbovanje mesa te ivo-tinje.
Izmeu Ljudi-pangolina i pangolina uspostavlja se odnos
kontigviteta.Prvi su posrednici izmeu dva antagonistika sastojka
drutva s jedne strane, iizmeu ena i mukaraca s druge; drugi
posreduju, na optiji nain, izmeu kul-ture i prirode. Obredna
aktivnost Ljudi-pangolina tie se u isti mah lova (mukaaktivnost) i
enske plodnosti, dok su drutveno-ekonomske sfere mukog ienskog pola
strogo razdvojene... mukarac i ena, klan i selo, dijahronija
isinhronija ostvaruju skladnu sintezu, teku i retku (De E, 1964).
Prim. prev./
Tada smo oboje bili zadovoljni tim rezultatom. Lelei su u svom
drutvenom ivotu ostvarilijednu teku sintezu: nju veliaju posrednike
moi pangolina, a doprineo joj je njegov kult.Postoji, meutim, jedna
vrsta samozadovoljne neradoznalosti koja odustaje od dalje
analizenekog simbolikog sistema im uspe da ga izrazi pomou
univerzalnog kontrasta izmeuprirode i kulture, bez specifikovanja
posebnosti datog sluaja. Postoje razliite vrste sinteze,ali nisu
sve izraene kultovima posrednika: problem se mora postaviti
uporedno.Na primeru severoistonog Tajlanda i Nove Gvineje, Balmer i
Tembaja ubedljivo su pokazalida tumaenjem prirodnog sveta vladaju
pravila rodoskvrnua i napeti odnosi meu afinalnimsrodnicima
(srodnicima po braku). Vidra u poplavljenim poljima pirina bila je
za seljake grupeTai gnusno udovite zato to ona dvojako, pa ak i
trojako predstavlja poremeenu polnost,
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/265
-
seksualnog partnera zabranjenog pravilima ro-doskvrnua. Za
Karame je kazuar na parcelamataroa bio tabu, slika podmuklih
srodnika pobraku kojima se ne moe verovati. Snaga ose-anja vezanih
za te dve ivotinje izvedena je izsnage s kojom se suzbijaju estoke
strasti kakveobino nalazimo u modelu koji je poistovetiote dve
ivotinje s kritinim fazama ljudskih od-nosa. U ovim analizama nema
potrebe objanja-vati lokalni stav prema pomenutim ivotinjamaizvan
lokalnog drutvenog sistema. S drugestrane, analiza pangolinovog
znaenja poka-zala je odsustvo veze s davanjem i uzimanjemene za
suprugu. Meutim, Lelei su bili opsed-nuti takmienjem za ene;
svakodnevno zaoku-pljeni otmicama i osvetama; neprestano suse
borili, uvek oko ena; taj razdor razbijao jenjihove politike
jedinice. U svetlosti ovog dru-gog istraivanja ranija objanjenja
izgledaju po-greno, a neki aspekti kasnije argumentacijeiz istote i
opasnosti jo gore. Tu sam se vrati-la na univerzalno ljudsko
iskustvo klasifikacijei pretpostavila univerzalnu ljudsku potrebu
zapriznavanjem njene injeninosti i za njenimprevazilaenjem pomou
posrednikih kultova(1966: 159-79). Lik de Ee (1971) ukazao je na
te-koe u toj argumentaciji. Po opisu samih Lelea,njihove kategorije
duhova-ivotinja nisu bilenuno anomalne ili odvratne i njihova
podo-zrivost prema anomalnoj leteoj veverici nijeovu pretvorila u
duha-ivotinju. Ali, i poredtakve podrobne kritike odgovor nije bio
lak inije doao brzo.Pitanje o znaenju leleovskog kulta
pangolinamoralo je najpre da bude uronjeno u ire pita-nje o
reagovanju na hibride i anomalna bia.Re je zapravo o pitanju zato
su Egipat i Meso-potamija imali kultove boanskih ivotinja,
o-veka-ptice, oveka-boga, a Izrael nije. Levi-Strosje istakao
prirodnu sklonost mitske misli dapretpostavlja posrednike
egzistencije (1958: 227-
55). Idui za tom idejom u analizi prie o Raj-skom vrtu Edmund Li
(1969: 11) primeuje:
Posredovanje (u ovom smislu)uvek se postie uvoenjem tre-e
kategorije koja je abnormal-na ili anomalna u odnosu naobine
racionalne kategorije.Zato su mitovi puni fantasti-nih udovita,
ovaploenih bo-gova, majki-devica. To srednjetlo je abnormalno,
neprirodno,sveto. Ono je tipino jezgro sva-kog tabua i obredne
prakse.
Pre svega, nije tano da su svaki tabu i obrednapraksa
usredsreeni na abnormalno; ve sampokazala da tabui ospoljavaju i
ine vidljivimobredne kategorije (1966). Kao deo potpunoracionalnog
procesa kojim se stabilizuju kate-gorije miljenja, tabu otpisuje
iskustva koja seopiru klasifikaciji. Svaka refleksija koja za
pred-met ima bilo koju etnografiju tabua pokazuje datakva iskustva
nisu jedino jezgro tabua. Mnogitabui imaju oblik pravila ne diraj
koja titenormalnu drutvenu strukturu i moralni kod.Kritiari istote
i opasnosti brzo su ukazali namogue brkanje razliitih vrsta
tabu-situacija(Ardener, 1967: 139, Heusch, 1971: 10-12). Ako
tabutreba shvatiti samo kao reakciju na abnormalno,neprirodno,
sveto kao suprotnosti obinimracionalnim kategorijama, nismo nita
blienjegovom razumevanju no to su to bili antro-polozi iz
devetnaestog veka. Na drugom mestustoji manje uverljivo tvrenje da
ljudska svestuvek i svuda tei da otkriva posrednike egzi-stencije
kako bi pomirila suprotnosti. U struk-turi mita doista je uoena
takva tendencija,ali njeno prisustvo esto je rezultat
analitikihprocedura koje je tu postavljaju. Izmeu mito-tvorstva i
tabua, izmeu deklamativnosti i prak-
RR..EE....>266
-
tinih situacija, nalazimo zbrku koju smo sami proizveli. Ako nas
jedna predrasuda navodi da prihvatimo anomaliju, a drugada je
odbacimo, ni jedno ni drugo se ne moe ozbiljno shvatiti kao opis
funkcionisanja ljudske svesti. Bolje je prepoznatiudovina bia
otkrivena u mitu kao proizvod potpuno racionalnih analitikih i
sintetikih procedura, a odbacivanje udo-vinosti koje nalae tabu kao
deo procesa konstituisanja znaenja u svakodnevnom praktinom ivotu.
Pristup za koji seovde zalaem iziskuje, dakle, da se u razumevanju
i objanjavanju tih pojava sluimo racionalnim istraivakim
strukturama;argumentacija koja se poziva na optu tendenciju
iznalaenja posrednika stavlja taku na istraivanje.Poto nas, pre
svega, zanima kako se konstituiu znaenja moda bi trebalo da
izbegnemo mitsku grau. Pored toga to jeoptepoznato da se mit
povinuje hiru prevodioca, on je misao u relativno slobodnoj igri.
Mit stoji iznad zahteva drutve-nog ivota i po strani od njih. On je
kadar da prikae jednu sliku, a zatim njenu suprotnost. Nai emo se
na vrem tlu akose usredsredimo na verovanja za kojima se izriito
posee kad se opravdava neko ponaanje. to su pravila ponaanja
ne-zgodnija i to je njihovo uoeno dejstvo rasprostranjenije, to bi
vie teine trebalo pripisati verovanjima koja ih opravdavaju.S tim
principom selekcije moemo se ponovo okrenuti injenici da neke
kulture prihvataju mogunost dobrog posredovanjaizmeu oveka i
prirode, a neke ne. Naime, on nam prua jemstvo da prouavana
verovanja ozbiljno shvataju ljudi koji seprema njima ravnaju u svom
ponaanju. Na taj nain izbegavamo optubu za subjektivnost
tumaenja.Moj opti argument pretpostavlja da je u svakom
konstruisanom svetu prirode suprotnost izmeu oveka i ne-oveka
ana-logna suprotnosti izmeu lana ljudske zajednice i tuina. U
poslednjem, najobuhvatnijem skupu kategorija priroda predsta-vlja
tuina. Ako se na granicama koje definiu lanstvo u ljudskoj grupi
nalaze odreene take predviene za obavljanjekorisne razmene, onda
suprotnost izmeu oveka i prirode nosi peat te razmene. Broj
razliitih zamiljenih razmena, njihovemogue dobre i rave posledice,
i pravila koja njima upravljaju projektuju se na prirodni svet.
Tamo gde institucije doputajumnogo velikoduniju i unosniju razmenu
s vie nego normalno udaljenim partnerima ispunjeni su uslovi za
pozitivnogposrednika. Tamo gde su sve razmene sumnjive, a svaki
tuin se doivljava kao pretnja, nekim delovima prirode bie dosuenoda
predstavljaju odvratne uljeze koji kre naelno nepovredive granice.
Ukratko, tvrdimo da teologija posredovanja nije mo-gua tamo gde se
zabranjuje prelaenje granice i da ona nalazi svoje pristalice u
drutvu koje od ureene razmene oekujepovoljne posledice.Da bih
pokazala to preslikavanje dominantnih pravila i kategorija
drutvenog ivota u prirodu ponovo u se okrenuti Balme-rovoj analizi
ivotinjskih vrsta u karamskoj klasifikaciji. Kad nastoji da shvati
zato Karami ubrajaju kazuara u divlja, a neu ptice, on je je
prinuen da spoji pravila koja dele ivi svet. Imajmo na umu da su ta
pravila deo opte kauzalne teorije. Akose ona ne potuju, rod
krtolastog bilja se sui, a rod zrnastog trune. Jedno od pravila
onemoguuje proglaavanje kazuaraza domau ivotinju. Iako ga susedni
narodi pripitomljavaju, Karami veruju da je kazuar bie ija jaja oni
ne mogu daizlegu i iji mladunci nee napredovati ako pokuaju da ih
gaje u selu. Zbog tog pravila i verovanja kazuar ostaje u
klasidivljih ivotinja koje se love zbog njihovog mesa. Kad je lov
uspean, lovac koji je ubio kazuara mora da potuje period
za-gaenosti i da proe kroz dugotrajne obrede oienja kao za ubistvo
oveka. Ti obredi samo su malo promenjeni kad jeposredi kazuar. Kad
ubije oveka, Karam mora da pojede srce svinje da bi se oistio. Kad
ubije kazuara, mora da pojede srcesvoje rtve. U neto izmenjenom
obliku, obredi za oienje od ubistva oveka vae i u sluaju ubistva
dve vrste torbara ipsa. Te tri ivotinjske vrste postavljene su
pravilom u skup ljudi. Za ubijene ljude postoje potpuni obredi, za
ubijene ivotinjenema obreda, za ubijenog kazuara, psa i torbara vae
izmenjeni obredi. Na taj nain je linija izmeu oveka i prirode
maloskrenuta da bi se na stranu ljudskih bia smestile i ove
ivotinje. Kad je re o kazuaru, pravila iziskuju da ga lovac
zatuekrajem svog koplja, to je opasan poduhvat. Otro oruje se ne
upotrebljava zato to je zabranjeno proliti njegovu krv. Istapravila
vae za ubijanje pasa u sluajevima kad je to neophodno. Pored toga
to pretvara lov u ravnopravnu borbu, ovo pra-vilo uvodi kazuara i
psa jo dublje u skup ljudi jer ono vai za veoma mali podskup
ljudskih bia: otro oruje ne sme seupotrebiti protiv srodnika. to se
tie svih drugih ljudi i ivotinja, ubijanje je neogranieno. Samo
pas, kazuar i srodnici sai-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/267
-
njavaju skup na koji se odnosi zabrana prolivanja krvi. Jedno
dalje ogranienje smeta kazua-ra (ovog puta bez psa) u jo manji
podskup ljudi. Kad Karam krene u lov na kazuara, on morada se slui
posebnim jezikom koji izbegava uobiajena imena. Na primer, umesto
kazuar mo-ra da kae majka divljih sisara. To je jezik koji Karami
koriste kad govore o svojim afinalnim iukrtenim srodnicima. Za
druge ljude i druge ivotinje ne trai se poseban jezik: jezik je
ograni-en samo za kazuara i bliske srodnike po braku. Razlog za
poistoveivanje kazuara s tim srod-nicima prebiva u celokupnom
sistemu ivotinjske i biljne klasifikacije i u potonjoj
primenianalognih pravila. Pravilo posebnog jezika primenjuje se i
kad se sakupljaju kotunjavi plodovitropske palme pandanus (videti
Sl. 19.3). Da bismo to objasnili potreban nam je Balmerov
pojamposebnog taksonomskog statusa, a on pretpostavlja sistem u
kojem svaku veliku klasu u priro-di predstavlja jedna vrsta. Kazuar
je kao vrsta izdvojen od ostale divljai. Tome slino, plodovipalme
pandanus smatraju se osnovnim divljim rodom u biljnom svetu,
naspram osnovnog kul-tivisanog, taroa (videti Sl. 19.4). Pravila
nalau situaciju izbegavanja izmeu divljai i plodova zaljudsku
ishranu na nain koji nas podsea na izbegavanje izmeu srodnika po
braku. Kazuarmora da se dri izvan sela kad se gaji taro i ne sme se
jesti u sezoni njegovog saenja i dozrevanja.
RR..EE....>268
Slika 19.2
-
Inae taro nee sazreti (kauzalna veza). Karami veruju da se
divlje palme razmnoavaju prirodnotako to prolaze kroz digestivni
sistem divljih ivotinja, izmeu ostalih i kazuara. Oni ne sadepalme
pandanus i veruju da ove ne bi rasle ni kad bi pokuali to da ine.
Ta pravila i verova-nja postavljaju prirodni razvoj divljih
jestivih biljaka u suprotnosti prema saenju i gajenjuplodonosnih
biljaka i hranjenju svinja i pasa. Divlje ivotinje i divlje biljke
povezane su sistemomprirodnog horizontalnog i vertikalnog srodstva.
Kazuar predstavlja srodnika prirode po braku,sestru prirode i
sestrino dete. On opkorauje granicu izmeu biljnog i ivotinjskog. Ne
samo topovezuje grupe divljai srodne po poreklu (poto je
klasifikovan kao njihova majka) s divljimkotunjavim plodovima u
ijem razmnoavanju uestvuje,
ve i prekorauje granicu izmeu divljeg i kultivisanog,
ivotinjskog i ljudskog, i biva svrstan,po modelu srodstva, izmeu
oveka i prirode, kao karika koja ih povezuje. Naime, on je
doveden
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/269
Kazuar
PandanusDrugi
kotunjaviplodovi
Kazuar
Taro Pandanus
Sl. 19.3 Model srodstva divljih orahakoji se razmnoavaju
zahvaljujui kazuaru
Sl. 19.4 Karam: pravila izbegavanja povezuju divljei kultivisane
biljke s kazuarom po modelu ljudskog drutva
-
u vezu s glavnom kultivisanom biljkom ponavljanjem
pravilaizbegavanja koja vae za srodnike po braku. Jedan isti
pred-stavnik divljih ivotinja stoji u istom odnosu prema dva
su-protstavljena sistema razmnoavanja biljaka, prirodnom i
kul-tivisanom. Zahvaljujui tim pravilima kazuar postaje nekavrsta
posrednika, ali ne nuno i bog. Prema njemu kao posred-niku treba se
odnositi oprezno i s potovanjem. To je jasnoonome ko poznaje zamren
odnos izmeu karamskih srodnikapo braku. Navodim iz Balmera (1967:
18) da se Karami oslanja-ju na pomo sestrine dece, ali se
istovremeno uvek plae dae ona pokuati da im otmu zemlju.
Zbog guste nastanjenosti i oskudice zemljitana kojem uspeva taro
u planinskim predelima,Karami se stalno kreu izmeu planinskih
pre-dela i dolina i oslanjaju se na pomo srodnikapo braku u gajenju
taroa i prireivanju svetko-vina. Roaka relacija koleba se izmeu
bliskezavisnosti, opasnosti da e roak pokuati daoduzme vrt taroa i,
u najgorem sluaju, strahada bi on mogao pribei vradbinama i
postatineprijatelj koji mora biti ubijen, ali tupim oru-jem zato to
je srodnik. Tvoji ukrteni roaciimaju prava da ti postavljaju
moralne zahte-ve koje ti, meutim, nisi uvek spreman da ispu-ni;
pored toga, ne sme da izgovori njihovaimena. Ne moe da dri svoje
prave ukrteneroake podalje od svog nasledstva ili od svogvrta taroa
sve dok ne pone da ih sumnjiiza vradbine i da razmilja o ubistvu.
Oigled-no je zato treba da se odnosi prema svojimmetaforikim
ukrtenim roacima, kazuarima,s dunim potovanjem kad ih ubija i da
sepotpuno obezbedi da nikad ne priu tvom vr-tu taroa.
Razna pravila pokazuju svoj smisao samo ako ih primenimona model
srodstva i tako izvuemo niz homologija (Sl.19.5). Pr-vo, drutveni
svet Karama obre se oko ovekovih srodnikapo mukoj liniji i srodnika
po braku. Moji srodnici po brakui sestrina deca, izdvojeni posebnim
jezikim izbegavanjem, po-
vezani su sa mnom kao i sa drugim grupama srodnika pomukoj
liniji. Sumnjiim ih da pokuavaju da prisvoje mojuzemlju, osnovu
moje drutvene egzistencije. Ista slika prime-njuje se i na svet
divljih biljaka, predstavljen pre svega divljimpalminim orahom i
njegovim odnosom prema drugim kotu-njavim plodovima, jer i jedne i
druge razmnoavaju kazuari druge divlje ivotinje. Svako
prekoraivanje ili zamagljivanjegranice izmeu kultivisanog i divljeg
urodie posledicamapo biljke, koje su za grupu srodnika po mukoj
liniji ekviva-lentne gubitku zemlje. Oba oblika biljnog ivota
moraju daizbegavaju istu ivotinju, zato to meso kazuara ne sme dase
jede u sezoni njihovog saenja, odnosno berbe, i to se iza njega
mora koristiti jezik izbegavanja kao i u sluaju srod-nika po braku.
Logika slika pravila izbegavanja prikazujekazuara i srodnika po
braku ili sestru u istom obliku. Bogatagraa podstakla je Balmera da
istakne ulogu pravila
RR..EE....>270
A BC
AI
Sl. 19.5 Drutveni svet Karama
A Moji srodniciAi Moji srodnici po mukoj linijiC Deca moje
sestre,
srodnici po braku i ukrteni roaciMoji ne-srodnici, srodnici
osoba u C.
Pravila izbegavanja
Ogranienje oruja za A + COgranienje govora samo za CA + C =
potpuni opseg mojih srodnika pokrvi i braku
A
B
-
koja je ovek sam stvorio u uspostavljanju kauzalnog sistema. On
je time rasvetlio snagu navikes kojom se kauzalne veze nameu
prirodi. Njegov pojam posebnog taksonomskog statusa i tekako bi se
mogao dalje razvijati. Taj status mora biti izveden iz drutvene
kategorije koju pred-stavlja. On se pojavljuje u logikoj slici ili
formalnoj shemi koja se uvek iznova replicira. Svakakopostoji mnogo
vrsta posebnog taksonomskog statusa u skladu s vrstama drutvenih
modela ko-je taksonomije opisuju. U ovom sluaju dve suprotstavljene
drutvene kategorije su srodnicipo mukoj liniji i srodnici po braku.
Smatra se da su srodnici po mukoj liniji podloni neoprav-danim
zahtevima osoba koje su s njima povezane preko ena: rad tih osoba
veoma je dobro-doao, ali njihova pohlepa za zemljom predstavlja
pretnju. S takvim sukobljenim i snanodoivljenim ciljevima Karami e,
naravno, nai u prirodi anomalije koje e odati njihovu dilemu.Kazuar
nije spasilac, a nije ni odvratan. On ima status potovanja
dostojnog karamskog srodnikapo braku. Ovde tumaenje prirode jasno
odslikava dominantan sistem razmena. Prouavanjedomorodakog
taksonomskog sistema ne moe biti isto posle ovog krajnje ubedljivog
prikaza.Ali, jo uvek se nalazimo u poloaju Levi-Brila, to jest
posmatramo primitivni mentalitet izdaleka.Kako stvar stoji s
pangolinom Lelea i ta je sa svinjom u judaizmu? U teorijskom mostu
nedo-staje nekoliko velikih balvana. Balmerov posao je prevoenje.
On prevodi kategorije pomoukojih se razmilja o prirodi u kategorije
pomou kojih se odvija drutveni ivot i obrnuto. Sledeiizazov bio bi
otii dalje od prevodilakog posla i ispitati osobine samog sistema
klasifikacije.Uvek sam elela da ozbiljno shvatim Dirkemovu ideju da
se osobine sistema klasifikacije izvodeiz drutvenih sistema u
kojima se koriste i da su to, zapravo, njihove osobine. Dirkem je
predlo-io sledea pitanja: koliko su zamagljene granice kategorija?
Koliko su izolovana znaenja kojaone obuhvataju (1903: 6-7)? Koliko
ima kategorija? Da li su principi koji ih povezuju sistematini?Ako
postoji sistem miljenja, koliko je on postojan (1903: 35-41)? Sva
ta pitanja mogu se postaviti ikad je re o naim misaonim
procesima.Ali, pitanja o sistemima klasifikacije moraju biti
usaglaena s pitanjima o drutvenim sistemimakoji ih proizvode. Ne
moemo izbei problem nalaenja odgovarajue klasifikacije ljudskih
dru-tava. Prisetimo se da argumentacija poiva na meri spremnosti na
razmenu. Oekuje se da granicekategorija prirode budu paralelne sa
prohodnou, odnosno zatvorenou drutvenih granica.Kada se drutvo
zasniva na strukturiranju roenja i braka najznaajnije razmene ticae
se tran-sfera ena. U idealnom sluaju ta teza bi mogla da bude
ilustrovana primerima iz onih drutavakoje antropolozi tradicionalno
prouavaju i iz kojih potiu sloeni problemi teorije srodstva.
Pri-meri o kojima treba da raspravljam nedvosmisleno pripadaju
svakoj od dve prepoznate kate-gorije sistema srodstva. Lelei
pripadaju klasi elementarnih struktura jer propisuju brak izmeudece
ukrtenih roaka.Karami pripadaju klasi sloenih oblika srodstva zato
to za regulisanje branih saveza koristesamo negativnu zabranu
rodoskvrnua. Njihova pravila, ijoj sloenosti doprinosi raspodela
mi-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/271
Liku de Eu dugujem zahvalnost za razjanjavanje modela
generalizovane razmeneena kojeg su se pridravali Lelei (1964).
-
raza i zemlje u svakoj generaciji, iskljuuju na kraju mnoge
roakedrugog i treeg stepena.Izraeliti takoe pripadaju klasi sloenih
formi, ali ne na nain koji jeopisan ili anticipiran u teoriji
saveza. Naime, po mom tumaenju spi-ska zabranjenih stepena
srodstva, oni su primer mnogobrojnih na-roda koji nemaju pravilo za
obezbeivanje iroke mree ujedinja-vanja porodica kroz brak.U svim
tim sluajevima zanima nas stepen u kojem delovanje branihpravila
doputa ukljuivanje tuinaca u krug srodnika. Nain primenepravila
zavisi od politike i prakse. Po mom tumaenju, Lelei su
najotvo-reniji prema savezu s tuinima, Izraeliti su najzatvoreniji,
a Karamise negde izmeu te dve grupe. Ovo tumaenje ne oslanja se na
pukonabrajanje osnovnih pravila ve na nain njihovog
delovanja.Ukratko sam prikazala sluaj Karama. Sada u se pozabaviti
Leleima:svi aspekti primene pravila navode pripadnike grupe Lele da
se nada-ju zetovima ili snahama iz udaljenih mesta ili du
poluzaboravljenihgenealokih karika koje se proteu nekoliko
generacija unazad. Klan-ska egzogamija primenjuje se na oev i majin
klan. Svako selo ima ne-ke lanove iz etiri, pet ili vie klanova.
Svaka majka tei da zadri er-ku pored sebe, a svaka devojka se nada
da e se udati za svog prvogdragana u rodnom selu; pravila
egzogamije sama po sebi ne bi bila do-voljna da ih u tome spree i
selo bi postalo endogamna jedinica. Me-utim, pozitivna pravila
razmene ovlauju mukarca da zaprosi er-ku svoje erke za sebe ili za
nekog drugog pripadnika klana.Njegovo pravo zasniva se na asti koja
pripada zetu. Sve male populacijesu demografski ranjive, a grupa
koja je nastala matrilinearno dvo-struko je takva (kao to sam
pokazala na drugom mestu (1969: 121-35)).Lelei su upisali u svoju
kulturu svest o demografskoj opasnosti kojapreti lokalnom ogranku
klana. Naime, kult Pangolina je povlaenolanstvo dostupno samo
mukarcima koji su se vratili da ive u seluiji je osniva njihov
klan. Njegova ast ih zove da se vrate i zaustavecepanje i iezavanje
lokalnih klanovskih jedinica. Pored toga, svakiklan potuje oveka
koji zane njegovu ensku decu. Srodnici po bra-ku doivljavaju se,
dakle, sasvim pozitivno, bez strepnje i podozrenjakoji kod Karama
obeleavaju odnos prema njima. Kad mukaraczane ker, njen klan mu
duguje pravo da raspolae udajom kerisvoje keri. On moe imati slian
zahtev i u odnosu na ker svogasina. Status dede tada postaje trajan
odnos branog saveza meuklanovima trojice mukaraca koji imaju pravo
odluivanja o udava-nju devojke: klan njenog dede po ocu, njen klan
i klan njenog dedepo majci. Da bi spreile svau izmeu njih trojice i
upotrebu devojaka
RR..EE....>272
Levi-Stros oekuje da sloene strukture srodstva bu-du paralelne
elementarnim strukturama u minimalnoj takirazdvajanja. Svi sistemi
srodstva i braka obuhvataju ele-mentarno jezgro koje se pokazuje u
zabrani rodoskvrnu-a... svi sistemi imaju sloen aspekt koji
proizlazi iz inje-nice da vie od jednog pojedinca obino uspeva da
odgo-vori na zahteve ak i najpreskriptivnijih sistema, to omo-guuje
izvesnu slobodu izbora...; on dalje opisuje sloenestrukture - poput
nae - kao one u kojima zabrana rodo-skvrnua koju smatramo dovoljnom
da obezbedi raspodeluverovatnoe veza udruivanja uporednih sa samim
dru-tvom jo postoji meu nama kao mehanika naprava...ali jedan mnogo
laki mehaniki model koji ukljuuje samonekoliko zabranjenih stepeni
(1965: 1-19).Pre bi se moglo rei suprotno: oni zamenjuju
praviloizbegavanja rodoskvrnua pozitivnim preferiranjem bra-ka s
erkom oevog brata. Takav sistem ne obezbeuje kru-enje ena kroz
itavo drutvo i podstie mukarce da po-smatraju svoje ene kao deo
nasledstva koje moe da se delisamo unutar uske grupe srodnika po
mukoj liniji. Tako topravilo tumae itelji movarnog zemljita u delti
Eufrata(Salim, 1962) i fulanijski stoari (Stening, 1954). Ako
postojidovoljan razlog za tumaenje izraelitskih obiaja na isti
na-in, suprotnost Lelea, Karama i Izraelita jo je pogodnija
zadokazivanje moje teze.
-
za poravnavanje krvnih i drugih dugova, ene odustaju odlokalne i
seoske endogamije, kojoj su inae, kako sam pri-metila, sklonije.
ene se uveliko razmenjuju i veze stalnogsrodstva po braku
uspostavljaju se po itavoj zemlji.Sistem je do te mere favorizovao
iroku razmenu da nije-dan klan ne bi ostao vrsto vezan uz jedno
selo da nije bilodrugih pravila koja su davala kultne i politike
privilegijelanovima osnivakih klanova i neke druge privilegije
potom-cima njihovih uzajamnih brakova. iroko rasprostranjenarazmena
ena nije sama po sebi razbila politike barijereizmeu
neprijateljskih sela. Brani savez nije slobodno po-vezivao itavo
drutvo. Svako malo selo bilo je autonomno.Ono je imalo svoje
saveznike i tradicionalne neprijatelje. Kre-tanja populacije obino
su tekla strogo iscrtanim politikimkanalima ne presecajui ih.
Verovatnoa da e devojka bitidata neprijateljskom selu koje je trai
kao otplatu za uvre-du bila je manja od one da e biti data
prijateljskom selu.Neprijateljsko selo je, gotovo po pravilu,
dolazilo do devojkenasilnom otmicom. Ali, devojka koja je bila
ukradena zbogporavnanja duga jo je imala svoj klan. Za njegove
lanovejo je vailo pravilo da se zet mora potovati; tavie vailoje i
pravo njenog oca da zatrai jednu od njenih keri, ma-da je to pravo,
zbog neprijateljstva meu selima, bilo tekoostvarivo. Lelei su se
tome prilagodili. Politika otmica preo-braena je u politiki brak.
Devojka ne postaje ena jednogmukarca ve itave starosne grupe svojih
otmiara. itavoselo preuzima ulogu zakonitog mua i zakonitog oca
njenedece. Ko god se oeni njenom erkom postae zet itavogsela.
Njegovo udvaranje i usluge koje ini kao mladoenja bi-e zato veoma
revnosni, a cena koju treba da plati za taj brakveoma visoka. Zet
itavog sela stie diplomatski imunitet,ulogu politikog posrednika i
veliki ugled, kako u svom rod-nom selu tako i u selu iz kojeg je
uzeo enu. Posle izvesnogvremena, kad odraste njegova erka, njegova
tazbina zatra-ie prava devojinog dede i zahtevati da devojka doe
umajino rodno selo. Tako se neprijateljstvo moe pretvoritiu savez
koji, dodue, ne mora imati stvarnih posledica. U tojsvetlosti i iz
perspektive onoga to se dogaalo ranije vidimoda je sistem politike
i braka pruio Leleima iskustvo opasnihrazmena s neprijateljskim
grupama u kojima se prva naj-dragocenija pogodba ticala dobijanja
ene, zatim je sledila
mogunost neprekidne zalihe kerinih keri i, na kraju, prili-ka za
trajan savez kroz optu razmenu ena. A svi ti izgledibili su
posredovani ulogom zeta, potovanog samog po sebi,dvostruko
potovanog kao zeta suverenog sela i trostrukopotovanog kao
pripadnika tree generacije matrilinearnihpotomaka ranijeg zeta koji
je postao deda.U skladu s tim, tamo gde otkrijemo dvostruku
odvratnost pre-ma neem u prirodi moemo oekivati dvostruko
omraenuulogu u drutvenom sistemu - i obrnuto. Zet sela uivao
jedvostruki i trostruki ugled kod Lelea zato to je u njemusistem
razmene mogao na povoljan nain da prekorai svesvoje granice. Ne bih
ila dotle da kaem da je seoski zet biopredstavljen pangolinom. Ali,
neizbean zakljuak koji samjavno iznela (1963) glasi da je kult
pangolina eksplicitno privla-io nazad u selo zetove koji su roeni u
udaljenim mestimai da je na taj nain rekonstituisao odnos osnivakog
klanaprema selu. Najvie to sam sklona da pretpostavim jesteda ova
pravila braka, zajedno s politikim kaznama i nagra-dama koje ih
prate, moraju biti otisnuta u kategorijama priro-de. Lelei su u
isti mah ustanovili razmenu ena, krhak modelsela i klanova i
sopstvenu teoriju kauzalnosti. Zato tvrdim daim je iskustvo
posredovanja u sklapanju braka i stvaranjupolitikog saveza omoguilo
da zamisle delotvornog religij-skog posrednika.Sl. 19.6 saeto
prikazuje njihovu kosmoloku shemu. Prva ve-lika suprotnost jeste
ona izmeu ljudi i ivotinja. Ljudi seizdvajaju svojim pravilima
stida i izbegavanja, pravilimaegzogamije i hroninom neplodnou.
Pravila izbegavanjaprimenjuju se u svakom utivom ophoenju. Njihova
tipina inajstroa primena tie se potovanja meu srodnicima pobraku.
Pravila egzogamije sainjavaju strukturu na kojoj po-iva razmena
ena. Neplodnost se delom dovodi u vezu sademografskom nepostojanou
malih matrilinearnih grupa.Ona je glavna briga njihove obredne i
medicinske prakse. Usvakom od tih aspekata ivotinja se smatra
ovekovom su-protnou: ona je rodoskvrna, bestidna i uspeno se
razmno-ava. Neki ljudi i ivotinje prelaze granicu i pojavljuju se
kaolanovi drugog skupa. Vra uzima oblik leoparda; vidovnjakini to
isto kad dejstvuje protiv vradbina. Druge mesoder-ne ivotinje su
vraevi prijatelji koji dolaze u selo da za njegaobave izdajniki
posao. Po jednoj osnovi ljudski svet je pode-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/273
-
ljen na one koji su ranjivi (ene, bebe, neplodni mukarci) i one
koji napadju njihovu plodnost, s jedne strane, i na one kojiih
brane od vradbina, s druge strane (vidovnjaci). Neutralnu grupu ine
mukarci ija je plodnost dokazana, inicirani oploi-vai. Njihov
status obeleen je pravilom da samo oni mogu bez opasnosti jesti
mladunce ivotinja, grudi ivotinja i mesoder-ne ivotinje - svakog
drugog bi to meso ubilo. Izvan klase ivih ljudskih bia, naspram
zlih duhova mrtvih vraeva stoje
duhovi neutralnih mrtvih ljudi i dobroudni prirodni duhovi (Sl.
19.7). Na slian nain pravila dele ivotinjski svet u tri klase:obine
ivotinje, mesoderne ivotinje i ivotinje-duhovi. Ubijanje i obredno
jedenje izvesnih ivotinja-duhova sredinji jedeo obreda posveenih
blagostanju. Kategorija ivotinja-duhova nastala je na osnovu dva
osnovna merila: negrabljivac i sta-novnik vodene sredine (riba i
divlja svinja su glavni primeri), i jamar i nona ivotinja. Te klase
se ponekad preklapaju: nonenavike su znak duha zato to je svet
duhova, zapravo, obrnuti svet ljudi; kopanje jazbine ukazuje na
ivot u susedstvumrtvih; voda znai plodnost. Neke ivotinje-duhovi
smatraju se opasnom hranom za sve osim za grupu vidovnjaka; drugesu
opasne za trudne ene i one koji se lee od neplodnosti; tree su
zabranjene u nekim isceliteljskim obredima. elela bihda skrenem
panju na jo jedan aspekt ove klasifikacije. Kad god jedna od
podvrsta neke vrste, kojoj je na osnovu njenogponaanja dodeljeno
odreeno stanite, pree u klasu ivotinja-duhova, posveuje joj se
posebna blagonaklona panja. Tovai za kopnene ivotinje koje pokazuju
navike vodenih. Divlja svinja je ivotinja-duh zato to (za razliku
od drugih kop-nenih sisara) voli da se valja u blatnjavim izvorima.
Primati izbegavaju vodu, ali pavijan voli da se kupa i zbog toga se
ubra-ja u ivotinje-duhove. Antilope su kopnene ivotinje, ali jedna
vrsta se krije od lovaca tako to uranja u vodu. Antilopeuglavnom
danju trae hranu, jedna podvrsta hrani se nou, a danju spava: zato
se ubraja u ivotinje-duhove. Ukratko, Leleisu veoma zainteresovani
za svako uoeno prekoraenje granice i - ako ono nije obeleeno
grabljivim vradbinama - dovodega u vezu s bogom. Duhovne vrste su
naroito povoljni izuzeci od prirodnog toka. Poto su veverice s
pticama i majmunimau klasi nebeskih stvorenja koja se obino
propisuju za ishranu trudnih ena, letea veverica ne prelazi nijednu
veu grani-cu klasifikacije. Drukije stoji stvar sa amfibijskom
vrstom letee veverice. Najizvanredniji prekoraitelj granica u svetu
jepangolin, riboliki ljuskar koji ivi na drvetu, klima glavom kao
ovek i izbegava svoju tatu. Kao sisar koji donosi na svet
jednog
RR..EE....>274
C
Sl. 19.6 Lele:A Ljudi (ivi)
B ivotinjeC Mrtvi vraeviD Drugi mrtvi ljudi i duhovi n
etel
esn
i
D
A B
Vraevi
Oploivai
Drugi mesoderi
Mesoderi - ivotinjskioblici vraeva iivotinje-duhoviVidovnjaci,
blizanci,pangolini, duhovneivotinje isceliteljskimobredima
Druge duhovneivotinje izvanisceliteljskihobreda
-
mladunca, pangolin se oigledno ne odlikuje plodnou kojarazdvaja
ivotinju od oveka. Ta njegova anomalija posredujeizmeu ljudi i
duhova i ljudima obezbeuje plodnost. Kad uljudskom drutvu seksualno
potentan zet zane dete, taj instoji naspram destruktivnih vradbina.
U prirodi pangolin i le-opard imaju poseban taksonomski status
odreen optimgledanjem na drutveni ivot. Balmer mi je pomogao da
upot-punim sopstveni prevod razliitih nivoa stvarnosti i da
od-govorim na pitanja koja su na osnovu moje grae
postavilipronicljivi kritiari. Sad sam u stanju da osetim mnogo
vienaboja u znaenju ivotinjskih termina kod Lelea
zahvaljujuiproirenju predstave o njihovim iskustvima.
to se tie optijeg problema taksonomije klasifikacionih si-stema,
volela bih da verujem da sada imamo dva zadovolja-vajua objanjenja.
Lelei oekuju korist od svog sistema raz-mene i s dobrodolicom
doekuju tuina koji mirno stupi unjihov logor. Karami imaju vie
razloga za pesimizam u pogle-du razmena i njihov stav prema
anomalijama odslikava taj opti
oprez. Oba plemena doputaju da se prekorai linija izmeuprirode i
kulture; take prelaza uvaju se pravilima. Pravilapredstavljaju
teorije kauzalnosti: ili otklanjaju opasne posle-dice ili
usmeravaju poeljne.Pre nego to se okrenem Izraelitima dopustite mi
da upotpu-nim prihvaeni model struktura srodstva pominjanjem
Krou-Omaha, koji odstupaju od elementarnih struktura utoliko toza
uspostavljanje svojih saveza koriste samo negativna pra-vila
rodoskvrnua, ali njima tako efikasno definiu tako irokopseg
srodnika s kojima se ne moe sklopiti brak da je krue-nje ena kroz
itav sistem obezbeeno bez utvrivanja pro-pisanih kategorija branog
partnerstva (Lvi-Strauss, 1966: 19):
uoptena definicija sistema Krou-Omaha naj-bolje se moe iskazati
ovako: kad god se sklopibrak po silaznoj liniji srodstva sve osobe
ko-je pripadaju toj liniji iskljuene su iz skupamoguih branih
partnera u prvoj lozi tokomperioda koji pokriva nekoliko
generacija. Po-to se taj proces ponavlja sa svakim brakom,sistem se
odrava u stanju neprestanog ko-meanja; to potpuno odudara od
pravilnostifunkcionisanja i periodinosti etve koja jesaobrazna
idealnom modelu asimetrinog si-stema braka.
Svi takvi sistemi u kojima postoji veoma mala mogunost bli-skih
uzajamnih brakova imaju jednu posledicu koja karakte-rie - u naelu
njima suprotne - elementarne strukture. Obestrukture srodstva
doputaju tuinu da bude uveden u zajed-nicu kao zet i da se tako
pridrui intimnom krugu srodnika.Naime, srodnici koje elementarne
strukture propisuju kaomogue brane partnere zapravo su opte
kategorije koje ob-uhvataju udaljene klasifikacije kao i bliske
odnose. Po mommiljenju u obe te vrste strukture (ako su razvijene
kao kodLelea) lake e se javiti identifikacije koje prelaze granicu
iz-meu ljudskog i ivotinjskog. U plemenima koja sklapaju braksa
svojim neprijateljima ima smisla rei da je neki ovek cr-veni
papagaj, grana ili ptica. Smatra se, naime, da intenzitetoseanja
razmene izmeu poznatog i nepoznatog raste s ra-stojanjem koje deli
ego od mogueg branog partnera. U ta-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/275
Kopnene
Noni
Grabljivci
Jamari
VodaA
B
C
Sl. 19.7 Lele: ivotinje. Osobine ivotinja-duhova:A. NoneB.
VodeneC. Jamari
-
kvim sluajevima predviamo taksonomski sistem koji e blagonaklono
gledati na anomalijupoto e porod iz tih brakova biti napola poznat,
a napola nepoznat.Izraelitima njihova pravila braka dozvoljavaju da
se oene svojim prvim roacima. Zato je tuliena smisla razlika izmeu
ukrtenog i paralelnog srodstva koju Levi-Stros smatra osnovnomza
srodstvo (1966: 16). Kad je enin brat sin oevog brata i pripada
klasi brae njenog mua, nepostoje razmena niti savez po braku, ve
endogamija, poricanje vrednosti razmene. Ni ovdenam samo pravilo ne
kae nita ako ne znamo kako se ono tumai. O tome u kasnije reineto
vie; sad treba obratiti panju na to koliko je bilo razliito
shvatanje prirode kod starihIzraelita po tumaenju koje nalazimo u
Petoknjiju. Tu se anomalije ne toleriu. Svako ivo bie ko-je se
neprilino pojavljuje du umesto unutar granica svoje klasifikacije
odluno je obeleeno kaoanomalno i gurnuto je u poseban podskup
iskljuenih. U tekstu u kojem potkrepljujemovo tvrenje analizirala
sam izraelitska pravila koja se odnose na oltar i trpezu kao
posebnuvrstu sistema klasifikacije (Douglas, 1972). Kad su ti
procesi ukljuivanja i identifikacije paljivoispitani dobijen je niz
koncentrinih krugova, pri emu je svaka ira granica
uvrivalaunutranju, a svaka unutranja obuhvatala jo jednu. Sve to je
po svojim osobinama mogloda prekorai ma koju od granica izdvajano
je i trpano u klasu prljavog. Naa razmiljanja ovrsti drutvene
namere koja na taj nain organizuje svoj univerzum sasvim su
direktna. Ovdeimamo jedan narod koji voli da njegove granice ostanu
netaknute. Njegovi pripadnici smatrajuda je svaki pokuaj prelaenja
tih granica neprijateljski upad. Ne oekuju nikakvo dobro odspoljne
razmene i zato nemaju nikakva pravila koja bi takvu razmenu
olakala. Kad razmiljaju osvom drutvenom ustrojstvu u prostornim
kategorijama, najsvetije mesto smetaju unutarnekoliko koncentrinih
granica. Kad logoruju, izraelitska plemena se grupiu oko svetog
ato-ra u kojem je Bog objavio svoje prisustvo. Najblie podruje oko
atora zauzimali su Leviti (Broje-vi 2:17), pleme Judino bilo je
smeteno na istoku, Jefremovo na zapadu, Danovo na severu iRuvimovo
na jugu (Ackroyd, 1970: 103). Slino staranje da se hram okrui
trostrukom granicompokazuje se i u geografskom poloaju nove
Jezekiljeve zemlje (Ackroyd, 1970: 103). Profano ostajeizvan
granica. Aronovi sinovi treba da izbegavaju jaka pia da bi mogli
raspoznati ta je svetota li nije, i ta je isto ta li neisto
(Levitska, 10: 10). Sveto znai izdvojeno. Izraeliti brinu o svo-jim
granicama i najvea im je elja da one ostanu vrste i visoke.
Blaen si ti, O Gospode na Boe, Kralju Svega to postoji, koji
pravi razliku iz-meu svetog i profanog, izmeu svetlosti i tame,
izmeu Izraela i drugih naroda,izmeu sedmog dana i est radnih dana.
Blaen si ti, O, Gospode, koji pravirazliku izmeu svetog i profanog
(iz Habdale koja se i danas slui u tom obliku).
RR..EE....>276
Govorimo o ivim, ne o mitskim biima. Tano je da izraelitska
kosmogonija obuhvatamitska bia kakva su heruvimi i natprirodna bia
iz Jezekiljevog sna, i da ne pokazujeodbojnost prema njima. Ali,
nije se oekivalo da e svakodnevni ivot doneti susret licemu lice s
takvim biima, a pravila Levitske 11 tiu se samo fizikih susreta.
Mojim argumen-tima upotrebe mitske grae iskljuena je relevantnost
udovita iz Jezekiljevog sna. U sva-kom sluaju, ta bia nisu bila
predmet kulta.
-
Unutar granica nalazi se mala politika jedini-ca, narod okruen
jakim, gramzivim neprijate-ljima. Njegova istorija poznaje
otpadnitva iinfiltracije. Granice nikad nisu dovoljno jake.Nema
pravila koje zahteva razmenu ena nisa drugim rodovima, ni sa
sopstvenim ple-menima, a pogotovo ne sa strancima. Kriti-ni
problemi nastaju iz definicije stranaca, na-roito onih naroda koji
po nekim (ne posvim) merilima polau pravo na zajednikoporeklo. Li
(1969: 47-49) tvrdi:
ak i u zvaninoj knjizi pravila(Zakoni ponovljeni, 23)
postojiizvesna nedoumica u pogledutoga koliko je stranac
zapravostranac. Idumejaca i Misiraca netreba se gnuati...Deca koja
se rode od njih moguda stupe u sabor Gospodnji utreem kolenu. Na
drugoj strani,Amonci i Moavci su apsolutnoocrnjeni i ak ni deseto
koljenonjihovo da ne ulazi u sabor Go-spodnji dovijeka. ak ni za
Pro-povednika razlika Izraelit/stra-nac nije predmet precizne
cr-no-bele definicije ve izotrava-nje kroz nijanse sivog. Razlog
zato mora se traiti u kasnijimokolnostima. Jevrejski sektari-janci
poslednjeg istorijskog Jeru-salima bili su okrueni ne
samostrancima, koji su nazivani ne-vernicima bez daljih odreenja,ve
i polustrancima kakvi su biliSamariani koji su sebe smatra-li
Izraelitima. Koliko strogo bi setrebalo pridravati pravila
endo-gamije u takvim sluajevima?
Ukoliko je ovaj prikaz taan iz njega moemozakljuiti da postoji
duboko interesovanje zaelement koji pokazuje neka merila - ne i
dovolj-na - za pripadnost klasi. Klasifikacija koja sma-tra
odvratnima zveri koje ili preivaju ili imajurazdvojen papak, ali ne
i jedno i drugo, izomorf-na je drugoj klasifikaciji kod Izraelita
koja sene protivi braku sa zarobljenicama vrlo udalje-nih
neprijatelja (Zakoni ponovljeni, 21: 11-14), aliiskazuje sumnje u
pogledu uspenog braka sapolukrvnim Izraelitima. Zajedno s kamilom,
ku-niem i mrmotom, svinja izaziva odvratnost kaoneto polupodobno za
trpezu i rtvovanje. Jogore, ona jedina od te etiri vrste ima
razdeljenpapak. Po mojoj analizi iz istote i opasnostinain kretanja
je glavno merilo definisanja. Ed-mund Li (1969: 36) istie da je
Levi-Stros delioto shvatanje. Zbog svog razdvojenog papka svi-nja
gotovo ulazi u klasu kopitara; otuda dvo-struko gnuanje od nje. Jo
jedna veza s nepo-eljnim brakom prebiva u injenici da narodIzraela,
pre, tokom ili posle izgnanstva nikadnije iveo odvojeno od stranaca
i svakako jeupoznao iskuenje enidbe stranim devojkama.Kako bi se
inae objasnila injenica da su do-mai Hananci apsorbovani? U
razdobljima okojima govorimo veridbe sa strancima bile
suproslavljane gozbama na kojima su kreni Moj-sijevi zakoni.
Verovatnoa da se na trpezi na-e domaa svinja bila je mnogo vea od
one dase gosti poslue mesom kamile, kunia ili mrmo-ta. To je jo
jedan korak ka razumevanju njenogposebnog taksonomskog statusa.U
tajlandskom sistemu klasifikacije ivotinjadvostruko prljanje polnim
neredom suprotsta-vljeno je dvostrukom blagoslovu
kontrolisanemukosti. U selima Taija bivo se smatra meta-forom
ureene polne energije. Nou privezanispod prostorija za spavanje,
danju upregnut zarad, bivo se uva za najvanije rtve. U pravilukoje
nalae da se on ne rtvuje u sopstvenom
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/277
-
ve u nekom drugom domainstvu ogledaju se pravila obranoj
razmeni. Plemeniti bivo suprotstavljen je prezrenompsu; ovaj se
tera dalje od spavaih soba, njegovo ime koristise u seksualnim
uvredama, on je simbol nepriline i neobu-zdane seksualnosti. Jo vie
nego pas, kao potpuna suprot-nost domaem bivolu javlja se vidra
koja pliva po poljimau vreme poplava kao nasrtljivo psetoliko
udovite iz divlji-ne. Dvostruka anomalija donosi joj dvostruko
gnuanje. Uskladu s tim, u hebrejskoj taksonomiji svinja koju su
odgajilinevernici za ishranu predstavlja, po svoj prilici,
dvostrukusuprotnost savrenoj rtvenoj ivotinji, ivotinji bez
telesnihmana i s besprekornim pedigreom. Iz dalje
argumentacijeizostaviu sela Taija. Zahvaljujui budizmu koji ih
navodi nauvoz i razmenu s drugim kulturama oni izlaze iz okvira
mojihogranienih poreenja.Tri drutvena tipa, Izraeliti, Karami i
Lelei, pruaju nam trivrste klasifikacionog sistema. U prvoj razmena
nije poeljna;sve anomalije su rave i sva anomalna bia svrstavaju se
uposeban podskup stvorenja od kojih se oekuje da pokrenustrahotne
lance uzroka i posledica. U sledeem je razmenanuna, ali opasna;
odnos prema anomalijama je dvojak, pra-vila koja ih izoluju
spreavaju opasne posledice. U treem sesmatra da su neke razmene
izvesno dobre, neke izvesno rave;to isto vai i za anomalije;
pravila za pribliavanje anomalnimbiima i za izbegavanje takvih bia
zapravo su sredstva za oslo-baanje dobrih posledica. Na taj nain
rasvetljena je sociolokaspecifikacija za prihvatanje posrednika.
Narod koji razmenomnema ta da izgubi, a moe neto da dobije, bie
naklonjenhibridnim stvorenjima koja se odlikuju sukobljenim
osobina-ma: oveku/bogu ili oveku/ivotinji. Narod koji ima nesre-na
iskustva sa strancima bie naklonjen istim kategorijama,odbacivae
razmenu i doktrinu posredovanja.Ta nesumnjivo spekulativna ideja
moe uneti novine u isto-riju religije. Da bismo opravdali tumaenje
izraelitskih klasi-fikacija moramo ga smestiti u istorijsko vreme.
Potrebno jeodvojiti ono u emu se prouavaoci Biblije slau od onogato
je sporno. Jedino mesto i vreme na koje mogu da rau-
nam sa sigurnou jeste ono koje je utvreno konsenzusomnakon
tekstualne kritike prireivakog rada na takozvanomSvetenikom kodu
poznatom kao P. On poinje uperiodu vavilonskog izgnanstva energinim
i uenim izlaga-njem istorije Izraela, a zavrava se krajem petog
veka pre n. e.Postoji opta saglasnost o tome da je P poslednji
izvor graeza Petoknjije i da je noviji od istorija, Sudija, Careva
i Samui-la. P se odlikuje prepoznatljivim stilom, energinim i
repetitiv-nim, i staranjem za propise kulta. Knjige koje ne
pokazujuznake detaljnih preuzimanja iz P datirane su time u
vremepre njegovog rasprostiranja, dok za one koje ga uzimaju u
ob-zir moemo tvrditi da su nastale kasnije. Tome slino, raspo-dela
istorijskih informacija pomae nam da utvrdimo redosledizvora koji
su sakupljeni zajedno i objavljeni kao hebrejski ka-non Biblije
(Rowley, 1950). P-u se pripisuje klasifikacija istih ineistih
ivotinjskih vrsta koja mene ovde posebno zanima(Levitska 11 i
Zakoni ponovljeni 14). Mojoj tezi i te kako od-govara to to su male
grupe uenih izgnanika iz Vavilona, sve-sne svoje misije i potrebe
da razdvoje svoje kulture od kul-ture osvajaa, detaljno opisale
pravila istote. Nigde drugou svetu nije se ispoljila takva
doslednost u strogom poto-vanju logikih operacija. Ali, na nesreu
po moju tezu izvorunije dodat spisak ivotinja. Smatra se da su
Levitska 11 i Zako-ni ponovljeni 14 mnogo stariji izvori, uneseni u
svetenikikod zajedno s drugim nejasnim delovima. Razlog za
njihovoiskljuivanje je to to spisak nema nikakvog smisla. U
drevnimknjigama zakona uobiajeno je preuzimanje blokova
joarhainijih pravila, ba kao to su i u nau tablicu mnoenjaukljuene
drevne mere kakve su motka ili tap. Sama formabloka uzima se kao
svedoanstvo o zasebnom poreklu. Pret-postavlja se da su svetenici
prireivai uprkos svom izrae-nom racionalizmu i legalizmu povremeno
unosili u korpusstare tekstove iji smisao nisu videli, ali im je
pobonost na-lagala da ih potuju. To bi bilo ubedljivo da nije
pridat takoveliki znaaj upravo zakonima koji se tiu ishrane. Od nas
setrai da poverujemo da su zakonodavci ija je privrenost logi-ci
besprimerna natovarili narod Izraela iracionalnim, nerazu-
RR..EE....>278
Opteuzevi, mojoj tezi bi odgovaralo da prati gledite manjine
koja smatra da je P vrlorani izvor, poto jedinstvo i doslednost
Petoknjija u pogledu zakona istote podrava togledite, ali u
tehnikim stvarima oigledno moram da se priklonim optoj
saglasnosti.
-
mljivim skupom pravila ishrane. Sve to postaje jo neuver-ljivije
kad se preispita spisak ivotinja. Sa stanovita antro-pologa
klasifikacija izgleda udesno saglasna sa ostatkomLevitske i
Svetenikog koda, pa ak i Koda svetosti. Tekoje poverovati da konani
prireivai Petoknjija nisu znalita rade kad su dvaput u celini
prepisali pravila ishrane.Izgleda da nema valjanih razloga za
pretpostavku da je P ujednom trenutku odustao od svog prireivakog
zadatka iostavio nesistematizovane male blokove - ili balvane
kakoih nazivaju skandinavski kritiari - jednolino
formulisanih,besmislenih zakona iz starih vremena. Ali, time bi se
moglaobjasniti oskudnost komentara o Levitskoj 11. Ili se nita
nekae o ivotinjama koje su postale tako vane u ivotu Jevreja,ili
nalazimo sirovi medicinski materijalizam koji sam kritiko-vala u
istoti i opasnosti, ili se izlae teorija o nejasnim bal-vanima ije
odgonetanje ne vredi truda jer su verovatno bilijednako
nerazumljivi i istraivaima iz petog veka pre n. e.(Noth, 1965).Moja
opta argumentacija zahteva da se P rehabilituje i oslo-bodi optube
za nedoslednost. Po mom miljenju, on je spo-kojno nastavio da
primenjuje analogiju istote na pravila kojase tiu logora, oltara,
tela, pa i ivotinjskih vrsta. P nikad nebi dozvolio da pobonost
nadvlada logiku. U njegovoj teologijinije mogao postojati sukob
izmeu logike i svetosti. O svemuovome raspravljala sam i ranije.
Mogue je, naravno, da ti blo-kovi potiu iz starih izvora kao i
mnogo ta drugo to supriredjivai uneli u P. Ali, ubedljivo
svedoanstvo o kontinu-itetu i doslednosti tradicije tumaenja ne
doputa nam dapridamo preveliki znaaj raznorodnim izvorima teksta.
Od-redbe P-a obnarodovao je Ezra u etvrtom veku pre n.e., apotovala
ih je jevrejska zajednica u hrianskoj eri. Utvrdilasam da me zanima
istorijski period u kojem je prireen Svete-niki izvor, dakle, peti
vek. to se tie njegovih ranih granica,elela bih da obuhvatim izvor
Zakona i istorijske knjige kojimu mnogo duguju. Dakle, to razdoblje
protee se od estogdo petog veka pre n.e., to znai malo pre, tokom i
nakon iz-gnanstva.Zatim bi trebalo utvrditi da narod Izraela u to
vreme nijeupranjavao rodnu egzogamiju. Nema dokaza da je uistinu
bi-lo tako. Liovo izlaganje doprinosi tom zakljuku. Suoeni smos
potpunim odsustvom pravila koja reguliu unutranju raz-
menu ena. Prouavaoci Biblije esto nisu svesni ta sve po-vlai
spisak zabranjenih stepena srodstva (Levitska 18). Njiho-vo
tumaenje varira u zavisnosti od toga da li ga smatraju is-crpnim
spiskom ili ilustracijom kategorija zabranjenog srod-stva. Ako je
iscrpan, on je veoma kratak u poreenju sa spisko-vima mnogih drugih
plemenskih drutava. Neki bliski srod-nici po mukoj liniji nisu
imenovani. Iz toga bih zakljuilada u tim sluajevima nema zabrane
intimnog optenja ibraka. Rodni endogamni brakovi ne podleu zabrani
i aksu obavezni za visoke svetenike (Levitska 21: 14-15).Ako se
saglasimo o tome da narod koji se uasavao anomalijau odgovarajuem
periodu nije prihvatao ni obavezu razmeneena izvan usko definisanog
kruga istoplemenika mogu danastavim razmiljanja o njegovom stavu
prema ivotinjamau svetlosti drugih sistema klasifikacije.Uporedna
religija esto je bila poprite sukoba rivalskih ve-rovanja. Kad su
otkriveni drutveni korelati verskih reakci-ja, racionalisti su
upisali jedan bod protiv pobonih. Verniciobino potvruju taj
rezultat time to dele sumnjivu pret-postavku da se sveto uenje mora
razvijati ni iz ega i da nemoe biti proizvod drutvenog iskustva.
Mada radikalno soci-oloka, moja teza o posrednicima neutralna je u
toj raspravi,ali barem omoguuje i drugoj strani da se ruga prvoj.
Akose uspostavljene relacije dre i ako su sistemi klasifikacije
zai-sta oblikovani prema drutvenim ciljevima, postavlja se
pita-nje: da li je izvanredna sudbina jevrejskog naroda mogla
bitiostvarena na neki drugi nain? Da ste se kojim sluajem naliu
ulozi Boga, da li biste mogli da smislite bolji plan? Da steeleli
da izaberete sebi narod, da mu otkrijete monoteistikuviziju i da mu
date pojam svetosti koji e spoznati samim svo-jim kostima, ta biste
uinili? Obeali biste njegovim potom-cima plodnu zemlju i nastanili
biste je neprijateljskim carstvi-ma. To bi bilo gotovo dovoljno.
Lanac politikih uzroka i po-sledica postarao bi se za sve vee
neprijateljstvo njegovihsuseda. Nepoverenje izabranih prema
strancima postajalobi sve opravdanije. Verni vaem svetilitu i
zakonu, oni biprihvatili kao samorazumljivo vae tvrenje da slika
nijedneivotinje, ak ni teleta, ak ni zlatnog teleta ne moe
prikazatilik njihovog boga.Kad se bore dva junaka posmatrai su u
iskuenju da im do-turaju municiju. Pol Riker (1963) jednom je
pozvao Levi-Stro-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/279
-
sa da objasni zato njegova tehnika struktur-ne analize, koja
tako divno funkcionie kad seprimeni na egzotina totemska plemena,
zaka-zuje kad je re o starim civilizacijama Judeje,Grke i Rima na
kojima poiva naa istorija. Od-govor da totemske i netotemske
kulture razdva-ja sutinska razlika mogao bi biti poguban
poLevi-Strosov proklamovani cilj - otkrivanje op-tih crta ljudske
svesti. On sam pokuao je daizbegne taj prigovor dokazujui da
njegova ana-liza mita vai za svaku kuluru. To je doista tako.Ali, u
toku procesa dokazivanja tehnika je posta-la tako elastina da vie
nije mogla pretendovatina to da izraava bilo iju strukturu svesti
osimone svog tvorca. Levi-Stros bi mnogo uspeni-je odgovorio Rikeru
da je priznao postojanjesutinski razliitih tipova drutva. Tada bi
sestrukturna analiza oblika srodstva mogla uklo-piti u analizu
klasifikacije. Radoznalost bi nasobavezala da prouavamo
najrazliitije tipoveklasifikacije prirode i najekstremnije
varijanterazmene ena. Uoavamo da poredak branihsistema koje
Levi-Stros prouava u Elementar-nim strukturama srodstva (1969) i
nabraja uMedvedu i berberinu (1963) ne obuhvata tipu kojem nema
pravila koje iziskuje razmenu.Meutim, on je predvideo taj sluaj:
Ljudskagrupa koja sebe smatra razliitom vrstom sma-trae da ostatak
prirode sainjavaju zasebne, ne-povezane vrste. udnovat odjek tih
rei nalazi-mo u Propovedniku: Sva su bia zdruena u vr-ste i ovek
prianja uz slinog sebi; kako vuk mo-e biti prijatelj jagnjetu?
(Propovednik 13: 19-21).U Divljoj misli Levi-Stros je primetio da
se na-glasak na kojem poiva jedan sistem klasifika-cije moe
pomerati od analogije izmeu sistemasrodstva (to je osobina
totemskih sistema) kaanalogiji izmeu dve jedinice, na primer,
jednajedina ljudska grupa posmatra svoju slinost sjednom jedinom
ivotinjskom vrstom (1960: 116).To vano zapaanje navodi nas na
pomisao da
u teologiji ljudske grupe koja tako vidi sebe ne-e biti mesta za
posrednika. Naravno, jednagrupa teie da vidi sebe samo onda kad je
viso-ke pregrade razdvajaju od ostatka oveanstva.Razumljivo je da e
tako izolovana grupa pode-liti svoj konstruisani svet prirode na
razdvoje-ne i neprijateljske vrste.Ljudska grupa koja sebe shvata
kao razliitu vr-stu nee imati potrebu da u prirodi odslika svo-je
drutvo kao sistem ureenih transakcija sdrugim ljudima. U idealnom
sluaju ona neestupati u takve transakcije. Ovde tvrdimo dapojam
divlje prirode moe da oznaava arhetip-skog tuina na razliitim
nivoima: tuina u od-nosu na porodicu, lokalnu jedinicu, klan ili
ple-me. Totemski sistem dodelio je tuinu vanuulogu u regulisanoj
razmeni. Ali, ako sveteni-ke knjige kau ljudima da ne trguju s
tuinimakakvo god ruho ovi nosili, onda moemo oeki-vati da emo u tim
knjigama nai drukiji mo-del prirode.Biblija obiluje paljivim
posmatranjem prirod-nog ivota praenim komentarima o nenostiivotinja
prema sopstvenim mladuncima. I zve-ri istiu sise svoje i doje mlad
svoju (Pla Jere-mijin). Sve stvoreno otkriva slavu Boju. Knjigao
Jovu (4: 3) izraava snanu svest o divljoj priro-di. Ljudi koje je
poveo Mojsije imaju dobru mozapaanja i osetljivi su na metaforike
mogu-nosti (Zakoni 4: 16-18):
Da se ne biste pokvarili i nai-nili sebi lik rezan ili kaku
godsliku od ovjeka ili od ene, sli-ku od kakvoga ivineta koje jena
zemlji, ili sliku od kake pticekrilate koja leti ispod neba; sli-ku
od ega to pue po zemlji, ilisliku od kake ribe koja je u vodipod
zemljom.
RR..EE....>280
-
Ta zabrana moe imati bolnu teinu. Ali, po mom milje-nju, u
hebrejskom drutvu izostaje jedan vaan razlog zaslikanje ivotinja:
njegovi lanovi nemaju razloga da slikamaivotinja prikazuju
unutranje raslojavanje sopstvenog dru-tva. ivotinje predstavljaju
Boga uopte, ljude uopte, stran-ce uopte. Kao visoki svetenik i
njegov rod prema obinimljudima nacije, kao isto prema neistom, kao
ivot premasmrti, tako su stajali Izraeliti kao celina prema ostalom
o-veanstvu. Takva situacija moe olakati prihvatanje zakonaprotiv
slika ivih bia, pa ak i objasniti neobino siroma-tvo ivotinjskih
umetnikih oblika koje su ostavili Izraelitii koje odudara od
bogatstva njihove literature i od umet-nosti carstava u njihovom
susedstvu (Klingender, 1971).Moemo li da obrnemo postupak i da
razmotrimo crteepaleolitskog oveka o ijoj misli nemamo nikakvih
drugihsvedoanstava? Odvaiu se na sledeu pretpostavku: i-njenica da
je on slikao ivotinje kazuje nam neto pozitiv-no o njegovoj
otvorenosti prema razmeni s blinjima. Kadslika ljude sa parocima
ili ivotinjskim maskama to modajo jasnije svedoi o njegovom
prijateljskom odnosu premablinjima iz drugih grupa. Videti sablazan
u ideji pavijana-boga ili boga s kozjim papkom, ili u obogotvorenju
bika ikrave znai odbaciti izvesnost drugih naroda da su bogoviu
ivotinjskom obliku dostojan predmet oboavanja. Timese odbacuje i
jedan stav prema stranim ljudskim biima. Tunije re o logici kao
univerzalnoj osobini ljudske svesti, veo zaobilaznom nainu na koji
ljudi koriste logiku kad sebave jedni drugima. Na to je ukazao
Dirkem kad je tvrdio,nasuprot Hjumu i Kantu, da poreklo
klasifikacije ne trebatraiti ni u prirodi, ni u subjektivnim
ogranienjima svestive u drutvu.Pola sam od razmatranja apriornog u
prirodi. Namera mije bila da pokaem na emu se zasniva stomana
reakci-ja. Tvrdila sam da znanje koje nosimo u kostima - ili
sto-mana reakcija - odgovara jednoj osobini u celokupnommodelu
klasifikacije. Neto to se prvi put uje moe istogasa s punom
izvesnou biti procenjeno kao istinito ili la-no. Taj blesak
prepoznavanja odgovarao bi trenutnom ble-sku ivotinjskog znanja.
Sutina mog tvrenja jeste da vr-ste take referencije za tu vrstu
znanja nisu pojedinanispoljni dogaaji ve osobine samog sistema
klasifikacije. Go-
vorimo o nainu na koji je sistem ureen. On moe blago-naklono
gledati na neke anomalije, a odbacivati neke druge,ili pak moe
odbaciti sve anomalije. Kad se neko ko je usvo-jio jedan takav
sistem klasifikacije sretne s novom anomali-jom njegova reakcija
nee biti rezultat sporog deduktivnogpeocesa odluivanja. Ova
rasprava nije zamiljena kao po-mo u tumaenju neobinih klasifikacija
kakve nalazimo uegzotinim civilizacijama. Ona se vezuje za rasprave
logiarao tome kako nastaju relacije identiteta ne u primitivnim,ve
u naim drutvima.Odnos karamskog kazuara prema divljim biljkama i
ivoti-njama poiva na istom onom oblikovanju logikih formi ko-je
otkrivamo u odnosu kazuara prema ljudskim i neljudskimbiima, a isti
model se moe uoiti i u odnosu enine brae injene dece. Za Karame su
svi ti primeri istiniti na isti ne-sporan nain. Kod Izraelita je
znaenje istote trpeze, kre-veta i oltara definisano jedinstvenim
obrascem logiki uobli-enih stavova. Ali, oni su sami stvorili
poredak svog univerzu-ma i zato su njima svi stavovi u tom obliku
samorazumljivi.Religijske doktrine posredovanja samo su nam pruile
jednopolje za razvijanje argumentacije koja se tie samorazumlji-vih
stavova o svetu. Antropolog se ne nada da e izvesti lo-giara iz
kruga koji ocrtava definicija sinonimije. Iako su mno-gi u njega
lupali glavom, taj zid je odoleo. Antropologija ne nu-di reenje
jednog problema ve nove probleme koji imajuvie izgleda da budu
reeni. Svaka kategorija miljenja imasvoje mesto u nekom irem
sistemu. Njeni sastojci su tuzbog pravila koja razdvajaju, povezuju
i popunjavaju drugekategorije. Pravila i kategorije nastaju u
procesu drutvenogsaobraanja. Prethodna rasprava nije crpla svoju
energiju izrazmatranja izolovanih kategorija i njihovih primena na
po-sebne nizove dogaaja. Umesto toga, ona je sebi stavila uzadatak
da razmatra celokupan univerzum u kojem se ka-tegorije koriste. Ako
imamo na umu da kategorije slue zaupotrebu i da svaka upotreba
povlai odreene poslediceza ostatak sistema, i ako ustanovimo neko
naelo ekonomino-sti ili doslednosti unutar datog sistema
klasifikacije biemou stanju da pristupimo problemu apriornog u
prirodi nadrukiji nain. Ovaj ogled je uporedio tri sistema
klasifikacijeiz ugla njihovog odnosa prema anomalnim biima: jedan
ihse uasava, jedan ih potuje, jedan ih oboava. Svaki je izvan-
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/281
-
redno homogen u svojim odgovorima na anomalije koje definie. Na
slian nain sistemi kla-sifikacije mogu se porediti na osnovu
dimenzije homogenosti naela kojima se dogaaji pripi-suju klasama,
kao i na osnovu drugih dimenzija.Kvajn kae (1960: 78):
...nae teorije i verovanja uopte pododreeni su celokupnou
beskonanogmogueg senzornog svedoanstva... kad dva sistema
analitikih hipoteza zado-voljavaju ukupnost verbalnih sklonosti ka
savrenstvu, a ipak se sukobljavajuu prevodima nekih reenica,
posredi je sukob delova sagledanih bez celina.
Ukazivanjem na logiko oblikovanje drutvenog ponaanja pokuala sam
da ponudim neke idejeo tome kako su uslovljeni nai modeli sveta.
Postoji manje moguih varijanti drutvenog siste-ma nego moguih
varijanti svetova, ali nemaju svi mogui univerzumi jednaku
kredibilnost.Uporeivanje razliitih drutvenih uslova kredibilnosti
prua nam priliku za semantikovraanje unazad. Ne zamagljujui
injenicu da je svaki put posredi drukija struktura, kompa-rativni
projekat pokazuje kako dolazi do toga da strukture prirode
odgovaraju strukturama svesti.Filozofije intuicije ale to nisu
uspele da otkriju spisak intuicija ili uroenih ideja
zajednikihljudskom rodu. im su napustile najprostije stavove logike
one su duboko uronile u vetakekonvencije matematike ili su poele da
se zaglibljuju u trivijalnim primerima. Sociologijaupotrebe logike
moe da doprinese objanjavanju smisla izvesnog znanja i njegovog
nasuminoraspodeljenog sadraja.
NAPOMENAOvo predavanje odrano je u kraem obliku u okviru fonda
Henrija Mejersa 4. maja 1972. godinena Univerzitetskom koledu u
Londonu. Iste godine 19. septembra odrala sam ga u popravlje-nom
obliku na Koledu Barnard u Njujorku u ast pokojne Virdinije S.
Gildresliv. Potrebne sumu jo neke ispravke i dopune, ali injenica
je da ono ve dugo sazreva.Pre najmanje deset godina Siril Baret i
Ernest Gelner istakli su znaaj Hjumove filozofije za argu-mentaciju
u istoti i opasnosti. U meuvremenu sam nakupila jo dugova, pored
onih priznatihu tekstu: kolegama sa Odseka za antropologiju na
londonskom Univerzitetskom koledu za kritikedelova teksta u
nastajanju, kao i Martinu Holisu i I. Zareckom koji su pregledali
itav tekst.Naroitu zahvalnost dugujem Ani Akrojd, Adamu Kuperu,
Majklu Tompsonu i Dejmsu Uriju,kao i Arturu Nidu. Riardu Pari,
Brajan Vilsonu, R. Verbner, profesor K. Hajmendorf, profesorPaul
tirling, profesor Ronald Robertson i Dejms Vudbern i Profesor T.
Lakman omoguili sumi da se s delovima ove rasprave okuam na drugim
mestima i zahvalna sam im na tome. Zasavete o biblijskim izvorima
zahvaljujem Dejkobu Milgramu i D. Nojsneru.
RR..EE....>282
Koliko mi je poznato, ni o jednom delu ovog ogleda nije se
raspravljalo u antropologiji.Pokazujui da se odnos prema anomaliji
menja u zavisnosti od drutvene situacije i insi-stirajui na tome da
je klasifikacija deo ustrojstva, on protivrei Liovom pokuaju da
izgradioptu teoriju anomalije (1976). Drutvena upotreba logike i
dalje je jedno od mojih sredinjihinteresovanja - to pokazuje moj
ogled o kategorijama napisan dvadeset godina kasnije.
-
ACKROYD, P.R.,Israel under Babylon and Persia, New Clarendon
Bible: Old Testament, sv. 4, Oxford University Press, London,
1970.ARDENER, E.,Review of M. Douglas: Purity and Danger, Man
(N.S.), 1967, 2, 139.BULMER, R.,Why is the cassowary not a bird? A
problem of zoological taxonomy among the Karam of the New Guniea
Highlands,Man, (N.S.), 1967, 2, 5-25.CAZENEUVE, J.,Lucien
Lvy-Bruhl, prevod P. Rivire, Blackwell, Oksford, 1972.DOUGLAS, M.,
Animals in Leles religious symbolism, Africa, 1957, 27,
46-58.DOUGLAS, M.,The Lele of the Kasai, Oxford University Press za
International African Institute, 1963.DOUGLAS, M., Purity and
Danger: an Analysis of Concepts of Pollution and Taboo, Routledge
& Kegan Paul, London, 1966.DOUGLAS, M., Is matriliny doomed in
Africa?, Man in Africa, prir. M. Douglas i P. Kaberry, Tavistock,
London, 1969.DOUGLAS, M.,Deciphering a meal, Daedalus, Journal of
the American Academy of Arts and Sciences, Myth, Symbol andCulture,
zima 1972, 68-81.DURKHEIM, I. i MAUSS, M.,De quelque formes
primitives de classification, Annes sociologique, 1901-2, prevod:
Primitive Classification, R.Needham, Cohen & West,
1963.EVANS-PRITCHARD, E. E., Nuer Religion, Clarendon Press,
Oxford, 1956.GRICE, H.P. i STRAWSON, P.F., In defence of a dogma,
Phil. Rev., 65, 1956, 141-58.HEUSCH, L. de, Structure et praxis
sociales chez les Lele du Kasai, Homme, 4, 3, 87- 109, 1964.
Pretampano u Pourquoi lpuoser?et autres essais, Gallimard, Pariz,
1971.KLINGENDER, F.,Animals in Art and Thought to the End of the
Middle Ages, prir. E. Antal i J.Harthan, Routledge & Kegan
Paul, 1971.LEACH, E. R.,Trobriand clans and the kinship category
tabu, u The Development Cycle in Domestic Groups, prir.
J.Goody(Camb. Pap. Social Anthrop., I), Cambridge University Press,
1958.LEACH, E.R., Genesis as Myh and Other Essays, Cape, London,
1969.LVI-STRAUSS, C., La structure des myths u Anthropologie
structurale, Plon, Pariz, 1958. Izvorno: The Structural study of
myth u
ASOPIS ZA KNJIEVNOST I KULTURU, I DRUTVENA PITANJA>< <
>/283
BIBLIOGRAFIJA:
-
Myth, a Symposium (Journal of American Folklore, 78, 270.
428-44: 1955).LVI-STRAUSS, C., La Pense sauvage, Plon, Pariz, 1962.
(Klod Levi-Stros, Divlja misao, prev. Jelena i Branko Jeli, Nolit,
Beograd, 1966)LVI-STRAUSS, C., The bear and the barber, Journal of
the Royal Anthropological Institute, 93, 1-11, 1963.LVI-STRAUSS,
C., The future of kinship studies, Proceedings of the Royal
Anthropological Institute 1965, 13-22, 1966.LVI-STRAUSS, C.,The
Elementary Structure of Kinship, Eyre & Spottisswoode,
1969.LVY-BRUHL, L., Les Fonctions mentales, Alcan, Pariz,
1910.MALINOWSKI, B., Coral Gardens and their Magic, sv. 2, Allen
& Unwin, London, 1935.NOTH, M., Leviticus: a Commentary, SCM
Press, London, 1965.QUINE, W.V.O., Notes on existence and
necessity, Journal of Philosophy, 40, 5, 113-27, 1943.QUINE,
W.V.O., Word and Object, MIT Press, Kembrid, Mas., 1960.RICOEUR,
P., Structure et hermneutique, sprit, 1963, 598-625.ROWLEY,H.H.,
The Growth of the Old Testament, Hutchinson, London, 1950.SALIM,
S.M., Marshdwellers of the Euphrates Delta, Athlone Press, London,
1962.STENNING, D., Savannah Nomads: a Study of the Wodaabe Pastoral
Fulany of Western Bornu Province, Northern Region,Nigeria, Oxford
University Press za International African Institute, 1954.TAMBIAH,
S.J., Animals are good to think and good to prohibit, Ethnology, 7,
1969, str. 423-59.
RR..EE....>284
Izvornik: Self-evidence, in Mary Douglas,Implicit Meanings.
Selected Essaysin Anthropology, 2nd edition, London and NewYork:
Routledge (1999), str. 252-283.