-
Babina beseda
Poto sam upravo sada, u ovih nekoliko sati, u Starom ivotu, rei
u vam ta oseam kao utvrene boanske injenice.
Svi smo mi sutinski jedno. Neznanje pobuuje oseaj da smo neto
drugo. Dua eli svesnost, da bi spoznala samu sebe, ali u
napredovanju ka svom Cilju, koji ne moe da ostvari nezavisno od
kreacije, ona mora da prolazi kroz iskustvo koje prikuplja kao
upojedinjeni, u
celosti izmiljeni, ego. Zato se na poetku suoava sa neznanjem,
umesto sa Znanjem.
Dvojne forme i izmiljene tvorevine su plod neznanja: roenje i
smrt, srea i nesrea, vrlina i greh, dobro i zlo sve je to u
jednakoj meri ispoljavanje istog neznanja. Nikada se niste rodili i
nikada neete umreti; nikada niste patili i nikada neete patiti;
uvek ste postojali i uvek ete postojati jer odvojenost postoji samo
u mati.
Dua se izlae iskustvu kroz mnogobrojne forme, kao to je da bude
kralj i prosjak, bogata i siromah, visok i nizak, jak i slab, lep i
ruan, ubica i ubijeni. Sva ova iskustva moraju da izlaze na videlo
sve dok dua, premda zapravo jedna i nedeljiva, u sebi zamilja
odvojenost. Kada se dua lii impresija ovih izmiljenih iskustava,
postaje ogoljena kao u svom zaetku, da bi postala potpuno svesna
svog jedinstva za Nadduom koja je Jedna, nedeljiva, Stvarna i
Beskonana.
-
Dua se raznim putevima oslobaa okova impresija. Ljubav je
najvaniji od puteva koji vode ostvarenju Boga. Ljubavlju dua biva
potpuno apsorbovana u Bogu, da bi na kraju sasvim zaboravila sebe.
Tada iznenada stie Znanje, hitro kao grom koji do pepela spaljuje
sve to pogodi.
Znanje iskorenjuje iluzije, sumnje i brige, a prividne patnje
trenutno zamenjuje trajni mir i
veito blaenstvo koje je Cilj sveg postojanja. Dua, sada
osloboena iluzija, ostvaruje svoje prvobitno jedinstvo bia.
Ne gajimo nadu, jer Znanje je onostran nadanja i elja. Ne
rezonujmo, jer Znanje ne moe da se razume niti o njemu moe da se
razmilja. Ne sumnjajmo, jer je Znanje izvesnost nad izvesnostima.
Ne ivimo ivot ula, jer pohotni, gramzivi, lani, neisti um ne moe da
dokui ovo Znanje. Volimo Boga kao Duu naih dua. U visini ove
Ljubavi lei Znanje.
Boanski Savreni mogu ovo Znanje da podare kome ele i kada
ele.
Da svi ubrzo steknemo ovo Znanje.
Dragi moji radnici
Iako sam vam esto govorio da neu davati vie nikakve poruke ni
besede, eto me gde inim upravo ono to ne elim da inim. To je zato
to veina meu vama radi ono to ne volim da radite. Jue sam morao da
vam dam poruku zato to ste je oekivali, a predmet poruke bilo je
kako ste moja deca, jer uprkos mnogo prie o Baba-porodici, mnogo je
vie prividnog nego stvarnog srodstva meu vama koji ste deca Jednog
Oca. Prava deca Jednog Oca se izmeu sebe ne pozdravljaju osmesima i
zagrljajima, dok istovremeno pothranjuju bes i ljutnju, ve u svojim
srcima marljivo brinu o meusobnom dobru i rtvuju se za njega. Ako
me uinite svojim pravim Ocem, sve razlike i sporovi meu vama, kao i
svi lini problemi koji se tiu vaih ivota, rastvorie se u Okeanu
moje Ljubavi. Svi ste vi revnosni u irenju moje poruke Ljubavi i
Istine i mnogi od vas na istoku i zapadu su puno truda uloili u
ovaj posao; izdaju knjige i ostalu literaturu, organizuju skupove,
rtvuju svoje odmore da bi putovali, gradili sale i postavljali
kipove koji me predstavljaju. Pitam se
koliko je moje Ljubavi i Istine bilo u vaem radu na irenju moje
poruke Ljubavi i Istine! Ako u vaim srcima nema bratskog oseanja,
sve rei koje izgovarate ili tampate u moje ime su prazne; sve milje
koje prelazite zarad mog cilja ravne su nuli; sve organizacije za
moj rad
samo su privid aktivnosti; sva zdanja koja u sebi treba da nose
mene, samo su pusta mesta, a
svi kipovi koje pravite ne bi li me otelovili, prikazuju nekog
drugog. Bio sam strpljivi i
popustljiv u odnosu na nain na koji ste sve ovo izvravali, jer
ste bili vrlo mlada deca u mojoj ljubavi, a deca moraju da imaju
neto ime e da se igraju. Sada ste, meutim, stariji i
-
poinjete da uviate da je pred vama mnogo vei posao od onoga koji
ste do sada obavljali. Preispitivali ste svoja srca i umove da bi
doznali kakav bi to rad mogao da bude. On nije
razliit od onoga to ste do sada inili to je isti rad, ali
obavljen na drugaiji nain. A to je nain ponitenja, koji podrazumeva
da to vie radite za mene, to se u sebi oseate manje vanim. Morate
zauvek da upamtite da ja sam obavljam svoj rad. Iako samo onaj ko
je postao Jedno sa Bogom moe da slui i radi za sve, putam vas da
radite za mene da biste imali priliku da svoj talenat i sposobnosti
nesebino koristite i tako mi se vie pribliite. Nikada ne bi trebalo
da pomislite da je va rad za druge njima na korist, jer time to
posredujete da mi drugi priu, vi koristite sebi. Moj rad je vaa
prilika. Kada dozvolite da se vi naete izmeu mene i mog rada,
putate da vas rad od mene odvede. Kada vam je rad za mene prei od
vas samih, on e se odvijati kako treba, premda to ne mora obavezno
da bude i bez smetnji. A kada se posao ne odvija kako treba, znai
da ste se vi postavili izmeu rada i njegovog izvrenja. Put rada za
mene je put ponitenja, to je put snage a ne slabosti. Pomou njega
postajete zreli u mojoj Ljubavi. Na ovom stadijumu ne moete da
znate ta je prava Ljubav, ali ete radei za mene onako kako bi
trebalo da radite za mene, dostii zrelost kada u trenu mogu da vam
pruim Ono za ime ste tragali milionima godina.
Draga moja deco
Zadovoljan sam vaim dolaskom iz raznih krajeva i preko okeana. I
mada nijedna rtva nije prevelika da se bude uz mene, dirnut sam
rtvom koju su neki od vas podneli ne bi li doli.
Oni koji nisu mogli da dou, ne treba da se oseaju obeshrabreno,
jer je moja ljubav sa njima kao i uvek, a pogotovo u ovoj prilici.
Znam koliko svi oni eznu da provedu makar samo jedan sat uz mene, i
u kojoj meri su bespomoni u okolnostima koje su ih zadesile.
Doli ste iz daleka, ne zbog neke skuptine ili konferencije, ve
da uivate u mom drutvu i nanovo osetite moju ljubav u svojim
srcima. Ovo je zajedniko okupljanje dece sa Istoka i Zapada u domu
njihovog Oca.
Sve religije sveta propovedaju da postoji samo jedan Bog, Otac
svega u kreaciji. Ja sam taj
Otac.
Doao sam da podsetim sve ljude da treba da ive na Zemlji kao
deca jednog Oca, sve dok ih moja Milost ne probudi za spoznaju da
su svi oni jedno bez drugog, i da su sve podele, sukobi
i mrnje, samo poigravanje senki njihovog vlastitog neznanja.
-
Iako su svi moja deca, oni prenebegavaju jednostavnost i lepotu
ove Istine, odajui se mrnji, sukobima i ratovima koji ih dele na
neprijatelje, umesto da ive kao jedna porodica u domu svog Oca. ak
i vama koji me volite i prihvatate za ono to jesam, ponekad
nedostaje razumevanje srca onog drugog.
Sve ovo sam strpljivo podnosio u tiini, radi sve moje dece. Sada
je vreme da postanu svesni da je njihov Otac prisutan meu njima,
kao i svojih odgovornosti prema Njemu i sebi samima. Prekinuu utnju
i svojom Reju nad Reima podstaknuu moju decu da u svojim ivotima
ostvare nedeljivo Bivstvo koje je BOG.
Godinama sam davao mnoge poruke i besede. Danas jednostavno elim
da vama, koji ste se ovde okupili u mojoj ljubavi, kaem da zapuite
ui svog uma i otvorite ui svog srca, da bi ste uli moju Re kada je
budem izgovorio.
Ne traite moj Blagoslov koji je uvek sa vama, ve eznite za danom
kada e moja Milost da se spusti na sve koji me vole.
Najblagosloveniji su oni koji ne eznu ak ni za mojom Milou, ve samo
trae da sprovode Moju Volju.
Bakti Joga
Od brojnih praksi koje dovode do krajnjeg cilja oveanstva,
Bogo-ostvarenja, Bakti joga je jedan od najvanijih. Gotovo itav
ljudski rod interesuje Bakti joga, koja prosto reeno, znai umee
bogotovlja. Dodue, potrebno je da je razumemo u svim njenim
istinskim vidovima, a ne samo u uskom i plitkom smislu, u kojem se
ovaj izraz
obino upotrebljava i tumai.
Duboko bogotovlje zasnovano na uzvienim idealima filozofije i
duhovnosti, nadahnuto boanskom ljubavlju, nesumnjivo ini pravu
Bakti Jogu. Otuda sledi da razne ceremonije i obredi, koji su
nerazdvojni deo svake vere ili ariat* svake religije, ine samo
njenu senku. Ipak, moe se rei da ritualno bogotovlje, koje mase
meaju sa religijom, jeste Bakti Joga u svom poetnom ili prvobitnom
stadijumu. Brojne ceremonije koje obavljaju sledbenici svake vere
su bez sumnje beskorisne, ali moe se rei da ove ceremonije kao i
naini molitve, koji se u sutini zasnivaju na principu izraavanja
bogotovlja reima ili njegovog podsticanja, ine poetnu Bakti
Jogu.
-
Iako Bakti Joga ne moe da se podeli u odvojene, sasvim
nepovezane delove, moe se rei da ona ima tri glavna stadijuma. Prvi
stadijum, koji je osnovni, bavi se ritulanim oboavanjem. Namaz kod
muslimana, Tal-Baan i andja-Pue hindusa, Kusti i Bantras
Zoroastrijanaca, molitve hriana, itd., predstavljaju
Bakti-oboavanje u zaetku. Prvi stadijum Bakti-Joge je stoga opti, i
skoro svako se njime bavi i moe da ga praktikuje.
Drugi stadijum, koji je srednji, bavi se stalnim spominjanjem
Boga. Poklonik, stalnim
mentalnim i fizikim ponavljanjem (Nam-Smaran ili Zikra) bilo kog
imena Boga, postie koncentrisanost misli na Boga, bez posredovanja
obreda. Drugim reima, kada su ovekove misli uvek upuene Bogu, za
sve vreme budnog stanja, ak i dok jede ili razgovara, moe se rei da
je on na drugom stadijumu Bakti Joge.
Ova vrsta stalnog spominjanja Boga ne sme da se pomea sa
meditacijom. U meditaciji, ovek nastoji da postigne usmerenost
misli, a onaj ko je stigao do drugog stadijuma Bakti-Joge ve
poseduje samo jednu jedinu misao o Bogu i zato nema vie potrebu za
organizovanim razmiljanjem. Ba kao to raznovrsne misli dolaze
obinom oveku, ak i bez njegove namere, Bakti jogin na drugom
stadijumu jednostavno ne moe da ne misli na Gospoda, gde god i
kakav god On mogao da bude. Ova usredreenost misli na Boga je via
Bakti ili bogotovlje.
Trei, napredni, stadijum bavi se boanskom ljubavlju i enjom vieg
reda. Via Bakti drugog stadijuma konano dovodi tragaoca do treeg
ili najvieg stadijuma Bakti Joge, drugim reima, do najvie Bakti i
do istinske ljubavi. ovek na ovom stadijumu moe da se nazove
istinskim Boijim ljubavnikom. Njemu se ne javlja pitanje
usredreenosti misli. On je onostran misli. Njegove misli su se
istopile u razbuktaloj vatri silne enje za Voljenim-Bogom koja sve
sagoreva. Ona je toliko jaka da aspirant na ovom stadijumu Baktija
ili ljubavi
nipoto ne misli na svoje fizike potrebe i gotovo da ne shvata
sopstvenu telesnost.
Na osnovu ovog pregleda tri stadijuma Bakti Joge, sasvim je
oigledno da kuedomaini, ljudi zauzeti poslom, ukratko, mase, mogu
da praktikuju bogotovlje samo do prvog stadijuma. Prosean ovek
treba da sledi svoju veru, ma kakva ona bila, sasvim iskreno, ne
hajui da li e biti nagraen, i sa jedinim usmerenjem i ciljem Ja neu
nita drugo osim Tebe, Boe.
Kada kaem slediti sopstvenu veru, podrazumevam da svako treba da
bude slobodan da svoje bogotovlje zasnuje na religijskim idejama i
metodama koje ga najvie privlae, a ne da treba da se u potpunosti
zaustavi na verovanju ili neverovanju u neke tvrdnje odreenog
svetog spisa, o temama koje sve u svemu prevazilaze oblast
intelekta. in bogotovlja iz srca, a ne razmiljanja i verovanja, ono
je to u religioznosti ima vrednost.
Otuda za hindusa, muslimana, hrianina i parsija najbolju Bakti
ine, obavljanje Pue, Namaza, molitvi, odnosno, Kusti obreda. Ovo
izvoenje mora da bude iz samih dubina srca i sa jedinim ciljem, Ne
elim nita osim Tebe (Boe). U protivnom, ma koliko predivna uenja i
velianstvenu filozofiju imala neka religija, ona nije nita drugo
nego puka lakrdija, kojoj se ljudi odaju uglavnom vie usled navike
i straha od drutva, nego iz poimanja istinske posveenosti i
bogotovlja.
Ako nema volje za bogotovljem, nikakav broj obreda i nikakva
koliina molitvi jezika, nikada nee sluiti istinskoj svrsi religije.
Jedno je nauiti napamet ceo sveti spis, dok je neto sasvim drugo iz
srca ponavljati samo jednu njegovu reenicu. Neki hindus moe da ima
astre
-
u malom prstu, ali ako mu nedostaje posveenost iz srca, nije
nita bolji od pisae maine ili kalkulatora.
Musliman se moda podsmeva takozvanom idolopoklonstvu, ali biva
kriv za poklonjenje vrludavim mislima, ako nepotaknut voljom za
bogotovljem elom dodiruje pod u Sijdi za vreme svog Namaza pa ga
spopadnu nezgodne misli, jer to znai da tada ne ukazuje potovanje
Svemonom, ve upravo tim mislima. Na primer, ako pri obavljanju
Sijde musliman pomisli na nekog mukarca ili enu, ispada da je
ponudio Sijdu tom mukarcu ili eni, te se tako Namaz pretvara u
lakrdiju.
Muslimanski svetac, Sufi-Sarmast (koji se protivio prinoenju
ritualnih molitvi) je ovo ubedljivo rasvetlio kada ga je kralj
Aurangzeb jednom prilikom primorao da uestvuje u zajednikom Namazu.
Svetac se pridruio skupu protiv svoje volje, pa se ubrzo pobunio
protiv toga glasno dovikujui Imamu, koji je upravo u asu dok je
vodio molitve bio mentalno zaokupljen raspodelom trokova za
predstojee venanje svoje erke, da je Bog Imama ispod njegovih
stopala. Ove rei koje je izgovorio Svetac kasnije su potvrene kada
je blago stvarno otkriveno ba ispod mesta na kome je Sufi-Sarmast
stajao u toku zajednike molitve.
Da zakljuimo, svako, bez obzira na versku pripadnost ili poloaj
koji zauzima u ivotu, moe da praktikuje Bakti Jogu ili istinsko
umee bogotovlja u njenom prvom stadijumu. in bogotovlja mora da
izvire iz srca. Upamtite da bogotovlje iz srca iziskuje velike
napore. Ne moe da ga prizove tek puka elja. Ako se ovek odlui da
praktikuje istinsku Bakti, on mora da ulae natoveanske napore da bi
postigao usredsreenost uma, jer je vrlo verovatno da e
neprijateljske misli da mu uznemiravaju um. Zbog toga to struktura
uma prosene osobe nije sklona da neko vreme ostane nepromenjena, od
sutinske vanosti su ponovljena nastojanja da se probudi duboka
odanost. To je i prekretnica u ovim praksama koja ispravno
shvatanje
religije izdvaja od povrnog ispoljvanja puke rutine.
Neki ljudi mogu biti tako sazdani da su kadri da spremno
prihvate drugi stadijum Bakti Joge,
a da nisu proli kroz prvi. Bilo da posveenik jeste ili nije
proao kroz prvi stadijum, na poetku drugog stadijuma, mora da uini
silne napore da bi mislio na Svemonog to je mogue vie i ee. Napori
moraju da traju sve dok se ne uzdigne iznad napora, a uzdie se samo
kada bogotovlje iz srca postane njegova druga priroda. Sasvim
opravdano moe da se kae da je onaj ko moe prirodno da bogotuje iz
srca, ne smatrajui potrebnim da ini vetake napore, postigao viu
Bakti.
Nije neophodno da ovek prestane da obavlja svoje svetovne
dunosti i obaveze, da bi postigao ili praktikovao viu Bakti. On moe
da vodi svoji posao ili se bavi svojim pozivom, moe da vodi
porodian ivot i brine se o neophodnim spoljanjim potrebama, ali,
usred svih svojih spoljanjih obaveza uvek mora da je budan za
Gospoda. to je vie kadar da se spominje kome je namenjeno
bogotovlje iz srca, uporedo sa svojim uobiajenim svakodnevnim
ivotom, to bolje po njega. Pored ponavljanja imena Svemonog na
uobiajeni nain, trebalo bi da tragalac za subjektivnim, uzgrednim
duhovnim prosveenjima na drugom, naprednijem stadijumu Bakti Joge,
sebi postavi pravilo da se nekoliko sati svake noi sasvim sam povue
u mranu prostoriju. U toku ove osame mora da se trudi da izbegne
sve misli osim elim samo Tebe, o Gospode, i da neprestano ponavlja
neko od imena Svemonog koje je usvojio za obavljanje
Nam-Smarana.
Ovo je najbolji nain otvoren za one koje ne zadovoljava
bogotovlje sa svrhom, niti mogu da se radi Boga odreknu svega. Ako
se iskreno sledi, ova srednje napredna praksa pre ili kasnije
-
mora da urodi plodom i da, na ovaj ili onaj nain, prui aspirantu
subjektivna vienja velianstvene Stvarnosti. Na primer, ovek moe da
bude kadar da vidi ili uje ne koristei ula vida i sluha; ili moda
ak i da bude uveden na sam Put.
Postoji samo jedan put za mali broj onih koji, iz same dubine
svoje due i najskrovitije biti svog srca, po svaku cenu i bez
obzira na posledice, uporno zahtevaju da se ba suoe sa Stvarnou
licem u lice. To je potpuno odricanje. Ovakvi heroji ne samo da
moraju da poseduju nesavladivu odvanost da se odreknu sveta,
napuste celokupnu imovinu i posede, i prekinu sve spoljne veze nego
i da praktikuju unutarnje odricanje, koje podrazumeva
odustajanje od svih elja i strasti i negovanje tenje za
Bogo-ostvarenjem.
Poto se potpuno i s verom odrekne, kako u spoljanjem tako i u
unutranjem smislu, kao to je gore objanjeno, heroj-tragalac mora
ili da se sasvim preda Savrenom Uitelju u koga veruje, ili da se
zauvek povue u umu, ili na planinu, ili na obalu reke, sa imenom
Gospodnjim na usnama, sa milju o Bogu u umu, sa tenjom da Ga vidi u
svom srcu. Ukratko, sve dok tragalac ne doe do cilja ili vodia ivog
Savrenog Uitelja, on treba da vodi ivot odricanja, lutajui ili
sedei u osami, uvek spreman da poloi ivot za svoju tenju. To ne
znai da nikada ne treba da oseti glad ili da uvek kada mu je
dostupna hrana treba da je izbegava. Odricanje svakako podrazumeva
da, izmeu ostalog, ovek treba da prestane da misli o hrani. Meutim,
glad nije uvek posledica razmiljanja. oveku nikada nije potrebna
misao o gladi da bi bio gladan. To je isto tako prirodno kao i
disanje, mada je u velikoj meri
povezano sa silinom bakti ili udnje kod tragaoca. to je njegova
boanska udnja jaa, to njegove fizike potrebe postaju sve manje.
ak i na ovom pojavnom nivou, esto nalazimo kako svetovni ljudi
due vreme bivaju ravnoduni prema onome to nazivamo neophodnim
ivotnim potrebama, kada je vruina ili su privueni nekim radom ili
zadovoljstvom koje im potpuno zaokuplja panju. To isto se upravo
dogaa i na duhovnom nivou. ovek moe toliko da bude obuzet idealom
koji ima u vidu, da mesecima sasvim zaboravlja na ove toboe
neophodne ivotne potrebe, ne nanosei sebi trajno fiziko oteenje.
Tamo gde nema ni pomisli o oteenju, do oteenja ne moe ni da doe.
Kada kaemo da oni koji stvarno uporno nastoje da vide Boga moraju
da se odreknu svega i hodaju unakolo samo u koulji, svakako da
podrazumevamo da nimalo ne treba da brinu ni o kakvom linom gubitku
ili opasnosti. Ne mislimo da tragalac treba da izvri samoubistvo,
ali zasigurno treba da prestane da se vrsto dri ivota, te da bude
spreman da ga izgubi ako i kada okolnosti to zahtevaju.
To moe da izgleda neizvodljivo, a veini je doista i nemogue da
dosegnu ovu visinu Bakti Joge. Dodue, svako ljudsko bie je
potencijalno u stanju da ispolji ovo visoko postignue; a neki, iako
u vrlo malom broju, na ovaj nain povremeno zaista ispoljavaju
boanstvenost.
Daemo jedan skoriji primer. Pre oko etrdeset i pet godina,
Njegova Svetost, Sadguru Upasni Mahara iz Sakorija, celu jednu
godinu je bez prekida presedeo u osami na brdu u blizini Nasika, i
za itavo vreme nijednom nije uzeo ni vodu ni hranu. A ipak je ostao
iv! Bogo-ostvarena osoba moe, ako on ili ona tako hoe, da bude bez
hrane, pia, pa ak disanja, godinama bez prekida, ali tu nema
nikakvog uda jer Bog-ostvareni poseduje beskonane moi.
U gornjem primeru vredno je napomenuti da u vreme kada je itavu
godinu bio bez vode i hrane, Upasni Mahara nije bio Bogo-ostvaren.
Samo zahvaljujui silini njegove boanske udnje ri Mahara je bio u
stanju da zaboravi svesnost i potrebe svog telesnog oblija.
-
Moemo da se upitamo ta ovek koji se potpuno odrekne i povue u
osamu treba da ini da bi obezbedio nasune ivotne potrebe, tj.,
hranu, kada oseti veliku glad. On mora da prosi za hranu, a u tu
svrhu privremeno moe kratko da bude u drutvu drugih ljudi. Mora da
bude spreman da prihvati i bude zadovoljan svakom vrstom hrane,
bila ona ukusna ili neukusna, u
dovoljnoj koliini ili nedovoljna. A im njegova najkritinija
potreba bude zadovoljena, on treba da se vrati i bude u osami
potpuno sam, uz misao o Bogu.
Na osnovu gore pomenutog ne treba zakljuiti da se ovde zagovara
ili prata prosjaenje, kojim se bavi veliki broj takozvanih Sadua i
ostalih profesionalnih prosjaka, koji su
prokletstvo za drutvo i sramota za duhovnost. Naprotiv, injenica
je da je prvi i neprikosnoveni zakon duhovnosti i Bogo-otkrovenja
davanje, od poetka do kraja. Kada onaj ko se istinski odrekao,
veliki heroj koji je odustao od svih elja sutinskog uzroka
prosjaenja- isprosi i uzme hranu i nasune potrebe od svetovnog
oveka, tom oveku prua priliku da slui i ima udeo u znaajnom i
plemenitom traganju za Bogom. Da bi smo ovo razjasnili, razmotriemo
sada Sahkam i Nikam, dve vrste Bakti.
Bogotovlje moe da bude iskreno, iz srca, ali ako ga poklonik
prua sa oekivanjem bilo ega za uzvrat, bez obzira da li je to u
obliku svetovnih dobara, ili u obliku blagoslova za svoj dalji
ivot, njegovo poklonjenje je Sahkam. Sahkam je uglavnom povezan sa
prvim stadijumom Bakti Joge. Kada se bogotovlje iz srca nudi radi
njega samog, bez ikakvih pomisli na nagradu u ovom ili narednom
ivotu, naziva se Nikam i odnosi se na drugi i trei stadijum Bakti
Joge. Istina je da je tenja da se Bog vidi i da se bude jedno sa
Njim glavni motiv najvieg bogotovlja, ali ova tenja je beskonano
razdvojena od svetovnih elja. Ova tenja je takva da ak i kada se
ovek nae licem u lice sa Bogom, ona i dalje gori punim sjajem sve
dok se ne postigne Sjedinjenje kao to je oigledno iz onoga to je
Hafiz uskliknuo kada je stigao do estog nivoa:
Khatiram vakhti havas kardi kay binam
chizha Ta toora didam na kardi jooz ba didarat haves!
Uvek sam eleo da vidim razne stvari,
ali otkad sam video Tebe, elim da vidim samo Tebe.
Mogue je jo na prvom stadijumu uiniti napore da se Sahkam Bakti
pretvori u Nikam Bakti. Neminovno je da je bogotovlje u poetku
Sahkam. ovek moe da prestane da obavlja poklonjenje Bogu zbog
privremenih dobitaka. Retko se, meutim, deava da na poetnom
stadijumu ovek u toku bogotovlja moe da se uzdri od pomiljanja na
nagradu u ivotu koji mu predstoji. Mada Sakham Bakti nije nita
drugo nego prosjaenje, to je ipak poetak istinske Bakti, jer dok
poklonik neposredno ili posredno moli Boga za bilo kakvu uslugu,
on
iskreno slavi Boga. Poto hvala, pokrenuta mislima o dobiti,
izvire iz srca, mogue je da se pretvori u nesebinu hvalu, koja
zauzvrat vodi u Nikam Bakti.
Ja sam Sin Boga Oca i Boga Majke u
Jednom
-
Bog je Jedno. On je i otac i majka u Jednom.
On je u svemu i svakome, ali je isto tako i izvan toga. Govoriu
vam o Bogu u Onostranom Stanju. U Onostranom Stanju Bog je
istovremeno i Bog otac i Bog majka.
Sada emo govoriti o svetovom ocu i majci. Pretpostavimo da brani
par ima sedam sinova. Prirodno je da otac voli one sinove koji su
mu od koristi, koji su zdravi, inteligentni, bistri oigledno je da
e otac biti zadovoljan ovakvim sinovima. E sad, est sinova
ovozemaljskog oca su zdravi, jaki, inteligentni i dobri u svakom
pogledu; sedmi sin je nesposobni slabi, bezazlen, jednostavan i
prostoduan (Bhola). Otac nema ljubavi za sedmog sina i voli samo
ostalih est sinova. Majka, meutim, najvie voli sedmog sina, i to
posebno zato to je slab, bolestan, fiziki nesposoban, jednostavan i
prostoduan.
Bog je i otac i majka u Jednom. Avatari su Sinovi Oca u
Onostranom Stanju. Svi prethodni
periodi Avatarstva posvedoili su da je Avatar bio zdrav, bistar,
mudar Sin Boiji. Sve ovo podrazumeva da je Avatar uvek bivao
Voljeni Oev Sin. Obratite panju da Avatar uvek uzima muko oblije i
pridruuje se ljudima kao mukarac.
Bog sve do sada nije imao priliku da odigra ulogu Boga majke u
Onostranom Stanju. U ovom
periodu Avatarstva, Bog Otac je veoma zadovoljan sa mnom jer sam
beskrajno bistar, mudar,
sposoban i savren u svakom pogledu (Ustad ili otrouman) ba kao
to moj Otac eli da budem. Ja sam voljeni Sin svog Oca. U isto
vreme, u ovom obliku ja sam fiziki onesposobljen. U Americi sam
1952. povredio levu stranu fizikog tela, od noge do lica. U Indiji
sam 1956., povredio svoju desnu stranu, od glave pa sve do noge.
Osim to sam fiziki onesposobljen, ja sam i beskrajno jednostavan i
prostoduan (Bhola). Na ovaj nain sam ja i dobri voljeni Sin svog
Boga Majke. Izgleda da Bog u ovom Otelovljenju Avatara ima
priliku
da igra ulogu i oca i majke.
Bog i kreacija
-
Bog i kreacija
Bog je beskrajna stvarnost, dok je kosmos beskrajna iluzija.
Dodue, oni nisu beskrajni u istom smislu. Bog je Jedan Beskrajni, a
iluzija je beskrajna u mnotvu. Bog je beskrajno jedinstvo, a
iluzija je beskrajna dualnost. Bog uvek jeste. Iluzija uvek NIJE. U
iluziji ili van
nje, Bog je bez poetka i bez kraja, dok iluzija poinje u iluziji
i zavrava se u iluziji.
Beskrajna iluzija obuhvata beskonana sunca, zvezde, mesece,
planete i svetove. itava kreacija u iluziji nastavlja da evoluira
ad infinitum.
Uzmimo, na primer, ovekovu glavu na kojoj rastu bezbrojne vlasi
kose. Kada se obrije sva kosa, rast kose ne prestaje. Kosa se
obnavlja i iznova prekriva itavu glavu. ak i dok glava elavi,
jedino kosa nestaje, a glava ostaje glava.
U poreenju sa glavom, vlasi kose mada bezbrojne, nemaju skoro
nikakvu vrednost. One mogu da se pojave i ieznu, bez ikakvog
uticaja na vrednost glave kao takve. Kosi, kao sredstvu privlanosti
i oaranosti samim sobom, najvie se pripisuje ukrasna vrednost.
Slino tome, pojedinani um koji stvara beskrajne misli, moe da se
uporedi sa glavom na kojoj rastu bezbrojne vlasi kose. Individualni
um u sebi moe da sadri, potakne i usvoji beskonaan broj misli. U
sutini, sveukupna energija i sva materija su posledice samog
uma.
Da bi smo razumeli svekoliku vanost Boga Koji je jedina
Stvarnost, uporedimo Ga sa umom, a kosu na glavi uporedimo sa
kreacijom. Ovaj primer odmah navodi na pomisao da je u
poreenju sa kosom na glavi, sam um beskrajno vredniji. Slino
tome, ja kaem da je Bog beskrajno vredniji u poreenju sa itavom
kreacijom, koja nema drugu vrednost do vrednost kose kose koja
oarava i kose koja stvara iluzorno samo-zadovoljstvo.
Bog kao Istina
-
Svaki ovek i svaka stvar, naprosto, jesu Bog, a Bog kao Istina,
moe da se ostvari uz pomo gurua ili Uitelja. U ovoj zemlji se obino
vedantizam dovodi u vezu sa ovakvim predoavanjem Najvieg. Mene ne
zanima vedantizam, sufizam ili bilo koji drugi izam, ve samo Bog
kao Istina koji dospeva u nae iskustvo, po iezavanju ogranienog i
ograniavajueg ego-uma. Bog je nepokolebljiva i vena Istina. On Sebe
otkriva i dovodi u vezu sa onima koji Ga vole, trae i predaju Mu se
bilo Njegovom bezlinom aspektu onostran imena, oblika i vremena,
bilo Njegovom linom aspektu. Obinom oveku je dostupniji preko
Bogo-oveka, koji uvek dolazi i dolazie da prenese svetlost i istinu
napaenom oveanstvu, koje mahom tumara u tami.
Zbog potpunog jedinstva sa Bogom, Bogo-ovek veno uiva u stanju
ja-sam-Bog, koje podjednako odgovara vedantikom Aham Brahmasmi i
sufijskom Anal-Haq, ili Hristovoj objavi: Ja i moj Otac smo jedno.
Po iskustvu sufija, Anal-Haq, ili stanje ja-sam-Bog, je vrhunac
Hama-Oosta, to znai da je sve Bog i da nita drugo ne postoji. Poto
se u ovom pristupu kontemplira samo Bog bez ieg drugog, nema mesta
za ljubav prema Bogu ili udnju za Bogom. Dua poseduje intelektualno
ubeenje da je Bog. Ipak, da bi zaista iskusila ovo stanje, ona
prolazi kroz intenzivnu koncentraciju ili meditaciju na misao: Ja
nisam telo, ja nisam um, ja nisam ni ovo ni ono; ja sam Bog. Tada
dua kroz meditaciju doivljava ono to je pretpostavila da jeste.
Ovaj nain doivljavanja Boga ne samo da je teak, ve je i
suvoparan.
Put je daleko stvarniji i radosniji kada postoji raskona igra
ljubavi i odanosti Bogu, koja iziskuje privremenu i prividnu
odvojenost od Boga i udnju za sjedinjenjem sa Njim. Ovu privremenu
i prividnu odvojenost od Boga, dua potvruje kroz dva sufijska
pojma, Hama az Oost, to znai Sve je od Boga i Hama Doost, to znai
Sve je za Voljenog Boga. U oba pojma, dua spoznaje da je njena
odvojenost od Boga samo privremena i prividna, te intezivnom
ljubavlju koja potire svaku dualnost, tei da povrati izgubljeno
jedinstvo sa Bogom. Jedina razlika izmeu ova dva stanja je to dua u
stanju Hama Doost biva zadovoljna Voljom Boga kao Voljenog, dok u
stanju Hama az Oost dua ne udi ni za im do za sjedinjenjem sa
Bogom.
Poto dua, koja je zatoena, moe da se izbavi samo Boanskom
Ljubavlju, ak i Savreni Uitelji koji su dostigli potpuno jedinstvo
sa Bogom i doivljavaju Ga kao jedinu stvarnost, esto prividno
stupaju u oblast dualnosti i govore jezikom ljubavi, oboavanja i
sluenja Bogu
-
u Njegovom Neispoljenom Bivstvu, kao i u svim bezbrojnim formama
preko kojih On Sebe
ispoljava.
Boanska Ljubav kakvom su je opevali hinduski sveci poput
Tukarama, poduavali hrianski mistici poput Sv. Franje, propovedali
zoroastrijski sveci kao to je Azer Kaivan, i uinili je besmrtnom
sufi pesnici poput Hafiza, ne gaji ama ba nikakvu primisao o
sopstvu. Ona potire sve elje i slabosti koje pothranjuju ropstvo i
iluziju dualnosti. Naposletku, ona sjedinjuje duu sa Bogom, i time
joj donosi istinsku Samo-spoznaju, trajnu sreu, neosporni mir,
nesputano razumevanje i neogranienu mo. Da budete naslednici ovog
venog ivota, koji dolazi onima koji tragaju!
Bog
Na stupnju niem od ljudskog, neznatna svest lanog sebe ili lanog
ja, stara se o svrsi evolucije. U ljudskom obliju evolucija svesti
je dovrena i svest postaje potpuna. Ljubav se po prvi put aktivno
ukljuuje u igru. Kako ljubav sve aktivnije i potpunije igra svoju
ulogu, lano ja poinje sve vie da iezava. Konano, kada je u zenitu,
ljubav potpuno ponitava lano ja. Odatle proishodi da i ljubavnik i
ljubav nestaju na oltaru Voljenog. Niti ljubavnik ostaje
zaljubljen, niti ljubav
gospodari ljubavnikom: cilj je postignut. Voljeni je ovladao
svojim sopstvom: ne postoji nita osim Voljenog: sve ostalo je
iilelo
Kako umai iluziji
-
Danas je moja poruka, onima koji me vole i veruju u
moj ivot, da u nameri da umaknemo kosmikoj iluziji moramo da se
pridravamo sledeeg:
Prvo i najvanije, potpune predanosti Bogo-oveku u kome Bog
otkriva Sebe u Svojoj potpunoj slavi, Svpjoj beskonanoj moi, Svom
nedokuivom znanju, Svom neizrecivom blaenstvu i Svom venom
bivanju.
Kada potpuna predanost ne bi bila mogua, onda jedno ili neto od
sledeeg, ako se verno sprovodi, moe da osvoji milost od Boga:
1) Svesrdna ljubav prema Bogu. e da se On vidi, udnja da se On
spozna, i gorua enja za sjedinjenjem sa Njim, ine ovu sve-niteu
ljubav zbog koje ljubavnik naputa sve, ukljuujui i sebe.
2) Stalno druenje sa svecima i onima koji vole Boga i svesrdno
sluenje njima.
3) uvanje uma od iskuenja poude, gramzivosti, gneva, mrnje, moi,
slave i nalaenja mana.
4) Apsolutno i potpuno spoljanje odricanje, pri emu ovek naputa
svakoga i sve, te se u osami posveuje molitvi, postu i
meditaciji.
5) ivot u svetu, a opet praktikovanje potpunog odricanja. To
znai, obavljanje svih svetovnih dunosti bez vezivanja, znajui da je
sve iluzija i da je jedino Bog stvaran, radei istog srca i jasnog
uma i ivei ivotom povuenosti usred intezivnog delanja.
6) Nesebino sluenje. Onaj ko praktikuje nesebino sluenje, ne
misli na sebe ve na sreu drugih, slui drugima bez razmiljanja o
dobiti i nagradi, nikada ne doputa da bude razoaran ili uznemiren,
te sa svim mukama i tegobama izlazi na kraj vedro i rtvuje svoje
dobro radi dobra drugih ljudi. To je ivot nesebinog radnika.
Ljubavnik i Voljeni
-
Voljeni Bog je u svemu.
ta je onda dunost ljubavnika?
Da usrei Voljenog ne tedei sebe. Ne premiljajui o sopstvenoj
srei, ljubavnik treba da ugaa Voljenom. Onaj ko voli Boga treba da
ima samo jednu misao, a to je kako da usrei Voljenog.
Dakle, ako prestanete da mislite na sopstvenu sreu, zaista ete
igrati ulogu Boijeg ljubavnika jer je Voljeni Bog u svemu.
Meutim, ako dok usreujete druge, imate i deli misli o sebi, to
onda nije ljubav ve naklonjenost. Njome ste skloni da traite sreu
za sebe dok usreujete druge.
Na primer: 1) Muevljeva naklonjenost svojoj eni. Mu eli da usrei
enu, ali dok to ini on misli i na svoju sreu; 2) Majina
naklonjenost svom detetu. Majina srea proistie iz ove naklonjenosti
upravo zbog pruanja i traenja sree za svoje dete.
Ljubav i odanost
-
Ljubavlju izgara ljubavnik.
Odanou izgara Voljeni.
Ljubav trai sreu za Voljenog.
Odanost trai blagoslov od Voljenog.
Ljubav trai da ponese teret Voljenog.
Ljubav daje. Odanost zahteva.
Ljubav je tiha i uzviena, liena spoljanjih iskazivanja.
Odanost sebe iskazuje spolja.
Ljubav ne zahteva prisustvo Voljenog da bi volela.
Odanost zahteva prisustvo Voljenog da bi izrazila naklonjenost
Voljenom.
Ljubav je lek
-
Nemojte pridavati preteranu vanost objanjenjima i besedama. Rei
ne uspevaju da Stvarnosti daju bilo kakav smisao jer im neko
pretpostavlja da je razumeo, znai da nije razumeo i daleko je od
razumevanja bilo ega to se tie Stvarnosti. Stvarnost je izvan
ljudskog razumevanja (Sama), jer je izvan intelekta. Razumevanje ne
moe da pomogne jer je Bog onostran razumevanja. im pokuate da
razumete Boga, pogreno Ga razumete; izmie vam kada pokuavate da Ga
razumete. Intelekt mora da ode, pre osvita znanja.
Sve je ovo predstava, ala (tamaa), igra. Um mora da ode jer ala
lei u umu. Jedino Man-O-Na (ponitenje uma) oveka dovodi do
Stvarnosti. Ako vam kaem da preskoite drugog oveka, to moete da
uradite; ali ne moete da preskoite samog sebe; u najboljem sluaju
prevrnuli bi ste se preko glave. Meutim, ima naina da se poniti um.
To je Ljubav. Razmotrite samo ljudsku ljubav: kada su mukarac ili
ena intezivno zaljubljeni u svog partnera, nita ne stoji izmeu
njih. Sasvim se gube u meusobnoj ljubavi. Nema ni divljenja, ni
nalaenja mana. Nema ak ni razmene misli: ljubav preovladava bez
misli. Um na neko vreme prestaje da postoji, jer u tako intezivnoj
ljudskoj ljubavi on ne stupa na scenu. Um
naizgled biva poniten u deliu sekunde, kada ljubav i voljenje
dostignu vrhunac. To izaziva stanje slino transu. Ako je obina
ljudska ljubav u stanju da ode tako daleko, ta rei za uzvisja
boanske Ljubavi?
Ja sam Drevni, Jedini koji boravi u svakom srcu. Zato, volite
druge, usreujte druge, sluite drugima, ak i na sopstvenu nelagodu;
tako volite mene. Ja patim za itav univerzum. Moram beskonano da
patim; ako ja ne iskusim patnju, kako da traim od mojih ljubavnika
da pate umesto drugih? Ja sam Jedno sa svime na svakom nivou: ja
sam Jedno sa svime na svakom
nivou svesnosti: i ja sam onostran svih nivoa svesnosti.
Kako voleti Boga
-
Najpraktiniji nain da volimo Boga je da volimo svoje blinje. Ako
saoseamo sa drugima isto kao to saoseamo sa nama bliskim, mi volimo
Boga.
Ako se, umesto da uviamo greke kod drugih, zagledamo u sebe, mi
volimo Boga.
Ako umesto da otimamo od drugih da bi smo pomogli sebi, otimamo
od nas samih da bi smo
pomogli drugima, mi volimo Boga.
Ako patimo zbog patnji drugih i sreni smo zbog njihove sree, mi
volimo Boga.
Ako, umesto da brinemo o svojim nevoljama, mislimo da smo
sretniji od mnogih, mi volimo
Boga.
Ako strpljivo i zadovoljno podnosimo svoju sudbinu, prihvatajui
je kao Njegovu Volju, mi volimo Boga.
Ako shvatimo i osetimo da je najvei in posveenosti i
oboavanja
Boga da ne povredimo ili ne nanesemo bol nijednom Njegovom
stvorenju, mi volimo Boga.
Da bi smo voleli Boga onako kako Ga treba voleti, moramo da
ivimo za Boga i umremo za Boga, znajui pri tom da je cilj ivota
voleti Boga i otkriti Ga kao nae vlastito sopstvo.
Ljubav i Bogo-Ljubav
-
Mo ljubavi najbolje od svih moi moe da prevlada sve tekoe, jer
najvaniji Boiji Zakon je Ljubav, koja ima reenje za sve probleme.
Ova silna mo ne samo da omoguava da uzor nesebinog sluenja bude
sproveden u delo, ve i oveka preobraava u Boga. oveku biva mogue da
uz pomo ljubavi postane Bog, a kada Bog postaje ovek, to je takoe
sledstveno Njegovoj Ljubavi prema Svojim biima.
Ljubav je dinaminog delovanja i prenosivog uticaja. ista ljubav
je nenadmana po velianstvenosti; nema joj ravne po moi i nema tmine
koju ne moe da razveje. Ona je neugasivi plamen koji ozaruje ivot.
ovekovo trajno osloboenje zavisi od njegove ljubavi prema Bogu i od
Boije ljubavi prema jednom i svima.
Tamo gde ima ljubavi, tu je i Jednota, a u potpunoj Jednoti,
Beskonano se sasvim ostvaruje za sva vremena i u svakoj oblasti
ivota, bila to nauka, umetnost, religija ili lepota. ar istinske
ljubavi i rtvovanja je iznad svih posrednika i nisu mu potrebne
nikakve mere. Neprestana elja da se voli i bude ispunjen ljubavlju
i nesraunata volja za rtvovanjem u svakoj oblasti ivota, visokoj i
niskoj, velikoj i maloj, izmeu doma i kancelarije, ulica i gradova,
drava i kontinenata, najbolje su mere koje ovek moe da preduzme
protiv sebinosti, da bi zaista bio pune due i radostan.
Ljubav takoe podrazumeva patnju i bol za sebe, a sreu za druge.
Za onoga ko daje, ona je patnja liena pakosti ili mrnje. Za onoga
ko prima, ona je blagoslov bez obavezivanja. Jedino ljubav zna kako
da daje a da se pri tom ne pogaa oko uzvraanja. Nema toga to ljubav
ne moe da postigne i nema toga to ljubav ne moe da rtvuje.
Lubav prema Bogu, ljubav prema savremenicima, ljubav prema
sluenju i ljubav prema rtvovanju, ukratko, ljubav u svakom obliku i
formi je najplemenitija razmena na svetu. Vremenom e upravo ljubav
da prouzrokuje toliko eljeno sveopte izjednaavanje ljudi irom
sveta, a da pri tom ne narui osobene raznolikosti u pojedinostima
ljudskog roda.
Da bi se rasplamsala tako silnim arom da poslui kao svetlost
vodilja onima koji moda jo tumaraju u tami sebinosti, ljubav treba
razbuktati i nanovo raspaljivati u bezdanoj tmini sebinih misli,
sebinih rei i sebinih dela.
Svetlost ljubavi nije osloboena vatre rtvovanja. Poput toplote i
svetlosti, ljubav i rtvovanje idu jedno uz drugo. Istinski duh
rtvovanja koji spontano izvire, nee i ne moe da se uva
-
samo za posebne svrhe i izuzetne prilike. Ljubav i prisila
nikada ne mogu da idu jedna s
drugom. Ljubav mora spontano da potekne iznutra. Ona se ni na
koji nain ne pokorava nijednom obliku unutranje ili spoljanje sile
i nikome ne moe da bude nametnuta, iako u oveku moe da bude
probuena upravo uz pomo ljubavi.
Ljubav ne moe da iznikne iz puke odlunosti. Vebanjem volje, ovek
u najboljem sluaju moe da bude savestan. Uz borbu i napor oveku moe
poi za rukom da osigura da mu spoljanje delovanje bude u saglasju
sa njegovim poimanjem ispravnosti, ali ovakvo delovanje je duhovno
jalovo jer mu nedostaje unutarnja obaveza spontane ljubavi.
Kao svaka istaknuta vrlina, ljubav, glavni izvor sveg ivota, moe
isto tako da bude i zloupotrebljena. Ona moe da dovede do uzvisja
Bogo-opijenosti ili do dubina oaja. Nema boljeg primera za dve
krajnosti ljubavi i njihovo delovanje od Marije Magadalene, pre i
posle
susreta sa Isusom.
Izmeu ove dve krajnosti nalaze se mnoge vrste ljubavi. S jedne
strane, ljubav zaista postoji u svim fazama ljudskog ivota, ali je
ona u njima pritajena ili ograniena i zatrovana linim ambicijama,
rasnim ponosom, uskogrudim privrenostima i suprotstavljanjima, kao
i vezanou za pol, nacionalnost, sektu, kastu ili religiju. Sa druge
strane, ista i prava ljubav takoe ima svoje stadijume, od kojih je
najvii dar Boga da Ga volite. Kada neko istinski voli Boga, on udi
za sjedinjenjem sa Njim, a ova vrhunska udnja je zasnovana na elji
da se itavo bie preda voljenom.
Istinska ljubav se veoma razlikuje od prolaznog izliva mlake
oseajnosti ili mlitave obamrlosti dremljivog srca. Ona nikada ne
moe da se pojavi onima ije je srce zamraeno sebinim prohtevima ili
oslabljeno stalnim oslanjanjem na ari i nadraaje prolaznih predmeta
ula.
im ovek istinski voli oveanstvo, on udi da za njegovu sreu daje
sve to ima. Kada istinski voli svoju domovinu, prisutna je enja da
rtvuje sopstveni ivot ne traei nagradu, lien i najmanje pomisli
kako voli i slui. Kada istinski voli svoje prijatelje, postoji
udnja da im pomogne, ne inei da se osete nimalo obavezni. Kada
istinski voli svoje neprijatelje, ezne da ih uini prijateljima.
Prava ljubav prema roditeljima ili porodici budi kod oveka udnju da
im prui svaku udobnost i po cenu svoje sopstvene. Misao o sebi je
uvek odsutna iz raznih udnji koje su u vezi sa raznolikim
stadijumima iste, prave ljubavi; i najmanja posmisao na sebe bila
bi lana ljubav.
Boanska ljubav se od ljudske ljubavi razlikuje po kvalitetu.
Ljudska ljubav je za mnoge u jednom, a Boanska Ljubav je za Jednog
u mnogima. Ljudska ljubav vodi u nebrojene zamrenosti i
zapetljavanja, a Boanska Ljubav vodi u sjedinjenje i slobodu. U
svojim linim i bezlinim vidovima, ljudska ljubav je ograniena; dok
je Boanska Ljubav, stapanjem linih i bezlinih vidova, Beskonana u
bivanju i ispoljavanju. Boanska Ljubav ini da budemo estiti prema
sebi i drugima i navodi nas na ivot u istini i potenju. Prema tome,
ona je reenje za sve nae potekoe i probleme, oslobaa nas svake
ogranienosti, proiava nam srca i slavi nae bie.
Onima ija su srca ista i jednostavna, istinska ljubav dolazi kao
dar kroz podsticajnu milost Savrenog Uitelja, i ova Boanska Ljubav
e izvesti vrhunsko udo uvodei Boga u srca ljudi. Ipak, ljudska
ljubav ne bi trebalo da se prezire, ak i kada je prepuna
ogranienja. Ona mora da savlada sva ogranienja i uvede tragaoca u
veni ivot u Istini. Bog ne slua govor
-
jezika koji ustanovljava \apu (mentalno ponavljanje), Mantru
(verbalno ponavljanje), Zikru (i
jednu i drugu vrstu ponavljanja) i posveene pesme. On ne slua
jezik uma od koga su sazdane meditacija, koncentracija i misli o
Bogu. On jedino slua jezik srca od koga je sazdana ljubav.
Najpraktiniji nain da prosean ovek iskae govor srca je da pri
obavljanju svakodnevnih dunosti govori sa ljubavlju, misli sa
ljubavlju i ponaa se sa ljubavlju, prema itavom oveanstvu, bez
obzira na kastu, verovanje i poloaj, smatrajui da je Bog prisutan u
svakome i svima.
Da bismo ostvarili Boga moramo da Ga volimo, gubei sebe u
Njegovom beskonanom Biu. Boga moemo da volimo ako se predamo
Savrenom Uitelju koji je lino Otelovljenje Boga. Boga moemo da
volimo i ako volimo sve druge ljude, inimo ih srenim po cenu
sopstvene sree, sluimo im rtvujui sopstvene interese i svoje ivote
posveujemo oltaru nesebinog sluenja. Kada volimo Boga na neki od
ovih naina, najzad spoznajemo da je On nae sopstveno Ja.
Poetak prave ljubavi je poslunost, a njen najvii vid koji
nadvisuje i samu ljubav dosee zenit u savrenoj poslunosti i
vrhunskom povinovanju Volji i elji Voljenog. Ova ljubav otelovljuje
u sebi sve Joge poznate svecima i tragaocima.
Man-O-Na ili ponitenje uma
Bog je svuda i ini sve.
Bog je iznutra i zna sve.
Bog je spolja i vidi sve.
Bog je onostran i JESTE sve.
Jedini Sve-proimajui, Sve-razumevajui, Svemoni Bog, koji je
Sebstvo naeg sopstva, i pored koga nita drugo nije stvarno, pomogao
mi je i vodio me za vreme Man-O-Na perioda u mom radu* , i sada me
navodi da vam naloim sledee:
-
Pokuavati da umom razumete ono to um nikada ne moe razumeti je
uzaludno; a pokuaj da se zvucima jezika i u obliku rei izrazi
transcendentalno stanje due jo je uzaludnije. Sve to su mogli da
kau, to su rekli i to e rei, oni koji ive i doivljavaju ovo stanje,
je da kada se izgubi lano sopstvo, Pravo Sebstvo se otkriva; da
roenje Stvarnog jedino moe da usledi po umiranju lanog, i da je
umiranje za sebe istinskom smru koja okonava svako umiranje jedini
put ka beskonanom ivotu. To znai da kada um sa svojim satelitima
eljama, prohtevima, udnjama potpuno izgori u vatri Boanstvene
Ljubavi, beskonano, neunitivo, nedeljivo i veno Sebstvo se
ispoljava. To je Man-O-Na, ponitenje lanog, ogranienog, jadnog,
neukog, razorljivog ja, koga zamenjuje stvarno Ja, veni vlasnik
Beskonanog Znanja, Ljubavi, Moi, Mira, Blaenstva i Slave, u svom
nepromenljivom postojanju. Man-O-Na mora da iznikne u velianstvenom
stanju u kome mnoina odlazi, a Jednota dolazi; neznaje odlazi, a
Znanje dolazi; ropstvo odlazi a Sloboda dolazi. Svi smo mi
trajno ukotvljeni u beozbalnom Okeanu beskonanog Znanja, a ipak
smo beskrajno neupueni u to, sve dok um, izvor sveukupnog neznanja,
zauvek ne nestane; jer neznanje prestaje da
postoji kada um prestane da postoji.
Sve dok se neznaje ne ukloni i Znanje ne stekne Znanje kojim se
Boanski ivot doivljava i ivi sve to pripada duhovnosti ini se
protivreno.
Za Boga, koga ne vidimo, kaemo da je stvaran; a za svet, koji
vidimo, tvrdimo da je laan. U iskustvu, ono to stvarno postoji za
nas, zapravo ne postoji; a ono to ne postoji za nas, uistinu
postoji.
Moramo da izgubimo sebe da bi smo se pronali: tako sam gubitak
biva dobitak.
Moramo umreti za sebe da bi smo iveli u Bogu: tako smrt znai
ivot.
Moramo da postanemo sasvim prazni da bi nas Bog u potpunosti
posedovao: tako potpuna
praznina podrazumeva apsolutnu Punou.
Moramo da se razodenemo od sopstvene linosti tako to neemo
posedovati nita, da bi smo nestali u Bogu: tako nita znai Sve.
Neumoljivo "moranje"
-
Sve i svako u univerzumu prinuen je da se kree putem koji
propisuje njegova prolost. Tu postoji neumoljivo moranje koje vlada
svim stvarima, i velikim i malim. Bilo da je neko mukarac ili ena,
bogata ili siromah, jak ili slab, lep ili ruan, pametan ili glup ne
moe izbei da bude takav jer neumitno mora to da bude zbog impresija
prolosti.
Sloboda koju ovek naizgled uiva je i sama predmet unutranjih
prinuda. Pritisak okruenja, koji ograniava domet reakcija ili
uobliava samo reagovanje, i sam je predmet neumoljivog moranja,
koje deluje u prolosti, sadanjosti i budunosti.
ovek poseduje ime, pol, linost, boju koe, narodnost, osobine,
muke i zadovoljstva, i sve to moe da ima zato to sve to mora da
ima.
Ova neumitna prinuda sprovodi se po sili bezbrojnih impresija
prikupljenih u prolosti. Nagomilane impresije zamagljuju svesnost
sopstva na svakom stadijumu, u svakoj inkarnaciji u budunosti, koja
u ovekovom ivotu pripada njegovoj ivoj sadanjosti.
Pravilo neumoljivog moranja vlada i uobliava takozvanu ovekovu
sudbinu u svakoj inkarnaciji, sve dotle dok je ovekovo sopstvo
svesno impresija. Princip moranja koji rui ljudske planove,
zasnovan je na boanskom zakonu koji ujedno prilagoava i biva
prilagoen shodno evolutivnim impresijama. Jedino boanska volja moe
da poniti boanski zakon.
Toliko mnogo umiranja u toku jednog celog ivota, od poetka
evolucije svesnosti sve do kraja involucije svesnosti, nalik je
tolikim snovima u toku jednog ivotnog veka.
Onaj ko ivi za sebe je istinski mrtav, dok je onaj ko umire za
Boga istinski iv.
Pravi putevi ka Bogu
-
Na izvestan nain je znaajno da sve oblasti u ivotu i svi Putevi
na kraju vode samo jednom cilju, Bogu. Sve reke se ulivaju u Okean,
bez obzira na razliite pravce njihovih tokova i uprkos mnogih
vijuganja svojstvenih njihovom putu. Dodue, ima nekih Pravih
Puteva, koji vode hodoasnika direktno do njegovog Boanstvenog
Odredita. Oni su znaajni, zato to izbegavaju produeno lutanje po
divljini zamrenih sporednih puteva, na kojima se hodoasnik esto
nepotrebno zadrava.
Obredi i ceremonije organizovanih religija mogu da dovedu
tragaoca samo do praga istinskog
Unutarnjeg Putovanja, koje se nastavlja du nekih Pravih Puteva.
Oni ostaju meusobno odvojeni poprilinim rastojanjem, iako se pri
kraju svi slivaju jedan u drugi. U ranijim stadijumima, ostaju
odvojeni usled sanskarinog sadraja pojedinaca i njihovih razliitih
naravi. U svakom sluaju, od samog poetka treba da bude jasno da,
iako Puteva moe da bude mnogo, Cilj jeste i uvek e biti samo jedan
postizanje sjedinjenja sa Bogom.
Najbri od Pravih Puteva vodi preko Bogo-oveka, koji je svesno
jedno sa istinom. U Bogo-oveku Bog sebe otkriva u svoj Svojoj
Slavi, uz Svoju Beskonanu Mo, Nepojmljivo Znanje, Neizrecivo
Blaenstvo i Veno Postojanje. Put preko Bogo-oveka je dostupan samo
onim srenicima koji mu priu potpuno predani i vrste vere. Potpuna
predaja Bogo-oveku je, meutim, mogua samo kod vrlo naprednih
aspiranata. Kada ona nije mogua, ostali Pravi Putevi, koji vremenom
steknu Milost Boiju, su:
1) Ljubav prema Bogu i jaka udnja da Ga vidite i da se sa Njim
sjedinite.
2) Boravak u stalnom drutvu svetaca i onih koji vole Boga i
svesrdno sluenje njima.
3) Izbegavanje poude, pohlepe, gneva, mrnje i iskuenja prema
moi, slavi i nalaenju mana.
4) Naputanje svakoga i svih u potpunom spoljanjem odricanju,
iposveivanje postu, molitvi i meditaciji u osami.
5) Izvravanje svih svetovnih dunosti uz jednako prihvatanje
uspeha i neuspeha, sa istim srcem i jasnim umom, te ostajanje
nevezanim usred intezivnog rada
6) Nesebino sluenje oveanstvu, bez ikakve misli o dobiti ili
nagradi.
O zabrinutosti
-
Poeu ovu besedu time to u vam rei da ne brinete! Kakva god muka
da vas zadesi, treba da je podnosite s potpunom verom u i
ljubavlju
za Babu. ta bi u najgorem sluaju moglo da se dogodi? Mogli bi
ste da umrete. Toliko je oigledno da jednog dana morate da umrete,
pre ili kasnije morate da odbacite ovo telo. Zato onda da ne
mislite kako vaeg tela ve nema, i ponaate se nevezano? Morate da
upamtite jo jednu stvar: ja sam u svakome i u svemu, a poto je Bog
u svakome i u svemu, On zna sve. Zato se sasvim pokorite Njegovoj
Volji.
* * *
Nekada ste bili dete, sada ste odrasli. Od detinjstva na ovamo
preivljavali ste trenutke velikih radosti i tugovanja. Gde je sve
to iezlo? Radi se o tome da ni radosti ni tugovanja nikada nisu ni
postojale, ve ste usled maje mislili i doivljavali stvari liene
osnova. Kroz dvadeset ili trideset godina isto ete tako da
zaboravite dananje misli i zbivanja. Zato je za vas najbolje samo
da me volite. Volite me estito, radite za mene. Jedino ja opstajem,
sve ostalo je tek prolazna predstava! U radu koji obavljate za mene
ne sme da bude ni traka izigravanja. Ne smete da imate nikakva
oekivanja nagrade za rad koji obavljate. Zapravo, mnogo sam
zadovoljan i srean zbog vae ljubavi i rada. Ne brinite.
* * *
Ne brinite. Budite sreni u mojoj ljubavi i nastavite da se vrsto
drite mog damana do samog kraja. Budite uvereni da e sve biti
boanski dobro. Bog ne naputa one koji veruju u Njega. Oni koji me
vole i koji me sluaju onako kako me treba voleti i sluati, jednoga
dana bie na slian nain voljeni i sluani. Oni koji danas voljno
izaberu da budu moji robovi, sutra e postati istinski
gospodari.
* * *
D brine li se? Zar nisi uo ta Hafiz kae ne tuguj? Ko je jo
zabrinut? Niko nije odgovorio. Ako niko nije zabrinut, Baba je
pokazao gestovima, ja moram da se zabrinem. Ali,
moja briga meni predstavlja veliku zabavu! To je moja vrlo stara
navika da brinem zbog
itave kreacije, da neprestano brinem o oslobaanju itave kreacije
iz okova ivota i smrti. To mi je velika zabava. Neki mi dolaze da
bi se izleili od bolesti, da ih blagoslovim boljim izgledima u
ivotu, ili zbog posla, ili zbog dece, ili zato to imaju previe
dece! A ja o svemu tome moram da brinem, pored svojih univerzalnih
briga. Vidite da sedim ovde sa vama, ali ja
sam istovremeno na svim nivoima svesnosti, na svim mestima na
karti koja je pred vama. Ima
dua u suptilnom svetu kojima sam potreban i eto me za njih; ima
i onih u mentalnom svetu kojima sam potreban, te sam i tamo sa
njima. Vi ste u grubom svetu, zato otkrivate da sam sa
-
vama u grubom svetu; oni iz suptilnog sveta me nalaze u
suptilnom svetu, a oni iz mentalnog
sveta nalaze me u mentalnom svetu. Blagoslovena je ona retka
osoba koja me otkrije onakvog
kakav zapravo jesam No, upamtite, nemojte brinuti! Prihvatite
Hafizov savet i ne brinite!
* * *
Ne brinite. Briga se gomila i dobija na snazi, te postaje navika
dugo poto njen prvobitni uzrok prestane da postoji. Kada ste bili
mladi, dogaalo se ovo i ono, plakali ste, bili ste tuni, i poela je
briga, te i posle pedeset godina jo uvek brinete, iako je davno
prohujalo vreme kada se briga zaela u vama. Kada proe narednih
pedeset godina, na kraju tog perioda mogli biste i dalje da brinete
zbog neega to se zbiva sada. To je suludo!
Sada ste zabrinuti zbog nekih okolnosti, premda ste iskusili sve
okolnosti. Bili ste slepi,
bolesni, siromani, stari, mladi, lepi, runi. Brinete zbog svoje
dece, a imali ste bezbroj dece i oni su imali bezbroj roditelja i
dece. Brinete zbog posla bili ste u svim moguim zanimanjima.
Brinete zbog ene imali ste toliko ena. Bili ste sve i iskusili ste
sva stanja, a ipak brinete zbog najmanje sitnice koja vam se
dogodi.
* * *
Sve isijava iz mene, ali nije stvarno. Da sanjate i da vam se
pojavim u snu i kaem da to nije stvarno, rekli bi ste mi, Baba, ja
u ovim stvarima uivam i znam da su stvarne. Teko je to razumeti.
Sada vam u vaem budnom stanju kaem, nita nije stvarno, zato ne
brinite. Kako da prestanete? Mislite na mene. Volite me. Hrist je
sa boanskim Autoritetom rekao, Gresi su vam oproteni, a ja sa
boanskim Autoritetom kaem, Volite me i vae brige e ieznuti.
Stvarnost nije mogue opisivati to je teko ostvarivo. Jedan u
milion postaje ljubavnik Boga, a jedan od miliona ljubavnika dobija
Ostvarenje. Ovo zvui nemogue. Baba kae, imate priliku jer sam ja
ovde sa vama i kaem vam, Volite me.
* * *
Dvojstvo oznaava odvojenost. Odvojenost podrazumeva strah. Strah
izaziva brigu.
Put Jednosti je put ka srei. Put mnogosti vodi brigama. Ja sam
Jedan bez drugog, zato sam veno srean. Vi ste odvojeni od svog
Sebstva, zato stalno brinete. Ono to vidite je za vas nepobitno
stvarno, a za mene je to apsolutno lano. Jedino sam ja stvaran i
moja mari (volja) vlada kosmikom Iluzijom.
Istina je kada kaem da ni talasi ne talasaju, niti lie leluja
bez moje volje. Onoga asa kada silina vae vere u mene dosegne
vrhunac, zauvek se pozadravljate sa brigom. Tada e sve patnje i
uivanja iz prolosti, zajedno sa svim onim to moete doiveti u
budunosti, za vas biti najljubavniji i najneposredniji izraz moje
volje, a poto ljubavnik postavlja volju Voljenog iznad svega
ostalog, ne postoji nita to bi podsticalo brigu.
ivite sve vie u sadanjosti koja je veno divotna i koja zaista
nadaleko premauje granice prolosti i budunosti. Ako i pored svega
elite da brinete, neka vam jedina briga bude kako da se uvek
spominjete mene. Zbog ovoga vredi brinuti, jer je to protivsredstvo
za brigu.
-
Mislite na mene sve vie i vie, i sve vae brige e iileti u
nitavilu, jer zapravo i jesu nitavne, a moja volja udeava da se ovo
probudi u vama i u svima ostalima.
Moja elja
Baba je rekao: Ljubavnik mora da ispuni elju Voljenog. Ja od
svojih ljubavnika elim sledee:
1) Ne izbegavajte obaveze.
2) Verno obavljajte svetovne dunosti, ali uvek imajte na umu da
je sve to Babino.
3) Kada osetite sreu, pomislite: Baba hoe da budem srean. Kada
patite, pomislite: Baba hoe da patim.
4) Povinujte se svakoj situaciji i estito i iskreno pomislite:
Baba me je postavio u ovu situaciju.
5) Shvatajui da je Baba u svakome trudite se da pomaete i sluite
drugima.
6) Svojim Boanskim Autoritetom vam kaem da svako i svi, koji se
pri poslednjem izdisaju spomenu mog imena, dolaze meni: zato
nemojte zaboraviti da me se spomenete u poslednjim
trenucima svog ivota. Ako ne ponete da me se spominjete od sada
pa nadalje, bie vam teko da me se setite kada vam se priblii kraj.
Ovo bi trebalo da ponete da primenjujete od sada pa nadalje. ak i
ako samo jednom dnevno spomenete moje ime, u samrtnom asu neete
zaboraviti da me se setite.
Predavanje o Ljubavi
-
ta je ljubav? Davati i nikad ne traiti. ta vodi ovoj Ljubavi?
Milost. ta vodi ovakvoj Milosti? Milost se ne kupuje budzato. ovek
je stie stalnom spremnou da slui i odbijanjem da bude posluen.
Mnogo toga vodi ovoj Milosti:
eleti dobro drugima po cenu samog sebe.
Nikada ne ogovarati.
Biti vrhunski trpeljiv.
Nastojati da se bude bez briga. Nastojati da se bude bez briga
je skoro nemogue zato pokuajte!
Misliti vie na dobre osobine kod drugih, a manje na njihove loe
osobine.
ta vodi ovakvoj Milosti? initi sve gore pomenuto. Ako jednu od
ovih stvari uradite savreno, ostatak mora da je prati. Potom se
sputa Milost. Imajte Ljubav a kada imate Ljubav, sjedinjenje sa
Voljenim je izvesno.
Kada je Hrist rekao, Voli blinjeg svog, nije mislio da se
zaljubite u svog blinjeg.
Kada volite, dajete; kada se zaljubite, elite. Volite me kako
god vam drago, ali me volite. Sve je to isto. Volite me. Ja sam
ist, Izvor istote, zato unitavam sve slabosti u svojoj vatri
Ljubavi. Dajte meni svoje grehe, slabosti, vrline, sve ali dajte.
Nee mi smetati ak i ako se neko zaljubi u mene ja mogu da proistim:
ali kada se zaljubite u nekog drugog, to ne moete zvati ljubavlju.
Ljubav je ista kao Bog. Ona daje i nikada ne trai; za to je
potrebna Milost.
Jogiji u Himalajima, gustih vea i dugih brada, koji meditiraju i
sede u Samadiju, ni oni nemaju ovu Ljubav toliko je dragocena.
Majka umire za svoje dete vrhunska rtva, ipak to nije Ljubav.
Heroji umiru za svoju domovinu, ali to nije Ljubav.
Volite! Znaete, kada budete imali Ljubav. Ne moete da je
razumete teorijski, morate da je doivite.
-
Mainu je voleo Lejlu. To je bila ista Ljubav, ne fizika, ne
intelektualna, ve duhovna Ljubav. On je video Lejlu u svemu i
svuda. Nikada nije pomiljao da jede, pije, spava a da ne misli na
nju, i sve vreme eleo je njenu sreu. Rado bi gledao kako se udaje
za drugoga, ako bi znao da e to da je usrei, i umro bi za njenog
mua, ako bi znao da bi pri tome ona bila srena. To ga je na kraju
dovelo meni nijedne misli o sebi nego o voljenom, svake sekunde i
neprekidno.
Vi to ne biste mogli da uradite ak i kada bi ste pokuali. Za to
je potrebna Milost.
Pokuaj dovodi do Milosti.
ta je Bog?
Ljubav.
Beskonana Ljubav je Bog.
Postoji Samo JEDNO
U Onostranom Stanju Boga, ne postoji pol.
Tamo preovladava samo Jedno, Nedeljivo Postojanje. Pol se istie
u podruju iluzorne pojave koja se naziva univerzum.
Babaan, Savreni Uitelj, koja je za manje od trena uinila da
doivim svoje Drevno Beskonano Stanje, imala je oblije muslimanke.
Upasni Maharad koji me je spustio nazad u normalnu svest, imao je
oblik mukarca, hindusa. Kao mlada i prelepa devojka, Babaan,
poreklom iz plemike i bogate porodice, pred samu udaju se odrekla
sveta, zbog svoje velike ljubavi prema Bogu i potrebe da bude Jedno
sa Bogom.
U Puni je Babaan jednim poljupcem u elo uinila da spoznam da sam
Drevni. Imala je tada oko sto godina i sedela je pod drvetom kao
istinski Fakir.
Svako od vas, mukarac ili ena, svejedno koje kaste, vere, ili
boje, ima isto pravo da dosegne Boestvo. ovek moe da postane Bog
preko ljubavi prema Bogu. Spoljanje odricanje uopte nije potrebno.
Svako i svi, mukarci i ene, iskrenom ljubavlju prema Bogu mogu da
dopru do Boanskog Oinstva i Univerzalnog Majinstva, dok obavljaju
sve dunosti u svakodnevnom ivotu.
-
Da biste izrazili svoju ljubav prema Bogu morate iveti ivot
ljubavi, estitosti i samortvovanja. Puko pevanje Artija* i izvoenje
Pue* , darivanje cvea, voa i slatkia i klanjanje, nikada ne moe
podrazumevati da volite Boga onako kako On treba da se voli.
Slino tome, davanje darana masama, gomilanje ljudi oko sebe,
davanje poruka mnotvu i izvoenje takozvanih uda, moda su meu vama
uobiajeno prihvaene osobine Boanske Linosti, ali ja vam sa Boanskim
Potenjem tvrdim da sve to nije obavezno znak istinskog Boestva.
Boga ne treba namamiti, nego voleti. Boga ne treba propovedati,
ve iveti. Samo oni koji ive ivot ljubavi, estitosti i
samortvovanja, mogu me spoznati kao Drevnog.
Sa Boanskim Autoritetom mogu da kaem da veno, svesno i
neprestano doivljavam da sam Jedno sa svima vama, i Jedno u svima
vama. Svako oboavanje ili poslunost bilo kom boanstvu ivom ili
neivom bilo kom svecu, uitelju, naprednoj dui, ili jogiju, na kraju
dolazi do mene. Darujui istu, neokaljanu ljubav bilo kome i bilo
emu, voleete mene poto sam ja u svakome i u svemu, a takoe izvan
svega.
elim da svi znate da ma ta inili, dobro ili loe, jedino to Bog
ne oprata je da se pretvarate da ste neto to zapravo niste.
Sa Boanskim Autoritetom ponavljam da smo svi Jedno. To to ste
bogati ili siromani, obrazovani ili neuki, iz visoke ili niske
kaste, ne treba da utie na vau ljubav prema Bogu Svevinjem
Ljubljenom.
Svima vama dajem svoje blagoslove da shvatite da e vas ljubav
prema Bogu, u svakom obliku, na svaki nain, uiniti veno
SLOBODNIM.
Nesvesno beskonano "ja"
-
Zbog Prvobitnog Lahara (hira) Nesvesno Beskonano ja istovremeno
se suoilo sa: 1) Sveu, 2) Ko sam ja i 3) Iluzijom; i ispoljilo se u
bezbrojnim konanim ja i reklo, ja sam kamen ja sam metal ja sam
biljka ja sam crv ja sam riba -ja sam ptica ja sam ivotinja ja sam
ovek ja sam ena ja sam telo ja sam energija ja sam um -.
Kada Iluzija iezne, Beskonano ja, uz zadranu Svest, kae: Ja sam
Bog.
Stvarno roenje i stvarna smrt
Postoji jedno stvarno roenje i jedna stvarna smrt. Roeni ste
jednom i stvarno umirete samo jednom.
ta je stvarno roenje?
To je roenje kapi u Okeanu Stvarnosti. ta podrazumeva roenje
kapi u Okeanu Stvarnosti? To je silazak individualnosti, nastale od
nedeljivosti uz pomo titraja prve naj-konanije svesti, koji je
Neogranieno proeo spoznajom ogranienja.
-
ta podrazumeva stvarnu smrt?
To je svest osloboena svih ogranienja. Sloboda od svih
ogranienja je stvarna smrt: to je zapravo smrt svih ogranienja: to
je osloboenje. Izmeu stvarnog roenja i stvarne smrti, ne postoji
stvarnost koju ine takozvana raanja i umiranja.
U prelaznom periodu poznatom kao raanja i umiranja zapravo
dolazi do toga da se ogranienja svesnosti postepeno troe, sve dok
ona (svesnost) ne bude slobodna od ogranienja. Naposletku,
svesnost, sasvim slobodna od svih ogranienja, veno doivljava
neogranienu Stvarnost. Stvarno umiranje jednako je stvarnom
ivljenju. Stoga naglaavam: Umrite za Boga i iveete kao Bog.
Sedam Sahavas izreka
Ne prieljkujte nita osim bez-eljnosti.
Ne nadajte se niemu osim da se uznesete iznad sveg nadanja.
Ne elite nita i imaete sve.
Ne traite da posedujete nita ve predajte sve.
Sluite druge sa saznanjem da u njima sluite mene.
Potpuno se pokorite mojoj volji i moja volja e biti vaa.
Neka nita ne uzdrma vau veru u mene i sve vae stege bie
zbaene.
Prava srea lei u usreivanju drugih.
Prava elja je ona koja vas vodi to toga da postanete savreni da
bi ste druge inili savrenim.
Pravi cilj je onaj koji namerava da druge uini Bogom time to ete
prvo sami postii Boestvo.
Ne ljutite se ni na koga osim na sosptvenu slabost.
Ne mrzite nikoga osim svog poudnog sopstva.
-
Budite pohlepni da steknete sve vie i vie blaga trpeljivosti i
pravednosti.
Neka vae iskuenje bude da kuate mene svojom ljubavlju da biste
primili moju milost.
Povedite rat protiv svojih elja i Boestvo e biti vaa pobeda.
Volite druge kao to biste voleli sebe i sve to je vae.
Sreni su oni iju je ljubav nevolja proverila.
Ljubav zahteva da se ljubavnik rtvuje za Voljenog.
Stvarno ivljenje je umiranje za Boga.
ivite manje za sebe i vie za druge.
ovek mora da umre za vlastito sopstvo da bi bio kadar da ivi u
svim drugim sopstvima.
Onaj ko umre za Boga ivi veno.
Ovo vreme Sahavasa je vreme moje patnje i bespomonosti.
Moja slava usledie po mom ponienju.
Um mora da ode
Um se nikada ne preobraava. Ego se preobraava samo jednom.*
Danas oseate da ste mukarac, sutra umirete i kada se ponovo
rodite, vae mentalne impresije pruaju vam oseaj da ste ena; sve je
to lano. Stav uma se promenio u odnosu na okolnosti, ali um ostaje
um, bilo da je uznesen ili depresivan. Um moe da bude srean i moe
da bude ojaen. Dakle, stanje uma se menja. Um stvara svetove,
obmane, iluzije, itd., ali um ostaje um. Um ne moe da se preobrazi.
Zato? Jer on ne postoji sam po sebi. Um opstaje uz pomo elja i
misli i sainjen je od impresija. Ego postoji sam po sebi, ali ovaj
Ego (stvarno Ja) je sada okovan umom. Um koji je nastao od lanih
impresija ini da stvarno ja misli da je lano. Um vas navodi da
roenje, smrt, sreu, muke, itd., smatrate stvarnim, iako nema nieg
neistinitijeg od toga.
Sada ste ovde, ivi u telu, u ulima. Imate li bilo kakvu
impresiju o tome kako ste roeni, kako je tekao va poroaj? Ne jer se
uopte niste ni rodili. Um vam daje impresiju da ste ovde, ili tamo,
i tako dalje. Um vam daje impresije koje vas navode da kaete, Ona
je moja ena ili On je moj mu, itd. Um nas neprestano tera da
stepujemo. Kada bi ste znali da je vaa ena, dete, itd., jedno, kada
bi ste znali da nikada ne umirete, nikada ne patite, i sl.,
spoznali bi ste da ste sve-u-svemu. Ali, tu je um da vas zavede. Um
kae, Pazi se! Ona je tvoja ena, ono su tvoja deca, itd. Um stvara
ove lane impresije i navodi stvarno Ja da sebe smatra lanim.
Razmiljanje, ja sam telo, ja sam mlad, ja sam mukarac, ja sam ena,
ja sam ovo ili ono, predstavlja impresije koje je stvorio um.
-
Um nekoga moe da navede da kae Ja sam Bog, ali ne moe da uini da
on oseti, Ja sam Bog. Sve dok postoji um, ego ne moe da zameni
svoje lano stanje pravim. Um vas na taj nain nagoni da kaete da ste
beskonani, svemoni, i tome slino, ali vi to ne doivljavate. Zato?
Zato to um, koga ine lane impresije, utie da vi, stvarno Ja,
osetite sebe kao malo, ogranieno ja. Ako lani ego treba da ima
iskustvo svog pravog, prvobitnog stanja, um mora da ode. Dokle god
postoji um, ak i ako njegovo gledite moe da bude izloeno promeni,
ne moe da se doivi pravo stanje ja sam Bog. U dubokom snu um
privremeno prestaje da radi, ali je prisutan ego. Impresije ponovo
ine da se um probudi, a um ponovo navodi ego da se osea lanim. U
bezbrojnim ivotima i oblijima ego je stalno prisutan. Prisutan je i
um, ali impresije uma se menjaju i shodno tome se menja i telo, a
onda i njegova
iskustva podleu promenama. Zbog toga, da bi lano ja postalo
pravoJa, um mora da ode.
Stisak uma nas je tako vrsto pritegao da, to vie pokuavamo da
umaknemo, to smo vie vezani, jer um mora da se uniti iz korena. Ko
e da ga uniti? Um mora sam sebe da uniti, a to je ipak nemogu
zadatak. Sam postupak unitenja stvara u umu impresije nastojanja da
se samo-uniti, i tako ovek biva jo vie zarobljen. Hafiz kae: Ti sam
si veo, o Hafize! I zato ukloni samog sebe. E, a kako ukloniti
sebe? Sam postupak uklanjanja stvara nove sanskare (impresije).
Postoji pria o etiri Iranija koji su uli o tome da dua naputa
telo i odlazi u nebo, itd. Jednog dana, opijeni bhangom* , dokopali
su se toka od taljiga i dugo vremena su ga gurali, mislei da e tako
moi da odveu svoje due, ali to oito nije pomoglo a primetili su da
su se pri tome i povredili. Bilo je mnogo slinih pokuaja da se
uniti um, sainjen od svakovrsnih impresija dobrih, loih, niskih,
uzvienih, itd. Hiljade su razmiljale o unitenju uma preko
najvanijih puteva Rada, Meditacije, Znanja i Ljubavi. Njih su
naznaili Uitelji u svrhu unitenja uma a uz istovremeno zadravanje
svesnosti.
Razmotrimo kako se Putem Rada moe postii Man-O-Na, ponitenje uma
koje lano ja preobraava u stvarno Ja. Savreni Uitelji su primetili
da dela, kojima je potpora lani ego i um pun impresija, hrane um
umesto da ga unite. Uvideli su da svako mora da radi; ak i najvei
lenjivac mora da jede, pije, itd. Ove radnje, umesto da unite um,
samo ga i dalje pothranjuju. Otuda su smislili ne-delatnu radnju.
To znai raditi tako da krajnji ishod bude kao da nita nije uraeno.
Na ovaj nain se impresije prolih radnji mentalno troe kroz iskustvo
sree i patnje, a ne stvaraju se nikakve nove impresije.
Pretpostavimo da nekome pomognete bez ijedne primisli o
sopstvenoj koristi. Recimo,
pokuavate da zatite neku enu i pri tome dobijete batine,
milicija vas uhapsi i smesti u zatvor. Ovi dogaaji troe neke vae
prole sanskare, a poto niste imali nikakvu linu korist, nove
sanskare se ne stvaraju. Ovaj postupak je toliko dugotrajan i sloen
da delanjem neko moe da postigne Man-O-Na tek posle mnogo
Juga.*
Pravi cilj ivota nije smrt ega ve smrt uma. Otuda, kada su
Muhamed ili Zaratustra ili Isus govorili da se jednom raa, ili
jednom umire, podrazumevali su smrt uma. Um je roen na samom poetku
ak i pre kamenog doba. Do ovog roenja dolazi samo jedanput a i smrt
uma se dogaa samo jednom. Kada um umre, lani ego se preobraava u
Stvarnost. Pravi ego se nikada ne raa i nikada ne umire. Ego je
uvek stvaran, ali zbog uma, ego se osea i deluje kao ogranieno i
lano ja.
Elem, um nastavlja da uzima tela shodno svojim dobrim ili loim
impresijama. Uzimanje i odbacivanje tela ne predstavlja smrt ni uma
ni ega. Posle fizike smrti, um ostaje, uz sve
-
nagomilane impresije. Impresije nagone um da uzima tela, ne bi
li upravo impresije bile
proivljene u toku brisanja, dok ego ostaje svedok. ak i kada ste
vrsto zaspali, ego i um su jo uvek prisutni. Impresije vas bude da
bi mogle da budu doivljene i da bi se na taj nain ponitile. Ova
pojava na izvestan nain predstavlja i svakodnevno raanje tela. Kada
se jedno telo odbaci, drugo nastaje, mada postoji izvesno vremensko
rastojanje izmeu odbacivanja jednog tela i preuzimanja drugog.
Izmeu se nalaze umna-stanja raja, pakla, i sl. Um mora da umre u
ovom telu, te su stoga Uitelji naznaili razliite puteve da se
postigne Man-O-Na ili ponitenje uma u ivotu.
Sve dok je um prisutan, prisutno je i telo i neprekidno
delovanje. Tek kada se um odmara,
kada je sasvim umiren ili nesvestan, prestaje devedest i devet
posto radnji. ak i tada jedan posto radnji se nastavlja, kao to je
disanje, hrkanje, okretanje u krevetu, itd. Tako radnje traju i ne
mogu se izbei. Radnje stvaraju impresije koje ponovo hrane um, te
stoga nema leka ni naina da se ego rei impresija i doivi svoje
Pravo Stanje. Zato su Uitelji predlagali rad za unitenje rada, to
jest, rad koji se obavlja tako da je dejstvo rada slabo, tj. ne
stvara nikakve posledice koje bi vodile ma kakvoj vrsti sputavanja.
Na primer, korpion po svojoj prirodi vrti repom i ubada svakoga ko
mu se priblii. Pretpostavimo da mu se opasni alac ukloni, ak i tada
e korpion mahati repom i nastaviti da se ponaa kao i ranije, ali je
njegovo delovanje uinjeno nemonim, lieno opasnih posledica, to e
rei, lo uticaj radnje je uklonjen. Ako dela treba da budu bez
sputavanja, mora da se ukloni njihov uticaj koji vodi u
sputavanje.
Svet i njegove delatnosti su zaista bezvredni. Dela se
nastavljaju bila ona loa ili dobra, te su zato Uitelji rekli, Deluj
tako da te delo ne vezuje i ne stvaraju se impresije. To je skoro
nemogu zadatak, kao to se dalje objanjava. Postoje tri naina pomou
kojih rad moe da se obavi bez stvaranja impresija i njima
sledstvenih sputanosti.
1) Raditi, ali sa apsolutno nijednom milju da radite. To mora da
bude neprekidan proces. Ego ne sme da prui umu ak ni jedan trenutak
da sprovodi svoj uticaj. U stvari, vi radite za druge, a ne za
sebe. Ovakvo nesebino delovanje nazvano i nesebino sluenje, ili
Karma Joga, je takoe skoro nemogue, jer im pomislite, sluim druge,
moram da pomognem, moram da poboljam izvesnu stvar, u klopci ste.
Za vou je ovo veoma rizino, osim ako se stopostotno neprestano ne
odrekne misli o sebi. Ovo je mogue jo pojasniti. Ako voa zatrai od
ostalih da za neku stvar rtvuju sve, sa najboljim namerama i bez
ikakve line koristi, ali ne uspe da se stopostotno neprekidno
odrekne svake misli o sebi, usledie propast. Sve Sanskare
(impresije) itave grupe pae na njega, a ak i njegovi sledbenici bie
u klopci impresija, iako su moda radili sa najboljim namerama.
Slina nevolja odvija se u sluaju gurua i uenika, ako na bilo kojoj
strani postoji ma kakva pomisao o sopstvu. Ne treba da bude
prisutno ak ni saaljevanje drugih. Ukratko, ako radnja ne sme da
ima uticaj, ona mora da se obavi bez line koristi, to je skoro
nemogue.
2) Drugi nain je da ta god dobro ili loe inili, to posvetite
Bogu ili svom Uitelju. To je, takoe, gotovo nemogue jer posveenost
mora da bude stalna, bez i trenutka prekida. Ako ste kadri da ovo
uinite, onda vaa dela ne stvaraju impresije. Meutim, ako makar i
samo jednom doe do prekida, reakcija je uasna i sve sanskare se
sruuju na vas.
3) Trei nain je da inite sve to od vas zatrai Uitelj koji je
osloboen impresija i iji um je uniten. Ovakva dela vas ne vezuju.
Ovo je, takoe, teko. Morate da imate stopostotno nepokolebljivu
veru u Uitelja; i tren sumnje je poguban. Krina je morao da uveri
Arunu da je On u svima i da niko ne umire, kao i da su svi ve
mrtvi. Tada je ono to je Aruna uinio bila, radnja bez delanja.
-
Prema tome, gore pomenuta tri naina je skoro nemogue postii.
Kako onda da se radi? Zapetljati se u puki sansar (svetovne stvari)
uz enu, decu, i raditi, ima za posledicu da bivate okovani
gvozdenim okovima. A pokorne, labave i slabe impresije nastale su
od dela
obavljenih bez sopstvene koristi, ak i ako ponekad misli o
pomaganju drugima ili saaljevanju drugih uu u um, jer na umu je da
navodi ego da se positoveuje sa telom i da se ne oseti lanim, kao i
da proivi sanskare. Kada um primeti da ego nije ba voljan da
prihvati njegovu diktaturu, onda impresije, nastale od radnji gore
pomenute vrste, postaju slabe. Zato
ovakve radnje vremenom pomau postizanje stanja Man-O-Na.
Kada doe do Spoznaje, ona se javlja u bljesku. Tada doivljavate
Boestvo. Bog je Znanje i vi u trenu spoznajete sve i spoznajete da
nema niega to treba da se spozna.
Neki Uitelji su naznaili puteve za unitenje uma pomou samog uma,
posredstvom meditacije i koncentracije. Kada je um koncentrisan,
njegovo dalje delovanje je oslabljeno i
impresije sebe troe. Ipak, u meditaciji i koncentraciji Man-O-Na
je skoro nemogu jer um ima naviku da sprovodi u delo svoje
impresije. Kada um oseti prepreke, jo vie biva spreman na sve. im
sednete za meditaciju, ponekad vam se pojave misli koje nikada pre
niste imali, i na kraju se desi jedna od sledeih stvari: (1) dojadi
vam to ne moete da se koncentriete, (2)postanete pospani ili
oamueni, ili (3) jo vie loih misli vam ulazi u um i morate da
odustanete od svojih nastojanja.
Ako ste hrabra srca i strpljivo istrajete, onda, u vrlo retkim
sluajevima, um biva privremeno umiren.
Odatle dalje proistie jedna od dve stvari ovek ulazi u stanje
transa ili stie neku vrstu Samadija. Ni trans ni Samadi nisu
Man-O-Na. U nekim sluajevima sticanje Samadija postaje
preokupacija, a trans postaje poput droge od koje ovek postane
zavistan. On uiva u transu, ali to je privremeno. Postoje sluajevi
ljudi koji su ulazili u Samadi, a kada su se sputali, njihova prva
misao je bila ista ona koju su imali dok su se uspinjali u Samadi.
Stoga, ako su mislili na novac pre nego to su uli u Samadi, istu
misao su imali i kada su se izali iz njega.
Neki Uitelji su poduavali da je najbolji put za postizanje
Man-o-Naa da ovek sebe zaboravi kroz posveenost i da umu ne prui ni
jednu priliku za sticanje novih impresija. Postavlja se pitanje
kako sebe zaboraviti kroz posveenost (Bakti Marg). Kada je neko sto
posto posveen, on zaboravlja na sebe. Meutim, i ovo je praktino
nemogue, jer takva posveenost i zaborav moraju da budu stalni.
Hafiz kae, Ako eli prisustvo Voljenog, ne uskrauj sebi seanje na
Voljenog. Ne smete ni za tren da budete bez posveenosti ili
samo-zaborava, to je skoro nemogue. Zbog toga je jedan Uitelj
rekao, Jedan trenutak sa Savrenim Uiteljem bolji je od stotine
godina iskrenih molitvi.
Neki Uitelji su poduavali da um mora da se preusmeri da bi bio
uniten. Um navodi ego da tvrdi, Ja sam telo. Stoga, navedite um da
kae, Ja nisam ovo telo, ja nisam ovo, nisam ono, ja sam Bog. Ovo
je, takoe, gotovo nemogue, poto um poseduje sopstvene impresije, te
navesti ovakav um da kae ono to smatra lanim i suprotnim njegovim
sopstvenim impresijama lii na in licemerja. Na primer, um zana da
je on G-din Taj i Taj. Ako um ove osobe kae, Ja nisam ljudsko bie,
nego sam Bog, um u tom istom asu smatra da lae. To dalje zamara
srce emocije i ljubav. Um ne moe da postigne neradnu radnju jer
kae, Ja sam Bog, zbog ega uopte treba da radim? Um kae da sebe ne
moe da zaboravi u posveenosti jer ponavlja, Ja sam Bog, kome onda
da se molim?
-
Na ovaj nain Man-O-Na postaje nemogu. Meutim, ako se istraje na
nesebinom delanju (ak i ako ono nije savreno), dosei e se stadijum
kada je um trajno umiren. On vidi Boga, ali jo uvek nije uniten.
Ako se kroz Bakti postigne stanje ljubavi kojim se postie stalna
posveenost, onda dolazi do mira u umu i vienja Boga. Dakle, ako
neko kae, Ja sam Bog, ja nisam telo, i to nastavi da ponavlja sa
stopostotnom verom po cenu svega ostalog, postie se mir u umu.
Ipak, za postizanje Man-O-Naa uvek postoji potreba za Savrenim
Uiteljem. Onaj ko je osloboen okova impresija moe da iskoreni um
ostalih, pa ak i masa.
Ukratko, postoje svi ovi putevi za pokuaj Man-O-Naa i navoenje
oveka da povrno oseti, Ja sam Bog, Beskonaan, Vean, itd. Dodue,
pravo je reeno, Ne moe iskoraiti iz sopstvene prirode, te kako da
tei dolasku na prag svog Voljenog?
Sledei razliite puteve, razni ljudi nailaze na razliite potekoe.
Neki koji ne znaju tehniku meditacije polude. Neki kau da nikada ne
smeju da vide enu. Oni postaju vrlo napeti zbog svega toga.
injenica je da je sve Bog, ali da vas je besramni um zaveo. Um
je toliko bestidan da to vie elite da ga se reite, to se vie u
njega upliete, ba kao kada nastojite da jednu nogu izvuete iz
kaljuge, druga noga vam se jo dublje zaglibi. Ipak, morate da se
oslobodite ovog problematinog uma.
Man-O-Na je pravi Samadi za um. Um je iskorenjen i to je smrt
uma. Ego odmah osea, Ja sam sve, i odvaja se od svih iskustava
tela, jer se sada vie ne bavi telom. U tom trenutku ok biva toliko
jak da telo pada, ili se zamahom sile telo jo neko vreme kree, pa
onda pada.
Znanje i mata
S jedne strane je Boansko Znanje (Dnjan ili Marefat) neto to se
ne moe imati ni posle prolaenja kroz bezbrojne forme u nebrojenim
epohama; a sa druge strane, kada doe, ono doe. Ne bi bilo tano rei
da Znanje dolazi brzo. Rei da se javlja iznenada, ili da dolazi
neoekivano i tome slino, jo uvek tano ne iskazuje Bljesak
Postajanja koji prevazilazi opisivanje, jer Znanje je izvan dosega
mate.
-
Mata ima ogroman domaaj i gotovo neogranien zamah, a ovek
poseduje vrlo jaku matu. Na primer, ne bi bilo nemogue da ovek
zamisli da pacov ima hiljadu glava. itav svet je stvoren i opstaje
na sili mate. Uprkos tome to je prividno neograniena, mata stie do
granice kada je proverava samo Znanje. Koristei snagu mate nijedan
ovek nikada ne moe da razume ili objasni bespoetni poetak ili
beskrajni kraj. Drugim reima, Venost je izvan domaaja sveukupne
mate, a Znanje je Znanje u Venosti.
Bog je bez poetka i bez kraja i u Beskonanosti se nikada ne moe
postavljati pitanje vremena i prostora, jer bi to, inae,
podrazumevalo ogranienje naspram Boije beskonanosti. Otuda nikakva
koliina mate nikada ne moe zamisliti Beskonanost, jer gde nema
poetka, samo pitanje o tome ta je bilo na poetku, uopte ne moe da
se pojavi.
Na primer, ponovimo da je pre Boga bio Bog, i pre toga je bio
Bog, i pre toga je bio Bog; ili
ponovimo da je posle Boga, Bog, te da je posle toga Bog, i posle
toga je Bog. Sve ovo ne bi
mati nita znailo. Zbog toga se kae da je Znanje ak i izvan
domaaja Riija i Munija (naprednih Svetaca). Hafiz takoe daje savet
protiv jalovosti pokuaja da se uhvati Soko Znanja kada kae da osim
praznine nikada nita ne moe da upadne u mreu mate.
Otuda je najmoniji um u mati bespomoan naspram Znanja, jer se
ono pojavljuje tek kada je sva snaga mate potpuno i apsolutno
iscrpljena i dokrajena. Da bi otila mata, mora da ode um; a da bi
dolo Znanje, svest mora da ostane. Tek kada um nestane, svest se
oslobaa od svih zamiljenih ovih i onih i ja i ti. Onog trena kada
se svest oslobodi od mate, ta svest niega se odjednom pretvara u
Znanje Svega, tj. Dnjan ili Marefat.
ak ni Vedanta ni Sufizam ne mogu da dosegnu ili objasne Znanje.
ovek moe da pokua da zamisli bezobalni okean sa bezbroj kapi, i moe
da razmilja o njemu koristei razliita poreenja i kontraste, ali ba
kao to e nema poetka-nema kraja uvek ostati, nema poetka-nema
kraja, tako i Znanje nikada ne moe da se zamisli. Ako je tako, da
sam ja jedan od slualaca meu vama, upitao bih, emu onda sva ova
glavobolja da se objasni neto to se ne moe ni objasniti ni
shvatiti?
Uobiajeno Svajambu Znanje ili obina samo-spoznaja ne zavisi ni
do kakvog postupka promiljanja ili mate. Mukarac, ena ili dete ne
stiu, niti imaju, potrebu da steknu znanje o sopstvenom
individualnom postojanju od izvora izvan samog postojanja. ena zna
da je ena. To znanje nije primljeno. To je samo-spoznaja enskosti;
a isti je sluaj sa samo-spoznajom mukosti ili detinjstva kod
mukarca i deteta.
Slino tome, Boansko Svajambu Znanje je Boansko Znanje o Moi,
Lepoti i Blaenstvu. Kada ovek dobije ovakav Dnjan ili Irfan, ne
samo da sebe osea u svakome i u svakoj stvari, ve on zapravo ivi
slobodan ivot Boga. Ova Spoznaja moe doi ak i u trenutku kada ovek
odgovara na zov prirode, kao to se upravo i desilo u izvesnim
sluajevima, ukljuujui i Upasni Maharaa. To je zbog toga to Uitelj
moe da prui Spoznaju svakog trena, trenutno, pod uslovom da postoji
dovoljno duboka i jaka veza sa njim, ili potpuna predanost
njegovoj volji. Jedini drugi nain je potpuno ponitenje mate, kao
pokuaj dokazivanja da je nita zaista nita, to je ravno ponitavanju
uma samim sobom i kao takvo je gotovo nemogue.
Prihvatajui da u veoma, veoma retkim sluajevima, ovek uspeva da
se sam probije kroz svoju matu i postigne jedinstvo sa Istinom,
neko takav ipak ni na koji nain ne moe da iskoristi tu spoznaju, te
ne moe da postane Dnjani ili Arif. Zbog toga su Uitelji kao to
je
-
Tukaram i Dnjanevar, Hafiz i Rumi, rekli da nema izlaza iz mate
ili neznanja, osim uz pomo i Milost Savrenog Uitelja.
injenica je da je jedino Bog stvaran, a svaka stvar je u Bogu.
Svi smo mi jedno sa Njim, ali zbog svog neznanja, oseamo se
odvojenim od Boga. Oduvek smo postojali. ta je bilo pre nas? Mi.
Pre mi? Mi! Mi! Mi! Tek kad dobijemo Spoznaju, znamo ta ovo BIVANJE
znai. Tada najednom, u tren oka sve postaje apsolutno jasno; a
ovakav Bljesak Bivanja je ak i bri od treptaja oka! Zato se ne
postavlja pitanje kako postati Bog, jer mi ve jesmo Bog. Prema
tome, s druge strane, moramo da prestanemo da budemo Bog. Da bi smo
to izveli
moramo sve vie da se udaljavamo od Boga kroz molitve, post, i
sl., jer u protivnom, ta Bog moe da uini za Boga?
To je razlog zbog koga Spoznaja ne moe doi svim pojedincima, jer
svi smo mi Bog, a poto je Bog u svima, ko treba neto da daje i
kome? Tek kada je Bog savreno Individualizovan kao Najsavreniji
Dnjani ili Najsavreniji Arif, on moe da prenese Spoznaju drugom
pojedincu. Moe da se postavi pitanje zato onda Uitelj ne prenese
Spoznaju svim pojedincima, umesto to Spoznaju daje nekima, a
ostalima ne?
To je pitanje Boanskog Zakona, opte poznatog kao Zakon Karme,
ili Zakon vezivanja, ili Zakon Uzroka i Posledice. Osim Savrenog
Dnyanija ili Savrenog Arifa, nijedan drugi pojedinac ni pod kojim
okolnostima ne moe da umakne ovom zakonu i njegovim posledicama.
Kada Uitelj daje Spoznaju odreenim pojedincima, a ne daje je svima,
to nije zbog Uiteljeve nesposobnosti da je daruje svima, ve zbog
nesposobnosti jednog i svih da prime Spoznaju. Ova nesposobnost
nastaje usled nedovoljno duboke i jake veze sa Uiteljem ili zbog
nedovoljne potrebe za potpunom predajom njegovoj volji, ili na
osnovu nedostatka
potrebnog stepena pripremljenosti pojedinaca na koje se ovo
odnosi.
Pod ovakvim okolnostima, bilo bi kao bacanje bisera pred svinje
da Uitelj prui Spoznaju svima bez razlike i bez obzira na
pojedinanu prijemivost. Stvar je u tome da Uiteljevi razlozi nemaju
poetak i da Uiteljevi razlozi nee imati ni kraj, a takoe bi bilo i
sasvim istinito rei da se ne radi ni o kakvom vremenu uprkos
bezbrojnih epoha koje su ovim obuhvaene. Ako Spoznaja ne moe da ue
u podruje mate, kako ovek moe biti u stanju da zamisli Jedinog koji
poseduje Spoznaju?
Sa jedne strane, Spoznaja je veoma, veoma mala toliko da moe da
se uporedi sa semenom slaice, a sa druge, ona sadri sve i pokriva
sve to postoji, ukljuujui i nita ili neznanje Maje. Ovaj Dnjan koje
su u sufizmu naziva Marefat, nalazi se u sigurnosti postajanja. Tri
su stepena ove sigurnosti: Prva je sigurnost steena posredstvom
intelektualne uverenosti nazvana Ilmul-Jakin. Druga sigurnost,
Anikol-Jakin, steena je stvarnim Vienjem; a trea, sigurnost nad
sigurnostima, je steena Postajanjem ili Hukal-Jakin.
ak ni to to vedantisti kau da smo mi jedno sa Bogom nije
intelektualno ubeenje Ilmul-Jakin, jer kada ujemo da smo jedno sa
Bogom, zamiljamo samo ono to intelekt privremeno moe da pojmi.
Privremeno razumevanje moe da proveri ubeenje, a nita ne moe da
poremeti onoga ko poseduje takvo ubeenje, te kada ovek zapravo pone
da uvia ta je zauvek pojmio, moe se rei da je Jakin ili sigurnost
ubeenja duhovno postojana za sva vremena. Tek kada se ovek sjedini
sa onim to JESTE, sigurnost ubeenja biva Dnjan ili Hakul-Jakin.
-
Svi ste vi obini ljudi. Ova spoznaja vae ljudskosti ne zavisi od
bilo kakvog intelekta ili umovanja. Jednostavno znate da ste ovek.
Niko od vas nikada ne razmilja, Ja sam ovek, ja sam kamen, itd. To
je zato to je saznanje da ste ovek samo-spoznaja vae ljudskosti, i
nije proizvod pukog uverenja zasnovanog na onome to sluate o
oseanjima i iskustvima drugih. Slino tome, kada zapravo osetite i
otkrijete da ste postali Bog, tada ste stvarno Bog. Ovo postajanje
je Spoznaja koju Uitelj u pravom trenutku moe da prenese i prenosi
bukvalno ni za tren oka.
Istinske mahatme i valiji mogu svakome da daju senku Spoznaje
utiui na centre i sedita znanja preko dodira, zvuka ili pogleda. ak
i ta senka moe da bude dovoljna da ovek izgubi fiziko telo.
Svi smo mi, na neki nain, licemeri, utoliko to se uvek trudimo
da opravdamo sebe, bili u pravu ili ne. Prema vedantistima i
sufistima, Bog ini sve; sve se sprovodi po Njegovoj Volji i u
skladu sa njegovim Zakonima. To je na izvestan nain, u redu; ali
kako tu nedostaje jedna istina, to u celini nije tano. A nedostatak
istine je nedostatak iskustva koje podupire ovu tvrdnju. Bez
postizanja stvarnog iskustva, ponaati se prema injenicama iskustva
ne samo da je toliko budalasto koliko i kada naueni papagaj
izjavljuje ljubav nekoj devojci, nego ove tvrdnje zasnovane na
pukom umovanju i logici vode poudi i propasti. Reakcija ovakvog
delovanja je isuvie strana da se zamisli, na stranu ostale
posledice kao to je ludilo ili nervni slom.
Bakti-marg, sveukupna sutina svake religije, ini nas ravnoduno
krutim u odnosu na gledita dobro je ispravno i loe je pogreno,
vodei vrlo zamornom, krhkom i dosadnom stavu uma. Joga praksama
doivljavaju se razliite vrste privremenih samadija koji donose
zaboravnost Stvarnosti i navode jogija da izgubi iz vida sam Cilj.
Prakse ap-tap i ila-kai ga vode u klopku novih, ali ipak
ogranienih, moi koje se naposletku, kao bumerang, iskaljuju na
umu.
Prava glavobolja krije se u injenici da mi zapravo treba da
postanemo ono to uistinu jesmo, te stoga da bi smo stekli Boga,
prvo moramo da Ga izgubimo. Pretpostavimo da sam ja
Bog, onda prvo treba sebe da izgubim, da bih bio u stanju da se
pronaem.
Potpuni gubitak Boga znai, nema elja, nema prieljkivanja, nema
svianja i nesvianja, nema vas, nema Boga; ukratko, nema niega. To
je prava Fana ili Boanski Vakum. im se desi Fana, Bog istog asa
dolazi u svoj Svojoj velianstvenosti vene Baqa. Ovo se ne deava po
zapadnom poimanju Ostvarenja ovoga iznuta i onoga spolja, ve je
otkrie Boga, koje je obavio Bog, za Boga.
ak i kada se Bog izgubi i pronae, ivot Boga nije tu prisutan.
ivot Boga moe da se vodi ako se ponovo zadobije ljudska trezvenost,
a istovremeno zadri sopstveno Individualizovano Boestvo. Na primer,
Sai Babina* Individualnost je vena, iako njegovog delovanje na
raznim nivoima i sferama vie nema. Jedino je onima koji su bili na
odgovarajuim nivoima svesti poznato Sai Babino delovanje na ovim
posebnim nivoima, dpk je sveukupno Sai Babino
delovanje na svim nivoima istovremeno bilo poznato samo njemu i
njegovim savremenicima.
Bog kao Blaenstvo
-
Bez izuzetka, svuda i u svakom drutvenom krugu, ovek udi za
sreom. Od raznovrsnih ari ulnog ivota, od mnogih poseda i dostignua
koji hrane i zadovoljavaju ego, kao i od bezbrojnih iskustava koja
podstiu intelekt, pobuuju um, umiruju srce ili okrepljuju duh od
svega ovoga on trai razliite vrste sree. Ali, za njom traga u svetu
dualnosti i u prolaznim senkama Iluzije Maje, koju nazivamo
univerzum, te otkriva da je srea koju u tome nalazi toliko
kratkotrajna da zamalo to ne iezne u samom trenutku doivljavanja. A
po njenom nestanku, preostaje praznina bez dna, koju nikakvo
umnoavanje slinih iskustava nikada ne moe sasvim da ispuni.
Istinsko Blaenstvo, meutim, moe doi samo onome koji skupi
hrabrost i postane slobodan od svih prianjanja za forme, koje su
samo iluzija dualnosti. Tek tada on moe da se sjedini sa svojim
istinskim Voljenim, koji je Bog kao vena i trajna Istina iza svih
formi, ukljuujui i onu