7/28/2019 Međunarodni menadžment http://slidepdf.com/reader/full/medunarodni-menadzment 1/43 1 Medjunarodni menadzment : koncept ispita 2 eseja po 5 bod., 10 zaokruzivanja 4 odgovora 1 tacan- 10 bod, i 5 dopuna puta 2 bod, 10 bod Sad cu vam ja otkucat sta je rekla da se uci, otprilike kako sam skontala iz prvog pogl. ne bi trebali bit eseji a 2 3 i 4 dobro ucite 1. GLOBALIZACIJA Bitno je znati pojam globalizacije, ove discipline koje se bave globalizacijom, onda na 21 str. ove oprecne tendecije, 23. str. zajednicka obiljezja procesa globalizacije, onda slika na 24 str. moze doci vjerovatno na dopunu jer ima nabarajlica, 25. str globalno selo da se zna sta je i to, globalizacija trzista i globalizacija industrije, ovaj razvoj globalizacije procitat da se zna ako dodje slucajno zaokruzivanje, uzroci globalizacije ja sam to samo citala glupo je malo, barijere globalizacije su isto bitne, prednosti i nedostaci globalizacije pretpostavljam da je i ovo za dopunu jer ima po 4-5 nabrajanja, 49 str. ova matrica globalne integracije je bitna jer je rekla ass. da moze doci matrica da se nacrta ili dodje nacrtana pa ti objasnis ukratko za 2 bod,atiglobalizacijski poket, i bitno je da se znaju razlike izmedju medjukulturoloskog menadzmenta, komparativnog menadzmenta i interkulturoloskog to je 59. str. 2. PROCES INTERNACIONALIZACIJE Pojam, onda ovo 2.1.1. opcenito pogl. je bitno bas ali sad su posebno napisat sta.. strateski motivi internacionalizacije ove 4 nabrajalice, 71 str. vanjska i unutrasnja internacionalizacija, 72. str. evaluacija procesa internacionalizacije pogotovo ovo pravac diversifikacije i pravac ekspanzije i na 73 str. ove faze sto su nacrtane, obrasci internacionalizacije, 81 str. bitno je da se zna definicija transnacionalne korporacije, na 84 str. ovi indikatori se trebaju znat samo prepoznat ili nabrojat nece doci kao esej sigurno, 97 str. ovaj povijesni razvoj medjunarodnih poduzeca moze doci kao esej svaka od ovih faza posebno 3. OKOLINA MEDJUNARODNOG MENADZMENTA Pojam, faktori medjunarodne okoline, 117. str. ovo BDP per capita i trzisna klasifikacija zemalja, 120 str. indeks ljudskog razvoja, 123. kako se razvijala ova medjunarodna trgovina, bitna su inozemna izravna ulganja sa portfoliom ulaganja, 137 str. ekonomske integracije esej moze sve posebno doci ovo zona slobodne trgovine carinska unija itd, politicke dimenzije medjunarodne okoline esej, 147 str. da se zna sta je ovaj mikropoliticki rizik makropoliticki rizik nacionalizacija konfiskacija onda na 150 str. porezni rizik transferni rizik, administrativni rizik, 154 str. aktivno upravljanje politickim rizikom, 155 str. da se zna razlika izmedju obicnog gradjanskog i vjerskog prava, onda 157 str. ovi pravni problemi tj problem jurisdikcije itd.. i na 160 str. nacin prevladavanja pravnih problema na 162 ovo iscitat samo ali je bitan zivotni ciklus proizvoda tako nesto pokusajte to naci ne znam gdje je, 169 str. tehnoloska platna bilansa, patenti licence, struktura izvoza,izdavanja za istrazivanje i razvoj, ljudski kapital, 177 str. ova klasifikacija
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Medjunarodni menadzment : koncept ispita 2 eseja po 5 bod., 10 zaokruzivanja 4 odgovora 1 tacan- 10
bod, i 5 dopuna puta 2 bod, 10 bod Sad cu vam ja otkucat sta je rekla da se uci, otprilike kako sam
skontala iz prvog pogl. ne bi trebali bit eseji a 2 3 i 4 dobro ucite
1. GLOBALIZACIJA
Bitno je znati pojam globalizacije, ove discipline koje se bave globalizacijom, onda na 21 str. ove oprecne
tendecije, 23. str. zajednicka obiljezja procesa globalizacije, onda slika na 24 str. moze doci vjerovatno na
dopunu jer ima nabarajlica, 25. str globalno selo da se zna sta je i to, globalizacija trzista i globalizacija
industrije, ovaj razvoj globalizacije procitat da se zna ako dodje slucajno zaokruzivanje, uzroci
globalizacije ja sam to samo citala glupo je malo, barijere globalizacije su isto bitne, prednosti i nedostaci
globalizacije pretpostavljam da je i ovo za dopunu jer ima po 4-5 nabrajanja, 49 str. ova matrica globalne
integracije je bitna jer je rekla ass. da moze doci matrica da se nacrta ili dodje nacrtana pa ti objasnis
ukratko za 2 bod,atiglobalizacijski poket, i bitno je da se znaju razlike izmedju medjukulturoloskogmenadzmenta, komparativnog menadzmenta i interkulturoloskog to je 59. str.
2. PROCES INTERNACIONALIZACIJE
Pojam, onda ovo 2.1.1. opcenito pogl. je bitno bas ali sad su posebno napisat sta.. strateski motivi
internacionalizacije ove 4 nabrajalice, 71 str. vanjska i unutrasnja internacionalizacija, 72. str. evaluacija
procesa internacionalizacije pogotovo ovo pravac diversifikacije i pravac ekspanzije i na 73 str. ove faze
sto su nacrtane, obrasci internacionalizacije, 81 str. bitno je da se zna definicija transnacionalne
korporacije, na 84 str. ovi indikatori se trebaju znat samo prepoznat ili nabrojat nece doci kao esej
sigurno, 97 str. ovaj povijesni razvoj medjunarodnih poduzeca moze doci kao esej svaka od ovih faza
posebno
3. OKOLINA MEDJUNARODNOG MENADZMENTA
Pojam, faktori medjunarodne okoline, 117. str. ovo BDP per capita i trzisna klasifikacija zemalja, 120 str.
indeks ljudskog razvoja, 123. kako se razvijala ova medjunarodna trgovina, bitna su inozemna izravna
ulganja sa portfoliom ulaganja, 137 str. ekonomske integracije esej moze sve posebno doci ovo zona
slobodne trgovine carinska unija itd, politicke dimenzije medjunarodne okoline esej, 147 str. da se zna
sta je ovaj mikropoliticki rizik makropoliticki rizik nacionalizacija konfiskacija onda na 150 str. porezni
rizik transferni rizik, administrativni rizik, 154 str. aktivno upravljanje politickim rizikom, 155 str. da se
zna razlika izmedju obicnog gradjanskog i vjerskog prava, onda 157 str. ovi pravni problemi tj problem
jurisdikcije itd.. i na 160 str. nacin prevladavanja pravnih problema na 162 ovo iscitat samo ali je bitan
zivotni ciklus proizvoda tako nesto pokusajte to naci ne znam gdje je, 169 str. tehnoloska platna bilansa,
patenti licence, struktura izvoza,izdavanja za istrazivanje i razvoj, ljudski kapital, 177 str. ova klasifikacija
Globalizacija pokušava unifi cirati mnoge aspekte moernog života (primjerice, u monoj
industriji ili industriji restorana brze hrane), ali upuduje i na različitosti. Orijentacija prema
različitostima može osnažiti regionalni i nacionalni ientitet.
homogenizacija versus diferencijacija
Globalizacija pokušava homogenizirati proizvoe, procese i institucije, no to u isto vrijeme znači i
asimilaciju globalnih elemenata unutar lokalnih elemenata. Primjerice, ljudska prava se na
različit način interpretiraju u svijetu, kao što se i religije poput kršdanstva i/ili buizma
prakticiraju na različit način u različitim ijelovima svijeta.
integracija versus fragmentacija
Globalizacija pokušava stvoriti nove oblike globalnih, regionalnih i transnacionalnih integracija,ali istovremeno ima mogudnosti fragmentiranja i stvaranja fragmentiranih zajednica.
U različitim znanstvenim pokušajima da se identificiraju suštinske značajke procesa globalizacije ipak je
mogude pronadi oređena tematska preklapanja. Riječ je o sljeedim zajeničkim obilježjima efinicija
globalizacije:
stvaranje novih i širenje postojedih ruštvenih mreža i aktivnosti koje prelaze tradicionalne
političke, ekonomske, kulturološke i geografske granice
širenje i protezanje ruštvenih onosa, aktivnosti i međuovisnosti
intenziviranje i ubrzavanje ruštvenih promjena i jelovanja te
stvaranje, širenje i jačanje ruštvenih veza i međuovisnosti ne samo na materijalnoj i objektivnoj
razini ved i na subjektivnoj razini ljudske svijesti.
Tablica 1.1. Pregle trenova koji su prionijeli širenju pojma globalizacije
Nova tržišta razvoj globalnih tržišta usluga – bankarstvo, osiguranje, transport
nova financijska tržišta – deregulirana, globalno povezana, s novim instrumentima poput
financijskih derivate
rast aktivnosti spajanja i preuzimanja
globalno potrošačko tržište s globalnim brandovima
Potrošači i njihove potrebe efi niraju tržišta. Stupanj globalnosti nekog tržišta ovisi o stupnju sličnosti u
potrebama potrošača za oređenim proizvoima i/ili uslugama. Postoji čitav niz primjera kako potrebe
potrošača za oređenim proizvoima i/ili uslugama postaju sve homogenije. Primjerice, američke su
traperice kao i niz drugih odjevnih predmeta postali sveprisutni proizvodi. S druge pak strane postoje i
brojni proizvodi koji su vezani za nacionalnu ili regionalnu potražnju. Primjerice, u cijelom svijetu postoji
potražnja za kruhom i, na taj način promatrajudi, može se redi kako postoji globalno tržište kruha. No,
preferencije potrošača za kruhom bitno se razlikuju među zemljama. Primjerice, znatne su razlike u
preferencijama kruha između Francuza, Inijaca, Grka it. Iz toga se može zaključiti kako tržište kruha
ipak nije globalno s obzirom na to a se preferencije potrošača znatno razlikuju među zemljama.
Međutim, opet postoje i okazi kako tržište kruha postaje globalno jer se i u proavaonicama,primjerice, u Velikoj Britaniji, uz njihov tradicionalni kruh mogu kupiti i brojne druge vrste kruha koje su
specifi čne za ruge zemlje. Ali, usprkos tom trenu, i naalje se za ovaj primjer tržišta ne može redi kako
je globalno jer se ne može ostvariti toliki stupanj stanarizacije na način kako je Levitt opisivao.
Evientno se razvija potražnja za različitim proizvoima, i to je zapravo posljedica globalizacije.
Globalizacija je rezultirala informiranim potrošačima i sofisticiranom potražnjom. Umjesto
standardiziranih proizvoa, anas potrošači zahtijevaju različite, kompleksne proizvode i usluge. Globalni
potrošači postaju i cjenovno osjetljivi, iako priaju važnost prvenstveno kvaliteti, tehničkim
karakteristikama, izajnu, pa tek ona i cijeni. Zaključno je važno napomenuti kako servisiranje
globalnog tržišta zahtijeva o pouzeda oprez pri prihvadanju istovjetnih preferencija potrošača kao i
oprez pri uzimanju u obzir specifičnih, kompleksnih zahtjeva.
1.1.2. GLobalizacija industrije
S globalizacijom tržišta povezana je globalizacija inustrija. Kao što je ved naveeno, globalizacija tržišta
odnosi se na potrebe potrošača, dok se globalizacija industrija odnosi na sposobnost poslovnih subjekata
u konfiguraciji i koordinaciji njihovih aktivnosti koje stvaraju vrijednost jednako na globalnoj razini kao i
unutar nacionalnih granica. Pouzede može sve svoje aktivnosti disperzirati diljem svijeta ili samo dio
njih, a preostale aktivnosti koncentrirati na lokacijama koje imaju specifi čne prenosti. Primjerice,
odnosno prilagoba proizvoa prema konkretnim potrebama potrošača. Tu spaaju konzultantske
usluge, kreiti malim i srenjim pouzedima it., akle svi proizvoi za koje je brza reakcija na potrebe
potrošača ključ uspjeha. Važno je napomenuti kako je pri kastomizaciji mogude stanarizirati io praksi,
procesa i metoologije (primjerice, ko konzultanata, revizora, arhitekata), ali je i alje najvedi io
aktivnosti prilagođen konkretnim potrebama potrošača.
Tehnički faktori
Tehnički stanari mogu biti veliki teret globalnim korporacijama. Ako su tehnički stanari vrlo različiti
među zemljama, taa se teško mogu ostvariti koristi ekonomije obujma i troškovne uštee o globalne
integracije i standardizacije. Primjerice, proizvodnja piva odnosno standardi proizvodnje piva vrlo su
različiti među zemljama, što nije slučaj s proizvonjom računala i kompjutorske opreme. Drugi tehnički
ograničavajudi factor globalizacije je prostor. U nekim inustrijama pouzeda moraju imati fizički prostorkako bi proizvela i distribuirala svoje proizvoe i usluge. U tim je inustrijama mogude ostvariti prenosti
globalizacije nekih funkcija no najvedi se io funkcija obavlja na konkretnoj lokaciji čime lokacija postaje
ograničavajudi faktor za globalizaciju. Tredi tehnički ograničavajudi faktor globalizacije je transport.
Primjerice, proizvoiti cement je ekonomičnije u lokalnoj tvornici, nego u globalno -centraliziranim
sektorima jer su usprkos ekonomiji obujma, troškovi i rizik transporta znatno vedi. U konačnici, jezik je
također ograničavajudi faktor, osobito u uslužnom sektoru. Međutim, anas je engleski jezik
opdeprihvaden poslovni jezik, stoga jezik zapravo više i nije relevantan kao ograničavajudi factor
globalizacije.
Pravni faktori
Vlae zemalja mogu nametnuti niz ograničenja vezanih za slobodni tijek ljudi, kapitala, dobara i
informacija. Međutim, zahvaljujudi međunaronim institucijama poput MMF-a, WTO-a te raznim
regionalnim integracijama poput EU-a, ASEAN-a i NAFTA-e, nacionalne legislative postaju otvorenije
prema globalizaciji. No, neka su ograničenja i naalje prisutna. Primjerice, u nekim zemljama kao što su
Kina i Indija, ali i europskim zemljama, sektori poput telekomunikacija, bankovnog sektora i meija još su
uvijek po snažnom ržavnom kontrolom. Očito je a vlae zemalja nastoje zaštititi strateški važne
sektore i ulažu velike napore kako bi putem raznih ograničenja otežale ulazak stranoga kapitala u te
sektore. Primjerice, u vojnoj industriji su izrazito velika ulaganja u istraživanja i razvoj te su mogudnosti
ostvarivanja ekonomije obujma znatne. Dakle, tu je globalizacijski pristup opravan, no nije zaživio zbog
Komparativni menažment obuhvada istraživanje i uspoređivanje prakse menažmenta u različitim
kulturama kako bi se utvrdile kulturološke razlike, njihovi izvori te utjecaji na temeljne principe i
opdenito praksu menažmenta. Komparativni menažment je novo poručje u okviru menažmenta
koje se sve brže razvija s porastom internacionalizacije i globalizacije poslovanja i spoznaje o presudnom
utjecaju kulture na menažersku praksu i način obavljanja posla. U tom kontekstu, međukulturološki
menažment je zapravo segment komparativnog menažmenta koji efinira kulturu kao polaznu,
nezavisnu varijablu pri istraživanju stavova, ponašanja i jelatnosti menažmenta.
Ovisno o tome je li fokus usporeba ili pradenje interakcija, razlikuju se međukulturološki menažment i
interkulturološki menažment. U svom pristupu međukulturološki menažment uspoređuje ponašanja i
jelatnosti menažmenta i lokalne poslovne običaje među različitim zemljama, a sve s ciljem utvrđivanja
onog što je specifično za pojeinu ržavu, i onog što je univerzalno. Za razliku o toga, temeljna namjerainterkulturološkog menažmenta je pratiti interakcije među poslovnim ljuima, organizacijama,
zaposlenicima, menažerima s različitom nacionalnom onosno kulturološkom pozadinom.
2. PROCES INTERNACIONALIZACIJE I MEĐUNARODNO PREDUZEĆE
2.1. Definiranje fenomena internacionalizacije
Internacionalizacija označuje proces širenja poslovanja u rug ezemlje, a može se realizirati na različite
načine. U prošlosti se najčešde kao strateški cilj internacionalizacije navoilo povedanje prodaje.
Međutim, strateški ciljevi onosno motivi za internacionalizaciju znatno su više složeni i heterogeni.
2.1.1. Strateški motivi internacionalizacije
U potrazi za tržištem, kao kriteriji za selekciju zemlje u koju de se širiti korporacija najčešde se uzimaju:
a) veličina tržišta
b) rast tržišta
c) postojanje privlačnih skupina potrošača i
d) potražnja za proizvoima onosno uslugama koje nui korporacija.
Ko uslužnih pouzeda se, kao motiv za internacionalizaciju, često navoi i pradenje klijenata u njihovoj
Slika 2.2. Vanjska i unutrašnja internacionalizacija
Proces unutrašnje internacionalizacije ostvaruje se na omadem tržištu, a posljeica je globalizacije
tržišta. Riječ je o inozemnim pouzedima koja aktivno posluju na omadem tržištu. Taj process
internacionalizacije i stjecanja međunaronoga poslovnog iskustva odvija se putem uvoza, korištenja
strane licence ili franchisinga, strateškog partnerstva i zajeničkog ulaganja na omadem tržištu i, u
konačnici, otkupom o strane inozemne korporacije. Proces vanjske internacionalizacije ostvaruje se na
inozemnim tržištima aktivnim obavljanjem aktivnosti ili projekata u dvije ili više različitih zemalja. Riječ jeo izvozu, ustupanju licenci, franchisingu, strateškom partnerstvu na inozemnom tržištu, zajeničkom
ulaganju i, u konačnici, osnivanju vlastitih poružnica izvan nacionalnih granica.
2.2. Evolucija procesa internacionalizacije
Vedina međunarono orijentiranih pouzeda postupno je stjecala svoje iskustvo u međunaronom
poslovanju. Najčešde je put evolucije međunaronog poslovanja započinjao s inirektnim izvozom,
irektnim izvozom te kooperativnim aranžmanima poput licence, franchisinga i sl. U sljeedim fazama
evolucije međunaronog poslovanja rabe se zajenička ulaganja, spajanja i preuzimanja, izravna
inozemna ulaganja i strateški savezi. Koji su motive za stjecanje iskustva u međunaronom poslovanju?
U literature se navode dva glavna motiva za internacionalizaciju:
U literaturi se najčešde navoe tri ineksa internacionalizacije: indeks transnacionalnosti, indeks
rasprostranjenosti transnacionalnih aktivnosti, stupanj internacionalizacije). Za financijske
transnacionalne korporacije UNCTAD je razvio poseban ineks. Riječ je o ineksu geografske
ekspandiranosti
2.5. Povijesni razvoj međunaronih pouzeda
Prva faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda (faza europskih pouzeda)
Važno je napomenuti kako su to razoblje obilježavali protekcionizam, otežani uvjeti transporta, spora inepouzdana komunikacija te iferencirana nacionalna tržišta. Stoga su se europska pouzeda razvila kao
decentralizirane federacije. Decentralizirana feeracija jeluje na sljeedi način: matično pouzede
unutar federacije osigurava kapitalna ulaganja, a inozemne poružnice imaju operativnu neovisnost.
Inozemne su poružnice bile integrirane poslovne jedinice, ali sa znatnom autonomijom lokalnog
menažmenta. Nacionalne poružnice su mogle modificirati proizvone i marketinške aktivnosti kako
bi zaovoljile vrlo različite lokalne tržišne potrebe. Međusobna neovisnost poružnica bila je dodatno
potaknuta i brojnim poteškodama u transportu i komunikacijskim barijerama, što je sprječavalo
menažment matičnog pouzeda a intervenira u poslovanje pripaajudih poružnica iljem svijeta. U
tom su smislu europska pouzeda uvostručivala troškove svojih aktivnosti jer nisu efikasno koordinirala
prekogranična poslovanja, te su postizala lokalnu ogovornost na štetu globalne integracije – što su sve
bili nedostaci decentralizirane federacije.
Slika 2.5. Prva faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda
Organizacijska kultura temelji se na osobnim onosima i ima vedi poner važnosti o formalne
organizacijske strukture. Financijska kontrola je također znatno važnija o koorinacije operativnih i
tehničkih elemenata. Stil menažmenta oglea se i u spremnosti pružanja operativne neovisnosti i
strateške sloboe inozemnim poružnicama.
Druga faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda (faza američkih pouzeda)
Zahvaljujudi tehnološkoj superiornosti, američka su pouzeda oživjela najvedi napreak tijekom 1950-ih
i 1960-ih godina. Američka su se pouzeda razvijala kao koordinirane federacije koje obilježavaju rigine
strukture, centralizirano planiranje te prijenos znanja iz matičnog pouzeda u inozemne poružnice.
Inozemne su poružnice imale ograničenu autonomiju, ponajprije za modificiranje proizvoda u skladu s
lokalnim preferencijama.
Slika 2.6. Druga faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda
Za razliku o europskih ecentraliziranih feeracija, u američkim koordiniranim federacijama matično je
pouzede zaržavalo cjelokupnu kontrolu preko različitih sustava menažmenta i štabnih odjela.
Etnocentrično promišljanje menažmenta, onosno stav o superiornosti vrijednosti, stavova i poslovnih
ieja matičnog pouzeda temeljni je neostatak navedene organizacijske konfiguracije. Iako je rasla
svijest o važnosti inozemnih tržišta, aktivnosti inozemnih poružnica su se promatrale samo kao oatne aktivnosti koje trebaju uravnotežiti resurse i sposobnosti na tržištu matičnog pouzeda. Etnocentrično
promišljanje menažmenta i koorinirane feeracije potvrili su se iznimno uspješnima nakon Drugoga
svjetskog rata. No, 1970-ih godina zatvaraju se tvornice diljem svijeta, a posljedica toga su radikalne
promjene strategije i strukture međunaronih poduzeda, čime započinje nova faza povijesnog razvoja
(eng. Association of South-East Asian Nations) iNAFTA-e (eng. North American Free Trade Area) također
imajuza cilj slobodnu trgovinu u okviru ekonomske integracije.
Carinska unija je ruga razina međuržavnih ekonomskihintegracija. Osim slobonog protoka robe
unutar unije, zemlječlanice usuglašavaju tarifnu i vanjskotrgovinsku politikuprema nečlanicama i
eksternim partnerima. Stoga je carinskuuniju kuikamo teže uspostaviti nego zonu slobonetrgovine.S
ciljem ujenačivanja uvjeta poslovanja i trgovine u svim ijelovimacarinske unije, svaka se članica mora
oredi znatnogijela svoje suverenosti. Jedinstvena carinska politika je posebnobitna za zemlje koje
međusobno graniče, kao što je bio slučajsa zemljama Beneluksa.
Zajeničko tržište je, u usporebi sa zonom slobone trgovinei carinskom unijom, mnogo složenija
razina ekonomskeintegracije. Cilj zemalja članica je uspostaviti ujenačene, jenoobraznegospoarskeonose. Nije riječ samo o ukianjutrgovačkih barijera za slobonu razmjenu robe i usluga ili
ojedinstvenoj trgovinskoj politici nego o slobodnom protokuproizvodnih faktora (slobodan izbor radnih
mjesta, slobodaizbora lokacije i slobodan protok kapitala). Upravo se slobodnimprotokom proizvodnih
faktora postiže potpuno ujenačivanjeuvjeta poslovanja. U uređivanju onosa s eksternim
partnerimanaglasak se prebacuje s tarifnih na netarifne barijere.
Ekonomska unija porazumijeva jačanje integrativnih vezazajeničkog tržišta kroz harmonizaciju
pojedinih nacionalnihekonomskih politika, osobito u monetarnoj i fiskalnoj sferi.Primjera radi,
usuglašavaju se ciljevi i mjere u pogleu svlaavanjainflacije, stvaranja novih radnih mjesta, i sl. Ako
sezemlje članice ekonomske unije oluče i za zajeničku valutu,ona je riječ i o monetarnoj uniji.
Mogude je uvesti zajeničkuvalutu, kao što je slučaj EU-a , ili se mogu fiksirati tečajevirazmjene svih
nacionalnih valuta, tako da se formira savez tečajeva.Put k uspostavljanju ekonomske unije je veoma
težak,buudi a se po pravilu moraju utvriti oređeni kriteriji konvergencije,čije postizanje je
pretpostavka stabilnosti ekonomskei monetarne unije. Riječ je o oricanju znatnog
dijelasuverenitetazemalja članica u korist supranacionalnog autoritetaekonomske unije (npr. u korist
Europskog parlamenta).
Politička unija je ultimativni tip ekonomske kooperacije jeruključuje i ekonomske i političke veze. Rai se
o najsnažnijojformi povezivanja i integracije, buudi a voi stvaranju noveržavne tvorevine. Između
članica olazi o harmonizacije iusklađivanja osnovnih principa političkoga kao i ekonomskogsustava i
vrijee za sva pouzeda u jenoj zemlji ili čak ujenoj regiji, ona je riječ o makropolitičkom riziku. Za
razliku omikropolitičkih rizika, gotovo je nemogude a pouzeda utječu navelika političkaogađanja, tj.
na makropolitičke rizike.
Nacionalizacija je proces prinunog pretvaranja imovine ili cijelogaprivatnog pouzeda u ržavno
vlasništvo. Riječ je o procesupreuzimanja imovine pojeine inozemne korporacije o stranevlae ili
ržavnih organa uz oređenu naoknau, koja ne morabiti obvezna. Ta mjera obično ima privremeni
karakter u slučajevimarata ili prironih katastrofa. To je jena o prvih i najraikalnijihekonomsko-
političkih mjera gotovo svih totalitarnih režima.Često je nacionalizacija rezultat revolucije ili rezultat
režima.
Pod konfiskacijom se porazumijeva otuđenje imovine pojeinekorporacije bez ikakve naknae. Ustvari,rai se o pravu ržave apreuzme potpunu kontrolu na imovinom pojeine korporacije.Država također
može konfiscirati imovinu oređene korporacijeili pojeinca utvri li a poslovanje nije u sklau sa
zakonom ilia se imovina iskorištava za krijumčarenje, istribuciju narkotikai ruge ranje koje su u
suprotnosti sa zakonom. Što se tiče inustrija,iskustva pokazuju a su posebno va sektora izložena
visokimrizicima. Prvi sektor je primarni sektor i rugi je uslužni sektor(poput bankarstva, osiguranja,
transportnih pouzeda i sl.).
Inozemne korporacije mogu biti izložene pladanju posebnih ilipovedanih poreza, što je posebna vrsta
političkog rizika i iskriminacije. Porezni rizik proizlazi posebno iz nesigurnosti i nestabilnostiporezne
politike zemlje poružnice. Transferni se rizik oglea prvenstveno u ograničenjima investitoraa
raspolažu profi tom i kapitalom u inozemstvu. Vedinom su taograničenja karakteristična za zemlje
poružnice koje imaju problemas trgovinskom i platnom bilancom te pokušavaju spriječitioljev eviza.
Administrativni rizik za inozemnu korporaciju proizlazi iz višestrukihpropisa vlae zemlje poružnice
kojima se ograničavasloboa jelovanja, primjerice, oređivanjem minimalnog ujelaomade rane
snage i ograničavanjem proizvonje.
3.3.4. Upravljanje političkim rizicima u međunaronomu menažmentu
Kao mjere aktivnog upravljanja političkim rizikom pouzede može uporabiti:
ržava, između pouzeda iržava, kao i između pojeinih pouzeda. Problem
jurisdikcijepojavljuje se u dvije dimenzije:
problem naležnosti pravnog sustava
problem naležnosti sua.
problem eksteritorijalnosti - pravno regulativna imenzija po kojoj jena ržava može
primjenjivati svoje pravne propise i na aktivnosti izvan svojih granica.
problem zaštite intelektualnog vlasništva - intelektualno vlasništvo kao nematerijalno obro
može uživati zaštitu na osnovi različitih razina isključivih prava koja su slična vlasničkim; Prava
intelektualnogavlasništva ijele se na vije grupe:
1. Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganjenjihovim književnim,
znanstvenim ili umjetničkim jelima,te jelima iz rugih poručja stvaralaštva.
2.
Inustrijsko vlasništvo obuhvada prava kojima proizvođačištite o konkurenata svojeposlovne interese, položaj natržištu i srestva uložena u istraživanje, razvoj i promociju.
problem mita i korupcije - Korporacija nastoji a avanjem mita, tj. raznim oblicima pladanja ili
pružanjem oređenih ustupaka, priobije buude partnere i kupce, brže zaključi ugovor kao i
izbjegne njegovo mogude otkazivanje, umjetno izgradi konkurentnost te dodatno motivira javne
i aministrativne ranike u zemlji poružnice
3.4.3. Načini prevlaavanja pravnih problema
U svrhu prevladavanja prethodno prikazanih problema pravneprirode korporacije koje posluju izvan
granica nacionalneržave trebaju poznavati pravne norme i pravne sustave zemljeonosno zemalja u
kojima posluju ili imaju namjeru poslovati.Komparativnim poznavanjem pravnih normi i pravnih
Patenti i statistički poaci o patentima, uz poatke o istraživanju i razvoju, spaaju u najvažnije i
najčešde korišteneinikatore u istraživanjima tehnoloških promjena.Patenti su po efi niciji
izravanrezultat procesa invencije, o kojega se očekuje komercijalizacija.
Struktura izvoza - Udio proizvoda visoke tehnologije u ukupnomizvozu traicionalni je tehnološkiinikator. Ustvari, nastoji seprikazati pozicija ili specijalizacija oređene zemlje u međunaronojtrgovini.
Izvajanja za istraživanje i razvoj - Tradicionalni izvori gospodarskograsta (primjerice, akumulacija
kapitala putem fizičkihkapitalnih ulaganja) gube na važnosti, a u sreište pozornosti olazeulaganja u
nematerijalna obra (eng. intangible assets), kaošto su istraživanje i razvoj te obrazovanje. Po
ulaganjima u istraživanjei razvoj prevoe Izrael, Šveska i Finska.
Ljudski kapital, kao mjera kompetentnosti, imavažnu ulogu u poručju inovacija. Na makroekonomskoj
razinimože se jasno prikazati pozitivan onos između razine obrazovanjai ukupnoga gospoarskog rasta.
OECD je izračunao a priprosječnom proužetku obrazovanja za jednu godinu raste BDPper capita za 4
o 6%.171 Iz tog razloga ljuski kapital ima sreišnjuulogu u nacionalnim strategijama inovacija.
3.6.1. Analiza atraktivnosti zemlje
Klasifikacija zemalja u pogledu atraktivnosti zaposlovanje: zemlja pogodna za investicije
zemlja pogona za ugoročne aktivnosti s malim ujelom kapitala(primjerice, licenciranje)
mjeri sliči konceptu habitusa francuskog sociologa Bouriena. „Oređene okolnosti rezultiraju
habitusom – sustavom permanentnih i prenosivih tendencija.
Saržaj pojma nacionalne culture je ilustrativno mogude objasniti s tri skupine elemenata:
1. temeljne pretpostavke – apstraktni, temeljni io culture, onose na ljue i okruženje, ljusku
prirou, međuljuske onose, ljudske aktivnosti, istinu i zbilju te vrijemE
2. vrijednosti i uvjerenja – bazična, relativno trajna uvjerenja i koncepcije poželjnog koje pružaju
opde stanare za prosubu konkretnih ponašanja, jela i ciljeva te svojevrsne kriterije za
ocjenu onog što je obro ili loše, prihvatljivo ili neprihvatljivo, i stvaranje iniviualnih i grupnih
preferencija; Vrijenosti, kao apstraktna, poopdena načela i stanari ponašanja, imaju vije
dimenzije: smjer i intenzitet;
Hofstede defi nira tri tipa vrijednosti: vrijednosti vezane za druge ljude,
vrijednosti prema stvarima odnosno prema ne-ljudskom okruženju i
vrijednosti prema Bogu i samome sebi.
3. ponašanje – vidljivi dio kulture koji mogu identifi cirati i vanjski promatrači, no prava jeinterpretacija moguda jeino od strane pripanika otične culture
4.2. Kulturološka stabilnost, različitost i sinergija
Na slici 4.3. dan je mehanizam koji prikazuje kako se u vremenu oržava (onosno ne oržava) stabilnost
kulture i pripaajudih obrazaca. Sreišnje mjesto pripaa ruštvenim normama onosno vrijednosnom
sustavu. Izvor ruštvenih normi su faktori okoline poput povijesti, ekonomije, geografi je, demografi je,
tehnologije, urbanizacije i drugih. Vanjski faktori (prirodni i ljudski faktori) također jeluju na stabilnost i
nestabilnost ruštvenih normi, no njihovo djelovanje je posredno.
Društvene norme onosno sustavi vrijenosti jeluju na oblikovanje i funkcioniranje niza institucijapoput obitelji, obrazovnog sustava, političkog sustava, religije, ruštvene stratifi kacije, zakonoavstva i
slično. Jenom oblikovane institucije jeluju u smjeru jačanja ruštvenih normi i zapravo teško mogu
jelovati na mijenjanje kulturoloških obrazaca. Točnije, ruštvene institucije ili se mijenjaju, a da pri
tome ne djeluju na vrijednosni sustav, ili nastaju nove institucije koje de se opet aaptirati postojedemu
vrijednosnom sustavu.
Naalje, rugi oraz pozicije nacionalne kulture u kontekstu menažmenta i suvremenih gospodarskih
4.4. Hofstedeov doprinos dimenzioniranju nacionalne culture
Hofstee je pružio najznačajniji i najutjecajniji oprinos organizaci jskoj antropologiji i međunaronomu
menažmentu. Kao preavač na brojnim sveučilištima iljem svijeta, kao osnivač i prvi ravnatelj IRIC-a
( eng. Institute for Research of Intercultural Cooperation) te kao jedan od najcitiranijih autora prema
Social Science Citation Indexu, ostavio je uboki trag na poručju međunaronog menažmenta.
Zaslužan je i za najpopularniju efi niciju kulture.
Angažiran kao voedi istraživač u IBM-ovu uredu za Europu, u razdoblju između 1967. i 1969., Hofstede
je proveo istraživanje s više od 60.000 ispitanika, zaposlenika IBM-ovih poružnica u 53 zemlje. Upitnik
je imao okvirno 160 pitanja preveenih na službeni jezik zemlje (ukupno 18 jezika). Polazna je ideja
istraživanja bila razvoj organizacije i u tom smislu projekt je prezentiran kao menažerski alat zanapreak organizacije, a ne kao istraživački projekt o kulturološkim razlikama. Istraživanje je ponovljeno
u razoblju između 1971. i 1973. s izmijenjenim upitnikom i 60 000 ispitanika (30 000 ispitanika iz prvog
istraživanja, 20 000 novozaposlenih u IBM-u i 10 000 koji nisu sujelovali u prvom istraživanju) u 71
zemlji.
Faktorskom analizom Hofstede je defi nirao 4 faktora, odnosno 4 dimenzije nacionalne kulture: (1)
4.4.1. Distanca modi – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i karakteristike
Tablica 4.5. Distanca modi kao ruštvena norma
4.4.2. Izbjegavanje neizvjesnosti – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i karakteristike
Velika mjera neizvjesnosti rezultira uznemirenošdu, stoga je razumljiva potreba ljudi za pronalaženjempostupaka i alata upravljanja neizvjesnošdu. Tehnologija, zakoni i religija znatno prionose uspješnom
upravljanju neizvjesnošdu. Tehnologija ima ulogu upravljanja neizvjesnošdu koje su uzrokovane
djelovanjem prirodnih sila, zakoni su vezani za ponašanje rugih, a religija se odnosi na onaj aspect
neizvjesnosti koji moramo prihvatiti onosno s kojim se ne možemo sukobiti. Svako ruštvo pronalazi
svoj put i način izbjegavanja neizvjesnosti. Zapravo, riječ je o kulturološkom nasljeđu koje se prenosi i