Top Banner

of 62

Medjunarodno Poslovno Pravo - Ispit

Oct 07, 2015

Download

Documents

Olivera Mandic

mpp
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript

1. POJAM I PREDMET MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAPOJAM: MPP je grana prava u kojoj se izuavaju pravila za regulisanje meunarodnih poslovnih odnosa kojima se ostvaruje promet imovinskih vrednosti izmeu subjekata koji pripadaju razliitim suverenitetima. Ove odnose uspostavljaju kroz konkretne meunarodne poslovne transakcije subjekti kojima je priznato svojstvo trgovca ili privrednika ija se sredita nalaze na teritorijama razliitih drava. Ukupnost odnosa koji nastaju prilikom zasnivanja i izvravanja takvih meunarodnih transakcija, moe se oznaiti kao meunarodno poslovanje. Otuda se skup pravnih i drugih pravila kojima je regulisano njihovo odvijanje, oznaava kao meunarodno poslovno pravo.Najznaajniji deo meunarodnih poslovnih odnosa ine poslovi kojima se neposredno vri razmena imovinskih vrednosti prometom robe ili pruanjem usluga. Poto se ovi poslovi vre zakljuivanjem i ispunjavanjem odgovarajuih ugovora, samim tim osnovnu sadrinu MPP-a ine propisi koji reguliu razliite vrste ugovora o meunarodnoj prodaji robe i ugovori o pruanju usluga. Neke usluge su samostalne i nezavisne od prodaje robe, a neke imaju funkciju lakeg i breg obavljanja prometa robe i njihovo pruanje moe prethoditi zakljuivanju ugovora o prodaji ili pratiti njegovo izvrenje. Pruanje i jednih i drugih usluga u pravnom smislu pretpostavlja postojanje posebnih pravnih poslova. Primeri poslova pruanja usluga: usluge pedicije, meunarodnog prevoza, osiguranja, poslovi kreditiranja ili finansiranja, poslovi osiguranja investicija, prenos prava intelektualne svojine. STO je usvojila opta pravila prometa usluga. Deo MPP-a u kome se izuavaju navedeni ugovori oznaava se kao meunarodno trgovinsko pravo i ine njegov posebni deo. Posebnom delu prethodi opti deo MPP-a koji ine pravila kojima se reguliu subjekti i pravni poloaj uesnika u meunarodnim transakcijama. Pravila kojima se ureuju pitanja ko moe biti uesnik u meunarodnim transakcijama i pod kojim uslovima se odvija meunarodni promet robe i usluga, ini tkz statusni deo MPP-a i oznaava se kao meunarodno ekonomsko pravo. PREDMET:Uobiajeno je shvatanje da predmet svake grane prava ini onaj deo drutvenih odnosa koji ona normativno ureuje. Predmet MPP-a ine meunarodni poslovni odnosi, tj odnosi u meunarodnoj razmeni robe i usluga. Sadrinu meunarodnih poslovnih odnosa ine meunarodne poslovne transakcije koje su uobliene u konkretnim pravnim poslovima. To su, pre svega, pravni poslovi imovinskog karaktera ija povreda polai naknadu tete kao imovinsku sankciju (privatnopravni odnosi u kojima ugovorne strane nastupaju na osnovu autonomije volje, ak i kada su nosioci javne vlasti tj suvereniteta). Predmet MPP-a karakterie funkcionalna i sutinska veza sa kogentnim reimom ekonomskih odnosa sa inostranstvom, to podrazumeva obavezu subjekata da prilikom zakljuivanja i ispunjenja meunarodnih poslova potuju prirodnopravne propise koji ine ne samo domai reim spoljne trgovine, ve i pravila koja su prihvaena u meunarodnoj trgovini. Predmet nauke MPP-a ine pravna i druga pravila kojima su regulisani meunarodni odnosi.

2.ODNOS MEUNARODNOG POSLOVNOG (PRIVREDNOG) PRAVA SA SRODNIM DISCIPLINAMAODNOS PREMA: 1. GRANAMA UNUTRANJEG PRAVA:a) MPP i poslovno (privredno) pravo MPP se oslanja na domae propise poslovnog prava i to esto jer se meunarodni ugovori i transakcije na kraju realizuju na teritorijama konkretnih drava. Takoe MPP mora potovati odreene domae imperativne norme, poput onih kojima se reguliu carine, devizno poslovanje...b) MPP i obligaciono pravo izmeu MPP-a i obligacionog prava slinost se javlja u posebnom delu MPP-a kod meunarodnog trgovinskog prava jer neke ugovore MPP-a reguliu obligacione norme domaeg pravac) MPP i upravno pravo izmeu MPP-a i upravnog prava slinost se javlja u posebnom delu MPP-a kod meunarodnog ekonomskog prava u polju koje ono regulie2. GRANAMA MEUNARODNOG PRAVAa) MPP i meunarodno privatno pravo u odnosu izmeu MPP-a i meunarodnog privatnog prava postoje i slinosti i razlike. Slinosti su u predmetu (preklapa se) i izvorima (zajedniki izvori kako meunarodni, tako i unutranji). Razlike su u prirodi normi kojima reguliu svoje oblasti. Kod privatnog je koliziona, a kod MPP-a obrnuta situacija (dakle nije ***** ve je vie materijalna, kojom se nastoji direktno regulisanje spornog odnosa)b) MPP i meunarodno javno pravo mnogi teoretiari zapravo smatraju da je MPP zapravo samo grana meunarodnog javnog prava zbog slinosti u subjektima i izvorima

3. ISTORIJSKI RAZVOJ MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAKada se govori o razvoju MPP-a, mora se uzeti u obzir i istorijski razvitak meunarodnih ekonomskih odnosa i meunarodne prakse koja je pokuavala da regulie te odnose. Za razvoj meunarodnih ekonomskih odnosa i prakse, bitna su dva momenta: 1. Politiki odnosi2. Transakcijske potrebe drave (vladara)Ako se istorijski razvitak paljivo prati primeuje se da prvi ugovori i nisu bili izmeu drava. U praksi su nastajala i razvijala se izvesna pravila za regulisanje meunarodnih odnosa ekonomskog karaktera. Poseban uticaj su imale klauzule o ugovorima o prijateljstvu i u ugovorima o miru.Za nastanak MPP-a znaajna su dva perioda:1. Razvitak meunarodnih odnosa do kapitalizma2. KapitalizamMeunarodni ekonomski odnosi pre kapitalizma koji su zapoeli u 12 veku, odlikuju se neredovnou i neustaljenou. Nije postojala potreba za ustaljenim sistemom pravnog regulisanja, jer su to bili sporadini i povremeni privedni odnosi. Drave su se bavile uvozom i izvozom robe, ali ne kao subjekti odnosa i retko su organizovale uvoz i izvoz. Inicijativa je uglabnom bila u rukama pravnih lica, fizikih lica i korporacija. Rascepkanost izvesnih geografskih podruja, koje su inile ekonomske celine, onemoguavalo je intenzivniji razvoj ekonomskih odnosa.Sve se to menja sa pojavljivanjem kapitalizma. Ekonomski odnosi izmeu drava postaju stalni i pojavljuje se potreba za formiranjem oravila ekonomskih odnosa. Pojavljivanje GATT-a i STO.

4.IZVORI MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAIzvori MPP-a se mogu posmatrati u materijalnom i formalnom smislu. Karakteristika izvora MPP-a u materijalnom smislu, meunarodnog karaktera, je to to se u odnosu na izvore unutranjih grana prava tee mogu izdvojiti oni dutveni inioci ili snage ija je volja bila od presudnog znaaja za njihovo stvaranje. Osnovne pokretae stvaranja ovih pravila trebalo bi potraiti u meunarodnoj zajednici, u njenom nastojanju da ubrza i olaka meunarodnu trgovinu. Kada je re o stvaranju unutranjih izvora, odluujuu re imaju drave ija je volja ograniena njihovim meunarodnim obavezama. Prema subjektima koji su ih doneli i prema teritoriji na kojoj se primenjuju, mogu se podeliti na nacionalne, meunarodne, autonomne i pravo EU. IZVORI IZ NACIONALNOG PRAVA su propisi sadrani u zakonskim i podzakonskim aktima koje donosi drava radi ureivanja uslova za zasnivanje i ispunjavanje poslova MPP-a. Neki se primenjuju na subjekte koji posluju na domaem tritu, dok drugi vae samo za subjekte koji stupaju u meunarodne poslovne odnose. Pod njima se podrazumevaju i propisi drugih drava koji se primenjuju kada su ih kao merodavno pravo izabrale same strane ili kada na njihovu primenu upuuju pravila meunarodnog privatnog prava. Mogu se podeliti prema predmetu regulisanja, poreklu i sadrini i prema karakteru normi. U podelu prema predmetu regulisanja spadaju pravna i druga pravila prema kojima je regulisan poloaj subjekata MPP-a (statusni propisi) i propisi kojima je odreen pravni okvir za nastanak i realizaciju meunarodnog pravnog odnosa (propisi o pravnom reimu spoljnotrgovinskog poslovanja) na domaoj teritoriji. Statusnim pravilima se odreuju subjekti koji se mogu baviti poslovima spoljnotrgovinskog prometa, kao i granice njihovih ovlaenja. Normama o reimu spoljnotrgovinskog poslovanja odreuju se blii usloi za obavljanje konkretnih poslova prometa robe ili vrenja usluga sa inostranstvom. Ako se nacionalni propisi posmatraju sa stanovita tradicionalne podele na javno i privatno pravo, onda se njihove norme mogu podeliti na one koje potiu iz javnog prava (upravnog i administrativnog) i norme iz privatnog prava. Ovi propisi se razlikuju ne samo po poreklu normi ve i po njihovoj obaveznosti. Po pravilu su javno pravni propisi imperativne prirode (propisi koji sadre norme kojima drave reguliu uslove za obavljanje meunarodnog ili spoljnotrgovinskog poslovanja), dok su propisi privatnog prava u najveem broju dispozitivne prirode (propisi ije norme potiu iz privatnopravnih grana prava. Najvei deo ovih propisa odnosi se na regulisanje ugovornih odnosa). IZVORI PRAVA MEUNARODNOG KARAKTERAU optem smislu u njih spadaju bilateralne i multilateralne konvencije donete od strane zainteresovanih drava prilikom regulisanja meusobnih odnosa, kao i akti u okviru meunarodnih organizacija. Ovde spadaju i druga pravila ponaanja, koje su donele ili njihovu primenu toleriu ili sankcioniu drave u meusobnim odnosima, tkz meko pravo (soft law). O njima se moe govoriti samo uslovno jer njihovo priznanje i primena zavise od priznanja i dozvole nacionalnih nacionalnih dravnih vlasti. Samo suverene drave imaju **** pravo da neki skup proglase i oznae izvorom prava.Mogu se podeliti prema predmetu regulisanja na one koji reguliu pitanja iz meunarodnog ekonomskog prava (bilateralni i multilateralni sporazumi o makro uslovima za odvijanje meunarodne trgovine, poput GATT-a, sporazumi o zatiti stranih investicija, izbegavanju dvostrukog oporezivanja, o uspostavljanju zone slobodne trgovine) i one koji reguliu pitanja iz meunarodnog ugovornog prava (ugovori o meunarodnoj prodaji robe, o prevozu, kao i poslovi kreditiranja i finansiranja)AUTONOMNI IZVORI MPP-AAutonomnost (nezavisnost) ovih izvora proizilazi iz injenice da ih stvaraju sami uesnici u trgovakom ivotu, nezavisno od zakonodavca u granicama autonomije volje koja im je ostavljena nacionalnim propisima. Ako se ovi izvori primenjuju u okviru jedne drave, onda ine domae autonomno pravo. Ako se primenjuju u meunarodnim okvirima, izmeu subjekata iz vie drava, oznaavaju se kao meunarodno autonomno pravo.U ovoj oblasti koriste se razliiti termini: neautoritativni izvori prava, transnacionalno trgovako pravo, pravo koje snagu dobija iz meunarodne trgovake prakse, privatna legislativa, ili savremeno lex mercatoria. Takoe se oznaavaju i kao autonomno privredno (poslovno) pravo ili kao autonomno pravo trgovaca ili trgovine lex mercatoria, s obzirom da se njima reguliu ugovorni odnosi izmeu privrednih subjekata ili trgovaca. U autonomne izvore, ili lex mercatoria spadaju:1. Opti uslovi poslovanja i formularni ugovori2. Model zakoni3. Meunarodna kodifikovana praksa4. Meunarodni obiaji i poslovna praksa5. Nacionalni obiaji i poslovna praksaPRAVO EUPravo koje se stvara u okviru EZ, naziva se komunitarno pravo. U okviru svog postojanja, EZ je donela niz akata komunitarnog prava. U cilju njihovog sprovoenja drave lanice su donele veliki broj implementirajuih propisa. Ovi propisi se dele na dve grupe: primarne i sekundarne. U primarne spadaju ugovori o osnivanju, opta pravna naela, meunarodni sporazumi EZ, sporazumi izmeu drava lanica. Sekundarni izvori su nie pravne snage od primarnih, donose ih organi EU (parlament, savet i komisija). U sekundarne izvore spadaju uredbe, uputstva, odluke.

5. AUTONOMNI IZVORI PRAVA MPP (lex mercatoria) Pod autonomnim izvorima meunarodnog poslovnog prava podrazumevaju se pravila koja ne potiu od dravnog zakonodavca, a primenjuju se na meunarodne trgovinske ugovore. Autonomnost proizilazi iz toga da pravila stvaraju uesnici u trgovakom ivotu u okviru granica koje im je ostavio nacionalni zakonodavac. Istorijske korene nastanka lex mercatoria trebalo bi traiti u srednjem veku i aktivnostima ondanjih trgovaca i zanatalija, udruenih u gilde i cehove, koji su zahvaljujui skromnom feudalnom zakonodavstvu iskusili znaajnu autonomiju na vaarima i ostalim okupljanjima, na kojima su stvarali pravila koja su prerasla u obiaje koje su primenjivale arbitrae i trgovaki sudovi. Ponovne naznake internacionalizacije ovih pravila vide se u 20. veku. Ova pravila ako se primenjuju na domaem terenu onda su domae autonomno pravo, a ako se primenjuju i u medjunarodnim okvirima, izmedju subjekata iz vise drzava, oznacavaju se kao medjunarodno autonomno pravo.U autonomne izvore prava spadaju opti uslovi poslovanja i formalni ugovori, model zakoni, meunarodna kodifikovana praksa, meunarodni obiaji i poslovn praksa, nacionalni obiaji i poslovna praksa. Odnos autonomnog i dravnog prava se vidi u pogledu nastanka i primene. U nastanku autonomnog prava se vidi u pasivnom stavu drave kod regulisanja pojedinih pitanja. Priznavanjem naela autonomne volje, drava daje dozvolu zainteresovanima da reguliu ta pitanja svojim propisima u okviru granica koje ona dozvoljava. Pored trgovakih sankcija **** koje su redovna mera obezbeenja potovanja onih pravila, drava moe****.Formularni ugovori i opti uslovi postojanja

6. TRANSNACIONALNO PRAVO TRGOVACA KAO IZVOR PRAVAU najoptijem smislu to su pravila koja ne potiu od dravnog zakonodavca, koja se primenjuju na

7. MEUNARODNI SPORAZUMI EZ/EU KAO IZVORI MPP-aPravo koje se stvara u okviru EZ naziva se komunitarno pravo. U okviru svog postojanja EZ je donela niz akata komunitarnog prava. U cilju njihovog sprovoenja drave lanice su donele veliki broj implementirajuih propisa. Ovi propisi se dele na dve grupe: primarne i sekundarnePRIMARNE:U primarne izvore spadaju: ugovori o osnivanju, opta pravna naela, meunarodni sporazumi EZ, sporazumi izmeu drava lanica.Primarnim izvorima se regulie vertikalna i horizontalna podela vlasti. Ugovori o osnivanju reguliu osnovna pitanja nastanka i rada zajednica , reguliu pitanja uspostavljanja zajednikog trita. Voenje zajednike trgovake i poljoprivredne politike, kao i jedinstvene monetarne i politike konkurencije. Sporazumi koje EZ zakljuuje sa treim dravama i meunarodnim organizacijama nazivamo meunarodnim sporazumima EZ. Za drave nelanice, od vanosti su etiri vrste sporazuma:1. Trgovinski sporazumi reguliu pitanja carina na robu, najznaajniji sporazum je o osnivanju STO2. Sporazum o saradnji reguliu trgovinske odnose i predviaju finansijsku saradnju, 1980. godine Sporazum o saradnji EEZ i SFRJ. 3. Sporazum o pridruivanju za cilj imaju da u potpunosti osposobe dravu za ulazak u zajednicu4. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju reguliu odnose sa zemljama Zapadnog Balkana, stabilizacija institucija treih drava5. Sporazumi o eropskom privrednom prostoru 1985. godine EZ i EFTASEKUNDARNI:Sekundarni izvori su nie pravne snage od primarnih, donose ih organi EU (parlament, savet, i komisija). U sekundarne izvore spadaju:1. Uredbe obavezuju u potpunosti i direktno se primenjuju u svim dravama lanicama2. Uputstva pravni akti koji obavezuju drave lanice na koje su adresirani u pogledu cilja koji treba ostvariti, ali je adresatima ostavljena sloboda da izaberu sredstva i oblik njihovog sprovoenja u ivot (npr. implementacija)3. Odluke pojedini administrativni akti, obavezuju samo one adresate koji su u njima naznaeni, nakon to su im saopteni. Odluke su obavezujue, samim tim proizvode direktno dejstvo za adresate

8. DIREKTNA PRIMENA I DIREKTNO DEJSTVO PRAVA EUKako zajednica ne raspolae aparatom prinude, to se komunitarno pravo sprovodi tolerancijom njegovih subjekata, a u sluaju povred, drave su dune da obezbede njegovo potovanje i sprovoenje prema pravilima unutranjeg prava. Komunitarno pravo (pravo EU) nastaje iznad drave i predstavlja strano pravo, pa se primena njegovih normi u dravama lanicama ne podrazumeva, ve prethodno mora biti uneto ili prihvaeno od nacionalnih pravnih poredaka. Zavisno od vrste, komunitarni propis moe biti ili posredno, putem implementacije ili neposredno (direktno) prihvaen.POSREDNO: tree drave trasponuju ili prenose sadrinu komunitarnog propisa u unutranji pravni poredak donoenjem nacionalnog propisa ili preduzimanjem druge odgovarajue mere. U ovom sluaju se zapravo primenjuje nacionalni propis ili mera. Za nain posrednog unoenja komunitarnih uputstava u nacionalne pravne sisteme, u komunitarnom reniku je usvojen izraz implementacija ili transpozicija. NEPOSREDNO: ili direktno prihvatanje drave lanice i pridruene drave priznale su pravnu snagu komunitarnom propisu takvom kakav je donet. To se oznaava kao priznanje direktne primene. NAELO DIREKTNE PRIMENE: podesnost odredbi pravnih normi komunitarnog prava da budu neposredno ili direktno primenjene od strane nacionalnih sudova, a posredno od Suda pravde i Prvostepenog suda, bez donoenja naknadnih legislativnih akata. Pri tome je dravnim organima zabranjeno da na bilo koji nain spree njihovu primenu, ili da unoenjem u nacionalno pravo maskiraju komunitarno poreklo takvih normi.

9. NAELA MEUNARODNOG PRIVREDNOG PRAVANakon perioda liberalizma (sredina XIX veka 1914) uloga drave u privrednim aktivnostima bila je minimalna tj od nje se oekivalo da zakljuivanjem nerazraenih trgovinskih ugovora osigura maksimum slobode za trgovinu i plovidbu. Meutim, posle velike svetske krize 30-ih i Drugog sv rata, drava se sve vie mea u privredni ivot, i to je bio period dravnog intervencionizma ili diriizma. Tad drave donose brojna pravila kojima reguliu uslove odvijanja meunarodne trgovine. Ta pravila su usvajana u raznim pravnim normama, najee u formi klauzule. Takve klauzule se razlikuju od uobiajenih ugovornih klauzula po stepenu optosti i domenu primene. Vremenom su neke od njih prerasle u obiajna pravila meunarodnog prava i pravna naela priznata od prosveenih naroda, a druge svoju primenu i dalje zasnivaju na unoenju u konkretan ugovor. Ona se zovu ugovorna ili opciona pravna naela i standardi. Razlika izmeu ugovornih (opcionih) pravnih naela i obiajnih pravila je u tome to se primena pravila meunarodnog prava i njihova obaveznost pretpostavljaju, dok se primena opcionih pravila i standarda ne mora ugovoriti.Razlika izmeu opcionih pravnih naela i standarda je u optosti njima obuhvaeni pravila. Pod standardima se podrazumevaju ugovora ugovorna pravna pravila kojima se odreuje doim vaenja opcionog pravnog naela uspostavljenog normom. NAELA: NAELO SLOBODNE TRGOVINE u irem smislu to je sloboda razmene roba i usluga, sloboda prometa kapitala i investiranja, sloboda kretanja radne snage, sloboda preduzimanja trgovinskih i privrednih delatnosti na teritoriji druge drave. U uem smislu podrazumeva slobodu razmene roba i usluga bez zabrana i ogranienja u izvozu i uvozu. Danas funkcionisanje organizovane slobodne trgovine, jer pravo na slobodnu trgovinu nije priznato kao opte pravo u meunarodnom pravu, jer njegovu primenu i granice suvereno kontroliu drave NAELO SLOBODE SAOBRAAJA teorijski postoji potpuna sloboda svih subjekata koji se bave meunarodnim transportom da vre usluge prevoza na teritoriji domae ili stranih drava, u praksi pravo korienja meunarodnih saobraajnih puteva NAELO SLOBODE TRANSFERA NOVCA I NOVANIH VREDNOSTI pravo uesnika u meunarodnom prometu da slobodno raspolau novanim sredstvima, u smislu unoenja i iznoenja iz svoje drave po bilo kom osnovu NAELO SLOBONE MEUNARODNE KONKURENCIJE pravo drava i pojedinaca (preduzea, kompanija) da u meunarodnom prometu na nacionalnom tritu vode fer konkurenciju. Ona se obezbeuje potovanjem odgovarajuih meunarodnih pravila

10. NAELO SLOBODE TRANSFERA NOVCAZa razliku od perioda liberalizma (sredina XIX poetak XX veka), kada se od drave oekivalo samo da obezbedi minimum pravila za funkcionisanje slobodne trgovine, u periodu dravnog intervencionizma koji je usledio nakon krize iz 30ih i Drugog sv rata, uloga drave je neto drugaija. Ona donosi brojna pravila, najee u formi klauzula u ugovorima. Vremenom su neke od prerasle u obiajna pravila meunarodnog prava i pravna naela prizata od prosveenih naroda. Ostale svoju primenu i dalje zasnivaju na unoenju konkretan ugovor ugovorna ili opciona pravna naela i standardi.Jedno od naela u meunarodnom pravu jeste naelo slobodnog transfera novca i novanih vrednosti. U teorijskom smislu podrazumeva pravo uesnika u meunarodnom prometu da slobodno raspolau novanim sredstvima u smislu unoenja i iznoenja iz svoje drave, po bilo kom osnovu. Ovakvu slobodu drave nikad nisu ostavljale svojim subjektima, jer su pitanja zasnivanja pravnih poslova kojima se stiu ili preuzimaju novane obaveze prema inostranstvu oduvek bila kljuna pitanja. Otuda su drave ureivale granice ove slobode. Donoenjem propisa nastojale su da sa jedne strane na makro nivou uspostave sistem kontrole i praenja priliva i odliva svojih novanih sredstava, ali sa druge strane, na mikro nivou, da svojim subjektima obezbede podsticajne uslove za ukljuivanje u meunarodni promet robe i usluga. O funkcionisannju ovog naela se, zbog toga, moe govoriti na unutrnjem i na spoljnom planu.NA UNUTRANJEM PLANU o sadrini i domaaju naela slobode novca suvereno odluuje drava. Pravo da samostalno vodi monetarnu politiku, deviznih i kreditnih odnosa sa inostranstvom, predstavlja jedan od elemenata njenog ekonomskog suvereniteta. Ona je nezavisna u propisivanju novanog sredsta i sih uslova plaanja na svojoj teritoriji. ini to donoenjem zakonskih i podzakonskih akata imperativne prirode. Ograniena je jedino preuzetim obavezama po meunarodnim ugovorima (i eljom svake drave da svojim propisima olaka odvijanje meunarodne trgovine). To vodi faktikom pribliavanju nacionalnih propisa do mere u kojoj nisu ugroeni sopstveni vitalni interesi. Zbog razlike meu dravama u stepenu privrednog razvoja, razlikuju se i mere ekonomske i monetarne politike. Najvei stepen slobode transfera novca i novanih vrednosti omoguavaju najrazvijenije drave, one propisuju jedino obavezu evidentiranja svih oblika kapitala. Danas je potpuna sloboda kretanja kapitala svih vrsta obezbeena samo u okviru EU. Zemlje u razvoju koje nemaju konvertibilnu valutu nastoje na razne naine da ogranie slobodan transfer novca i novanih vrednosti (npr propisivanjem naina plaanja sa inostranstvom, obaveznim otkupom dela deviznih sredstava ostvarenih izvozom, a za fizika lica ograniavanjem iznosa domae valute koji mogu da iznesu u inostranstvo). Sa druge strane, na relativnost potovanja ove slobode utie i injenica da sve drave nemaju konvertibilne valute, tako da radi ouvanja valutnog kursa i platnog bilansa moraju voditi politiku ograniene slobode kretanja novca i novanih sredstava.

11. NAELO SLOBODNE TRGOVINENaelo slobodne trgovine znai da se trgovina izmeu drava oslobodi prepreka (carina, dabina, akcize). Moe se odrediti u uem i irem smislu. U IREM SMISLU ono obuhvata samo slobodu razmene roba i usluga bez zabrane i ogranienja u uvozu i izvozu. Kroz istoriju ovo naelo je pretrpelo razna ogranienja i izuzetke koju su kasnije bili prihvaeni u sporazumima o carinama i trgovini. Stoga je naelo slobodne trgovine svedeno na iskljenje izvoznih i uvoznih sankcija, pa se ovo naelo moe odrediti i kao pravo slobodne i fer konkurencije svih privrednih subjekata na meunarodnom tritu. Slobodna i fer konkurencija podrazumeva postojanje istih uslova za sve uesnike na tritu,bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Meutim, ogranienju i kontrolisanju trgovinske razmere danas pribegavaju u veoj ili manjoj meri sve drave. Uvozna ogranienja tj nametanje carine i drugih uvoznih formalnostiNametanje izvoznih ogranienja ili potpuna zabrana izvoza se opravdava potovanjem sankcija koje mogu nametnuti UN, ili politikim merama ako je u pitanju*****

12. NAELO SLOBODE SAOBRAAJAPod ovim naelom, u teorijskom smislu, se podrazumeva potpuna sloboda svih subjekata koji se bave meunarodnim tranzitom da vre usluge prevoza na teritoriji domae ili strane drave. Sloboda saobraaja vodenim putevima:Prema odredbama Konvencije o otvorenom moru iz 1958. godine i Konvencije o pravu mora iz 1982. godine, celokupna morska povrina se deli na unutranje more, teritorijalno more, ekskluzivne ekonomske zone, arhipelako more i otvoreno more. Potpuna sloboda saobraaja je jedino priznata na otvorenom moru. Sloboda saobraaja u teritorijalnim vodama je odreena Konvencijom o otvorenom moru i teritorijalnom pojasu i Konvencijom UN o pravu mora 1982. U skladu sa ovim konvencijama, pribrene drave su dune da dozvole nekodljiv prolaz kroz svoje teritorijalne vode trgovakim i ratnim brodovima pod uslovom da se tim ne dovodi u pitanje bezbednost pribrene drave. Pravni reim meunarodnih renih puteva:Pod pojmom meunarodna reka podrazumeva se plovna reka koja preseca teritorije dve ili vie drava i koja je otvorena za plovidbu trgovakih brodova svih drava saglasno meunarodnom ugovoru drava ijim teritorijama protie reka. U sluaju kada se na meunarodnu reku ne odnosi bilo koja konvencija ili ako njen poloaj nije na neki drugi nain pravno regulisan Udruenje za meunarodno pravo je donelo i preporuilo Helsinka pravila o korienju vode meunarodnih reka. Plovni reim na Dunavu je regulisan Konvencijom o reimu plovidbe na Dunavu od 1948. Sloboda saobraaja na kopnenim putevima:Saobraaj kopnenim putevima obuhvata saobraaj meunarodnim drumskim i meunarodnim eleznikim putevima konkretnih drava. Malo panje je posveeno definisanju naela slobode saobraaja i naina njegovog ostvarivanja. Otuda je sadrina naela slobode kopnenog saobraaja praktino odreena nainom ureivanja prava i mesta ulaska stranih vozila na domau teritoriju i uslova korienja puteva na domaoj teritoriji kod drumskog saobraaja, a u eleznikom saobraaju i sistemom eleznikh tarifa i ******.Naelo saobraaja vazdunim putevima:Drave imaju iskljuivi i potpuni suverenitet nad vazdunim prostorom iznad svojih teritorija. Da bi se uredio nain korienja ovog prostora 1919. godine je doneta Pariska konvencija, koja je dopunjena 1944. godine ikakom konvencijom, ime je dravama priznato pravo iskljuivog suvereniteta nad vazdunim prostorom iznad svoje teritorije i sloboda mirnog prolaza vazduhoplova drava ugovornica iznad teritorije drugih drava, kao i pravo na korienje javnih aerodroma drava lanica. Samo iz odbrambenih razloga i u interesu javne bezbednosti moe zabraniti preletanje odreenih zona dravne teritorije. Sadraj naela suvereniteta nad vazdunom teritorijom je pomenutim sporazumima konkretizovano kroz pet sloboda: dve tehnike i tri komercijalne. Tehnike slobode obuhvataju pravo preleta bez sputanja i pravo sputanja bez komercijalnih razloga (npr popravka, servis, ali bez primanja robe, putnika, pote). Komercijalne slobode podrazumevaju pravo ukrcanja, prevoza putnika, pote, tereta. Ostala komercijalna pitanja se reguliu bilateralnim ugovorima, izmeu zainteresovanih drava na bazi uzajamnog reciprociteta i unutranjim propisima svake drave. Tako se odruju marute letova, obim komercijalizovanog prava, uslovi tehnike pomoi...

13.NAELO NACIONALNOG TRETMANA I PREFERENCIJALNI SISTEMKlauzula nacionalnog tretmana (jednakosti ili izjednaavanja sa domaim privrednim subjektima ili klauzula pariteta) podrazumeva pravno izjednaavanje stranih pravnih i fizikih lica i inostrane robe na domaem tritu, sa odgoarajuim privrednim subjektima i domaom robom u pogledu primene domaih zakonskih i podzakonskih propisa i drugih administrativnih mera. To znai da unutranje mere nee tititi nacionalnu proizvodnju. Klauzula nacionalnog tretmana je (u GATT-u) ustanovljena kao jedna od osnovnih klauzula (ali je oznaena kao princip). Njena primena u praksi moe dovesti do razliitih efekata kada se uzmu u obzir predmet i privredna razvijenost drava. Progresivna uloga ove klauzule se uoava kada se ona odnosi na predmete, kao to su zatita ivota, slobode, imovine, i asti stranaca, prava pristupa stranaca domaim sudovima... Ali kada se ona odnosi na odreene oblasti koje su nabrojane u ugovoru, treba imati u vidu da ona moe dovesti do favorizovanja ekonomski jae drave i njenih privrednih subjekata, jer su nejednaki subjekti stavljeni u iste uslove. Logino je, time to su upravo SAD najee ugovarale Klauzulu nacionalnog tretmana sa zemljama u razvoju. PREFERENCIJALNI TRETMAN znai da se drugoj dravi ugovornici daju pogodnosti vee nego one koje su date treim dravama i njenim subjektima. Standard preferencijalnog tretmana suprotnost je tretmani jednakosti ili drugaije, nacionalnom tretmanu. Ovaj tretmanu meusobnim ekonomskim odnosima ustanovljava se izmeu drava koje su ekonomski ili politiki vrsto povezane. Opti sporazum o carinama i trgovini doputa mogunost davanja preferencijalnog tretmana u tri sluaja:1. Kod trgovinskih ugovora sa zemljama u razvoju2. Unutar carinskih unija3. Unutar zona slobodne trgovineOd preferencijalnog sistema izmeu dve drave treba razlikovati preferencijalni sistem unutar jedne drave, a to su slobode i ***

14. NAELO PRAVINOG TRETMANAMinimalni standard predstavlja tradicionalnu klauzulu ili tradicionalni standard u meunarodnim privednim odnosima i podrazumeva: Obavezu svih drava koje uestvuju u meunarodnim privrednim odnosima da stranim subjektima i stranoj robi na domaoj teritoriji obezbede one uslove koji se smatraju minimalnim i pravinim. Obim prava i sloboda koje su obuhvaene ovim standardima nisu precizno nabrojana, niti postoji njihova lista, ve se odreuju u skladu sa konkretnim prilikama.Naelo pravinog tretmana je u sutini naelo nediskriminacije ili jednakog postupka i ono treba da omogui ostvarenje privrednih aktivnosti, bez obzira na zemlju porekla privrednika. To znai da kada neka zemlja daje povlastice, daje ih svima, pod jednakim uslovima. Ovo naelo iskljuuje svaki oblik diskriminacije, ali ono ne podrazumeva odreeni stepen liberalizacije, jer u dravi koja prihvata ovo naelo mogu postojati razne restrikcije.

15. NAELO NAJPOVLAENIJE NACIJEKlauzula najpovlaenije nacije je ugovorna odredba kojom se drave ugovornice meusobno obavezuju da e u odreenoj oblasti meusobnih odnosa jedna drugoj priznati prava, preimustva, povlastice, olakice koje su dale ili e ubudue dati bilo kojoj treoj dravi. Klauzulom najpovlaenije nacije ne odreuju se konkretne povlastice i ostale privilegij, ve samo oblasti u kojoj e one vaiti. Efekat ove klauzule nije da se odreenoj dravi da povlaeniji poloaj u odnosu na tree drave, ve da drave budu izjednaene. Karakteristike klauzule najpovlaenije nacije:1. Dispozitivnost klauzula najveeg povlaenja je ugovornog karaktera, stoga obavezuje samo drave koje su je potpisale, i u obimu koji je naveden u ugovoru2. Nediskriminacija odnosi se na poloaj treih drava. Podrazumeva da su privredni subjekti iz treih drava u istom poloaju u pogledu uslova trgovine sa privrednim subjektima iz drava sa kojima su zakljueni ugovori o najveem povlaenju. Meutim, privredni subjekti iz treih drava nisu izjednaeni sa domaim subjektima3. Bezuslovnost sve prednosti, pogodnosti, privilegije i imunitete koje jedna strana ugovornice odobri ma kom proizvodu poreklom iz druge zemlje (ili namenjenom drugoj zemlji) bie odmah i bezuslovno proirene na slian proizvod koji je poreklom iz, ili je namenjen teritoriji svake druge strane ugovorniceOblast primene o njoj odluuju ugovorne strane. Obino se odnosi na olakice u pogledu carinskih dabina, uslova izvoza i uvoza, uslova pomorskog saobraaja, tranzita, slobode investitoraOGRANIENJA, SUAVANJA DEJSTVA KLAUZULE:1. TERITORIJALNA OGRANIENJA klauzula moe biti tako formulisana da ugovorne snage priznaju prava na povlastice odreenim, ali ne is vim treim dravama. To moe biti posledica postojanja posebnih ekonomskih odnosa izmeu odreenih drava, kao to su npr odnosi metropole i kolonija, ili odnosi izmeu saveznih jedinica u fedrativnimdravama ili odnosi u ekonomskim interakcijama. Oblici teritorijalnog ogranienja:a) Prvi oblik teritorijalnog ogranienja kolonijalne klauzule: podrazumevaju da druga strana ne moe da trai one povlastice koje je metropola dala ili e dati svojim kolonijama. b) Drugi oblik teritorijalnog ogranienja federalna klauzula: kojom se ograniava dejstvo najveeg povlaenja samo na teritoriju odreenih lanica savezne drave. 2. STVARNA OGRANIENJA podrazumevaju da se klauzula ne odnosi na odreene robe, proizvode ili na odreene privredne oblasti3. VREMENSKA OGRANIENJA u naelu se klauzula najpovlaenije nacije zakljuuje na neodreen period, ali moe biti zakljuena i na npr 99 godina ili tako da se odnosi na odobravanje samo onih povlastica koje je neka drava dala nekoj treoj dravi u prolosti ali tako da se odnosi samo na povlastice koje e biti date u budunosti klauzula pro future4. INSTITUCIONALNA OGRANIENJA povlastice koje vae meu dravama lanicama (npr EU), ne mogu se primenjivati na tree drave (npr panija zakljui ugovor sa klauzulom najpovlaenije nacije sa ileom; ile nema prava da trai da tretman u odnosima sa panijom kakav panija ima sa Nemakom; Nemaka i panija imaju posebne odnose nastale kroz proces integracije, kako politike, tako i ekonomske, i zato tu KPN nema dejstvo) IZUZECI I REZERVE:Su poseban nain ogranienja KNP, kroz potpuno iskljuenje primene klauzule (veterinarske, sanitarne mere, promet oruja). Vrste izuzetaka:1. CARINSKA UNIJA u GATT-u definisana kao zamena dve ili vie carinskih teritorija jednom na kojoj su carine i drugi propisi ukinuti izmeu lanica carinske unije. Prvi element unutranji ukidanje carina u prometu izmeu lanica unije. Drugi elemnt spoljni ista carinska stopa na uvoz robe ije je poreklo iz treih drava koje su van unije2. ZONA SLOBODNE TRGOVINE prema GATT-u to je grupa dve ili vie carinskih teritorija izmeu kojih se carine i druga trgovinska ogranienja ukidaju za najvei deo trgovinske razmene. Ekonomska povezanost je na niem stepenu nego u carinskoj uniji, npr EFTA, CEFTA, NAFTA3. ZAJEDNIKO TRITE carinska unija+zona slobodne trgovine+ukidanje vancarinskih dabina4. UNUTRANJE TRITE Slobodan promet robe+slobodno kretanje ostalih faktora proizvodnje5. MONETARNA UNIJA uspostavljena 2002. godine nakon unutranjeg trita, prihvatanja jedinstvene valute, osnivanja Evropske centralne banke i prihvatanja jedinstvene monetarne politikeREZERVE predstavljaju ogranienje dejstva klauzule u pogledu odreene kategorije korisnika.

16. NAELO RECIPROCITETA I MINIMALNI SISTEMKlauzula reciprociteta ili uzajamnosti podrazumeva obavezu drava ugovornica da u meusobnim ekonomskim odnosima postupaju na isti nain. To se postie odobravanjem odreenih prava, privilegija, povlastica stranoj dravi, tj njenim pravnim i fizikim licima na domaoj teritoriji, pod uslovom da i druga drava to isto odobri domaim pravnim i fiziim licima u stranoj dravi. Sadrina reciprociteta se najee odreuje dvostranim ugovorom, a ree jednostranim aktom. Sadrina klauzule se obino odnosi na oslobaanje od carina za odreene proizvode, uzajamno priznavanje isprava u pomorskom prevozuMinimalni standard je minimalna norma po kojoj sve drave moraju da postupaju kako bi mogle da uestvuju u meunarodnim ekonomskim odnosima. Minimalni standard ponaanja nije predvien meunarodnim ugovorom. On predstavlja meunarodni civilizacijski standard. To su opti principi priznati od strane civilizovanih naroda u statutu meunarodnog suda pravde. Prava koja proizilaze iz tog standarda su izraena u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, a koja imaju uticaja na meunarodnu trgovinu. Savremena ugovorna praksa naglaava potrebu izjednaavanja tretmana domaih dravljana i stranaca. Iako se na domae dravljane ne primenjuje minimalni standard, ona se mora u svim sluajevima primenjivati na strance. Pojam minimalnog tretmana potvren je u jednom sluaju kada je arbitrani sud utvrdio da e se u nedostatku bilo kog standard ponaanja izmeu dve drave, primeniti standard minimalnog ponaanja, kao izvor prava.

17. SUBJEKTI MEUNARODNOG PRIVREDNOG PRAVASubjekte meunarodnog privrednog prava ine lica koja su nacionalnim propisima ovlaena, a u meunarodnoj praksi, prihvaena, da uestvuju u poslovima koji spadaju u pojam meunarodnog privatnog prava. U uem smislu: uestvovanje u poslovima u kojima se preuzimaju imovinska prava. U irem smislu: stvaranje pravila meunarodnog privatnog prava. Kao subjekti nastupaju drave, meunarodne organizacije, preduzea i multinacionalne kompanije, kao i pojedinci i trgovci. Drava kao subjekt koji stvara MPP drava istupa kao nosilac javne vlasti i vri aktivnosti koje su predmet MPP-a. Drava preko svojih zakonodavnih organa stvara unutranje pravo odreene zemlje, koje je merodavno za odreeni posao MPP-a, dok putem sudske vlasti, na odreenoj teritoriji vri sudsku nadlenost. Unutranjim nacionalnim pravom drava ureuje pravila koja se primenjuju u MPP. Takoe, drava zakljuuje meunarodne ugovore koji su relativni za odvijanje meunarodne trgovine. Drava kao trgovac uestvuje u meunarodnoj trgovini tako to zakljuuje pravne poslove, koji imaju za predmet promet robe ili vrenje usluga, a koji su po svojoj sadrini predmet MPP-a. Ti poslovi mogu biti: unutranja prava na korienje prirodnog bogatstva, kupovina razliitih proizvoda i usluga, koji su dravi potrebni za vrenje funkcija javne vlasti, ili iji su korisnici njeni slubenici U svim tim sluajevima, drava istupa kao nosilac privatnopravnih ovlaenja. Za poslove u kojima istupa kao nosilac javne vlasti, drava uiva imunitet. Meunarodne organizacije kao subjekt MPP-a nauka MPP tradicionalno prouava MMF i Svetsku banku kao meunarodne finansijske organizacije univerzalnog karaktera. Ideja formiranja meunarodnih finansijskih organizacija inicirana je 30ih godina 20. veka, kada je dolo do velike ekonomske krize, a sa ciljem da se sprei izbijanje noih kriza u budunosti. 1944. godine osnovani su MMF i Meunarodna banka za obnovu i razvoj, odnosno Svetska banka. Njiovi glavni ciljevi bili su: Afirmacija monetarne i finansijske stabilnosti Obnova zemalja razorenih II svetskim ratom irenje trinog sistema otvorenom trgovinom i pristupom na tritu za ove zemljeMeunarodne organizacije za unifikaciju ustanovljene su sa ciljem unifikacije pravila MPP-a, kako bi se tako ostvarila bolja meunarodna trgovina, a to su UNCITRAL, UNDROIT, Haka konvencija o meunarodnom privatnom pravu. UNCITRAL: je komisija UN za meunarodno trgovako pravo. UNDROIT: meunarodni institute za ujednaavanje privatnog prava, i to je samostalna meunarodna organizacija, sa seditem u Rimu. Prvi sastanak Hake konferencije o meunarodnom privatnom pravu, odrana je 1893. godine, a vremenom je ova konferencija postala stalna meudravna konferencija, ija je svrhva progresivna unifikacija pravila meunarodnog privatnog prava. Bitne konvencije sa Hake konferencije: Konvencije o odreivanju merodavnog prava za meunarodnu kupoprodaju, priznanju i izvrenju stranih sudskih odluka Meunarodne regionalne organizacije EU, NAFTA, Evropska banka za obnovu i razvoj, Zajednica jugoistonih azijskih drava

18. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVANa spojnjem i unutranjem planu, drava moe nastupati kao subjekat optih meunarodnih ekonomskih odnosa, ili kao subjekat meunarodnih poslovnih (trgovinskih) odnosa. Vrenjem zakonodavne vlasti i donoenjem propisa kojima neposredno odreuje uslove i okvire za obavljanje meunarodnih privrednih poslova, drava praktino vodi unutranju i spoljnu ekonomsku politiku. Unutranjim propisima drava neposredno odreuje subjekte spoljnotrgovinskog poslovanja i uslove za njihov rad. Na meunarodnom planu je od znaaja aktivnost drave kao subjekta optih meunarodnih ekonomskih odnosa, i kao subjekta meunarodnih poslovnih odnosa. DRAVA KAO SUBJEKT OPTIH MEUNARODNIH EKONOMSKIH ODNOSANastupa u dva vida:1. Kao ugovorna strana u meunarodnim sporazumima sa drugim dravama (ili meunarodnim organizacijama)2. Kroz uee u radu meunarodnih ekonomskih organizacija ueem u radu ovih organizacija drave doprinose usvajanju raznih akata kojima se reguliu pitanja meunarodnih privrednih odnosa (npr lanstvo u MMF podrazumeva pravo uzimanja kredita pod uslovima koji vae za laniceDRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNIH POSLOVNIH ODNOSAMoe imati aktivnu ulogu u meunarodnoj trgovini, da zakljuuje trgovinske ugovore sa javnim i privatnim licima. U takvim ugovorima moe imati ulogu kupca, prodavca, investitora, zajmodavca, garanta, akcionara Ugovore u ime drave zakljuuju njihove vlade ili drugi ovlaeni organi (resorna ministarstva). Svi uesnici su ravnopravni. U sluaju povrede ugovora, drava mora da nadoknadi tetu. Proti drave se moe voditi sudski i arbitrani postupak.

21.ORGANIZACIJE ZA UNIFIKACIJU PRAVILA MEUNARODNOG PRIVATNOG PRAVAUNCITRAL Komisija UN-a za meunarodnotrgoinsko pravo. Osnovana je 1966. godine u Beu, kao speijalizovana agencija OUN-a. ine je predstavnici 60 drava svrstanih u 5 grupa, sa mandatom od 6 godina. Zadaci su joj harmonizacija prava meunardne trgovine, to podrazumeva odreivanje prioritetnih oblasti i pitanja i odgovarajua pravna sredstva za njihovo reavanje. Rezultati: U oblasti meunarodne prodaje robe (Konvencija o zastarelosti u oblasti meunarodne kupoprodaje robe, 1974. godina, Konvencija UN o ugovoru o meunarodnoj prodaji robe iz 1980.) U oblasti meunarodnog transporta robe U oblasti meunarodne trgovake arbitrae i mirenja (UNICITRAL arbitrana pravila iz 1976. godine, UNICITRAL pravila o mirenju iz 1980.) U oblasti javnih nabavki i razvoja infrastructure U oblasti meunarodnog plaanja (Konvencija UN o U oblasti elektronske trgovine U oblasti steaja sa inostranim elementom22.PREDUZEA KAO SUBJEKTI MEUNARODNOG PRIVREDNOG PRAVAPrivredna drutva (raniji naziv preduzea nije pravni i u osnovi ozaava preduzetnitvokao delatnost radi sticanja profita) su osnovni subjekti meunarodnog poslovnog prava. Spoljnotrgovinsko poslovanje koje se sastoji iz spoljnotrgovinskog prometa i obavljanja privrednih delatnosti u inostranstvu se obavlja preko privrednih drutava koja su ovlaena za obavljanje spojnopolitikih poslovanja. lan 1. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju ovako kod nas definie spoljnotrgovinsko poslovanje: Spoljnotrgovinsko poslovanje je spoljnotrgovinski promet robe i usluga i obavljanje privrednih delatnosti stranog lica u RS i domaeg lica u drugoj dravi ili carinskoj teritoriji. lan 2. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju definie obavljanje privrednih delatnosti: Obavljanje privrednih delatnosti obuhvata direktno ulaganje i investicione radove stranog lica u RS, odnosno domaeg lica u drugoj dravi ili carinskoj teritoriji.U smislu stave 2, ovog lana: Direktno ulaganje je osnivanje privrednog drutva, ogranaka, predstavnitva, kupovina udela ili akcija u kapitalu privrednog drutva, dokapitalizacija privrenog drutva i svaki drugi oblik ulaganja stranog lica u RS, odnosno domaeg lica u drugoj dravi ili carinskoj teritoriji Investicioni radovi su projektovanje, graevinski i zanatski radovi, inenjerski radovi i svi ostali radovi i usluge na objektima koje vri, odnosno prua strano lice u RS, a domae lice u drugoj dravi

23. MULTINACIONALNE KOMPANIJEIzraz multinacionalna kompanija je novijeg datuma i pripisuje se Dejvidu Lilijenholu. Multinacionalna kompanija je definisana kao grupa preduzea razliite nacionalne pripadnosti, koja predstavlja **** jedinstvo obezbeeno dranjem akcija, upravljakom konrolom ili zakljuenim ugovorom. Transnacionalne kompanije su definisane kao preduzea koja imaju poslovne entitete u dve ili vie zemalja, nad kojima imaju vlasnitvo ili vre kontrolu od strane jednog preduzea. Vrste:1. TRUST poseban oblik udruivanja veeg broja trgovakih drutava kojima upravlja neko tree lice ili drutvo. Nastao iz posebnog instituta***kojom je nekom licu od poverenja data na uvanje neka imovina. Dva naina nastanka trusta: konsolidacijom (kod spajanja drutva dolazi do otkupa akcija, pri emu ova i dalje ostaju posebna pravna lica), i otkupom veine glasova (vodee drutvo otkupljuje samo pravo glasa od lanica, to postie emitovanjem posebnih akcija)2. KARTEL pravno i privredno povezivanje samostalnih preduzea sa ciljem spreavanja meusobne konkurencije preduzea izvan kartela. Horizontalno povezivanje (preduzea sa istim predmetom poslovanja). lanice gube ekonomsku samostalnost i dune su da potuju obaveze preuzete kartelnim sporazumom3. KONCERI udruivanje dva ili vie pravno samostalnih preduzea koja su obuhvaena jedinstvenim kapitalom, tako da matino preduzee kontrolie njihovo poslovanje svojim kapitalom koji je u njih uloen4. SINDIKATI poseban oblik kartela kod kojih se stvara nova organizacija sa svojstvom pravnog lica koja za svoje lanice obavlja odreeni deo njihove delatnosti5. KONZORCIJUMI oblik ugovornog udruivanja lanica radi zajednikog obavljanja privrednih poslova. Po pravilu ili osnivaju banke i druge finansijske institucije radi finansiranja, davanja kredita ili prodaje hartija od vrednosti6. PULOVI oblik ugovornog povezivanja vie preduzea koja i dalje zadravaju pravnu samostalnost, s tim to ugovorom preuzimaju obavezu zajednikog obavljanja odreenih delatnosti, uz zajedniko snoenje rizika i podelu dobiti srazmerno uestvovanju u kapitaluUloga transnacionalnih kompanija od posebnog znaaja u meunarodnoj trgovini, utiu na obim meunarodne trgovine jer koncentriu veliki deo svetske proizvodnje. U okviru UN i UNCTAD-a 1975. godine su osnovani i Komisija i Centar za transnacionalne korporacije. Njihov cilj je da pomognu u formulisanju jedinstvenih pravila ponaanja transnacionalnih preduzea. Takoe, u okviru OCED-a 1976. godine usvojeni su Vodii za multinacionalna preduzea. I pored ovih napora nije obezbeena efikasna i jedinstvena kontrola i nadzor nad radom ovih kompanija.

24. DRAVNA POMO U PRAVU EUDravna pomo ili subvencija predstavlja instrument ekonomske i socijalne politike svake drave. Primena dravne pomoi se mora kretati u granicama pravila kao fer konkurencije. Korisnici dravne pomoi su privatna i dravna preuzea koja uivaju finansijski monopol, koja su navedena u lanu 82 (2) Ugovora o osnivanju Evropske zajednice. Opravdanost odobravanja pomoi se ceni po Ustavu iz 1980. godine o transparentnosti finansijskih odnosa izmeu drava lanica i javnih preduzea. Dravna pomo moe biti budetski troak ili smanjenje javnih prihoda. To su, ne samo direktna plaanja, ve i indirektno odobravanje pogodnosti (neposredno davanje povlastica za preduzea).Dravna pomo mora zadovoljiti etiri kriterijuma:1. Pomo mora biti odobrena ili poticati od drave2. Pomo mora povlaivati njenog korisnika3. Mora biti selektivna (imati nameru da favorizuje samo odreena preduzea)4. Pomo mora tetno uticati na trgovinu izmeu drava lanicaNedozvoljena dravna pomo: Kao nespojivi sa zajednikim tritem, navedeni su svi oblici subvencija koji prete da dovedu do nedozvoljene i nelojalne utakmice, ali samo u meri u kojoj ugroavaju trgovinu izmeu zemalja lanica. Dva uslova nedozvoljene pomoi ugroavanje intrakomunitarne trgovine i tetno dejstvo na pravila fer igre i lojalne konkurencijeSubvencije se mogu ispoljiti kao:1. Stvarna plaanja2. Preferencijalni poreski tretman3. Preferencijalne kamatne stope4. Kompenzacije za pokrie prekomernih trokova5. Investiciona davanja i subvencije6. Finansijsko podsticanje privatizacije7. Specijalne cene za zemlju ili fabrike8. Davanje privilegija da se posebnim cenama nabavljaju ili prodaju odreeni proizvodiDozvoljena dravna pomo, razlikujemo dve vrste: jedna predviena samim ugovorom o osnivanju, i u skladu je sa zajednikim tritem, dok o drugoj vrsti odluuje komisija.Vrste pomoi:1. Socijalnog karaktera, date individualnim potroaima, ako se pri tome ne pravi diskriminacija zasnovana na poreklu robe2. Pomo koja se daje za nadoknadu tete nastale usred prirodnih nepogoda ili izuzetnih dogaaja3. Pomo data privredi odreenog podruja u meri u kojoj su potrebne da se nadoknade ekonomske poslediceDrave lanice su dune da ove pomoi prijave Komisiji. Mere koje Komisija proglaava dozvoljenim:1. Subvencije za unapreenje ekonomskog razvoja podruja u kojima je ivotni standard nizak2. Subvencije za unapreenje vanih projekata od zajednikog interesa3. Subvencije za unapreenje razvoja odreenih privrednih delatnosti4. Subvencije za unapreenje culture i ouvanju batine5. Ostale subvencije koje odredi Savet odlukom koju donosi kvalifikovanom veinomPostupak za ocenu dozvoljene pomoi propisana je obaveza da drave moraju blagovremeno obavestiti Komisiju o svakom uvoenju pomoi kako bi ova mogla o tome da se izjasni. Drava ne sme primeniti planiranu meru dok Komisija ne donese odgovarajuu odluku.

25. SPAJANJE I PREUZIMANJE PREDUZEASpajanje je povezivanje najmanje dva postojea preduzea, tako da jedno preuzme drugo, odnosno tako da i jedno i drugo budu spojeni osnivanjem novog drutva. Fuzija odi veoj rentabilnosti i sredstva za proizvodnju se bolje koriste, upravljanje je racionalnije Njome se mogu ukloniti nepoeljni konkurenti.Fuzije se ne mogu vriti suprotno propisima o monopolima. Podvrgute su strogom reimu kontrole. U postupku fuzije se obavezno trai godinji bilans drutva. Zakon trai i finansijske izvetaje svih drutava koja se spajaju. Spajanje privredih drutava, uz pripajanje vodi prestanku, a akcionari preostalog drutva postaju akcionari drutva kome je pripajanje izvreno. U varijanti spajanja uz osnivanje, razlika je u tome to sva drutva koja uestvuju u toj promeni prestaju da postoje i nastaje novo drutvo. **** akcionari se tite kvalifiovanom veinom, nemogunou uveanja obaveza bez njihove saglasnosti. Faza pripreme spajanja:1. Priprema nacrta o spajanju2. Izetaj revizora i ugovornih strana i izvetaj nadzornog odboraPri preuzimanju, tkz znaajnog ili kontrolnog veinskog kapitala mora se potovati nekoliko principa:1. Princip ranopranosti svih akcionara, tj akcionara iste klase2. Princip potovanja pravila tkz ****, pravila o sukobu interesa, ouvanja poverljivosti podataka, spreavanju korupcije3. Ponudilac mora postupati savesno4. Uprava drutva ije akcije treba da budu predmet kupovine mora postupati u interesu svih akcionara5. Princip adekvatnog informisanja akcionara6. Princip nemanipulativnog ponaanjaKupac koji ima nameru sa preuzme kontrolu nad nekim drutvom, moe i sa vie manjih kupovina da poveava kontrolu do preuzimanja (prikupljanje akcija). Ovaj postupak ima prednost jer izbegava vrsta pravila, a negativne strane se ogledaju u postupnosti, sporosti, i kupac ne moe biti siguran da e na ovaj nain prikupiti dovoljno akcija.

27. OBLICI STRANIH ULAGANJANe postoji jednistveno shvatanje stranih investicija, ali prema preovlaujuem shvatanju, pod stranim investicijama se podrazumeva transfer sredstava (**** iz jedne zemlje (izvoznice) u drugu (domain), u zamenu za direktno ili indirektno uee u prihodima tog preduzea. Investicije se dele na: direktne, portfolio investicije i meovite oblike ili zajednike poslovne poduhvate ugovornog karaktera. DIREKTNE kada rezident jedne zemlje investira u entitet rezidenta u drugoj zemlji, sa namerom da obezbedi trojni interes u preduzeu u kom investira. Bitne karakteristike su:1. Postojanje trajnog interesa2. Postojanje odreenog ***** nad preduzeemTrajni interes podrazumeva postojanje dugoronih odnosa izmeu investitora i preduzea, a pod kontrolom se podrazumeva znaajan stepen uticaja na upravljanje.

28. ZATITA STRANIH INVESTICIJAStrane investicije i investitori mogu biti zatieni zakonskim i drugim propisima i ugovornim klauzulama. U prvom sluaju se radi o javno-pravnim a u drugom o privatno-pravnim garancijama. Garancije stranih investicija se odnose na:1. Naknade u sluaju nacionalizacije i pravo na iznoenje tako dobijenih sredstava2. Repatrijaciju sredstava dobijenih prodajom osnovanog preduzea3. Repatrijaciju profita i dividend ostvarenih u toku poslovanja4. Repatrijaciju ostalih prihoda, kao to su: royalties, naknade za korienje licence, i sl5. Repatrijaciju glavnice i kamate ostvarene po odobrenim zajmovima6. Nemenjanje poreskih i drugih zakona stabilizaciju pravnog reima ili garantovanje steenih prava7. Konvertibilnost lokalne valuteGarancije poloaja stranog investitora se obezbeuju potovanjem nediskriminacije (davanjem nacionalnog tretmana, priznavanjem statusa najpovlaenije nacije). Sredstva koje strani investitor uloi u domau dravu su izloena brojnim rizcima koji se dele na komercijalne (poslovne) i nekomercijalne (politike). KOMERCIJALNI RIZICI:Su sojstveni svakom poslovanju pa se tite posebnim pravnim propisima. Ono to se od drave domaina oekuje jeste da nakon zakljuivanja ugovora ne menja propise koji su postojali u tom momentu. To se moe postii ili ugovaranjem klauzule takve sadrine u sam ugovor o ulaganju (stabilizaciona klauzula) ili domaa drava moe zakonom preuzeti obavezu da ne menja poreske, devizne i druge propise u odreenom vremenu, ili da kasnije donete propise kojima se pogoravaju uslovi za investitora nee primenjivati na ranjija ulaganja (ovde drava preuzima obavezu garantovanja steenih prava). Ova klauzula se meutim ne odnosi na pravo drave da sprovede eksproprijaciju, ali postojanje stabilizacione klauzule menja karakter mere o nacionalizaciji, tako da e se umesto kao zakonska mera, tretirati kao povreda ugovora. Neto manji stepen zatite postoji u sluajevima ugovaranja revizione klauzule u ugovor o stranom ulaganju, kojim domaa strana rezervie pravo da nakon nastupanja odreenih okolnosti pokrene postupak ponovog pregovaranja (renegotiation), odnosno preispitivanja (revizije) postojeeg ugovora. NEKOMERCIJALNI RIZICI:Kod zatite od nekomercijalnih rizika pitanje je kako postupiti u sluajevima kada se pravna situacija nakon ulaganja u toj meri promeni da smanjuje vrednost investicije ili suavaju prava investitora. Najei nekomercijalni rizici su: rizik eksproprijacije, rizik transfera vrednosti rizik rata i graanskih nemira, rizik jednostranog krenja ugovora od strane domae drave. Sve navedeno nastaje kao posledica odreenih radnji domae drave, pa se zatita svodi na sistem postupaka kojima se onemoguava ili ograniava nelegalno zadiranje drave u svojinu ulagaa, ili im se obezbeuje nadoknada za pretrpljene gubitke u sluaju legitimnog i zakonitog razvlaivanja. Ovu zatitu je mogue dostii primenom klauzule nacionalnog tretmana, kao i adekvatnim garancijama u sluaju eksproprijacije i garancijama transfera ostvarene dobiti i uloene imovine. Obim i vrsta zatite zavise od reenja u nacionalnim izvorima i prihvaenih meunarodnih standard ili obavezujuih izora. Zatita investicija na meunarodnom nivouOsim Konvencije o osnivanju multilateralne agencije za garantovanje investicija MIGA, 1985. godine, i Konvencije o reavanju investicionih sporova izmeu draava i dravljana drugih drava, do sada nema univerzalne konvencije o zatiti stranih investicija. GATT i UNCTAD su ovo pitanje samo delimino regulisali. Regionalni i bilateralni sporazumi: u okviru NAFTA-e, EZ, OEBS-ov multilateralni sporazum o investicijama, OECD-MAI (multilateral agreement on investments), prototip bilateralnog investicionog sporazuma SAD (SAD-BIT, protptype bilateral investments treaty).Kod nas je Zakon o stranim ulaganjima SRJ (2002. godina). Prema ovom zakonu, u lanu 8, strani ulaga uiva jednak poloaj, prava i obaveze kao domaa fizika i pravna lica (ovo je pravda nacionalni tretman). Zatim, ZSU kae da ulog i imovina stranog ulagaa mogu biti predmet eksproprijacije, samo ako postoji javni interes i uz plaene naknade. Javni interes definie Zakon o eksproprijaciji RS, a naknada se mora platiti u konvertibilnoj valuti, po trinoj ceni bez odlaganja. Ovo vai i za prikrivenu /puzeu eksproprijaciju (primoravanje stranog investitora na veinsko uee drave). Garancija transfera po ZSU svako strano lice ima pravo da po izmirenju obaveza, transferie slobodno u konvertibilnoj valuti sva finansijska i druga sredstva

29.KONCESIJEPosebni oblici stranih ulaganja, kojim se obezbeuje pravo korienja prirodnog bogatstva, dobara u optoj upotrebi ili obavljanja delatnosti od opteg interesa. Mogu biti:1. Koncesije javnih slubi2. Koncesije za korienje prirodnih bogatstava i dobara u optoj upotrebiDva naina davanja koncesija:1. Na osnovu objavljivanja konkursa (uz potovanje naela javnosti, konkurencije, ravnopravnosti)2. Podnoenjem zahteva zainteresovanih licaKoncesioni akt donosi javno telo u formi zakona/opteg/pojedinanog akta uprave.Ugovor o koncesiji dvostrano obavezuji ugovor izmeu dravne vlasti/lokalne samouprave (koncdenta) i fizikog/pravnog lica (koncesionara) kome se priznaje pravo da uz naknadu vri delatnosti optedrutvenog znaaja koje normalno vri drava. Republika Srbija: Zakon o stranimu ulaganjima i Zakon o koncesijamaConcept ustupa domaem ili stranom licu koncesionaru na odreeno vreme, pod uslovima u zakonu, uz plaanje koncesione naknadePoseban oblik BOT system (Build operate transfer) je kada investitor ima obavezu da izgradi objekat (npr autoput), taj objekat eksploatie najmanje 30 godina i preda u svojinu Republike SrbijeMora se potovati: naelo jednakog tretmana, sloboda trine utakmice i autonomija volje uesnikaPredmet koncesije mogu biti: eksploatacija mineralnih sirovina, izgradnja i korienje vodoprivrednih sistema, reka, jezera, putevaRok trajanja koncesije: maksimum 30 godina (zavisno od predmeta i oekivane dobiti)Postupak:1. Podnoenje predloga za davanje koncesije: Vladi RS moe podneti nadleno ministarstvo, organ autonomne pokrajine, skuptina lokalne samouprave. Predlog sadri: predmet koncesije, procenu ulaganja, okvirni rok trajanja koncesije, uslove za realizaciju, predlog o visini naknade, namena za korienje. Vlada daje odgovor u roku od etiri meseca.2. Predlog za donoenje akta o koncesiji nadleno ministarstvo dostavlja Vladi u roku od est meseci. Sadri: predmet i razloge koncesije, podatke o uticaju, novana sredstva, prava i obaveze3. Vlada donosi Koncesioni akt (objavljuje ga u Slubenom glasniku)4. Tenderska komisija sprovodi javni tender za dodeljivanje koncesije5. U roku od 30 dana Vlada donosi odluku o odreivanju koncesionara6. Ugovor o koncesiji zakljuuje Vlada sa koncesionarom7. Osnivanje koncsionog preduzea u Srbiji Drutvo sa ogranienom odgovornou

30. OBAVLJANJE PRIVREDNE DELATNOSTI U INOSTRANSTVUTo je obavljanje proizvodnih, trgovinskih, usluznih, bankarskih I drugih finansijkih delatnosti u skladu sa propisima zemlje u kojoj se ti poslovi obavljaju. Osnivaci mogu biti privredna drustva, drugo pravno lice, banke, osiguravajucei reosiguravajuce organizacije upisane u registar za obavljanje privrednih delatbosti u inostranstvu. Ove delatnosti se mogu obavljati preko preduzeca, predstavnistva, poslovnih jedinica, banaka I drugo. Organizacioni oblik zavisi od vrste osnivaca I delatnosti kojom ce se baviti u inostranstvu. To preduzece se po zakonu moze baviti osnivanjem drugih preduzeca, otvaranjem predstavnistva, ulagati sredstva I u Srbiju. Na postupak osnivanja I nacine poslovanja osnovanog preduzeca u inostr. primenjuju se propisi zemlje osnivaca I propisi zemlje u kojoj se preduzece osniva (tzv. teritorijalni princip). Oblik: sopstveno preduzece- u inostr. je osnovano sredstvima koja u potpunosti poticu od domaceg osnivaca. mesovito preduzece-osnovano sredstvima I stranog osnivaca. Nacin osnivanja preduzeca: domace privredno preduzece moze neposredno osnovati sopstveno preduzece u inostr. ili mesovito pred. ili to moze uciniti preko svog preduzeca koje je vec osnovano u inostr. Izvori sredstava- moze se koristiti:1)dobit ostvarena poslovanje preduzeca u inostr. 2)stvari I prava izrazene u novcuPostupak- osnivac je duzan da nadleznom organu dostavi zahtev koji sadrzi: naziv osnivaca, firmu, sediste I predmet poslovanja preduzeca u inostr., iznos I izvor sredstava. Rezultate poslovanja osnivac utvrdjuje po godisnjem obracunu po propisima zemlje u kojoj je osnovano. Ostvarenu dobit osnivac moze koristiti za povecanje osnivackog uloga u preduzecu, naknadu umanjenog osnivackog uloga, osnivanje novih preduzeca, davanje kredita preduzecuDobit koju ne iskoristi za ove namene duzan je da unese u zemlju. Prestanak osnovanog preduzeca: po odluci osnivaca, u slucajevima predvidjenim Zakonom o visokom poslovanju I po propisima zemlje u kojoj je osnovano. Nadlezni odrag ce doneti odluku o brisanju preduzeca iz registra ako se propisima strane zemlje trajno ukine mogucnost za transfer dobiti I ako preduzece ne vrsi transfer dobiti u zemlji duze od 2 godine.32. MEDJUNARODNO TRGOVINSKO PRAVOGrana prava u kojoj se izucavaju pravila za regulisanje medj. poslovnih odnosa, kojima se ostvaruje promet imovinskih vrednosti izmedju subjekata koji pripadaju razlicitim suverenitetima. Sadrzinu posebnog dela MPP-a cine pravila kojima su regulisani poslovi putem kojih se obavlja medjunarodni promet imobinskih vrednosti. Ovi poslovi se nazivaju medj. trgovacki poslovi, pa se ovaj deo mpp-a oznacava kao medj. trgovinsko pravo. Pod medj. trgovackim poslom se podrazumeva posao zakljucen izmedju ugovornih strana, kojima je priznato svojstvo trgovaca, a cije se dejstvo prostire u najmanje dve drzave. Ove poslove karakterisu 2 elementa:1) posebno svojstvo subjekata koji u njemu ucestvuju I domasaj pravnog dejstva. Ovde ne postoje jedinstvena pravila kojima su odredjeni uslovi za sticanje svojstva subjekta, vec je to regulisano nacionalnim propisima. Ranije su koriscena dva kriterijuma za kvalifikovanje trgovinskih poslova: objektivni I subjektivni. Prema subjektivnom, karakter posla kao trgovackog je odredjivan prema svojstvu ugovornih strana, dok se kod objektivnog nacina polazilo od prirode samog posla. Sa liberalizacijom uslova za ovabljanje trgovine, gube se razlike izmedju gradjanskih I trgovackih poslova. Iz tog razloga se kao savremena tendencija u nac. zakonodavstvima smatra brisanje razlike izmedju trgovackih I gradjanskih poslova.2) drugi elemen se odnosi na medjunarodnikarakter trgovackog posla. Isticanje lemenata inostranosti ima za cilj da naglasi da se ovi poslovi razlikuju od unutrsanjih koji proizvode dejstvo unutar jedne drzave, dok se dejstvo medj. poslova prostire u najmanje dve drzave. MTP je definisano kao skup pravila kojima se uredjuju trgovacki odnosi privatnopravne prirode koji ukljucuju razlicite drzave. MTP cine pravila koja regulisu: 1)medj. prodaju 2)vrednosni papyri I dokumentarni akreditiv 3)propisi o posalovanju u medj. trgovini 4)osiguranje 5) prevoz pomorskim, vazdusnim, zeleznickim, drumski, unutrasnjim vodama 6)pravo industrije svojine I autorsko pravo 7) trgovacka arbitrazaU izvore tako odredjenog MTP spadaju konvencije medj. org.33. OPSTI SPORAZUM O CARINAMA I TRGOVINI- GATTITO-Havanska povelja o stvaranju MO ya trgovinu 1948. UN onferencija o trgovini I yaposljavanju:-pravila o zaposljavanju-robni sporazumi-restriktivna poslovna oraksaZenevski pregovori o Opstem sporazumu o carinama I trgovini kao IV delu Povelje (misli se na ITO)- 1943. usvojen GATT (23 drzave). Cilj: sloboda trgovine zasnovana na tri principa: KNP, zabrana kvantitativnih ogranicenja I ukidanju preferencija. Sadrzina: osnivni tekst, amandmani, interpretativne odredbe, protekol o privremenoj primeni aneksa ugovora.I deo: KNP, Popis koncesija: popis konkretnih privilegija I pogodnosti koje drzave jedna drugoj odbravaju. Dozvoljene uvozne dazbine: carine, druge dazbine- rkvivalentne unutrasnjim porezima, antidumping I kompenzatorske mere, takes I druge dazbineII deo: KNT, sloboda tranzita, antidampinski I kompenzatorske carine, odredjivane carinske osnoviceIII deo: teritorijalna primena, zajedniceske akcije ugovornih strana, prihvatanje, opoziv I izmena koncesija, carinski pregovori, nacin izmene sporazumaIV deo: trgovina I razvoj, principi I ciljevi, obaveze I akcijeRunde pregovora, Kenedi, Tokijska- sporazumevanje o industrijskim proizvodima je bilo manje-vise uspesno, kamen spoticanja su nile subvencije na poljop. proizvode, sikob SAD-EU, Japan.34. SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJASTO-WTO, 1. januar 1995. krenula sa radom. Nastanak: Ukrajinska runda 1986.-1992.; finalnim aktom formirana kao naslednik GATT-a, Marakes 1994.Sadrzina finalnog akta: Sporazum o STO I GATT-u (sporazum o GATT-u se odnosi samo na industrijske proizvode, doslo je do ogranicenja funkcije GATT-a samo na industriju, koji potpao pod regulaciju STO). Protokol Urugvajske runde o poljoprivredi I fitosanitarnim merama, o tekstilu I odeci, o pravilima porekla robe, o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine, o tehnickim barijerama u trgovini, o subvencijama I kompenzatorskim merama (ujedno I nazivi sporazuma koji danas cine deo STO). Podela ostalih MO: Medj. finansijski- MMF, IBRD (za obnovu I razvoj), IFC (Medj. finansijska korporacija), IDA (Medj. agencija za razvoj), MGA, ICISID, EBRD(formirani radi pospesivanja medj. trgovine). Postavljanje pravila koja bi vazila svugde kako bi pospesili trgovinu.Formulating agencies- UNCITRAL, UNIDROIT, UNCTAD, ICC35. POJAM SPOLJNOTRGOVINSKOG POSLOVANJAOvaj pojam obuhvata sledece poslove:1. izvoz I uvoz robe, tj. medjunarodnu kupovinu I prodaju2. poslove medjunarodne spedicije3. poslove medj. prevoza robe I putnika4. medjunarodno saobracajno- agencijske poslove5. turisticke poslove sa inostranstvom6. poslove ugovorne kontrole kvaliteta I kvantiteta robe u medj. prometu7. izvodjenju investicionih radova u inostranstvu8. zastupanje stranih lica9. poslove posredovanja u spoljnotrgovniskom prometu10. postanske, telegrafske I telefonske usluge brodova I drugih plovila11. poslove teljenja, spasavanja I vadjenja brodova I drugih plovila12. vodjenje brodova I poroskotehnicki radovi na moru I podmorju13. aerodromske usluge14. poslove medjunarodnih sajmova15. cevovodni transport16. usluge reklama I ekonomske propaganda17. druge privredne usluge koje se obavljaju u prometu sa inostranstvomZakon o spoljnotrgovinskom poslovanju glasi: Spoljnotrgovinsko poslovanje je spoljnotrgovinski promet robe I usluga I obavljanje privrednih delatnosti u inostranstvu. Uslovi koje preduzece treba da ispuni za obavljanje spoljnotrgovinskog poslovanja: da je opstim aktom preduzeca utvrdjeno da preduzece obavlja spoljnotrgovinsko poslovanje (STP) kao jedinu ili kao jednu od delatnosti. Das u opstim aktom utvrdjeni poslovi I zadaci spoljnotrgovinskog poslovanja (zastupanje I predstavljanje preduzeca, zakljucivanje ugovora). Preduzeca koja se bave izvozom usluga moraju imati sredstva I opremu za njihovo vrsenje koja ispunjavaju odredjene sulove.36. IZVOZNO-UVOZNI POSLOVIOsnovni promet robe sa inostranstvom obavlja se putem izvoza I uvoza, koji se obavljaju zakljucivanjem ugovora izmedju ovlascenih domacih I stranih pravnih I fizickih lica. Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju propisuje obavezu ucesnika u spoljno trgovinskom prometu da prilikom izvoza I uvoza postuju propisani rezim, da zakljuceni posao prijave nadleznim organima, da na uvezenu robu plate carine I druge dazbine, da placanje vrse u skladu sa deviznim propisima, da vode posebnu evidenciju o zakljucenim poslovima I da pribave potrebna uverenja koja prate u izvozu, kao I uvozu. Iznos robe je iznosenje, slanje, odnosno isporuka robe sa teritorije Republike na tirit. druge drzave u skladu sa carinskim propisima. Uvoz robe- unosenje, dopremanje, odnosno isporuka robe sa terit. druge drzave na terit. Republike, u skaldu sa carinskim propisima republike. Nacionalni tretman: na strana lica koja na terit. Rep. uvoze, odnosno sa terit. Rep. izvoze robu, primenjuju se propisi koji se primenjuju na domaca lica. Na uvezenu robu primenjuju se propisi koji se primenjuju na domacu robu, osim propisa kojima se utvrdjuje doomace poreklo robe. Domaca roba jeste roba poreklom iz Republike, u smislu propisa o poreklu robe. Za razliku od slobodnog prometa robe u unutrasanjem prometu, izvoz I uvoz robe svaka drzava u manjoj ili vecoj meri kontrolise. Kolicinsko ogranicenje je najveci ukupan obim pojedine robe, odredjen po vrednosti ili po kolicini koji moze da se uveze ili izveze u odredjenom roku, ukljucujuci I zabranu uvoza ili izvoza- kolicinsko ogranicenje se raspodeljuje u kvote. Kvota je udeo u kolicinskom ogranicenju dodeljen odredjenom licu ili grupi lica. Kvote mogu biti odredjene po vrednosti (vrednosne kvote KV)I po kolicini (kolicinske kvote KK). Utvradjivanje kvota vrsi vlada RS. Ogranicenje uvoza moze da se uvede samo:1) u slucaju kriticne nestasice bitne robe ili potrebe za otklanjanjem posledica takve nestasice2) radi zastite neobnovljivih prirodnih bogatstava, ako se ogranicavanje izvoza primenjuje uporedo sa ogranicvanjaem domace proizvodenj ili potrosnjeKolicinsko ogranicenje uvoza moze da se uvede kao mera zastite: 1)od prekomernog uvoza 2) platnog bilansaNa restriktivnijem obliku uvoza I izvoza se nalazi ona roba za ciji je uvoz ili izvoz potrebno dobiti posebnu dozvolu. Dozvola je ispravna kada se izdaje na zahtev podnosioca za uvoz, transit ili uvoz pojedine robe. Dozvola za uvoz samo radi zastite: javnog morala, zivota I zdravlja ljudi, zivotne sredine I prirodnih bogatstava, nacionalne bezbednosti I zbog primene posebnih pravila trgovine zlatom I srebrom. Dozvolu izdaje Vlada RS I vazi 6 meseci. Uvoz robe koja se nalazi na rezimu kvota podrazumeva da nadlezni organ prvo utvrdi kvote I nakon toga da kvote budu raspodeljene zainteresovanim uvoznicima. Carinskim zakonom dato je ovlascenje Vladi da u skladu sa ciljevima utvrdjene ekonomske politike usvaja kriterijume na osnovu kojih se odredjuju carinski kontigenti, odnosno odobrava uvoz odredjene robe bez placanja carine ili uvoz robe uz placanje carine po stopi nizoj od stope utvrdjene u Carinskoj tarifi. Da bi se odobrio carinski kontigent na uvoz nove opreme, lice odnosno korisnik opreme, pored navedenih uslova mora ispunjavati I jedan od kriterijuma koji se odnosi na: 1)uspostavljanje nove proizvodnje I modernizacija proizvodnje 2) uvodjenje nove tehnologije 3) tehnicko- tehnoloske karakteristike uvozne opreme znacajne za zastitu zivotne sredine; zahtev za odobrenje carinskog kontigenta podnosi se Ministarstvu finansija. Izvoz, odnosno uvoz je izvrsen kada je roba ocarinjena I kada je presla carinsku liniju, odnosno kada je usluga pruzena. Roba koja se uvozi u carinsko podrucje RS podleze placanju carina koje su odredjene Carinskom tarifom ili Carinskim zakonom. Placanju carine ne podlezu: 1) roba u tranzitu preko carinskog podrucja 2)uvezena roba koja se u zemlju vraca neprodata ili koja ne odgovara obavezama koje proizilaze iz ugovora 3)roba koju su domaci drzavljani prijavili prilikom izlaska iz zemlje, koja se vraca iz inostranstva 4)dokumentacija koja se salje u vezi sa medj. licitacijama I konkursima 5)stampani ili snimljeni materijal iz oblasti kulture, prosvete I nauke, kao I dokumentacija koju lica primaju na osnovu medj. ugovora 6)televizijske, filmske ili na drugi nacin snimljene vesti ili slike I programski prilozi za direktnu emisiju sredstvima javnog informisanja 7)potrosni material koji se besplatno prima iz inostranstva, a koji je namenjen ucesnicima simpozijuma, konferencijama u RS 8) poljop. proizvodi koji ostaju u RS kao rezultat umnozavanja u procesu proizvodnje semenske robe od privremeno

44. Izvori prava meunarodne prodajeUgovor o medjunarodnoj prodaji regulisan je brojnim izvorima medjunarodnog i nacionalnog karaktera.

1. to se tie nacionalnih izvora, oni su sadrani uglavnom u trgovakim igraanskim zakonima, a samo u malom broju drava doneti su posebni zakoni o prodaji robe. Iako takvim pravom prvenstveno reguliu ugovorima o unutranjoj prodaji robe, mogu se primeniti i u meunarodnoj prodaji robe kao osnovna ili dopunska pravila. Kao osnovna prava, primenjuju se kada su ih ugovorne strane izabrale kao merodavno pravo ili kada njihova primena proizilazi iz medjunarodnog privatnog prava. Kao dopunska prava, primenjuju se za popunjavanje pravnih praznina ili za tumaenje nedovoljno jasnih odredaba Bekih konvencija o ugovorima koji se tiu meunarodne prodaje robe, kada se kao osnovni izvor prava primenjuje Beka konvencija o ugovorima o meunarodnoj prodaji robe.

2. Izvoremeunarodnog karaktera ine konvencije, model ugovora, formalni i standardni ugovori, opti uslovi poslovanja, kodifikovana pravila i medjunarodni obiaji. Meunarodni ugovori su nastali iz tenje da se unifikuju ili harmonizuju nacionalni propisi kako bi se smanjile ili izgubile razlike koje izmeu njih postoje. Prema karakteru norme koju sadre, ove norme moemo podeliti na:a) One koje sadre koliziona pravilab) One koje sadre materijalna pravilaMeunarodni izvori se mogu podelitina konvencije i autonomne izvore.

1. Konvencije ( od onih koje sadre materijalne norme) su: a)Konvencija UN-a o meunarodnoj prodaji robe iz 1980.god ili Beka konvencija o medj prod robe.b) Konvencija o zastarelosti potraivanja u oblasti medj. Kupoprodaje iz 1947.god uz Protokol i izmene iz 1980c) UNIDROIT konvencija o zastupanju u medjunarodnoj prodaji robe - 1983. God2. Konvencije koje sadre koliziona pravila najznaajnije su:a) Konvencija o pravu koje se primenjuje na ugovore o medjunarodnoj prodaji robe iz 1955.godb) Konvencija o merodavnom pravu koje se primenjuje na ugovore o medj. prodaji (Haka iz 1986.god) i druge. Autonomni izvori U njih spadaju opti uslovi poslovanja, formalni ugovori, medjinarodni obiaji, UNIDROIT naela i Naela evropskog ugovornog prava. Pod formalnim ugovorima i optim uslovima poslovanja podrazumevaju se oni koja su doneli veliki proizvoai i prodavci ali i pojedine medj organizacije za prodaju specifinih vrsta robe (npr enevski opti uslovi poslovanja i tipski ugovori). UNIDROIT naela i naela evropskog ugovornog prava spadaju u dopunske izvore jer su usvojeni u formi tzv mekog prava pa im je primena samo preporuena. Kada se govori o obiajima Beka konv iz 1980 obavezuje na potovanje obiaja oko kojih su se strane sloile. U pogledu osnova obaveznosti obiaja u osnovi je prihvaeno normativno ili objektivno shvatanje pravne prirode

46. Pregovori za zakljuenje ugovora o medjunarodnoj prodajiSvrha pregovora:Zakljuenju ugovora o medj prometu po pravilu prethode pregovoro. Pregovori uglavnom imaju dvostruku ulogu 1 da omogue stranama da se bolje upoznaju i da im pomognu u odreivanju sadrine budueg ugovora usklade stavove i preciziraju potrebne detalje oko meusobnog poslovnog delovanja. Kao krajnji cilj pregovora oznaava se zakljuenje ugovora medjutim pregovori se ne moraju uvek zavriti zakljuenjem ugovora jer postoje situacije u kojima jedna od strana u pregovorima nema u interesu da se ugovor zakljui ili se u toku pregovora odlui da odustane od zakljuenja ugovora. Tako se postavlja pitanje koji je krajnji cilj- zakljuenje ugovora ili samo razmena miljenja strana, kao i pitanje dokle se prostire odgovornost za vodjenje pregovora: da li se odgovornost zavrava na zakljuenju ugovora ili se ona proiruje i na sama dejstva zakljuenog ugovora. Tu se dalje otvara pitanje pravnih praznina kao i tumaenja nejasnih odredbi tako zakljuenog ugovora. Odgovor daje merodavno pravo jer Beka konvencija ne regulipe voenje pregovora. Ali o pitanjima prekida pregovora i spreavanja da se zakljui ugovor i tete naslate usled toga primenjuju se odredbe Konvencije. Samo prevno dejstvo pregovora nije obavezujue ni za jednu stranu pregovora u smislu da se mora postii cilj zakljuenja ugovora. Pitanje odgovornosti za vodjenje pregovora se razlikuje u zavisnosti od razliitih pravnih sistema.Razlike su u osnovu, vrsti i obimu odgovornosti - Medjunarodni ugovori pitanje odgovornosti za vodjenje pregovora nije na izriit nain regulisano Konvencijom . Njome je jedino propisana obaveza da se prilikom tumaenja njenih odredaba mora voditi rauna o tome da ona ima medjunarodni karakter i potrebi da se unapredi jednoobraznost njene primene kao i potovanje savesnosti i potenja u medj trgovini.Prema jednoj od odredaba UNIDROIT naela osnov odgovornosti strana koje vode pregovore se nalazi u ponaanju u looj veri tj suprotno naelima savesnosti i potenja. Isti osnov je prihvaen i u Naelu evropskog ugovornog prava. Zakon o obligacionim odnosima u lanu 30, propisuje odgovornost strane koja je vodila pregovore bez namere da zakljui ugovor ali ukoliko je svojim ponaanjem drugoj strani nanela tetu. - Zemlje pisanog prava Osnov odgovornosti za vodjenje pregovora obicno je traen uglavnom u povredi naela savesnosti i potenja samostalno ili u kombinaciji sa naelom zabrane zloupotrebe prava i naela zabrane nanoenja tete drugom- to se tie zemaljama gde vai common law strane koje pregovaraju slobodne su da odustanu od pregovora bez ikakve odgovornosti.Osnov i priroda odgovornosti - Ugovorna i delikatna odgovornost - Teorija o odgovornosti za vodjenje pregovora kao ugovornoj odgovornosti potie iz 19og veka od nemakog pravnika Rudolfa Geringa koji je smatrao da se izmedju strana u pregovorima uspostavljaju posebni pravni odnosi poverenja koji podrazumevaju obavezu panje. Povreda ove obaveze stvara culpa in contrahendo iz koje nastaje odgovornost. U sluajevima kada ugovor nije nastao osnov odgovornosti se trai van ugovora i u pitanju je ugovorna ili delikatna izazvana ponasanjem strane suprotno nacelu savesnosti i potenja. Strana koja vri pregovore ponaa se suprotno naelu savesnosti i potenja ako svojim radnjama stvara kod strane privid o postojanju neega to u stvari ne postoji stvara privid da je ugovor mogu i da ga zaista eli. Takvo ponaanje predstavlja gradjansko pravni delikt pa se osnov odgovornosti ne trai u povredi ugovora ve van njega u krivici tetnika.Uslovi za odgovornost i visina naknade teteZakon o obligacionim odnosima predvidja odgovornost za naknadu stete strane koja je vodila pregovore bez namere da zakljui ugovor ili je od postojee namere odustala bez osnovanog razloga. U oba sluaja je potrebno da je teta nastala. U civil law sistemu obim naknade tete je ogranien na stvarno nastalu tetu koja se mora dokazati, a ne obuhvata i izgubljenu dobit. tetu nastalu voenjem takvih pregovora obino ine putni trokovi, trokovi izrade studija, elaborata i projekata.Znaaj preliminarnih sporazumaRezultati pregovora sadrani su u tzv preliminarnim sporazumima ili sporazumima koje strane u razliitim gormama zakljuuju u toku pregovora sa ciljem ili da konstatuju o kojim pitanjima su se dogovorile ili da utvrde elemente koji su od znaaja za vodjenje pregovora i da preciziraju dalji tok pregovarakog procesa. U praksi ih nalazimo pod razliitim nazivima kao to su: pismo o namerama, sporezumi o pregovorima, memorandum o razumevanju itd. Prelimunarnu sporazum obavezuje strane ako su se dogovorile o svim putanjima budueg ugovora i u sluaju da ugovor ne bude zakljuen oteena strana ima pravo ne samo na stvarnu tetu, ve i na izgubljenu dobit i ispunjenje. Neizvesnost u pogledu karaktera i obavezujueg dejstva prethodnog sporazuma strane koje u njima uestvuju mogu otkloniti unoenjem odreenih klauzula u sporazum kao to su : klauzule o poverljivosti ili ekskluzivitetu, dentlmenske klauzule...Dentlmenske klauzule - u sporazumu o pregovorima ili posebne dentlmenske klauzule kojim strane iskljuuju svaku odgovornost za prekid pregovora sudovi uglavnom priznaju bez bilo kakvih uslova ili uz ogranienje da se iskljuenje odgovornosti kree u granicama savesnog postupanja.Klauzulom o ekskluzivitetu jedne ili obe strane se obavezuju da u toku pregovora nee stupati u paralelne razgovore sa treim licima radi zakljuenja istog ugovora.Klauzulom poverljivosti strane se obavezuju da e informacije koje meusobno razmenjuju tretirati kao poverljive.Mermer klauzule su klauzule o spajanju ili integritetu. To su ugovorne odredbe kojima ugovorene strane potvrdjuju da ugovor koji su zakljuili u pisanoj formi obuhvata sve dogovorene uslove i da predstavlja jedinu i iskljuivu izjavu njihove saglasnostiZa razliku od Koncencije, UNIDROIT naela i EPCL poznaju klauzulu o integritetu. Prema Unidroit naelima ovakve klauzule ne dozvoljavaju ugovornim stranama da pisane ugovore sa ovakvom klauzulom osporavaju dokazima u prethodnim izjama ili sporazumima, kao ni da ih dopunjuju.Evropskim principima je dozvoljeno da se prethodne iujave i sporazumi koriste kod tumacenja ugovora ako ugovorne strane nisu na izriit nalin iskljuile takvu mogunost. Otkrivanje i uvanje podataka u toku pregovoraCivil law vodjenje pregovora u dobroj veri podrazumeva i obavezu otkrivanja podataka koji su od znaaja za budue ugovor dok u zemljama common law-a ne postoji takva obaveza. Razlike evrokontinentalnog i anglosaksonskog prava postoje i u drugim segmentima poput uslova za punovanost ugovora, pravnog dejstva, prestanka ugovora itd. Beka konvencija ne sadri odgovore o ovom pitanju. Unidroit naelima predvia se pbaveza strane koja vodi pregovore da one informacije koje su joj saoprile kao poverljive u toku pregovora ne otkriva i da ih ne koristi na neodgovarajui nain u svoje svrhe bez obzira da li je kasnije zakljuen ugovoe. U suprotnom, povreda ove obaveze moe dovesti do naknade tete zasnivao na primljenoj koristi od druge strane. Prema praksi engleskih sudova ne postoji obaveza prodavca da obavesti kupva da se nalazi u zabludi u pogledu informacija koje se odnose na predmet ugovora o prodaji dok francusko i nemako na to obavezuju. Zato se francusko u odn na englesko pravo smatra za pozitivno, altruistiko i konkretno.

Znaaj pregovoraPored osnovnog cilja koji se sastoji u zakljucivanju ugovora, pregovori imaju znaaj za kasnije formulisanje sporednih taaka ugovora i za tumaenje pravne namere ugovornih strana u sluajevima kada to nije ugovorom uinjeno na jasan nain.Ponuda u optem smislu predstavlja predlog jedne strane za zakljuenje ugovora. Prema Konvenciji ponuda je definisana kao predlog za zakljuenje ugovora upuen jednom ili ka vie odreenih lica ako je dovoljno odreen i ako ukazuje na nameru ponuduoca da se obavee u sluaju prihvatanja.

57. Prenos svojine

Prema Konvenciji UN-a o ugovorima o medjunarodnoj prodaju robe, odredjena je obaveza prodavaca da kupcu prenese svoju svojinu ali ne i nacin njenog prenosa. Nacin prenosa regulisan je odredbama merodavnog nacionalnog prava, ali u vecini zakonodavstvo je ovo pitanje ostavilo stranama da ga rese sporazumom. Medjutim ako se nisu strane sporazumele, resenja koja postoje u nacionalnim pravima mogu se podeliti u dve grupe:1) sistem tradicije2) konsenzualni sistemNa sistemu tradicije zasnovana su tzv. germanska grupa prava. Prema resenjima koja sadrze ova grupa prava, za sticanje svojine potreban je pravni osnov i nacin sticanja svojine.Pravni osnov predstavlja ugovor o prodaji, a predaja stvari predstavlja nacin sticanja svojine. Predstavnike konsenzualnog sistema cine italijansko i francusko pravo. Prema ovom pravu, svojina se prenosi samim zakljucivanjem ugovora tj. od presudnog znacaja je namera strana. Na genericnim stvarima svojina prelazi sa prodavca na kupca tek kada su stvari individualizovane. Za prodavca prenos svojine predstavlja jednu od ugovornih obaveza cijim ispunjenjem stice pravo da od kupaca zahteva isplatu. Za kuca je sticanje svojine na kupljenoj robi od znacaja jer ga tek posedovanje svojine pravno legitimize da u potpunosti koristi kupljenu robu. Prodavac je obavezan ne samo da isporuci robu nego id a kupcu omoguci mirno koriscenje kuljene robe tako sto ce robu isporuciti bez pravnih nedostataka.Pravni nedostaci postoje u slucaju kada na isporucenoj robi postoje pravo ili zahtevi trecih lica. Da bi prodavac prodao robu mora da ima svojinu nad tom robom. Ako je isporucio robu na kojoj nije imao svojinu, a taj ugovor se smatra saobraznim onda ce se isporucen roba smatrati nesaobraznom. Posebnu vrstu opterecenja na prodatoj robi cine prava javnih vlasti, a to mogu biti opste zabrane uvoza ili izvoza ili neki unutrasnji propisi. Ali ako su zahtevi trecih lica nastali zahvaljujuci kupcu, prodavac nije odgovoran. Prodavac moze svesno ili nesvesno prodavati prava intelektualne svojine. Moze se desiti da prodavci ne znaju da vredjaju prava intelektualne svojine. U takvim slucajevima treca lica imaju prava prema isporucenoj robi. Pod pravima intelektualne svojine podrazumevaju se prava industrijske svojine i autorska prava. Samo saznanje kupca o zahtevima trece strane nije dovoljno, vec moraju postojati pozitivni koraci od trece strane. Kupac mora obavestiti prodavca o postojanju ovakvih zahteva radi preduzimanja zastite. To mora uraditi u sto kracem roku. Konvencija ukazuje na razumni rok od dve godine. Na kraju treba reci da do raskida ugovora dolazi samo ako neobrazovanost roizvodi bitnu povredu ugovora.

58. Pojam i znacaj INCOTERUS KLAUZULA

Pravilima Becke konvencije o prelazu rizika regulisane su brojne i razlicite situacije, medjutim Konvencija se u praksi ne primenjuje tako cesto iz razloga sto trgovci nastoje da pronadju jednostavnija i za njih razumljivija pravila koja bi bila shvacena na jednoobrazan nacin u celom svetu. Odgovarajuci na takve zahteve MTK iz Pariza je donela posebna pravila u kojima su pitanja rizika i snosenja troskova regulisana potpuno nezavisno od slozenih pravnih pitanja kao sto su istorija robe ili prenos svojine. Pravila su skraceno nazvana Incoterms (International Commercial Terms) medjunarodni trgovinski termini ili klauzule. Pravna priroda donosilac ovih pravila je Medjunarodno urduzenje trgovaca - nedrzavno vladino telo, pa tko prema donosiocu i nacinu donosenja spadaju u autonomne izvore medjunarodnog poslovnog prava ili mekog prava. Prema strukturi pravila su sastavljena od popisa obaveza koje imaju strane iz ugovora o prodaju robe sa preciznim naznacenjem mesta i vremena u kome prelazi rizik sa prodavca na kupca, kao i jasno odredjenje strane koja snosi troskove prevoza ili ostale troskove u vezi sa isporukom i prevozom. Pravila ili termini koji su uzeti iz postojece trgovinske prakse odrzavaju interese trgovaca,a ne neka apstraktna ili doktrinirana pravna nacela. Na taj nacin su izbegnute razlike u tumacenju koje nuzno prate medjunarodne izvore. S obzirom na ugovornu pravnu prirodu, pravila obavezuju samo ukoliko su ugovorena. Ugovaranje se moze izvrsiti unosenjem punog teksta u ugovor o prodaji ili upucivanjem na konkretnu klauzulu ili pravilo. Iz razloga brzine i jednostavnosti u praksi se koristi drugi nacin. Medjutim, nije dovoljno na opsti nacin ugovoriti primenu Incoterus klauzula, vec mora biti odabrana i naznacena konkretna klauzula. Sadrzina i domasaj primene Incoterus pravila obuhvataju 13 razlicitih klauzula kojima je regulisan prelaz rizika u razlicitim situacijama koje postoje samo u ugovorima o prodaju pokretne robe. Nabrojane su tzv. identifikovane obaveze ugovornih strana iz ugovora o prodaju, koje se odnose na stavlanje robe na raspolaganje ili na predaju radi prevoza, kao i obaveze nastale uvozom ili izvozom, i podelo rizika izmedju ugovornih strana. U pogledu rizika za gubitak i stecenje robe i troskova, prihvaceno je opste pravilo da rizik i troskovi prelaze sa prodavca na kupca u momentu isporuke robe, ali Incoterus klauzulama nisu regulisana pitanja prenosa svojine, niti posledice koje nastaju usled povrede ugovora. U teritorijalnom smislu Incoterms pravila su namenjena pre svega za ugovore o medj. prodaji robe kod kojih roba prelazi drzavnu granicu, ali se mogu koristiti i u ugovorima o prodaji i unutrasnjem prometu. Podela- izvrsena je prema obliku obaveza prodavaca: pocev od najmanjeg broja do najvise obaveze u 4 kategorije E,F,C,D. Ibaveze iz svih ovih klauzula su grupisane u 10 glava pri cemu svaka glava na strani prodavca kao i u ogledalu oslikava poziciju kupca u vezi sa istim pitanjima. Iako se broj i vrsta obaveza prodavaca i kupca razlikuju, zavisno od klauzule, u svima dominira obaveza prodavaca da isporuci robu. Za obavezu prodavca da isporuci robu vezano je i pitanje prelaza rizika i snosenja troskova koji se odnose na robu. Prelaz rizika je regulisan po mestu i vremenu u sekcijama A5, B5, A4, B4. Sto se kupca tice, usvim klauzulama je predvidjena njegova obaveza da primi obavezu, kasnjenje sa prijemom isporuke, nece odloziti prelaz rizika i troskova.

59. Incoterms klauzule grupe E

Grupa E polazak. U ovu grupu spade klauzula EXW franko fabrika (ugovorno mesto). Ako klauzula pocinje slovom E onda oznacava da prodavac ima najmanje obaveza. Kod ove kluzule prodavac je jedino obavezan da robu stavi na raspolaganje kupcu u dogovorenom mestu, obicno u njegovom sedistu ili mestu poslovanja, ili mestu gde se nalazi fabrika, skladiste. Prodavac nije odgovoran za utovar robe na vozilo koje obezbedjuje kupac, ali je duzan da obavesti kupca u odredjenom roku d ace mu roba biti stavljena na raspolaganje. Rodavac snosi rizik i troskove u vezi sa robom dok ne bude stavljena na raspolaganje kupcu, propisno individualizovana kao ugovorna roba u ugovorenom mestu i roku isporuke. Od momenta predaje robe, rizik prelazi na kupca koji ima osnovnu obavezu da plati cenu i snosi troskove i rizik iznonsenja robe iz prostorije prodavca, odnosno ugovorenog mesta.

60. Incoterms klauzule grupe F

Grupa F glavni prevoz nije placen. U ovu grupu spadaju FCA franko prevoznik (ugovoreno mesto), FAS franko uz bok broad (ugovorena luka otpremnine). Klauzule koje pocinju slovom F obavezuju prodavca da isporuci robu za prevoz po instrukcijama koje je dao kupac i da ocarina robu za ivoz.FCA klauzula franko prevoznik, pod prevoziocem se podrazumeva svako lice koje je imenovao kupac i koje se ugovorom o prevozu obavezalo da obavi prevoz ili da obezbedi obavljanje prevoza kome prodavac isporucuje robu ocarinjenu za izvoz na ugovoreno mesto. Ako je u ugovoru kao mesto isporuke odredjeno mesto poslovanja prodavca ili njegovo sediste, isporuka je izvrsena kada je roba utovarena na kupcevo sredstvo prevoza. U ostalim slucajevima, roba je isporucena kada je stavljena na raspolaganje prevoziocu ili drugom licu koje je imenovao kupac. Kupac je duzan da preuzme isporuku, plati cenu in a svoj rizik i trosak pribavi uvoznu dozvolu i druga odobrenja, obavi carinske formalnosti za uvoz robe i dao svom trosku ugovori revoz robe od ugovorenog mesta. FAS klauzula - franko uz bok broad (ugovorena otpremna luka), prodavac je isporucio robu kad je roba postavljena uz bok plovila u otpremnoj luci. Prodavac je duzan da postavi robu uz bok plovila u otpremnoj luci. Prodavac je duzan da postavi robu uz bok plovila koje je imenovao kupac u dogovoreno vreme i na nacin koji je uobicajen u toj luci. Prodavac je obavezan id a blagovremeno obavesti kupca da je roba isporucena uz bok imenovanog broda, od tog trenutka kupac snsi sve troskove i rizike. FOB klauzula franko brog (ugovorena otpremna luka), prodavac je isporucio robu, kada je roba presla preko ograde broda u odgovarajucoj otpremnoj luci . Prodavac je duzan da isporuci robu u ugovorenoj otpremnoj luci, u ugovoreno vreme, na nacin koji je uobicajen u toj luci i na plovilo koje je imenovao kupac. Prodavac je duzan da obavesti kupca da je roba isporucena, sve dok roba ne predje ogradu broda prodavac snosi sve troskove i rizike, a od tog momenta kupac ih preuzima.

61