Medjunarodni prevoz putnika
U inostranstvo po strogim pravilima
LID
Iako na prvi pogled izgleda da je za bavljenje prevozom putnika
iz nae zemlje u inostranstvo i nazad dovoljno imati autobus, firme
koje se bave ovim poslom moraju da ispune jo niz uslova i da za to
pribave mnoga dokumenta. Tek kada ispune sve to je propisano i to
dokau "papirima", prevoznici mogu da dobiju neophodne dozvole za
ulazak u strane zemlje. Ove dozvole nae firme dobijaju od naih
nadlenih organa, to jest Odseka za meunarodni prevoz putnika pri
Ministarstvu za kapitalne investicije, ali ih, u stvari, izdaju
zemlje u kojima se obavlja prevoz. U elji da pomognemo svima koje
ova tematika zanima, pokuali smo da detaljno objasnimo ta kau nai i
meunarodni propisi, koje vrste prevoza postoje, kako se dobijaju
dozvole, i sve ostalo to je u vezi sa meunarodnim prevozom
putnika.
Vrste prevoza putnika
Linijski, vanlinijski...
Prema naim, kao i meunarodnim propisima, prevoz putnika je
podeljen u nekoliko vrsta. Od vrste prevoza zavisi i kakve su
dozvole potrebne, kako se dobijaju i drugo. Osnovna podela je na
vanlinijski i linijski prevoz. Linijski prevoz se obavlja na
unapred utvrenoj relaciji, i to redovno tokom dueg vremenskog
perioda, na osnovu reda vonje. To su uobiajene linije izmeu dva ili
vie gradova. Pojednostavljeno reeno, u vanlinijski prevoz spadaju
svi prevozi koji nisu linijski. Postoji nekoliko vrsta vanlinijskog
prevoza, a osnovna podela je na povremeni i naizmenini. U povremeni
vanlinijski prevoz spadaju krune vonje, kao to su ekskurzije,
"oping ture" i slina putovanja na kojima se ista grupa putnika vozi
u inostranstvo i vraa u zemlju. U povremeni prevoz spadaju i vonje
kada autobus odveze putnike, na primer u strani hotel, i vraa se
prazan, a takoe i kada odlazi prazan da bi preuzeo putnike i
dovezao ih u nau zemlju. Posebna vrsta vanlinijskog prevoza je
naizmenini prevoz, koji se obavlja tako to autobus odvozi jednu
grupu putnika, a sa istog mesta vraa drugu. Ovakva vrsta prevoza se
obino izvodi tokom nekoliko meseci, kada traje sezona, da bi se
odvezle i vratile grupe turista koje odsedaju u istom mestu. Na
poetku sezone, tj. kada odvozi prvu grupu, autobus se vraa prazan
jer jo nema grupe koju bi vratio, a za vraanje poslednje grupe
autobus odlazi prazan a vraa se pun.
Osnovni princip
Reciprocitet
Svaka zemlja eli da ima kontrolu nad prevozom koji se obavlja na
njenoj teritoriji i pri tome se trudi da u prvi plan stavi
sopstvene interese. Zato se dozvole za prevoz izdaju na bazi
reciprociteta, odnosno, grubo reeno, mi dobijamo onoliko dozvola za
strane zemlje koliko mi izdamo dozvola strancima da voze kroz nau
zemlju. Kod uspostavljanja meunarodnih linija, neophodno da na
prevoznik ima saradnju sa nekom firmom iz zemlje u koju vozi, i da
sa njom praktino podeli posao na toj liniji. U nekim sluajevima se
zahteva da oba partnera obavljaju priblino jednak deo posla, ali to
nije uvek obavezno.
Vrste dozvola
Bilateralne i tranzitne
Dokument kojim strana zemlja dozvoljava nekom naem prevozniku da
na njenoj teritoriji obavlja prevoz zove se Dozvola za meunarodni
prevoz. Ona je u svim zemljama obavezna za linijski prevoz, dok kod
vanlinijskog prevoza ovo zavisi od vrste prevoza i zemlje. Za krune
vonje i vonje kada autobus odlazi pun a vraa se prazan, najee nisu
potrebne dozvole, a za odlazak praznog a vraanje punog autobusa
obino treba imati dozvolu. U osnovi, postoje dve vrste dozvola
bilateralne i tranzitne. Tranzitna, kao to joj ime kae, dozvoljava
prolazak kroz zemlju bez usputnih iskrcavanja i ukrcavanja putnika,
dok bilateralna dozvoljava dovoenje i odvoenje putnika. U svakom
sluaju, u dozvolama se jasno definie ta prevoznik na osnovu njih
moe da radi, to jest kojom trasom moe da se kree, na kojim
stanicama sme da se zaustavlja, po kom redu vonje i slino.
Uverenje o osposobljenosti
Prvi korak
Meunarodnim prevozom mogu da se bave samo preduzea koja su za to
registrovana, a da bi neka firma dobila dozvolu za meunarodni
prevoz putnika, potrebno je da prethodno ispuni uslove za dobijanje
Uverenja o osposobljenosti za obavljanje meunarodnog prevoza u
drumskom saobraaju. Dokumentacija kojom se to dokazuje se podnosi
Minstarstvu za kapitalne investicije. Jedan od osnovnih uslova je
da se firma bavila prevozom u domaem saobraaju najmanje tri godine,
ili da se pre donoenja Zakona o meunarodnom prevozu u drumskom
saobraaju (to je bilo 1998. godine), bavila meunarodnim prevozom.
Pomenuti uslov za iskustvo u domaem prevozu nije u propisima do
kraja definisan, to jest nije sasvim razjanjeno kojom vrstom
prevoza je trebalo da se bavi prevoznik. Meu najvanijim uslovima je
i dovoljan broj vozila, o emu direktor preduzea treba da podnese
izjavu. Za vanlinijski prevoz je potrebno da firma ima najmanje dva
autobusa, a za linijski najmanje tri za prvu liniju, a za svaku
sledeu jo jedan. Autobusi mogu da budu vlasnitvo firme ili
iznajmljeni, uz uslov da broj iznajmljenih vozila ne sme da bude
vei od broja vozila u vlasnitvu. Jedan od uslova je i finansijski,
pa firma mora da priloi potvrdu ili garanciju banke da raspolae
zakonom odreenim sredstvima. Iznos se odreuje tako to firma za
svako sedite u autobusima koje koristi mora da ima dinarski iznos u
vrednosti od 100 evra, a minimalan iznos po autobusu je 2.500 evra.
Ako, na primer, prevoznik ima dva autobusa sa po 48 sedita,
minimalni iznos na raunu mora da bude 9.600 evra. Takoe je
neophodno posedovanje odgovarajueg parking prostora, to se vidi iz
Reenja o ispunjenosti uslova za otpoinjanje i obavljanje javnog
vanlinijskog i linijskog prevoza putnika. Svi prevoznici, i u
domaem i u meunarodnom saobraaju, ovo reenje dobijaju jednom
godinje od Inspekcije za drumski saobraaj. Predvieno je da se za
svako vozilo prilau i sertifikati o ispunjenosti ekolokih i
bezbednosnih normi (npr. Euro 3 itd.). Poto za ove karakteristike
ne postoje ogranienja, niti je definisan nain dobijanja
sertifikata, oni u praksi nisu obavezni. Jo neka pravila za
izdavanje Uverenja za obavljanje meunarodnog prevoza u drumskom
saobraaju nisu sasvim definisana, pa se ova uverenja, u stvari, i
ne izdaju kao poseban dokument, ve Ministarstvo uvidom u
dokumentaciju samo utvruje da li prevoznik ispunjava uslove za
njegovo dobijanje, i taj podatak se koristi pri izdavanju Dozvola
za obavljanje prevoza.Red vonje
Drugi korak
Jedan od preduslova za dobijanje dozvole za prevoz putnika u
linijskom prevozu je da prevoznik dobije odobrenje za red vonje na
liniji koju planira da otvori. To u sutini znai da on treba da
usaglasi svoje planove sa drugim prevoznikim firmama. Usaglaavanje
linija se obavlja jednom godinje u Privrednoj komori Srbije i to
tako to se najpre, do 31. oktobra, prikupljaju svi zahtevi za
uspostavljanje linija. U Privrednoj komori se ovi zahtevi uporeuju,
i zatim se krajem godine usaglaavaju na sastanku prevoznika.
Osnovni cilj je da se linije ne preklapaju, to jest da dva
prevoznika ne obavljaju prevoz na istoj relaciji u isto ili slino
vreme. Jedno od pravila je da na linijama kraim od 500 kilometara
razmak izmeu polazaka mora da bude najmanje osam sati, a za linije
due od 500 kilometara minimum je osam sati. Nove linije ne mogu da
"uu u termin" postojeih, osim ako prevoznik koji ve ima liniju ne
da saglasnost. Ako se dogodi da dve firme u istoj godini podnesu
zahtev za rad na istoj relaciji, one svoje redove vonje ne moraju
da usklauju. Kada se usklaivanje zavri, firma dobija pravo na
uspostavljanje linije, to jest odobrava joj se red vonje koji je
traila na odreenoj liniji, to jo ne znai da je dobila dozvolu za
obavljanje prevoza. Inae, kod vanlinijskog prevoza ne postoji bilo
kakvo usaglaavanje trasa i termina izmeu prevoznika, niti je
potrebno da bilo ko odobri red vonje.
Dobijanje dozvole
Poslednji korak
Dozvole za prevoz u stranoj zemlji se dobijaju uz posredovanje
naeg Ministrastva za kapitalne investicije. Sva potrebna dokumenta
se predaju ovom ministarstvu, a ako su ispunjeni uslovi, ono u
kontaktu sa organima stranih zemalja od njih dobija dozvole. Meu
potrebnim dokumentima za linijski transport su odobren red vonje i
ugovor sa stranim partnerom. Ministarstvo najpre proverava da li
prevoznik ispunjava uslove koje odreuju nai propisi, a zatim upuuje
zahtev za izdavanje dozvole u zemlju u kojoj je krajnje odredite
prevoza. Procedura donekle zavisi od drave o kojoj je re, a kada se
od nje dobije bilateralna dozvola, sledi obezbeivanje tranzitnih
dozvola od zemalja kroz koje autobus prolazi izmeu nae zemlje i
zemlje u kojoj se linija zavrava. Strani organi svoje dozvole alju
naem ministarstvu, a od njega na kraju prevoznik dobija dozvole za
sve zemlje kroz koje prolazi, ukljuujui i nau. Postupak dobijanja
dozvola za linijski transport obino traje nekoliko meseci, a one
vae tri do pet godina. Procedura je slina i za vanlinijski
transport ali moe da bude jednostavnija jer se ova vrsta dozvola sa
mnogim dravama obezbeuje na bazi kontingenata. To znai da nae
ministarstvo od odgovarajueg organa strane zemlje unapred dobije
izvesnu koliinu praznih dozvola, obino u zamenu za istu koliinu
naih dozvola. Kada neki prevoznik trai dozvolu da bi obavio neki
pojedinani prevoz, nije potrebno ekati da nae ministarstvo stupi u
kontakt sa stranim organima, ve ono jednostavno izdaje stranu
dozvolu koju je prethodno dobilo.
Prevoz bez dozvola
U nekim sluajevima prevoz se moe obaviti i bez dozvole, i to
samo u vanlinijskom prevozu. Razliite zemlje imaju razliita
pravila, a u veini se za krune ture ne zahteva dozvola. Ima i
izuzetaka, pa su za Italiju neophodne dozvole i za krune ture.
Dozvole esto nisu potrebne ni za vonje kada autobus odlazi pun a
vraa se prazan. Za obrnut sluaj (odlazak praznog i povratak punog
autobusa) neophodne su dozvole, koje se esto teko dobijaju, jer se
svaka zemlja trudi da onemogui stranoj firmi da uzima putnike sa
njene teritorije, jer time uzima posao domaim prevoznicima. Naa
zemlja ima poseban sporazum o tranzitnim dozvolama sa Bugarskom,
tako da za prolazak kroz ovu zemlju nisu potrebne dozvole.
Pravila
Zabranjeno sve to nije dozvoljeno
Pri prevozu u inostranstvu, nai prevoznici moraju strogo da se
pridravaju pravila, to pre svega znai da rade ono to im je dozvolom
odobreno. U tranzitnim zemljama je zabranjeno primati ili
iskrcavati putnike, a u zemlji u kojoj je odredite ne sme se
obavljati unutranji transport. To znai da ako naa firma na osnovu
dozvole vozi iz Beograda, preko Minhena do tutgarta, ona u Maarskoj
ne sme ni da prima ni da iskrcava putnike, dok u Nemakoj sme da
iskrca putnike i u tutgartu i u Minhenu, ali ne sme da primi
putnike u Minhenu da bi ih prevezla do tutgarta. Isto tako, kada
vozi u suprotnom smeru, ne sme da prevozi putnike od tutgarta do
Minhena, ve u ovim gradovima sme samo da prima putnike. Za
nepotovanje ovih pravila kazne su veoma visoke, i do nekoliko
hiljada evra. Neki put se ak deava da se prekraj tretira i prema
zakonima koji se direktno ne odnose na prevoz, pa se recimo moe
dogoditi da se zbog prevoza putnika unutar strane zemlje trai
plaanje carine na autobus, jer se smatra da se prevoznik bavio
lokalnim prevozom, a to ne sme da radi vozilom koje nije
uvezeno.
Ekologija
Bez vrstih prepreka
Mada se na Zapadu veoma vodi rauna o ekologiji, kod izdavanja
dozvola nema uslova koji su vezani za ekoloku podobnost autobusa. I
u naim propisima se ovi zahtevi pominju bez veih detalja, pa u
praksi nisu bitni. Ipak, to ne znai da u inostranstvo moe da se ide
bilo ime, jer bez obzira na to to nema konkretnih zahteva za
ispunjavanje Euro normi, i pri rutinskoj kontroli policija moe da
uputi autobus na tehniki pregled ako im se uini da "suvie dimi" ili
da je neto drugo u pogledu ispravnsti sumnjivo.
Dobro je znati
Sopstveni prevoz
Sportski klubovi, na primer, i druge organizacije koje
sopstvenim autobusom ele da putuju u inostranstvo, u pogledu
dozvola se tretiraju isto kao prevoznika preduzea. Takva putovanja
spadaju u vanlinijski prevoz i, poto su to obino kruna putovanja,
za njih u najveem broju zemalja nije neophodna dozvola.
AutomobiliU naem zakonu su kao vozila za meunarodni prevoz
putnika navedeni samo autobusi, a ne i automobili i kombi vozila.
To bi moglo da znai da prevoz kombijem ili automobilom nije
dozvoljen, ali u praksi se on ne spreava.
LizingPravilima za izdavanje Uverenja za osposobljenost odreeno
je da broj vozila uzetih u zakup ne sme da bude vei od broja vozila
u vlasnitvu. Lizing se pri tome tretira kao obian zakup, to
preduzeima koja na lizing nabavljaju vozila moe da predstavlja
ozbiljan problem.
V.L.
Prilog je objavljen na sajtu Spediter.com u saradnji sa
casopisom SAT Plus