Izvorni članak UDK 1:94(292.46)Camus, A. Primljeno 29. 10. 2014. Mislav Kukoč Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, Sinjska 2, HR–21000 Split [email protected]Mediteransko mišljenje Alberta Camusa i filozofija povijesti Sažetak Filozofija povijesti u svojoj osnovi sadrži tezu da ljudska povijest ima svoj smisao, početak i kraj, da postoje pokretačke snage povijesti, da povijesno gibanje, tijekom vlastita linear- nog, progresivnog kretanja, smjera ispunjenju vlastite svrhe i cilja, čije ozbiljenje dovodi do eshatološkog kraja povijesti. Filozofijskopovijesni pristup svjetskoj povijesti kao smislenoj cjelini s početkom i krajem ne susreće se u temeljima zapadnoeuropske tradicije. U antič- koj grčkoj filozofiji, na čijoj se tradiciji temelji mediteransko mišljenje Alberta Camusa, historijska zbivanja uglavnom se vide kao kružno kretanje analogno prirodi. Odbijajući povijesni apsolutizam koji za račun eshatološke budućnosti žrtvuje čovjekovu sadašnjost, Camus se vraća nepobjedivom zahtjevu ljudske naravi čiju tajnu čuva Mediteran. Svojom mediteranskom filozofijom Camus suprotstavlja mjeru – savršenstvu, prirodu – povijesti, pobunu – revoluciji, carpe diem sadašnjosti – eshatonu budućnosti, sunčanu misao Medite- rana – mraku europskog sjevera. Ključne riječi Albert Camus, apsurd, čovjek, Bog, revolt, revolucija, Mediteran, priroda, povijest Filozofija povijesti Filozofija povijesti u svojoj osnovi sadrži tezu da ljudska povijest ima svoj smisao, početak i kraj, da postoje pokretačke snage povijesti, da povijesno gibanje, tijekom vlastita linearnog, progresivnog kretanja, smjera ispunjenju vlastite svrhe i cilja čije ozbiljenje dovodi do kraja povijesti. Polazeći od tih pretpostavki svaka filozofija povijesti postavlja sebi zadatak da spozna bit i smisao povijesti u cjelini, no postavljajući takav zadatak, ona već podrazu- mijeva, kao vlastitu apriornu metafizičku, pa i svjetonazornu pretpostavku, određeno filozofijsko razumijevanje biti povijesti. Misaono razmatranje povijesti kao smislene cjeline rezultat je židovsko-kr- šćanskog teologijsko-antropologijskog pristupa. U tome je smislu Biblija, kao povijest izabranog židovskog naroda, prvo cjelovito povijesno djelo, a pre- vlast židovsko-kršćanske tradicije u zapadno-europskoj kulturi postavila je Bibliju kao paradigmu, osnovu i predložak za povijest čovječanstva. U samim temeljima kršćanstva inaugurirana je trijadična struktura povijesti – početak, linearni tijek razvoja i kraj – s eshatologijskim smislom kao njezinim ispunje- njem, što će postati sastavnim dijelom svake buduće filozofije povijesti. Tročlana shema kršćanskog shvaćanja povijesti sa soteriološko-eshatologij- skim krajem, prisutna je kako u idealističkoj izvedbi, čiji je paradigmatički obrazac Hegelova filozofija povijesti, tako i u materijalističkim interpretaci- jama posthegelovske filozofije povijesti. One se premještaju na sociologijsku
13
Embed
Mediteransko mišljenje Alberta Camusa i filozofija · PDF fileTim riječima završava Camus svoj Mit o Sizifu. S polazne pozicije filozofije apsurda izgrađene u Mitu o Sizifu Camus
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
MediteranskomišljenjeAlbertaCamusa i filozofija povijesti
SažetakFilozofija povijesti u svojoj osnovi sadrži tezu da ljudska povijest ima svoj smisao, početak i kraj, da postoje pokretačke snage povijesti, da povijesno gibanje, tijekom vlastita linear-nog, progresivnog kretanja, smjera ispunjenju vlastite svrhe i cilja, čije ozbiljenje dovodi do eshatološkog kraja povijesti. Filozofijskopovijesni pristup svjetskoj povijesti kao smislenoj cjelini s početkom i krajem ne susreće se u temeljima zapadnoeuropske tradicije. U antič-koj grčkoj filozofiji, na čijoj se tradiciji temelji mediteransko mišljenje Alberta Camusa, historijska zbivanja uglavnom se vide kao kružno kretanje analogno prirodi. Odbijajući povijesni apsolutizam koji za račun eshatološke budućnosti žrtvuje čovjekovu sadašnjost, Camus se vraća nepobjedivom zahtjevu ljudske naravi čiju tajnu čuva Mediteran. Svojom mediteranskom filozofijom Camus suprotstavlja mjeru – savršenstvu, prirodu – povijesti, pobunu – revoluciji, carpediem sadašnjosti – eshatonu budućnosti, sunčanu misao Medite-rana – mraku europskog sjevera.
razinu:upozitivizmuAugusteaComtea,odnosnohistorijskommaterijalizmuKarlaMarxa.Marxjesvoje»materijalističkoshvaćanjepovijesti«,ukasnijojmarksističkojtradicijiformuliranokao»historijskimaterijalizam«,razviouoprecispramHe-gelovaidealizmaiistovrsnih»ideologijskih«interpretacija,noiunjegovojjekoncepcijiprepoznatljivakršćansko-hegelijanskatročlanastrukturapovijesti.Kaošto jezaAugustinakrajnji cilj i smisaopovijestiunjenomeshatološ-komkraju,utranscendentnomKraljevstvuBožjem,azaHegelaudovršenomsamoozbiljenjusvjetskogaduha,takojeizaMarxa»cjelokupnokretanjepo-vijesti zbiljski čin rađanja komunizma«.1Komunizamkaodoba»istinske«povijestijestujednoinjensmisaoinjezinkraj,ačitavdosadašnjihistorijskirazvoj–klasna»pretpovijest«poMarxu–tekjepripravazaeshatološkodobaautentičnogčovjekaiistinskeljudskezajednice.2
Apsurd i revolt
Filozofijskopovijesnompristupusvijetukaosmislenojracionalnojcjelini,ukojojapstraktnouzetičovjekostvarujesvojciljiživotnismisaoutranscen-denciji,odnosnoeshatološkojbudućnosti,AlbertCamussuprotstavljavlasti-topoimanježivotasadašnjeg,zbiljskog,pojedinačnogčovjeka.Naslanjajućise na tradiciju antihistoricističke filozofije egzistencije, odKierkegaarda iNietzscheadoJaspersa iHeideggera, te inspirirankorespondirajućomknji-ževnomrefleksijomDostojevskogaiKafke,Camusuočavaapsurdegzisten-ciječovjekaisvijetaukojemu»vladajuproturječnosti,antinomija,tjeskobailinemoć«.3Polazećiodfilozofijebesmislasvijetaiapsurdaživotačovjekaosuđenognaneminovnusmrt,on razmatraproblemsamoubojstvakaopri-vidnologičnogrješenja.Naime,egzistencijalističkifilozofi,kakokršćansketakoiateističkeprovenijencije,teškosesuočavajusapsurdomegzistencije,ačakikadagapojme,onkodnjihizazivaočaj,mučninu,jad,tjeskobu,nemoć.Stogaegzistencijalnefilozofije,umjestosuočavanjasapsurdomopstojnosti,svebeziznimke»predlažubijeg«iznavlastitasvijeta,uzdižući»donebaonoštoihuništava«,najednojstrani,tenalazećinadu»uonomeštoihlišava«,nadrugoj.4Kršćanskiegzistencijalistipredapsurdomegzistencijetražepribje-žišteuBogukojemuseprepuštajunaprostokaonepojmljivojtranscendental-nosti–poputKarlaJaspersa,bilouiracionalnojvjeri–poputLavaŠestova,odnosnou iluziji transcendencije što relativizirapatnjeovozemaljskeegzi-stencije–poputSørenaKierkegaardakojitako,premaCamusu,pristupadra-govoljnomsakaćenjusvojeduše.Kierkegaardovegzistencijalniočajstanjejegrijeha,samoubojstvojedakakokršćanimazabranjenismrtnigrijeh.Camus,nadrugoj strani, egzistencijalističkibijegodapsurdanaziva»filozofijskimsamoubojstvom«.Zarazlikuodegzistencijalistaonprihvaćaapsurdegzisten-cije kao »metafizičko stanje svjesna čovjeka« koje ne vodiBogu, dapače:»apsurd,tojegrijehbezBoga«.5Camusprihvaćagrijehapsurda,tajpakaosadašnjostiizkojeganebježiuiluzornokraljevstvonebesko,većseputemrevolta ipronicljivosti suočavasnjimkao jedinimmogućimkraljevstvom,zemaljskimiljudskim.Stogaonukonačniciotklanjasamoubojstvoitovla-stitimrevoltom,pobunomprotiviluzornevjereieshatološkenade:
sizifovskoguranje stijene,niti se iluzornonadatida će stijenudotjeratidokonačnogcilja,većtreba,prkosećibogovimaivlastituusudu,svjestanapsur-daegzistencije,postatigospodarsvojegaživotatesefokusiratiinaradinadokolicu,naaristotelovskimišljenea
TimriječimazavršavaCamussvojMit o Sizifu.SpolaznepozicijefilozofijeapsurdaizgrađeneuMitu o SizifuCamususvojoj,premavlastitommišljenju,»najvažnijojknjizi«Pobunjeni čovjekgradisvojufilozofiju revolta protivkršćansko-metafizičkeihegelijansko-marksističkefi-lozofijepovijesti,kojaodčovjekazahtjevažrtvuvlastiteneposredneegzisten-cije na pijedestalu iluzorne eshatologije transcendentne vječnosti, odnosnoimaginarnepovijesnebudućnosti.»Pobunjeni čovjekdoimljese(…)kaode-personaliziranapovijestidejamoderneEurope«,8odnosnokaokondenziranapovijestnovovjekovnezapadno-europskesocijalnefilozofijepovijesti.Veću»uvodu«Camusodređuječovjekakao»jedinostvorenjekojeodbijadabudeonoštojest«,9izčegaserađanjegovrevoltprotivapsurdaegzistencije,štojedokrajarazrađenipromišljenuMitu o Sizifu.Takvopolaznoodređenječovjeka formulacijom jeveomablisko shvaćanjučovjekauhrvatskojneo-marksističkojfilozofijiprakse:»Čovjekjestonoštojošnije,daklenijeonoštovećjest,negoonoštopostajeposebisamomeitekondauopćejest.«10
Konzekvencetihnaprvipogledistoznačnihdefinicija,međutim,dijametralnosusuprotne.DokMilanKangrgaiztakvaodređenjaizvlačipozitivanantro-pocentričnizaključakočovjekukaouniverzalnom,slobodnom,stvaralačkomisamostvaralačkombićuprakse,tvorcuvlastitasvijetaipovijesti,Camusse,nasuprot,zdvojnopitamoželitoodbijanjebitionoštojest,čovjeka»dovestisamokuništenjudrugihinjegasama«.Nadrugojstani,čovjekovserevoltrađaiz nezadovoljstva svojim nepravednim i neshvatljivim položajem, odnosnoiznezadovoljstva–parafrazirajućiMaxaSchelera–čovjekovim položajem u kozmosu.Pobunjeni čovjek,dakle,ustajeprotivapsurda,nerazumnostiine-pravde,slijepimpoletomsvojegarevoltaon»išteredusredkaosa«.11Revol-tomčovjekostvarujesvojuuloguusvijetuuskladusasvojomprirodom:
1
KarlMarx,Ökonomisch-philosophische Ma-nuskripte, MEW, Ergänzungsband, I., DietzVerlag,Berlin1968.,str.536.
2
Više o tome vidi u:MislavKukoč,Enigma postkomunizma,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb1997.,str.183–195.
3
AlbertCamus,Mit o Sizifu,Odabranadjela,V.,Zora,Zagreb1971.,str.27.
kojevaljavoditi,nevišeu imeBoga,negou ime racionalnostrukturiranepovijesti.Dakle,uspjehrevoltasasmrćuBogaparadoksalnorezultirarevo-lucionarnimpreuzimanjemvlastinadljudimaodstranečovjekakojiuzurpiramjestoBogaiiracionalnimzločinimadodajezločinerazuma.17
Analizirajući pojam revolucije Camus se fokusira na njegovo značenje uastronomiji;revolucijakaokretanjekojezatvaraokretznačiprevrat,odnosnopromjenuvlasti.ZarazlikuodMarxakojikvintesencijurevolucije,kaogospo-darske ili socijalne revolucije,vidiupromjenivlasništvanadproizvodnimsredstvima,zaCamusanemagospodarskerevolucije;tujeriječtekoreformi,ukolikorevolucijanemapolitičkikarakter,odnosnoukolikonedođedopre-vrata,promjenevlasti.Anarhisti,poputProudhona,vjerovalisudasuvlastirevolucijameđusobnoisključujućipojmovi,budućidajecilj,idealbezvlašće,utopijaspontanogsamoupravnogustrojadruštvenogigospodarskogživota.No,iztoga,premaCamusu,slijediparadoksrevolucionarnostivlastikojasenužnoboriprotivdruge,njojsuprotstavljenevlastidokonačnepobjede,štopretpostavljarevolucionarnonasiljeizločine.Širenjerevolucijevodiumna-žanjuzločina.Doksefrancuskagrađanskarevolucijanapoleonskimratovi-manastojalaproširitiEuropom,ruskakomunističkarevolucijau20.stoljećusmjeralajeopćojglobalnojdominaciji,daklezahtijevalajetotalnuitotalitar-nuvlastnadčitavimsvijetom.Nasuprotpobunekojapočinjespontano,revolucijapolaziodidejekojuuklju-čujeupovijest.Zasnivajućisenaracionalnoosmišljenojidejirevolucijaobli-kujesvijetunekomteorijskomokviru.BudućidajeBogumro,trebaizmije-nitiiorganiziratisvijetčovjekovimsilama.Većinarevolucijastječesvojoblikuumorstvu.Zatorevolucijeupraviluuvodedržavniteror:
Kakokršćansko-metafizičkojtakoinovovjekovnojhegelijansko-marksističkojfilozofijipovijestiCamussuprotstavljavlastitumediteransku filozofijukojuzasnivanaantičkojgrčkojfilozofijiukojojsepovijestneuzimazapredmetre-flektiranja,ahistorijskazbivanjauglavnomsevide,kakouPlatonaiAristotelatakoikodpovjesničaraHerodotaiTukidida,kaokružnokretanjeanalognopri-rodi,sasvojimusponom,procvatomipadom,štosepotomcikličkinastavlja.Odbijajući povijesni apsolutizam,koji za račun eshatološkebudućnosti žr-tvuječovjekovusadašnjost,CamussevraćanepobjedivomzahtjevuljudskenaravičijutajnučuvaMediteran.SvojommediteranskomfilozofijomCamussuprotstavlja mjeru – neumjerenosti, čovjeka – Bogu, prirodu – povijesti,pobunu–revoluciji,carpe diemsadašnjosti–eshatonubudućnosti,sunčanomišljenjeMediterana–mrakueuropskogsjevera.
Mjera i neumjerenost:Némesisvs.Hybris
Camusuzimamjeru,aristotelovskimétron,kaotemeljnielementmediteranskefilozofije.Suprotstavljasenovovjekovnomracionalizmuiesencijalizmu,zaklju-čujući,protivHegela,»nitijezbiljapotpunoumna,nitijeumnopotpunozbilj-sko«.22Kaoštoiracionalnadimenzijaljudskenaraviograničavaonoracionalnoinatajmunačindajemjeru–Camusovdjenavodiprimjernadrealizma–takoimediteranskamisaomjere,kojusimboliziragrčkabožicaNemeza,kaoomjerbitiiegzistencije,ograničujeHybris–neumjerenostzapadno-europskogesen-cijalizma,racionalizmaiscijentizma,štoposebicedolazidoizražajaunovovje-kovnomsvijetutehnikeikonzumerizma,kojipočivananeutaživojeksploatacijiprirodekakobisezadovoljileeksponencijalnoumnoženeljudskepotrebe.Tijekom razvoja zapadne povijesti, paralelno s udaljavanjem od antičkog,mediteranskog suglasja čovjeka s prirodom, neumjerenost sve više potirearistotelovskonačelomjere,štoCamusilustrirabrojnimprimjerima:
»KomunaprotivDržave,konkretnodruštvoprotiv apsolutističke tiranije,promišljena slobo-daprotiv racionalne tiranije, altruistički individualizamprotivkolonizacijemasa– sve su toantinomijekojeizražavajusuočenjemjereineumjerenostikojeispunjapovijestZapadajošodantičkogsvijeta.«23
U suvremenoj konzumerističkoj civilizaciji Zapada neumjerenost je sine qua non efikasnosti,uspjeha,udobnosti i samopotvrđivanja.Mjera je,na-protiv,čistasuprotnost,ograničenjeambicija,prijetnjanapretkukao i tež-njizaapsolutomisavršenstvom.Zbogtogaje»timaliEuropljaniškrtogalica«preziru.Mjera rođena iz revoltamožeseproživjeti jedino revoltom.Aristotelovski povratakmjeri znači povratak autentičnoj ljudskoj prirodi,nakojojsegraditradicionalnamediteranskamisao.Camusjesvjestandaječovjekovojnaraviprimjerenatakođeriambicijaprekoračenjamjere.Hybrissemanifestirauporocimakao izvrgnućimavrline:»Sviminosimousebisvojetamnice,svojezločineisvojapustošenja.«No,našazadaćanijedaimsenaprostoprepustimo,»negodaihpobjeđujemousebiiudrugima«itorevoltomkojiCamus temeljinaaristotelovskimišljenoj»stoljetnojvolji«,
stožernommomentućudorednevrline.Upravotavrlinarevolta,kao»izvoristinskog života«, uvijek nas čini »uspravnima u bezobličnom i bijesnomkretanjupovijesti«.24
Priroda vs. povijest
Mediteranskamisaopovratkaprirodiiiskonskojljudskojnaravisuprotstavljasekonstruktivizmutehničko-povijesnogovladavanjaprirodom,štosetemeljinanovovjekovnomracionalizmudokrajnjihkonzekvenciizgrađenomufilo-zofijieuropskogprosvjetiteljstva.Novovjekovnafilozofijaracionalizmaian-tropocentrizmadefinitivnoseizgrađujeuepohiprosvjetiteljstvakonačnoineo-pozivoobarajućisrednjovjekovnuteocentričnuslikusvijeta.Pravisesukobnevodiizmeđu»germanskihideologijapovijestiikršćanskepolitike«budućidasujednaidrugasastavnidijeloviistetradicijekršćansko-metafizičkefilozofijepovijesti.Temeljna je razlika,kakonavodiCamus, izmeđusjeverozapadno-europskoggermanskoghistoricizmaimediteransketradicije,izmeđupovijestiiprirode.NojeliCamusovamanihejskadiobagermanskogracionalizmaime-diteranskognaturalizmapotpunoopravdana?Naime,prosvjetiteljstvo(enligh-tenment, lumière, Aufklärung)sveeuropskijepokretikulturno-duhovnaepohaukojojjenovovjekovniantropocentrizam,sasvojiminstrumentimaraciona-lizmomiscijentizmom,idefinitivnozadobiolegitimitettese,prekoEngleske,FrancuskeiNjemačke,proširioEuropom,osvojivšinesamonjezingermanskisjevernegojednakotakoimediteranskijug.Dapače,francuskiprosvjetiteljskifilozofiiznanstvenici,odPierreaBaylea,Voltairea,enciklopedistaDiderotaid’Alemberta,donaturaliziranogFrancuzaHolbachadalisuafirmacijiprosvje-titeljskogantropocentrizma,materijalizmaiscijentizmaodlučujućidoprinos.UtomesmisluCamuspomalojednostranopripisujeisključivo»germanskojideologiji« čitav dvotisućljetni kontinuitet uzaludne borbe s prirodom, naj-prijeuimeobjavljenogpovijesnogBoga,aondaobogotvorenepovijesti.Kr-šćanstvojereligijakojujeiznjedrioMediteran,kakoodnjegovihhebrejskihtemelja,takoidokasnijegetabliranjauRimskomimperiju.Potomslijedišire-njetenovonastalereligijenajprijepocijelomMediteranu,odakletekkasnijekrećenjezinaekspanzijapremaistoku,zapaduisjeveruEurope.Kršćanstvoje,premaCamusu,izgradiloiafirmiralosvojuniverzalizam(Katholikos)asi-milirajućiodgrčkogmišljenja.Preciznijebibilokazatidajeriječoheleni-stičkojfilozofijiikulturiuopće,čijikozmopolitizamnadilazipartikularizamfilozofijeantičkogpolisanajednojstrani,kaoštonadrugojstranihelenističkireligijskipluralizamimultikulturalizamnadilazivjerskiinacionalniekskluzi-vizamžidovskereligije»izabranognaroda«.JeliCrkva,kakonavodiCamus,»raspršilasvojemediteranskonasljeđe«,fokusirajućisenapovijest,anaštetuprirode?BudućidarimokatolicizamidaljestolujeusrcuMediterana,nijelitekgermanska,sjevernareformacija,pobunomLuthera,Kalvinaisljedbenika,»omogućilapobjedugotičkognadromaničkim«,zadobivši»vremenitumoćipovijesnudinamiku«?Bitćeipakdajeprijeriječohistorijskim,aneoreligij-sko-kulturnimmijenama,orazliciantičkogduhaMediteranasprammodernogdobadefinitivnoustoličenogantropocentričkimscijentizmomsveeuropskogprosvjetiteljstva.Unjemutek»prirodaprestajebitipredmetkontemplacijeidivljenja«teseuzimasamokao»predmetakcije,tehničkepreobrazbe«.»Čim jeBogistjeraniztogpovijesnogsvijeta«,rađasedominantanduhmodernog
Sloboda jegraničnipojam između revolta i revolucije.Apsolutna sloboda,kakvuprakticira revolucija, sloboda jeubijanja,aona,navodiCamus,nijespojivasrazlozimarevoltakojiseprotiviposvemašnjojslobodi.Njojnasu-prot,slobodarevoltaimagranicesvudagdjesenalazinekoljudskobiće,agranicajeupravomoćrevoltatogabića.Pobunjenikzahtijevazasebestano-vituslobodu,aliniukojemuslučajupravodauništibićeislobodudrugogajerjerevoltživotnaikreativnapraksa,zarazlikuodsmrtnihidestruktivnihposljedica revolucije. Slobodu koju zahtijeva pobunjenik zahtijeva za sve,onukojuodbija,onjesvimazabranjuje.Nijeriječsamoohegelovskojpobu-nirobaprotivgospodara,kojupersonificirapovijesnisvijetklasnihrazlikaiklasneborbe,negoprvenstvenoohumanističkomrevoltuprotivsvijetagos-podarairoba.TujeCamussukladanmarksističkimiinimutopijamabeskla-snog društva, kao što i njegovo određenje granica slobode korespondira sistovrsnompostavkomliberalizmaJohnaStuartaMilla.26
Suprotstavljajući seHegelovu određenju apsolutnog duha kao eshatološkogkrajapovijestiCamusupravouhegelovskompojmuapsolutavidipočetnuin-spiracijuapsolutizmatotalitarnepolitikekojaprevladavausvimtotalitaristič-kimideologijama.Negirajućimogućnostpostizanjaapsolutanarazinipovije-snezbiljeCamusotklanjaracionalističkukonstrukcijupovijestiseshatološkimispunjenjem,smislomizavršetkom.Akosepovijestivraćareligijskismisao,onaseuzdižeupredmetkulta,apolitikaštojeusmjeravaimakarakterinkvizi-cije.Slobodanodtraganjazaapsolutompovijesti,čovjekseposvećujeovoze-maljskomživotu,»kućikojubrani,dostojanstvuživih,tajsedajezemljiiprimaodnježetvukojaseponovozasijavaihrani«.Fokusirajućisenarealnisvijetaktualnogživotasasvimsvojimvedrimitamnimznačajkamaikvalitetama,nasholé i a
Revoltseneumornosudarasmetafizičkimzlomkojejetrajniusudapsurdačovjekove egzistencije.Naime, bez obzira na socijalni, politički i tehničkiprogresčovjekaidruštva,čakiukolikojesukladansvimutopijskimieshato-
logijskimnadanjima,možesearitmetičkiumanjitibolusvijetu,nonepravdaipatnjaćeostati,a»djecaćeidaljenepravednoumirati,čakiusavršenomdruštvu«.ReferirajućisenapatnjukojojječovjekizložentijekompovijestiCamussesuočavasvječnimpitanjemodgovornostizazlousvijetu,kaoimogućnostinjegova otklanjanja. Teodicejski odgovor kršćanstva otklanja Božju odgo-vornost tekao lijeknudiobjavuživotavječnogau zajednici sBogom, štozahtijeva vjeru.No, nada i vjera ne otklanjaju aktualnu patnju i zlo. Zatoozdravljenjeodzla–kojetrpimoupovijesti–kršćanstvopomičesonustranupovijesti–ueshatonutranscendentnevječnosti.Suvremeni sekularnimaterijalizam također nudi svoje rješenje. Premda seznatnopovećavakoličinapovijesnihumorstavakojaostajubezopravdanja,marksističkaideologijanudieshatonpovijesnebudućnostisavršenogsvijetakomunizma.Ovajantropodicejskiodgovor takođerzahtijevavjeruusretnubudućnost.Uobaslučajavaljačekati,azatovrijemenevinineprestajuumi-rati.Dapače, od početka ljudskog postojanja u svijetu ne samo da se nijesmanjilaukupnakoličinazla–onase,unatoč teodicejskimopravdanjimaiantropodicejskimobećanjima,neprestanopovećavadokse,nadrugojstrani,»ikakvobogodošašće,nibožansko,nitirevolucionarno,nijeobistinilo«.29
Nadrugojstraniikršćanskareligijaigermanskaideologijaeshatonapovije-stismjerajuipostižuisto:ljudeEuropetjerajudazaborave»sadašnjostradibudućnosti,bijedupredgrađaradisvijetlihnaselja,svakidašnjupravduradiobećane zemlje«.Oni zaboravljaju na vlastitu individualnu slobodu, igno-riraju ipitanjeosobneslobodesvojihbližnjih te sanjareo»čudnoj slobodivrste«.Vjerautranscendentnuilipovijesnubudućnostzakrililajecarpe diem zemaljskogsvijetasadaiovdje:
NegirajućiBoga,unedostatkuboljega,povijesničovjekobogotvoriojesebe,kakouobličjuničeanskoganadčovjekatakoiuvizurimarksovskogačovje-kakaoslobodnog,svestranog,stvaralačkogisamostvaralačkogbićaprakse.Obasuovakonceptaobogotvorenogčovjekaeshatološkiprojektiželjenebu-dućnosti.No,štosmodobiliupovijesnojzbiljipokušajaozbiljenjačovjekailinadčovjekabudućnosti?Nacističkoggermanskogarijevca,odnosnoavan-gardnevođesvjetskogproletarijata,poputLenjina,Staljina,MaoZedonga…Bez obzira na teško oborivu tezu da i nacistička zloporabaNietzscheovemisli,kaoistaljinističkavulgarizacijaMarxa,više–manjepredstavljajukri-votvorine autentične filozofije oba velikamislioca, činjenica je, na drugoj
25
Isto,str.292.
26
Isto, str. 278. Usp. i John StuartMill, »OnLiberty«, u:Essential Works of John Stuart Mill, Bantam Books, New York – Toronto–London1965.,str.262:»Uporabasilepro-tiv pripadnika civilizirane zajednice, protivnjegove volje, opravdana je jedino kada gatreba spriječiti da ugrožava druge. Njegovovlastitodobro,fizičkoilimoralno,nijedovo-ljanrazlog.«
strani,dadodanasnismoimalinasuprotnisvijetliprimjerozbiljenjaobogo-tvorenogčovjekapovijesnesadašnjosti.Camusnevjerujeu tumogućnost,stoganjegovpobunjeni čovjekodbacujeneograničenumoćzadavanjasmrti.Onizabirejedinoizvornopravilo:»naučiti živjeti i umrijeti i, da bi se bilo čovjek, odbiti da se bude bog!«31
Sunčana misao Mediterana vs. mrak europskog sjevera
Camus je, dakako, svjestan svih trijumfa zapadno-europskog racionalizmakojitežištemisliodmičeodMediteranasvedaljenaeuropskiZapad.Noonse,možda ineosnovano,nadadaapsolutizamsadržanukršćansko-metafi-zičkojihegelijansko-marksističkojfilozofijipovijesti,štoseusvojojizvedbiširiEuropomuviduantropocentričkogracionalizmaiscijentizma,nemoženadvladati»nepobjedivizahtjev ljudskenaravičiju tajnučuvaMediteran«.KolikoseanarhističkaavanturasPariškomkomunomirevolucionarnimsin-dikalizmommoglauspješnosuprotstaviti»građanskomnihilizmuicezarskomsocijalizmu«,akolikosedanasnakonpovijesnogslomakomunizmauopćemožesuprotstavitiprevladavajućemkonzumerizmuneoliberalnogglobaliz-ma?No,Camusnepokolebljivovjerujeusmisaoisnagumediteranskemisliirevoltakaonjezinognavlastitogproizvoda:»Uzajedničkojborbipreporađasestarizahtjev,prirodaseponovouzdižepredpoviješću.(…)Imajednamisaobezkojedanašnjisvijetnećemoćidugoopstati.Alimladostsvijetanalaziseuvijekokoistihobala.BačeniuružnuEuropugdjeumire,lišenaljepoteiprijateljstva,najpo-nosnijaod svih rasa,miMediteranci živimouvijekod iste svjetlosti.U srcu europskenoći,sunčana misao,civilizacijasdvalica,očekujesvojuzoru.«33
Ideologijsko-povijesni epilog
Mediteranska filozofija AlbertaCamusa,poglavitonjegovabespoštednakritikakomunističkerevolucije,izazvalaježestokaosporavanjaCamusainjegovadje-lanalijevoorijentiranojknjiževno-filozofskojsceniuFrancuskoj,štopočinjeobjavljivanjemPobunjenog čovjeka1952.godne,ademonizacijaCamusatrajesvedodrugepolovice1970-ih.Ona je raslasukladnoCamusovimsvjetskimuspjesima,garniranimmilijunskimnakladamaiprestižnimnagradama,štosukulminiraliNobelovomnagradomzaknjiževnost1957.godine.Jelitomoti-viralonjegovaogorčenogidejnogipolitičkogprotivnikaJean-PaulaSartreadaodbijeprimitiistutuNobelovunagradukojamujedodijeljenasedamgodinakasnije?Sredinom20.stoljećafrancuskaduhovno-kulturnasituacijavremenabilajeobilježenadominantnolijevimsvjetonazoromkojijeopetbiopodpre-vladavajućimutjecajemFrancuskekomunističkepartije,aonajebilaideološkiobojenaortodoksnimstaljinizmom.StoganijeničudnodajepojavaPobunje-nog čovjekaizazvalažestokepolemikesCamusom.Napadisdesnetradiciona-lističkegrađansko-konzervativnestraneCamusasumanjepogađaliijedvasenanjihosvrtao.NamnogobrojnijeižešćenapadajeslijevestraneCamusje,kaoposamorazumijevanjulijeviintelektualac,znatnoburnijepolemičkireagirao.VulgarniiarogantnipamfletiprotivCamusa,pisaniodlijevihintelektualacabliskihstaljinističkomduhuFrancuskekomunističkepartije,bilisuinspirirani
prijesvegaJean-PaulomSartreomkojijebioneupitniduhovniiintelektualnivođafrancuskeljevice,odnosnonjegovimnapadomnaPobunjenog čovjeka.Premdasuumladostiprijateljevali,aSartrejepohvalnopisaooCamusovimmladenačkim radovima, od početka izražene razlike u njihovu svjetonazo-ruifilozofijskojpozicijivremenomsuseprodubljivale,dabisCamusovimPobunjenim čovjekom definitivno postale nepremostive.RazlikeCamusa iSartrealucidnopojašnjavaJereTarleusvojojinstruktivnojknjizioCamusu:
»Razmišljanje o helenističkom paganizmu pretočeno je djelomično u promišljanje CamusovaMediteranainjegovemisli juga,dokjekršćanskuparadigmuCamusdoveouvezusmodernimeshatološkimfilozofijamaizvankršćanstva.(…)Nasuprotkultiviranjuidentitetai(vlastite)prirodeostvareneusadašnjosti–štojekarakterističnozaCamusovfilozofskiiumjetničkisenzibilitet–kr-šćanskaiuopćeeshatološkatradicijanjegujepotrebudačovjekpostanenetkodrugi,njegujepotrebukonverzijeinekogdrugogsvijeta.VećmladiSartreMučnine i Bitka i Ništavilanjegujesuprotstav-ljanjeprirodi(…)gotovozanemarujesadašnjostdabisavstremioprojekcijamabudućnosti.«34
ZarazlikuodCamusa,kojijebeskompromisnoprokazivaonasiljekojimsepokušavarealiziratieshatonbudućegsvijetakomunizma,Sartrejeiusvojojprvojstaljinističkojiudrugojmaoističkojfazizastupaotezudajerevolucio-narnonasiljeneodvojivoodproleterskoghumanizma.MeđumnogimpamfletimakojiCamusaprikazujukaoreakcionaraikontrare-volucionarnogotpadnikaposebicese ističeknjigaJean-JacquesaBrochieraAlbert Camus, filozof za završne razrede gimnazije,objavljenačakdesetgo-dinanakonCamusovetragičnesmrti,štosvjedočiodugotrajnostišokaifru-stracijakojejeCamusovaheretičkaknjigaPobunjeni čovjekidaljeizazivalanafrancuskojlijevoj,jošuvijekprevladavajućestaljinističkoj,dijelomimao-ističkojkulturnojsceni.35Ukontekstuovoga rada,BrochierovaknjiganijezanimljivazbogsvojepreuzetnearogancijevidljivevećiunjezinunaslovunitizbogvrijednostiargumenatakojimaseovajminorniautorobrušionaCa-musovufilozofiju.No,njezineobjedefokusiranesuprijesvegana temeljeCamusovamediteranskogmišljenja,štopotvrđujenesamodosljednostnegoiavangardnostCamusovafilozofiranja,kojaćedoćidoizražajatekkasnijekadaankiloznistaljinističkidijamatihistomatnepovratnonestanuuropotar-niciprošlosti.Naime,Brochierusvojojknjizi, pozivajućisenaSartrea,dis-kvalificirakontrarevolucionaraCamusajersebavireakcionarnimtričarijamakaoštosumoraliformalnademokracija,tenaglašava:
J.Tarle,Albert Camus – književnost, politi-ka, filozofija,str.90.Ovainstruktivnaknjigaposlužilami jekaotemeljni izvorzadaljnjeanalize i prikaz recepcijeCamusana lijevojfrancuskojkulturnojsceni.
35
Primjerice, službeno glasilo Francuske ko-munističkepartijeL’Humaniténanaslovnici
objavljuječlanak»Brevijarkontrarevolucije:Camusov Pobunjeni čovjek«, u kojemu se,međuostalim,navodesljedećeocjene:»Pre-tenciozna ignorancija; žalosno siromaštvomisli; stare reakcionarne klevete; Camusovpoziv protivRevolucije vrlo jasno odzvanjakaopozivnaantisovjetskiiantikomunističkiterorizam«.V.otome:ibid.,str.62.
36
Jean-JacquesBrochier,Albert Camus – philo-sophe pour classes terminales,Balland,Paris1970., str. 13.Usp. o tome: J.Tarle,Albert Camus – književnost, politika, filozofija, str.18,52.
Tekkrajem1970-ihdolazidoevolucije,apotomidokorjenitepromjeneuprevladavajućemsvjetonazorufrancuskeljevice,itopodutjecajemvišečim-benika:odtiskanjaromanaAleksandraSolženjicina,poglavitonjegovekro-nikeboljševičkihsibirskihlogoraArhipelag Gulag,doterorakojijeuslijedionakonpobjedekomunistauVijetnamskomratu,tepoglavitonakonmasovnoggenocidakomunističkogrežimaPolPotanadvlastitimnarodomuKambodži.UstoseiideološkapozicijaFrancuskekomunističkepartijepočelastidljivomijenjati prihvaćajući ideju eurokomunizma, koju su promicali talijanski išpanjolskikomunisti.Ifrancuskistudentigošistiizbuntovne1968.mijenja-jupravacteseokrećuekološkimproblemima,pitanjuljudskihprava,zaštitimanjinaitd.,atosutemekojijeAlbertCamusznatnoprijeotvaraoigorljivosezanjihzauzimao.Stimusvezipostupnosepromijenioistavfrancuskelje-vicepremaCamusu,štonajboljeilustriradiskursJean-MarieaBenoista,jed-nogod tipičnihakterafrancuske intelektualnezajednice:zarevolucionarne1968.tadašnjijegorljivistaljinistismijavao»tužnaškolničkablebetanjaA.Camusa«–dabi1985.,ovogaputauodorinovog filozofa,hvalio»prodornuimodernupolitičkumisaoidanašnjurelevantnostCamusa«.40
Literatura
AlbertCamus,Mit o Sizifu, Odabranadjela,V.,Zora,Zagreb1971.
AbstractPhilosophy of history in its essence includes the idea that human history has its own meaning, the beginning and the end, that there are driving forces of history, that historical process dur-ing its own linear, progressive development aims to fulfil its own purpose and objective, whose realisation leads to the eschatological end of history. The approach of philosophy of history to the world history as a meaningful wholeness with its beginning and end is not known in the an-cient foundations of Western European tradition. In Ancient Greek philosophy, which influenced Albert Camus’ Mediterranean thought, historical events were mainly seen as circular movement analogous with the nature. Refusing historical absolutism which sacrifices the man’s present for the sake of an eschatological future, Camus returns to the invincible postulate of the human nature whose secret has been kept by the Mediterranean. With his Mediterranean philosophy Camus confronts moderation with perfection, nature with history, revolt with revolution, carpediem of the present with eschaton of the future, the sunny thought of the Mediterranean with the darkness of the European North.