-
1
MORIS NIKOL: O POGRENOM RADU CENTARA
Iz I toma knjige Psychological Commentaries on the Teachings of
Gurdjieff and Ouspensky
Prevod: Jelena Thoughts are like birds and people are
responsible for them only if they trapped them in the birdcage of
their minds, instead of letting them fly away. Maurice Nicoll
-
2
Dr. Moris Nikol (1884. 1953.) Gentle genie, kako ga mnogi
nazivaju, psihijatar po zanimanju, je svoju lekarsku karijeru
zapoeo kao uenik i saradnik Dr. K. G. Junga i bio autor jedne od
prvih knjiga o Jungovom tumaenju snova (Dream Psychology, 1917.).
Godine 1921. sree Petra Uspenskog i biva toliko snano privuen
idejama etvrtog puta, da to u potpunosti menja kurs njegovog ivota
i rada. Naputa lekarsku praksu u Londonu i sledeu godinu provodi sa
porodicom u Francuskoj, radei sa Gurijevim u njegovom Institutu za
harmonini razvoj oveka. Kada je Gurijev 1922. zatvorio Institut i
nastavio svoje poduavanje putujui po Evropi i Americi, Nikol se
vraa u grupu Uspenskog, od koga je posle godina zajednikog rada
1931. dobio odobrenje da sam poduava. Sa Jungom ostaje dobar
prijatelj do kraja ivota.
(Gurijev, Madam Uspenski, Katarina i Moris Nikol)
Nastavio je samostalni rad sa grupom uenika i snimci ovih
predavanja su objedinjeni u njegovom najpoznatijem, monumentalnom
delu u V tomova Psychological Commentaries on the Teachings of
Gurdjieff and Ouspensky. (prva tri toma su dostupna na download-u u
folderu "gnostika"). Naslovi Mark i New Man zaokruuju opus IV
Puta.
-
3
O POGRENOM RADU CENTARA
DEO I Birdlip, 18. oktobar 1941.
Jedna od najinteresantnijih ideja u ovom sistemu uenja je da
ovek ima nekoliko razliitih umova i da je intelekt samo jedan od
umova koje on poseduje. Pogledajmo dijagram razliitih centara u
oveku u skladu sa ovim uenjem: Intelektualni centar Emocionalni
centar Motoriki centar Svaki od ovih centara je um. Svaki od njih
reprezentuje razliitu vrstu uma.
Centri bi se mogli uporediti sa veoma delikatnim i sloenim
mainama, od kojih je svaka dizajnirana za razliitu svrhu i
upotrebu. Osim toga, svaka maina se sastoji od manjih maina ili
maina unutar maina i one mogu samostalno delovati. To znai da moe
raditi itav centar ili itava maina ili samo njen mali deo. Svako
poseduje te izuzetno sloene i delikatne maine, ali ne znajui nita
ili gotovo nita o njima, ljudi su skloni da ih koriste pogreno. U
stvari, oni misle da imaju samo jedan um, da samo jedan um obavlja
sve. A ideja o jednom umu je povezana sa iluzijom da je ovek jedno
to znai, sa imaginacijom, koju svako nosi u sebi naime, da je
iznutra jedno, jedinstvo, da poseduje jednu volju i jedno
permanentno Ja, da poseduje punu svest i znanje o sebi i mo da ini.
Veoma je neobina i interesantna stvar da niko ne moe da napravi
dovoljno duboku refleksiju jer ona vodi do izvora ovekove bolesti
da je potrebno toliko dugo, pre nego to ljudi mogu podneti
shvatanje da nisu jedno, ve mnogi, da nisu jedinstvo i harmonija,
ve mnotvo i disharmonija, da nemaju jedno permanentno i realno Ja,
ve stotine razliitih i sasvim kontradiktornih Ja, koja u razliitim
trenucima preuzimaju vlast nad njima, da nemaju pravu volju, ve roj
promenljivih i konfliktnih volja, koje pripadaju tim razliitim Ja,
da sasvim retko imaju trenutke svesnosti, ve se obino nalaze u
neobinom stanju dnevnog sna, i da kao rezultat svega toga nemaju
pravu mo da ine i tako ive u svetu u kome se sve deava i u kome
niko ne moe da sprei da se neto dogodi. ak i ideja da ovek nema
samo jedan um, ve razliite centre uma, moe biti odbaena ili
posmatrana kao toliko fantastina, kao i ideja da ljudi ne poseduju
svest. Niko u stvari ne eli da se suoi sa samim sobom i svojom
realnom situacijom. ovek se tako dri onoga, to zamilja da jeste i
prijanjajui uz ono to ne postoji, to je nerealno, onemoguava sebi
da postoji i postane realan, tj. bude ono to moe da postane i za ta
je stvoren da postane. Moda ste uli tezu u Radu da svako moe
postati milioner, ali da bi postao milioner prvo mora shvatiti da
nije milioner. U tom pogledu svako je nalik bogatom mladom oveku iz
poznate parabole, oveku bogatom u oseaju svoje sopstvene vrednosti,
koji sebi pripisuje dobrotu kao svoje sopstveno svojstvo i duboko
je identifikovan sa svojim vrlinama.
-
4
Setiete se da mu je reeno da proda to sve i da podari siromanima
to jest, istinskom ili sutinskom, nerazvijenom delu svog bia,
izgladnelog od strane bogate linosti. ovek nije sklon da prihvati
bilo ta reeno o pogrenom radu centara, dok ne dostigne taku, na
kojoj e sam spoznati da razliiti centri zaista postoje u njemu.
Morate razumeti da to nije nikakva fantastina ili samo teoretska
ideja. To je injenica i to injenica od najvee vanosti za svakoga,
ko eli da dobro upotrebi svoj ivot, a ne da od njega uini neto
nejasno, neoblikovano i sasvim beznaajno. Iz tog razloga, prva
stvar, za koju Vam je u vezi sa praktinim redom na sebi reeno da
radite, je posmatranje koji centar ili koji centri rade u nekom
odreenom trenutku. To jest, reeno Vam je da praktikujete
samo-posmatranje-to je jedini put koji vodi ka promeni sebe - pre
svega u vezi sa opaanjem razliitih centara u sebi. Ali ak i to je
veoma teko i ljudi ak ni nakon dugog perioda ne vide istinski sami
da ti centri postoje u njima. Ili pokuavaju da ih posmatraju na
trenutak i misle da je to sve to je potrebno. Postoje tri razliita
oveka u svakom, da ponemo sa time: Intelektualni ovek, Emocionalni
ovek i Instinktivno-Motoriki ovek, koji korespondiraju sa ta tri
centra ili uma. ovek misli jednu stvar, osea drugu i ulima
doivljava (senses) treu. Njegove senzacije, koje pripadaju
instinsktivnom centru, su drugaije od njegovih oseanja, koja
pripadaju emocionalnom centru, i njegovih misli, koje pripadaju
intelektualnom centru. Pretpostavimo da pokuavate da ostvarite neki
cilj (zadavanje sebi odreenog cilja je vaan korak u etvrtom putu i
re aim u ovom kontekstu se odnosi na tu aktivnost) i uloili ste
trud da taj cilj sebi razjasnite. Pretpostavimo sada da Vas je neto
oneraspoloilo: ta e se dogoditi, ako se to razmotri sa stanovita
razliitih centara? Ukoliko ste neraspoloeni, to znai da je
emocionalni centar postao negativan. Oseate se gnevno, ljutito,
razoarano ili moda oseate da nita nije vredno. Ako pretpostavimo da
sledite svoj um emocionalnog centra u trenutku, kada on postane
negativan, da li ete biti u stanju da ispunite svoj cilj? Ne,
naravno da ne. Ali ako preete u intelektualni centar ukoliko to
moete i razmislite o svem cilju i zbog ega ste ga postavili, i
dalje ete moi da ga odrite. Zato? Zato to koristite pravi centar za
tu priliku. Ne koristite pogrean centar, jer korienje emocionalnog
centra, kada je on negativan, uvek znai koristiti pogrean centar.
Ali o svemu tome je ve dovoljno reeno. Danas treba da govorimo ne
toliko o korienju pogrenog centra za neki odreeni zadatak, kao na
primer o pokuaju da se razmilja kako da se brzo stri niz stepenice,
ve o korienju pogrenog dela centra. Kao to znate, svaki centar je
podeljen na tri dela i svaki od tih delova na tri dodatna dela.
Sada neu govoriti o podeli centara na pozitivnu i negativnu stranu.
Svaki centar reflektuje sebe samog i ostale kroz ta tri dela i tri
daljnja dela. Na primer, intelektualni centar sadri jedinice, koje
predstavljaju instinktivno-motoriki centar, emocionalni centar i
sam intelektualni centar, ali na nioj skali. A oni su sa svoje
strane podeljeni na isti nain na jo nioj skali.
-
5
Instinktivno-motoriki deo svakog centra je najvie mehanian i u
tim mehanikim jedinicama centara ljudi po pravilu provode svoj
ivot. Pre nego to budemo u detalje govorili o podeli centara uopte,
mora se shvatiti jedan princip u vezi sa njihovom podelom. Zato
ljudi provode svoje vreme u mehanikim delovima centara? Odgovor je
jednostavno da oni ne zahtevaju panju. Kada je panja praktino nula,
ovek je u najniem, najvie mehanikom delu centra. Rezultat je taj da
osoba govori i ini neke stvari bez ikakve ideje o tome ta radi.
Drugi rezultat je da osoba ne moe da se prilagodi nijednoj promeni
ili da upotrebi znanje, ve se ponaa apsolutno mehaniki u svim
prilikama i ponavlja ono to zna kao maina. Uoiete koliko je za neke
ljude teko da se prilagode novim idejama ili okolnostima i kako
ponavljaju sve to su nauili kao kolarci. Da bismo uli u vie
jedinice centara neophodan je napor panje. To je princip. Uzmimo
sada mehaniki deo intelektualnog centra. Njegova funkcija je da
radi na registraciji seanja i utisaka i asocijacija i to je sve to
bi on trebalo da radi ukoliko se koristi ispravno. On nikada ne bi
trebalo da odgovara na pitanja postavljena itavom centru. Pre
svega, ne bi trebalo da odluuje ni o emu vanom. Ovde imamo prvi
primer pogrenog rada centara u pogledu njihovih delova i jedinica.
Mehaniki deo intelektualnog centra, koja se naziva formativni deo
formativnog centra, neprestano odgovara na pitanja i neprestano
donosi odluke. On odgovara bez reda, terminima iz slenga, tipinim
frazama i argonima svake vrste. On odgovara automatski i govori ono
to je najuobiajenije rei, kao maina. Ili na neto viem nivou,
odgovara uvek na stereotipan nain, koristei dobro poznate reenice,
konverzaciju sa urki, slogane, poslovice, mudre izreke i tako
dalje. Neobina je stvar da mnogi ljudi uvek odgovaraju na ovaj nain
i to nikada ne primeuju, bilo zbog toga, to ne mogu da razmiljaju
ni o emu i borave u mehanikim ili ak automatskim izrazima
intelektualnog centra, ili zbog toga to ne uviaju vanost
razmiljanja i oslobaanja svojih misli od mehanikih rei i izraza,
koje pripadaju najniim jedinicama centra. Sada dolazimo do panje.
Panja nas prebacuje u bolje ili svesnije delove centara. Postoje
tri vrste panje: (1.) nula panja, koja karakterie mehanike jedinice
centara; (2.) panja, koja ne zahteva napor, ali je privuena i samo
treba da se dri dalje od nebitnih stvari; (3.) panja, koja mora da
bude upravljena naporom volje.
Kao to je reeno, prva vrsta panje, nula-panja, prati rad
mehanikih jedinica centara; druga vrsta nas dovodi do emocionalnih
delova centara, a trea do intelektualnih delova. Uzmimo na kratko
ponovo intelektualni centar kao primer. Emocionalni deo
intelektualnog centra se prvenstveno sastoji od elje da se zna,
elje da se razume, da se traga za znanjem, da se otkriva, da se
povea razumevanje, da se shvati i otkrije, da se ima satisfakcija
saznanja, elje za istinom, zadovoljstva u uenju, nezadovoljstva
zbog ignorantnosti, neinformisanosti itd. Rad na emocionalnom delu
zahteva punu panju, ali u tom
-
6
delu panja ne zahteva nikakav napor. Ona je privuena i odrava se
samim interesovanjem za taj predmet. Intelektualni deo itavog
intelektualnog centra ukljuuje i kapacitet za kreiranje,
konstrukciju, otkrie (pronalazaki dar), iznalaenje metoda, uvianje
povezanosti i dovoenje naizgled odvojenih stvari u vezu ili
jedinsvo ili formulacije, tako da vidimo istinu u neem do tada
nejasnom. Ovaj deo ne moe raditi bez usmerene panje. Panja u tom
delu nije privuena, ve mora da bude kontrolisana i odravana naporom
volje; mi uglavnom izbegavamo rad, koji pripada ovom delu centra,
zbog ega on ostaje neiskorien.
DEO II Birdlip, 23. oktobar 1941.
Prolog puta smo govorili o pogrenom radu centara sa stanovita
korienja pogrenih delova centara i principa panje.
Kao to je reeno, ljudi borave ili ive u malim delovima centara
to jest, u mehanikim delovima. Morate shvatiti da sva ta razliita
Ja u nama ive u manjim ili veim jedinicama centara. Mi imamo manje
mehanika i vie mehanika Ja. U malim jedinicama, u mehanikim ili ak
automatskim delovima centara boravi veina Ja koja kontroliu na
ivot. U tom smislu, moe se rei da ljudi naseljavaju ili ive u
malim,
mehanikim jedinicama centara. To jest, na svakodnevni ivot je
veinom kontrolisan veoma malim, mehanikim Ja, koja naseljavaju te
male jedinice centara. Ona bi trebalo da budu sluge, a ne nai
gospodari, jer mi posedujemo Ja razliite snage ili kvaliteta ili
kapaciteta. Na primer, Ja koja ive u malim jedinicama centara nisu
sposobna da shvate Rad. Ona su veoma ograniena. Ne mogu da se
promene. Ona su nalik ariji, koja sumnja u sve novo. Ta mala Ja,
koja koristite u svakodnevnom ivotu ta Ja koja se gloe i oseaju
nepovezanost, ta Ja koja su preokupirana malim planovima, malim
sumnjama, malim stvarima, malim interesima se nalaze u mehanikim
delovima centara. Ona se veoma korisna za male stvari, ali ona ne
mogu razumeti Rad. Ona pripadaju malim delovima centara. I ponekad
nailazite na ljude, koji su toliko mnogo u tim malim, svakodnevnim
Ja, da su potpuno nesposobni da shvate bilo ta osim onoga to
pripada njihovim trenutnim malim interesima i stanovitima tih malih
Ja, zaokupljenim samo malim stvarima svakodnevnog ivota, koje su
veoma vane na tom nivou naime, na nivou malih stvari. To znai, da
ta mala Ja imaju svoje pravo mesto i ukoliko se bave onim, to im
pripada, ona obavljaju svoj posao pravilno; i svako mora posedovati
istrenirana Ja ove vrste. Kao to znate, osoba mora da se razvije do
nekog stepena u svim delovima centara, da bi postala ovek broj 4
ili balansirani ovek. Ali, kao to je reeno, ta
-
7
mala Ja ne mogu da shvate Rad, ne mogu da prilagode sebe idejama
Rada i ako ideje Rada padnu na ta mala, svakodnevna Ja, Rad ne moe
biti primljen i ne moe zauzeti pravo mesto u biu oveka. Ukratko,
ukoliko Rad bude prihvaen od ovih malih svakodnevnih Ja,
zainteresovanih preteno za sebe, on e biti shvaen na njihovom malom
nivou razumevanja na nivou bia tih malih Ja. Ovaj Rad moraju
preuzeti vea Ja i nikada se ne sme dopustiti da padne do malih Ja.
Ovo je veoma realan i vaan element rada na sebi to jest, da se ne
sme dopustiti malim Ja, koja ive u malim delovima centara, da
razmiljaju i odluuju o idejama Rada. Budui da je to tako vano i sa
praktinog stanovita ini tako direktan primer pogrenog rada centara,
moramo pokuati da bolje razumemo ta to znai. Jer, kao to je reeno,
prouavanje pogrenog rada centara nije samo pitanje, koje se odnosi
na korienje pogrenog centra, kao to je korienje centra za miljenje,
da bi se stralo niz stepenice u kom sluaju bismo pali ve takoe i
pitanje korienja pravog dela centra s obzirom na to ta treba da
bude uraeno u nekom odreenom trenutku. Jer postoji veoma mnogo
razliitih vrsta stvari, sa kojima treba da se pozabavimo, a mi ne
posedujemo samo razliite centre ili umove intelektualni za sloena
poreenja i razmiljanje, motoriki za kompleksne pokrete, mnogo bre
od misli, emocionalni za uvianje kvaliteta stvari i relacija i
znaenja skrivenih iza intelekta ve je svaki centar podeljen i dalje
podeljen na delove, od kojih svaki ima svoje pravo mesto u emi
stvari i svoju pravu funkciju. Vratimo se intelektualnom centru.
Mehaniki deo obuhvata sav rad na registrovanju seanja, asocijacija
i impresija i to je posao, koji bi on normalno trebalo da obavlja
to jest, kada drugi centri i delovi centara obavljaju svoj pravi
posao. On bi samo trebalo da obavlja posao registracije ili
snimanja, nalik sekretarici, koja zapisuje i sreuje ono to je
reeno. Kao to je ve spomenuto, on nikada ne bi trebalo da odgovara
na pitanja, koja su upuena celom centru i ne bi nikada trebalo da
odluuje ni o emu vanom; ali na alost, on uvek odluuje i uvek
odgovara na svoj uzani, ogranieni nain, gotovim frazama, i
nastavlja da govori i deluje na isti mehaniki nain u svim
okolnostima. To je fiksirani deo u oveku i ako ovek intelektualno
boravi u ovoj mehanikoj jedinici intelektualnog centra, on se nee
promeniti i nita novo ne moe nastati u njemu, ve e uvek posmatrati
ivot na odreeni nain i govoriti iste stvari, kao gramofon. Ali ako
je drugi deo njega razvijen u veoj jedinici, stvar e biti sasvim
drugaija. On e onda imati veoma mehaniku, besvesnu stranu, ali i
drugaiju stranu, koja je mnogo svesnija i ivlja, koja boravi bilo u
emocionalnom, bilo u intelektualnom delu. U stvari, balansiran ovek
u smislu Rada je do izvesnog stepena razvijen u svim delovima
mehanikom, emocionalnom i intelektualnom svih centara. To znai da
je on reprezentovan u njima nekim Ja i oni nisu prazne sobe. To
distribuira njegovu energiju i dovodi psihiki ivot u harmoniju, ali
tek putem ideja, slinim onima, koje se odnose na Rad naime,
idejama, koje dolaze od C uticaja, od svesnog kruga oveanstva, od
onih koji su dostigli potpuni unutranji rast je mogu harmonian
razvoj centara. ivotna interesovanja su sama po sebi omeena tako da
vode do jednostranog razvitka; i nijedan ovek se
-
8
ne moe razviti samo interesovanjem za sebe, jer e tako razviti
samo odreene delove emocionalnog centra. Ako Rad padne na mehaniku
stranu intelektualnog centra, on e pasti meu Ja, koja se bave
obinim, svakodnevnim ivotnim stvarima. Ta Ja se hrane A uticajima,
deluju u svakodnevnom ivotu i ne mogu shvatiti o emu je re u Radu i
zato je Rad neophodan. Za njih je samo ono to mogu da vide i
dotaknu realno. Prema tome, tu nema plodnog tla za ideje Rada iz
koga bi one rasle, jer se Rad ne bavi stvarima koje se mogu videti
i dotai, ve poinje samo-posmatranjem to jest, onim to se ne moe
videti i dotai. Razumeete koliko je opasno za one, kojima je data
mogunost da prime Rad veim delovima centara, veim Ja, da dopuste
njegovim idejama da padnu na mala, mehanika Ja, gde e biti
izdeljene ili ak pocepane na komadie. To je istinski bazina ideja o
skrnavljenju ili profanisanju. O Radu se uvek mora razmiljati sa
panjom, jer ona pomera oveka u intelektualni deo centra. U pogledu
toga da se ideje Rada uju uzanim, malim Ja, vi svi znate parabolu o
Sejau i semenu. Osoba, koja ivi samo u malim delovima centara, u
malim linim stvarima, e kada uje o Radu razumeti veoma malo. O toj
situaciji se govori u paraboli. Seme oznaava ezoterine ideje, ideju
Rada. Ukoliko ideje Rada, kao ivo seme, padnu na veoma male delove
centara, to je kao kada seme padne pored puta (wayside). Izae sija
da sije sjeme svoje; i kad sijae, jedno padne kraj puta i pogazi se
i ptice nebeske pozobae ga. A drugo padne na kamen i iznikavi osui
se, jer nemae vlage. I drugo padne me trnje i uzraste trnje i udavi
ga. A drugo padne na zemlju dobru i iznikavi, donese rod sto puta
onoliko. (Luka, VIII, 5-8).
Interpretirajui ovu parabolu svojim uenicima, Hrist kae: Sjeme
je rije Boija. A koje je kraj puta, to su oni koji sluaju, ali
potom dolazi avo i uzima rije iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da
se ne spasu. (Luka, VIII, 11-12). Da li razumete zato se to naziva
wayside? To znai da ideje Rada padaju meu saobraaj ovekovog uma,
meu obine misli ovekovog ivota i preuzima ih mehanika strana, koju
Hrist naziva avo jer mehaninost jeste avo. U smislu Rada Vi svi
znate da osoba moe razumeti samo na svom nivou bia. To znai da ako
sretnete oveka sa viim nivoom bia nego to je vae, Vi ga neete
razumeti. A ako ivite u veoma malim, veoma ogranienim, mehanikim
Ja, onda to predstavlja Va nivo bia. Tada ete razumeti samo ono to
je veoma malo, veoma lino, i ako centrirate sebe u tim malim Ja,
koja se bave malim poslovima svakodnevnog ivota i vaim sitnim
ljubomorama, mrnjama i eljama i pakostima, neete biti u stanju da
se prilagodite niemu novom, tako da e ideje Rada pasti kraj puta i
biti ili sasvim beznaajne za Vas ili ak apsurdne, smene, nepotrebne
i fantastine. To znai da ete razumeti Rad na nivou svog bia.
Ali
-
9
svako poseduje skalu bia. To znai da ovek, pod uslovom da
poseduje magnetni centar, moe doi do boljeg nivoa i boljih Ja u
sebi - ako pokua da ih pronae - putem kojih moe da razume Rad. A
jedan znak toga je posedovanje magnetnog centra, koji moe da
napravi razliku izmeu A i B uticaja.
DEO III Birdlip, 09. novembar 1941.
Mehaniki delovi centara treba da obavljaju odgovarajui posao i
oni mogu da rade bez ikakve panje ili uz veoma malo panje. Kada
hodate, ta aktivnost zahteva samo povremeno veoma malo panje i sve
sloene pokrete, povezane sa aktivnou hodanja, mehaniki delovi
motorikog centra izvode pravilno. Moete se uveriti da to izvode
mehanike jedinice motorikog centra, jer dok hodate Vae ruke mogu
biti zauzete pokretima, koji zahtevaju usmerenje svesti tj. panju
kao na primer otrenje olovke ili zakopavanja dugmeta i tako dalje.
Upravo zbog toga to mehaniki delovi centara mogu da rade sa
nula-panjom ili sa veoma malom, povremenom panjom, oni esto deluju
nezavisno na primer ovek se oblai za veeru dok istovremeno razmilja
o nekom problemu ili moda zatie sebe kako ide u krevet. Svako e se
setiti slinih primera. itava ljudska maina je napravljena na takav
nain da neki deo u nudi moe da preuzme posao drugog na odreeno
vreme. To se u ovom sistemu izraava reima da se centri do izvesnog
stepena preklapaju u pogledu funkcije. Iako zbog preklapanja
centara ljudska maina moe bolje da reaguje u nudi i zbog toga je
pogodnija za podeavanje, upravo to preklapanje prua priliku za
pogrean rad centara. Uzmimo jedan primer: svi znamo da se disanje
moe obavljati bez nae panje. Ovde je motoriki centar, koji napree i
otputa miie koji se koriste pri disanju, kontrolisan od strane
instinktivnog centra, koji svakog trenutka procenjuje stanje krvi i
u skladu sa time poveava i smanjuje brzinu respiracije. Ali mi to
ne moemo posmatrati direktno. Mi ne moemo posmatrati instinktivni
centar i njegov sloen zadatak odravanja unutranjeg rada organa. Ali
moemo posmatrati rezultate njegovog rada na primer da posle tranja
diemo dublje ili da ako smo uzbueni, diemo bre - i shvatamo da je
to zbog toga to je instinktivnom centru potrebno vie kiseonika. Ali
disanjem ne upravlja samo instinktivno-motoriki centar. Postoji
preklapanje kontrole, jer moemo svesno kontrolisati disanje. ovek
ne moe voljno zadriti dah iza odreene granice, jer e instinktivni
centar preuzeti disanje umesto njega im bude poeo da gubi svest.
Ali ovek moe upravljati svojim disanjem i voljno disati sporije ili
dublje. To je opasno raditi, ali postoje neki trenuci kada to moe
biti veoma vano i ak spasti oveku ivot. Meutim, ukoliko osoba
pokuava da kontrolie svoje disanje bez razumevanja ta radi i bez
znanja, ona se time mea u rad instinktivnog centra, koji postaje
lenj. Seam se da je G. rekao vie nego jedanput da su ljudi, koji
pokuavaju da steknu mo kontrolom disanja budale, osim ako nisu
proli kroz dug pripremni trening sa uiteljem, koji ih je izabrao.
Oni su budale jer se meaju u funkciju, iji se rad moe trajno
poremetiti, ukoliko se jednom dovoljno dugo meamo u njegov rad.
-
10
Pitanje pogrenog rada centara je predmet prouavanja itavog ivota
putem samo-posmatranja. Da bi se razumelo bilo ta, morate razumeti
njegovu prirodu, u suprotnom pristupiete tome pogreno ili zauzeti
pogrean stav. Ne moete razumeti centre i njihov pravilan i pogrean
rad za jedan trenutak. Ako mislite da moete, postavljaete pogrena
pitanja i neete nikada nita istinski saznati o tom predmetu.
Razmislite na trenutak. Sav Va ivot je funkcija centara ili
upravljan je njima Vae misli, Vaa oseanja, Vae ideje, Vae nade,
strahovi, ljubavi, mrnje, Vae aktivnosti, Vai oseti, Vaa
zadovoljstva, Vaa udobnost i tako dalje. Kako onda moete oekivati
da razumete sve o ispravnom i pogrenom radu centara za kratko
vreme? initi tako je kao i oekivati da se razume sve o ivotu poto
ujemo jedno ili dva predavanja o njemu. Ono to je do sada reeno
treba samo da Vam prui nekoliko sugestija i da vas podstakne da
prouavate taj predmet ali dok ga ne budete prouili
samo-posmatranjem, moete uti i hiljadu i jedno predavanje o njemu,
neete razumeti nita. Sada treba predstaviti podelu centara, da bi
se dobilo neki opti prikaz, koji moe pomoi da se pronae sopstveni
put kroz sistem i sa kojim se mogu povezati neka sopstvena opaanja
o sebi i nai im mesto jer to oveku pomae da sebe vidi jasnije. Ja u
sada pre svega podeliti centre na pozitivan i negativan deo i tada
ih delimino popuniti, predstavljajui samo neke od njihovih delova
uz priblinu definiciju njihove funkcije. Ponimo sa intelektualnim
centrom: (veoma pregledni grafiki prikazi se nalaze u knjizi na
strani 76)
FIGURA I INTELEKTUALNI CENTAR Pozitivni deo: - Motoriki deo: I
Motoriki deo: ponavljanje rei i fraza, mehaniko razmiljanje; II
Emocionalni deo: ljubopitljivost, radoznalost, odreena vrsta
imaginacije o drugima III Intelektualni deo: otroumnost, vetina,
lukavost, predostronost, mali planovi; - Emocionalni deo: elja da
se zna i razume, potraga za znanjem, imaginacija vieg tipa; -
Intelektualni deo: Intelektualne konstrukcije, kreativno
razmiljanje i otkria; Negativni deo intelektualnog centra (na
donjoj polovini crtea)
Napomena: na ovom dijagramu je samo Motoriki deo Intelektualnog
centra detaljno predstavljen. Obratite panju na razliku izmeu
emocionalnog dela
-
11
motorikog dela intelektualnog centra i emocionalnog dela
intelektualnog centra. Uoite ta ona znai.
FIGURA II EMOCIONALNI CENTAR Pozitivni deo: - Motoriki deo: I
Motoriki deo: Mehaniki izraz emocija II Emocionalni deo: sve
emocije povezane sa linim dopadanjem i nedopadanjem. Line emocije;
III Intelektualni deo: Rezultati malih elja, male svakodnevne volje
- Emocionalni deo: Religiozna oseanja, estetika oseanja, moralna
oseanja, mogu voditi do Savesti; - Intelektualni deo: Umetniko
stvaranje (najvanije sedite magnetnog centra) Negativni deo
emocionalnog centra (na donjoj polovini crtea)
FIGURA III MOTORIKI CENTAR Podeljen na tri osnovne celine: -
Motoriki deo: I Motoriki deo: automatski refleksi i pokreti II
Emocionalni deo: Zadovoljstvo kretanja, normalna ljubav prema
igrama, via imitacija, bavljenje umetnou odreene vrste. III
Intelektualni deo: izumeti stvari, maine, napraviti adaptacije
(pronalazaki) um;
FIGURA IV INSTINKTIVNI CENTAR - Motoriki deo: I Intelektualni
deo: (nepopunjeno polje); II Emocionalni deo: Prijatne senzacije
III Instinktivno-motoriki deo: (nepopunjeno polje); - Negativni
motoriki deo: I Intelektualni deo: (nepopunjeno polje); II
Emocionalni deo: neprijatne senzacije; III Instinktivno-motoriki
deo: (nepopunjeno polje); - Emocionalni deo: Slepa ljubav (majka)
instinktivna ljubav animalna ljubomora - Negativni emocionalni deo:
Animalni bes, elja da se ubije - Intelektualni deo:
-
12
Mnoge tzv. intuicije spadaju ovde i predstavljaju rad
intelektualnog dela instinktivnog centra; - Negativni intelektualni
deo: (nepopunjeno polje);
Kao to je reeno, na ovom dijagramu centara i njihove podele je
predstavljeno samo nekoliko delova, da bi sluili kao vodi za
posmatranje centara i njihovog rada. Deo naeg rada tokom nekoliko
godina je bio da posmatramo delove centara i sakupimo i uporedimo
opaanja. Sve to je do sada dato zahteva briljivo prouavanje. Prvo
je neophodno registrovati ono to je reeno o centrima i delovima
centara, kao to je dato, a zatim razmisliti o tome ta to znai i doi
do individualnih ideja o tom predmetu jer nas to prebacuje u vie
delove centara a zatim nai primere i pokuati da se za njih nae
mesto. Molim vas, nemojte postavljati pitanja o delovima centara,
koji nisu predstavljeni. To je uvek znak negativnog razmiljanja i
automatskog postavljanja pitanja, koje je gore nego formatorno
ispitivanje, pitati o Aziji, kada predavanje govori o Americi ili
pitati za izuzetke kada se objanjava pravilo.
DEO IV Berdlip, 18.11.1941.
Podela intelektualnog centra na pozitivni i negativni deo
Ponimo sada sa prouavanjem negativnih delova centara i njihovog
znaenja. U tu svrhu danas emo razgovarati o intelektualnom centru,
koji je prirodno podeljen na pozitivnu stranu i negativnu stranu, i
makar delimino o tome, ta je miljenje i kakav znaaj ima Rad za
postizanje pravilnog rada intelektualnog centra.
Koja je funkcija negativnog dela intelektualnog centra? Govorei
uopteno, njegova funkcija je da misli Ne, da negira. Funkcija
pozitivnog dela intelektualnog centra je da misli Da, da
afirmie.
Bez negativnog dela intelektualnog centra, on ne bi mogao da
misli. ta je miljenje? Prva definicija, koju ovaj sistem daje, je
da je miljenje poreenje. Miljenje je poreenje jedne stvari sa
drugom, jedne ponude sa drugom itd. Ali ako oveku na raspolaganju
stoji samo afirmacija, samo Da kao instrument za miljenje, poreenje
nee biti mogue. Poreenje zahteva kvalitet ili izbor izmeu dve
stvari, od kojih se jednoj kae Da, a drugoj Ne. Sva pitanja, koja
poinju sa zato (za razliku od onih koja poinju sa kako) znae da
traimo razlog za neto; a sve prosuivanje ukljuuje poreenje i izbor
tj. biranje ovog i odbacivanje onog. Ne bi bilo mogue odabrati ili
odbaciti kada ne bi postojao intelektualni centar kao dvostruka
sila sila afirmacije i sila negacije. Ta dva dela centra bi trebalo
da budu u stanju da rade zajedno, kao dve otrice makaza, delujui
jedan protiv drugog. O emu god da razmilja, ovek bi trebalo da bude
u stanju da vidi ono
-
13
to potvruje kao i ono to negira i da izmeu ta dva puta pronae
stazu za svoje misli, jer svo istinsko miljenje vodi u nekom pravcu
u umu (i treba da vodi do novog mesta u umu, a ne du starih staza i
do starih mesta, gde je ranije bio i do kojih se stie bez
razmiljanja, ve jednostavno putem asocijacija stvorenih navikom).
Govorim o istinskom razmiljanju, koje zahteva napor i predstavlja
neto to ljudi retko ine.
Kako ste bez sumnje uli, svakome u ovome radu se savetuje da
pokrene svoj mozak jednom svakoga dana, a to znai uiniti istinski
napor razmiljanja. Ono to uobiajeno nazivamo razmiljanjem,
predstavlja jednostavno automatski tok asocijacija, sled nejasnih
ideja i seanja i fraza prekinut povremenim neznatnim naporom da
setimo neega, kao na primer, ta treba da kupimo i kuda treba da
odemo danas. Kada intelektualni centar radi kao celina, svi njegovi
razliiti delovi i podele zauzimaju svoje pravilno mesto i
preuzimaju svoje funkcije, ali to se retko dogaa. itav centar je
retko osvetljen. Po pravilu rade samo delovi i podele tj. on radi
pod malim pritiskom sa samo malo svetlosti i u malim delovima i ne
moe se baviti mislima i idejama, koje zahtevaju aktivnost centra
kao celine. I ponovo, po pravilu ljudi ne znaju o emu bi mislili.
Ovaj sistem, sa svim svojim mislima i idejama, sa svojom ogromnom
podlogom i svojim praktinim detaljima u stvari itavo uenje je
povezani organski sistem, konstruisan da oveka dovede do
razmiljanja, i ui ga kako da misli i prua mu neto, putem ega moe
razviti svoje sopstveno miljenje. Jer neke od ovih ideja su lako
shvatljive i na niem nivou, druge su mnogo tee i na viem stepenu, a
veza izmeu njih se ne mora videti tokom dugo vremena, ali itav
intelektualni centar, sa svim svojim delovima, malim i velikim, je
potreban da na pravilan nain objedini sistem, tako da on moe raditi
pravilno i prenositi snagu kao organizovana i iva celina. To nije
samo pitanje memorije, jer memorija je pre svega funkcija mehanikog
ili formatornog dela intelektualnog centra, koji registruje, i taj
deo nije dovoljan da u potpunosti shvati ideje uenja. To je, dakle,
pitanje evaluacije i vienja i kuanja njegove istine. Istovremeno,
dok ovaj sistem nije pravilno registrovan u oveku, on se ne moe
razvijati i rasti ispravno u njemu da primi i transmituje vibracije
iz viih centara. Morate razumeti da se snaga sistema ne sadri u
sistemu samom, shvaenom kao rei i dijagrami, ve u onome to Rad
transmituje preko svog bia, kada dobrovoljno radimo na njegovom
razumevanju. Jer kada je rad shvaen, on onda oblikuje neto u oveku,
to on ranije nije posedovao, i taj instrument, da tako kaemo, na
ovaj nain formiran u njemu, moe da odgovori na uticaje, kojih on
nije u potpunosti svestan. I ti uticaji su oni, koji modifikuju,
menjaju, moda i transformiu oveka. Videete, zbog toga, koliko je
vano odrati Rad ivim u sebi i sluati njegove ideje iznova i iznova
i razmiljati o njima i iznova i iznova pokuavati da se deluje u
skladu sa njima. Jer ako Rad umre o osobi zbog prevladavajueg
pritiska ivota i njegovih dnevnih zahteva, moe biti teko ponovo ga
probuditi. Ljudi lako padaju u san; i potrebno je veoma mnogo
vremena, prouavanja i rtvi, pre nego to se rad obrazuje dovoljno
snano u u oveku, da bi ostao iv u njemu, tako da ljudi moraju
ostati u kontaktu sa onima, koji ga odravaju ivim i iji je zadatak
da to ine.
-
14
Napravio sam ovu digresiju, da bih pokazao kako je neophodan rad
intelektualnog centra kao celine, da bi se u potpunosti shvatio
ovaj sistem i kako je taj sistem oformljen za ovu svrhu i moe
pravilno organizovati itav intelektualni centar u instrument, koji
moe poeti da odgovara na uticaje, koji dolaze iz viih centara.
Meutim, kako ovaj predmet spada u realtivno miljenje (koje samo po
sebi dovodi intelektualni centar u pravilnu akciju), sada emo se
vratiti na podelu centra na pozitivnu i negativnu stranu i
razmotriti ih s obzirom na pogrean rad centara (i delova
centara).
Uzmimo negativno razmiljanje. Negativno razmiljanje nastaje kada
ovek razmilja samo negativnom stranom intelektualnog centra. On
koristi negativnu stranu da bi razmiljao. Kao to je reeno, te dve
strane, pozitivna i negativna, treba da sarauju i da proveravaju
jedna drugu. Ako ovek pone da razmilja, recimo o Radu, negativnom
stranom i dopusti da ta strana nastavi svoje aktivnosti bez
provere, on e neizbeno odbaciti Rad, jer negativna strana povezuje
stvari samo u obliku rastueg negiranja. Krajnji rezultat e tako
biti Ne. Takvo negativno razmiljanje u vezi sa temama kao to su
one, kojima se bavi Rad, je danas veoma esto i da bi trijumfovalo,
ono mora da odbaci ili porekne ili omalovai sve sa ime se ne
slae.
Negativno razmiljanje poprima mnoge oblike kod razliitih ljudi.
Neki ljudi imaju dobro razvijen sistem potpuno neproverenog
negativnog razmiljanja o razliitim stvarima o samima sebi, o
drugima, o ivotu, o svetu, Univerzumu itd. Ti sistemi su se
formirali nezavisno od pozitivne strane intelektualnog centra i
jednostrani su, neprovereni, nisu izloeni nikakvom izazovu od
strane suprotnog miljenja i esto predstavljaju izvor bolesti.
Jedan od najlakih naina je neslaganje. Neslaganje po navici znai
korienje negativne strane intelektualnog centra. Neslaganje po
navici, pronalaenje pogreaka, traenje dlake u jajetu itd.
predstavlja korienje negativnog dela centra bez provere: negativni
mislilac je ovek, koga po pravilu treba izbegavati, jer to god da
mu kaete, on e to pokuati da uniti. On ne moe spreiti da se, inei
tako, intelektualno kree unazad. Sve to je pogrena upotreba
centara. Sa druge strane, osoba, koja misli, recimo ponovo o ovom
sistemu, samo u vidu afirmacije, ga nikada nee shvatiti. On nikada
nee postati realan za nju, jer ona nije prola ni kroz kakvo
iskuenje u vezi sa njime, nije se borila i radom ga osvojila za
sebe do nekog stepena.
U Radu postoji pria da je nekada davno ovek bio savren. ovek je
bio u kontaktu sa viim centrima. U stvari, kae se da je razgovarao
sa bogovima. Ali on je bio veoma slab, jer kako nikada nije poricao
i uvek je afirmisao, nije znao kako da se nosi sa poricanjem. Tako
je lako pao sa svog poloaja, jer nije imao snage za samostalno
razmiljanje i razumevanje. Sada on treba da nae svoj put nazad do
mesta gde je jednom bio, sa snagom poricanja da mu u tome
pomogne.
Dodatna napomena:
-
15
Mnogo zanimljivih stvari se moe rei o ta dva dela intelektualnog
centra, pozitivnom i negativnom, ako ih posmatramo u vezi sa drugim
centrima, kao to je emocionalni. Na primer, ovek moe imati
negativno razmiljanje i pozitivno oseanje ili volju u vezi sa nekom
stvari. Ili obrnuto, moe imati pozitivno razmiljanje i negativno
oseanje ili volju. Da bismo to ilustrovali, korisno je razmisliti o
citatu iz Jevanelja:
"ovek neki imae dva sina i doavi k prvome ree: sine! Idi i radi
danas u vinogradu mome. A on odgovarajui ree: neu; a poslije se
raskaja i otide. I pristupivi drugome ree tako. A on odgovarajui
ree: Hou, gospodaru; i ne otide. Koji je od ove dvojice ispunio
volju oevu?" (Matej, XXI/ 28 - 31).
Osoba, koja gaji suvie mehaniku afirmaciju u intelektualnom
centru, e rei Da, ali to pripada njenim mislima ne njenoj volji.
Tako ona kae da u svojim mislima, ali moda ne svojim emocionalnim
centrom. ovek sa negativnim razmiljanjem i pozitivnim oseanjem e
rei ne u svom umu, ali e njegova oseanja kasnije rei da. Parabola
ili psiholoka definicija se moe razliito razumeti. Ali ona znai da
ovek nije jedno i ima dve razliite strane koje ne moraju obavezno
da budu saglasne.
Druga stvar, koja se moe rei, je da ako ovek nema magnetni
centar (koji prihvata postojanje dve vrste uticaja u vrtlogu
miljenja A i B uticaja), moe poeti samo sa negativne strane
miljenja, kada se susretne sa radom ove vrste, i tako provesti sve
svoje vreme u pobijanju. Oseanje podstie odreenu vrstu miljenja. Na
intelektualni aparat, takav kakav je, podeljen na negativan i
pozitivan deo, moe doi do bilo kakvog rezultata, bilo da je
pokrenuta jedna ili druga strana. On moe potvrditi ili odbaciti
bilo ta. Procena emocionalni centar - je ta koja je presudna.
Posmatrana samo kao maina, ta dva dela intelektualnog centra su
uzajamno destruktivna. To je razlog zato se kae da je trei faktor
neophodan za ispravan rad centara.
DEO V Emocionalni centar
U ovom delu, poslednjem u seriji o pogrenom radu centara, poeemo
sa emocionalnim centrom s obzirom na njegovu negativnu stranu, ali
u napraviti digresiju u vezi sa samim negativnim emocijama.
U poslednjem delu je reeno da intelektualni centar prirodno
poseduje negativan deo. Ali to nije sluaj sa emocionalnim centrom.
Negativan deo emocionalnog centra je sedite negativnih emocija. Ali
prirodno ne postoji takav deo u centru: on je steen. Moe se
slobodno rei da kad god je aktivan taj steeni, negativni deo
emocionalnog centra, to znai pogrean rad tog centra. Nije preterano
rei da emocionalni centar veoma retko radi na ispravan nain, usled
aktivnosti tog steenog negativnog dela, kojim se inficirao kroz
kontakt sa ivotom. Jer negativne emocije upravljaju ivotom, moda
posebno danas, i ljudi su privreni svojim negativnim emocijama vie
nego bilo emu drugom. Infekcija negativnim
-
16
emocijama (kao i infekcija negativnim razmiljanjem) se postepeno
uvlai u dete, koje raste, jer dete je roeno budno (na svom
sopstvenom stepenu) u svetu uspavanih ljudi i, imitirajui ih, ui da
padne u san: pored mnogih drugih stvari ono imitira i negativne
emocije tj. izraze lica, intonaciju, rei i fraze, koje proizilaze
iz negativnih stanja njihovih predstavnika. Dete to sve imitira i
postepeno poinje da osea ono to oni predstavljaju. Na taj se nain
negativna oseanja odraslih prenose na dete i posle nekog vremena
ono poinje da pokazuje negativne emocije i da bude mrzovoljno, da
prigovara i osea saaljenje prema sebi i tako dalje. Najzad, ta dete
drugo moe da uini? I opet, ta oni, koji su ve inficirani negativnim
emocijama, drugo mogu da uine, budui da su potpuno nesvesni da su
negativni i nikada nisu uli o toj ideji, a ako je i uju, po pravilu
su sigurni da oni nikada nisu negativni. Vidite kako je teko
prekinuti taj lanac stalnog ponavljanja, uzroka i posledice, tu
neizbenu infekciju i re-infekciju, koja je gora od bilo koje druge
infekcije, fizike ili moralne. Ko e je prekinuti? Ili ko moe da je
prekine? Jedina stvar, koja je moe prekinuti, je ovek koji uje,
vidi, razume i shvata ta su negativne emocije i poinje sa samim
sobom. Jer ako makar jedna osoba promeni svoj poloaj u toj mrei
ivota, u tom tekom jarmu za ljudska bia, ona e otvoriti prostor i
za druge. Ali to e biti sluaj samo onda, ako on radi na negativnim
emocijama iz najdubljeg, unutranjeg, individualnog uvianja istine o
uasu i beskorisnosti negativnih emocija, jer to je taka, na kojoj
istinski Rad poinje, u toj unutranjoj viziji. Morate razumeti da
moete raditi sa razliitih mesta, ili kakvi jeste, dubina u sebi.
Moete raditi iz povrnih i dubljih razloga. Kada ovek radi na sebi
zbog nagrade ili pohvale, pozicije ili iz dunosti, ili iz neke
vrste uobraenja, ili ponosa ili zbog zasluga, zbog asti ili elje da
se zadovolji, ili u vidu imitacije, straha i tako dalje, - svi ti
motivi ili izvori njegove volje (neki bolji, neki loiji) jo uvek
nisu ovek sam koji radi na sebi samom. Ti motivi su serija surogata
za pravo Ja u oveku zamenska Ja, od kojih neka obrazuju zamenika
nadzornika i, kao to je reeno, neka su bolja, neka loija, neka su
korisna, neka smetnja tj. neka su u veoj meri unutranja i tako
okrenuta sutini, neka su u veoj meri spoljanja i tako okrenuta ka
lanoj linosti ili zamiljenoj osobi, za koju smatramo da jesmo i na
koju troimo toliko mnogo snage, misli, vremena i novca, da bismo je
odrali, okruenu oblacima negativnih emocija i sukoba.
Jedino e istinski Rad na linim negativnim emocijama , a ne
imaginarni Rad, omoguiti da se promeni poloaj. U suprotnom e
negativne emocije ostati tamo gde jesu, u drugom obliku, jer one
nalikuju Proteju, (gr. , Prtes je morski bog u grkoj mitologiji.
Ima proroke sposobnosti, ali menja svoj oblik da bi izbegao da
nekome otkrije sudbinu; odgovorie samo onome ko uspe da ga uhvati.
prim. prev.), koji neprestano menja svoj oblik i pretvara se u neto
drugo. Ali to je neophodan deo Rada, koji svako mora proi, da kroz
iskreno posmatranje vidi koliko je privren negativnim emocijama sa
jedne strane i kako pokuava da ih se oslobodi sa druge. Rad
neizbeno svakoga vodi do istog mesta i istih iskustava. ovek mora
dostii taku uvianja svoje sopstvene bespomonosti shvatanja svoje
mehaninosti. A to e ga, ukoliko to nije negativno iskustvo, dovesti
u stanje pamenja sebe. Time to vidi svoju bespomonost, on
privlai
-
17
pomo. Jer shvatanje svoje bespomonosti dovodi oveka u Tree
stanje svesti, gde pomo moe stii do nas.
Cilj ovog Rada je da probudi zakopanu savest- ne govorim o
steenoj savesti, koja je razliita kod svake rase i predstavlja
pitanje obiaja, treninga, klase ili nacije. Zakopana savest je ista
u svim ljudima, ali lei van domaaja. Da ta zatrpana savest nije u
nama, Rad bi bio beskoristan nita vie do nova, luda moda, novi
argon. Kada bismo mogli da dotaknemo tu zakopanu, pravu savest, u
istom trenutku bismo znali da su sva negativna stanja pogrena u
stvari da su otrov za nas. Upravo preko unutranjeg ukusa, kako se
to naziva u Radu, spoznajemo to za sebe. Unutranji ukus omoguava
oveku da uvidi kada je negativan. I tada poinje bitka. On eli da
neto kae i ne moe. Kada se to dogodi, kada ga Rad dovede do te
take, Rad onda radi na njemu. To nije vie neto to on prihvata, ve
neto za ta se on mora boriti u sebi. Tada poinje da uvia da mora
raditi na svojim negativnim emocijama na nivou, koji lei na dubljoj
taki u unutranjosti i tada e mu savest pomoi. Ako radi na
negativnim emocijama, jer mu je tako reeno, ili zato to se stidi
pred drugima zato to ih ima itd. tada radi spolja na njima, a ne
istinski iz sebe samog. Ali bez maglovitih nagovetaja prave
savesti, koje Rad poinje da budi u ljudima, i njene unutranje
pomoi, bitka sa negativnim emocijama bi bila nemogua. To znai, da
negde u nama ne postoji savest, negativne emocije bi bile
nesavladive. ivot bi bio suvie jak. No, na sreu po nas, koji ivimo
na Zemlji, mestu smetenom toliko daleko u Zraku Kreacije, da je za
samo jedan stepen udaljeno od najgoreg mogueg mesta u Univerzumu na
sreu po nas, mi u sebi imamo sredstvo za buenje, iako zatrpano, i
izvan sebe imamo uenja o buenju, prenoena kroz vekove naporom
svesnog oveanstva izvan ivota, koja nas mogu podstai da se
probudimo.
***
Vratimo se sada kratkom razmatranju emocionalnog centra u
njegovom negativnom delu. On moe biti predstavljen, iako ne sasvim
ispravno, na isti nain kao i kod intelektualnog centra.
To je emocionalni centar, poto je stekao negativni deo putem
kontakta sa ivotom. Na ovom stepenu neu govoriti o razliitim
delovima negativnog aspekta emocionalnog centra, uz napomenu, kao
poetnu taku za vae samostalno razmatranje ovog predmeta, da sve u
negativnom delu radi pogreno. Uzmimo sumnju. Sumnja je emocionalno
stanje, koje brzo ukljuuje negativni deo intelektualnog centra i
vodi ga do zakljuaka negativne vrste. Rekao sam proli put da svaka
strana pozitivna ili negativna strana ako rade nezavisno jedna od
druge, mogu doi do bilo kakvog zakljuka. To mora biti veoma jasno
shvaeno. Ako se u negativnom delu emocionalnog centra rodi sumnja,
jer sumnja je pre svega emocija, tada e ona pokrenuti negativnu
stranu, i samo negativnu stranu, intelektualnog centra, u kom
sluaju e sve potvrivati da je vaa sumnja tana. Pretpostavite sada
da se vaa sumnja iznenada promenila u pozitivniju emociju, jer ste
uli neto to niste znali. ta se dogaa? Tada e poeti da radi
pozitivni ili afirmativni deo intelektualnog centra i vai zakljuci
e
-
18
biti potpuno razliiti. Poznata vam je izreka: elja je otac
misli. Ali to nije dostatna formulacija. Bilo koje vae emocionalno
stanje tei da upravlja vaim razmiljanjem. To je primer kako jedan
centar hipnotie drugi i tako pogrenog rada centara. Moramo pokuati
da oslobodimo svoje misli emocija, ako su one negativne. Ali sve to
je predmet posmatranja i detaljniji razgovor o tome bi zahtevao
mnogo vremena.
Dodau jo par stvari o negativnim emocijama. One su veoma mone.
Mogu inficirati svakoga. Jedan od razloga zato su tako nadmone i
zato ljudi vole da budu negativni je da tako lako povrediti
drugoga. Takoe u vas podsetiti da je jedna od osnovnih
karakteristika negativnih emocija ta da se one nastavljaju i
nastavljaju, stvarajui uvek iznova svee negativne emocije, mnogo
poto je uzrok uklonjen. One oduzimaju toliko mnogo energije i troe
je uzaludno, da esto prouzrokuju bolesti. Dobro trasirano negativno
razmiljanje i negativne emocije je opasno stanje za oveka. Ukolik
ovek radi na svojoj percepciji emocionalnog centra uoie da itav
njegov ivot dobija novo znaenje i doivee trenutke buenja, koje
nikada nee zaboraviti, i odbleske uvida u to kako je kada
emocionalni centar radi na pravilan nain. Ali sam on to ne moe
uiniti. Tek preko nove snage i novih ideja i novog naina gledanja
na sebe to moe postati mogue. Svi napori, o kojima Rad govori, su
neophodni, posebno pamenje sebe.
Psiholoki komentari Birdlip, 18.05.1942.
Danas emo govoriti o posmatranju veza izmeu centara preko Ja.
Kao to znate, ovaj Rad poinje samo-posmatranjem, jer je njegov
predmet nevidljiva stvar, nazvana sopstvo, koju veinom posmatramo
kao datu i koju samo svako individualno moe posmatrati. Prva stvar,
koju treba shvatiti, je da vi niste jedna i ista osoba niti u
razliitim trenucima, niti u istom trenutku. U prvim pokuajima
samo-posmatranja treba uoiti da imate sasvim razliite centre ili
umove u sebi, koji deluju simultano. Imate misli, emocije i
pokrete, ako uzmemo samo ta tri centra, naime, intelektualni
centar, emocionalni centar i motoriki centar. To su tri potpuno
razliite stvari. Svaka osoba je sastajalite vie Ja. Razliita Ja u
vama imaju svoje predstavnike u svim tim centrima u veoj ili manjoj
meri. To znai, svako Ja u vama ima svog predstavnika u ta tri
razliita uma ili centra i tako se javlja sasvim drugaije u svakom
centru u stvari, toliko razliito, da je potrebno mnogo vremena, pre
nego to budemo u stanju da trasiramo manifestaciju nekog Ja u sva
tri oblika.
U pokuaju da kontroliete posmatrano Ja, morate zapamtiti da je
to neto to misli, osea i kree se to jest, svaka reprezentacija u
svakom centru je drugaija. Kontrola ljudske maine je teka, jer sve
to se u njoj formira psiholoki naime, kao jedno Ja je
reprezentovano na tri sasvim razliita naina, tako da na prvi pogled
izgleda nepovezano. Na primer, vae mrtenje. Ono je u motorikom
centru. Ali to mrtenje je reprezentovano u emocionalnom centru kao
oseanje i u intelektualnom centru kao misao ili gramofonska ploa
tj. serija misli koje se
-
19
mehaniki obru. Puno posmatranje nekog ja je njegovo simultano
posmatranje u sva tri centra njegovog porekla.
Pronaimo sada primer za generalnu diskusiju. Uzmimo brigu.
Briga je oblik identifikacije. Bukvalno, ta re ima znaenje
cepanja, uvijanja ili davljenja; prvobitno je bila povezana sa reju
wringing ones hands, jedan od spoljnih znakova brige. Setiete se da
svako psiholoko ili unutranje stanje nalazi neku spoljnu
manifestaciju preko motorikog centra to znai, ono je reprezentovano
nekim odreenim miinim pokretom ili kontrakcijom itd. Moete uoiti da
je stanje brige esto reflektovano nabiranjem ela ili uvijanjem aka.
Stanja radosti nikada nemaju tu manifestaciju. Negativna stanja,
stanja brige, ili straha, ili anksioznosti, ili depresije se
manifestuju u miiima putem kontrakcije, savijanjem, pognutim hodom
itd. (i esto slabou u miiima), dok se suprotna emocioanlna stanja
reflektuju kao ekspanzija, uspravan hod, ispruanje udova,
osloboenih svake tenzije i obino kao oseaj snage. Da bi zaustavili
brigu, ljudi, koji brinu i zbog toga se mnogo mrte, nabiru elo, gre
prste, gotovo zaustavljaju disanje, treba da ponu ovde oputanjem
miia, koji izraavaju emocionalno stanje i oslobaanjem daha. U
pozadini relaksacije u ezoterijskom smislu stoji spreavanje
negativnih stanja. Negativna stanja se tee mogu ispoljiti, ako je
osoba u stanju relaksacije. To je razlog zato je reeno da treba
praktikovati relaksaciju svakoga dana, usmeravajui panju du tela i
promiljeno oputajui sve napete miie.
Kontrolu emocionalnog centra je teko sprovesti direktno,
delimino zbog toga to on radi suvie brzo 30.000 bre nego formatorni
deo intelektualnog centra, tako da ovek zapada u negativno stanje
ili brigu pre nego to to sazna. Ali emocionalni centar se u Radu
ponekad poredi sa nekontrolisanim slonom, vragolanom, sa dva
kontrolisana slona sa obe strane naime, intelektualnim i motorikim
centrom. Pogrena emocionalna stanja, loa stanja iz navike brige,
mrzovolje itd. moraju se prvo registrovati kao neto to postoji. Po
pravilu ljudi ne vide svoja stanja, ve se nalaze u njima. Zatim,
mora se upotrebiti jedan od kontrolisanih slonova. Razmotrimo ta
znai upotrebiti intelektualni centar u tom pogledu. To znai da
morate uoiti misli, koje se odvijaju u vama, kada brinete. Imamo
odreenu koliinu volje nad intelektualnim centrom moemo kontrolisati
misli, iako do malog stepena. Zaustavljajui, ili ne nastavljajui,
ne verujui u njih, ne odobravajui misaoni deo brige, jedan slon je
tako rei postavljen uz nekontrolisanog emocionalnog centra. Drugi
kontrolisani slon je motoriki centar, koji se povinuje naoj volji,
ako usmerimo panju na njega. Moemo opustiti miie itd. Kao to znate,
u uputstvima, datim u Radu o relaksaciji, se kae da se mali miii
moraju opustiti mali miii na licu, miii koji daju izraz lica,
posebno. To ukljuuje i miie oko oka, oko usta i brade, miie jezika,
grla, dela glave pod kosom itd.
Vratimo se brizi. Briga predstavlja pogrean rad centara. Ona je
oblik unutranjeg pridavanja znaaja tj. identifikacija. Ona je
neprestano meanje negativne imaginacije sa nekoliko injenica, koja
dovodi do uspostavljanja pogrenih veza u
-
20
centrima. To je vrsta laganja, pored mnogih drugih vrsta
laganja, koja se odvijaju u nama i rasprostiru po centrima. Uvek je
lako brinuti, jer to donosi olakanje i predstavlja, kakvo jeste,
oblik pravdanja sebe. Ona je bliska samo-saaljenju i nasilju. Briga
nije razmiljanje. Um je voen brigom, emocionalnim stanjem, i
zamraen. Panja usmerena na neto uvek pomae, jer nas usmerena panja
prebacuje u svesnije delove centara. Briga nije razmiljanje o
drugima. Ona nije spoljno pridavanje znaaja. Dok uimo kako da ivimo
sa stanovita Rada, tako da ivimo svesnije u ivotu a ne samo u ivotu
bez iega izmeu sebe i rada, briga je jedna od stvari, koja nam
pokazuje neto o nama samima, ukoliko je posmatramo bez kritike i
tokom dugog vremenskog perioda. Ne smete misliti da je suprotnost
brizi ravnodunost. Vi moete i treba da osetite strah zbog druge
osobe u opasnosti meavinu nade i straha ali briga je sasvim
drugaija, jer se tada ukljuuje imaginacija. Ona postaje navika, kao
i mnoga druga negativna stanja, a ljudi ak zamiljaju da su bolji od
drugih, jer ih imaju i gaje oseanje zasluge zbog svoje brige. Ljudi
esto ak misle da je opravdano brinuti zbog svega, zbog prolosti i
budunosti, zbog samih sebe, zbog drugih itd. To jednostavno nije
nita drugo do ozbiljna bolest negativnosti, teko izleiva, jer
jednom kada osoba postane obrtna maina za brigu, uspostavljaju se
sve vrste pogrenih veza i sve radi na pogrean nain i budui da je
jedina stvar, u kojoj uiva, briga, osloboditi je nje, kada bi to
bilo mogue, bi znailo unititi njeno glavno zanimanje. U vezi sa
time, setiete se jedne od izreka u Radu da vam je zatraeno da
uinite samo jednu stvar, da se odreknete svoje posebne vrste
patnje. To zvui lako. Pokuajte. Razlog zato je to tako teko je to
bi to znailo razoriti itav sistem Ja u vama, koja uivaju da uine da
patite i za koja smatrate da ste to vi.
Vratimo se pitanju: ta je to briga? Budui da je ona oblik
identifikacije, to znai da dovodi do konstantnog gubitka snage.
Ljudi koji brinu u velikoj meri iscrpljuju same sebe, cede svoju
ivotnu snagu. Ako posmatrate sebe dok brinete, videete da je to
zaista nalik cepanju i uvijanju i davljenju sebe iznutra,
kombinovano sa spoljnim miinim pokretima, koji su ve opisani. Tu
nema centra gravitacije. Nema pravca, nikakvog jasnog cilja; sve je
u neredu; sve se u oveku kree u svim moguim pravcima. To je kao da
se sva ta razliita Ja u nama podignu i jure, uvijajui ruke i ne
izgovarajui nita do negativnu imaginaciju, koja dominira scenom. Ne
kaem da je mogue nikada ne brinuti. Postoje situacije, posebno
danas, kada je potpuno nemogue zaustaviti je na vreme. Govorim vie
o tendenciji po navici da se brine o svemu i da se svaki dogaaj
uzima kao izvor brige.
Da jasno formuliemo ta treba uiniti imati neki pravac pomae da
se sprei ovo stanje nereda, koje, kao to je reeno, predstavlja
oblik unutranjeg pridavanja znaaja i nije spoljno pridavanje
znaaja. Unutranje pridavanje znaaja je uvek mehaniko. Spoljno
pridavanje znaaja je uvek svesno to je svesno postavljanje sebe u
poziciju drugog bia i, budui da to zahteva usmerenu panju, ono vas
oslobaa brige. Ako obratite panju, videete da ti mali oblici brige
poinju veoma rano ujutru. Veoma je dobro i vredno napora poeti sa
radom na sebi rano ujutru, pre nego to se ue u ivot i dunosti. Malo
svesnog
-
21
rada u to vreme, uoiti male zaetke brige ili negativnih emocija
ili samo-saaljenja itd. i rei im ne uzdizanje iznad njih ne
smatrajui da su oni vi sav taj rad na ne-identifikaciji sa odreenim
mainama, odreenim Ja, u rano jutro, moe promeniti itav dan. U to
spada i ideja o otpisivanju dugova, odbacivanja svih unutranjih
rauna ako je mogue. Tada neto svee i novo zapoinje dan i prekida se
ustajalost ivota, koja u stvari predstavlja ustajalost samog sebe,
koje uvek na isti nain reaguje na sve, imajui uvek iste poglede na
stvari, posmatrajui druge uvek na isti nain itd.
Rad na sebi moe dati velianstvene rezultate ako se setite da ste
u ivotu u Radu, a ne u ivotu bez iega izmeu sebe i njega. Raditi
znai transformisati svoj odnos prema ivotu. Sve praktine stvari u
njemu imaju svoj cilj. To je rad na sebi. To jest, to je biti u
Radu u ivotu ne u ivotu. ta je va zadatak? Zato ste ovde? ta je to
to treba da promenite? ta je to to treba da nauite o sebi, toj
stvari koju uzimate kao datu, tu stvar, koja je va aparat za ivot?
Da li vam va aparat za ivot daje rezultate koje elite? Vi sami, vaa
linost, je aparat, koji koristite da biste iveli ivot. Dobro je
postepeno videti da je va nain kako uzimate ivot, va ivot i da
moete poeti da radite na svom nainu kako ga uzimate a to znai,
radom na sebi i vaim mehanikim reakcijama na sve to se dogaa. Jer
vae mehanike reakcije na ivot jeste vi i to stvara vae nesree i
sree i ta stvar pod nazivom vi sami je va aparat za ivot, koju ste
sami napravili i koja je napravljena u vama iz hiljadu
zaboravljenih razloga. To je stvar, koju odvijamo svakoga jutra, da
bismo se suoili sa danom. I to je stvar, o kojoj Rad govori na svim
stepenima stvar na kojoj moete raditi i koju moete promeniti.
Pokuajte da razmiljate o tome da nije ivot taj koga moete
promeniti, ve samo sebe same u svojim reakcijama na ivot. Jednom
kada sagledate tu ideju, tada, kakve god da su okolnosti ivota,
imaete u svom domaaju snagu, ija je vrednost neprocenjiva.
Tokom dugo vremena mi apsorbujemo sve vrste negativnih emocija,
identifikujui se sa njima i posmatrajui ih kao sebe same, kao
neophodne, kao istinite, i pokuavajui da radimo na njima. Efekat
toga da ne idemo za nekim mehanikim reakcijama u sebi i da se
osetimo slobodnim u odnosu na njih je magian. Uoiete kada se to
dogodi. Veoma je interesantno, ali je pitanje vaeg sopstvenog
iskustva.
Moda ete shvatiti da Rad nije prosto dosadan trud. To je
samo-osloboenje putem odreenog unutranjeg napora, koji se naziva
rad na sebi.