Maturski ZANIMANJE Automehaničar

J.U. MAŠINSKO – SAOBRAĆAJNA MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA

«BIHAĆ»

MATURSKI RAD

ZANIMANJE: AutomehaničarZADATAK: Generalna opravka kočnica na vozilu «Man»

Razred: III m3 Mentor:Učenik: NN Ing.maš. NN

Bihać, juna 2010 god.

1

UVOD

Za pravilno i sigurno odvijanje vožnje neophodno je da vozač može po želji i potrebi usporiti vožnju ili na što kraćem rastojanju zaustaviti vozilo. Sve te zadatke obavljaju kočnice.

Zakonski propisi u pogledu kočnice nalažu da svako drumsko motorno vozilo mora imati najmanje dva međusobna neovisna sistema kočenja.

Kočenje se može ostvariti kočnicama i motorom. Postoje dvije vrste kočnica, a to su:

1. Radna kočnica koja djeluje pritiskom na pedalu kočnice, a djeluje na sve točkove,

2. Ručna kočnica koja djeluje na transmisiju vozila ili na neki od točkova, a najčešće se upotrebljavaju za održavanje vozila u stanju mirovanja.

Napomena:Trenje se prilikom kočenja pretvara u toplotnu energiju i od toga se kočnice zagrijavaju. Kod kočnica na motornim vozilima okretna površina je doboš kočnice koji je sastavni dio točka, i s njim se okreće, dok nepokretnu površinu kočnice čine papuče sa oblogama koje su pričvršćene na vozilu.

2

KOČNICE

Vrste kočnicaPrema načinu dejstva kočnice mogu biti:

1. Kočnice sa unutrašnjim papučama,2. Kočnice sa spoljnjim papučama,3. Kočnice sa pojasom.

- Kočnice sa unutrašnjim papučama imaju okretni doboš, na koji se prilikom pritiska noge na pedalu kočnice papuče rastavljaju i naslanjaju na doboš sa unutrašnje strane i tako proizvode kočenje.

- Kočnice sa spoljnjim papučama također imaju doboš na koji se sa spoljnje strane oslanjaju papuče i stežu ga, i tako postižu kočenje. Ove kočnice se više gotovo ne upotrebljavaju na savremenim vozilima.

- Kočnice sa pojasom se često upotrebljavaju kao ručna kočnica. Ona se najčešće postavljaju na izlazno vratilo iz mjenjača na kojem se nalazi doboš i oko njega je postavljen pojas, sa oblogom na unutrašnjoj strani. Kada se povuče poluga ručne kočnice pojas se stegne i onda se koči.Kočnice s pojasom postavljena na izlaznom vratilu iz mjenjača ima sljedeće nedostatke:

a). Prilikom kočenja cijeli prijenosni mehanizam iza mjenjača se opterećuje,b). Ako se ova kočnica blokira može se dolomiti diferencijal, kardansko vratilo ili poluosovina, može nastupiti jako zanošenje vozila.

Kod novijih putničkih automobila postoje i kočnice sa diskom. Prema načinu kako se prenosi sila kočenja od noge vozača do kočnica na točku, kočnice mogu biti:

1. Mehaničke kočnice,2. Hidraulične kočnice3. Vakuum kočnice.

3

PRINCIP RADA MEHANIČKE KOČNICE

Kad se pritisne nogom pedala kočnice prenosna šipka koja se povezana sa pedalom kočnice zateže se i ujedno sa sobom povlači komandu poluge. Pošto je komandna poluga spojena sa ključem dolazi do okretanja ključa ukoso, te se automatski papuče zajedno sa oblogama razmiču i priljubljuju uz doboš. Tada je kočenje izvršeno (vozilo je zakočeno).

Kad se ključ postavi između papuča svojoj užom stranom papuče se odmiču od doboša. Mehaničke kočnice se najčešće koriste na motociklima i li manjim motornim vozilima. Mehanička kočnica može da otkaže ako su:

Obloge na papučama suviše istrošene, Obloge na papučama zamašćene, Kočnice vlažne.

Trošenje obloga na papučama nastaje usljed rada kočnica. Istrošene obloge treba brzo zamijeniti. Regulisanje kočnice se sastoji u tome da napravi da svi točkovi jednako koče.

Slika br. 1.

4

PRINCIP RADA HIDRAULIČNE KOČNICE

Kada vozač pritisne nogom na pedalu kočnice klip koji se nalazi u razvodnom cilindru pomjera se na desnu stranu i izaziva pritisak tečnosti u malim kočionim cilindrima koji se nalaze na kočnicama.

Usljed pritiska tečnosti u kočionim cilindrima pokreću se dva naspremna klipa koji se nalaze u cilindrima, a pošto su povezani sa oblogama ujedno se i obloge raširuju što izaziva kočenje. Ukoliko se nogom više pritišće pedala kočnice utoliko je veći pritisak u kočionim cilindrima i kočenje će biti veće. Kada se skine noga sa pedale, onda će povratna opruga privući obloge što će natjerati tečnost da se vrati u razvodni cilindar i time je kočenje završeno. Hidraulične kočnice se najčešće koriste na putničkim automobilima i lakim teretnim vozilima.

Slika br. 3.

Najčešće neispravnosti hidrauličnih kočnica su:1. Papučica ima veliki slobodan hod (propada), uzrok je nedostatak

tečnosti u posudi za tečnost ili vazduh u instalaciji.2. Kočenje se postiže tek nakon nekih brzih pritisaka – uzrok je

vazduh u instalaciji, kvar na radnom ventilu ili gumici glavnog kočionog cilindra.

3. Papučica za vrijeme pritiska polako popušta i ide dolje – uzrok može biti popuštena zaptivna gumica u kočionom cilindru, cijevima ili na ventilima u glavnom kočionom cilindru.

5

4. Papučica je tvrda ali je hod prevelik – uzrok su istrošene obloge kočnica i neregulisan zazor između obloga i doboša.

5. Slab intenzitet kočenja i nakon jakog pritiska na papučicu – uzrok može biti da su obloge zamašćene ili da su suviše tvrde.

6. Kočnice se pregrijavaju u vožnji – mali zazor između obloga i doboša, povratne opruge papučica su oslabile, otvor za izjednačavanje pritiska u glavnom kočionom cilindru začepljen, klipovi u kočionom cilindru su blokirani.

7. Kočnica sama koči (blokira) i škripi – ovaj kvar može biti prouzrokovan blokiranjem klipova u kočionom cilindru zbog neodgovarajuće tečnosti, može biti začepljen otvor za izjednačavanje ili oslabljenje povratne opruge.

8. Neravnomjerno kočenje.

6

PRINCIP RADA VAKUUM KOČENJA

Kada se pritisne pedala kočnice otvara se ventil na cijevnici za vakuum te se u vakuum – cilindru stvori vakuum. Tada se klip koji se nalazi u vakuum cilindru počinje kretati ulijevo. To je početak kočenja, i što se više pritišće pedala to je veće kočenje.

Kada se skine noga sa pedale, pedala se vraća na svoje mjesto i otvara drugi ventil, koji upušta vazduh u cilindar i tada poništava vakuum. Klip se tada vraća na svoje nadesno i kočenje prestaje.

Vakuum kočnice najčešće susrećemo u kombinaciji vakuuma i zraka, a koriste se na teškim vozilima. Ona se upotrebljava najčešće na vozilima Otto – motorom.

Napomena:Vakuum kočnice mogu dejstvovati samo onda kada motor radi, pošto samo onda ima vakuuma. Nedostaci vakuum kočnica su sljedeći:

1. Što mogu proizvesti samo ograničenu silu kočenja, tj. samo onoliko koliko je atmosferski pritisak, a ne veće, pa se zbog toga moraju izrađivati veći cilindri.

2. Što dejstvuje samo kad motor radi.3. Što se mogu primijeniti uglavnom samo na Otto – motorima.

7

PRINCIP RADA VAZDUŠNE KOČNICE

Kada se pritisne pedala kočnice, onda se otvara ventil u koji dolazi vazduh iz rezervoara za komprimirani zrak. Kada se ventil otvori vazduh odlazi u kočioni cilindar. Vazduh u kočionom cilindru potiskuje klip, a klip onda okreće ključ koji se nalazi između papuča kočnice. Tad je kočenje izvršeno.

Kada vozač skine nogu sa pedale kočnice, razvodni ventil se vrati i zatvori dovod komprinovani vazduh iz kočionog cilindra koji može izići van. S tim je kočenje završeno. Kompresor koji je ugrađen na motoru komprimuje vazduh na oko 5 – 10 atmosfera i šalje ga u rezervoar. Na rezervoaru se nalaze otočni ventil koji sprečava dalje povećanje pritiska i oslobađa kompresor daljeg rada.

Vazdušne kočnice se nalaze u široj upotrebi kod srednje teških i naročito na teškim vozilima.

Slika br. 2.

Prednosti vazdušnih kočnica nad ostalim kočnicama su sljedeće:1. Pomoću vazdušnih kočnica mogu se sigurno kočiti i najteža vozila,2. pogodne su za kočenje prikolica, pošto njihova dejstva ne zavise od

međusobnog rastojanja vozila i prikolice.

Nedostatak vazdušnih kočnica je u tome što ne mogu kočiti kad motor ne radi.

8

Najčešće neispravnosti na vazdušnim kočnicama su sljedeće:1. Pritisak vazduha se veoma lagano stvara, uzroci su: motor radi na

suviše malom gasu, začepljen pročistač vazduha kompresora, propuštanje na spojevima ili na cijevima neispravan razvodni ventil, istrošen cilindar kompresora.

2. Kompresor ne puni, uzroci su: regulisan razvodni ventil i začepljen vod.

3. Ulje ili vida u cijevima, uzroci: prečistač vazduha zaprljan, voda u rezervoaru za zrak, istrošen kompresor, pretjeran pritisak ulja.

4. Kompresor neispravan.

9

ZAKLJUČAK

Za pravilno i sigurno odvijanje vožnje neophodno je da vozač može po želji i potrebi usporiti vožnju ili na što kraćem rastojanju zaustaviti vozilo. Sve te zadatke obavljaju kočnice.

Zakonski propisi u pogledu kočnice nalažu da svako drumsko motorno vozilo mora imati najmanje dva međusobna neovisna sistema kočenja. Kočenje se može ostvariti kočenjem i motorom. Postoje dvije vrste kočnica, a to su:

1. Radna kočnica koja djeluje pritiskom na pedalu kočnice, a djeluje na sve točkove,

2. Ručna kočnica koja djeluje na transmisiju vozila ili na neki od točkova, a najčešće se upotrebljavaju za održavanje vozila u stanju mirovanja.

10

LITERATURA

Knjiga: Servisna službaAutor: ASA auto Sarajevo

Knjiga: Priručnik putničkih i teretnih motornih vozilaAutori: Predrag Todorović Nazim Pešto

Dragoljub Sotra

Internet, pretraživač Google.

11

SADRŽAJ

StranicaUvod…………………………………………………………………………2Kočnice (vrste kočnica)………………………………………………...……3Princip rada mehaničke kočnice……………………………………………..4Princip rada hidrauličke kočnice…………………………………………….5Princip rada vakuum kočnice………………………………………………..7Princip rada vazdušne kočnice………………………………………………8Zaključak………………………..………………………………………….10Literatura…………………………………………………………….……..11

12