Majka Milosti, kraljica Jadrana, zvijezda mora, zaštitnica ... · Angelus – anđeoski pozdrav, ili kako se u našem narodu kaže, Anđeo Gos-podnji, zatim različite litanije i

VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE - RIJEKAGODINA L - BROJ 1/2017. - ISSN 1331-703

Majka Milosti, kraljica Jadrana, zvijezda mora,zaštitnica pomoraca i čuvarica grada Rijeke.

Papa Franjo govori o tri važne oznake Marijina promišljanja i djelo-vanja, a to su slušanje, odlučivanje i djelovanje. Govoreći o slušanju, Papa je istaknuo: „Marija je poslušna Božjoj riječi koju joj upućuje anđeo Gabrijel o njezinoj rođakinji Elizabeti. No Ma-rija je slušala pozorno, ne površno, kao što se u nas zbiva kad nešto čujemo, ali ne obraćamo pozornost na to niti tra-žimo značenje i smisao. Marija sluša Boga i u životnim događajima.“

Temeljem onoga što je čula, Marija odlučuje, nastavio je Sveti Otac. Mari-ja ne živi užurbano, nego promišlja u svojem srcu te donosi odluku da pohiti k Elizabeti. Marija se ne da uvjetovati događajima, ne izbjegava teškoće od-lučivanja pa ni u životnim zbivanjima, primjerice kada su se mladenci u Kani našli u nezgodi, protumačio je Papa te usporedio naše teškoće kada bismo odlučivanje radije prepustili drugima. Upravo u pozornom slušanju Božjega glasa možemo poput Marije biti spo-sobni donositi ispravne odluke.

Stoga je treća oznaka Marijina postupka djelovanje. Čim je shvatila o čemu je riječ, hita k Elizabeti da joj bude na usluzi. Zna da to mora učiniti i ne izbjegava moguće teškoće. Papa Franjo navodi i riječi svetoga Ambro-zija koji kaže da Duh Sveti ne pozna-je sporost. I nama su te riječi poticaj na ispravno osluškivanje, odlučivanje i spremno hitanje ususret potrebama drugih, poput Marije.

Tradicija svibanjskih pobožnosti seže u 16. stoljeće kada ih potvrđu-je papa Pio VII., a kasniji pape, sve do danas, objavljuju brojne naputke o štovanju Blažene Djevice Marije te podržavaju kako ovu, tako i druge ma-rijanske pobožnosti u sveopćoj Crkvi. Svibanjske pobožnosti najčešće sadrže

marijanske pjesme, litanije, euharistij-ski dio te izlaganje i poklon Presvetom oltarskom sakramentu. Hrvatski narod slavi i časti Mariju kao svoju kraljicu. Majka Božja je zaštitnica Katoličke cr-kve i čitavog kršćanstva. Ona je ideal vjere i majka Crkve. Njezinim pristan-kom na Božji plan, Bog je pronašao mjesto u kojemu je rastao. Istovreme-no, ona je Bogu poklonila ljudski lik, pomogla je da Bog bude jedan od nas. Stoga je Marija uistinu Bogorodica.

Tijekom svojega života je ostala bez grijeha; tijelom i dušom uznesena je na nebo. Između 3. i 7. stoljeća, Cr-kva u kalendar unosi čitav niz Mariji-nih blagdana. Pobožnost Majci Božjoj širi se i poprima različite oblike. U to vrijeme se javlja molitva krunice, Angelus – anđeoski pozdrav, ili kako se u našem narodu kaže, Anđeo Gos-podnji, zatim različite litanije i zazivi. Danas nema strane svijeta i katoličkog naroda u kojemu nema barem jedno mjesto posvećeno Majci Božjoj.

Crkva posebno upozorava na zazi-vanje Marijine zaštite nad svim maj-kama svijeta. Njezino djevičanstvo i majčinsko srce pod posebnim su dje-lovanjem Duha Svetoga. Ona uvijek prati djelo svoga Sina te ide ususret svima, koje Krist prihvaća svojom ne-izmjernom ljubavlju. Kao što je Kri-stovo milosrđe neiscrpno, tako je i srce Blažene Djevice Marije majčinski neiscrpno. Marija nije samo Bogoro-dica – samo tjelesna majka, nego se cijelim svojim bićem stavila u službu sveobuhvatne i neugasive Božje ljuba-vi. Na tom životnom putu ništa se na-ime nije događalo samo od sebe, nego se postupno rađalo i razvijalo u Mari-jinu srcu, snagom dara Božjega Duha i njezinim strpljivim, pouzdanim i sa-mozatajnim sudjelovanjem u prepo-

papa nam govori:

Svibanj – mjesec Blažene Djevice Marijepapa Franjo

Izdaje: Uprava Svetišta

Majke Božje Trsatske; izlazi 3 puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Antun Jesenović

List uredio: fra Igor Andrijević

Lektura i korektura: Ana Pelčić, Martina Stilin, Sara Lerga, fra Ivan Majić

Fotografija: Arhiva Svetišta, WEB,

fra Matija Jurišić

Slika na naslovnici: čudotvorna slika

Majke Milosti na Trsatu

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12,

HR-51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900

Web stranica Svetišta: www.trsat-svetiste.com.hr

Facebook: Svetište Majke Božje

Trsatske - Rijeka

E-mail adresa: franjevacki.samostan.rijeka

@ri.t-com.hr

ISSN 1331-703 BROJ: 1/2017

Godina izlaženja: L Gospa Trsatka 2017., Rijeka

znavanju i usvajanju Božje volje koja se i u nama vjernicima očituje u onoj mjeri u kojoj je naša zauzetost prožeta djelotvornom ljubavlju. Marija je sto-ga i Isusova učenica. Njezin primjer trebamo slijediti! Neka nam stoga ovaj svibanj, ali i svaki drugi mjesec prote-knu u odlascima na pobožnosti moli-tve krunice, k našoj zajedničkoj Majci koja nas ovdje na Trsatu sve jednako i neizmjerno voli i čeka.

2

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Dragi čitatelji Marijinog Trsata i štovatelji Majke Božje Trsatske!

Pred nama je svibanj, Marijin mjesec, najljepši i najugodniji mje-sec u cijeloj godini. U Svetištu ga posebno slavimo, jer 10. svibnja se sjećamo dolaska Nazaretske kući-ce na Trsat. Bila je to Marijina želja i odluka "da njezina kuća boravi na najmirnijem i najljepšem mjestu na svijetu" piše fra Franjo Glavinić u svojoj povjesnici 'Historia Tersatta-na': "Zbog ratnih prijetnji sarace-na anđeli su Svetu baštinjenu kuću Djevice-Majke Kristove u Nazaretu, koju su sveti apostoli pretvorili u crkvu, odvojivši je sasvim od toga mjesta i temelja, prenijeli u miran kraj koji je pružao i obećavao veću sigurnost; prenijeli su je, naime, u prostran Ilirik, u Kraljevinu Dalma-ciju, unutar granica Liburnije, donje Hrvatske i Slavonije to jest primor-ske" (HT, 19). Nazaretska kuća je na Trsatu boravila tri godine i sedam mjeseci. Kao što je tajanstveno došla tako je i otišla u Loreto gdje se i da-nas nalazi. U tom kratkom razdoblju svog boravka na Trsatu, kućica je ostavila duboki trag te se pobožnost prema Isusu i Mariji nastavila ra-zvijati uz malu sagrađenu kapelu na mjestu prijašnje nazaretske. Posebno važan datum je 1367. godina kada je papa Urban V. poslao Trsatu sliku – ikonu Slavne Djevice, rad sv. Luke, o čemu Glavinić piše: "Pošto se Papa dobro obavijestio o događajima u vezi s nazaretskom kućom i napose o Trsatu gdje se zadržala tri godine, sedam mjeseci i četiri dana, odlučio je počastiti spomenuto mjesto na Trsatu i probuditi pobožnost ilir-skog naroda te odanost prema Slav-noj Djevici time što je iz Rima po o. Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao sliku spome-nute Djevice na Trsat. I danas se ona nalazi na glavnom oltaru Svetišta i nosi naslov milosna i čudotvorna slika što su potvrdili mnogi koji su

primili uslišanja po zagovoru Bla-žene Djevice Marije. Ikona Gospe Trsatske danas se nalazi na prekra-snom mramornom glavnom oltaru Svetišta iznad svetohraništa za nju posebno pripravljeno i kamenom ukrašenom mjestu. Slika je nasli-kana na cedrovoj dasci; Marija drži sinčića na desnoj ruci poduprtoj li-jevom; oboje su ozbiljna lica, poput drugih slika sv. Luke (E. Hoško., Na vrhu trsatskih stuba, 16).

Josipa Marenić opisuje samu sli-ku: "Bogorodica nas gleda. Istovre-meno djeluje smireno, mudro, zami-šljeno i s nagovještajem zabrinutosti. Točno u trenutku kada se pomisli da je prisutna zabrinutost, ona išče-zava i pred nama je dostojanstven i autoritativan pogled majke. Oči su joj prikazane izrazito bademasto, a trepavice su uzdignute. Zatim se na slici uočava drugi lik, Dijete, mali Isus. Likovi su uslikani u zlatnoj po-zadini u duhu bizantinskih majstora što je simbol božanskog. Taj je kon-trast bogato naslikanih likova i ne-definirane pozadine dobar, jer nas praznina pozadine upućuje na ono što je zapravo bitno – glavne akte-re slike Isusa i Marije, a zlatna boja naznačuje božansko" (J.Marenić, Te-ologija hrvatskih marijanskih ikona, 35). Glavni su likovi Blažena Djevica Marija i Isus u naručju koji već 650 godina privlače i u isto vrijeme tješe i ohrabruju tisuće hodočasnika koji dolaze na Trsat.

Zahvalni smo Bogu na daru Ikone Gospe Trsatske zato i želimo posebno proslaviti 650. obljetnicu boravka ikone na Trsatu koja će se proslaviti 1. srpnja ove godine svečanom euharistijom u 11 sati. Papin delegat na toj proslavi biti će uzoriti kardinal i zagrebački nadbi-skup mons. Josip Bozanić, predvo-ditelj slavlja i propovjednik. Zato bi bilo lijepo da se pridruže slavlju svi oni koji tada mogu doći. Najavlju-jem već sada i jednodnevni simpozij

POZIV DOBRODOŠLICE MAJCI BOŽJOJ TRSATSKOJUvodna riječ gvardijana: Marija nas vodi, usmjerava i zagovorom podržava

o slici – ikoni Gospe Trsatske koji će se održati ove jeseni, 17. studenoga na Trsatu.

Ova 650. obljetnica dolaska sli-ke Majke Božje Trsatske neka ra-splamti žar vjere i ljubavi u našim srcima da ostanemo vjerni Mariji i Isusu barem kao oni koji su nam prenosili tu tradiciju. Marija ima svoje mjesto i pravu poruku našem vremenu kada su obitelji poljuljane modernim idejama koje razaraju kršćanske obiteljske vrednote. Zato Vas pozivam, Vas štovatelje naše nebeske Majke i ljubitelje trsatskog svetišta, da dođete i ove godine na hodočašće na Trsat jer nas Marija može povesti, usmjeriti i milostima podržati u našim obiteljima i obitelj-skim potrebama.

fra Antun Jesenović, čuvar svetišta3

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Što se događa?Činjenica je da, promatrajući neka

životna kretanja u posljednje vrijeme, sve teže uspijevamo nadvladati svoje-vrsnu apatiju. Štoviše, ona u nekim se-gmentima društvenoga života još i jača. U posljednje vrijeme kao 'ulje na vatru' dolaze i 'crne brojke' što se tiče dra-stičnoga smanjenja broja hrvatskoga pučanstva, sve dotle da se stječe dojam da kao narod pomalo 'nestajemo'. Pro-blem je tim veći kada se vidi da i nemali broj vjernika, pa i njihovih predvodite-lja, postupno 'gubi volju' za neke nove pothvate u osnaživanju svijesti o potre-bi jačanja djelovanja iz vjere.

Vrijeme je da kao vjernici glasno jedni drugima govorimo "glavu gore". Papa Franjo u pobudnici "Radost evanđelja" (koju bi trebao pročitati svaki vjernik) rekao da ne smijemo dopustiti da nam tko ukrade nadu, a sada valja naglasiti i misijski duh od-nosno "radost evangelizacije". On za mnoge vjernike i pastoralne djelatnike kaže: "Razočarani stvarnošću, Crkvom ili sami sobom, žive u stalnoj napasti da se prepuste sladunjavoj melankoli-ji, beznađu, što obuzima srce kao 'naj-dragocjeniji eliksir zloduha'. Premda su pozvani unositi svjetlo i prenositi život, na kraju se daju očarati stvari-

DA NAM TKO NE UKRADE RADOST EVANĐELJAVratimo se vjeri Blažene Djevice Marije

4

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

ma koja donose samo tamu i nutarnji umor i polako slabe sav apostolski žar". Barem naizgled vlada uvjerenje da se ništa novoga i posebnoga ne dade uči-niti. Ponekad stvari izgledaju kao da zloduh sve više uspijeva unijeti neki nemir i nezadovoljstvo, štoviše i uvje-renje da se ne možemo boriti sa izazo-vima vremena jer nemamo 'adekvatna sredstva'. Ne bi li se kršćani trebali pi-tati: a gdje nam je snaga vjere, štoviše i 'borbenost' uskrsnuća? Zar nam Isus više ne predstavlja pobjednika tame? Tko ili što nas je uspjelo zavarati da se naša životna situacija, kako kaže papa Franjo "razvija u psihologiju groba, koja malo-pomalo pretvara kršćane u mumije iz muzeja?"

Vratimo se Marijinoj situaciji i vjeri

Premda je sve navedeno 'znak' na-šega vremena, ali ako malo dublje zavi-rimo u prošlost, takvih je situacija bilo na pretek, one su sastavni dio našega života. U tom smislu može se posta-viti pitanje: zar je u Marijino vrijeme bilo bolje? Kako i od čega se tek onda moglo živjeti? Spašavalo ih je neko iščekivanje, čežnja za oslobađanjem od unutarnje pritisnutosti života gri-jesima i promašajima do vanjske zaro-bljenosti okupacijskim snagama. Vapaj za Mesijom, osloboditeljem, za nekom perspektivom života, bivao je sve veći.

I evo najednom neobičnoga gla-snika, arhanđela Gabrijela, koji dolazi s neobičnom ali veličanstvenom poru-kom o rođenju Spasitelja, o nekome o kojemu su pokoljenja sanjala. Bog se na vidljiviji način nastanjuje među lju-dima u Isusu Kristu, čime počinje prav-cata kršćanska novost. Gabrijel Ma-riji kaže: "Raduj se Marijo..". Da, to je izvorniji prijevod od naše riječi "Zdra-vo". Raduj se jer si od "Boga zamilova-na", što je još bogatiji izraz od "milosti puna". A to znači da odsada za čovjeka nema mjesta očaju, jer kako kaže pro-rok, "Bog sam hita da nas spasi".

Postavlja se pitanje: dokle ćemo če-kati neki novi izvanredni događaj, neka ukazanja i viđenja na 'izvanrednim

seminarima'? Zar nam nije dosta ovaj nazaretski događaj pa da i danas uvjer-ljivije poviknemo, s divnom uskrsnom pjesmom "Radujte se kršćani u Isusu sabrani"? Jedino Uskrsli Isus razbija 'okove smrti' naših mračnih života i može nas povesti nas u sigurnu buduć-nost. Ako ikada sada nam je potrebno jače okupljanje oko Marije koja je uzor prihvaćanja Božjega poziva, ali i zago-vornica u nastojanju da naša vjera bude čvršća i djelatna, a to znači više blago-vjesnička. Ona odlazi u posjet svojoj rođakinji Elizabeti da joj pomogne u starosnoj trudnoći, ali i da joj dade na-slutiti nečuvenu radost koju nosi u sebi.

Kršćanin danas - novi blagovjesnik

Crkva u Hrvatskoj osjetila je potre-bu da na odlučniji način istakne svoje temeljno poslanje na crti 'nove evange-lizacije' o čijoj se potrebi u posljednje vrijeme sve više govori, od Rima do nakraj svijeta. Postavlja se pitanje kako novim načinima i žarom nastaviti onu prvu evangelizaciju koja se dogodila kada je anđeo Mariji "navijestio evan-đelje". Da, evanđelje a to znači radosnu vijest o utjelovljenju Sina Božjega! Reći ćemo da nam je sve to poznato, ali mo-ramo priznati da se to pomalo gubi iz naše svijesti, jer se 'netko uporno trudi' da nam pomuti tu sreću, a to su novi kulturalni scenariji, novi pokušaji da se Boga skloni na rub života, štoviše da se živi 'kao da ga nema'.

Otud nužnost 'pastoralnoga obra-ćenja' u Crkvi, od 'vrha do baze'. U tom pravcu hrvatski su biskupi uputili u javnu raspravu dokument "Da vaša radost bude potpuna (Iv 15, 11). Ka-teheza i rast u vjeri u današnjim okol-nostima". Riječ je o 'novom licu' Crkve u kršćanskim zajednicama, kako bi se uspostavio novi odnos s Kristom i međusobno, kako bi se žarče prihvatilo njegovu ponudu spasenja, oslobađanja od zla i grijeha, od praznine, osamlje-nosti i besmisla što danas sve više na-preduje. Naš Bog je radostan Bog. Ako pojedinci i cijele žune zajednice što prije ne postanu svjesniji radosti spa-

senja koje im je ponuđeno, ako to ne budu drugima prenosili, u pitanju je njihova sudbina. Već je papa bl. Pavao VI. sedamdesetih godina rekao: "Neće biti naodmet da svaki kršćanin i sva-ki blagovjesnik u molitvi produbi ovu misao: ljudi će se moći spasiti i drugim putevima, zahvaljujući milosrđu Bož-jem, čak ako im mi i ne navijestimo evanđelje; no mi, možemo li se mi spa-siti ako iz nemara, straha, stida - da, sv. Pavao za to kaže 'stidjeti se evanđelja' - ili zbog povođenja za lažnim idejama propustimo naviještanje?" Otud goru-ća potreba produbljenja i prenošenja vjere sve indiferentnijemu svijetu.

Upravo spomenuti dokument Hr-vatske biskupske konferencije želi da se dogodi svojevrsno 'novo gibanje' unutar Crkve u pravcu rasta u vje-ri. Marijina vjera bila je velikodušna jer je bez pridržaja, makar u početku mnogo toga i nije razumjela, prihva-tila Božju volju. Njezina vjera bila je jaka da je mogla nadvladati sve teš-koće, spremna surađivati s Božjim planom. Zagledajmo se tim mislima u lik Gospe Trsatske, posebno u povodu obilježavanja njegove 650. obljetnice i u vrijeme hodočašća. Tada će se dogo-diti drugačije okupljanje svih kršćana u projektu odgoja u vjeri, njena traj-noga rasta. Ako smo do sada mislili da se to odnosi samo na djecu i mlade, sada moramo biti odlučni da je to pi-tanje koje se tiče svih kršćana, u prvo-me redu odraslih, od roditelja pa dalje.

Krajnje je vrijeme da se prekine s prebacivanjem odgovornosti na pred-voditelje u Crkvi, na biskupe i sveće-nike, a oni na vjernike. Naprotiv, svaki je kršćanin odgovoran, prvenstveno naše obitelji, rasti u vjeri i prenositi ju, koristeći sve suvremene 'kanale', od dječjega vrtića, vjeronauka u školi, župne kateheze i drugih okupljanja. Neće biti 'mira ni radosti u vjeri' dok roditelji budu stajali skrštenih ruku i čekali da im djeca nešto obave (pri-čest i krizmu), a niti da svećenici oče-kuju da vjeroučitelji dovedu djecu u crkvu, dok župna zajednica prerasta u neki 'obredni servis, bez pružanja pri-like za rast u vjeri sviju, osobito odra-slih kroz "žive vjerničke krugove" ili manje zajednice koje se okupljaju da "dijele Bibliju i život", da trajno rastu i djeluju iz vjere. Na potezu su sveće-nici i svi svjesniji vjernici, počevši od župnog pastoralnoga vijeća. Potrebni

5

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

su novi iskoraci koji će župna okup-ljanja pretvarati u katehetska slav-lja, u mjesta za razgovor, rast u vjeri, molitvu i župni angažman, a ne da se ostaju na suhim propovijedima, u kojima ponekad nema radosti susre-ta s Kristom i ljudi međusobno. Evo i nove evangelizacijske šanse ali i od-govornosti u okupljanjima pri našim Marijanskim svetištima!

Nužno je vidjeti u čemu je radost evangelizacije, i uk spomenutom do-kumentu HBK, kako do novih meha-

nizama za zaokrete u našim osobnim životima, kao i u životu zajednica. Vrijeme je da nam život ne bude za-okupljen 'kukanjem'. Sa žalosnim ili samodopadnim i gramzivim srcem, ne doživljava se novost i radost evan-đelja. Otud potreba zajedničkog pro-mišljanja: što nam je činiti? Marija je sve događaje 'prebirala' u svome srcu i znala je kako uzeti udjela u Božjem planu spasenja.

mons. dr. Milan Šimunović

Što danas okuplja hodočasnike na Trsatu? Kad promatramo ponašanje hodočasnika, zapažamo da se redovi-to približavaju glavnom oltaru u crkvi gdje je izložena slika Gospe Trsatske. Ona je na tom oltaru od davne 1367. godine, što znači da je na tom mjestu 650 godina. Stariji među nama se pri-sjećaju velike proslave 600. godišnjice otkako je Gospina slika na Trsatu. Tu je godišnjicu prije pet desetljeća pred-vodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper kao izaslanik pape Pavla VI. Bio je to važan događaj. On je iza-zvao uređenje samostanskog vrta za bogoslužni prostor, zatim pokrenuo list Marijin Trsat i val redovitih hodo-čašća mnogih hrvatskih i slovenskih župa na Trsat jer je iste godine i tadaš-nja država dopustila autobusnim po-duzećima voziti hodočasnike koji su tako mogli u istom danu stići na Trsat i vratiti se svojim kućama. Kratko re-čeno: svečana proslava 600. godišnjice Gospine slike na Trsatu važna je pre-kretnica u štovanju Gospe Trsatske u vremenu socijalističke Jugoslavije.

Glavinićev spis u rukopisu o Gospi Trsatskoj

Uoči proslave 650. godišnjice slike Gospe Trsatske na Trsatu nije na od-met obnoviti povijest njezinog dolaska na Trsat. Oslonac za prikaz te povijesti neka nam budu zapisi prvog povjesni-čara trsatskog svetišta fra Franje Glavi-nića, cijenjenog hrvatskog književnika, što je znao i grad Rijeka pa je još za biv-še države jednu trsatsku ulicu bio ime-novao njegovim imenom i prezime-non. Glavinić je na hrvatskom napisao i tiskao tri djela: Četiri poslidnja čovika. Venetiis 1628.; Cvit svetih. Venetiis 1628.; Svitlost duše virne. Venetiis 1632. Dvije je knjige napisao na talijanskom jeziku, a jednu na latinskom.

U arhivu franjevačkog samosta-na na Trsatu se i danas čuva Glavi-nićev rukopis na talijanskom jeziku. Naknadno je naslovljen „Koncept“. Veličine je 29,5 cm x 21 cm i ima 20 naknadno obilježenih listova. Prije-

pis tog rukopisa s nekim izmjenama je imenovan „Čistopis“. On je veličine 29,8 cm x 20,5 cm, ima 19 naknadno obilježenih listova; listovi su obilježeni brojevima, ali su od 3 do 6 prazni, a prazan je i 19. list. Najvjerojatnije je te nazive „Koncept“ i „Čistopis“ ispisao fra Paškal Cvekan, pisac knjige Trsat-sko svetište Majke milosti i franjevci njem čuvari. Trsat 1985.

Budući da Glavinić u „Konceptu“ ne spominje svoju povijest Trsata, tj. djelo Historia Tersattana (Udine, 1648.), može se opravdano pretpo-staviti da je „Koncept“ napisao prije 1648. godine, dok je „Čistopis“ sigur-no Glavinić pisao već potkraj svoga života, tj. poslije 1648. godine. Njegov sadržaj otkriva da je namjeravao na-pisati knjigu upravo o samom trsat-skom svetištu, možda molitvenik ili barem vodič za trsatske hodočasnike talijanskoga jezika, ali se to ipak nije dogodilo, a nije nam poznat razlog za-što se to nije dogodilo.

Naravno, Glavinić piše i o slici Gos-pe Trsatske. Piše o njoj kada spominje tri razloga koji opravdavaju hodoča-šćenje u crkvu Majke Božje na Trsatu. Prvi je razlog upravo sama slika slavne Djevice i mnoge druge moći svetaca, zatim višestruko povlašten glavni oltar i šest drugih povlaštenih oltara. Sliku Gospe Trsatske, prema staroj preda-ji i povijesnim spisima u arhivu fra-njevačkog samostana na Trsatu, kako piše Glavinić u „Čistopisu“, na Trsat je po slao papa Urban V. kako bi utješio ovdašnji narod koji nije mogao preža-liti što je Nazaretska kućica napustila Trsat i sada se nalazi u Loretu. Drugi je razlog što je upravo ta slika Gospe Trsatske čudotvorna i oni koji je štu-ju, stekli su brojna čudesna uslišanja. Treći je pak raz log dugotrajno slijeva-nje hodočasnika na Trsat i vjernička je zadaća održati tu tradiciju. Glavinić ne smatra razlogom hodočašćenja na Tr-sat proširenje crkve Gospe Trsatske, ali ne prešućuje da ju je on kao samostan-ski starješina na Trsatu proširio, jer je prethodna crkva bila malena pa nije

mogla više primati hodočasnike a nji-hov je broj rastao u posljednje vrijeme; ta negdašnja crkva bila je građena po starim građevnim shvaćanjima.

Glavinićevi zapisi o Trsatskom svetištu u knjizi o Trsatu

Glavinić je 1648. objavio svoje dvi-je povijesne knjige u Udinama. Prva je bila povijest Trsata Historia Tersatta-na, a druga razlaže nastanak franje-vačke pokrajinske zajednice Origine della Provincia Bosna Croatia. Obje su prevedene na hrvatski jezik i tiska-ne 2015. godine unutar istih korica. Knjiga Povijest Trsata je bogata zapi-sima o svetištu Gospe Trsatske. Zapisi su dragocjeni i danas je neopravdano ne osvrtati se na te zapise u govorima i pisanju o Gospi Trsatskoj. U drugoj Glavinićevoj povijesnoj knjizi Posta-nak Provincije Bosne Hrvatske ima zapisa o boravku Nazaretske kućice Svete obitelji na Trsatu, ali ne i o slici Gospe Trsatske.

Glavinić u Povijesti Trsata (str. 25, 26) piše da je papa Urban V. bio podri-jetlom Francuz. Nakon što bio izabran za tu najvišu crkvenu službu, boravio je u Avinjonu u Francuskoj dok se nije 1362. odlučio vratiti u Rim. Kad se vraćao i prije nego što je stigao u Rim, zaželio je posjetiti sv. Kuću sv. Obitelji u Loretu. On je bio prvi papa koji je pohodio Loreto. Kada je onamo stigao, dobro se je obavijestio o doga-đajima u vezi s prijenosom sv. Kuće iz Svete Zemlje u Loreto i tako je saznao da je ona prije nego što je stigla u Lo-reto bila tri godine i sedam mjeseci na Trsatu. Kada je papa čuo za bora-vak na Trsatu, odlučio je počastiti to mjesto gdje je ona bila na Trsatu i po-taknuti pobožnost hrvatskoga naroda prema slavnoj Djevici Mariji. Potvr-dio je tu svoju nakanu tako što je po franjevcu ocu Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao na Trsat sliku blažene Djevice Marije koju je naslikao sv. Luka evanđelist.

GOSPINA SLIKA ZOVE NA TRSATUz 650. - u obljetnicu čudotvorne slike Majke Milosti

6

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Slika je izrađena na cedrovoj dasci. Majka Marija na desnoj ruci poduprtoj lijevom drži sinčića Isusa. Oboje imaju ozbiljna lica kao i na drugim slikama Majke Božje sv. Luke. Gla-vinić taj dio svoga izvještaja završava tvrdnjom da nema sumnje da je ova slika djelo sv. Luke, jer tako pišu povjesničari i naše „Medvedgrad-ske uspomene“, a to je skup arhivskih spisa iz trsatskog franjevačkog samostana koji je bio pohranjen na Medvedgradu da ne bi pao Tur-cima u ruke. No, ti su se spisi izgubili.

Glavinić još piše o izvanrednoj vrijednosti slika Majke Božje što ih je slikao sv. Luka. Sve su one čudotvorne i zato su unesene u osobiti katalog pa se slika Gospe Trsatske navodi iza slike Marije s Monte Nera na području Livorna u Italiji. Osvrće se Glavinić i na prigovor da sv. Luka nije bio u stanju naslikati sve slike koje mu se pripisuju. Opovrgava taj prigovor upo-zoravajući da je sv. Luka doista bio izvrstan ki-par i slikar, a i da je dugo živio. K tome je bio spreman na zahtjev i molbu onih naroda koji su prihvaćali kršćanstvo izraditi i isporučiti im slike Majke Božje.

Opravdava čudotvornost slike Gospe Tr-satske naglašavajući da su upravo zbog čudo-tvornosti cijenjene sve slike koje je naslikao sv. Luka. Njegove slike Majke Božje su, naravno, na osobitoj cijeni i zato što je on blaženu Dje-vicu Mariju promatrao za života i dobro upo-znao i zapamtio njezin lik. Objašnjava Glavinić i činjenicu da je jedna slika čudotvornija od druge tvrdnjom da „tome mogu biti različiti razlozi: to ovisi o milosti Božjoj, o zaslugama“ onih koji joj se utječu. Svoj sud je utemeljio na vlastitom iskustvu pa spominje da je bio u Olovu u Bosni, a Bosnom su tada vladali Turci, i začuđuje što on tvrdi da je „sam ondje bora-vio i iskusio da ondje primaju milosti i Turci i Grci i kršćani“.

Činjenica da je prije 50 godina počeo izla-ziti list Marijin Trsat kao posljedica proslave 600. obljetnice slike Gospe Trsatske u trsat-skom svetištu Majke Božje može biti poticaj da se taj list danas obogati novim sadržajima i da urednik lista nađe nove suradnike. Trebalo bi osigurati listu mlađih štovatelja Gospe Trsat-ske. To su članovi Frame, ali i mladići koji na Trsatu započinju svoj franjevački život, franje-vački novaci. I jedni i drugi u crkvi su ne samo prisutni nego i sudjeluju u proslavama svetih misa, klanjanju četvrtkom i cjelokupnom živo-tu trsatskog svetišta. Ponekad se novaci javlja-ju svojim prilozima u listu Marijin Trsat, ali bi mogli više svojom pisanom riječju. Spremni su da ih urednik lista češće čuje i angažira. Nije li proslava 650. godišnjica slike Gospe Trsatske prigoda da se započne s tom novom praksom i zatim nastavi?

fra Emanuel Hoško7

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Biti u Marijinoj školi možda zvuči nezanimljivo jer u školi se mora nešto i učiti. Učenje nekima može biti pro-blem zbog toga što teško svladavaju gradivo koje se uči. Škola predstavlja i instituciju koja nosi svoje zakone, uredbe, pravila. Zašto govoriti o Bla-ženoj Djevici Mariji na primjeru škole kada su mnogi možda jedva dočekali da je završe? Pišući ove retke razmiš-ljam što za mene kao franjevačkoga novaka znači Blažena Djevica Marija.

Nalazim se u njezinom svetištu na Trsatu. Tu provodim dio vremena svo-je mladosti. A najljepše od svega je to da je i moje ime Marijan, što u korije-nu riječi znači Marijin. Znatiželja me dovela do toga da sam zaključio: „Pa ja sam u školskoj klupi, u Marijinoj ško-li!“. U ozračju blagdana našega svetišta mnogo se razmišlja i govori o Mariji. Počinju i svibanjske pobožnosti koje okupljaju mnoštvo vjernika, onih koji se rado odazivaju u Marijinu školu. Marija je bila potpuno predana Bogu koji joj daje milost da pod svojim sr-cem nosi Spasitelja svijeta, rodi ga i odgaja. Koliku li je samo svetu službu imala ona, neznatna službenica Gos-podnja. Marija je surađivala u ljuskom spasenju pomoću svoje slobodne vje-re i poslušnosti. Ona se nalazila pred nedostupnom Tajnom. Svjesna je više nego ijedno stvorenje svoje neznatno-sti, svoga siromaštva. Ali upravo takve Bog bira za ostvarenje svojih spasitelj-skih nauma, da se pred njim ne hvali nijedno stvorenje. Kao takva Marija nam je uzor duhovnoga i Bogu posve-ćenoga života. Stoga Bog računa i na nas i traži našu suradnju, naš udio u spasenju i životu svijeta.

Bog poziva svakoga da se odazove pozivu kršćanskoga služenja. Svatko se odaziva u mjeri koja mu je dana. To može biti obitelj ili posvećeni život. Ja sam osjetio da mi Bog nudi priliku da ga izbliže slijedim u posvećenom, redovničkom, franjevačkom životu. Kao i Marija svakoga dana pokušavam odgovoriti ono što je i ona anđelu Ga-

brijelu odgovorila riječima: “Neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38). Zato mi je Blažena Djevica Marija primjer kako koračati putem vjere, predanja, poslušnosti i vjernosti. Ponekad to nije lako. Ne smijemo se zavaravati da je Božji poziv nekakav bajkoviti život bez muke, boli, truda, odricanja, umiranja. To je život sličan životu oca ili majke u kojem pojedinac, ako ne živi predano i odgovorno, može zalutati na brojne stranputice koje vode u propast. Odgo-vorno je i zahtjevno prihvatiti od Boga dar redovništva, jednako kao što je to slučaj u prihvaćanju dara obiteljskog života. Zato je dobro posjetiti Marijinu školu i u njoj usvajati znanje, primjere, poticaje svetoga služenja i predanja u pozivu koji nam je dan.

Iz prespektive franjevačkog nova-ka smatram da je veliki dar što svoju odgojnu formaciju provodimo u ma-rijanskom svetištu, toj školi života i poziva, a napose i odgovora na poziv.

Zanimljivo je i to da su sva tri hrvatska franjevačka novicijata (Trsat, Visovac, Košljun) zapravo marijanska svetišta – škole Bogu posvećenoga života. Svaki novak, osim upoznavanja franjevačko-ga načina života, ima priliku upoznati i Marijin primjer nasljedovanja puta posvećenoga života. Neka se svatko odazove u Marijinu školu, sjedne u klupe koje se nalaze u svetištu, ponese krunicu, taj važan školski pribor, otvo-ri bilježnicu svoga srca i krene polako, ali sigurno, klečeći ili sjedeći učiti ži-vjeti život te ispite polagati u svakod-nevici svoga poziva i zvanja.

fra Marijan Ligenza

U MARIJINOJ ŠKOLIFranjevački novicijat i Blažena Djevica Marija

8

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

9

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Mladost danasMladost – to je zasigurno jedna od

onih riječi koja nam često izmami osmi-jeh na lice, da nam neki novi polet, pobu-di neku uspomenu, potakne na djelova-nje i probudi nadu. ,,Kuda ide ova mla-dost? Kad sam ja bio/la mlad/a... Jadna današnja mladež! Kako volim biti uz mla-de, odmah se i ja osjećam mlado! Bravo, samo tako, jer dok ste mladi... a kad osta-rite...“ Sve su to samo neke rečenice koje često govore ljudi (osobito stariji) koji nas okružuju. Dakle, mladost većinom doživljavamo kao važan period u životu, a od mladih mnogo očekujemo. U su-vremenom društvu mladi su neprestano pred izazovima; kako onim unutarnjim (sazrijevanje, promjene, odrastanje), tako i onim vanjskim (kriza vrijednosti, nova kultura življenja, proširenje granica mla-dosti i sl.). Danas, zbog različitih uzroka mladost postaje veoma proširen i slojevit period u životu. Kada je riječ o trajanju, postala je duža nego što je bila, a pone-kad prelazi i tridesete godine (bez obzi-ra na one koji se uvijek osjećaju mlado, što je dobro). Ta činjenica upućuje da na mlade trebamo gledati jednim obnovlje-nim pogledom. Veoma je znakovita slika koju donosi Nikić (2004.): ,,Teškoće koje proživljava mlada osoba slične su poteš-koćama putnika koji putuje pustinjom. Na tom putu nema sigurnosnih oznaka, iznenada ih prekrije pijesak, temperatura se vrlo brzo drastično mijenja: vrući dani i hladne noći, malo vode i puno opasnosti koje vrebaju na karavanu.“ (Nikić, 2004: 112, prema Nikić, 2008: 116)

Mladi kao trsatski hodočasnici

Trsatsko Svetište je hodočasničko mjesto. Naš Trsatski brijeg oduvijek je bio mjesto gdje su barem jednom godiš-nje stizale obitelji Rijeke i okolice, ali i cijele Hrvatske (posebno kontinental-nog i zapadnog dijela).

Svetište Majke Milosti tako je postalo utočište ne samo obiteljima, hodočasni-cima, vjernicima grada Rijeke, već i mla-dim osobama koje svakodnevno tragaju za Bogom. Danas na poseban način! Prilikom izgradnje Sveučilišnog kampu-sa na Trsatu, zasigurno je povećan broj mladih vjernika koji dolaze u Svetište. U potrazi za vlastitim identitetom, izgrad-nji smisla, svakodnevnim traganjima, svakodnevnom radu i djelovanju, ra-

zvoju cjelovitosti osobe svakako značaj-no mjesto u životu svakog pojedinca, a osobito mlade osobe ima duhovnost. Tu duhovnost treba hraniti, treba razvijati i održavati. Dok mlada osoba putuje ži-votom, postaje hodočasnik. Postaje onaj kome je potrebna oaza gdje će se napo-jiti, vrt u kojem će orati, društvo s kojim će rasti, savjet koji će primiti, suputnik i supatnik kome će pomoći. Jednostavno, mladoj je osobi potreban Krist!

Stoga, znakovito je promatrati kako pred likom Majke Milosti kleče mladi, kako ih sve više ima na nedjeljnom stolu Gospodnjem (iako još u zadnjim klupa-ma), kako pristupaju sakramentu pomi-renja, kako pjevaju... Uistinu je predivno znati da je mladima pružena mogućnost duhovnog rasta: od kateheza za mlade, duhovnih razgovora, programa svetišta, pa sve do Franjevačke mladeži (Frame) koja na Trsatu postoji još od 1993.

No, današnji mladi katkada se boje istupiti, boje se izraziti, boje se pokaza-ti. Vjera je istinska kada je živa, kada je odjelotvorena, a jača je kada u zajedniš-tvu dijelimo radosti i boli, odrastanje, kada se zajedno okupljamo oko Krista. Trsat polako postaje oaza duhovnosti za mlade. Stoga, moramo zajedno kao čitatelji, kao mladi, kao hodočasnici, kao stari i pobožni štovatelji, kao braća franjevci zajedno raditi da Trsat uistinu (p)ostane jedna oaza. Voda, živa voda za mlade hodočasnike koji hodočaste svakim danom Bogu u svojim lutanji-ma, pitanjima, suzama, veselju, poslu, školovanju. Tako se ostvaruje poslanje Crkve koja ,,mora ići ususret mladima, tražiti ih, zajedno s njima živjeti isku-stvo nesigurnosti, izgubljenosti, kako bi im mogla ponuditi put nade, kršćan-skog optimizma, ohrabriti ih na putu traženja“ (Mandarić, 2009: 221).

Franjevačka mladež – dio trsatske baštine

Svakako, jedno od mjesta gdje su pro-našli smisao, svoj životni put, prijatelje za čitav život, upoznali Boga jest bratstvo Franjevačke mladeži. Ono je od 1993. do danas okupilo tolike mnoge mlade ljude, ljude koji su tragali za Bogom, ljude koji su bili veoma sretni i željeli produbiti svoju vjeru, ljude koji su bili i nesretni pa su tražili utjehu zajednice, mnoge ljude, tolike mlade. Ta ista Frama uistinu je od-gojila brojne generacije mladih vjernika. I ako ništa, pokazala je mladom čovjeku

SVETA MATI MLADIHMajka Božja Trsatska i franjevačka mladež na Trsatu

da je vrijedan, da ima svoje talente, da može, da postoje drugi (braća i sestre, ljudi u potrebi) i da je Bog živ.

Interesantno je da je taj Asiški siro-mah sv. Franjo, iako je živio prije osam stoljeća, mladima i danas toliko pri-vlačan u svojoj jednostavnosti, svojoj radosti, svojoj poniznosti, osjećaju za bratstvo, ali i u svojoj velikoj i često ne-shvaćenoj dubini. Ponekad se u među-sobnim razgovorima na Frami zna čuti da sve milosti koje primamo, ono što ži-vimo te zašto kao bratstvo opstajemo jest plod zaštite naše nebeske Majke – Gospe Trsatske. Kako Majka čuva svoju djecu? Kako gleda na nas mlade? Zasigurno je sretna što se nazivamo njezinom djecom i što se okupljamo u Njezinoj Kući.

U znaku jubilejaNo, radije postavimo sebi pitanje:

Koliko smo mi svjesni činjenice da smo okupljeni na onom brijegu gdje je u 13. stoljeću bio dom Isusa, Marije i Josipa? Gledajući Gospin lik, posebice u ovoj ve-likoj obljetnici 650. godina Njezine ču-dotvorne slike, uprimo pogled u Mariju. Obiđimo češće njezinu sliku, utecimo joj se više, posvetimo joj svoju mladost, da ta ista mladost bude svjedočanstvo bu-

dućih naraštaja, budućih obljetnica, ali i svjedočanstvo svakodnevne duhovnosti. Majke nas tješe kad smo tužni, smiruju kada plačemo, smiju se s nama, katkada i uče... Trsat treba mlade! Mladi trebaju Trsat! Majka treba svoju djecu! Djeca trebaju svoju Majku! Uistinu, dragi čita-telju, bez obzira na svoju dob, probudi u sebi mladenački polet i pristani biti Nje-zin. Pristani biti djelotvorniji, aktivniji, Bogu predaniji, radosniji. Učini i ti da naša Nazaretska kuća bude dom gdje se čuje Isusov smijeh, djetinji plač, igra, ali napose predanje da ima Netko tko uvijek brine i sve ravna za i na dobro!

Filip Polegubić, Frama Trsat

10

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Poput djeteta zazivamo je u teškim trenucima naše svakodnevice, bolima, padovima, traženjima... I ona je uvijek tu. Spremna pružiti utjehu kakvu maj-ke trebaju dati: pouzdanje, ljubav i to-plinu. I najvažnije, zagovor svoga Sina.

Zahvalnost na njezinoj ustrajnoj dobroti i milosti najdublje joj možemo iskazati potpunim predanjem. Svatko od nas uvijek nosi u svom srcu neku težinu, teret, križ. Nije ga lako nositi, razgovarati o njemu, olakšati ga, dokle

god ga ne prihvatimo i prigrlimo. Ali to teško možemo sami. Vjera i pouz-danje u Gospodina i njegovu Majku to nam čini mogućim i lakšim.

Rado se sjetim veljače 2011. godine kada smo započeli pobožnost prvim subotama Posvete Majci Milosti. Bilo je to vrijeme priprave za dolazak pape Benedikta XVl. u Hrvatsku povodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Fra Zoran Bibić, a kasnije fra Ivan Miklenić su svake

prve subote u mjesecu u našem Sve-tištu molili s okupljenim vjernicima za naše obitelji. Kroz ovih šest godina redovitih susreta, ima divnih svjedo-čanstava osnaživanja obitelji u vjeri i zajedničkoj molitvi, dobivanja po-tomstva, razvijanja duha zajedništva i razumijevanja. Istinska posveta Mariji donosi utjehu i osjećaj rasterećenja, kao kad pravi teret podijeliš s nekim Šimunom Cirencem. S tih je susreta krenula u „hodočašće“ blagoslovljena kopija slike Majke Milosti koja po tje-dan dana boravi u obitelji koja se želi zajedno, u svom domu moliti i utjecati Njenom zagovoru.

Naše Svetište je mjesto gdje je 10. svibnja 1291. godine iz Nazareta pre-nesena kućica u kojoj je živjela Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Od tad se u ovom hrvatskom Nazaretu moli Svetoj Obitelji. Danas, kada je obitelj u sekularnom svijetu izgubila na vri-jednosti, ovo mjesto vraća važnost i smisao toj zajednici. Obitelj je crkva u malom, u njoj učimo hod u vjeri, prve molitve, prve radosti sakramenata, slavlje blagdana, međusobno bodre-nje i pomaganje. Ako nemamo takvih obitelji, opstojnost naše Crkve bit će ugrožena.

Molimo zato našu Gospu Trsatsku da osnažuje naše obitelji i usmjerava ih na istinske, iskonske vrijednosti koje će našem narodu osigurati op-stojnost i sigurnost. Nek nam svima Sveta nazaretska Obitelj Isusa, Marije i Josipa bude uzor u jednostavnosti, po-niznosti, marljivosti i predanosti.

s. Nela Pujić, ministra FSR-a Trsat

MARIJA NAŠA MAJKAIz Franjevačkog svjetovnog Reda

Svake prve subote u mjesecu u našem Svetištu u 17:30 sati

molitva je i posveta naših obitelji Majci Božjoj Trsatskoj.

Dobrodošli!

Zbog gubitka Svete kućice, neutje-šenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena »Majka milosti». Ove 2017. godine u srpnju, slavimo 650. obljetnicu tog milosnog događaja za naše Svetište. Zbog štovanja koje joj je iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabo-

ra. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Ma-rije na Trsatu. Sveti Otac već u petna-estom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji je pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru Svetišta.

Opis slike Majke Božje Trsatske

Čudotvorna slika “Majke Milosti” izrađena je na cedrovoj dasci. Njezin sveukupni sadržaj nije lako izraziti. Podijeljena je na tri dijela a po nekima ona je zbir od pet slika.

I.) U sredini je Blažena Djevi-ca Marija koja je rodila Isusa i pruža ga nama. Marija doji – hrani maloga Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema nama koji je gledamo. Isus premda je dijete, ima ozbiljno lice i podiže ruku za blago-slov.

ČUDOTVORNA SLIKA MAJKE MILOSTI650. godina na Trsatu

II.) U gornjem redu, prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje i Otkupljenje. Lijevo je prikaz Navještenja Gospodinovog u Nazaretu a u desnom gornjem kutu prikaz je Isusa koji umire za nas na križu u Jeruzalemu i podno križa daje nam Mariju za Majku.

III.) U donjem redu, prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! S li-jeve strane su sv. Nikola, sv. Bartol i sv. Stjepan, đakon a desno su sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao, apostoli.

Neka Gospodin po zagovoru Majke Božje Trsatske svima Vama i Vašim najmilijima udjeli obilje svojih milosti.

Majko Božja Trsatska, moli se za nas!

11

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ FRA SERAFINA SABOLAHvala ti fra Serafine!

Posljednji ispraćaj i oproštaj od fra Serafina bio je na trsatskom groblju 26. siječnja, gdje počiva „pod trsatskim čempresima“, kako je to želio. Na po-grebu se okupila fra Serafinova obitelj, cijela Rijeka, Primorje i njegov rodni Ivanovac, nepregledno mnoštvo „ma-lih ljudi“, njegova franjevačka subraća, mnogi drugi svećenici i redovnici, ča-sne sestre, njegovi prijatelji i suradnici iz svih krajeva Hrvatske, kao i cjeloku-pna hrvatska društvena javnost, počev od predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović i bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Sprovod je predvodio mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbi-skup metropolit, a oproštajnu su riječ pred franjevačkom grobnicom upu-tili fra Serafinov prijatelj fra Emanuel Hoško i mons. Valter Župan, umirov-ljeni krčki biskup.

Fra Emanuel Hoško je rekao mnogo toga što je fra Serafin učinio na Trsatu: „Otvorio je Marijin perivoj i oltar s pod-nožja Fortice stavio uza zid samostana. Tako je hodočasnicima olakšao sudje-lovanje kod njihove mise i obogatio sadržaj njihova boravka na Trsatu. Plat-forma oltara postala je pozornica svira-čima orkestra, pjesmi zborova i brojnih klapa. Prijateljstvom s voditeljima gra-da razborito je ishodio da u Statutu gra-da Rijeke nađe mjesto Gospa Trsatska

† FRA SERAFIN SABOL30. 08.1946. - 21. 01. 2017.

trsatski franjevac, legendarni trsatski gvardijan, izvanredan čovjek, franjevac i svećenikU riječkom Hospiciju Marije K. Kozulić 21. siječnja 2017.,

u 20:50, u 71. godini života, 54. redovništva i 45. svećeništvapreminuo je fra Serafin, franjevac i svećenik svetišta Majke Božje Trsatske.

Fra Serafin Sabol rođen je 30. kolovoza 1946. u Ivanovcu kod Čakovca. Bio je franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda od 1963. godine, a za svećenika je zaređen 1972. godine u Zagrebu. U svetištu Majke Božje Trsatske fra Serafin je služio gotovo 27 godina, a u kontinuitetu od 10. kolovoza 1990. godine. Svojim neumornim služenjem u svetištu Majke Božje Trsatske, ali i u riječkoj Crkvi i Crkvi u Hrvatskoj fra Serafin je upisan u noviju povijest Trsata, Rijeke, Primorja i puno šire. Upisan je svojim riječima i djeli-ma, a u srca tisuća i tisuća ljudi svojom dobrotom i prijateljstvom.

Od njegovih velikih poduhvata spomenimo da je suradnički obnovio tr-satsku crkvu i samostan, izgradio trsatski Marijin perivoj, da je najzaslužniji za organizaciju posjeta pape Ivana Pavla II. Rijeci i trsatskom svetištu 2003. godine, da je graditelj spomenika sv. Ivanu Pavlu II., trsatskom hodočasniku i graditelj Pastoralnog centra svetišta – Aule pape Ivana Pavla II.

12

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

kao suzaštitnica grada Rijeke, pa je ta odluka premostila Rječinu i tako više ništa ne dijeli Trsat i Sušak od Rijeke. Za trećeg pohoda Hrvatskoj pape sv. Ivana Pavla II. godine 2003. Papu je do-veo na Trsat. Pred crkvom danas stoji spomenik koji Papu prikazuje pred ol-tarom Gospe Trsatske. Izradio ga je ki-par Anto Jurkić. U samostanskom dvo-rištu je podigao impozantnu zgradu nazvanu po istom papi, Trsatskom Ho-dočasniku“, rekao je fra Emanuel. Po-tom su odjeknule i ove njegove riječi: „Naravno, ni fra Serafina nisu mimo-išla ogovaranja i predbacivanja zbog

njegovih prijateljstava s nevjernicima. Živio sam zajedno s njime 32 godine pa sam uvjeren da su neopravdana, jer nije bio svećenik tradicionalist već svećenik po mjeri Drugog vatikanskog koncila, pristupačan svakome. Nije če-kao ljude iza crkvenog praga, već ih je tražio i u gostionici. Primio je brojna priznanja. Među ostalima i nagradu za životno djelo Primorsko-goranske županije s naglašenom izjavom da mu se dodjeljuje ‘za izniman doprinos reli-gijskom, duhovnom, kulturnom i civi-lizacijskom značenju Trsatskog svetišta u cjelini’.

Fra Serafina je u njegovoj nesvakidašnjoj radinosti zau-stavila bolest u 71. godini života. Rastajemo se s njime, ali ne smijemo zaboraviti da je sav pripadao svetištu Gospe Tr-satske, trsatskim hodočasnicima, Trsatu, Rijeci, Primorju i svima nama. Sad pripada vječnosti, a nama je ostavio mnogo toga u čemu nam je bio i ostao uzor. Hvala mu. U nečem ga trebamo slijediti. Počivao u miru.“

Biskup Valter Župan je fra Serafinu izrazio zahvalnost za njegov doprinos našoj domovinskoj, metropolijskoj i riječkoj Crkvi. „Ne može se odijeliti njegovo zauzimanje i ljubav za Crkvu na našem kvarnerskom i primorsko-goranskom po-dručju od njegove ljubavi za našu domovinsku Crkvu. To je mnogo puta došlo do izražaja, a naročito prigodom višekrat-nih posjeta pape Ivana Pavla II. kada je otac Serafin sve svoje sposobnosti stavio na raspolaganje organizatorima posjeta. Ši-rokogrudno je i kao gvardijan otvarao prostore samostana za sve hvalevrijedne inicijative, nikad ne propuštajući pogostiti one koji su dolazili. Bio je bogato obdaren smislom za dijalog sa svima, i onima koji mu nisu bili istomišljenici. Kada bi, pri-godom dogovaranja o organizaciji crkvenih proslava, došla na red točka o potrebnim kontaktima s gradskim, županijskim i redarstvenim vlastima, uvijek bi rekao: ‘To prepustite meni, ja ću to urediti’“, između ostaloga je rekao biskup Župan.

Na komemorativnom skupu, sa zahvalom i poštovanjem od fra Serafina su se oprostili nadbiskup Ivan Devčić, fra Ili-ja Vrdoljak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Antun Jesenović, trsatski gvardijan, Zlat-ko Komadina, župan primorsko-goranski i Vojko Obersnel, gradonačelnik grada Rijeke, a pročitan je i brzojav sućuti koji je uputio kardinal Josip Bozanić. U knjigu žalosti koja je bila otvorena u auli svoju riječ zahvale i sjećanja upisali su mnogi, biskupi, svećenici, redovnice i redovnici, sadašnja predsjednica i bivši predsjednik države, narod.

„Bio je franjevac koji nije mogao biti zatvoren u samo-stanske zidine već je izlazio među ljude, obilazio poznanike, prijatelje, suradnike, uspostavljao kontakte. Nikad mu nije ponestajala dobra riječ i iskreni osmjeh. Optimizam je zra-čio iz čitavog njegova bića. U svakom je čovjeku znao pro-naći dobro i izvući ga na vidjelo, staviti u kolotečinu života. Poticao je na ‘jedinstvo u različitosti’, bez obzira na podri-jetlo, vjeru i naciju, na ‘političke boje’... Na Isusovu tragu te našega oca Franje, utemeljitelja franjevačkoga Reda, htio je doprijeti do svih, te na sebi svojstven način svjedočiti ljepotu kršćanstva, bez nekih prevelikih umovanja... Bio je ‘kao stvo-ren’ za hodočašća i potrebe hodočasnika“, govorio je na ko-memoraciji gvardijan Jesenović. Podsjetio je da je fra Serafin bio vrstan organizator, da nije bilo gotovo nijednog većeg crkvenog događaja, na riječkom i na nacionalnom planu, a da on nije bio u organizaciji. Bili su to dolasci pape sv. Ivana Pavla II. u Hrvatsku, osobito u Rijeku i na Trsat, Euharistijski kongres Riječke nadbiskupije, hodočašće u Loretto, Nacio-nalni susret obitelji, mladih itd., rekao je gvardijan Jesenović.

Toplim riječima je o fra Serafinu govorio i gradonačelnik Obersnel, zaključivši porukom: „Čini mi se da je hvala uvijek premalena riječ za neke ljude. Fra Serafin je jedan od njih.“ Među ostalim je rekao da je Rijeka imala sreću da postane njegov grad, grad koji je toliko volio, grad koji ga ispraća s tu-gom i zahvalnošću. „Fra Serafin je svakako bio vizionar – to pokazuju njegova djela... Za našu je Rijeku bio pravi čovjek na pravom mjestu. Ne čudi stoga da smo ga prozvali grad-skim pročelnikom za vjerska pitanja, što je on prihvatio s puno humora, ali i zadovoljstva. Bio je zaista čovjek s mnogo talenata, mnogo darova i sve ih je koristio za druge, za ovaj grad i ovu zajednicu. Dvadesetak godina povezivalo nas je, uz ljubav prema našem gradu, iskreno prijateljstvo. Slušali smo jedan drugoga, razumjeli se, nerijetko i bez riječi. Po-nosan sam što sam bio Serafinov prijatelj i što sam mogao s njim podijeliti dio njegova životnog puta, od naših prvih energičnih susreta pa do bolesničke postelje u kojoj nije gu-bio svoj živi duh, svoju pozitivnost i želju da još nešto napravi za druge. Ostat će zauvijek u ovom svetištu, na Trsatu, u našoj Rijeci i u našim srcima“, govorio je gradonačelnik Obersnel.

Podsjetimo, fra Serafin je za života primio mnoga pri-znanja i nagrade, od državnih do loklanih, a među njima 1998. nagradu Grada Rijeke za „plemenit i nesebičan rad na obnovi Trsatskog svetišta i promicanju duhovne kulture“ i da mu je taj Grad mjesec dana nakon smrti dodijelio i svoje najveće priznanje – nagradu za životno djelo.

Župan Komadina je u svojoj oproštajnoj riječi fra Sera-fina nazvao prijateljem, humanistom, čovjekom ideja i vi-zija, skromnim i izuzetnim, uvijek spremim pomoći svima, a posebno onima kojima je to najpotrebnije. Izdvojio je da je život posvetio služenju Bogu i ljudima, istaknuvši fra Se-rafinovu ljubav prema trsatskom svetištu, Rijeci, Primorju, cijelom ovom kraju, kao i njegove velike zasluge u obnovi, promicanju i procvatu trsatskog svetišta. „Prilikom obilježa-vanja Dana Županije 2015. kada mu je dodijeljena županijska nagrada za životno djelo, zapjevao je svojoj voljenoj Rijeci, Trsatu, Kvarneru..., nazvao nas svojom braćom i sestrama... Hvala ti, fra Serafine, na svemu što si učinio za ovaj kraj. Pamtit ćemo te samo po dobru jer si dobrotu tako nesebično davao. U našim sjećanjima živjet ćeš vječno. Neka ti je laka hrvatska zemlja“, među ostalim je rekao župan Komadina.

13

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

S poštovanjem je o fra Serafinu na komemorativnom skupu govorio i nadbiskup Devčić. Izdvojimo naglaske nad-biskupove riječi zahvale i oproštaja. „Pamtit će ga se po nje-govim djelima, po njegovoj vedrini, po ljubavi prema ovom svetištu i djelima koja je ovdje ostvario, po otvorenosti sva-kom čovjeku... Iako je podrijetlom Međimurac, on je s ovim gradom i s našim Kvarnerom toliko srastao, tako se sljubio kao da su mu ovdje korijeni oduvijek. To su naši Primorci znali prepoznati i zbog toga su ga također voljeli i cijeni-li. Ali njegovo je ime poznato i izvan područja ovog dijela Hrvatske. On je po svojim djelima poznat i u Zagrebu, kao i širom cijele Hrvatske, posebno po uspomenama koje su odavde na njega i njegovu subraću franjevce nosili u svojim srcima i pamćenju mnogi hodočasnici ‘izbliza i izdaleka’“...

Oproštajnu je riječ na komemoraciji održao i provin-cijalni ministar fra Ilija Vrdoljak. O svom je prijatelju go-vorio s tugom i ponosom. „Sve nas je iznenadila, a još više ražalostila fra Serafinova smrt, koliko god je zbog njegove teške bolesti bila za očekivati. Na ljudskoj i na prijateljskoj razini duboko me potresla sudbina koja ga je pratila. Naj-prije oči koje su zakazale, a potom teška bolest koja ga je sasjekla onako poletnog, punog ideja i zanosa. Nedostajat će fra Serafin nama franjevcima, Trsatskom svetištu, gradu Rijeci koji je toliko volio, Crkvi u tom gradu, našoj cijeloj Crkvi u Hrvatskoj u kojoj je bio važna karika povezivanja i okupljanja”, rekao je provincijal.

Kao autorica ovog izvještaja želim reći da je fra Serafin obogatio naše živote. Bio je velik čovjek. Velik po dobroti, po radu i djelima, vizionarstvu i istinoljubivosti, suradnji i otvorenosti, po brizi za druge, u ljubavi prema Bogu i čovje-ku. Mnogima je bio prijatelj, mnogima nedostaje njegov ve-dar franjevački lik, poticajna riječ i životni primjer. Zauvijek mu ostajemo zahvalni.

Mirjana Grce14

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

OPRAVDANOST IMENA „FRA SERAFIN TRSATSKI“In memoriam fra Serafin Sabol

Trsat ima svetište Majke Božje koju nazivamo svetište Gospe Trsatske. Da-kle, opravdano je nazivati „trsatskim“ i dugogodišnjeg službenika tog svetišta „trsatskim“. Evo to je razlog da i fra Se-rafinu Sabolu pripada naziv „trsatski“. Fra Serafin je na Trsatu proveo više od 30 godina života. Na Trsatu je bio dvi-je godine student filozofsko-teološkog školovanja u pripravi za primanje sve-ćeničkog posvećenja, a zatim je bio tri godine kapelan na Vežici (1975.-1978.). Trsat je napustio 1978. i proveo devet godina u Novom Zagrebu, u naselju Siget, i ondje bio šest godina gvardijan tamošnjeg novog samostana (1981.-1987.), a sljedeće tri godine je bio u Požegi. Godine 1990. je po treći puta došao na Trsat. Bilo je to uoči proslave 700. obljetnice Svetišta Gospe Trsatske. Odmah se prihvatio poslova neposred-ne priprave i samog događaja proslave. Već 1991. je izabran za upravitelja cr-kve i starješinu samostana, gvardijana, i te je dužnosti obavljao 11 godina. Go-dine 2002. predaje te službe drugima, ali ostaje ovdje i ne zazire ni od kojeg posla među obvezama trsatskih franje-vaca. Podmetnuo je osobito leđa 2015. u proslavi 300. obljetnice krunidbe sli-ke Gospe Trsatske. Prije dvije godine shrvale su ga bolesti, ali nije se na njih obazirao već je u bolesničkom krevetu zacrtao program proslave 650. godine kako je papa Urban II. Trsaćanima po-klonio sliku Majke Božje kojoj mi da-nas ovdje iskazujemo poštovanje.

Uređenje Marijinog perivojaNavikli smo da se od vremena do

vremena obnavlja Gospino svetište taj „Hrvatski Nazaret“, i trsatski samostan. Neke obnove prođu i nezamjetljivo.

No, tako se nije dogodilo s preuređe-njem liturgijskog prostora uz samostan podno brežuljka Fortice. Kad je Sve-tište 1967. godine, a bilo je to u posve drukčijim uvjetima od današnjih, sla-vilo 600. obljetnicu milosne Gospine slike, tada je podno Fortice podignuto betonsko postolje s oltarom okrenutim prema samostanskom vrtu. Bilo je tada i drugih planova o uređenju tog prosto-ra, ali učvršćen je samo potporni zid u ravnini tog betonskog postolja na koje se godinama postavljao prenosni ol-tar, a štitila ga je nadstrešnica na četiri željezna stupa. Fra Serafin je jedan od graditelja tog oltara. Na taj posao je tro-šio vrijeme svoga vojničkoga dopusta.

Tim oltarom smo se služili 30 go-dina, premda je fra Serafinu bivalo sve jasnije da je neophodno preurediti taj prostor, i to prvenstveno zato što je ol-tar stajao visoko, a sunčano svjetlo je u večernjim satima udaralo u oči sudio-nicima dok se slavila sveta misa. Sam prostor je na jugu omeđen šumom na Fortici, na zapadu jakim zidom, na sjeveru samostanom, a na istoku sa-mostanskim dvorištem u kojem su još ne tako davno šetale kokoši. Na tom prostoru nekoć je bio vinograd pa li-vada, a rasle su trešnje, smokve i orasi. Tlo nije bilo ravno, a znalo se da u nje-mu ima kamenih stijena. Svako preu-ređenje uključivalo je velike zahvate i isto takve troškove. Nije bilo lako pri-hvatiti takve poslove. Ipak je u jesen 1996. fra Serafin odlučio preurediti taj prostor u prikladan liturgijski prostor.

Nakon mnogo razgovora i dogo-vora izradio je idejni nacrt preure-đenja vrta arhitekt Hrvoje Giaconi. Kad je on usvojen, izvedbu radova je preuzeo arhitekt Miro Gudelj. Zacrta-nim radovima dali su punu podršku

upravno vodstvo Grada Rijeke i pri-morsko-goranski župan te niz riječkih privrednih ustanova. Zemljane radove počela je izvoditi 1. rujna 1996. Hr-vatska vojska, i to 66. pukovnija. Na-zivi privrednih tvrtki koje su pomogle uređenje Marijinog perivoja istaknute su na spomen-ploči postavljenoj na ulazu u perivoj. Radove je otvorio i blagoslovio krčki biskup Josip Boza-nić, tadašnji upravitelj Riječko-senjske nadbiskupije, a danas kardinal i za-grebački nadbiskup. Završetak rado-va i početak korištenja preuređenog prostora u liturgijske svrhe označio je blagoslovom 10. svibnja 1997. riječ-ko-senjski nadbiskup Anton Tamarut. Izgled dotadašnjeg liturgijskog pro-stora na otvorenom podno Fortice potpuno je izmijenjen. Danas je to idealan prostor za proslavu svete mise, ali i za okupljanja iz drugih razloga.

Prostor je dobio posve drukčiji izgled. Novi oltar je smješten blizu sa-mostana, na sjeverni dio Marijinog pe-rivoja. Pristup s trga pred crkvom osi-guran je novom zidanom cestom koja ulazi u vrt na nova vrata na krajnjem jugu prostora. Oltaru su upravljene s juga tri pristupne kamenom utvrđene ozelenjene staze. Sav je prostor izrav-nan i laganim padom upravljen prema oltaru, a na njemu uporno raste dobro njegovana trava. Liturgijski je prostor ostao omeđen s juga, zapada i sjevera. Zapravo na jugu skladno urasta u šumu na Fortici i ostavlja mogućnost širenja. S istoka je osjetljivo proširen jer je ne-stalo gospodarsko dvorište. Na mjestu negdašnjeg dvorišta i gospodarskih zgrada podignut je ravni trg koji je uo-kružen ispovjedaonicama, a liturgijski prostor je pristupačan s istoka i zapada.

15

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Odvijanje hodočašćaKad je fra Serafin bio u Novom

Zagrebu, upravio je sve novozagrebač-ke župe na hodočašće na Trsat pa su one išle 4. srpnja na Dan borca. Tako su mnoge hrvatske i jedan broj sloven-skih župa redovito dolazile svake go-dine na Trsat. Poslije 1990. fra Serafin bi ih redovito dočekivao ispred crkve, uvodio u crkvu s pjesmom i vodio oko oltara sa slikom Gospe Trsatske. Zatim ih upravljao u Marijin perivoj, poticao na ispovijed. Prema broju javljenih hodočasničkih skupina znao je koli-ko treba ispovjednika da se svi mogu ispovjediti pa je i njih osigurao da to učine do 10 sati kada je redovito bila zajednička hodočasnička misa. Sat ra-nije bio je Križni put na Fortici. Sabrao je veći broj tekstova te pobožnosti tako da ih je rijetko kada ponavljao. Čitali bi ih mladi trsatski vjernici jasna gla-sa. Njihov glas se čuo nadaleko, jer je postavio razglas i na Forticu. On je pak formirao zbor pučkih pjevača okupivši iz svake hodočasničke skupine one koji su pjevali u svojim župnim crkvama. Tako da je po završetku Križnog puta imao upjevanu skupinu kojoj je povje-rio pjevanje za vrijeme svete mise. Nije ih učio nove pjesme, nego spremao za pjevanje misnih pjesama koje su svi znali. Kod svete mise vodio je pjevanje tako da je stao pred okupljene i animi-rao ih na pjesmu, ali sada predvođene zborom pjevača koji je već prije okupio. Naravno, već je prije pronalazio propo-vjednika kod te mise. Na početku mise je pozdravio sve skupine i njihove vo-ditelje, a na kraju je svakom voditelju hodočasnika dao priliku da obavijesti svoju skupinu o daljnjem rasporedu njihova boravka. Ako je koja grupa že-ljela zadržati se dulje na Trsatu i ručati ili ono što su hodočasnici sami ponijeli sa sobom ili što im je gostionica mogla ponuditi, rado ih je vodio u Trsatiku osiguravši na vrijeme mjesto za njih na prostranoj terasi restorana.

Kad bi bilo manje hodočasničkih grupa, za liturgijski prostor bi izabrao trg ispred crkve pod kestenima. Sveta misa bi bila na tom prostoru, a ispo-vijed i križni put odvijali su se po već spomenutom rasporedu. No, negdje 2002. godine otela mu je taj prostor bura jer je srušila dva kestena. Uspr-kos toj nevolji, ostao je posve predan hodočasnicima do te mjere da nikada nije odlazio na godišnji odmor već je cijelu godinu bio na Trsatu.

Hodočašće u LoretoNa fra Serafinov poticaj hrvatski su

biskupi 17. ožujka 1995. uputili vjerni-cima i štovateljima Majke Božje poziv na sudjelovanje u hodočašću u Loreto prigodom proslave 700. obljetnice tog Trsatskom svetištu sestrinskog svetišta. Biskupi su njemu povjerili organizaci-ju hodočašća, a on je taj teret podijelio s odgovornim ljudima uprave grada Rijeke i sav program izveo uz osobitu podršku tadašnjeg riječko-senjskog nadbiskupa Antona Tamaruta. Prema Loretu najbližoj talijanskoj luci Anco-ni krenuli su brodovi iz tri jadranska grada: iz Rijeke su prezveli 1.500 put-nika, iz Zadra 700 i iz Splita 680 put-nika. U subotu 20. svibnja 1995. stiglo je oko 5.000 hrvatskih hodočasnika u Loreto. Svečanu hodočasničku misu predvodio je sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a riječ hodo-časnicima je upravio riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut.

Sabranima je dozvao u pamet svijest o marijanskoj duši hrvatskog kršćanstva riječima: “Naša nacional-na povijest i nacionalna vjernička geografija neodjeljive su od Marijina štovanja i pobožnosti. Ne samo naše vrijeme, nego i naši prostori, naši gra-dovi i sela ispunjeni su svetištima, cr-kvama i oltarima što ih je vjera i ljubav našeg naroda podigla na čast Djevici Bogorodici. Time smo se u pobožnosti prema Mariji svrstali među najstarije kršćanske narode Europe i svijeta.“

Razumljivo da je fra Serafin dubo-ko odahnuo kad su se brodovi vratili s hodočasnicima i kad je potvrđeno da je cilj ovog osobitog nacionalnog hodočašća potpuno postignut, prem-da je Hrvatska još uvijek živjela pod teretom Domovinskog rata.

Suzaštitnica grada RijekeGodine 1993. gradska skupština

Rijeke izglasala je novi statut. U njem se spominje u članku 5. Trsatsko sve-tište jer stoji ovo: „Dan grada Rijeke je 15. lipnja – Dan Svetog Vida, za-štitnika grada. U gradu Rijeci svečano se obilježava 3. svibnja – Dan oslobo-đenja Rijeke od fašizma i 10. svibnja – Dan Svetišta Gospe Trsatske.“ Tako je grad Rijeka proglasio Trsatsku Gos-pu u određenom smislu suzaštitnicom grada. To treba zahvaliti nastojanjima oko postupne i na kraju uspješne ob-nove negdašnje upravljenosti riječkih katolika prema Trsatskom svetištu. U razdoblju između dva svjetska rata,

naime, Riječani su silom bili spriječeni dolaziti na Trsat. Na Trsatsko svetište su se bili upravili vjernici Grobinštine.

Poslije Drugog svjetskog rata proš-la su desetljeća dok su Riječani ponov-no prihvatili Trsatsko svetište kao svoje svetište. Upravo je fra Serafin nename-tljivim, a privlačnim programom tzv. Marijinih dana prije blagdana Gospe Trsatske, među koje je ugradio prosla-vu Majčinog dana i Dana pomoraca, povezao Riječane s Trsatskim sveti-štem. Njihovim povratkom na Trsat i samo Svetište je dobilo značenje grad-skog svetišta. To su prepoznali i najo-dgovorniji ljudi u Rijeci pa su 1992. trsatskim franjevcima dodijelili Na-gradu grada Rijeke, god. 1993. iskazali osobito povjerenje Trsatskom svetištu i zajamčili to gradskim statutom, a 1998. je fra Serafin osobno primio Nagradu grada Rijeke “za plemenit i nesebičan rad na obnovi Trsatskog svetišta i pro-micanje duhovne kulture“.

Nema sumnje da je zavrijedio tu nagradu zbog ovog povratka riječkih katolika u Trsatsko svetište, a također i kulturnim pothvatima kao što su bili izdavanje pretiska knjige Raj duše Ni-kole Dešića, tiskane 1560. godine uz pomoć riječke gradske uprave (Rijeka 1995.) i zbornika Gospa Trsatska – Kraljica Jadrana (Rijeka, 1998.).

Zaključna riječUz fra Serafinovo ime je oprav-

dano vezati razvitak svetišta Gospe Trsatske u razdoblju od 1991. godine do danas. On je suorganizator je i su-dionik proslave 700. obljetnice Sveti-šta Gospe Trsatske, izgradio je Marijin perivoj u prikladan bogoslužni pro-stor. Oblikovao je i utvrdio odvijanje hodočašća tijekom ljetnoga razdoblju tako da ona teku okretno i s visokom mjerom dostojanstva, osobito ona vrlo brojna na velike marijanske blagdane te hodočašća Istrana, Krčke biskupije i grada Rijeke. Znao je osigurati koje-ga biskupa da predvodi glavna misna slavlja na velike blagdane svetu misu. Bez njegovog osobnog ugleda Gospa Trsatska ne bi bila suzaštitnica grada Rijeke, a hrvatski vjernici ne bi išli u Loreto. Naravno, on je Trsaćanin i po tome što je kao tajnik Odbora za treći boravak pape sv. Ivana Pavla II. Hrvat-skoj ishodio njegovo hodočašće na Tr-sat. Sve to daje mu pravo da se naziva „fra Serafin Trsatski“.

fra Emanuel Hoško16

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

"Umrijet ću jedne subote." - govorio je u šali fra Serafin, kao arhitekt koji planira novi, značajni projekt. Doista, te subote, 21. siječnja 2017. u 20 sati i 50 minuta otišao je tiho, s blagim smiješkom olakšanja na usnama ka svome nebe-skom Ocu u susret i nebeskoj Majci u naručje. Još je toga jutra tražio da mu se pjeva "Tiha noć je, moje zlato spava", a kad sam se u kasno poslijepodne toga dana pozdravljala s njime, ne sluteći da je to zadnji oproštaj, jedna mu je suza kliznula niz lice.

Premda je smrt bila neizbježan i spasonosan slijed nje-gova teškog zdravstvenog stanja, vijest da je umro šokirala je mnoge, jer ljudi su voljeli tog neobičnog, netipičnog, istino-ljubivog i nadasve čovjekoljubivog svećenika, fratra, a prije svega čovjeka.

Netko je napisao povodom njegove smrti da je živio u "sjeni trsatskog zvonika", na što bi on oštro reagirao. Su-protno ovoj možda pjesničkoj figuri, imao je silnu energiju, nemirni duh, pun ideja, gromoglasan u ispovijedanju svoje vjere. Kad bi zatvorio oči znali smo da nešto smišlja, te da će nam podijeliti nove zadatke. Bila ga je puna crkva, samo-stan, perivoj i kamo god je došao, svojom snažnom osobno-šću ispunjavao je prostor i osvajao ljude. Nije živio u sjeni, nego punim plućima kao SERAFIN TRSATSKI.

Odzvanjao je Trsat od rana jutra svake hodočasničke subote - najprije, u cik zore, postavljanje stolica za prostor gdje će se služiti sveta misa (naravno pod kestenima da ljudi budu u hladovini u vrućim ljetnim danima), zatim pozdravi dobrodošlice i obavijesti hodočasnicima: "Dobro došli, dra-gi hodočasnici...." grmio je iz zvučnika, predvodio pjevanje koje se orilo čitavo prijepodne. Pri tome nije zaboravljao

SJEĆANJE NA FRA SERAFINAIn memoriam

sve one volontere koji su toga dana bili na usluzi hodoča-snicima, bilo u suvenirnici, kuhinji ili na nekim drugim manje značajnijim mjestima. Svima je znao uputiti lijepu, ohrabrujuću riječ, osmijeh ili po koji "štiklec", kako bi on to rekao. Uvijek nasmijan, radostan, s Gospom u srcu i u pameti, na opće dobro vjerničkog puka.

Svakoga jutra je pio kavu u obližnjim kafićima, susretao ljude, razgovarao s njima i uveseljavao ih. Nije ih dijelio na crvene, plave, lijeve, desne - u svima je vidio Božja stvorenja.

Posebno je volio pjevače crkvenog zbora Svetišta. "Šefeee..." pozdravljali bi pjevači prolazeći ispod prozora bolesničke sobe, a on bi im dobacio po koji "štiklec". Dok je bio zdrav, soba ga je rijetko viđala jer je sva njegova zauze-tost bila usmjerena prema Gospi i čovjeku. Volio se družiti i šaliti s pjevačima, a oni su njemu iskazivali svoje poštovanje i ljubav, osobito u danima njegove bolesti posjećujući ga u njegovoj bolesničkoj sobi, u blizini kora gdje su mu znali zapjevati njegove omiljene pjesme. Naime, toliko je volio ljude da je nakon operacije, po povratku iz bolnice, izabrao bolesničku sobu izvan klauzure, odrekavši se svoje udobne, tople i sunčane sobe, da bi bio bliže ljudima i da bi ga mogli lakše posjećivati. Uključivao je zbor u mnoge svoje projekte, na što su pjevači vrlo ponosni i zahvalni na ukazanom im povjerenju. Po pitanju zbora mnogo sam s njime surađivala, bio mi je velika podrška, ulijevao mi je sigurnost, bodrio me i savjetovao. Mnogo sam od njega naučila.

Premda rodom iz Međimurja, jako je volio ovaj naš kraj i more. Volio je prirodu, osobito u proljeće kada se zazelene kesteni ispred crkve. Tada bi, sjedeći na terasi kafića, uživao promatrati kip pape Ivana Pavla II. ispod zelenih krošnji kestenova. Osobito je volio svibanj - Marijin mjesec. Uglav-nom, Marijini blagdani bili su nadahnuće za sve njegove ta-lente koje mu je Bog obilato darovao, a tijekom života On ih je umnožio. Stoga mu je davno fra Bonaventura Duda postavio pitanje: „Dokle ćeš širiti? Tko će sve to pohvatati nakon tebe...?“

Eto, stiglo je još jedno proljeće samo fra Serafina više nema među nama. Preselio se u Vječnost jedan, jedini i ne-ponovljivi fra Serafin. Vjerujem, da sada u društvu anđela bdije nad dragim mu Svetištem, a mi kojima je ostavio du-bok trag svoje dobrote, ljubavi i zajedništva nastojmo da se nikada ne zaboravi SERAFIN TRSATSKI.

Klaudija Kraljić, voditeljica zbora Svetišta Majke Božje Trsatske

17

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

Dragi Serafine!Tvoje preseljenje u vječnost pro-

živio sam kroz pjesmu J. F. Pločara i neka mi bude oprošteno što će ovaj tekst biti prožet njezinim stihovima. Naime, nas dvojica smo četrdesetak godina živjeli blizu jedan drugoga. Katkada smo kroz krivulju života bili čak i oslonjeni jedan na drugoga. Katkada se u mnogome činilo da ni-smo. No mi jesmo.

Tako i toliko da je meni zauvi-jek ostalo sjećanje na tvoje – naše dane. Sigurno je, ostavio si mnoge tragove. Bio si marni sluga na ovoj božjoj njivi. Volio si ljude i radovao se svakoj radosti naroda Božjega. Cijela Crkva i društvo pamtit će te kao vrsnoga animatora bezbrojnih liturgijskih i inih svečanosti na Trsa-tu i drugdje. Na ovim našim zemlja-nim stranama, spominjati se tvojih zasluga i ostvarenja postaje suviš-no i nemoguće ih je nabrojiti, neka to učine drugi pisci. Zaslužan si za

IZ PERA PRIJATELJAOsvrt na fra Serafina

mnogo toga ostvarenoga i mnogima si davao cijeloga sebe. Imao si veliku energiju, toliku da je godišnji odmor tebi bio nepoznanica. Nadasve si vo-lio franjevaštvo sa svim njegovim značajima. Ono ti je značilo životni put i istinu. Nisi zakopao nijedan od svojih talenata, već si ih sve opleme-nio; toliko da mi preostaje vjerovati da sigurno sada mirno uživaš blagu vječnost. Tvojim prelaskom u vječ-nost Trsat i cijela zajednica ostaju siromašniji, ali istovremeno bogatiji tvojim ostvarenjima jer si na Trsatu snažno ostavio svoje pečate.

Poistovjetio si se s Rijekom i Pri-morjem kao svojinom i svojim  do-mom, a na tvoju ljubav oni su ti uzvratili zahvalnošću i priznanjem. Djelo koje si ovdje učinio ostaje traj-no i nosit će vječno pečat tvojega rada, privrženosti i oduševljenja za život do beskraja.

Svemogući Bog meni je, nadam se, obećao još neka vremena i dok budem ovdje imat ću tebe, brate Se-rafine, u mislima i molitvama. Moli-tva je u isto vrijeme i HVALA, tako ja zahvaljujem što sam živio uz tebe i ponosim se darom što sam s tobom mogao dijeliti mnoge radosti i nade. Pišući ovaj osvrt, ostaje mi Nada da ćemo se „onkraj svih spoznaja“ mi opet susresti čekajući uskrsnuće.

Pokoj ti vječni, dragi brate Serafine.

Anđelko Vlah, konfratar

„... Kad umire čovjek umre dio svijeta

i zemlja postaje težaiskusnija

i ljudskija,i veća za jednu ranu

i crnja za jednu jamu.“

J. Franičević Pločar

18

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

19

Gos

pa T

rsat

ska

- 201

7- M

ariji

n Tr

sat

IV. Franjevačka mladež – Frama Trsat

Frama Trsat je uključena u evangelizaciju i pastoralno djeluje u Svetištu. Redoviti susreti su pet-kom navečer u Auli, molitvena ve-čer ponedjeljkom; te animiraju sv. misu nedjeljom u 11:30h. Posjetili smo potrebite obitelji te im daro-vali poklon bon za kupnju namir-nica. Animiramo susrete „Glasnika Velikoga Kralja“. Naši „Glasnici“ predstavljaju podmladak Frame, a uključuju djecu osnovnoškolske dobi. Mjesec siječanj bio je obilje-žen tužnom vijesti o preminuću našeg najdražeg fra Serafina Sa-bola. Fra Serafin je osobito volio mlade i Framu. On je u Framu vjerovao, u Framu ulagao, na Fra-mu računao i s Framom surađivao. Njemu u čast organizirali smo mo-litveni susret koji je održan tjedan dana nakon smrti. Obišli smo sliku Majke Božje Trsatske i okupili se u kapeli svijeća gdje nas je fra Serafin okupljao svake godine o blagdanu Velike Gospe. Fra Serafine, hvala Vam! Uvijek ćete biti i ostati naš veliki prijatelj, uzor, pratitelj, brižni otac, donator, poslovođa, zaštitnik i brat. Vaša Frama Trsat.

Veljača je svakako bila prepo-znatljiva po primanjima kojim je Frama Trsat dobila novih pet mladih članova. Oni su održali za-nimljiv scenski prikaz života naše riječke Marije Krucifikse Kozulić. Ožujak je obilježio VI. Duhov-ni kapitul Primorsko-istarskog bratstva Frame koji se održao u Pazinu od 17. do 19. ožujka 2017. godine. Na Kapitulu smo službe-no otvorili Godinu misionarenja koja nas poziva da još više budemo misonari ondje gdje smo poslani. Krajem siječnja smo posjetili djecu i mlade u Domu za odgoj djece i mladeži Rijeka. Krajem ožujka, kao Frama Trsat smo u dogovoru s Domom imali priliku biti domaći-ni dvoje korisnika koji su nam pri-premili i vodili susret. Posjetili smo i pacijente u Duševnoj bolnici Lo-pača, ustanovi koju kao Frama po-sjećujemo već dvadesetak godina. Dragi mladi čitatelju, budi i ti dio ovog zajedništva te pruži priliku nama i sebi u življenju mladosti na svjež, istinski i lijep način!

Dana 21. siječnja 2017. u 20:50 sati, u 71. godini života, 54. redovništva i 45. svećeništva preminuo je fra Serafin Sa-bol, franjevac i svećenik Svetišta Majke Božje Trsatske. U korizmenom vre-menu od 03. ožujka 2017. počeli smo pobožnost Križnog puta u Svetištu i na Fortici. Riječki nadbiskup Ivan Dev-čić predvodio je u nedjelju 26. ožujka svečano euharistijsko slavlje u svetištu Majke Božje Trsatske nakon kojega je blagoslovio kip sv. Franje koji se nalazi ispred Aule pape Ivana Pavla II., te mo-zaik Svete Obitelji na pročelju samosta-na. Po završetku mise, riječki nadbiskup i gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu fra Antun Jesenović uputili su se u procesiji s vjernicima do kipa sv. Franje i mozaika Svete Obitelji. Prije

blagoslova, gvardijan je kazao da je mo-zaik Svete Obitelji izradio akademski grafičar i slikar prof. Ivica Šiško. Središ-nji motiv je Sveta Obitelj. Uz Mariju se nalaze simboli Marije Kraljice Jadrana, a uz Josipa hrvatski grb i alati njegovog zanata. Brončani kip sv. Franje s ptica-ma djelo je akademskog kipara Vida Vučaka. Kip je na buri pa mu vjetar kovitla s habitom. Na postamentu je ispisana djelomično „Pjesma brata sun-ca“, čiji stihovi služe kao priprema za sakrament ispovijedi, jer se uz kip nala-ze ispovjedaonice, poručio je fra Antun Jesenović. Duhovna obnova grada Ri-jeke pod nazivom Rijeka milosti u luci zajedništva održat će se u Dvorani mla-dosti na Trsatu od 9. do11. lipnja 2017. koju predvodi fra Ante Vučković.

I. Iz Svetišta Majke Božje Trsatske

U Franjevačkom svjetovnom redu mjesnog bratstva Trsat održana je 26. veljače 2017. izborna skupština za novo vijeće koje će bratstvo voditi iduće tri godine. Za ministru bratstva izabrana je s. Nela Pujić, za doministru s. Franci-ska Štokić, za tajnicu s. Jelena Klarić, za voditeljicu formacije s. Marta Radoš, za blagajnicu s. Sandra Režić i za vijećnike b. Srđan Ravaršan, bratski povjerenik za Framu i b. Stanko Ban.

27. ožujka 2017. deseta je obljetnica otkako je ovo bratstvo svjetovnih fra-njevaca osnovalo prvo prihvatilište u Rijeci „Ruže sv.Franje“. Za svoj deseto-godišnji rad na tom projektu, zahvalili su Gospodinu sv. Misom u nedjelju 26. ožujka 2017. u 11:30 sati. Misu je pred-vodio fra Emanuel Hoško. Slavlje se nastavilo u Auli Ivana Pavla II. ručkom za beskućnike – korisnike Prihvatilišta i prodavače Uličnih svjetiljki, projekta koji također vodi trsatsko bratstvo.

03. travnja 2017. održana je u Auli Svečana akademija povodom obilježa-vanja ovog jubileja. Nazočili su pred-stavnici crkvenih i civilnih institucija, braća i sestre FSR-a, volonteri, korisnici i vjernici. Predstavljeni su projekti: Pri-hvatilište, Ulične svjetiljke i novi, proš-logodišnji projekt EKO-vrtova koji je dio radno-okupacijske terapije koja se provodi za što uspješniju resocijalizaci-ju, osnaživanje u samostalnosti i poti-canje radnih vještina korisnika.

Osnovana je nova grupa simpati-zera FSR-a koja je krenula sa šestomje-sečnim uvođenjem i upoznavanjem poslanja svjetovnih franjevaca prije odluke o stupanju u bratstvo. Pozivaju osobe zainteresirane za pomaganje po-trebitima da se uključe volontiranjem u Prihvatilištu dijeljenjem večere od 19h do 22h. Prijave na [email protected] ili 099 315 84 83.

III. Franjevački svjetovni Red Trsat

Novaci su sudjelovali na svečanoj sv. Misi prilikom proslave blagdana Svi-jećnice 02. veljače 2017. u zajedništvu s redovnicima drugih redovničkih zajed-nica u Riječkoj katedrali. Naši ovogodiš-nji novaci polagali su Pravilo sv. Franje

10., 17. i 24. ožujka 2017. Novaci splitske franjevačke Provincije s Visovca posje-tili su braću novake na Trsatu od 28. do 31. ožujka 2017. Novaci su sudjelovali na planinarskom Križnom putu Riječke nadbiskupije 01. travnja 2017.

II. Iz Novicijata mlade braće franjevaca

VIJESTI, OBAVIJESTI, INFORMACIJERazno s Trsata

Naše svetište je do 26.11.2017. godine povlašteno oprosno mjesto u kojem se može dobiti POTPUNI OPROST SVAKI DAN uz potrebne uvjete!

Svetište Maj

ke Bož

je Trsatske - Rijeka

Hrvatski Nazaret

Svetište

Ma

jke Božje Trsatske

-Rijeka

Hrvatski Nazaret

POTPUNI OPROST SVAKI DAN (do 26.11.2017.)

UVJETI koje treba ispuniti, da se dobije potpuni oprost:1. POHODITI CRKVU na dan oprosta (može se svaki dan do 26.11.2017.),2. ISPOVJEDITI SE (unutar 8 dana) i PRIČESTITI SE na DAN POTPUNOG OPROSTA,3. i u Svetištu Gospe Trsatske IZMOLITI VJEROVANJE i OČE NAŠ, na nakanu sv. Oca pape ZDRAVO MARIJA, SLAVA OCU.

MOLITVA GOSPI TRSATSKOJPjesma Nebeskoj Majci • Ivana Lukić

Kako slatko duši je tu na brijegu Trsatskomprimit svetu okrepu na tom mjestu milosnom.Nek nas prati, Marijo, pogled tvoj pun ljubavi,Sinak tvoj u naručju, neka nas blagoslovi.

Jednog jutra osvanu, na brežuljku Trsatskom,kuća tvoja, Marijo, Nazaretski sveti dom.Kad se kuća preseli, vjernici su žalili.Al' ih slika lika tvog utješi, razveseli.

Tebi Djevo Bezgrješna puk se rado utječe,u nevolji, potrebi k tebi Majko vapije.Zagovoru moćnom tvom molitve povjerava,s povjerenjem u tebe srce svoje izlijeva.

Ti nas učiš, Marijo, Bogu vjerno služiti,svetoj volji njegovoj svim se bićem predati.Svojim srcem majčinskim,dušom čistom, poniznombrižno bdiješ nad nama, upravljaš nas k Sinu svom.

'Zdravo Gospo Trsatska, sveta Majko milosti, okrunjena Djevice, kazuj nam put svetosti.