-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
1/653
Merion Cimer Bredli, MAGLE AVALONA (I)
Prevela Zvezdana elmi
PROLOG
Govori Morgana...
U svoje vreme nazivali su me mnogim imenima: sestrom,
ljubavnicom, svetenicom, enom-mudracem, kraljicom. Sada sam zaista
postala ena-mudrac, a moda e doi vreme kada e bitipotrebno da se o
ovome zna. Ali, sasvim iskreno, mislim da e hriani priati poslednju
priu. Jervilinski svet se sve vie udaljava od sveta u kome vlada
Hrist. Nisam u svai sa Hristom, samo sanjegovim svetenicima, koji
Veliku Boginju nazivaju demonom i odriu joj da je ikada imala monad
ovim svetom. U najboljem sluaju, kau da su njene moi bile sotonske.
Ili joj navlae plaviogrta Gospe od Nazareta - koja je takoe imala
svoje moi - i kau da je bila veita devica. Ali tajedna devica moe
znati o tugama i patnjama oveanstva?
A sada, kad se svet promenio, a Artur - moj brat, moj ljubavnik,
kralj koji je bio i kralj koji e
biti - lei mrtav (obian svet kae da spava) na Svetom ostrvu
Avalon, priu treba ispriati onakokakva je bila pre nego to su
svetenici Belog Hrista doli da sve prekriju svojim svecima i
predanjima.
Jer, kao to rekoh, sam svet se izmenio. Postojalo je vreme u
kome je putnik, ako bi imao volje ipoznavao samo nekoliko tajni,
mogao da porine svoju lau u Letnje more i da stigne ne uGlastonberi
sa svetenicima, nego na Sveto ostrvo Avalon; jer u to vreme kapije
izmeu svetovalebdele su u maglama i bile su otvorene, jedna pred
drugom, onako kako bi putnik pomislio i
poeleo. Jer to je velika tajna, koju su znali svi obrazovani
mukarci u nae vreme: da onim toovek misli stvaramosvet oko sebe,
svakoga dana nov.
A sada su svetenici, mislei da to ugroava mo njihovog Boga, koji
je jednom stvorio svet dabude zauvek nepromenljiv, zatvorili te
kapije (koje nikada i nisu bile kapije, osim u ljudskom umu)
te staza vodi jedino na Ostrvo svetenika, koje su osigurali
zvucima svojih crkvenih zvona,odbijajui sve pomisli na drugi svet
koji lei u tami. Jo kau je da taj svet, ako zaista
postoji,vlasnitvo Sotonino, i ulaz u Pakao, ako ne i sam Pakao.
Ne znam ta je njihov Bog mogao i ta nije mogao da stvori. Uprkos
priama koje se priaju,nikako nisam uspela da saznam mnogo o
njihovim svetenicima i nikada nisam nosila crninunjihovih
robinja-kaluerica. Ako su na Arturovom dvoru u Kamelotu tako
mislili o meni kada sam
stigla tamo (poto sam uvek nosila tamne haljine Velike Majke,
znamenje njene mudrosti), nisamih razuveravala. I zaista, krajem
Arturove vladavine to je moglo biti i opasno, pa sam pognula
glavu pred neophodnou, to moja velika gospodarica nikako ne bi
uinila: Vivijen, Gospa odJezera, nekada Arturov najbolji prijatelj,
izuzev mene, a potom njegov najljui neprijatelj - opet,izuzev
mene.
No, borba je sada zavrena; konano sam mogla da pozdravim Artura,
kad je leao na samrti, nekao neprijatelja, mog i moje Boginje, nego
samo kao brata, i kao umirueg kome je potrebnapomo Majke, to na
kraju eka sve ljude. ak i svetenici to znaju, uprkos svojoj devici
Mariji u
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
2/653
plavoj haljini; jer i ona postaje Majka Sveta u trenutku
smrti.
I tako je Artur konano leao, sa glavom u mome krilu, ne videi u
meni ni sestru ni ljubavnicuni neprijatelja, nego samo enu-mudraca,
svetenicu, Gospu od Jezera; i stoga je poivao nagrudima Velike
Majke od koje smo se rodili i kojoj je konano, kao i svi ljudi,
moraoda se vrati. Imoda se - dok sam vodila barku koja ga je
odnosila, ovog puta ne na Ostrvo Svetenika, nego napravo Sveto
ostrvo u tamnom svetu iza naeg, na ono ostrvo Avalon gde, sada,
samo retki mogu da
odu - pokajao zbog neprijateljstva koje je niklo meu nama.Dok
budem priala ovu priu, povremeno u pominjati stvari koje su se
zbile dok sam bila
suvie mlada da bih ih shvatila, ili stvari koje su se desile dok
mene jo nije bilo; i moj slualac ese povui, moda, i rei:Ovo je
njena magija.
Ali oduvek sam posedovala dar Vida i sagledavanja uma mukaraca i
ena; i za sve ovo vremebila sam im svima bliska. A stoga, ponekad,
sve to su mislili bilo mi je znano ovako ili onako. Izato u
ispriati ovu priu.
Jer jednog dana, i svetenici e je priati, onako kako je oni
znaju. Moda e izmeu te dve priemoi da se nazre svetlucanje
istine.
Jer postoji neto to svetenici ne znaju, jer veruju u svog Jednog
Boga i Jednu Istinu: da nepostoji istinita pria. Istina ima mnogo
lica,i nalik je na stari put ka Avalonu; od nae sopstvenevolje, i
od naih sopstvenih misli, zavisi kuda e nas put odvesti i da li
emo, na kraju, stii naSveto ostrvo Avalon ili meu svetenike sa
njihovim zvonima, smru, Sotonom, Paklom i
prokletstvom... ali moda sam nepravedna i prema njima. ak i
Gospa od Jezera, koja je mrzelasveteniku odedu kao to bi mrzela
otrovnu zmiju, i to sa dobrim razlogom, jednom me jeizgrdila to sam
runo govorila o njihovom Bogu.
"Svi su bogovi jedan Bog", rekla mi je tada, kao to je rekla
mnogo puta ranije, i kao to sam ja
mnogo puta ponovila svojim uenicama, i kao to e govoriti svaka
svetenica koja bude postojalaposle mene, "i sve Boginje su jedna
Boginja, i postoji samo jedan Tvorac. Svaki ovek ima svojuistinu, i
Boga u njoj."
I stoga, moda, istina lebdi negde izmeu puta za Glastonberi,
Ostrvo Svetenika i puta kaAvalonu, zauvek izgubljenom u maglama
Letnjeg mora.
Ali ovo je moja istina: ja, koja sam Morgana, govorim vam ovo,
Morgana koja je u kasnijem
dobu nazvana Morgana le Fej.
Knjiga prva
GOSPODARICA MAGIJE
1.
ak i usred leta, Tintagel je bio uklet; Igrena, Gospa vojvode
Gorloasa, gledala je sa grudobranapreko otvorenog mora. Dok je
zurila u magle i izmaglice, pitala se kako uopte da zna kada e no
idan biti jednake duine, kako bi mogla da odri Svetkovinu Nove
godine. Ove godine, proleneoluje bile su neobino divlje; danju i
nou, morski talasi odjekivali su kroz zamak, sve dok vieniko nije
mogao da spava, a ak su i psi alosno zavijali.
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
3/653
Tintagel... jo je bilo onih koji su verovali da je zamak
podignut, na kolji isturenog rta,magijom drevnog naroda Isa.
Vojvoda Gorloas smejao se tome i govorio kako bi, kad bi
posedovao
ita od njihove magije, svakako to i upotrebio da sprei more
koje, iz godine u godinu, polakopodlokava obalu. Tokom etiri godine
od kako je postala Gorloasva nevesta, Igrena je gledalazemlju,
dobru zemlju, kako se obruava u Kornsko more. Dugaki prsti od crnog
kamena, otri inazubljeni, pruali su se sa obale u okean. Kada je
sunce sijalo, moglo je biti vedro i blistavo, nebo
i voda su se sjajili kao dragulji kojima ju je Gorloas zatrpao
onog dana kad mu je saoptila da nosinjegovo prvo dete. No, Igrena
nije volela da ih nosi. Dragulj koji je sada nosila oko vrata
dobila je
u Avalonu: opal koji je ponekad podraavao plavetnilo mora i
neba; no, danas, po magli, ak idragulj je delovao sivkasto.
Zvuci su se zbog magle nadaleko pronosili. Igreni se inilo, dok
je stajala i osvrtala se ka kopnu,da uje kopita konja i mazgi, kao
i glasove, ljudske glasove, ovde u izdvojenom Tintagelu, gde
suiveli samo koze i ovce, i pastiri i njihovi psi, kao i gospe iz
zamka sa malobrojnim slukinjama inekolicinom staraca da ih
tite.
Igrena se polako okrenula i pola natrag ka zamku. Kao i uvek,
dok je stajala u njegovoj senci,
oseala se kao patuljak pred drevnim kamenjem na kraju dugakog
zida koji se protezao sve domora. Pastiri su verovali da su zamak
izgradili Drevni iz izgubljenih zemalja Lioneza i Isa; po
vedrom vremenu, govorili su ribari, duboko ispod vode mogu se
videti njihovi zamkovi. Igreni su
pre izgledali kao kamene kule, drevne planine i bregovi
potopljeni veitim podrivanjem mora kojeje ak i ovog asa nagrizalo
kolje ispod zamka. Ovde, na kraju sveta, gde more veno gloe
tle,bilo je lako poverovati u potopljene zemlje na zapadu;
postojale su prie o ogromnoj plamenojplanini koja se rasprsla,
daleko na jugu, i stvorila tamo ogromno ostrvo. Igrena nikada nije
bila
sigurna veruje li u te prie ili ne.
Da; stvarno su se uli glasovi u magli. To nisu mogli biti divlji
jahai sa druge strane mora, nitisa divljih obala Erina. Davno su
prola vremena kada je trebalo trzati se na svaki neobian zvuk
ilisenku. Ne zbog njenog mua, vojvode; on je bio daleko na severu,
borei se sa Saksoncima, rameuz rame sa Ambrozijem Aurelijanusom,
kraljem Britanije; da je nameravao da se vrati, poslao bi
glasnika.
A nije trebalo da se plai. Da su jahai neprijatelji, straa i
vojnici u tvravi na bedemu, koje jevojvoda Gorloas postavio da mu
uvaju enu i dete, ve bi ih zaustavili. Bila bi potrebna itavavojska
da se probije kroz njih. A ko bi poslao vojsku na Tintagel?
Bilo je vreme - setila se Igrena bez gorine, polako ulazei u
dvorite zamka - kada je mogla da
zna ko jae ka zamku. Sada je u toj misli bilo samo malo tuge. Od
Morganinog roenja vie nijeplakala za domom. A Gorloas je bio dobar
prema njoj. Ugaao joj je dok se u poetku plaila imrzela ga,
poklanjao joj je dragulje i lepe stvari, ratni plen, i okruio ju je
gospama da joj se nau, iuvek se ponaao prema njoj kao prema sebi
ravnoj, osim na ratnim savetima. Nije ni mogla traitinita vie, osim
da se udala za pripadnika Plemena. A tu nije imala nikakvog izbora.
Ker Svetogostrva mora postupati onako kako je najbolje za njen
narod, makar to znailo rtvovati ivot, ilipoloiti devianstvo u
Svetom Braku, ili udati se za onoga sa kim je trebalo zapeatiti
savez; iupravo to je Igrena uinila: udala se za rimskog vojvodu od
Kornvola, oveka koji je, iako se Rim
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
4/653
povukao iz itave Britanije, iveo na rimljanski nain.Smaknula je
ogrta sa ramena; u dvoritu je bilo toplije, jer je bilo u
zavetrini. A tu se, u magli
koja se kovitlala i rastapala, za trenutak pred njom pojavila
jedna prilika, otelotvorila se iz magle i
vlage: njena polusestra, Vivijen, Gospa od Jezera, Gospa od
Svetog ostrva.
"Sestro!" Re se zanjihala, i Igrena je po tome znala da je nije
glasno uzviknula, nego je samoapnula, prinevi ruke grudima. "Da li
te zaista vidim pred sobom?"
Lice prilike bilo je puno prebacivanja, a rei kao da su dopirale
iz vetra koji jeduvao iza zidova.Jesi li odustala od Vida, Igrena?
I od svoje slobodne volje?
Povreena tolikom nepravdom, Igrena je uzvratila: "Ti si odredila
da se moram udati zaGorloasa..." No, oblije njene sestre stopilo se
sa senkama, nije bilo tamo, nikada nije ni bilo tamo.Igrena je
mirkala; kratko privienje je nestalo. Umotala se vrsto u ogrta, jer
bilo joj je hladno,veoma hladno; znala je da je vizija upila snagu
iz topline i ivota njenog sopstvenog tela.Nisam
znala da i dalje mogu tako da vidim; bila sam sigurna da ne
mogu...pomislila je. Potom je
uzdrhtala, znajui da bi otac Kolumba ovo smatrao delom avola, i
da bi trebalo da mu se ispovedi.Istina, ovde na kraju sveta,
svetenici su prilino aljkavi, ali neispoveena vizija svakako bi
se
smatrala svetogrem.Namrtila se; zato bi posetu svoje sestre
trebalo da smatra delom avola? Otac Kolumba neka
kae ta eli; moda je njegov Bog mudriji od njega. to ne bi bilo
naroito teko, pomislila jeIgrena i jedva suzdrala kikot. Moda je
otac Kolumba postao Hristov svetenik zato to nijednadruidska kola
nije htela da primi toliko glupog oveka. Hristov bog nije, izgleda,
mario je lisvetenik glup ili nije, samo ako ume da odmrmlja misu i
da pomalo ita i pie. Ona, Igrena, bila jemnogo pismenija od oca
Kolumbe i mogla je bolje da govori latinski ako bi poelela. Igrena
nijesebe smatrala za naroito obrazovanu; nije imala upornosti
potrebne za izuavanje dublje mudrosti
Stare Vere, niti za uputanje u Misterije dublje nego to je
stvarno neophodno za jednu ker Svetogostrva. Ipak, mada bi u svakom
Hramu Misterija bila smatrana za neupuenu, meu
romanizovanimvarvarima mogla je proi kao dobro obrazovana
gospa.
U sobici kraj dvorita, gde je po lepom vremenu dopiralo sunce,
njena mlaa sestra, Morgoza,na pragu devojatva sa punih trinaest
godina, obuena u komotnu kunu haljinu od nebojene vune isa starim
kaputom preko ramena, bezvoljno je prela, namotavajui neravnomernu
preu na vreteno.
Na podu kraj vatre, Morgana se igrala starom preslicom, gurajui
je zdepastim prstiima tamo-amoi gledajui nepravilne tragove u
pepelu.
"Jesam li sad dosta prela?" bunila se Morgoza. "Bole me prsti!
Zato moram stalno da predem i
predem, kao da sam slukinja?""Svaka gospa mora nauiti da prede",
odgovorila je Igrena onako kako je znala da treba, "a tvoje
predivo je prava sramota, as debelo, as tanko... prsti e ti se
brzo navii na posao. Bolni prsti suznak da si bila lenja, poto se
jo nisu izvetili." Uzela je od Morgoze preslicu i vreteno i
salakoom, bez razmiljanja, iz neravne pree izvukla nit savreno
jednake debljine. "Gledaj, nit semoe izvlaiti bez drmanja
preslice..." Iznenda se umorila od uvek dolinog ponaanja. "Ali
sadamoe da skloni preslicu; uskoro e namstii gosti."
Morgoza je piljila u nju. "Nisam nita ula", rekla je, "ni jahaa
ni vesti!"
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
5/653
"To me nimalo ne udi", odgovorila je Igrena, "jer nije bilo
jahaa. Bila je to Poruka. Vivijen jena putu ovamo, a sa njom je i
Merlin." Ovo poslednje nije znala dok nije ula sopstvene rei.
"Izato odnesi Morganu dadilji i poi da obue svoju prazninu haljinu,
obojenu afranom."
Morgoza je urno sklonila preslicu, ali je ipak zastala da se
zagleda u Igrenu. "Haljinu bojeafrana? Zbog sestre?"
Igrena ju je otro ispravila. "Ne zbog nae sestre, Morgoza, nego
zbog Gospe od Svetog ostrva i
zbog Glasnika Bogova."Morgoza se zagledala u areni pod. Bila je
to visoka devojka koja je tek poela da izrasta i
sazreva u enu; njena gusta kosa bila je crvenkasta kao i
Igrenina, a na licu je imala puno pegica,ma koliko ih inae paljivo
natapala mlekom i preklinjala travarku da joj donosi nove i nove
kupkei masti za nju. Sa trinaest godina ve je bila visoka koliko i
Igrena, a jednog dana bie i via.Zlovoljno je podigla Morganu i
odnela je. Igrena je povikala za njom: "Reci dadilji da obue
detetuprazninu haljinu, a onda je donesi dole; Vivijen je jo nije
videla."
Morgoza je zlovoljno gunala neto u smislu da ne vidi zato bi
velika svetenica elela da vidijedno derite, ali rekla je to
poluglasno, pa je Igrena mogla da se pravi da je nije ula.
Kad se popela uz usko stepenite, obrela se u ledenim odajama; tu
se nije palila vatra osim usredzime. Dok je Gorloas bio odsutan,
delilaje krevet sa sluavkom, Gvenis, a njegovo
produenoodsustvovanje dalo joj je izgovor da nou dovodi u krevet i
Morganu. Ponekad je sa njima spavala iMorgoza, kako bi delili
krznene pokrivae zbog velike hladnoe. Veliki brani krevet, sa
baldahinom i zavesama protiv promaje, bio je vie nego dovoljan
za tri ene i dete.Gvenis, koja je bila stara, dremala je u uglu, i
Igrena je reila da je ne budi, nego je svukla
svakodnevnu haljinu od nebojene vune i urno navukla sveanu
odedu, optoenu oko vratasvilenom trakom koju joj je Gorloas kupio u
Londinijumu. Stavila je na ruke srebrno prstenje koje
je imala jo od detinjstva... sada je mogla da ga stavi samo na
mali i domali prst... a oko vrataogrlicu od ilibara koju je dobila
od Gorloasa. Haljina jebila boje re, sa zelenim ogrtaem. Nalaje
potom ealj od roga i poela da ga strpljivo provlai kroz kosu, sedei
na klupi i paljivoispravljajui pramenje. Iz susedne sobe ula je
glasnu dreku i zakljuila da dadilja elja Morganu,kojoj se to nimalo
ne dopada. Dreka je naglo prestala, to je verovatno znailo da je
dadilja ukomumirila Morganu; ili je, moda, to se deavalo ponekad
kad bi Morgoza bila dobre volje, Morgozapreuzela eljanje, svojim
vetim, strpljivim prstima. Igrena je upravo zato znala da e njena
mlaasestra umeti lepo da prede kada se rei na to, jer bila je vrlo
spretna u svemu ostalom - od eljanja,preko grebenanja vune do
ukraavanja kolaa.
Igrena je uredila kosu, privrstila je na temenu zlatnom nalom i
stavila stari zlatni bro u naborogrtaa. Pogledala se u starom
bronzanom ogledalu koje joj je Vivijen poklonila za svadbu, a
kojeje, kako se prialo, kupljeno ak u Rimu. Dok je nametala ogrta,
utvrdila je da su joj grudi opetgotovo iste kao ranije; Morgana
nije sisala ve godinu dana, i sada su bile samo neto meke i netotee
nego pre. Znala je da je vratila staru liniju, jer u ovoj haljini
se udala, a sada kope nisu bilenimalo zategnute.
Kada se Gorloas vrati, oekivae da mu ona ponovo doe u postelju.
Poslednji put kad su sevideli, jo je dojila Morganu, i on je usliio
njenu molbu da dopusti detetu da sisa dok ne proe leto,
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
6/653
kada tako mnogo dece umire. Znala je da je malo razoaran to nije
dobio sina koga je eleo -Rimljani raunaju naslednikesamo po mukoj
liniji, mada je razumnije raunati preko majke; to jebilo glupo, jer
kako mukarac da bude siguran da je otac nekog deteta? Naravno,
Rimljani su uveksilno brinuli o tome ko spava sa njihovim enama, i
zakljuavali su ih i uhodili. No, to ne znai daje Igrenu trebalo
nadgledati; bilo je dovoljno loe sa jednim mukarcem, pa ko bi onda
poeleo jojednog, koji bi moda bio i gori?
Iako je eleo sina, Gorloas je bio uviavan i dopustio je da
Morgana spava sa njom u krevetu ida sisa, i ak se drao dalje od nje
i spavao sa sluavkom, Etar, kako Igrena ne bi ponovozatrudnela i
izgubila mleko. I on je znao koliko dece umire ako se odbije pre
nego to dovoljnoojaaju da jedu meso i tvrdi hleb. Deca hranjena
kaom postaju boleljiva, a leti esto nema kozjegmleka, ak i ako
pristaju da ga piju. Deca odgajena na kravljem ili kobiljem mleku
esto povraajui umiru od toga, ili dobijaju groznicu koja ih opet
odnosi. I zato je pustio da dalje doji Morganu,
odlaui time roenje sina koga je eleo za barem godinu i po dana.
Bila mu je zahvalna na tome, inee gunati ma koliko brzo sada
zatrudnela.
Etari je posle tih poseta ubrzo stao da raste stomak i ona je
poela da se ponosi; pa, rodie sina
vojvodi od Kornvola! Igrena nije obraala panju na devojku;
Gorloas je ve imao sinove-kopilane,od kojih je jedan i sada bio sa
njim, u logoru vojskovoe Utera. No, Etar se razbolela i pobacila,
aIgrena je bila dovoljno uviavna da se ne raspituje kod Gven koja
je delovala vrlo zadovoljnarazvojem dogaaja. Stara Gven znala je o
travama suvie mnogo za Igrenin ukus.Jednog dana,zakljuila
je,naterau je da mi tano kae ta je ubacila u Etarino pivo.
Sila je u kuhinju, dok se dugaka suknja vukla za njom po
stepenitu. Morgoza je ve bilatamo, u svojoj najlepoj haljini, a i
Morgana je imala prazninu odoru, obojenu afranom, pa jeizgledala
tamnoputa kao Pikt. Igrena ju je podigla i vrsto je zagrlila. Mala,
tamnoputa, nena,
toliko sitnih kostiju da je izgledalo kao da dri kakvu sitnu
pticu. Na koga li lii to dete? Ona iMorgoza bile su visoke i
crvenokose, tena boje zemlje kao i sve pripadnice Plemena, a
Gorloas,
iako crnokos, bio je Rimljanin, visok, vitak i orlovskog
izgleda; ogrubeo od mnogih bitaka protiv
Saksonaca, suvie ispunjen rimljanskim dostojanstvom da bi bio
nean prema svojoj mladoj eni, ipotpuno ravnoduan prema keri koja je
dola umesto sina koga je trebalo da mu rodi.
No, teila se Igrena, svi Rimljani smatraju svojim svetim pravom
da stiu mo nad ivotom ismru preko svoje dece. Ima ih mnogo, bili
hriani ili ne, koji bi smesta pristali da se devojiceuopte ne
raaju, kako bi ene mogle odmah da im rode sina. Gorloas je bio
dobar prema njoj,pustio ju je da zadri ker. Mada nije imao mnogo
mate, moda je shvatio ta ona, ena iz
Plemena, osea prema devojici.Dok je izdavala nareenja o
ugoavanju, da se donese vino i ispee meso - ne zec, nego dobra
ovetina sa poslednjeg klanja - ula je kretanje i lepet krila
uplaenih kokoi u dvoritu, po emuje znala da su stigli jahai. Sluge
su delovale uplaeno, ali veina ih se ve pomirila sa saznanjemda
njihova gospodarica ima Vid. Pretvarala se da ga ima, koristei se
vetim nagaanjem i nekimsitnim trikovima; odgovaralo joj je da joj
se dive.Moda je Vivijen u pravu, pomislila jesada, moda ga i dalje
imam. Moda sam pogreno poverovala da sam ga izgubila - jer
sammesecima posle Morganinog roenja bila tako slaba i nemona. Sada
sam se sasvim povratila.
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
7/653
Moja majka je sve do smrti bila velika svetenica, mada je rodila
nekoliko dece.No, um joj je odgovarao, majka je tu decu rodila u
slobodi, kao pripadnica Plemena, oevima
koje je sama odabrala, a ne kao robinja nekog Rimljanina kome
obiaji daju mo nad enama idecom. Nestrpljivo je odbacila takve
misli; zar je vano da li ima Vid ili se samo pretvara da gaima, ako
time uspeva da odri poslunost kod posluge?
Polako je izila u dvorite, koje je Gorloas voleo da naziva
atrijumom, mada nije bilo ni nalik na
vilu u kojoj je iveo dok ga Ambrozije nije proglasio vojvodom od
Kornvola. Zatekla je konjanikekako sjahuju, i smesta je potraila
pogledom jedinu enu meu nijma, enu niu od nje i ne viemladu,
odevenu u muku tuniku i vunene pantalone, umotanu u ogrtae i alove.
Pogledi su im sesreli preko dvorita u znak dobrodolice, ali Igrena
je ipak otila da se prvo pokloni pred visokim,vitkim starcem koji
je sjahao sa koate mule. Nosio je plavi ogrta barda, a preko ramena
je imaoharfu.
"elim vam dobrodolicu u Tintagel, gospodaru Glasnie; donosite
blagoslov pod na krov ipoastvujete nas svojim prisustvom."
"Zahvaljujem ti, Igrena", odgovorio joj je zvuni glas, i
Talesin, Merlin od Britanije, druid i
bard; potom je sklopio dlanove pred licem, pa ih pruio ka Igreni
u znak blagoslova.Poto je obavila dunost, Igrena je pourila ka
polusestri i poklonila bi se i pred njom traei
blagoslov; ali Vivijen se sagnula da je sprei u tome."Ne, nemoj,
dete, ovo je porodina poseta, bie vremena da mi ukae poast
kadabude
morala..." vrsto je zagrlila Igrenu i poljubila je u usta. "A
ovo je beba? Odmah se vidi da u njojtee krv Drevnih; lii na nau
majku, Igrena."
Vivijen, Gospa od Jezera i od Svetog ostrva, imala je preko
trideset godina; najstairja ker staresvetenice sa Jezera, nasledila
je dunost svoje majke. Podigla je Morganu u naruje i zanjihala
je
sa spretnou ene navikle da dri decu."Lii na tebe", rekla je
Igrena, iznenaena, tek sada shvativi da je to mogla da vidi i
ranije. Aliprole su etiri godine otkako je poslednji put videla
Vivijen, i to na venanju. Toliko se stvaridesilo, toliko se otada
promenila. Tada je bila uplaena devojka od petnaest godina, predata
u rukeoveku dvostruko starijem. "Ali uite u dvor, gospodaru
Merline, sestro. Hodite u toplo."
Osloboena silnih alova i ogrtaa, Vivijen, Gospa od Jezera, bila
je neobino sitna ena, jedvavia od napredne devojiceod osam-deset
godina. Odevena u komotnu tuniku stegnutu irokimpojasom, sa noem u
kanijama, i u kabaste vunene pantalone, nogu umotanih u obojke,
izgledala jesiuno kao dete obueno u odeu odraslih. Lice joj je bilo
sitno, crmpurasto i trouglasto, ela
uskog ispod kose tamne kao senke pod tavanicom. Oi su joj bile
crne i krupne na tako sitnom licu;Igrena dosad nije shvatila koliko
joj je sestra sitna.
Sluavka je unela gostinski pehar; toplo vino, pomeano sa
poslednjim zainima koje im jeGorloas poslao sa trnica Londinijuma.
Vivijen ga je uzela meu dlanove, a Igrena je zamirkala unju; pokret
kojim je uzela pehar uinio ju je iznenada visokom i upadljivom kao
da je dralaposveeni sud Obreda. Drei ga meu dlanovima, polako ga je
prinela usnama, mrmljajuiblagoslov. Otpila je, okrenula se i
predala ga Merlinu. On ga je uzeo uz dubok naklon i prineo ga
usnama. Igrena, koja je bila jedva upuena u Misterije, nekako je
osetila da je i sama deo ovog
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
8/653
divnog, ozbiljnog obreda kada je primila pehar od gostiju,
otpila gutljaj i izgovorila zvanine reidobrodolice.
Potom je spustila pehar i neobino oseanje je nestalo; Vivijen je
bila samo sitna, naizgledumorna ena, a Merlin samo pogrbljeni
starac. Igrena ih je urno povela ka vatri.
"Dugo je putovanje od obala Letnjeg mora u ova vremena", rekla
je, setivi se kako je ona tudaputovala, kao nevesta, uplaena i puna
tihe mrnje, u koiji neobinog mua koji je, u tom asu, bio
samo glas i uas u noi. "ta te dovodi ovamo tokom prolenih oluja,
sestro i gospo moja?"I zato nisi dola ranije, zato si me ostavila
samu, da uim da budem ena, da nosim dete sama,
uplaena i eljna doma? I ako nisi mogla da doe ranije, zato uopte
dolazi, sad kad je prekasnoi kad sam se ve pomirila sa
pokoravanjem?
"Put je zaista dug", blago je rekla Vivijen, a Igrena je znala
da je svetenica ula, kao to je uvekula, neizgovorene rei jednako
dobro kao i ono to je bio izgovoreno. "A ovo su opasna
vremena,dete. Ali ti si tokom ovih godina izrasla u enu, iako si
bila usamljena, usamljena kao tokomvremena potrebnog da se postane
bard - ili" dodala je, uz nagovetaj osmeha, "ili svetenica. Da
sisama odabrala taj put, bila bi jednako usamljena, Igrena. Da,
naravno", nastavila je, pruivi ruke
nanie, "moe da mi sedne u krilo, malena." Podigla je Morganu, a
Igrena ju je iznenaenopogledala; Morgana je, obino, bila stidljiva
kao divlji zec. Pomalo ljubomorna, pomalo opetzaarana, gledala je
kako se dete gnezdi u Vivijeninom krilu. Vivijen je izgledala
gotovo suviesiuna da bi je vrsto drala. Vilinska ena, stvarno; ena
iz Starog Naroda. A Morgana e zaistamoda veoma liiti na nju.
"A Morgoza, kako je ona napredovala otkako sam ti je poslala,
pre godinu dana?" upitala je
Vivijen, gledajui Morgozu u haljini boje afrana, kako nadureno
stoji pozadi, u senkama vatre."Hodi i poljubi me, sestrice. Ah, bie
visoka kao Igrena", rekla je, poduui ruke da zagrli
devojicu kad je izila iz senki, nadurena kao poludresirano kue.
"Da, sedi mi na koleno ako eli,dete." Morgoza je sela na pod,
poloila glavu u Vivijenino krilo, a Igrena je primetila da su
jojnadurene oi pune suza.
Sve nas dri u aci. Kako moe imati toliku mo nad nama? Ili je to
zato to je ona jedina majkakoju je Morgoza ikada znala? Vivijen je
bila odrasla ena kad se Morgoza rodila, i oduvek je bilane samo
sestra, nego i majka, nama obema.Njihova majka, zaista prestara za
raanje, umrla jedajui ivot Morgozi. Vivijen je ranije te godine
takoe rodila dete; njeno je umrlo, i Vivijen je
preuzela da neguje Morgozu.
Morgana se vrsto ugnezdila u Vivijeninom krilu; Morgoza je
naslonila riu glavu na Vivijenino
koleno. Svetenica je jednom rukom drala bebu, a drugom je
milovala devojinu dugaku, svilenukosu.
"Dola bih kod tebe kad se rodila Morgana", rekla je Vivijen,
"ali i ja sam tada bila trudna. Tegodine sam rodila sina. Dala sam
ga drugima na negu, i mislim da e ga usvojena majka modaposlati
monasima. Ona je hrianka."
"I ne smeta ti to e biti podignut kao hrianin?" upitala je
Morgoza. "Je li lep? Kako se zove?"Vivijen se nasmejala. "Nazvala
sam ga Balan", rekla je, "a njegova usvojena majka je svog sina
nazvala Balin. Roeni su u razmaku od svega deset dana, pa e
svakako odrasti kao blizanci. I ne,
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
9/653
ne smeta mi to to e odrasti kao hrianin. I njegov otac je to
bio, a Priscila je dobra ena. Rekla sida je put dovde dug; veruj
mi, dete, sada je dui nego onda kad si se udala za Gorloasa. Moda
nijedui od Ostrva svetenika, gde raste njihov Sveti Trn, ali od
Avalona je dui, mnogo dui..."
"I zato smo doli ovamo", iznenada se oglasio Merlin, a glas mu
je bio nalik na zvonjavuvelikog zvona, pa se Morgana naglo
uspravila i poela da uplaeno cvili.
"Ne razumem", rekla je Igrena, oseajui nelagodnost. "Ta dva
ostrva lee tako blizu..."
"Ta dva ostrva sujedno", rekao je Merlin, sedei veoma uspravno,
"ali sledbenici Hrista su reilida kau ne daoninee imati drugih
bogova do svog Boga, nego danemadrugih Bogova semnjihovog; da je on
sam stvorio svet, da on sam vlada njima, da je on sam nainio zvezde
i itavo
postanje."
Igrena je brzo nainila sveti znak pred ovim svetogrem."Ali to ne
moe biti", pobunila se. "Nijedan Bog ne vlada svim stvarima... i ta
je sa Boginjom?
ta je sa Majkom...?""Oni veruju", rekla je Vivijen svojim
mirnim, blagim glasom, "da nema Boginje; jer naelo
ene, kako oni kau, jeste naelo zla; kroz enu, kako oni kau, Zlo
je ulo u ovaj svet; postoji nekafantastina jevrejska bajka o jabuci
i zmiji."
"Boginja e ih kazniti", rekla je Igrena, potresena. "A mene si
ipak udala za jednog takvog?""Nismo znali koliko je njihovo
svetogre", rekao je Merlin, "jer u nae vreme bilo je
potovalaca drugih bogova. Ali oni su potovali i bogove drugih
ljudi.""Ali kakve to veze ima sa duinom puta od Avalona?" upitala
je Igrena."Sada stiemo do razloga nae posete", rekao je Merlin,
"jer, kao to druidi znaju, vera
oveanstva uobliava svet i svu stvarnost. Jo vrlo davno, kada su
Hristovi sledbenici tek stigli nanae ostrvo, znao sam da je to bio
moan trenutak u vremenu, as promene sveta."
Morgoza je pogledala starca oima rairenim u udu."Zar si ti
toliko star, Preasni?"Merlin joj se nasmeio. "Ne u svom telu. Ali
mnogo sam itao u velikoj dvorani koja nije deo
ovog sveta i u kojoj se nalaze Zapisi o Svemu. A osim
toga,jesamiveo tada. Oni koji su gospodariovog sveta dopustili su
mi da se vratim, ali u drugom telu."
"Ta pria je suvie sloena za malenu, Preasni Oe", blago ga je
prekinula Vivijen. "Ona nijesvetenica. Merlin hoe da kae, sestrice,
da je iveo kada su hriani tek stigli ovamo, i da jeodabrao, i da mu
je bilo doputeno da ponovo oivi, kako bi nastavio svoj rad. To su
Misterije kojene treba da pokuava da razume. Nastavi, Oe."
"Znao sam da je to jedan od onih trenutaka kada se menja
istorija itavog oveanstva", rekao jeMerlin. "Hriani ele da zbriu
svu mudrost sem svoje; i u tojborbi unitavaju sve oblike
misterijasem onih koji odgovaraju njihovoj veri. Proglasili su za
jeres da ljudi ive vie od jednog ivota -to svaki seljak zna da je
istina..."
"Ali ako ljudi ne veruju u vie od jednog ivota", pobunila se
Igrena, potresena, "kakoizbegavaju oaj? Kakav bi to Bog stvorio
neke ljude nesrenim, a druge srenim i bogatim, ako eimati pred
sobom samo jedan ivot?"
"To ne znam", rekao je Merlin. "Moda ele da ljudi oajavaju nad
svojom sudbinom, kako bi
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
10/653
pali na kolena pred Hristom koji e ih odneti u raj. Ne znam ta
veruju Hristovi sledbenici, nitiemu se nadaju." Za trenutak je
zatvorio oi, a lice mu je postalo puno gorine. "Ali u ta god
daveruju, njihovo verovanje menja svet; ne samo u duhu, nego i
materijalno. Poto poriu svet duha, i
postojanje prostranstava Avalona, ona prestaju da postoje za
njih. Pri tom postoje i dalje, naravno;
ali ne u istom svetu sa Hristovim sledbenicima. Avalon, Sveto
ostrvo, vie nije isto ostrvo kaoGlastonberi na kome smo mi, od
Stare vere, nekada dozvolilli monasima da sagrade svoju kapelu
i
manastir. Jer naa mudrost i njihova mudrost... koliko ti zna o
prirodnoj filozofiji, Igrena?""Veoma malo", odgovorila je mlada
ena, potresena, gledajui svetenicu i velikog druida.
"Nikada je nisam uila.""teta", rekao je Merlin, "jer ovo mora da
razume, Igrena. Pokuau da ti kaem to
jednostavnije. Pogledaj ovo", rekao je, i uzeo jednom rukom svoj
zlatni medaljon, a drugom bode."Mogu li da stavim ovu bronzu i ovo
zlato na isto mesto u isto vreme?"
mirkala je i piljila u njega, ne shvatajui. "Ne, naravno da ne
moe. Mogu stajati jedno krajdrugog, ali ne na istom mestu ukoliko
prvo ne pomeri jedno."
"A tako je i sa Svetim ostrvom", rekao je Merlin. "Svetenici su
nam se zavetovali, pre vie
stotina godina, pre nego to su Rimljani uopte doli ovamo i
pokuali da nas pokore, da se nikadanee podii protiv nas niti dii
oruje na nas; jer mi smo bili tu pre njih, a oni su bili izbeglice
islabi. Potovali sutaj zavet - to im moram priznati. Ali u duhu, u
svojim molitvama, nikada nisuproputali da nam se suprotstave, molei
svog Boga da otera nae bogove, da njihova mudrostnadjaa nau. U naem
svetu, Igrena, ima dovoljno prostora za mnogo bogova i mnogo
boginja. Aliu hrianskoj vaseljeni - kako ovo da kaem? - nema mesta
za na svet ni za nau mudrost. Unjihovom svetu postoji samo jedan
Bog; on ne samo to mora da pokori sve ostale bogove, negomora tako
uiniti da drugi bogovi nisu nikada ni postojali, da nikada nisu ni
bili bogovi nego samo
lani idoli, delo njihovog avola. I tako, verujui u njega, svi
ljudi bivaju spaseni u svom jedinomivotu. U to oni veruju. A kako
ljudi veruju, tako svet dejstvuje. I stoga, svetovi koji su nekada
bilijedno sada se polako razilaze.
Sada postoje dve Britanije, Igrena; njihov svet, pod njihovim
jedinim Bogom i Hristom; i, pored
njega i iza njega, svet u kome i dalje vlada Velika Majka, svet
u kome je Stari Narod odabran da
ivi i oboava je. To se desilo ranije. Bilo je vreme kada se
vilinski narod, Svetlucavi, povukao iznaeg sveta, odlazei sve dalje
i dalje u magle, tako da sada tek ponekad sluajni namernik moe
daprovede no u vilinskim brdima, a ako to uini, vreme tee dalje bez
njega, i moe da se vrati poslete jedne noi i da ustanovi da su mu
svi srodnici mrtvi i da je prolo desetak godina. A sada,
Igrena,
sada se to ponovo deava. Na svet - kojim vlada Boginja i Rogati,
njen saputnik, svet kakav tipoznaje, svet mnogo istina - biva
potisnut iz glavnog toka vremena. ak i sada, Igrena, ako seputnik
otisne bez vodia ka Ostrvu Avalon, ako ne poznaje odlino put, nee
moi da dospe donde,nego e nai samo Ostrvo Svetenika. Za veinu
ljudi, na svet je sada izgubljen u maglamaLetnjeg mora. ak i pre
nego to su Rimljani otili, ovo je poelo da se deava; sada, kad
crkveprekrivaju itavu Britaniju, na svet se sve vie i vie udaljava.
Zato nam je bilo potrebno tolikovremena da stignemo ovamo; sve
manje i manje je gradova i puteva Starog Naroda da nas vode.
Svetovi se i dalje dodiruju, i dalje lee jedan na drugom, bliski
kao ljubavnici; ali se polako
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
11/653
udaljavaju, i ako se ne zaustave, jednog dana e moda postojati
dva sveta, i niko nee moi daputuje izmeu njih..."
"I neka!" ljutito ga jeprekinula Vivijen. "I dalje mislim da
treba da ih pustimo da odu! Ne elimda ivim u svetu hriana, koji
poriu Majku..."
"Ali ta je sa svima ostalima, onima koji ive u oajanju?"
Merlinov glas opet je zvuao kaoogromno zvono. "Ne, mora ostati
staza, makar i tajna. Neki delovi sveta su i dalje jedno.
Saksonci
se kreu kroz oba sveta, ali nai ratnici sve vie i vie postaju
Hristovi sledbenici. Saksonci...""Saksonci su varvari i okrutni
su", rekla je Vivijen. "Plemena ne mogu da ih sama oteraju sa
ovih obala, a Merlin i ja smo uvideli da Ambrozije nee dugo
ostati na ovom svetu, i da e ganjegov vojskovoa, Pendragon - zovu
li ga Uter? - naslediti. Ali u ovoj zemlji ima ih mnogo koji senee
pokoriti Pendragonu. ta god zadesilo na svet u duhu, nijedan od naa
dva sveta neepreiveti plamen i ma Saksonaca. Pre nego to povedemo
duhovnu bitku koja e spreiti svetoveda se razdvoje, moramo spasiti
srce Britanije od komadanja saksonskim orujem. Ne napadaju nassamo
Saksonci, nego i Jute, koti, svi divlji narodi koji silaze sa
Severa. Svi gradovi, ak i samRim, opsednuti su; toliko ih mnogo
ima. Tvoj mu se borio itavog ivota. Ambrozije, vojvoda od
Britanije, dobar je ovek, ali moe oekivati vernost samo od onih
koji su nekada bili verni Rimu;njegov otac je nosio purpur, pa je i
Ambrozije eleo da postane car. A mi moramo imati vou kojie
odgovarati itavom narodu Britanije."
"Ali Rim opstaje", pobunila se Igrena. "Gorloas mi je rekao da e
Rim, kad savlada nevolje uVelikom gradu, poslati svoje legije
nazad! Zar se ne moemo obratiti Rimu za pomo protiv divljihnaroda
sa Severa? Rimljani su bili najvei ratnici sveta, izgradili su
veliki zid na Severu kako bizadrali divlje jahae..."
Merlinov glas je zazvuao prazno, to ga je inilo slinim velikom
zvonu. "Video sam to u
Svetom Bunaru", rekao je. "Orao je odleteo i vie se nee vratiti
u Britaniju.""Rim nita ne moe", rekla je Vivijen. "Moramo nai svog
vou, koji e moi da zapovedaitavoj Britaniji. Inae, kad se ujedine
protiv nas, itava e Britanija pasti i stotinama i stotinamagodina
leae u ruevinama pod saksonskim varvarima. Svetovi e se konano
razdvojiti i seanjena Avalon nee ostati ak ni u predanjima, kako bi
pruao oveanstvu nadu. Ne, moramo imativou koji e moi da zahteva
vernost od svih naroda obe Britanije - Britanije svetenika i
svetaizmaglice kojim vlada Avalon. Zaleen pojavom Vrhovnog Kralja",
glas joj je postao jasan, sprizvukom proroanstva, "svetovi e se
ponovo stopiti i postae jedan, svet u kome ima mesta i zaBoginju i
za Hrista, i za pehar i za krst. A taj voa e nas ujediniti."
"Ali gde da naemo takvog kralja?" upitala je Igrena. "Ko e nam
dati takvog vou?"A onda je iznenada osetila strah, kao da joj se
led sliva niz lea, jer Merlin i svetenica su se
okrenuli i pogledali je, a od njihovog pogleda se ukoila kao
ptiica u senci sokola, shvativi da seglasnik-prorok druida zove
Merlin.
Ali kad je Vivijen progovorila, glas joj je bio veoma blag.
"Ti, Igrena", rekla je. "Ti e roditi tog Vrhovnog Kralja."
2.
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
12/653
U sobi je nastala tiina, prekidana samo tihim pucketanjem vatre.
Konano je Igrena zaula sebekako duboko udie, kao da se upravo
probudila iz sna. "ta mi to govorite? Znai li da e Gorloasbiti otac
tog Vrhovnog Kralja?" ula je rei kako joj odjekuju i odzvanjaju u
mislima, i upitala sekako to da nikada nije ni pomislila da
Gorloasa eka tako velika sudbina. Videla je kako se njenasestra i
Merlin zgledaju, a primetila je i sitan pokret kojim je svetenica
naloila starcu da uti.
"Ne, gospodaru Merline, ovo mora ena da kae eni... Igrena,
Gorloas je Rimljanin. Plemena
nee slediti oveka koji je roen kao sin Rima. Vrhovni Kralj koga
e slediti mora biti dete Svetogostrva, pravi sin Boginje. Tvoj sin,
Igrena, da. Ali nee samo Plemena moi da oteraju Saksonce idruge
divlje narode sa Severa. Trebae nam podrka Rimljana, Kelta i
Simrija, a oni e slediti samosvog vojskovou, svog Pendragona, sina
oveka kome su verovali da ih vodi i vlada nad njima. AStari Narod,
oni e traiti sina plemenite majke. Tvog sina, Igrena - ali otac e
biti UterPendragon."
Igrena se upiljila u njih, polako shvatajui, sve dok se kroz
otupelost nije probio gnev. Potom jeplanula. "Ne! Ja imam mua i
rodila sam mu dete! Ne dozvoljavam da se ponovo igrate piljaka
samojim ivotom! Udala sam se onako kako ste mi naredili - i nikada
neete znati..." Rei su joj
zastale u grlu. Nikada nee imati naina da im kae kako je
izgledala ta prva godina; ak ni Vivijennikada nee znati. Mogla je
da kaebojala sam se, ili bila sam sama i uasnuta, ilisilovanje bi
milake palo jer bih posle mogla da pobegnem i umrem, ali sve to bi
bile samo rei koje bi sadraletek mali deo onoga to je oseala.
A ak i da je Vivijen znala sve, da joj je dodirnula um i saznala
sve to nije mogla da joj kae,Vivijen bi je pogledala sa saoseanjem
i ak sa malo saaljenja, ali ne bi se predomislila niti biimalo
umanjila ono to je zahtevala od Igrene. Dovoljno esto je sluala
sestru, dok je Vivijen joverovala da e Igrena postati svetenica
Misterija:Ako eli da izbegne sudbinu ili da izbegne
patnju, to te samo osuuje da dvostruko propati u narednom
ivotu.I zato nije nita rekla, samo jepogledala Vivijen sa priguenim
otporom iz protekle etiri godine, kada je obavljala svoju
dunost,odvano i usamljeno, podvrgavajui se sudbini i ne alei se vie
nego to je doputeno enama.Ali zar opet?Nikada, nemo je rekla u sebi
Igrena, nikada. Tvrdoglavo je odmahnula glavom.
"Sluaj me, Igrena", rekao je Merlin. "Ja sam ti otac, mada mi to
ne prua nikakva prava; krvGospe prenosi plemstvo, a ti si potomak
najstarije plemenite krvi, potomak kerinih keri sa Svetogostrva.
Zapisano je u zvezdama, dete, da samo kralj koji potie od dve
plemenite loze, jedne izPlemena koja potuju Boginju, a druge iz
redova onih koji se ugledaju na Rim, moe zaleiti nauzemlju od svih
ovih borbi. Mora nastati mir u kome e naa dva sveta opstajati rame
uz rame, mir
takav da u njemu opstanu i krst i pehar. Ako budemo imali takvog
vladara, Igrena, ak i oni kojislede krst imae svest o Misterijama
da ih tei u njihovim praznim ivotima patnje i greha, unjihovom
verovanju u jedan kratak ivot tokom koga se bira izmeu venog raja i
venog pakla.Inae e na svet nestati u magli, i tokom stotina - moda
i hiljada - godina Boginju i Sveto ostrvozaboravie itavo oveanstvo,
osim onih malobrojnih koji e moi da se kreu izmeu svetova.Hoe li
dozvoliti da Boginja i njena dela izblede sa ovog sveta, Igrena, ti
koju su rodili Gospa odSvetog ostrva i Merlin od Britanije?"
Igrena je pognula glavu, podiui u umu zid pred nenou u starevom
glasu. Oduvek je znala,
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
13/653
a da joj niko nije rekao, da je Talesin, Merlin od Britanije,
stvorio sa njenom majkom iskru ivotaiz koje je ona nastala, ali ker
Svetog ostrva ne govori o takvim stvarima. Ker Gospe pripadajedino
Boginji i onom mukarcu u ije ruke Gospa odlui da je preda - najee
bratu, a samo vrloretko mukarcu koji ju je zaeo. Postojao je razlog
za to: nijedan poboan mukarac ne moe tvrditida je otac detetu
Boginje, a sva deca koju rodi Gospa jesu deca Boginje. To to je
Talesin pomenuoovu injenicu duboko ju je uznemirilo, ali ju je i
dirnulo.
No, i dalje je bila tvrdoglava i odgovorila je ne pogledavi ga:
"Gorloas je moda odabraoPendragona. Taj Uter svakako ne moe biti
toliko iznad ostalih sinova oveanstva. Ako morate danaete takvog,
zato ne upotrebite arolije, pa da Gorloas bude proglaen zavojskovou
Britanije, iza Velikog Zmaja? Onda, kad nam se bude rodio sin,
moete imati svog Vrhovnog Kralja..."
Merlin je odmahnuo glavom, ali opet je progovorila Vivijen, i to
njihovo nemo razumevanje jovie je naljutilo Igrenu. Zato su se
ovako ujedinili protiv nje?
"Nee poneti Gorloasovog sina, Igrena", blago je rekla
Vivijen."Jesi li ti Boginja, kad udeljuje enama trudnou u njeno
ime?" drsko je upitala Igrena, znajui
koliko je to detinjasto. "Gorloas je napravio sinove drugim
enama; zato mu ne bih rodila jednog
zakonitog, kao to eli?"Vivijen nije odgovorila na to. Samo je
pogledala pravo u Igrenu. "Voli li Gorloasa, Igrena?"
upitala je vrlo blagim glasom.
Igrena je oborila pogled. "To nema nikakve veze. To je pitanje
asti. Bio je dobar prema meni..."prekinula je, ali misli su joj
nastavile dalje: dobar prema meni kada nisam imala kome da se
obratim, kada sam bila sama i naputena, i kad si me ak i ti
prepustila sudbini. Ima li u tomeljubavi?
"To je pitanje asti", ponovila je. "Dugujem mu to. Pustio me je
da zadrim Morganu, jer bila je
sve to sam imala u svojoj usamljenosti. Bio je ljubazan i
strpljiv, to za mukarca njegovih godinanije lako. eli sina, veruje
da je to vano za njegov ivot i ast, i neu mu to uskratiti. Ako
ponesemsina, to e biti sin vojvode Gorloasa, a ne nekog drugog
mukarca. I u to se kunem, tako mi vatrei..."
"Tiina!" Vivijenin glas, nalik na monu zvonjavu, smesta je
prekinuo Igrenu. "Nareujem ti,Igrena, ne polai zavet koga se ne moe
pridravati doveka!"
"A zato misli da neu moi da ga odrim?" planula je Igrena.
"Odrasla sam u istini! I ja samdete Svetog ostrva, Vivijen! Ti jesi
moja starija sestra, moja svetenica i Gospa od Avalona, ali nemoe
se ponaati prema meni kao da sam beslovesno dete poput moje
Morgane, koje ne moe da
razume ni re to joj se kae, nitizna znaenje zaveta..."Kad je ula
svoje ime, Morgana se naglo uspravila u Gospinom krilu. Gospa od
Jezera se
nasmeila i pogladila je po tamnoj kosi. "Nemoj misliti da ovo
maleno ne razume. Bebe znaju vienego to zamiljamo; ne mogu da
govore, i zato smatramo da ni ne misle. A to se tie tvoje bebe -pa,
to je u budunosti, i neu da govorim o tome pred njom; ali ko zna,
jednog dana e moda i onabiti velika svetenica..."
"Nikada! Makar morala da postanem hrianka kako bih to spreila",
besnela je Igrena. "Zarmisli da u te pustiti da pravi zavere oko
ivota mog deteta kako si pravila oko moga?"
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
14/653
"Mir, Igrena", rekao je Merlin. "Ti si slobodna, kao to je
slobodno svako dete bogova. Dolismo da te ubedimo, a ne da ti
naredimo. Ne, Vivijen..." rekao je, podigavi ruku kada je
Gospapokuala da ga prekine. "Igrena nije bespomona igraka sudbine.
Ipak mislim da e, kada svebude znala, pravilno odabrati."
Morgana je poela da se buni u Gospinom krilu. Vivijen joj je
tiho tepala, gladei je po kosi, idete se umirilo, ali Igrena je
ustala i uzela ga, ljuta i ljubomorna zbog Vivijenine gotovo
magine
moi da umiri devojicu. U njenom naruju Morgana je delovala udno,
tue, kao da ju je vremekoje je provela u Vivijeninom krilu
izmenilo, uinilo nekako manje Igreninom. Igrena je osetila dajoj se
oi pune suzama. Morgana joj je bila sve na svetu, a sada su joj i
nju oduzeli; Morgana jepostala rtva, kao i svi drugi, Vivijenine
arolije, arolije koja svakoga pretvara u bespomonuigraku njene
volje.
Otro se obratila Morgozi, koja je jo drala glavu u Vivijeninom
krilu. "Odmah ustani,Morgoza, i idi u svoju sobu; ti si gotovo ena,
ne sme se ponaati kao razmaeno dete!"
Morgoza je podigla glavu, sklonivi zavesu rie kose sa lepog,
nadurenog lica. "Zato siodabrala Igrenu za svoje planove, Vivijen?"
upitala je. "Ona ne eli da uestvuje u tome. Ali i ja
sam ena, i ja sam ker Svetog ostrva. Zato nisi odabrala mene za
Utera Pendragona? Zato ne bihja bila majka Vrhovnog Kralja?"
Merlin se nasmeio. "Hoe li tako spremno pouriti u susret svojoj
sudbini, Morgoza?""Zato je odabrana Igrena, a ne ja? Ja nemam
mua...""U tvojoj budunosti postoje kralj i mnogi sinovi; ali time
se, Morgoza, mora zadovoljiti.
Nijedan mukarac ni ena ne mogu preuzeti tuu sudbinu. Tvoja
sudbina, i sudbina tvojih sinova,zavise od ovog Vrhovnog Kralja.
Vie od toga ne mogu da kaem", rekao je Merlin. "Dosta,Morgoza."
Igrena je, stojei sa Morganom u naruju, malo povratila kontrolu
nad sobom. Progovorila jepraznim glasom. "Nisam dovoljno
gostoljubiva, sestro, gospodaru Merline. Dozvolite da vas sluge
odvedu u gostinske odaje koje su spremne za vas, da vam donesu
vino i vodu za umivanje, a u
sumrak e biti spreman obrok."Vivijen je ustala. Glas joj je bio
zvanian, i Igrena je za trenutak osetila olakanje; opet je bila
gospodarica na svom ognjitu, ne pasivno dete nego ena Gorloasa,
vojvode od Kornvola."Znai, u sumrak, sestro."Ali Igrena je
primetila kako se zgledala sa Merlinom, i mogla je da rauzme taj
pogled jasno kao
rei:Pusti to zasad. Savladau je, kao i uvek, kasnije.
Igrena je osetila da joj je lice ovrslo kao gvoe.Da, to je
oduvek radila. Ali ovog puta neebiti tako. Jednom sam se pokorila
njenoj volji, kada sam bila dete i kada nisam znala za bolje.
Ali
sada sam odrasla, ena sam, i nije me lako navesti kao dete koje
je dala za nevestu vojvodiGorloasu. Sada u uiniti po svojoj volji,
a ne po volji Gospe od Jezera.
Sluge su odvele goste; Igrena se uputila u svoje odaje, spustila
Morganu u krevet i nervozno se
pozabavila oko nje, misli punih onoga to je ula.Uter Pendragon.
Nikada ga nije videla, ali Gorloas je bio pun pria o njegovim
vrlinama. Bio je
blizak srodnik, sestri, Ambrozija Aurelijanusa, Velikog Kralja
Britanije, ali za razliku od
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
15/653
Ambrozija, Uter je bio Brit iz Britanije, bez kapi rimske krvi,
pa Simri i Plemena nisu okevali da ga
prate. Nije bilo sumnje da e jednog dana Uter biti izabran za
Velikog Kralja.Ambrozije vie nijebio mlad: taj dan nije bio
daleko.
A ja u biti kraljica... Kako to razmiljam? Zar da izdam Gorloasa
i svoju ast?Kad je ponovo uzela ogledalo, iza sebe je na vratima
ugledala sestru. Vivijen je skinula
pantalone koje je nosila zbog jahanja, i obukla je komotnu
haljinu od nebojene vune; kosa joj je
bila rasputena, meka i tamna kao vuna crne ovce. Izgledala je
mala, krhka i stara, a oi su joj bilekao oi svetenice u peini
odrastanja, pre mnogo godina i u drugom svetu... Igrena je
nestrpljivoodbacila takve misli.
Vivijen joj je prila i pruila ruku da joj dodirne kosu."Mala
Igrena. Vie nisi tako mala", neno je rekla. "Zna li, malena, da sam
ti ja dala ime:
Grena, po Boginji Beltanskih vatri... Koliko je prolo otkako si
sluila Boginju u Beltanu, Igrena?"Igrena je tek malo pomerila usne;
osmeh nije otiao dalje od zuba. "Gorloas je Rimljanin i
hrianin. Da li zaista veruje da njegovo domainstvo odrava obrede
Beltana?""Ne, verovatno ne", rekla je vedro Vivijen. "Mada, da sam
na tvom mestu, ne bih smela da se
zakunem kako se sluge ne iskradaju na dan dugodnevice da pale
vatre i leu zajedno pod punimmesecom. Ali gospodar i gospa
hrianskog domainstva ne mogu to da ine, bar ne pred oimasvojih
svetenika i njihovog strogog i nepomirljivog Boga..."
Igrena ju je otro prekinula. "Ne govori tako o Bogu moga mua,
koji je Bog ljubavi.""Ti tako kae. A ipak je poveo rat protiv
ostalih bogova i ubija one koji ga ne oboavaju",
odgovorila je Vivijen. "Trebalo bi da se molimo da nas potedi
takve ljubavi. Mogla bih ti seobratiti u ime zaveta koje si nekada
poloila, da uini ono to sam te molila u ime Boginje i
Svetogostrva..."
"Ma nemoj", sarkastino je rekla Igrena. "Sada moja Boginja
zahteva od mene da postanemkurva, a Merlin od Britanije i Gospa od
Jezera e mi drati sveu!"Vivjanin pogled je planuo; prila je za
korak, i Igreni se za trenutak uinilo da e je svetenica
udariti. "Kako se usuuje!" rekla je Vivijen, i mada joj je glas
bio tih, odjeknuo je u itavoj odaji,tako da je Morgana, koja je
zaspala pod Igreninim vunenim pokrivaem, sela i zaplakala se
odstraha.
"Eto, sad si mi probudila bebu..." rekla je Igrena i sela na
ivicu kreveta, umirujui dete. SaVivijeninog lica postepeno je
nestalo gnevnog rumenila. Sela je kraj Igrene. "Nisi me
razumela,
Grena. Zar misli da je Gorloas besmrtan? Rei u ti, dete, pokuala
sam da proitam u zvezdama
sudbinu onih koji su vani za jedinstvo Britanije u narednim
godinama, i kaem ti, njegovo ime nijetamo zapisano."
Igrena je osetila da joj kolena klecaju i da joj poputaju svi
zglobovi. "Hoe li ga Uter ubiti?""Kunem ti se: Uter nee imati udela
u njegovoj smrti, i kada Gorloas umre, Uter e biti daleko
odatle. Ali razmisli, dete. Tintagel je veliki zamak; zar misli,
kada Gorloas vie ne bude mogao daga brani, da Uter Pendragon nee
pouriti da kae nekom svom ratniku:Uzmi taj zamak i enu koja
je u njemu? Bolje Uter nego neki njegov ratnik."
Morgana. ta e biti sa mojim detetom; ta e biti sa Morgozom,
mojom malom sestrom?
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
16/653
Zaista, ena koja pripada nekom mukarcu mora se moliti da on
poivi kako bi je titio."Zar ne mogu da se vratim na Sveto ostrvo i
da poivim u Avalonu kao svetenica?""To nije tvoja sudbina, malena",
rekla je Vivijen. Glas joj je opet bio nean. "Ne moe se
sakriti od svoje sudbine. Dato ti je da igra ulogu u spasenju
ove zemlje, ali put ka Avalonu ti jezauvek zatvoren. Hoe li poi
putem svoje sudbine, ili moraju bogovi da te vuku njime protivtvoje
volje?"
Nije ekala da Igrena odgovori. "Nee dugo trajati. Ambrozije
Aurelijanus umire; mnogo godinaje vodio Britance, a sada e se
njegove vojvode sastati da izaberu Velikog Kralja. A ne
moguverovati nikome do Uteru. I tako e Uter biti i vojskovoa i
Veliki Kralj. I trebae mu sin."
Igrena je oseala da se klopka zatvara oko nje. "Ako ti je ve
toliko vano, zato to sama neuradi? Ako ena britanskog vojskovoe i
Velikog Kralja stie toliku mo, zato ne pokua daosvoji Utera svojim
arolijama, i sama zane novog kralja?"
Vivijen ju je iznenadila dugom pauzom pre nego to je odgovorila.
"Zar misli da nisampomislila na to? Ali zaboravlja koliko sam
stara, Igrena. Starija sam od Utera, a on nije mlad zajednog
ratnika. Imala sam dvadeset est godina kad se rodila Morgoza. Sada
mi je trideset devet,
Igrena, i moje godine raanja su prole."U bronzanom ogledalu,
koje joj je ostalo u ruci, Igrena je videla sestrin odraz, izmenjen
i
izoblien, kako se talasa kao voda, zamagljujui se i bistrei.
"Misli?" upitala je Igrena. "A ja tikaem da e zaeti jo jedno
dete."
"Nadam se da neu", rekla je Vivijen. "Starija sam nego naa mati
kada je umrla raajuiMorgozu, i ne mogu se nadati da bih izbegla
takvoj sudbini. Ovo je poslednja godina u kojoj uuestvovati u
obredima Beltana; potom u predati svoju dunost nekoj mlaoj eni i
postau ena-mudrac, kao Drevni. Nadala sam se da u jednog dana
predati mesto Boginje Morgozi..."
"Pa zato je onda nisi zadrala u Avalonu i obuila je da bude
svetenica posle tebe?"Vivijen je izgledala veoma tuno. "Ona nije
prikladna. Pod odedom Boginje vidi samo mo, ane beskonano rtvovanje
i patnju. I stoga taj put nije za nju."
"Meni se ne ini da si patila", rekla je Igrena."Ne zna ti nita.
Ni ti nisi odabrala da ide tim putem. Ja, koja sam tome posvetila
itav ivot,
kaem da bi ipak bilo jednostavnije iveti ivotom seljanke,
tovarne ivotinje preko godine irasplodne kada doe vreme. Vidi me
obuenu i krunisanu kao Boginju, pobedonosnu kraj pehara;ne vidi
tamu peine ni dubinu velikog mora... Tebi to nije sueno, dete, i
treba da zahvali Boginjito je tvoja sudbina drugaija."
Misli da posle ove etiri godine ne znam nita o patnji i nemom
trpljenju, pomislila je Igrena,ali nita nije rekla. Vivijen se
naginjala nad Morganom, sa nenim izrazom lica, gladei
detetovusvilastu, crnu kosu.
"Ah, Igrena, ne moe znati koliko ti zavidim - itavog ivota sam
eznula za keri. Morgoza mije kao roeno dete, Boginja to zna, ali
uvek mi je bila i strana kao da ju je rodila strankinja, a nemoja
roena mati... eznula sam za keri u ije bih ruke predala slubu."
Uzdahnula je. "Ali rodilasam samo jedno ensko dete, koje je umrlo,
a moji sinovi su sada daleko." Stresla se. "Pa, takva mije sudbina,
i treba da pokuam da se pomirim kao i ti sa tvojom. Samo to traim
od tebe, Igrena, a
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
17/653
ostalo ostavljam onoj koja je gospodarica svih nas. Kada Gorloas
stigne kui, spremae se zaLondinijum na izbor Velikog Kralja. Mora
ga nekako ubediti da povede i tebe."
Igrena je prasnula u smeh. "Samo to trai, a to je najtee od
svega! Zar zaista misli da eGorloas opteretiti svoje ljude vodei
mladu enu u Londinijum? Stvarno bih volela da poem, aliGorloas e me
povesti kada smokve i narande sa juga niknu u batama
Tintagela!"
"Svejedno, mora ga nekako ubediti i mora potraiti Utera
Pendragona."
Igrena se opet nasmejala. "I verovatno e mi dati neku aroliju,
pa e se on beznadenozaljubiti u mene?"
Vivijen ju je pogladila po kovrdavoj, rioj kosi. "Mlada si,
Igrena, i verovatno nema pojmakoliko si lepa. Mislim da Uteru nee
trebati nikakve arolije."
Igrena je osetila da joj se telo iznenada gri od straha. "Moda
bi mi ipak bila potrebna arolija,da ne pobegnem od njega!"
Vivijen je uzdahnula. Dodirnula je opal koji je Igrena nosila
oko vrata. "Ovo ti nije poklonio
Gorloas..."
"Ne. Ti si mi ga dala na dan venanja, sea se? Rekla si da je
pripadao majci."
"Daj mi ga." Vivijen je posegnula pod Igreninu bujnu kosu i
otkopala lanac. "Kada ti se ovajdragulj vrati, Igrena, seti se ta
sam ti rekla i uini ono to Boginja bude zahtevala od tebe."
Igrena je gledala u opal u rukama svetenice. Uzdahnula je, ali
se nije bunila.Nita joj nisamobeala, ljutito je pomislila, ba
nita.
"Hoe li i ti doi u Londinijum na izbor Velikog Kralja,
Vivijen?"Svetenica je odmahnula glavom. "Idem u zemlju drugog
kralja koji jo ne zna da se mora boriti
zajedno sa Uterom. Ban od Armorike, u Donjoj Britaniji, postao
je Veliki Kralj svoje zemlje, i
njegovi druidi su mu rekli da mora izvriti Veliki obred. Ja sam
odabrana da sluim u Svetom
Braku.""Mislila sam da je Bretanja hrianska zemlja.""Oh, i
jeste", ravnoduno je odgovorila Vivijen, "i svetenici e zvoniti
svojim zvonima, i polie
ga svojim svetim uljima, i rei e mu da se njegov Bog rtvovao za
njega. Ali narod nee prihvatitikralja koji se nije i sam zakleo
Velikoj rtvi."
Igrena je duboko uzdahnula. "Toliko malo znam..."
"U stara vremena, Igrena", rekla je Vivijen, "Veliki Kralj je
svojim ivotom odgovarao za sreusvoje zemlje i zaklinjao se, kao to
se zaklinje svaki Merlin od Britanije, da e - ukoliko zemljadoeu
opasnost - umreti kako bi zemlja opstala. A ukoliko odbije tu rtvu,
zemlja e nestati. Ja...
ne bi trebalo da ti govorim o tome, jer to je Misterija, ali i
ti e, Igrena, na neki nain ponuditi svojivot radi isceljenja svoje
zemlje. Nijedna ena ne zna, kada lee da rodi, hoe li Boginja
zahtevatinjen ivot. I ja sam leala, vezana i bespomona, sa noem pod
grlom, znajui da e, ukolikoumrem, moja krv iskupiti zemlju..." Glas
joj je zamro u tiinu; i Igrena je utala, obuzeta udom.
"I deo Donje Britanije je nestao u maglama, a Veliki kameni
oltar niko ne moe da nae. Putkoji vodi ka oltaru sada je prazan
kamen, osim ako se zna put do Karnaka", rekla je Vivijen, "ali
kralj Ban se zarekao da odri svetove zajedno i da kapije budu
otvorene pred Misterijama. I stogae sklopiti Sveti Brak sa zemljom,
u znak da e njegova krv biti prolivena da nahrani useve ukoliko
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
18/653
zatreba. Prikladno je da moja poslednja sluba Majci, pre nego to
se pridruim enama-mudracima, bude vezivanje njegove zemlje za
Avalon, i stoga u u toj Misteriji biti njegovaBoginja."
Zautala je, ali Igrena je oseala kako je odaja puna odjeka
njenog glasa. Vivijen se sagnula ipodigla usnulu Morganu, veoma
neno je drei.
"Ona jo nije devojka, a ja jo nisam ena-mudrac", rekla je, "ali
mi smo Trojstvo, Igrena.
Zajedno inimo Boginju, i ona je sada ovde, sa nama."Igrena se
upitala zato nije pomenula njihovu sestru, Morgozu, a bile su
toliko otvorene jedna
pred drugom da je Vivijen to ula kao da je izgovoreno
naglas.Odgovorila je apatom, a Igrena je primetila da drhti.
"Boginja ima etvrto lice, koje je tajna, i
treba da joj se moli, kao to se ja molim - a molim se, Igrena -
da Morgoza nikada ne ponese tolice."
3.
Igreni se inilo da beskonano jau kroz kiu. Putovanje u
Londinijum liilo je na putovanje nakraj sveta.
Ranije je veoma malo putovala, osim nekada davno iz Avalona u
Tintagel. Danas se razlikovala
od uplaenog, oajnog deteta sa tog prvog putovanja. Sada je
jahala uz Gorloasa, a on se udostojioda joj govori poneto o
zemljama kroz koje u prolazili, a ona se smejala i bockala ga, a
nou, uatoru, bila je spremna da mu ode u krevet. Povremeno bi joj
nedostajala Morgana, i pitala se kako
je detetu - da li plae za majkom nou, da li jede dok je Morgoza
hrani? Ali bilo je prijatno opet bitislobodna, jahati u velikoj
grupi ljudi, svesna njihovih pogleda punih divljenja i njihove
strepnje -
niko se ne bi usudio da prie Gorloasovoj gospi, osim povremenih
pogleda iz daljine. Opet je bila
devojka, ali sada se nije plaila i ustezala od stranca koji joj
je bio mu i kome je nekako morala daugodi. Sada je bila devojka bez
detinjaste nespretnosti i uivala je u tome. ak joj nije smetala
nineprekidna kia koja je zaklanjala daleke bregove, tako da su
jahali u uskom krugu u magli.
Mogli bismo da se izgubimo u ovoj magli, da zalutamo u vilinske
zemlje i da se nikada ne
vratimo u svoj svet, gde Ambrozije umire i gde ambiciozni Uter
planira spas Britanije od divljih
plemena. Britanija bi mogla da potone kao Rim, da nestane pod
varvarima, a mi nikada ne bismo
saznali i ne bismo marili...
"Jesi li umorna, Igrena?" Gorloasov glas bio je nean i zabrinut.
Zaista nije bio ni nalik nazloduha kakvim joj se inio u prvim
danima preetiri godine! Sada je bio samo sredovean
mukarac, kose i brade proarane sedim (mada se paljivo brijao,
kao to je rimski obiaj),prekriven oiljcima od mnogih godina
ratovanja i dirljivo eljan da joj udovolji. Ko zna, da nijebila
onako uplaena i puna otpora u poetku, moda bi i tada primetila da
je eleo da joj udovolji.Nije bio okrutan prema njoj, ili, ako je i
bio, onda samo zato to je vrlo malo znao o enskom telu ikako se ono
koristi. Sada joj se inilo da je bio samo nespretan, ne i okrutan;
da mu je rekla da jeboli, milovao bi je nenije. Mlada Igrena
smatrala je bol i uas neizbenim. Sada je znala ta treba.
Vedro mu se nasmeila. "Ne, nimalo; mogla bih beskrajno da jaem!
Ali u ovolikoj magli, kakozna da se neemo izgubiti i nikada ne stii
do Londinijuma?"
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
19/653
"Ne plai se toga", ozbiljno joj je odgovoiro. "Vodii su vrlo
dobri i poznaju svaki pedalj puta.A pre veeri emo doi na stari
rimski put koji vodi pravo u srce grada. Ove noi emo spavati
podkrovom, u pravom krevetu."
"Bie mi drago da opet spavam u pravom krevetu", smerno je rekla
Igrena i videla, kao to jeznala da e videti, kako mu se javlja
nagli plamen na licu i u oima. Ali brzo je odvratio lice od
nje;gotovo kao da je se plaio, a Igreni, koja je upravo otkrila tu
svoju mo, stvar je godila.
Jahala je uz njega, uivajui u izmnenadnoj nenosti koju je
osetila prema njemu, nenostipomeanoj sa aljenjem to joj je postao
drag tek sada, kada zna da e morati da ga izgubi. Ovakoili onako,
znala je da su njihovi zajendiki dani odbrojani; i setila se kako
je prvi put saznala da eon umreti.
Doao je njegov glasnik, da je upozori da se pripremi za vojvodin
povratak; poslao je jednog odsvojih ratnika, oveka sumnjiavih oiju
koji je svuda zavirivao, govorei Igreni bez rei da bi on,da ima
mladu enu, stizao kui bez najave, u nadi da e je uhvatiti u
nedolinom ili preteranomponaanju. Znajui da je potpuno neduna, da
joj je posluga sposobna i kuhinja u redu, Igrena ga jepustila da
uhodi ipoelela mu dobrodolicu. Neka ispituje sluge koliko eli,
saznae da je Igrena odgostiju primila samo svoju sestru i Merlina
od Britanije.
Kada je glasnik otiao, Igrena se okrenula da pree preko dvorita
i naglo se zaustavila. Prekonje je, uprkosjasnom suncu, pala senka
i ispunila je bezrazlonim strahom. U tom trenutkuugledala je
Gorloasa, pitajui se gde mu je konj, gde mu je pratnja? Izgledao je
mraviji i stariji, uprvi mah ga je jedva prepoznala, toliko je bio
izmoden i ispijen. Na obrazuje nosio oiljak odmaa, koga se nije
seala.
"Muu moj!" uzviknula je. "Gorloase..." A onda, pogoena
neoekivaonom tugom na njegovomlicu, zaboravila je strah od njega i
godine gaenja, pritrala mu i obratila mu se kao detetu. "Oh,
mili, ta ti se desilo? Kako to da si ovako doao, sam, nenaoruan
- jesi li bolestan? Jesi li..." I tu jeprekinula. Jer nije bilo
nikoga pred njom, osim varljivih senki oblaka i odjeka njenog
sopstvenog
glasa.
Tokom itavog dana je pokuavala da ubedi sebe kako je to bila
samo Vest, kao ona koja ju jeupozorila na Vivijenin dolazak. Ali
znala je da nije u pravu: Gorloas nije imao Vid, a i da ga je
imao ne bi ga koristio niti bi verovao u njega. Ono to je videla
- a znala je mada nikad nita slinonije videla - bila je slika
njenog mua, njegov dvojnik, senka i najava njegove smrti.
I kada je zaista stigao, zdrav i itav, pokuala je da zatomi
seanje, govorila je sebi da je samozbog varke svetlosti videla iza
njega onu senku, sa ranom od maa na obrazu i neizrecivim bolom
u
oima. Jer Gorloas nije bio ni ranjen ni obeshrabren; naprotiv,
bio je dobro raspoloen, doneo joj jepoklone, pa ak i nisku korala
za Morganu. Potraio je po vreama plena od Saksonaca i
poklonioMorgozi crveni ogrta.
"Svakako jepripadao nekoj saksonskoj kurvi koja prati logore,
ili moda nekoj od onih vritavihena sa maem koje se bore rame uz
rame sa mukarcima, polunage na bojnom polju", rekao je,smejui se i
drei devojku pod bradom, "pa e sasvim lepo pristajati i
jednojbritanskoj devojci.Boja ti odgovara, sestrice. Kada malo
odraste, moda e biti lepa kao moja ena." Morgoza sepovlaila,
kikotala se i obarala pogled, ali vrtela se u novom ogrtau.
Kasnije, kad su se spremali za
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
20/653
krevet (Morgana je, vritei, bila odneta u Morgozinu sobu),
Gorloas se otro obratio Igreni:"Moramo udati tu devojku im
stignemo, Igrena. Ona je mala kuja koja se uspali na svakinagovetaj
mukog; jesi li videla kako je gledala ne samo mene nego i mlae
vojnike? Neudozvoliti da iko okalja moju porodicu, niti da utie na
moju ker!"
Igrena mu je blago odgovorila. Nije mogla da zaboravi kako je
videla njegovu smrt i nije htela
da se svaa sa osuenim ovekom. A i nju je pogodilo Morgozino
ponaanje.
Znai, Gorloas e umreti. Pa, ne treba biti naroit prorok da bi se
predvidelo kako ovek odetrdeset pet godina, koji je veim delom
ivota ratovao protiv Saksonaca, nee doekati da mudeca odrastu. Ne
smem dozvoliti da zbog toga poverujem u sve ostale gluposti koje mi
je napriala,niti treba da oekujem kako e me Gorloas povesti u
Londinijum!
Ali sutradan, dok su sedeli posle doruka i dok je ona krpila
veliku poderotinu na njegovojnajboljoj tunici, Gorloas se iznenada
oglasio.
"Zar se nisi upitala ta me je dovelo kui tako iznenada,
Igrena?"Posle protekle noi, bila je dovoljno smaopouzdana da mu se
nasmei. "Treba li da dovodim u
pitanje sreu koja mi je dovela mua posle godinu dana odsustva?
Nadam se da to znai da su
Saksonci poraeni i da je obala ponovo slobodna i u britanskim
rukama."Odustno je klimao glavom i smeio se. No, brzo se
uozbiljio."Ambrozije Aurelijanus umire. Starog orla uskoro e
nestati, a u njegovom gnezdu nema mladih
koji bi poleteli umesto njega. Kao da legije ponovo kreu; on je
bio Veliki Kralj itavog mogivota, i to dobar kralj svima koji su
se, kao ja, nadali da e se Rim jednog dana vratiti. Sada znamda taj
dan nikada nee doi. Kraljevi Britanije, iz bliza i iz daleka,
pozvani su da se okupe uLondinijumu i izaberu novog Velikog Kralja
i vojskovou, i moram da odem i ja. Bio je dalek putza ovako kratak
boravak, jer moram ponovo da poem za tri dana. Ali nisam mogao da
proem
tako blizu, a da ne vidim tebe i dete. Bie to veliki skup,
Igrena, i mnoge vojvode i kraljevi poveei svoje gospe; da li bi
elela da poe sa mnom?""U Londinijum?"
"Da, ako hoe da putuje tako daleko", rekao je, "i ako pristane
da ostavi dete. Mislim da bimirno mogla. Morgana je zdrava, a ovde
ima dovoljno ena da se staraju o desetak takvih; a akosam uspeo da
ti opet napravim dete" -pogledao ju je u oi sa osmehom koji doskora
nije ni moglada zamisli na njegovom licu - "zasad ti jo nee smetati
da jae." Kad je nastavio, u njegovomglasu bilo je nenosti kakvu
ranije nije mogla ni da nasluti. "Radije se ne bih ponovo odvajao
odtebe jo neko vreme. Hoe li da poe, eno moja?"
Mora ga nekako ubediti da te povede u Londinijum, rekla je
Vivijen. A sada nije bilo potrebnoda ga uopte moli. Igrena je
osetila nagli nalet panike - kao da se nalazi na podivljalom
konju.Podigla je au piva i otpila malo, kako bi prikrila
zbunjenost. "Svakako u poi ukoliko ti eli."Dva dana kasnije bili su
na putu, jaui na istok, ka Londinijumu i logoru Utera Pendragona
iumirueg Ambrozija, na izbor Velikog Kralja...
Sredinom popodneva izili su na rimski put i mogli su da jau bre;
a pred vee su ugledalipredgrae Londinijuma i osetili miris renog
ua. Igrena nikada nije ni pomislila da moe postojatitoliko kua na
jednom mestu; za trenutak je osetila, posle ledenih prostora
severnih movara, da ne
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
21/653
moe da die, da se kue zatvaraju oko nje. Jahala je kao u zanosu,
oseajui da su je kamene kuei ulice odvojile od vazduha i svetla i
samog ivota... Kako ljudi mogu ovako da ive?
"Noas emo spavati u kui jednog od mojih vojnika, koji ivi u
gradu", rekao je Gorloas, "asutra emo se pojaviti na Ambrozijevom
dvoru."
To vee, dok su sedeli kraj vatre (kakav luksuz, pomislila je,
paliti vatru ovako blizuravnodnevice!), upitala ga je: "ta misli,
ko e biti sledei Veliki Kralj?"
"Zato je to vano eni koja vlada zemljom?"Nasmeila mu se; bila je
raspustila kosu pred spavanje i osetila je da se zagrejao od
njenog
osmeha. "Iako sam ena, Gorloase, moram da ivim u ovoj zemlji i
volela bih da znam kakvogoveka e moj mu morati da prati u miru i
ratu."
"U miru! Nee biti mira, barem za moga ivota", rekao je Gorloas.
"Bar ne dok ovoliko divljihnaroda dolazi na nae bogate obale;
moramo se svim silama upinjati da se odbranimo. A ima ihmnogo koji
bi eleli da ponesu Ambrozijev ogrta i da nas poveduu rat. Lot od
Orknija, na primer.Grub ovek, ali pouzdan, odluan voa, vet u
strategiji bitke. No, jo je neoenjen: nema dinastije.Mlad je za
Velikog Kralja, ali ambiciozan; nikada nisam video toliko ambicije
kod tako mladog
oveka. I Urijens od Severnog Velsa. Nema problema sa dinastijom,
ve ima sinove. Ali on nemamate; hoe sve da uradi onako kako je
oduvek raeno, kae da je jednom uspelo, pa e uspeti opet.A ini mi se
da nije dobar hrianin."
"Koga bi ti odabrao?" upitala je Igrena.
Uzdahnuo je. "Nijednog. Pratio sam Ambrozija itavog ivota i
pratio bih oveka kogaAmbrozije odabere; to je pitanje asti, a
Ambrozijev ovek je Uter. To je jasno. Nije da volimUtera. On je
razvratnik sa desetak kopiladi, nijedna ena nije sigurna u njegovoj
blizini. Ide na misezato to to radi vojska i zato to je to red. Vie
bih voleo da je iskreni paganin nego hrianin, zbog
koristi koju bismo mogli da izvuemo iz toga.""Ali ipak ga
podrava...""Oh, da. On je dovoljno dobar vojnik i za Cezara; ljudi
e ga pratiti i u pakao, ako uzmoraju. Ne
preza ni od ega da bi ostao na glasu u vojsci - zna kako to
izgleda, obilazi logor i jede sa njima dabi se uverio kako je
sledovanje dovoljno dobro, umesto da se odmara, kad moe provodi dan
utabu da bi dobio povoljan otpust za starog, bezubog veterana,
spava pred bitku sa vojskom, u
polju. Ljudi bi poginuli za njega - i to i rade. A ima i pamet i
matu. Uspeo je da skopi mir sa nekimizdajnikim odredima i da ih
povede sa sobom u bitku prolejeseni - za moj ukus suvie misli
nasaksonski nain, naprosto zna kako im radi pamet. Da, podravam ga.
Ali to ne znai da mi se
dopada kao ovek."Igrena je sluala i mislila kako je Gorloas
upravo ispriao vie o sebi nego o kandidatima za
Velikog Kralja. "Jesi li ikada pomislio na to", upitala je, "da
si ti vojvoda od Kornvola, i da te
Ambrozije ceni; da li bi ti mogao da postane Veliki
Kralj?""Veruj mi, Igrena, ne elim krunu. Da li ti eli da bude
kraljica?""Ne bih odbila", rekla je, setivi se Merlinovog
proroanstva."Govori tako jer si suvie mlada da zna ta to znai",
nasmeio se Gorloas. "Zar bi zaista
volela da vlada kraljevstvom onako kako mora da vlada svojom
poslugom u Tintagelu, uvek da
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
22/653
ih nadzire i kontrolie? U svoje vreme, kad sam bio mlai... ali
ne elim da provedem ostatakivota u ratovima. Ambrozije mi je dao
Tintagel pre dosta godina, Igrena; do pre etiri godinenisam
provodio u njemu dovoljno vremena ni da dovedem nevestu! Braniu ove
obale dok god
budem mogao da drim ma, ali elim da imam sina koji e se igrati
sa mojom keri i elim daprovodim vreme u miru, u pecanju sa stenja,
u lovu, u sedenju na suncu i gledanju kako seljaci
donose svoje plodove, a moda i da se pomirim sa Bogom, kako bi
mi moda oprostio za sve ono
to sam morao da uinim kao vojnik. Ali ak i kada u zemlji vlada
mir, Veliki Kralj nema mira, jerkada neprijatelji napuste nae obale
poee prijatelji da se meusobno bore, makar za njegovumilost. Ne,
meni kruna ne treba, a kada doe u moje godine, razumee."
Igrena je osetila peckanje u oima dok je sluala Gorloasa. Znai,
ovaj grubi vojnik, ozbiljanmukarac koga se plaila, sada se osea
dovoljno oputeno kraj nje da bi joj otkrio deo svojih elja.Svim
srcem je zaelela da mu prui poslednje godine na suncu kao to je
poeleo, sa decom koja seigraju oko njega; ali ak i tu, pred
svetlucavom vatrom, uinilo joj se da vidi zlokobnu senku usudakoji
ga eka.
To je samo moja mata, poela sam da zbog Merlinovih rei umiljam
gluposti, pomislila je, a
kad je Gorloas zevnuo i protegnuo se, rekavi da je umoran od
jahanja, brzo je prila da mupomogne da se svue.
Jedva da je spavala u nepoznatom krevetu, mekoljei se i prevrui
dok je sluala muevljevotiho disanje; povremeno bi, ne budei se,
pruio ruku ka njoj, i tada ga je privijala na grudi iumirivala ga
kao da joj je dete.Moda su Merlina i Gospu uplaile sopstvene senke,
pomislila
je, moda e Gorloas ipak imati vremena da stari na suncu. Moda je
zaistapre spavanja posadio unjenu matericu seme sina za koga su joj
rekli da ga nikad nee zaeti. No, pred jutro je zapala unemiran san,
i sanjala je svet u magli, i obalu Svetog ostrva kako u toj magli
polako nestaje; inilo
joj se da vesla u barci, umorna i iscrpljena, tragajui za
Ostrvom Avalon gde je Boginja, saVivijeninim licem, ekala da je
upita je li dobro obavila ono to se od nje trailo. Ali iako joj
jeobala bila poznata, sa jabuarima koji su tamo rasli blizu hrama,
u snu je na hramu stajalo raspee,a hor hrianskih monahinja u crnim
odorama pevao je neku njihovu alosnu himnu, a kada jepoela da tri,
traei sestru, zvuk crkvenih zvona priguio je njene dozive.
Probudila se uzpriguen jecaj, nalik na tihi krik, i sela u krevetu.
Jo je odasvud ula crkvena zvona.
Gorloas je takoe sedeo u krevetu. "To je crkva gde e Ambrozije
ii na misu. Pouri saoblaenjem, Igrena, pa emo poi zajedno."
Dok je nametala svileni ogrta preko lanene donje hajine, na
vrata je zakucao nepoznati sluga i
zamolio da govori sa gospom Igrenom, enom vojvode od Kornvola.
Igrena je otila na vrata iuinilo joj se da je prepoznala tog oveka.
Naklonio joj se, i tada se setila gde ga je videla - premnogo
godina, veslao je na Vivijeninoj barci. Stoga se setila sna i
osetila je jezu iznutra.
"Vaa sestra vam alje ovo od Merlina", rekao je, "i obavezuje vas
da ga nosite i da se seateobeanja, nita vie od toga." Predao joj je
mali paket umotan u svilu.
"ta je to, Igrena?" upitao je Gorloas, mrtei se iza nje. "Ko ti
alje poklone? Poznaje liglasnika?"
"On je jedan od slugu moje sestre, na Ostrvu Avalon", rekla je
Igrena, odmotavajui paket; ali
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
23/653
Gorloas je bio strog. "Moja ena ne moe primati poklone od
glasnika koje ja ne poznajem", rekaoje i grubo joj oduzeo paket.
Igrena je zaustila da se pobuni, a sva novootkrivena nenost
premanjemu nestala je u trenutku; kako se usuuje?
"Pa, to je onaj plavi dragulj koga si nosila kad smo se venali",
namrtio se Gorloas. "Kakvo jeto obeanje? Ako ga stvarno alje tvoja
sestra, kako je dola do njega?"
Igrena se brzo pribrala i prvi put u ivotu namerno je slagala
mua. "Kada me je sestra posetila",
rekla je, "dala sam joj opal i lanac kome je trebalo zameniti
kopu; ona zna zlatara u Avalonu kojije mnogo bolji od kornvolskih.
A poziva se na obeanje da u bolje paziti na svoj nakit, jer sadasam
odrasla ena, a ne nemarno dete koje ne ume da pazi na svoje
dragocenosti. Mogu li sada dadobijem ogrlicu, muu moj?"
Predao joj je dragulj, i dalje se mrtei. "Moje zanatlije bi ti
popravile to bez dranja pridika nakoje tvoja sestra vie nema prava.
Vivijen previe umilja; jeste da ti je zamenila majku dok si
biladete, ali sada vie nisi pod njenim staranjem. Mora se potruditi
da bude odrasla ena i da manjezavisi od svog doma."
"Pa, sad sam dobila dve pridike", ljutito je rekla Igrena,
stavljajui lanac oko vrata. "Jednu od
sestre i jednu od mua, kao da sam zaista nevaspitano dete."Iza
njega kao da je opet naslutila onu senku smrti, stranu prikazu
mrtvaca. Iznenada se
ponadala, duboko i strasno, da joj nije napravio dete, da nee
poneti sina osuenog oveka... bilojoj je strano zima.
"Hajde, Igrena", umirivao ju je, pruivi ruku da je pogladi po
kosi, "ne ljuti se na mene.Pokuau da zapamtim da si ti odrasla ena
od devetnaest godina, a ne dete od petnaest! Hajde,moramo se
spremiti za kraljevsku misu, a svetenici ne vole da se mnogo ulazi
i izlazi potoponu."
Crkva je bila mala, nainjena od naboja i prua, a unutra su
gorele svetiljke; Igreni je bilo miloto je ponela debeli vuneni
ogrta. Gorloas joj je apnuo da je sedi svetenik, dostojanstven
kaodruid, bio Ambrozijev lini svetenik koji je putovao sa vojskom,
i da je ovo sluba zahvalnostizbog kraljevog povratka kui.
"Je li kralj ovde?"
"Upravo stie u crkvu, i eka ga sedite tamo, pred oltarom",
promrmljao je Gorloas, pokazaviglavom.
Smesta ga je poznala po tamnocrvenom ogrtau, prebaenom preko
crne, gusto izvezene tunike,i opasau za ma prekrivenom draguljima.
Ambrozije Aurelijanus mora da je imao oko ezdeset
godina, pomislila je; bio je visok i mrav, obrijan po rimskim
obiajima, ali pogrbljen, i koraao jepaljivo kao da ima neki
unutranji bol. Nekada je moda bioi lep; sada mu je lice bilo
izborano iuto, brci oboreni i gotovo sasvim sedi, a kosa proreena.
Kraj njega se nalazilo nekoliko savetnikaili drugih kraljeva;
poelela je da zna ko su, ali svetenik, kad je video kralja da
ulazi, poeo je daita iz neke velike knjige, pa se ugrizla za usnu i
zautala, sluajui slubu koju ni sada, posle etirigodine poduavanja
kod oca Kolumbe, nije sasvim razumela, niti joj je do nje bilo
stalo. Znala jeda je neutivo osvrtati se po crkvi, kao seoska
prostakua, alije provirila ispod kapuljae iosmotrila ljude oko
kralja; za jednog je pretpostavila da je Urijens od Severnog Velsa,
a drugi je
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
24/653
bio bogato odeveni mukarac, vitak i lep, kratko podian u rimskom
stilu, sa kosom do brade.Upitala se je li to Uter, Ambrozijev
pratilac, a moda i naslednik. Tokom itave slube pajivo jestajao
kraj Ambrozija, a kada se ostareli kralj zateturao, lepi mukarac mu
je ponudio ruku. Paljivoje posmatrao svetenika; ali Igrena, nauena
da na licima ljudi proita njihove misli,znala je da onne slua ni
svetneika ni slubu, nego da se bavi svojim mislima. Podigao je
glavu, jednom, iosmotrio pravo Gorloasa, za trenutak pogledavi u oi
i Igrenu. Oi su mu bile crne, pod gustim,
tamnim veama, i Igrena je smesta osetila drhtaj gaenja. Ako je
ovo Uter, pomislila je, neu daimam nita sa njim; kruna bi uz njega
bila preskupo plaena. Mora da je stariji nego to izgleda,
jerizgledao je kao da ima najvie dvadeset pet godina.
Tokom slube pojavilo se komeanje na ulazu, i visok, otresit
mukarac, irokih ramna, ali vitaku debelom, tkanom ogrtau kao to ih
nose severnjavci, uao je u crkvu, u pratnji pet-est
vojnika.Svetenik je nastavio dalje, ne uznemirivi se, ali akon koji
je stajao kraj njega podigao je glavu saknjige himni i namrtio se.
Dugajlija je skinuo kapu, otkrivi svetlu kosu, ve prilino proreenu
natemenu. Poao je kroz okupljenu pastvu, svetenik je rekaoPomolimo
se, i Igrena je kleknula. Pritom je primetila da je visoki,
plavokosi mukarac stigao blizu njih. Njegovi ljudi su kleknuli
oko
vojvodinih, a dugajlija se naao kraj nje. Kada se spustio na
kolena, brzo se osvrnuo da vidi gde muse nalaze ljudi, a onda je
pokorno pognuo glavu da saslua molitvu.
Tokom itave duge slube nije nijednom podigao glavu; ak i kada je
pastva poela da sepribliava oltaru kako bi primili posveeni hleb i
vino, on nije poao tamo. Gorloas je dodirnuaoIgrenu po ramenu, i
ona je pola za njim - hriani su smatrali da ena treba da potuje
muevljevuveru, pa bi Bog okrivio samo Gorloasa ako bi se ona neim
obrukala. Otac Kolumba je mnogoraspravljao sa njom o pristojnim
molitvama i pripremama, i Igrena je zakljuila da nikada nee
bitivaljano pripremljena. Ali Gorloas bi se ljutio na nju, i na
kraju krajeva nije mogla da prekine slubu
svaom sa njim, ak ni apatom.Kada se vratila na mesto, usta punih
mrvica od tvrdog hleba i sa kiselim vinom u praznom
stomaku, primetila je da je dugajlija podigao glavu. Gorloas mu
je kruto klimnuo glavom i proao.ovek je pogledao Igrenu, i za
trenutak joj se uinilo da joj se osmehuje, kao i njenom muu;osetila
je da se i sama smei. Na vojvodino ljutito mrtenje pola je za njim
i krotko kleknula krajnjega. Ali videla je da je plavuan i dalje
pomatra. Po severnjakomogrtau pretpostavila je da jeto Lot od
Orknija, onaj koga je Gorloas nazvao mladim i ambicioznim. Neki
severnjaci su plavi kao
i Saksonci.
Poeo je zavrni psalm; sluala je rei, ne obraajui mnogo panje na
njih.
Poslao je spasenje svom narodu, u skladu sa svojim venim
zavetom...Njegovo je ime sveto i strano; strah od Gospoda je poetak
mudrosti.Gorloas je pognuo glavu da primi blagoslov. Toliko je
nauila o svom muu za ovih nekoliko
dana. Kada se udala za njega, znala je da je hrianin; danas je
ionako veina sveta pripadalahrianima, a ako i nisu, zadravali su to
za sebe, osim u blizini Svetog ostrva gde je vladala StaraVera, ili
meu severnjakim varvarima, ili meu Saksoncima. Ali nije znala
koliko je on zaistapoboan.
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
25/653
Blagoslov se zavrio; svetenik i akoni su otili, nosei svoj
dugaki krst i Svetu Knjigu. Igrenaje pogledala prema kralju.
Izgledao je ut i umoran, a kada se okrenuo da izie iz crkve, teko
seoslonio o ruku tamnokosog mladia koji je stajao kraj njega i
pridravao ga tokom itave slube.
"Lot od Orknija ne gubi vreme, zar ne, gospodaru Kornvola",
rekao je visok, plavokos mukaracu severnjakom ogrtau. "Ovih dana je
stalno uz Ambrozija, i uvek je tako usluan!"
Aha, pomislila je Igrena, ovo nije vojvoda od Orknija kao to sam
mislila.
Gorloas se sloio gunanjem."Je li ovo tvoja gospa, Gorloase?"
Gorloas je odgovorio oklevajui i dangrizavo. "Igrena, draga, ovo
je na vojskovoa: Uter,koga Plemena zovu Pendragonom, po njegovom
grbu."
Lako se naklonila, iznenaeno mirkajui. Uter Pendragon, ovaj
nezgrapan ovek, plav kaoSaksonci? Je li ovo velikodostojnik koji
treba da nasledi Ambrozija - ovaj skitnica koji je ulaskom
prekinuo misu? Uter je piljio - ne u njeno lice, shvatila je
Igrena, nego u neto nie, i Igrena,pitajui se nije li prosula
priesno vino na haljinu, primetila je da on zuri u opal koji je
nosila nagrudima. Smesta se upitala je li mogue da jo nije video
tako neto.
I Gorloas je primetio kuda Uter gleda. "Voleo bih da predstavim
svoju gospu kralju", rekao je.
"Budi pozdravljen, vojskovoo moj." I otiao je, ne saekavi Uterov
odgovor. "Ne svia mi sekako te gleda, Igrena", rekao je kada su se
nali van dometa sluha. "On nije ovek koga bi pristojnaena trebalo
da poznaje. Izbegavaj ga."
"Nije gledao u mene, muu moj", odgovorila je Igrena. "Gledao je
moj dragulj. Je li on pohlepanna dragulje?"
"Pohlepan je na sve", kratko je odgovorio Gorloas. Koraao je
tako brzo da se Igrena spoticalapo kamenoj ulici, pa su sustigli
kraljevu pratnju.
Okruen svetenicima i savetnicima, Ambrozije je izgledao kao
svaki bolesni starac koji jegladan otiao na misu, pa sad jedva eka
da dorukuje i sedne. Hodao je drei se jednom rukom zabok, kao da
osea bol. Ali nasmeio se vojvodi od Korvola zaista prijateljski, i
Igrena je shvatilazato itava Britanija zaboravlja meusobne svae
kako bi sluila pod ovim ovekom i teralaSaksonce sa svojih
obala.
"Pa, Gorloase, tako brzo si se vratio iz Kornvola? Nisam se
nadao da u te videti pred Veem,niti uopte na ovom svetu", rekao je.
Glas mu je bio tanak, zadihan, ali pruio je ruku, a Gorloas
jepaljivo zagrlio starca. "Bolesni ste, gospodaru, i trebalo bida
ostanete u krevetu!"
Ambrozije se nasmeio. "Nai u se u njemu vrlo brzo i ostau vrlo
dugo, bojim se. Biskup mi
je to rekao i doneo bi mi svetinje u krevet da sam poeleo, ali
hteo sam da se jo jednom pojavim.Hodi da dorukuje sa mnom,
Gorloase, pa e mi priati kako stoje stvari u tvom mirnom
kraju."
Njih dvojica su nastavili zajedno, a Igrena je ila iza mua. Sa
druge kraljeve strane nalazio sevitak, tamnokos mukarac, obuen u
skerlet: Lot od Orknija, setila se. Kada su stigli u kraljevukuu i
kad je Ambrozije smeten u udobnu stolicu, Veliki Kralj joj je dao
znak da se priblii.
"Dobro dola na moj dvor, gospo Igrena. Tvoj mu mi kae da si ker
Svetog ostrva.""Jesam, ser", stidljivo je odgovorila.
"Neki tvoji sunarodnici su savetnici na mom dvoru; moji
svetenici ne vole to su druidi
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
26/653
ravnopravni sa njima, ali ja im kaem da i jedni i drugi slue
Velike nad nama, ma kako da se zvali.A mudrost je mudrost, ma
odakle poticala. Ponekad mislim da vai bogovi trae za sluge
mudrijeljude nego na Bog", govorio je Ambrozije, smeei se. "Hodi,
Gorloase, sedi za sto kraj mene."
Igreni, koja je sela na meku klupu, inilo se da je Lot od
Orknija vrebao u blizini kao pas koji jeutnut, ali eli da dopuzi
natrag do gospodara. Ako Ambrozije ima oko sebe ljude koji ga vole,
to jedobro. Ali da li Lot voli svog kralja, ili samo eli da bude
blizu prestola ija mo bi se mogla
preneti i na njega? Primetila je da Ambrozije, iako je utivo
nudio goste da jedu penini hleb,mleko i sveu ribu iznete na sto,
sam jede samo mrvice hleba natopljene mlekom. Takoe jeprimetila da
su mu beonjae obojene ukasto.Ambrozije umire, rekao je Gorloas. Do
sada jevidela dovoljno samrtnika i znala je da je to tano, a
Ambrozije je, po onom to je rekao, to takoeznao.
"Stigle su mi vesti da su Saksonci obavili nekakve pregovore, da
su zaklali konja, ili ve netoslino tome, i nad njegovom krvlju se
zarekli na savez sa Severnjacima", rekao je Ambrozije."Ovog puta bi
borbe mogle da seprenesu u Kornvol. Urijense, moda bi trebalo da
povede nauvojsku ka zapadu; ti i Uter, koji poznaje velke bregove
kao to poznaje balak sopstvenog maa.
Rat e moda zahvatiti i tvoju mirnu oblast, Gorloase.""Ali
zatieni ste, kao i mi na severu, obalama i grebenima koji okruuju
naezemlje", odvratio
je Lot od Orknija uglaenim glasom. "Ne verujem da e horda
divljaka doi pod Tintagel, osim akopoznaje stenje i luke. A to se
tie kopnene strane, Tintagel se moe braniti, poto ima
dugaakprilazni put."
"Istina", rekao je Gorloas, "ali ostaju luke i obale na kojima
se moe nasukati amac, i ak i akone mogu da stignu do dvorca, ostaju
im imanja, bogata zemlja i usevi. Mogu da branim zamak, ali
ta u sa zemljom? Ja sam njihov vojvoda zato to mogu da ih
branim."
"Meni se ini da bi vojvoda, ili kralj, trebalo da bude neto vie
od toga", rekao je Ambrozije,"ali ne znam ta. Nikada nisam imao
dovoljno mira da smislim. Moda e ga nai sinovi imati.Moda u tvoje
vreme, Lote, jer ti si najmlai od nas."
U susednoj prostoriji javilo se komeanje, a onda je uao visoki,
plavokosi Uter. Vodio je napovocu dva psa, i povoci su se prepleli
jer su se psi kokali i kevtali. Zastao je na vratima, mirno
ihrazmrsujui, a onda je predao povoce slugi i uao u sobu.
"Uznemiruje nas itavo jutro, Utere", otrovno je rekao Lot, "prvo
svetenika na misi, a ondakralja za dorukom."
"Jesam li vas uznemirio? Molim za oprotaj, gospodaru", rekao je
Uter, smeei se, a kralj je
ispruio ruku, smeei mu se kao mezimcu."Oproteno ti je, Utere,
ali skloni pse odavde, molim te. E, ui i sedi sa nama, deae", rekao
je
Ambrozije, nespretno ustajui, a Uter je priao da ga zagrli;
Igrena je primetila da je to uinioveoma paljivo i oprezno.Pa Uter
voli kralja!pomislila je. Ovo nije samo ambicija ili
ulagivanje!
Gorloas je ustao kako bi oslobodio mesto kraj kralja, ali
Ambrozije ga je zaustavio pokretom
ruke. Uter je prebacio dugake noge preko klupe i prekoraio je,
pa je seo kraj Igrene. Ona jeprikupila suknju, oseajui se udno zbog
njegove nespretnosti.Kako je trapav! Kao veliko,umiljato kue!Morao
je da prui ruke kako ne bi pao pravo preko Igrene.
-
7/21/2019 Magle Avalona ~ Merion Cimer Bredli
27/653
"Izvinite me zbog nespretnosti, gospo", rekao je, smeei joj se.
"Zaista sam suvie veliki davam sedim u krilu!"
Nehotice mu je uzvratila osmeh. "ak i vai psi su suvie veliki za
to, gospodaru Utere!"Posluio se hlebom i ribom, i ponudio i njoj
med dok ga je vadio iz vra. Utivo je odbila."Ne volim slatkie",
rekla je."I nisu vam potrebni, gospo", rekao je, a ona je primetila
da joj opet gleda grudi. Zar nikada
ranije nije video opal? Ili gleda u njene dojke? Iznenada je
postala bolno svesna da joj grudi vienisu vrste i visoke kao pre
nego to je dojila Morganu. Osetila je da joj se lice ari, pa je
brzootpila gutljaj sveeg, hladnog mleka.
Uter je bio visok i svetle puti, vrste i nenaborane koe. Mogla
je da oseti njegov znoj, ist isve kao deiji. Pa ipak, nije bio
suvie mlad, jer plava kosa mu se ve poprilino proredila natemenu.
Osetila je neobinu nelagodnost, kakvu nikada ranije nije iskusila;
butina mu se nalazila naklupi tik uz njenu i bila je strano svesna
toga. Oborila je pogled i gricnula hleb namazanmaslacem, sluajui
kako Gorloas i Lot raspravljaju ta e se desiti ako rat stigne do
zapadnihzemalja.
"Saksonci su borci, tano", pridruio im se Uter, "ali oni se ipak
donekle civilizovano bore.Severnjaci, koti, divlji narodi iz
zemalja iza njih - to su ludaci, juriaju goli i vritei, i vano
jeobuiti trupe da ih vrsto doekaju, a ne da se razbee u strahu pred
takvim juriem."
"Zato su legije b