Lucia Skočić BANKARSKA GARANCIJA - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/993.B.pdf · • Aktivni bankarski poslovi kod kojih su banke vjerovnici, • Pasivni bankarski poslovi kod

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Lucia Skočić

BANKARSKA GARANCIJA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

BANKARSKA GARANCIJA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovna politika banaka

Mentor: Prof.dr.sc. Antun Jurman

Student: Lucia Skočić

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081133044

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. Uvod ...........................................................................................................................................1

1.1. Predmet istraživanja ............................................................................................................2

1.2. Svrha i cilj istraživanja ........................................................................................................2

1.3. Struktura rada .....................................................................................................................2

1.4. Znanstvene metode ..............................................................................................................3

2. Pojam i osnovna obilježja hrvatskih banaka .................................................................................4

2.1. Pojam banke ........................................................................................................................4

2.2. Bankarski poslovi ................................................................................................................4

2.3. Osnovna obilježja hrvatskih banaka .....................................................................................8

2.3.1. Visina i struktura aktive ...............................................................................................8

2.3.2. Visina i struktura pasive ............................................................................................. 10

2.3.3 Račun dobiti i gubitka ................................................................................................ 12

3. Pojam bankarske garancije ........................................................................................................ 15

3.1. Pojam i obilježja jamstva i bankarske garancije .................................................................. 17

3.2. Nastanak i razvoj bankarske garancije ............................................................................... 19

3.3. Značaj bankarskih garancija .............................................................................................. 20

3.4. Pravna priroda bankarskih garancija .................................................................................. 21

4. Pravni odnosi i subjekti pri izdavanju bankarske garancije ......................................................... 23

4.1. Odnos između dužnika i vjerovnika iz osnovnog ugovora (financijska klauzula) ................ 24

4.2. Odnos između nalogodavca i banke garanta ....................................................................... 25

4.3. Odnos između banke garanta i korisnika garancije ............................................................. 25

5. Sadržaj i vrste bankarskih garancija ........................................................................................... 27

5.1. Bankarske garancije s obzirom na sadržaj .......................................................................... 31

5.2. Bankarske garancije prema riziku od kojeg osiguravaju ..................................................... 33

5.2.1. Ponudbena garancija (Tender guarantee) .................................................................... 33

5.2.2. Garancija za dobro izvršenje posla (Performace guarantee) ........................................ 37

5.2.3. Garancija za povrat avansa (Advance payment guarantee) .......................................... 40

5.2.4. Garancija plaćanja (Payment guarantee) ..................................................................... 41

5.2.5. Garancija povrata zadržanih iznosa (Retention guarantee) .......................................... 41

5.2.6. Garancija održavanja (Maintenance guarantee) .......................................................... 42

5.3. Bankarske garancije s obzirom na obvezu polaganja pokrića .............................................. 45

5.4. Bankarske garancije s obzirom na broj banaka koje preuzimaju garancijsku obvezu ........... 45

5.4.1. Direktna bankarska garancija ..................................................................................... 45

5.4.2. Indirektna bankarska garancija ................................................................................... 46

5.5. Supergarancija ................................................................................................................... 47

6. Bankarske garancije u izvanbilančnoj evidenciji banaka ............................................................ 49

9. Zaključak .................................................................................................................................. 57

LITERATURA ................................................................................................................................. 59

POPIS SLIKA .................................................................................................................................. 62

POPIS TABLICA ............................................................................................................................. 62

POPIS GRAFIKONA ....................................................................................................................... 62

PRILOZI .......................................................................................................................................... 63

1

1. Uvod

Nesigurnost vjerovnika u vezi naplate njegove tražbine glavna je mana svakog trgovačkog

pothvata. Neovisno o kakvoj je transakciji riječ, koliko su jasni i uređeni pravni propisi, te o

tome kako iscrpno je ugovor sastavljen, vjerovnik je uvijek izložen riziku. Dakle, ispunjenje

ugovornih obveza podložno je raznim rizicima, koji s jedne strane mogu proizlaziti iz

ugovornih strana, ili pak iz gospodarsko-političkog stanja u državi. Kao posljedica nastupanja

takvih rizika može doći do neurednog izvršenja ili neizvršenja ugovornih obveza. Stoga je,

posve prirodno da su ugovorne stranke zainteresirane surađivati kako bi pronašle rješenje,

koje ih od takvog rizika može zaštititi. Radi navedenih razloga, međunarodna je poslovna

praksa stvorila nekoliko instrumenata osiguranja naplate potraživanja, odnosno instrumenata

osiguranja plaćanja. Ti su se instrumenti u praksi pokazali kao vrlo pouzdani te je u današnje

doba bez njih trgovinu i trgovinske transakcije gotovo nemoguće zamisliti, a na prvom mjestu

treba istaknuti dokumentarne akreditive i bankarske garancije.

Uobičajeno je da garancijske obveze u međunarodnoj poslovnoj praksi bez obzira kojeg su

tipa izdaju banke, pa se, stoga, iako garancije mogu izdavati poduzeća, osiguravajuća društva

i neke druge financijske institucije u praksi udomaćio termin bankarska garancija. Prema

tome, bankarske garancije nisu poseban tip garancijskih obveza, već se one tako zovu iz

razloga što ih je izdala banka i što je to jedan od najtipičnijih bankarskih poslova u svijetu.

S obzirom na veliki ugled i bonitet koji banke posjeduju u poslovnom svijetu postoji

povjerenje i uvjerenjenje da garancijska obveza izdana od strane banke pruža punu sigurnost,

te da ona u cjelosti osigurava izvršenje ugovorne obveze, točnije obveze pod bankarskom

garancijom.

2

1.1. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja ovog rada je prikazati osnovne razlike između bankarske garancije i

jamstva te objasniti pravnu prirodu bankarskih garancija, odgovoriti na pitanje iz čega

proizlaze vrste bankarskih garancija te koji se subjekti i pravni odnosi kod njih pojavljuju.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i cilj ovog rada je analizirati obilježja bankarskih garancija kao sredstva osiguranja od

neurednog izvršenja ili neizvršenja ugovornih obveza, razgraničiti ih sa pojmom pravnog

instituta jamstva, utvrditi njihov značaj za banke i za vjerovnike te analizirati koliko se one

često koriste u praksi na primjeru banaka u RH.

1.3. Struktura rada

U prvom poglavlju ovog rada bit će riječ o nesigurnosti trgovinskih transakcija i o rizicima

koje kao posljedicu navedenoga snose vjerovnici kada je riječ o naplati njihove tražbine. Dat

će se uvid u postojeće mogućnosti osiguranja takvog poslovanja, putem instrumenata

osiguranja plaćanja koje je stvorila međunarodna trgovačka praksa s naglaskom na bankarske

garancije.

U drugom poglavlju obradit će se pojam banke kao kreditne institucije i poslovi koje je ona

prema Zakonu o kreditnim institucijama ovlaštena obavljati. Nadalje će se analizirati bilanca

te račun dobiti i gubitka hrvatskih banaka kako bi se stekao praktični uvid u njihova temeljna

obilježja i samim time približio pojam bankarske garancije kao sve značajniji dio bančinog

poslovanja.

3

Treće poglavlje predstavit će osnovne skupine instrumenata osiguranja izvršenja ugovornih

obveza te svrstati bankarske garancije u jedne od njih. Nakon takve podjele dat će se detaljan

opis same bankarske garancije, njezinih temeljnih obilježja, ali i razlika u odnosu na jamstvo,

budući da se ta dva pravna instituta vrlo često poistovjećuju. Nadalje, rad će se baviti

nastankom i razvojem, kao i sa općim značajem bankarskih garancija, a poglavlje će završiti s

osvrtom na njihovu pravnu prirodu čime će se potvrditi neke već iznesene tvrdnje.

Četvrto poglavlje govorit će o subjektima koji se javljaju kod bankarskih garancija s

naglaskom na pravne odnose koji među njima nastaju.

U petom poglavlju rada bit će riječ o vrstama bankarskih garancija s obzirom na različite

kriterije iz kojih one mogu proizaći, a unutar njega dat će se kratak osvrt i na sadržaj

bankarskih garancija.

Zadnjim poglavljem analizirat će se bankarske garancije u praksi na temelju podataka HNB-a

čime će se steći uvid koliko su one često upotrebljavane, a u svrhu spoznavanja njihovog

značaja kako za banke tako i za vjerovnike.

1.4. Znanstvene metode

U izradi ovog rada korištene su metoda deskripcije, induktivna i deduktivna metoda, metoda

analize i sinteze, metoda klasifikacije, komparativna metoda, metoda kompilacije i statističke

metode.

4

2. Pojam i osnovna obilježja hrvatskih banaka

Kreditna institucija je pravna osoba koja je od nadležnog tijela dobila odobrenje za rad, a čija

je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita

za svoj račun. Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj može se osnovati kao

banka, štedna banka ili stambena štedionica. Dakle, banka je kreditna institucija koja je od

Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad, a osnovana je kao dioničko društvo u RH

(Zakon o kreditnim institucijama, čl. 5).

2.1. Pojam banke

Banka je financijska institucija koja prikupljene depozite i pribavljene kredite zajedno s

vlastitim sredstvima (kapital i rezerve) po odbitku obvezne rezerve maksimalno ulaže u

kreditne i nekreditne plasmane pritom poštujući temeljna načela bankarskog poslovanja

(Jurman 2008).

2.2. Bankarski poslovi

Bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz

tih sredstava u svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku

elektronskog novca (Zakon o kreditnim institucijama, čl. 7).

Prema Zakonu o kreditnim institucijama banke obavljaju (Zakon o kreditnim institucijama, čl.

8):

1) Osnovne financijske usluge:

• Primanje depozita ili drugih povratnih sredstava,

• Odobravanje kredita i drugih plasmana,

• Otkup potraživanja s regresom ili bez njega (factoring),

• Financijski najam (leasing),

• Izdavanje garancija ili drugih jamstava,

• Trgovanje za svoj račun ili za račun klijenta:

5

− Instrumentima tržišta novca

− Prenosivim vrijednosnim papirima

− Stranim sredstvima plaćanja, uključujući mjenjačke poslove

− Financijskim ročnicama i opcijama

− Valutnim i kamatnim instrumentima

• Platne usluge u skladu s posebnim zakonima,

• Usluge vezane uz poslove kreditiranja, npr. prikupljanje podataka, izrada

analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba

koje samostalno obavljaju djelatnost,

• Izdavanje i upravljanje instrumentima plaćanja,

• Iznajmljivanje sefova,

• Posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu,

• Sudjelovanje u izdavanju financijskih instrumenata i pružanje usluga vezanih

uz izdavanje financijskih instrumenata u skladu sa zakonom kojim se uređuje

tržište kapitala,

• Upravljanje imovinom klijenata i savjetovanje u vezi s tim,

• Poslovi skrbništva nad financijskim instrumentima i usluge vezane uz

skrbništvo nad financijskim instrumentima u skladu sa zakonom kojim se

uređuje tržište kapitala,

• Savjetovanje pravnih osoba glede strukture kapitala, poslovne strategije i

sličnih pitanja te pružanje usluga koje se odnose na poslovna spajanja i

stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim društvima,

• Izdavanje elektroničkog novca, i sl.

2) Dodatne financijske usluge:

• Poslovi vezani uz prodaju polica osiguranja u skladu s propisima kojima se

uređuje osiguranje,

• Pružanje usluga upravljanja platnim sustavima u skladu s odredbama

posebnog zakona,

• Druge usluge koje kreditna institucija može pružati u skladu s odredbama

posebnog zakona, i

6

Bilančni kriterij

Aktivni

Pasivni

Neutralni

Funkcionalni kriterij

Mobilizacijski (depozitni)

Posrednički

Kreditni

Vlastiti

Vremenski kriterij

Kratkoročni

Dugoročni

• Druge usluge ili poslovi koji s obzirom na način pružanja i rizik kojem je

kreditna institucija izložena, imaju slične karakteristike kao i osnovne

financijske usluge, a navedene su u odobrenju za rad kreditne institucije.

Dakle, bankarske poslove čine svi oni poslovi koje su banke prema pravilima bankarske

struke ovlaštene obavljati u okviru svoje djelatnosti. Svrstavanje bankarskih poslova može se

izvršiti prema različitim kriterijima, a koji su predočeni Slikom 1.

Slika 1. Kriteriji klasifikacije bankarskih poslova

Izvor: izrada studentice prema (Katunarić 1981.)

Tradiocionalna i već ustaljena podjela bankarskih poslova je prema bilančnom kriteriju, i to

na (Veselica 1995, str. 311):

• Aktivni bankarski poslovi kod kojih su banke vjerovnici,

• Pasivni bankarski poslovi kod kojih su banke dužnici,

• Neutralni bankarski poslovi u kojima su banke posrednici,

• Vlastiti bankarski poslovi u kojima banke rade u svoje ime i za svoj račun,

• Kontrolno-upravni i administrativni poslovi.

7

Podjela bankarskih poslova prema bilančno-analitičkom obilježju je pogodna iz razloga što je

lako primjenjiva na početne faze razvoja bankarstva, a isto tako i na nasuvremenije bankarske

poslove. Uloga banke u nekom poslu je ono po čemu se razlikuju pojedini bankarski poslovi

na osnovi ovog kriterija.

Tako se, primjerice, kod aktivnih poslova banka javlja kao vjerovnik. Po kriteriju

funkcionalnosti to su kreditni poslovi, koji predstavljaju plasmane u aktivi banke, te ona kao

vjerovnik od korisnika kredita (dužnika) naplaćuje kamate.

Pasivni bankarski poslovi nazivaju se još i poslovi izvora sredstava. Pasivnim poslovima

banka prima novčane depozite, odnosno privlači sredstva u svoj kreditni sistem, pa se stoga

takvi poslovi nalaze u pasivi banke budući da predstavljaju njezin dug.

Kod neutralnih se poslova banka ne javlja ni kao dužnik, a niti kao vjerovnik. Na osnovu njih

ona ne ostvaruje nikakvu kamatu, ni aktivnu ni pasivnu, već za svoj posao naplaćuje

proviziju. Neutralni bankarski poslovi mogu se nadalje klasificirati na komisione poslove koje

banka obavlja u svoje ime, ali za tuđi račun, primjerice, devizno valutni poslovi, depo poslovi,

faktoring i lizing poslovi, poslovi osiguranja i sl. i na posredničke poslove koje banka obavlja

u tuđe ime i za tuđi račun, primjerice, unutarnji i međunarodni platni promet, inkaso poslovi,

bankarske garancije i sl.

Ako banka obavlja poslove u svoje ime i za svoj račun, kako bi ostvarila profit, tada se radi o

vlastitim bankarskim poslovima. Ti su poslovi nastali kao rezultat razvoja tržišnog

gospodarstva i globalizacije. Vlastiti bankarski poslovi obuhvaćaju arbitražne poslove,

burzovne špekulacije te rjeđe osnivanje industrijskih poduzeća ili sudjelovanje u dioničarskim

društvima.

8

2.3. Osnovna obilježja hrvatskih banaka

Kako bi se stekao uvid u osnovna obilježja hrvatskih banaka u ovom poglavlju analizirat će se

visina i struktura njihove bilance te račun dobiti i gubitka.

2.3.1. Visina i struktura aktive

Kao posljedica nepovoljnih gospodarskih kretanja u višegodišnjem razdoblju kod banaka i

njihovih klijenata i dalje je prisutna povišena razina opreza što u konačnici rezultira

smanjenjem imovine banaka. Visina i struktura aktive hrvatskih banaka za 2013. i 2014.

godinu prikazana je u Tablici 1.

Tablica 1. Visina i struktura aktive hrvatskih banaka u 2013. i 2014. godini (na kraju

razdoblja, u milijunima kuna i postocima)

1 Od listopada 2013. iznos kredita umanjuje se za iznos naplaćenih naknada (prije iskazivane kao odgođeni prihod u obvezama). 2 Od listopada 2013. posebne rezerve za identificirane gubitke na skupnoj osnovi (za skupinu A) umanjuju iznos financijskih instrumenatana

koje se odnose.

Izvor: Godišnje izvješće HNB-a 2014.

2013. 2014. Indeks

Iznos Udio Iznos Udio Gotovina i depoziti kod HNB-a 51.284,0 12,9 50.252,6 12,7 -2,0 Gotovina 6.369,7 1,6 6.462,7 1,6 1,5 Depoziti kod HNB-a 44.914,3 11,3 43.789,9 11,1 -2,5 Depoziti kod financijskih institucija 21.464,2 5,4 26.370,1 6,7 22,9 Trezorski zapisi MF-a i blagajnički zapisi HNB-a

13.634,0 3,4 15.162,2 3,8 11,2

Vrijednosni papiri 30.033,7 7,5 34.419,9 8,7 14,6 Derivatna financijska imovina 1.583,6 0,4 1.357,0 0,3 -14,3 Krediti financijskim institucijama 8.912,2 2,2 6.355,2 1,6 -28,7 Krediti ostalim komitentima1 254.910,2 64,1 247.068,0 62,4 -3,1

Ulaganja u podružnice, pridružena društva i zajedničke pothvate

3.185,7 0,8 2.739,6 0,7 -14,0

Preuzeta imovina 1.541,2 0,4 1.614,2 0,4 4,7 Materijalna imovina (minus amortizacija) 4.253,5 1,1 4.324,7 1,1 1,7 Kamate, naknade i ostala imovina 7.061,5 1,8 6.234,5 1,6 -11,7

Manje2: Posebne rezerve za identificirane gubitke na skupnoj osnovi

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Ukupno imovina 397.863,7 100,0 395.897,8 100,0 -0,5

9

Na kraju 2014. godine ukupna imovina hrvatskih banaka iznosila je 395,9 mlrd. kuna, što u

odnosu na prethodnu 2013. godinu kada je ona iznosila 397,9 mlrd. kuna predstavlja pad za

0,5%, odnosno 2,0 mlrd. kuna. Najveći utjecaj na smanjenje ukupne imovine banaka imali su

krediti financijskim institucijama koji su se u 2014. u odnosu na 2013. godinu smanjili za

28,7%, odnosno za 2,6 mlrd. kuna. Slijedi ih derivatna financijska imovina koja se smanjila za

14,3% te ulaganja u podružnice, pridružena društva i zajedničke pothvate s padom od 14,0%.

Najveći rast u 2014. godini primjetan je kod depozita financijskih institucija koji su se u

odnosu na 2013. povećali za 22,9% odnosno za 4,9 mlrd. kuna.

Što se tiče strukture imovine hrvatskih banaka može se primjetiti kako u obje promatrane

godine dominiraju krediti ostalim komintentima sa većinskim udjelom od 64,1% u 2013., te

62,4% u 2014. što predstavlja smanjenje od 2,7%. Nakon njih u ukupnoj strukturi imovine

ističu se depoziti kod HNB-a, koji su isto tako smanjeni u 2014. godini za 1,8% odnosno sa

11,3% na 11,1% ukupne imovine. Svoj udio u ukupnoj strukturi ponajviše su povećali

depoziti kod financijskih institucija i to za 24,1%, sa 5,4% udjela u 2013. na 6,7% udjela u

2014. godini. Također je istaknuto i povećanje udjela ulaganja u vrijednosne papire za 16%.

10

2.3.2. Visina i struktura pasive

Visina i struktura pasive hrvatskih banaka za 2013. i 2014. godinu prikazana je u Tablici 2.

Tablica 2. Visina i struktura pasive hrvatskih banaka u 2013. i 2014. godini (na kraju

razdoblja, u milijunima kuna i postocima)

1 Od listopada 2013. Naplaćene naknade po kreditima, koje su do tada iskazivane kao odgođeni prihod u obvezama umanjuju iznos danih

kredita u imovini


2013. 2014. Indeks

Iznos Udio Iznos Udio Krediti od financijskih institucija 15.146,0 3,8 14.553,8 3,7 -3,9 Kratkoročni krediti 2.124,8 0,5 2.363,9 0,6 11,3 Dugoročni krediti 13.021,2 3,3 12.189,9 3,1 -6,4 Depoziti 282.805,6 71,1 286.075,7 72,3 1,2

Depoziti na transakcijskim računima 54.245,1 13,6 67.549,2 17,1 24,5 Štedni 21.785,7 5,5 18.052,4 4,6 -17,1 Oročeni 206.774,8 52,0 200.474,1 50,6 -3,0 Ostali krediti 26.337,2 6,6 21.944,3 5,5 -16,7 Kratkoročni 4.531,3 1,1 3.806,9 1,0 -16,0

Dugoročni 21.805,9 5,5 18.137,4 4,6 -16,8 Derivatne financijske obveze i ostale financijske obveze kojima se trguje

1.878,1 0,5 1.180,5 0,3 -37,1

Izdani dužnički vrijednosni papiri 299,9 0,1 299,9 0,1 0,0 Kratkoročni 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 299,9 0,1 299,9 0,1 0,0 Izdani podređeni instrumenti 1.453,5 0,4 2.050,0 0,5 41,0 Izdani hibridni instrumenti 3.005,9 0,8 2.319,4 0,6 -22,8 Kamate, naknade i ostale obveze1 11.445,8 2,9 11.501,5 2,9 0,5

Ukupno obveze 342.371,9 86,1 339.925,1 85,9 -0,7

Dionički kapital 33.964,7 8,5 33.757,2 8,5 -0,6 Dobit (gubitak) tekuće godine 477,6 0,1 1.982,4 0,5 315,1 Zadržana dobit (gubitak) 16.315,3 4,1 15.941,6 4,0 -2,3 Zakonske rezerve 1.108,6 0,3 1.046,0 0,3 -5,7 Statutarne i ostale kapitalne rezerve 3.035,4 0,8 2.598,3 0,7 -14,4

Revalorizacijske rezerve 610,4 0,2 734,9 0,2 20,4 Dobit (gubitak) prethodne godine -20,2 0,0 -87,7 0,0 335,2

Ukupno kapital 55.491,8 13,9 55.972,7 14,1 0,9

Ukupno obveze i kapital 397.863,7 100,0 395.897,8 100,0 -0,5

11

Na kraju 2014. godine ukupne obveze hrvatskih banaka iznosile 339,9 mlrd. kuna što

predstavlja smanjenje od 0,7% odnosno 2,5 mlrd. kuna u odnosu na prethodnu 2013. godinu

kada su one iznosile 342,4 mlrd. kuna. Smanjenjem se ponajviše ističu derivatne financijske

obveze za 37,1% odnosno 0,7 mlrd. kuna, a slijede ih hibridni instrumenti sa smanjenjem od

22,8%. Najveći porast u odnosu na 2013. bilježe izdani podređeni instrumenti, koji su se sa

1,5 mlrd. kuna u 2013. povećali na 2,1 mlrd. kuna u 2014. godini, odnosno za 41,0%, a nakon

njih depoziti na transakcijskim računima koji bilježe porast za 24,5%, dok su se ukupni

depoziti povećali za 1,2%.

U ukupnoj strukturi izvora sredstava hrvatskih banaka dominantni su depoziti sa 71,1% u

2013., odnosno 72,3% u 2014. godini što predstavlja porast za 1,7%, dok u strukturi samih

depozita dominiraju oročeni depoziti sa 70,1%, odnosno 50,6% ukupnih obveza u 2014.

godini. Drugo mjesto po visini udjela u 2014. godini zauzimaju primljeni krediti. Na kraju

2014. ukupne obveze činile su 85,9% pasive što čini smanjenje od 0,2% u odnosu na

prethodnu godinu.

Ukupni kapital banaka na kraju 2014. godine iznosio je 56,0 mlrd. kuna, što je za 0,9% više u

odnosu na 2013. godinu kada je iznosio 55,5 mlrd. kuna. Udio samog kapitala u pasivi banaka

iznosio je 14,1%, što je za 1,4% više u odnosu na 2013. godinu. Najveći utjecaj na povećanje

kapitala banaka imalo je povećanje dobiti tekuće godine za 1,5 mlrd. kuna, odnosno za

315,1%. Sve druge stavke kapitala osim revalorizacijskih rezervi su se smanjile.

12

2.3.3 Račun dobiti i gubitka

Račun dobiti i gubitka hrvatskih banaka za 2013. i 2014. godinu prikazan je u Tablici 3.

Tablica 3. Račun dobiti i gubitka hrvatskih banaka u 2013. i 2014. Godini (na kraju razdoblja,

u milijunima kuna)


2013. 2014. Indeks

2014./2013. POSLOVANJE KOJE ĆE SE NASTAVITI Kamatni prihod 19.798,0 18.851,6 -4,8 Kamatni troškovi 9.642,5 8.575,2 -11,1 Neto kamatni prihod 10.155,5 10.276,4 1,2 Prihod od provizija i naknada 4.274,9 4.378,7 2,4 Troškovi provizija i naknada 1.321,4 1.283,1 -2,9 Neto prihod od provizija i naknada 2.953,5 3.095,6 4,8 Prihod od vlasničkih ulaganja 362,1 215,6 -40,5 Dobici (gubici) 1.230,0 1.262,4 2,6 Ostali operativni prihodi 422,6 417,3 -1,3 Ostali operativni troškovi 731,9 791,2 8,1 Neto ostali nekamatni prihod 1.282,7 1.104,1 -13,9 Ukupno operativni prihod 14.391,7 14.476,1 0,6 Opći administrativni troškovi i administracija 7.489,6 7.423,1 -0,9 Neto prihod iz poslovanja prije rezerviranja za gubitke

6.902,2 7.053,0 2,2

Troškovi ispravaka vrijednosti i rezerviranja 6.206,8 4.915,0 -20,8 Ostali dobici (gubici) 0,0 773,1 - Dobit (gubitak) iz poslovanja koje će se

nastaviti, prije poreza 695,4 2.524,5 263,0

Porez na dobit od poslovanja koje će se nastaviti 221,2 700,2 216,5 Dobit (gubitak) iz poslovanja koje će se nastaviti, nakon poreza

474,2 1.824,3 284,7

POSLOVANJE KOJE SE NEĆE NASTAVITI Dobit (gubitak) iz poslovanja koje se neće nastaviti, nakon porezaa

3,4 158,0 4.498,0

Dobit (gubitak) tekuće godine 477,6 1.982,4 315,1

13

Iz računa dobiti i gubitka hrvatskih banaka evidentno je da najvažniji izvor zarade za banke

čine neto kamatni prihodi koji su unatoč smanjenju kamatnih prihoda za 4,8%, porasli s 10,2

mlrd. kuna u 2013. na 10,3 mlrd. kuna u 2014. godini, što čini porast od 1,2%.

Ono što je za ovaj rad naročito zanimljivo primjetiti u računu dobiti i gubitka hrvatskih

banaka su prihodi od provizija i naknada koji su s 4,3 mlrd. kuna u 2013. godini porasli na 4,4

mlrd. kuna u 2014. godini, što predstavlja porast od 2,4%, dok neto prihodi od provizija i

naknada bilježe još veći porast u 2014. godini, točnije porast od 0,1 mlrd. kuna odnosno 4,8%.

Time se može potvrditi kako poslovi na kojima banka zarađuje na osnovi provizija i naknada,

kao što su bankarske garancije polako, ali sigurno zauzimaju sve važnije mjesto u

bankarskom poslovanju. Navedeno mogu potvditi i tarife prema kojima banke zaračunavaju

naknade po pojedinim vrstama garancija. Za primjer u ovom radu koristit će se tarife OTP

banke d.d., prikazane u Tablici 4.

14

Tablica 4. Naknade po garancijama OTP banke d.d.

Vrsta usluge Visina naknade

Naknada za obradu zahtjeva za izdavanje svih garancija s pokrićem / uz osiguranje depozita

200 kn, jednokratno

Naknada za obradu zahtjeva za izdavanje svih garancija bez pokrića / uz osiguranje depozita

400 kn, jednokratno

Izdavanje garancije s pokrićem 0,3%, min. 200 kn, tromjesečno Izdavanje garancije bez pokrića

Izdavanje garancije uz potpuno osiguranje depozitom 0,4% do 0,8%, min. 400 kn,

tromjesečno Izdavanje ostalih garancija bez pokrića

Izdavanje platežnih garancija 0,5% do 1%, min. 500 kn,

tromjesečno Izdavanje činidbenih garancija

Izdavanje garancija za dobro izvođenje posla 0,3% do 0,6%, min. 500 kn,

tromjesečno

Izdavanje ostalih činidbenih garancija 0,4% do 0,8%, min. 500 kn,

tromjesečno

Izdavanje carinskih garancija 0,5% do 1%, min. 500 kn,

tromjesečno

Izdavanje supergarancije 0,5% do 1,2%, min. 400 kn,

tromjesečno Izmjena uvjeta po garanciji 400 kn po izmjeni

Garancija izdana na temelju kontragarancije 0,5% do 1%, min. 500 kn,

tromjesečno Naknada za poslove po pozivu za plaćanje garancije 1%, min 500 kn Odustajanje od odobrene garancije nakon potpisivanja ugovora

500 kn

Naknada za obradu zahtjeva za izmjenu uvjeta po garancijama s pokrićem / uz osiguranje depozitom

200 kn, jednokratno

Naknada za obradu zahtjeva za izmjenu uvjeta po svim garancijama bez pokrića

400 kn, jednokratno

Izvor: izrada studentice prema podacima OTP banke d.d.

15

3. Pojam bankarske garancije

Teškoće pri naplati potraživanja sve više prisiljavaju vjerovnike da prilikom sklapanja

poslova s kupcem ugovaraju sredstva osiguranja plaćanja, odnosno instrumente osiguranja

naplate svojih potraživanja.

U poslovnoj praksi poznate su dvije velike skupine pravnih instituta za osiguranje izvršenja

ugovornih obveza stranaka, odnosno njihove zaštite od rizika neizvršenja ili neurednog

izvršenja. To su (Briški i suradnici 2011, str.383):

• Personalnopravna sredstva osiguranja, i

• Stvarnopravna sredstva osiguranja.

Osnovna karakteristika personalnopravnih sredstava osiguranja izvršenja ugovornih obveza je

to, da su nositelji obveze osiguranja osobe koje se nalaze u različitim položajima, što ovisi o

samom instrumentu, a u svakom slučaju za obvezu odgovaraju osobno, vlastitim sredstvima

do visine ugovorenog iznosa osiguranja. Izdavatelj instrumenta osiguranja odgovara za

preuzetu obvezu na način i u opsegu kako je predviđeno u ugovoru o izdavanju. Kao

izdavatelji personalnopravnih sredstava osiguranja ponajprije se javljaju banke, financijske

institucije i osiguravajuća društva (Maurović 2009, str. 134).

U personalnopravna sredstva osiguranja izvršenja ugovornih obveza, odnosno zaštitu od

rizika njihova neizvršenja ili neurednog izvršenja ubrajaju se, između ostalih (Rosenberg

1975, str. 129):

• Trasirana mjenica izvan mehanizma međunarodnog dokumentarnog akreditiva (npr.

akceptni kredit, mjenični aval i sl.),

• Trasirana mjenica u okviru mehanizma međunarodnog dokumentarnog akreditiva,

• Kreditni nalog,

• Bankarsko jamstvo,

• Bankarska garancija,

16

• Pristupanje postojećoj ugovornoj obvezi kao solidarni dužnik,

• Bankarski ili čekovni aval.

Nasuprot personalnopravnim sredstvima, za stvarnopravna sredstva osiguranja izvršenja

ugovornih obveza karakteristično je da se osiguranje ostvaruje putem stvari, odnosno imovine

nad kojom izdavatelj osiguranja ima pravo raspolaganja. Ovakva se sredstva ostvaruju kroz

različite oblike produženog prava vlasništva na stvari koja je dana kao instrument osiguranja

izvršenja, pridržaja prava vlasništva. Jednaku funkciju ima i registrirano založno pravo i

institut uvjetne prodaje. Razvoj međunarodnih i trgovačkih poslovnih odnosa uvjetovao je

razvoj instrumenata osiguranja izvršenja ugovora, koji nisu vezani za stvari, već za prava i

dokumente, pa se suvremena međunarodna trgovačka praksa gotovo isključivo koristi

personalnopravnim sredstvima osiguranja (Maurović 2009, str. 134).

Ovaj rad baviti će se samo personalnopravnim sredstvima osiguranja izvršenja ugovornih

obveza, točnije bankarskom garancijom. Iako se svi navedeni instrumenti osiguranja izvršenja

ugovornih obveza često koriste u poslovnoj praksi, ono po čemu se bankarske garancije

razlikuju od ostalih je činjenica da one nisu regulirane u zakonodavstvu većine zemalja, već

predstavljaju pravni institut koji se autonomno razvio u međunarodnoj poslovnoj praksi.

U pravu postoje dvije vrste preuzimanja obveze za trećega, jamstvo i garancija. Budući da se

u običnom govoru, te se dvije vrste osiguranja često izjednačuju, iako je razlika među njima

velika, u nastavku rada razgraničit će se ta dva pravna instituta.

17

3.1. Pojam i obilježja jamstva i bankarske garancije

Bankarska garancija predstavlja poseban oblik garancijskog ugovora, a razvila se iz pravnog

instituta jamstva. Unatoč tome što se razvila iz jamstva ona predstavlja zaseban pravni institut

kako u domaćoj, tako i u međunarodnoj poslovnoj praksi, pa su njezina pravila, koja vrijede

od zaključivanja ugovora, izdavanja same bankarske garancije, sve do načina i tehnika njezine

realizacije od strane korisnika, bitno različita od pravila za jamstva, a posebice kada su u

pitanju mogući sporovi između ugovornih stranaka (Milinović, Potkonjak i Šimunec 1999, str.

109).

U Republici Hrvatskoj bankarska garancija propisana je Zakonom o obveznim odnosima, i to

odredbama članka 1039. -1043. „Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza, bez

obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika

ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska

garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u

slučaju da se taj posao u njoj spominje (Zakon o obveznim odnosima, čl. 1039).

Prema članku 1043. Zakona o obveznim odnosima izdavanje bankarskih garancija isključivo

je posao banaka, pa ih stoga, druge pravne i fizičke osobe ne mogu izdavati. Nasuprot tome, u

međunarodnoj poslovnoj praksi, bankarske garancije osim banaka, mogu izdavati i poduzeća,

osiguravajuća društva i neke druge financijske institucije (Briški i suradnici 2011, str. 395).

Iz tako definirane bankarske garancije i njene neovisnosti o osnovnom poslu nadalje proizlazi

da je banka ukoliko zaprimi zahtjev za naplatu garancije dužna isplatiti traženu svotu, ako su

zadovoljeni uvjeti iz garancije. Stoga, banka mora u primjerenom roku ispitati jesu li ti uvjeti

ispunjeni da bi se tako uvjerila u opravdanost zahtjeva korisnika po toj garanciji. Poslovna

praksa uobičajila je da banka izvijesti nalogodavca o zahtjevu za naplatu garancije, kako bi

on bio u mogućnosti poduzeti radnje za zaštitu ukoliko su njegova prava povrijeđena.

Međutim zaustavljanje isplate po garanciji u praksi predstavlja vrlo složen problem budući da

je banka, s obzirom da je bankarska garancija neovisna o osnovnom poslu, dužna pregledati

18

samo one dokumente koji se tiču uvjeta iz garancije. Upravo je iz takvih razloga u poslovnoj

praksi prisutno veliko povjerenje u bankarske garancije kao sredstvo osiguranja izvršenja

ugovornih obveza. U svjetskoj praksi je prihvaćen samo jedan prigovor kojim se može

spriječiti naplata iz garancije, a to je prigovor prijevare, bilo da se radi o prijevari prilikom

prezentacije dokumenata banci ili o prijevari u osnovnom poslu (RRiF, br. 10/2010.).

Jamstvo je pravni institut po kojem se jamac obvezuje vjerovniku da će ispuniti dužnikovu

obvezu ako je ovaj sam ne ispuni. Jamstvo predstavlja akcesornu, odnosno nesamostalnu

obvezu u odnosu na osnovni posao, što znači da je obveza jamca vezana uz osnovni posao i

odnos između dužnika i vjerovnika. Obveza jamca nastaje, postoji i prestaje s nastankom,

postojanjem i prestankom pravno osnovane i utužive dužnikove obveze iz osnovnog ugovora.

Dakle, obvezi dužnika dodaje se još jedan obveznik (jamac), te je njegov položaj u svakom

pogledu izjednačen s položajem dužnika. Iz akcesornosti jamčeve obveze proizlazi i njegovo

pravo da prema vjerovniku može istaknuti sve prigovore koji proizlaze iz osnovnog ugovora,

odnosno sve one prigovore koje bi prema vjerovniku mogao istaknuti i glavni dužnik.

Drugo obilježje jamčeve obveze je supsidijarnost. To znači da će vjerovnik izvršenje obveze

prvenstveno tražiti od dužnika, a tek ako u tome ne uspije, od jamca. Drugim rječima, dužnik

iz osnovnog ugovora primarno je obvezan ispuniti svoju obvezu, dok je jamac supsidijarno,

odnosno sekundarno obvezan ispuniti dužnikovu, a ne svoju obvezu (Rosenberg 1975, str.

136).

Dakle, nasuprot jamstvu, za bankarsku je garanciju karakteristično da ona predstavlja

samostalnu obvezu banke garanta te je ona u odnosu na osnovni ugovor apstraktna. To znači

da banka ne osigurava ispunjenje obveze glavnog dužnika, nego se obvezuje korisniku

bankarske garancije da će mu u visini iznosa naznačenog u garanciji nadoknaditi štetu koju on

snosi zbog izostanka dužnikove činidbe (Rosenberg 1975, str. 139).

Dok je jamstvo pravni institut reguliran u zakonodavstvu većine suvremenih država,

bankarska je garancija pravni institut koji je nastao autonomno zbog potreba međunarodne

poslovne prakse, pa ona u većini slučajeva nije uređena zakonskim propisima (Rosenberg

1975, str. 139).

19

3.2. Nastanak i razvoj bankarske garancije

U začecima trgovine, trgovci su sami prevozili robu te je pratili na putu do kupca, što im je

omogućavalo kontrolu nad tom robom. Postepenim razvojem trgovina je postala

distankcijska, pa su se počeli javljati brojni rizici koji cijelu aktivnost trgovca mogu dovesti u

pitanje. Stoga je važno da se plaćanje ugovori i osigura na odgovarajući način kako bi se

izbjegao jedan od zasigurno najvećih rizika u trgovini, a to je nemogućnost naplate

potraživanja, odnosno rizik neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovornih obveza. Dakle,

razvoj trgovine nametnuo je potrebu za izgradnjom instrumenata kojima se osigurava plaćanje

nakon što roba izađe van kontrole prodavatelja. Da bi se ta potreba zadovoljila, međunarodna

trgovačka praksa stvorila je takve instrumente osiguranja, u čemu su veliku ulogu odigrale

banke, preuzimanjem uloge garanta za obveze plaćanja.

U svojim počecima, bankarske su se garancije ponajviše koristile prilikom izvođenja većih

građevinskih radova, vrlo često povezanih s isporukom opreme zemljama u razvoju. U

zadnjih pedesetak godina upotreba bankarskih garancija u međunarodnim poslovnim

transakcijama je sve češća, a to je dovelo i do razvoja izvora običaja, prakse i prava, koji

definiraju taj instrument. Pravo bankarskih garancija razvija se najčešće kroz sudsku i

arbitražnu praksu, a ponekad i putem odredaba pojedinih nacionalnih zakonodavstava. Od

posebnog utjecaja za razvoj razumijevanja biti bankarskih garancija su Međunarodne

trgovačke komore u Parizu, ali i druge međunarodne organizacije (Vukmir 2007, str. 336).

U Republici Hrvatskoj bankarska garancija predstavlja najsigurniji instrument osiguranja –

kolateral, prije svega kratkoročnog kredita odnosno zajma, dok su klasični bankarski

kolaterali, poput hipoteke i zaloga, izgubili na važnosti (Milinović, Potkonjak i Šimunec

1999, str. 94).

Republika Hrvatska spada u uski krug zemalja koje su zakonom regulirale ovu materiju.

Zakon o obveznim odnosima iz 1978. godine koji je 1991. godine preuzet u hrvatski pravni

20

sustav prvi je naš zakon koji je svojim odredbama u nekim pitanjima regulirao bankarske

garancije (Bulum i Oršulić 2011, str. 534).

3.3. Značaj bankarskih garancija

Današnju trgovinu gotovo je nemoguće zamisliti bez dobrih instrumenata osiguranja naplate

potraživanja, budući da se neplaćanjem ugrožavaju sami temelji trgovine, pa tako bankarska

garancija ima jako važnu ulogu u gospodarskim odnosima. Samim time što transakcije postaju

sve rizičnije i samo osiguranje takvih transakcija postaje sve skuplje i dugotrajnije. Bankarska

garancija kao instrument osiguranja naplate potraživanja vrlo je poželjna budući da povećava

pouzdanost i kredibilitet sudionika. Kada banka izda bankarsku garanciju, to znači da je ona

spremna na sebe preuzeti obvezu plaćanja garantiranog iznosa ako dođe do kršenja obveza,

što značajno doprinosi ozbiljnosti preuzetih obveza (Vukmir 2007, str. 337).

Garancije na poziv postale su sastavni dio poslovnih transakcija upravo radi toga jer se njima

osigurava potrebna ravnoteža interesa između ugovornih strana, tj. između nalogodavatelja i

korisnika. Bankarskim garancijama pokrivaju se rizici u mnogim vrstama poslovnih

transakcija, za koje inače nema drugog jednako učinkovitog instrumenta osiguranja. Te

poslovne transakcije mogu biti financijke prirode (zajmovi, izdavanje obveznica, preuzimanje

raznih financijskih obveza) ili nefinancijske prirode (ugovori o građenju, o kupoprodaji, o

najmu i sl.). Ako je netko preuzeo obvezu da će obaviti neki posao, tada je opravdano da se

naručitelj ima pravo osigurati za slučaj neizvršenja naplatom od banke do određenog

garantiranog iznosa. Naplata bankarskih garancija je jednostavna i, načelno govoreći, za

naplatu je dovoljno samo uputiti dogovoreni zahtjev banci da plati. Njihova najveća prednost

je upravo u njihovoj brzoj naplativosti, jer se time izbjegava dugotrajni postupak ostvarivanja

prava vjerovnika preko sudova ili drugih institucija (Vukmir 2007, str. 338).

Bankarske garancije kao instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza jako su privlačne

upravo zbog njihovog svojstva apstraktnosti, koje se s druge strane vrlo često kritizira.

21

Zahvaljujući takvom karakteru one su potpuno nezavisne od osnovnog ugovora između

dužnika i vjerovnika te je banka dužna isplatiti korisniku bankarske garancije garantirani

iznos unatoč prigovorima koje nalogodavac garancije i banka garant imaju protiv korisnika

(Vukmir 2006, str.253).

3.4. Pravna priroda bankarskih garancija

Po svojoj pravnoj prirodi obveza koja je sadržana u bankarskoj garanciji je apstraktna, što

znači da je ona samostalna i nezavisna od osnovnog ugovora sklopljenog između dužnika i

vjerovnika. Ukoliko su ispunjeni uvjeti iz bankarske garancije banka garant dužna je

korisniku isplatiti garantirani iznos naznačen u ugovoru o garanciji, a prema korisniku ona

može istaknuti samo one prigovore koji proizlaze iz ugovora o bankarskoj garaciji, a ne iz

osnovnog ugovora. Radi takvih obilježja bankarska garancija predstavlja instrument

osiguranja najvećeg stupnja sigurnosti za korisnika (Maurović 2009, str. 139).

Dakle, kada je riječ o sigurnosti naplate potraživanja bankarska garancija predstavlja najjače

sredstvo osiguranja. Dužnik može biti u blokadi ili pak otići u stečaj, a tražbina će se, u

pravilu, sigurno naplatiti. Sama činjenica da je banka svjesno preuzela obvezu, da će na pisani

zahtjev korisnika isplatiti garantirani iznos pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti navedeni u

bankarskoj garanciji, doprinosi povjerenju i uvjerenju u sigurnost bankarske garancije kao

instrumenta osiguranja izvršenja ugovornih obveza. Dakle, povjerenje u banke učvršćuje

vjerovanje vjerovnika, korisnika bankarskih garancija, da je ona instrument koji pruža najveću

sigurnost u naplati ugovorne tražbine. S druge strane, banka će rado izdati garanciju, budući

da je riječ o poslovnim operacijama koje (RRiF, br. 10/12.):

• Nalogodavcu omogućuju bavljenje poslom, što je za banku važno budući da je

nalogodavac njezin klijent,

• Polazeći od vjerojatnosti da banka neće morati isplatiti garanciju osigurava se njezino

izdavanje bez upotrebe novčanog potencijala banke,

• Omogućuju banci ostvarivanje prihoda.

22

U postupku izdavanja garancija banke imaju vrlo povoljan položaj budući da su potpuno

nezavisne od osnovnog ugovora, odnosno odnosa između stranaka iz tog ugovora. One su

jedino dužne utvrditi ispunjava li korisnik uvjete iz garancije, te shodno tome postupiti, što ih

čini dodatno privlačnima za banke (Maurović 2009, str. 139).

23

4. Pravni odnosi i subjekti pri izdavanju bankarske garancije

Osnovni subjekti koji se javljaju kod bankarske garancije su (RRiF br. 6/2001.):

• Nalogodavac,

• Banka garant, i

• Korisnik garancije

Kod bankarskih garancija, u pravilu, se javljaju tri pravna odnosa, i to (Crnić i suradnici 2000,

str. 382):

1. Odnos između dužnika i vjerovnika iz osnovnog ugovora,

2. Odnos između nalogodavca za izdavanje bankarske garancije (dužnika iz osnovnog

ugovora) i banke koja izdaje garanciju (banke garanta),

3. Odnos između banke koja izdaje garanciju i osobe u čiju se korist garancija izdaje

(korisnik garancije).

Može se javiti i četvrti odnos, do čega dolazi kod izdavanja kontragarancije (supergarancije).

U tom slučaju javlja se još jedna banka koja garantira za prvu banku. Ta je banka u biti krajnji

dužnik.

Kada je ugovoreno izdavanje bankarske garancije, tada će se izvoditelj nekih radova, sada u

svojstvu nalogodavca u odnosu prema banci od koje traži izdavanje bankarske garancije,

obratiti toj banci sa zahtjevom da ona za njega izda bankarsku garanciju korisniku, najčešće

naručitelju nekih radova, kojeg on imenuje. Banka u odnosu prema naručitelju radova postaje

„garant“, a naručitelj radova u odnosu prema banci garantu postaje korisnik. Ti su ugovori

međusobno odvojeni i svaki se od tih ugovornih odnosa smatra nezavisnim jedan od drugoga.

Vrsta i sadržaj te bankarske garancije već su određeni u garantnoj klauzuli u osnovnom

ugovoru između izvoditelja i naručitelja, a banka u takvoj situaciji mora donijeti odluku hoće

li, ili ne, izdati traženu bankarsku garanciju. (Vukmir 2007, str. 370).

24

Odnos između banke i korisnika garancije nastaje uručenjem garancije korisniku, a ovaj je

prihvaća. Ako korisnik garancije ne odbije garanciju ili nema nikakvih primjedbi na njezin

sadržaj smatra se da ju je prihvatio. Bankarska garancija ima sva obilježja ugovora u kojem se

banka javlja kao dužnik, a korisnik garancije kao vjerovnik (RRiF br. 5/2001.).

4.1. Odnos između dužnika i vjerovnika iz osnovnog ugovora (financijska klauzula)

Sama osnova za izdavanje bankarskih garancija nalazi se u osnovnom ugovoru između

ugovornih strana. Iznimka postoji kada se bankarska garancija izdaje bez prethodno

sklopljenog ugovora. To je slučaj kod bankarskih garancija za nuđenje, o kojima će kasnije

biti riječ, kod kojih onaj koji raspisuje natječaj za izvođenje nekih radova traži da mu oni koji

nude daju i bankarsku garanciju kojom potvrđuju svoju obvezu da će ostati vezani uz svoju

ponudu, sve dok se ne donese odluka o rezultatima natječaja (Vukmir 2007, str. 370).

U osnovnom ugovoru, stranke u pravilu preciziraju vrstu i sadržaj instrumenta osiguranja

plaćanja. Također, u osnovnom bi ugovoru trebalo utvrditi tko je, kada i kako dužan ishoditi

bankarsku garanciju, od koje banke i s kakvim sadržajem. Isto tako, vrlo je važno precizirati

pod kojim je to uvjetima banka dužna ispuniti svoju garantnu obvezu, te dokumentaciju koju

je u tom slučaju korisnik bankarske garancije dužan prezentirati banci. Dakle, odredbe o

bankarskoj garanciji treba stipulirati u financijskoj klauzuli osnovnog ugovora kako ne bi bilo

dvojbe u pogledu sadržaja, uvjeta, dokumenata i pravnih učinaka koje ona treba polučiti.

Za vjerovnika je važno da kao korisnik po zaključenom ugovoru o bankarskoj garanciji dobije

obrazac bankarske garancije, u kojem će biti navedene sve važne odredbe o njegovim

pravima, iznosu na koji garancija glasi, načinu realizacije, roku važnosti i dokumentima koje

eventualno treba podnijeti uz zahtjev za naplatu po izdanoj bankarskoj garanciji (Briški i

suradnici 2011, str. 398).

25

4.2. Odnos između nalogodavca i banke garanta

Odnos između nalogodavca i banke garanta nastaje kada dužnik iz osnovnog ugovora preda

svojoj poslovnoj banci zahtjev za izdavanje bankarske garancije, na određeni rok i na

određeni iznos. Onog trena kada banka prihvati njegov nalog nastaje spomenuti poslovni

odnos .

Budući da izdavanje bankarske garancije za banku znači preuzimanje novog kreditnog rizika,

ona kada zaprimi zahtjev za izdavanjem garacije provodi uobičajeni postupak procjene

kreditne sposobnosti nalogodavca, obično dužnika iz osnovnog ugovora u skladu s Odlukom

o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija. Nakon što je provedena

potrebna procedura procjene i ocjena kreditne sposobnosti, odnosno postojećeg rizika da

banka garant mora platiti na temelju izdane garancije, što nipošto nije cilj ni namjera

izdavanja garancije, ukoliko je taj rizik nizak u skladu s pravilima banke tek tada nadležno

tijelo banke garanta donosi odluku o izdavanju bankarske garancije po zahtjevu nalogodavca.

Samom izdavanju garancije prethodi zaključivanje ugovora kojim banka prima nalog da izda

određenu vrstu bankarske garancije (određenih svojstava i karakteristika), na određeni iznos i

na određeni rok. Ovisno o statusu klijenta i njegovom bonitetu određuju se i instrumenti

osiguranja koji bi zaštitili banku ukoliko bi došlo do naplate, odnosno realizacije bankarske

garancije. Budući da banke najčešće izdaju garancije za svoje stalne klijente, čiji se računi

nalaze pod njezinom kontrolom, banka se osigurava naplatom iz bilo kojeg računa svog

klijenta. Također, da bi se osigurale banke mogu tražiti i polaganje depozita u visini

garantiranog iznosa. Za izdanu bankarsku garanciju banka zaračunava naknadu (Briški i

suradnici 2011, str. 399).

4.3. Odnos između banke garanta i korisnika garancije

Ukoliko korisnik bankarske garancije, nakon što mu je banka dostavila garanciju i obavijestila

ga da je izdala garanciju u njegovu korist kojom se on može koristiti pod ugovorenim

uvjetima i u ugovorenom roku nije stavio nikakve prigovore niti odbio garanciju izdanu od

26

banke smatra se da je ona prihvaćena, čime nastaje potencijalna obveza banke prema osobi u

čiju je korist garancija izdana, odnosno prema korisniku bankarske garancije. Korisnik

bankarske garancije trebao bi provjeriti (Briški i suradnici 2011, str. 400):

• Je li bankarsku garanciju izdala banka koja je ugovorena, odnosno koja ima primjereni

rejting – stupanj kreditne sposobnosti,

• Sadrži li bankarska garancija sve ugovorene klauzule koje korisnika štite i osiguravaju

li ispunjenje ugovorne obveze,

• Iznos na koji bankarska garancija glasi, vodeći računa o zaštitnim klauzulama i

kamatama,

• Uvjete i način naplate bankarske garancije,

• Rok na koji je bankarska garancija izdana.

27

5. Sadržaj i vrste bankarskih garancija

Sadržaj bankarske garancije proizlazi iz obveze garanta koja je ugovorena u osnovnom

ugovoru. Sadržaj garancije treba odgovarati volji sudionika u poslu, nalogodavatelja,

korisnika garancije, pa i samog garanta. Stoga je preporuka da nalogodavatelj i korisnik

garancije konzultiraju banku garanta prigodom sastavljanja osnovnog ugovora i teksta

garancije (RRiF br.5/2001.).

Osnovni elementi bankarske garancije su:

• Nalogodavac za izdavanje garancije,

• Naziv i adresa korisnika garancije,

• Puni naziv i sjedište banke garanta,

• Broj garancije,

• Osnovni posao na temelju kojeg se zahtjeva izdavanje garancije,

• Garantna obveza,

• Iznos garancije s eventualnim klauzulama o kamatnoj stopi,

• Valuta garancije,

• Zaštitna klauzula,

• Uvjeti za izvršenje garancijske obveze: precizno navedeni dokumenti koje je potrebno

prezentirati,

• Rok važnosti garancije,

• Mjesto i datum izdavanja.

Na osnovu obveza koje je prema korisniku bankarske garancije izvršila banka garant, ona

stječe regresno pravo da od nalogodavca za izdavanje bankarske garancije naplati ono što je

platila korisniku garancije, sukladno uvjetima zaključenim u ugovoru o izdavanju.

28

Garantirani iznos može biti određen u apsolutnom iznosu ili u određenom postotku od ukupne

vrijednosti obveze iz osnovnog ugovora. Primjerice: „Obvezujemo se da ćemo platiti najviše

iznos _____ ili npr. 50% od ukupne vrijednosti prema zaključenom ugovoru o kreditu broj

_____ zaključenog između banke kreditora _____ i korisnika kredita _____ dana _____;

ugovora o isporuci robe broj: _____ zaključenog između prodavatelja _____ i kupca _____

dana _____“ (Crnić i suradnici 2000, str. 394).

Zaštitna ili valutna klauzula, kako se češće naziva u našem pravnom prometu, još se ugovara

u ugovorima prema kojima se izdaje i bankarska garancija, a s obzirom na stabilnost i

konvertibilnost kune, rezultat je i nasljeđa iz prošlosti, kada je vladala razorno visoka

inflacija, i više od 1000 posto godišnje. Tu klauzulu treba uvijek vezati za zaštitnu klauzulu

ugovorenu u temeljnom ugovoru. Zaštitna klauzula (valutna ili devizna klauzula) trebala bi

zaštititi sve strane, a posebno vjerovnika, da u slučaju porasta inflacije (pada tečaja kune,

najčešće u odnosu na neku stabilnu valutu), a u vrijeme trajanja obveze iz bankarske

garancije, njegovo potraživanje, odnosno glavnica, a tako i kamata, ovisno o poslu za koji se

izdaje bankarska garancija, budu zaštićeni, kako mu po dospijeću obveze ne bi bila vraćena

glavnica ili plaćeno potraživanje u apsolutnom iznosu, što u stvarnoj vrijednosti može biti

znatno manje. Zbog toga se ugovara zaštitna klauzula, a radi mogućih nastupanja uvjeta

visoke inflacije, devalvacije domaće valute u odnosu na konvertibilne valute i sl. Zaštitna

klauzula mogla bi glasiti: „U slučaju porasta cijena na malo u vrijeme trajanja ugovora ili u

nekom određenom razdoblju (mjesec, tromjesečje, godina, obično je to razdoblje kada se

obavlja neki obračun, primjerice kamata ili anuiteta) iznos potraživanja ili glavnice uvećava

se za indeks porasta cijena na malo“ (Crnić i suradnici 2000, str. 394).

Zaštitna klauzula može se vezati i za neku stabilnu konvertibilnu valutu. U tom slučaju ona bi

mogla glasiti: „U slučaju porasta tečaja EURA u odnosu na kunu, indeksom porasta tečaja u

razdoblju zaključenja ugovora (stavljanja kredita u tečaj, isporuke robe i sl.) pa do dana

dospijeća plaćanja, uvećat će se glavnica, koja će predstavljati osnovicu za obračun kamata

(zateznih kamata) (Crnić i suradnici 2000, str. 394).

29

Pritom je važno upozoriti na onaj dio klauzule koji se odnosi na „slučaj porasta“ cijena na

malo i tečaja EURA u odnosu na kunu. U slučaju da dođe do pada cijena ili pada tečaja

EURA u odnosu na kunu, dužnik odnosno banka garant duguje iznos iz osnovnog ugovora

temeljem načela monetarnog nominalizma. Primjerice ako je vjerovnik odobrio kredit u

iznosu od 1.000,00 kuna, dužnik prema tom načelu nikad ne može dugovati manje od

1.000,00 kuna, jer je stvarno te kune u tom iznosu i dobio, osim ako ne postoji posebna

klauzula u temeljnom ugovoru koja isključuje to načelo monetarnog nominalizma. Prema

tome, banka garant duguje također onaj iznos koji potražuje vjerovnik – korisnik garancije,

temeljem osnovnog ugovora odnosno bankarske garancije. Ako se pojavi slučaj da u

osnovnom ugovoru nije ugovorena zaštitna klauzula, a u bankarskoj garanciji je ova klauzula

ugovorena, banka garant dužna je platiti dospio dug uvećan za revalorizaciju tog duga za

ugovorenu zaštitnu klauzulu neovisno o tome što to nije ugovoreno u osnovnom ugovoru

(Crnić i suradnici 2000, str. 395).

Rok važnosti obveze u bankarskim garancijama ubraja se među najosjetljivija pitanja pri

njihovom izdavanju, jer se njime određuje tko je sve dužnik u određenom poslu prema

kojemu je izdana i bankarska garancija. Banka garant je posve prirodno zainteresirana da

vremenski ograniči trajanje svoje obveze i ne želi da tako važno pitanje bude rješeno mimo

nje. Zbog toga će banka garant, u svim slučajevima kada to može, u garanciji odrediti krajnji

rok unutar kojega će korisnik bankarske garancije biti ovlašten tražiti isplatu garantiranog

iznosa. Međutim, kada je u pitanju bankarska garancija postoje različita zakonska

ograničenja, pa je to slučaj i kod roka važnosti. Tako bankarska garancija vrijedi sve dok ne

dospije primjeren rok u kojemu korisnik garancije može na uobičajen način izvršiti naplatu

svoje tražbine. To znači da iako je u bankarskoj garanciji navedeno kako se obveza garanta

prema korisniku garancije gasi na dan dospijeća obveze dužnika iz osnovnog ugovora , ovaj

rok vrijedi i duže, neovisno o takvoj ili sličnoj odredbi u bankarskoj garanciji. Naime, očito je

da korisnik garancije prema toj klauzuli ne bi mogao, zbog objektivnih razloga, realizirati

garanciju banke. Stoga, primjerice, ako banka garant jamči uredan povrat zajma korisniku

garancije (zajmodavcu), rok važenja garancije mora biti duži od roka povrata zajma iz

osnovnog ugovora, budući da se od garanta može tražiti ispunjenje obveza tek kada tu obvezu

nije izvršio glavni dužnik. To znači da je obveza najprije trebala dospjeti, a nakon toga treba

proteći neko vrijeme kako bi se utvrdilo da glavni dužnik nije platio dospjelu obvezu, da bi

tek tada korisnik garancije mogao i trebao utvrditi da mu glavni dužnik nije platio dospjelu

30

obvezu. Tek tada korisnik garancije može zahtjevati ispunjenje obveze glavnog dužnika od

banke garanta. Dakle, pri zaključivanju klauzula o roku važnosti bankarske garancije treba

voditi računa i o tom važnom detalju i ugovoriti rok važnosti primjeren navedenim uvjetima

(Milinović, Potkonjak, Šimunec 1999, str. 124).

Dešava se da stranke nakon izdavanja bankarske garancije izmijene ili dopune osnovni

ugovor, a da odgovarajuće izmjene ili dopune ne unesu u bankarsku garanciju, koja je zbog

toga postala, u stvari, neupotrebljiva. Takva je praksa, sigurno, štetna i dovodi do nepoželjnih

sporova. Zbog toga je nužno da se svaka izmjena ili dopuna u osnovnom ugovoru uskladi s

bankarskom garancijom koja, u konačnici, ima svrhu da osigura izvršenje obveze iz osnovnog

ugovora odnosno da stranke zaštiti od posljedica njihova neizvršavanja (Milinović, Potkonjak,

Šimunec 1999, str. 125).

Dakle, kako je prethodno spomenuto sadržaj bankarske garancije ugovara se već u klauzuli

osnovnog posla. U tekstu bankarske garancije potrebno je izbjegavati nejasnoće kako kasnije

ne bi došlo do pogrešnih shvaćanja i različitih tumačenja odredbi u garanciji (Milinović,

Potkonjak, Šimunec 1999, str. 121).

Budući da sadržaj bankarske garancije bitno ovisi o konkretnom sporazumu ugovornih

stranaka i o postojećoj situaciji, iz osnovnog ugovora proizlaze i određene vrste bankarskih

garancija.

31

5.1. Bankarske garancije s obzirom na sadržaj

S obzirom na njihov sadržaj, bankarske se garancije mogu podijeliti na dvije velike skupine, i

to (Milinović, Potkonjak, Šimunec 1999, str. 113):

• Činidbene bankarske garancije,

• Kreditne ili platne bankarske garancije.

5.1.1. Činidbene bankarske garancije

Činidbene bankarske garancije su one bankarske garancije kojima banka garantira korisniku

da će glavni dužnik obaviti određeni posao, činidbu, odnosno radnju. Izdavanjem takve

garancije banka se ne obvezuje da će umjesto dužnika ispuniti određeni garantirani posao,

činidbu, ali u slučaju da on propusti izvršiti ugovorenu činidbu ili je obavi na loš način, banka

garant obvezna je platiti određeni ugovoreni garantni iznos korisniku te bankarske garancije

na ime štete koju je on pretrpio (Milinović, Potkonjak, Šimunec 1999, str. 113).

5.1.2. Kreditne ili platne bankarske garancije

Kreditne ili platne bankarske garancije glase isključivo na novac, odnosno njima se jamči

korisniku bankarske garancije da će mu banka garant isplatiti određenu svotu novca ako to ne

izvrši glavni dužnik, odnosno ako se ispune uvjeti predviđeni u bankarskoj garanciji. To su

garancije kojima se jamči povrat kredita, plaćanje isporučene robe, obavljenih usluga,

plaćanja zbog nastupanja ili nenastupanja određenih uvjeta i sl. To je najčešći oblik bankarske

garancije, barem u domaćoj praksi (Briški i suradnici 2011, str. 401).

Primjer teksta kreditne bankarske garancije prikazan je u nastavku.

32

(nadležno tijelo banke)

(naziv banke garanta) (u daljnjem tekstu: Banka) na temelju odluke (nadležno tijelo banke)

od ____ godine, a u svezi sa zahtjevom ____________________ (u daljnjem tekstu korisnik

kredita), izdaje

BANKARSKU GARANCIJU

Vjerovniku (u daljnjem tekstu korisnik garancije) __________________________________

na iznos od __________ kuna, s rokom valjanosti do ______ godine.

1. Banka garantira solidarno i neopozivo da će korisnik kredita ispuniti svoje obveze

prema vjerovniku – davaocu kredita u roku i na način predviđen ugovorom o kreditu.

2. Ne bude li korisnik kredita mogao kredit vratiti u roku i na način predviđen ugovorom

o kreditu, Banka se obvezuje ispuniti sve obveze prema vjerovniku – davaocu kredita

temeljem ove garancije na njegov pisani zahtjev i bez prigovora.

3. Ova garancija izdaje se s valjanošću do konačnog podmirenja obveze prema

vjerovniku – davaocu kredita, a najkasnije do _______.

4. Vjerovnik i dužnik po danom kreditu dužni su po isteku garancije odnosno po

podmirenju obveza iz kredita vratiti garanciju Banci.

5. Garancija se izdaje u ____ primjeraka, od kojih jedan zadržava Banka, a ____

primjerka dobiva korisnik kredita i korisnik garancije.

M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________

U _______ godine. /potpis ovlaštene osobe/

33

5.2. Bankarske garancije prema riziku od kojeg osiguravaju

Iako, u svojoj suštini, sve bankarske garancije služe osiguranju od rizika neizvršenja

osnovnog ugovora ili njegovog neurednog izvršenja, različite vrste rizika čije nastupanje

bankarske garancije osiguravaju opredjeljuju i vrste bankarskih garancija (Maurović 2009, str.

140).

5.2.1. Ponudbena garancija (Tender guarantee)

U današnje doba javne licitacije učestalo se koriste kao način odabira ugovorne stranke,

posebice kada je u pitanju ugovaranje izvođenja velikih investicijskih radova ili isporuka

investicijske opreme. Na licitaciji sudjeluje određeni broj ponuditelja, primjerice izvođači

nekih radova, koji se davanjem svojih ponuda natječu za dobivanje posla koji je predmet

licitacije. Kako bi se osigurali od rizika neizvršenja obveza koje ponuditelji preuzimaju

svojom ponudom investitori, naručitelji radova, traže od njih da zajedno s ponudom, u

njihovu korist podnesu i bankarsku garanciju, na što ponuditelji pristaju jer je to jedini način

da dokažu svoju ozbiljnost i zainteresiranost za posao. Takve bankarske garancije nazivaju se

ponudbene bankarske garancije, bankarske garancije za nuđenje ili bankarske garancije

učešća na licitaciji (Vukmir 2007, str. 356).

Investitori ponekad traže od banke da uz ponudbenu garanciju izda posebno pismo kojim se

ona obvezuje da će prije povrata ponudbene garancije izdati i bankarsku garanciju za dobro

izvršenje posla u slučaju da investitor i najpovoljnije ocijenjeni ponuditelj sklope ugovor o

izvođenju radova. Time se investitior osigurava da će dobiti i garanciju za dobro izvršenje

ugovora prije nego vrati garanciju za nuđenje (Vukmir 2007, str. 356).

Najčešće se traži da se garancije za nuđenje izdaju u određenom postotku od budućeg posla,

obično između 3% i 5%, što kod velikih poslova nisu zanemarivi iznosi. Ukoliko ponuditelj

odbije sklopiti ugovor ili ne izvrši svoje obveze prije sklapanja ugovora, korisnik bankarske

garancije, naručitelj radova, odnosno investitor stječe pravo da naplati garanciju. Garantirani

iznos koji korisnik naplaćuje po neizvršenoj obvezi ponuditelja, predstavlja za njega naknadu

34

zbog troškova i drugih šteta koje je korisnik pretrpio radi odbijanja ponuditelja da sklopi

ugovor (Vukmir 2007, str. 357).

Nezgodna strana ponudbenih garancija je u tome da se veliki radovi građenja u praksi rijetko

dodjeljuju samo na temelju održane licitacije, već se često i nakon licitacije vode dugi

pregovori oko uvjeta ugovora. Iako se tom praksom mogu bitno iskriviti rezultati održanih

licitacija, ona je realnost poslovnog života. U takvim pregovorima naručitelji (korisnici

garancija) ponekad nastoje za sebe izboriti povoljnije uvjete od onih koje je ponuditelj

ponudio u svojoj ponudi. Pravno gledajući, u takvoj situaciji investitor je odbio ponudu, jer je

nije prihvatio u cijelosti onako kako je ponuđena. Ponuditelj je, doduše, izabran kao

najpovoljniji, ali njegova ponuda nije prihvaćena, već mu je učinjena protuponuda. Izvoditelj

bi, dakle, imao pravo tražiti oslobađanje svoje garancije i mogao bi s pravom odbiti sklopiti

ugovor pod nekim drugim uvjetima od onih koje je ponudio i na temelju kojih je izabran kao

najpovoljniji. U praksi se, međutim, stvari ne odvijaju na taj način, jer često i kod javnih

natječaja, u želji da dobiju posao izvoditelji pristaju dalje pregovarati, iako bi, pravno

gledajući, eventualno mogli odustati od dalnjih pregovora i osporavati naplatu garancije

(Vukmir 2007, str. 357).

Ponudbena garancija u praksi predstavit će se primjeru otvorenog postupka javne nabave

telekomunikacijskih usluga - javna govorna usluga u nepokretnoj elektroničkoj

komunikacijskoj mreži i usluga pristupa internetu. U uputama za izradu ponude naručitelj

Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe da su između ostale dokumentacije ponuditelji dužni

dostaviti i bankarsku garanciju za ozbiljnost ponude u visini 5% procijenjene vrijednosti

nabave što iznosi 15.520,00 kn (procijenjena vrijednost nabave 310.400,00 kn), zbog rizika da

izvođač ne pristane na uvjete, koje je sam ponudio u ponudi te se natječaj mora ponovno

raspisati.

Primjer teksta garancije za ozbiljnost ponude prikazan je u nastavku.

35

Mjesto i datum izdavanja

___________GARANCIJA br. oznaka/broj/godina ZA OZBILJNOST PONUDE__________

Upoznati smo da je naš klijent __________ /tvrtka, ulica, PTT broj i mjesto, OIB/, (u

daljnjem tekstu: Ponuditelj/ Punuđač), podnio svoju ponudu za __________ /opis ponude/,

temeljem __________ /točan naziv nadmetanja/, broj: ______, objavljenog u __________

/naziv službenog oglasnika/ dana ______ godine ili Pojedinačni poziv za nadmetanje ______.

Sukladno navedenim uvjetima nadmetanja Ponuditelj/ Ponuđač je u obvezi dostaviti

bankarsku garanciju za ozbiljnost ponude u iznosu od ____ /postotak/ (slovima) od ukupne

vrijednosti ponude ______ /fiksni iznos/ (slovima).

U svezi navedenog, ovime se mi, OTP banka d.d., Domovinskog rata 3, 23000 Zadar, OIB:

52508873833 (u daljnjem tekstu: Banka), neopozivo obvezujemo vama, kao Korisniku

garancije, na vaš prvi pisani poziv, bez prava prigovora bilo Ponuditelja/Ponuđača, bilo Banke

i njezinih pravnih sljednika, platiti bilo koji iznos, a najviše do iznosa

__________

(slovima: iznos)

Po prijemu vašeg pravovaljano potpisanog pismenog zahtjeva za plaćanje i vaše pismene

izjave da je Ponuditelj/Ponuđač:

1. Odustao od svoje ponude u roku njezine valjanosti, nakon isteka roka za dostavu

ponuda,

2. Dostavio neistinite podatke u smislu članka 67. Stavka 1. Točke 3. Zakona o javnoj

nabavi (NN 90/11, 83/13),

3. Nije dostavio izvornike ili ovjerene preslike sukladno članku 95. Stavku 4. Zakona o

javnoj nabavi,

4. Odbio potpisati ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum u skladu s

Dokumentacijom za nadmetanje,

Naziv Korisnika garancije

Adresa

PTT-Mjesto

OIB:

36

5. Nije dostavio garanciju za uredno izvršenje ugovora u skladu s Dokumentacijom za

nadmetanje,

6. Opis (ukoliko se nešto posebno traži sukladno natječajnoj dokumentaciji).

U zahtjevu za plaćanje po ovoj garanciji dovoljno je da Korisnik garancije navede broj i iznos

garancije, te točku/točke uvjeta iz garancije temeljem koje se zahtjeva plaćanje.

Ova garancija važi do isteka roka valjanosti ponude, odnosno najkasnije do ______

/dd:mm:gg/ (slovima: datum) godine, te sama od sebe u cjelosti ističe, ukoliko vaš pismeni

zahtjev i vaša pismena izjava ne budu dostavljeni Banci do navedenog datuma valjanosti na

sljedeću adresu:

OTP banka Hrvatska d.d.

upisati adresu, poštanski broj i grad poslovnog centra u kojem se garancija izdaje.

Po isteku roka valjanosti prestaje obveza Banke po ovoj garanciji, bez obzira bila ona vraćena

ili ne.

Iznos ove garancije automatski će se smanjivati za svako plaćanje izvršeno Korisniku

garancije od strane Banke kao garanta.

Ova garancija je neprenosiva, a ustupanje potraživanja Korisnika garancije trećoj osobi

oslobađa Banku, kao garanta, obveze preuzete ovom garancijom.

Za sve eventualne sporove po ovoj garanciji nadležan je Trgovački sud u Zadru.

Garancija se izdaje u 2 (dva) istovjetna primjerka, od kojih 1 (jedan) izvornik za Korisnika, a

1 (jedan) kopija za Banku.

M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________

/potpis ovlaštene osobe/

37

5.2.2. Garancija za dobro izvršenje posla (Performace guarantee)

Garancije za dobro izvršenje posla najčešće su upotrebljavane garancije u poslovnom životu.

Njihova je funkcija u pogledu izvršenja usluga i radova ona, koju ima akreditiv kod isporuke

robe, s tom razlikom da se akreditiv naplaćuje kad je obveza izvršena (roba isporučena), dok

se bankarska garancija naplaćuje u slučaju kad usluga ili radovi nisu izvršeni u skladu s

ugovorom. Dok je, dakle, plaćanje iz akreditiva naknada za izvršenje obveze, plaćanje iz

garancije je naknada za neizvršenje obveze (Vukmir 2007, str. 358).

Koje će sve obveze obuhvatiti garancija za dobro izvršenje posla isključivo se određuje u

samom tekstu garancije. Ako garancija za dobro izvršenje posla ne sadrži preciznu oznaku u

smislu obveza koje ona obuhvaća, tada se, najčešće, smatra da se ona odnosi na izvršenje svih

obveza iz osnovnog ugovora. To može biti dosta nepogodno za nalogodavca bankarske

garancije budući da se tako ugovorenom bankarskom garancijom korisnik može koristiti za

neizvršenje beznačajnih obveza iz osnovnog ugovora. Upravo zato je poslovna praksa stvorila

posebne ograničene garancije, kao što su garancija za razdoblje održavanja (maintenance

guarantee) ili garancija za razdoblje za otklanjanje nedostataka (warranty period guarantee).

Takve „uže“ garancije imaju dvostruku funkciju. Prije svega, one omogućuju oslobađanje

glavne garancije za dobro izvršenje posla po preuzimanju nekog objekta, dakle, kad su

građevinski radovi dovršeni i kad je sva oprema isporučena i montirana i kad se je pokazalo

da je u stanju proizvoditi. U tom se trenutku garancija za dobro izvršenje posla zamjenjuje s

garancijom održavanja, koja je po vrijednosti manja i koja je ograničena samo na obveze

održavanja. Iako je, dakle, i garancija održavanja u biti garancija za dobro izvršenje posla, ona

ima posebno ime i posebnu funkciju. Na taj se način može izdavati i nekoliko odvojenih i

posebnih garancija, od kojih svaka pokriva samo jedan dio striktno definiranih obveza.

(Vukmir 2007, str. 359).

Primjer teksta garancije za dobro izvršenje posla prikazan je u nastavku.

38


___GARANCIJA br. oznaka/broj/godina ZA DOBRO IZVRŠENJE POSLA/UGOVORA___

Upoznati smo da ste vi, kao Naručitelj s __________ /tvrtka, ulica, PTT broj i mjesto, OIB/,

(u daljnjem tekstu: Izvoditelj/Izvođač) dana ______ godine zaključili ________/točan naziv i

br. Ugovora/ za _________ /opis ugovorenog posla, radova/ (u daljnjem tekstu: Ugovor) u

ukupnoj vrijednosti od ___________.

Sukladno uvjetima Ugovora i članku ____ Ugovora, Izvoditelj/Izvođač je u obvezi dostaviti

garanciju banke za dobro izvršenje posla/ugovora na iznos od ____% (slovima) od ukupno

ugovorenog iznosa ili na iznos od ______ /fiksni iznos/.

Temeljem tih činjenica, a na zahtjev Izvoditelja/Izvođača, mi OTP banka d.d., Domovinskog

rata 3, 23000 Zadar, OIB: 52508873833 (u daljnjem tekstu: Banka), se neopozivo

obvezujemo vama, kao Korisniku garancije, na vaš prvi pisani zahtjev, bez prava prigovora

bilo Izvoditelja/Izvođača, bilo Banke i njezinih pravnih sljednika, platiti bilo koji iznos, a

najviše do iznosa

__________

(slovima: iznos)

Po prijemu vašeg pismenog zahtjeva za plaćanje, potpisanog osobno od ovlaštene/ih osobe/a s

izjavom da izvoditelj/izvođač nije izvršio svoju obvezu uz uvjete i na način kako je preuzeo

potpisom Ugovora.


Adresa

PTT-Mjesto

OIB:

39

Ova garancija važi do ____ /datum/ _____ godine - ili Ova garancija važi od ______ do

______ godine (slovima: datum) te sama od sebe u cjelosti ističe, ukoliko vaš pismeni zahtjev

i vaša pismena izjava ne budu dostavljeni Banci do navedenog datuma valjanosti na sljedeću

adresu:



Po isteku roka važnosti prestaje obveza Banke po ovoj garanciji, bez obzira bila vraćena ili

ne.



Ova garancija je neprenosiva, a ustupanje potraživanja Korisnika garancije iz Ugovora trećoj

osobi oslobađa Banku, kao garanta, obveze preuzete ovom garancijom.




M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________


40

5.2.3. Garancija za povrat avansa (Advance payment guarantee)

Kada se ugovaraju veliki građevinski radovi, naručitelji tih radova obično daju izvoditelju

predujam za pokrivanje postojećih troškova prije samog izvođenja radova, primjerice troškovi

nabave i transporta opreme, troškovi postavljanja i opremanja gradilišta, troškovi radnika i sl.

Kod takvih je ugovora potrebno u klauzuli o plaćanju predvidjeti obvezu kupca kako bi on

nakon zaključenja ugovora isplatio izvoditelju predujam (Rosenberg 1975, str. 194).

Budući da se avansi isplaćuju u određenom postotku od ukupne cijene kod velikih se radova

ne radi o malim iznosima s obzirom da se oni najčešće kreću između 10% i 20%, pa stoga ne

čudi da investitori sa sumnjom gledaju na isplatu takvih iznosa bez pokrića u obavljenim

radovima. Iz takvih je razloga uobičajeno izdavanje bankarskih garancija za povrat avansa

koje smanjuju rizik investitora za isplaćeni predujam (Vukmir 2007, str. 358).

U ugovoru o bankarskoj garanciji pretpostavlja se da će se iznos predujma obračunavati u

cijelom periodu izvođenja radova i to razmjerno plaćanju za izvršene radove. Stoga izvoditelj

radova mora obračunavati mjesečne situacije u punom iznosu i od njega odbijati postotak

primljenog predujma. Na temelju toga se smatra kada su radovi isplaćeni 100% da je i

predujam obračunan i vraćen 100%. Uobičajeno je u sustavu obračunavanja primljenog

predujma paralelno smanjivati i vrijednost izdane bankarske garancije, zbog čega banci njezin

nalogodavatelj (izvoditelj radova), mora u redovitim vremenskim razmacima dostavljati od

korisnika garancije (naručitelja radova) potvrđene i obračunane mjesečne situacije za

obavljene radove, a banka na temelju tih obračuna smanjuje vrijednost bankarske garancije

(Vukmir 2007, str. 358).

41

5.2.4. Garancija plaćanja (Payment guarantee)

Ovu vrstu bankarske garancije osigurava kupac te ju predaje isporučiocu. Garancije plaćanja

se najčešće koriste u međunarodnim poslovnim transakcijama. Njima se isporučilac osigurava

od rizika da kupac neće platiti za svoju kupovinu (Rosenberg 1975, str. 194).

5.2.5. Garancija povrata zadržanih iznosa (Retention guarantee)

Kod građenja velikih objekata uobičajeno je da investitor zadržava određene iznose od svake

obračunane situacije (retention money) kao dodatno osiguranje za dobro izvršenje posla.

Zadržani iznosi kreću se najčešće u rasponu od 5% do 10% od svake situacije i oni služe kao

sigurnosni polog naručitelju radova za dobro izvršenje ugovora. Takav polog je za naručitelja

radova povoljniji od bankarske garancije za dobro izvršenje posla, jer s jedne strane, on znači

smanjenje potrebe za gotovim novcem u toku gradnje, a s druge strane, predstavlja veću

sigurnost od bankarske garancije, jer daje gotov novac kao sigurnost za ispunjenje obveza

(Vukmir 2007, str. 359).

Sa stajališta izvoditelja, zadržani iznosi kao sigurnost za izvršenje posla nisu rado viđeni, jer

smanjuju količinu gotovog novca koje izvoditelji dobivaju u toku odvijanja radova. Izvoditelji

nerado gledaju na zadržavanje gotovog novca kao sigurnosnog pologa kod naručitelja jer im,

s jedne strane, gotov novac stalno treba u toku izgradnje za pokriće troškova, a s druge strane,

znaju da investitor može pasti u iskušenje i zadržavati isplatu zadržanih iznosa zbog i

najmanjih prigovora na kvalitetu izvedenih radova. Izvoditelji će, stoga, nastojati da se gotov

novac ne zadržava kao garantni polog i umjesto toga će ponuditi da se naručitelju u zamjenu

za gotov novac kao sigurnost izda dodatna i posebna bankarska garancija (Vukmir 2007, str.

359).

Za razliku od avansne garancije , koja se smanjuje, razmjerno izvršenim radovima, garancija

u zamjenu za odbijanje sigurnosnog pologa se povećava kako se radovi i njihova naplata

povećava. Slično tome, ako investitor ima pravo zadržati gotov novac kao garantni polog do

42

isteka razdoblja garancije, može pristati da u zamjenu za polog u gotovom novcu, primi

bankarsku garanciju na isti iznos. U takvom se slučaju traži da garancija ostane na snazi sve

do isteka razdoblja garancije (Vukmir 2007, str. 360).

Dakle, ugovorne strane dogovaraju se da se zadržani iznos oslobodi u zamjenu za garanciju

zadržavanja (retention guarantee). Iznos garancije povećava se s iznosima oslobađanja

zadržanog novca (Maurović 2009, str. 141).

5.2.6. Garancija održavanja (Maintenance guarantee)

Garancija održavanja (maintenance guarantee) izdaje se radi osiguranja da će isporučilac

otkloniti svaki nedostatak koji se pojavi nakon isporuke robe, a za vrijeme garantnog

razdoblja. Ova vrsta garancije je vremenski odijeljena od garancije za dobro izvršenje

ugovora, iako ima istu namjenu. Ugovorom o izvođenju radova ili isporuci opreme koji je

zaključen na duže vremensko razdoblje ugovara se plaćanje u obrocima i naručitelj radova,

odnosno opreme, traži da zadrži određeni iznos od obroka (5-10%) kao osiguranje za

nedostatke koji se mogu kasnije pokazati (Maurović 2009, str. 140).

Primjer teksta garancije za garantni rok prikazan je u nastavku.

43


___GARANCIJA br. oznaka/broj/godina ZA OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ili ZA____

_ GARANTNI ROK ili ZA OTKLANJANJE NEDOSTATAKA U GARANTNOM ROKU _





Sukladno članku Ugovora ____ i potpisanog Zapisnika o primopredaji od ____ godine

Izvoditelj/Izvođač je u obvezi dostaviti vam garanciju svoje poslovne banke za ____________

/opis garancije/ na iznos od ____% (slovima) konačne obračunske vrijednosti radova – ili na

iznos od _____ /fiksni iznos/ na rok od _____ (slovima) računajući od dana primopredaje

izvršenih radova ili nekog drugog datuma.


rata 3, 23000 Zadar, OIB: 52508873833 (u daljnjem tekstu: Banka), bezuvjetno se i bez prava

prigovora obvezujemo da ćemo na vaš prvi pismeni zahtjev, kao Korisnika garancije, platiti

bilo koji iznos, a najviše do iznosa

__________

(slovima: iznos)



potpisom Ugovora.


Adresa

PTT-Mjesto

OIB:

44




adresu:




ne.








M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________


45

5.3. Bankarske garancije s obzirom na obvezu polaganja pokrića

Bankarske garancije mogu biti pokrivene, za koje nalogodavatelj polaže novčano pokriće

banci koja garantira i nepokrivene. Kada se nalog banci odnosi na izdavanje pokrivene

garancije postupak izdavanja je ubrzan i jednostavan, a u slučaju plaćanja garantirane obveze

banka će upotrijebiti položena sredstva. Kod nepokrivenih garancija banka garant obavlja

isplatu iz vlastitih sredstava (RRiF br. 5/2001.)

5.4. Bankarske garancije s obzirom na broj banaka koje preuzimaju garancijsku obvezu

S obzirom na broj banaka koje preuzimaju garancijsku obvezu, bankarske garancije mogu se

podijeliti na (Milinović, Potkonjak i Šimunec 1999, str. 113):

• Izravne ili direktne bankarske garancije

• Neizravne ili indirektne bankarske garancije

5.4.1. Direktna bankarska garancija

Izravne ili direktne bankarske garancije (Slika 2.) su one garancije koje izdaje ista banka koja,

u slučaju realizacije garancije po toj garanciji, obavlja i plaćanje (Briški i suradnici 2011, str.

401).

46

Slika 2. Direktna bankarska garancija

Izvor: izrada studentice

5.4.2. Indirektna bankarska garancija

Kod indirektne bankarske garancije (Slika 3.) prva banka (banka nalogodavatelja) angažira

drugu banku koja izdaje garanciju korisniku. U takvom odnosu postoje dvije banke, jedan

korisnik garancije i jedna garancija. Korisnik indirektne garancije ima odnos samo s drugom

bankom koja mu je izdala garanciju te nema nikakav pravni odnos s prvom bankom. Također,

on ne može pozvati na plaćanje prvu banku. Ovdje se javlja nekoliko odvojenih pravnih

odnosa (RRiF br. 5/2001.):

• Odnos između nalogodavatelja i prve banke, u kojem je nalogodavatelj dao nalog

banci da izda konfirmiranu (indirektnu) garanciju korisniku garancije,

• Međubankarski odnos, koji nastaje nalogom prve banke drugoj banci da izda garanciju

korisniku garancije. Takav nalog je zapravo kontragarancija, kojom se prva banka

obvezuje platiti svotu koju druga banka plati po garanciji,

• Odnos druge banke, koja je sada garant, i korisnika garancije.

Nalogodavatelj

Korisnik

garancije

Ga

ran

cija

Banka garant

47

Slika 3. Indirektna bankarska garancija (Protugarancija ili konfirmacija garancije)

Izvor: izrada studentice

5.5. Supergarancija

Supergarancija je bankarska garancija koju na zahtjev korisnika garancije izdaje, na temelju

već izdane garancije, veća, sposobnija banka ili banka s boljim kreditnim rejtingom. Korisnik

bankarske garancije (u pravilu vjerovnik iz osnovnog ugovora) traži da se izda bankarska

garancija još jedne banke koja u pravilu ima odgovarajuću kreditnu sposobnost odnosno

rejting procijenjen u pravilu od strane najmanje jedne, ali u pravilu i više rejting agencija.

Supergarancija je neovisna o obvezi koju je po izdanoj bankarskoj garanciji preuzela prva

banka. Korisnik supergarancije poziva na plaćanje banku supergaranta, a ona se onda

regresno naplaćuje od banke po čijem je nalogu u biti supergarancija izdana, sukladno

zaključenim ugovorima (Briški i suradnici 2011, str. 402).

Prva banka KontragarancijaDruga banka

garant

Korisnik

garancije

Nalogodavatelj

48

I ovdje se pojavljuju dvije banke, koje se nalaze u neposrednom pravnom odnosu prema istom

korisniku garancije. Suština je supergarancije u tome što se banka koja izdaje supergaranciju

obvezuje da će korisniku izvršiti obvezu ako to ne učini banka koja je izdala glavnu garanciju.

Drugim riječima, banka koja izdaje supergaranciju zapravo osigurava korisnika od rizika

neizvršenja obveze banke izdatnika glavne garancije. Obje banke stupanju neposredno u

pravni odnos prema korisniku (Roosenberg 1975, str. 191).

Može se zaključiti da je poslovna praksa od njihovog začetka pa sve do danas razvila više

vrsta bankarskih garancija. Usprkos tome što se u praksi najčešće susreću neke određene vrste

bankarskih garancija, one se mogu izdavati za bilo kakvu obvezu koju ugovorne stranke iz

osnovnog ugovora smatraju opravdanom.

Dakle, bankarske se garancije izdaju za izvršavanje različitih obveza. Njihova se podjela

može izvršiti prema različitim kriterijima, a vrsta izdane bankarske garancije proizlazi iz

osnovnog ugovora, odnosno vrstu garancije određuje ugovor čije ispunjenje banarska

garancija osigurava. Isto tako, vrsta bankarske garancije može biti određena i na temelju

uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi se bankarska garancija mogla isplatiti, npr. prezentiranje

određenih dokaznih dokumenata, postoji li obveza polaganja pokrića i sl. (RRiF br. 5/2001.).

49

6. Bankarske garancije u izvanbilančnoj evidenciji banaka

Preuzete izvanbilančne obveze jesu klasične rizične izvanbilančne stavke odnosno obveze

(koje ne uključuju vrijednost ugovorenih derivativnih instrumenata) za podmirenje kojih će

uslijediti ili može uslijediti odljev novčanih sredstava kreditne institucije, na temelju kojeg se

zbog nemogućnosti povrata budućih odljeva sredstava kreditna institucija izlaže kreditnom

riziku, primjerice izdane garancije, otvoreni nepokriveni akreditivi, mjenična i druga jamstva,

preuzeta obveza iz ugovora o kreditu i sl. (Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih

obveza kreditnih institucija, čl. 3).

Preuzete izvanbilančne obveze hrvatskih banaka u razdoblju od 2010. do 2014. godine

prikazane su na Grafikonu 1.

Grafikon 1. Klasične izvanbilančne stavke hrvatskih banaka u razdoblju od 2010. do 2014.

godine

Izvor: izrada studentice prema podacima iz godišnjih izvješća HNB-a

46

48

50

52

54

56

58

60

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

59,3 59,7

55,5

51,2

53,9

Izn

os

u m

ilij

ard

am

a k

un

a

50

Na kraju 2014. godine prekinut je negativan trend kretanja klasičnih izvanbilančnih stavki

koji traje još od 2007. godine te je nakratko bio prekinut u 2011. godini što je prikazano na

Grafikonu 1. Ukupne klasične izvanbilančne stavke su na kraju 2014. dosegle iznos od 53,9

mlrd. kuna, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja porast od 5,3% odnosno 2,7

milijardi kuna. Ipak, u odnosu na početnu 2010. godinu promatranog razdoblja kada su

klasične izvanbilančne stavke banaka iznosile 59,3 mlrd. kuna, ukupan iznos klasičnih

izvanbilančnih stavki manji je za 9,1% odnosno za 5,4 mlrd. kuna.

Banka je kao kreditna institucija dužna po izvanbilančnoj aktivi sukladno Odluci o

klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija izvršiti raspoređivanje

klijenata u rizične skupine, što znači da je ona dužna po mogućim obvezama formirati

posebne rezerve po lošoj aktivi, kako bi se osiguralo stabilno i sigurno poslovanje. Dakle,

banka u svrhu formiranja rezervi za identificirane (poznate) gubitke sukladno navedenoj

Odluci, utvrđuje rizik koji na osnovu izdane bankarske garancije snosi te korisnika bankarske

garancije raspoređuje u odgovarajuću rizičnu skupinu „A“, „B“ ili „C“, na temelju sljedećih

kriterija (Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, čl. 5):

Ø Kreditne sposobnosti dužnika; procjenjuje se prema dužnikovom karakteru, kapitalu,

imovinskoj snazi, likvidnosti i profitabilnosti (za pravne osobe), novčanim tokovima,

općim uvjetima poslovanja i njegove perspektive, položaju na tržištu i izloženosti

valutnom riziku,

Ø Urednosti u podmirivanju obveza dužnika prema kreditnoj instituciji i drugim

vjerovnicima; odnosi se na sposobnost dužnika da u cjelosti podmiruje obveze prema

banci s osnove plasmana u ugovorem roku, i

Ø Kvalitete instrumenata osiguranja potraživanja kreditne institucije; rangiraju se na

prvorazredne, primjerene u obliku nekretnina i pokretnina i ostale primjerene.

51

Ovisno o mogućnostima naplate odnosno o procijenjenim budućim novčanim tokovima

plasmani se klasificiraju u tri skupine (Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih

obveza kreditnih institucija, čl. 13):

1) Rizična skupina „A“; potpuno nadoknadivi plasmani odnosno plasmani za koje nisu

identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove vrijednosti na pojedinačnoj

osnovi. Za takve se plasmane, dakle, procjenjuje da će u skladu s ugovorom biti u

cjelosti naplaćeni.

2) Rizična skupina „B“; djelomično nadoknadivi plasmani odnosno plasmani za koje su

identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove vrijednosti. Rizična skupina „B“

sastoji se od podskupina:

• B1; plasmani za koje se procjenjuje da gubitak neće biti veći od 30%

knjigovodstvenog iznosa (neurednost 90-100 dana),

• B2; plasmani za koje se procjenjuje gubitak između 30% i 70%

knjigovodstvenog iznosa (neurednost 180-270 dana), i

• B3; plasmani za koje se procjenjuje gubitak veći od 70% knjigovodstvenog

iznosa (neurednost 270-365 dana).

3) Rizična skupina „C“; plasmani za koje su identificirani objektivni dokazi o potpunom

umanjenju njihove vrijednosti odnosno potpuno nenadoknadivi plasmani. Za takve se

plasmane procjenjuje da niti imovina dužnika niti instrumenti osiguranja ne

omogućuju njihovu naplatu ( neurednost dulje od 365 dana).

Klasifikacija plasmana i izvanbilančnih obveza hrvatskih banaka u proteklom petogodišnjem

razdoblju prikazana je na Grafikonu 2.

52

Grafikon 2. Klasifikacija plasmana i izvanbilančnih obveza hrvatskih banaka u razdoblju od

2010. do 2014. godine


U promatranom petogodišnjem razdoblju većina plasmana i izvanbilančnih obveza hrvatskih

banaka klasificirana je u rizičnu skupinu „A“, odnosno skupinu potpuno nadoknadivih

plasmana, i to oko 90%. Ipak očigledan je blagi silazni trend te skupine, pa se tako njezin udio

sa 92,1% u 2010. godini spustio na 87,8% u 2014. godini što predstavlja pad za 4,7%. Shodno

tome, u kontinuiranom blagom porastu su rizične skupine „B“ i „C“, pa je tako udio

djelomično i potpuno nenadoknadivih plasmana i preuzetih izvanbilančnih obveza porastao s

7,9% u 2010. godini na 12,2% u 2014. godini, odnosno za 54,4%. Ovakva kretanja ukazuju na

opadajuću kvalitetu plasmana i preuzetih izvanbilančnih obveza hrvatskih banaka.

Udio klasičnih izvanbilančnih stavki u imovini hrvatskih banaka prikazan je na Grafikonu 3.

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

80,0

90,0

100,0

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

92,1 91,0 89,8 88,4 87,8

7,9 9,0 10,2 11,6 12,2

%

Rizična skupina A

Rizične skupine B i C

53

Grafikon 3. Omjer klasičnih izvanbilančnih stavki i imovine hrvatskih banaka u razdoblju od

2010. do 2014. godine


Iz Grafikona 3. vidljivo je kako udio klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih banaka u

njihovoj ukupnoj imovini konstantno opada, s izuzetkom posljednje promatrane godine, kada

udio izvanbilančnih stavaka u imovini iznosi 13,6%. Rezultat je to s jedne strane opadajuće

imovine banaka u promatranom razdoblju, a s druge nespremnosti banaka da putem

izvanbilančnih obveza povećaju izloženost kreditnom riziku, uslijed čega se i iznos klasičnnih

izvanbilanlančnih obveza konstantno smanjuje s izuzetkom 2011. i 2014. godine kada bilježi

blage poraste.

Preuzete bankarske garancije u proteklom petogodišnjem razdoblju prikazane su na Grafikonu

4.

15,1

14,7

13,9

12,9

13,6

11,5

12

12,5

13

13,5

14

14,5

15

15,5

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

%

54

Grafikon 4. Preuzete garancije hrvatskih banaka u razdoblju od 2010. do 2014. godine


Iz Grafikona 4. vidljivo je kretanje ukupnog iznosa preuzetih bankarskih garancija u

razdoblju od 2010. do 2014. godine. Vidljivo je kako njihov ukupan iznos u promatranom

razdoblju konstantno opada, osim u 2014. godini kada se u odnosu na prethodnu 2013.

povećao za 6,2%, odnosno za 0,97 mlrd. kuna. U odnosu na početnu 2010. godinu preuzete

bankarske garancije u 2014. godini smanjile su se za 17,2%, odnosno za 3,5 mlrd. kuna.

Grafikon 5. prikazuje strukturu klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih banaka u

promatranom petogodišnjem razdoblju.

20.061.397 19.492.069 18.408.785

15.634.721 16.608.071

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

55

Grafikon 5. Struktura klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih banaka u razdoblju od 2010.

do 2014. godine

Izvor: izrada studentice prema podacima HNB-a

Grafikon 5. pokazuje da su u ukupnoj strukturi klasičnih izvanbilančnih obveza banaka u

proteklih pet godina konstantno dominantni okvirni krediti i obveze financiranja, koje u 2014.

godini čine 46,7% ukupnih klasičnih izvanbilančnih stavki banaka. Na drugom mjestu po

visini udjela nalaze se bankarske garancije sa 30,8% u 2014. godini. Iz grafikona je vidljivo

kako njihov udio varira iz godine u godinu, a ako se usporedi 2014. godina sa početnom

godinom promatranog razdoblja njihov se udio smanjio za 9,7%, dok se u odnosu na

prethodnu 2013. godinu povećao za 1%. Može se zaključiti da, iako su iznosi preuzetih

bankarskih garancija, s izuzetkom posljednje promatrane godine, bilježili smanjenje

bankarske garancije uvjerljivo drže drugo mjesto po visini udjela u ukupnoj strukturi

izvanbilnačnih obveza hrvatskih banaka. Sama činjenica da bankarske garancije čine preko

jedne trećine preuzetih izvanbilančnih obveza banaka dovoljno govori o njihovoj važnosti za

same banke.

20,916,2 17,1 16,5 15

37,9 43,5 42 45,5 46,7

33,8 32,6 33,2 30,5 30,8

7,3 7,6 7,7 7,4 7,5

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Revolving krediti Ostali okvirni krediti i obveze financiranja Garancije Ostalo

56

Radi preglednijeg prikaza struktura klasičnih izvanbilančnih obveza hrvatskih banaka na kraju

2014. godine prikazana je na Grafikonu 6.

Grafikon 6. Struktura klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih banaka na kraju 2014. godine


Na kraju 2014. godine bankarske garancije činile su 30,8% ukupnog iznosa klasičnih

izvanbilančnih stavki banaka , odnosno ako se na osnovu Grafikona 1. izračuna to čini iznos

od 16,6 mlrd. kuna.

15%

46,7%

30,8%

7,5%

Revolving krediti

Okirni krediti i obveze

financiranja

Garancije

Ostalo

57

9. Zaključak

U današnje vrijeme teško je i zamisliti da se neki važan posao zaključi bez ugovaranja nekog

instrumenta osiguranja. Posljedica je to današnjeg načina trgovanja, kada se trgovci upuštaju

u odnose s nepoznatim poslovnim parnerima, sa kojima nemaju prethodnih iskustava, pa je

stoga uvijek prisutno određeno nepovjerenje između njih i rizik da druga ugovorna strana

neće izvršiti svoje obveze ili ih može neuredno izvršiti.

Uspoređivanjem bankarske garancije sa pravnim institutom jamstva u ovom radu utvrđeno je

da iako se se ta dva pojma u praksi često uzimaju kao sinonimi, među njima postoje bitne

razlike, a temeljne se tiču njihovih svojstava, apstraktnosti bankarske garancije i akcesornosti

jamstva. To da je bankarska garancija apstraktna znači da je ona samostalna obveza koja je

neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim se izdaje, pa čak i onda, kada se taj posao u njoj

spominje. Banka (garant) dužna je korisniku garancije, na njegov pisani zahtjev, isplatiti

određeni iznos naznačen u bankarskoj garanciji, ako je udovoljeno ugovorenim uvjetima iz

garancije. Iz toga proizlazi da banka garant prema korisniku može istaknuti samo one

prigovore koji se tiču ugovora o garanciji, a ne i osnovnog ugovora. Dakle, banka garant

dužna je ispuniti svoju, a ne dužnikovu obvezu. Nasuprot bankarskoj garanciji, glavno

obilježje jamstva je akcesornost. Jamstvom se jamac obvezuje ukoliko dužnik ne ispuni svoju

obvezu vjerovniku, ispunit će je on. Dakle, jamstvo je nesamostalna obveza, koja ovisi o

osnovnom poslu i odnosu između dužnika i vjerovnika. Nadalje, iz toga proizlazi i pravo

jamca da prema vjerovniku može istaknuti sve one prigovore koje prema njemu ima pravo

istaknuti glavni dužnik, a tiču se osnovnog posla.

Kod izdavanja bankarskih garancija u pravilu se javljaju tri subjekta, između kojih se

zasnivaju tri ugovorna odnosa. Svaki od tih odnosa je samostalan i neovisan jedan o drugome.

Iznimno, u slučaju izdavanja kontragarancija javljaju se četiri subjekta i četiri ugovorna

odnosa.

58

Osnovni kriteriji na osnovu kojih se razlikuju bankarske garancije, a obrađeni su u ovom radu

jesu: sadržaj bankarskih garancija, rizik od kojeg bankarske garancije osiguravaju, obveza

polaganja pokrića i broj banaka koje preuzimaju obvezu po garanciji. Iako se u praksi

najčešće susreću određene vrste bankarskih garancija, one se mogu izdavati za bilo koje

obveze koje ugovorne stranke smatraju opravdanima.

Izdane bankarske garancije evidentiraju se kao potencijalne obveze u izvanbilančnoj

evidenciji banaka. Temeljem analiziranih podataka za petogodišnje razdoblje od 2010. do

2014. godine prema godišnjim izvješćima HNB-a bankarske garancije čine vrlo važnu stavku

u izvanbilančnoj evidenciji. U ukupnoj strukturi klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih

banaka garancije se po udjelu uvjerljivo nalaze na drugom mjestu u svih pet promatranih

godina, zaključno sa 30,8% na kraju 2014. godine. Isto tako iz računa dobiti i gubitka banaka

evidentno je da prihodi od provizija i naknada kontinuirano rastu, pa tako imaju sve veću

ulogu u ostvarivanju prihoda za banke. Dinamika rasta prihoda od provizija i naknada ukazuje

na promjenu u strukturi prihoda hrvatskih banaka. Naime, dok su kamatni prihodi rasli 1,1%,

prihodi od provizija i naknada porasli su za 4,8% u 2014. u odnosu na 2013. godinu. Dakle,

iako hrvatske banke većinu svojih prihoda ostvaruju od kamata taj se udio polako mijenja u

korist naknada i provizija.

Na osnovu svih razmotrenih činjenica iznesenih u ovom radu može se zaključiti kako

bankarske garancije zauzimaju sve važniju ulogu kako za banke u ostvarivanju njihovih

prihoda tako i za njihove korisnike kao instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza.

59

LITERATURA

a) Knjige

Crnić, I, Grabovac, G, Jakšić, Ž, Kovačić, M, Maletić, Č, Matić, H, Milinović, A, Potkonjak,

M, Šimunec, N, Zuber, M 2000, Načini plaćanja i instrumenti osiguranja plaćanja, RRiF-

plus d.o.o., Zagreb.

Katunarić, A 1981, Banka i principi bankovnog poslovanja, Stanbiro, Zagreb.

Kopecki, I, Milčić, I, Nikić, J, Potkonjak, M, Šimunec, N, Terek, D, Zuber, M 2011, Plaćanje

i osiguranje plaćanja, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb.

Maurović, Lj 2009, Bankarsko pravo, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula.

Milinović, A, Potkonjak, M i Šimunec N 1999, Instrumenti osiguranja plaćanja, Hrvatska

zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb.

Rosenberg, Lj 1975, Pravo međunarodnih plaćanja, „Informator“ izdavačka kuća, Zagreb.

Veselica, V 1995, Financijski sustav u ekonomiji, Inženjerski biro Zagreb, Zagreb.

Vukmir, B 2007, Pravo međunarodnih plaćanja, RRiF-plus d.o.o., Zagreb.

Zelenika, R 2000, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, 4.

izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

b) Časopisi - članci

Boronić, S 2001, 'Bankarske garancije u poslovnim aktivnostima', Računovodstvo, revizija i

financije, RRiF, br. 5.

Boronić, S 2001, 'Postupak pribavljanja i izdavanja bankarske garancije', Računovodstvo,

revizija i financije, RRiF, br. 6.

Brkanić, V 2012, 'Izbor instrumenata osiguranja plaćanja', Računovodstvo revizija i financije,

RRiF, br. 10/12.

Cirkveni, N 2010, 'Osiguranje naplate u trgovačkoj praksi', Računovodstvo, revizija i

financije, RRiF, br. 10/10.

60

c) Internet izvori

Bulum, B i Oršulić I 2011, 'Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene zakona o

obaveznim odnosima i nova ujednačena pravila Međunarodne trgovačke komore URDG 758',

Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, vol. 48, br. 3 listopad 2011, pogledano 30.05.2015.,

online: http://hrcak.srce.hr/72439

Hrvatska narodna banka 2011, Godišnje izvješće 2010, HNB Direkcija za izdavalačku

djelatnost, Zagreb., pogledano 2.7.2015. online: http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2010/h-

god-2010.pdf



god-2011.pdf



god-2012.pdf



god-2013.pdf



god-2014.pdf

Jurman, A 2008, 'Kreditna politika poslovnih banaka u funkciji učinkovite multiplikacije

kredita i depozita', Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, vol. 21, br. 2 lipanj 2008, pogledano

25.8.2015., online: http://hrcak.srce.hr/38134

Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, 2013, Narodne

novine, pogledano 15.07.2015., online: http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-

kontrola/2014/h-odluka-klasifikaciji-plasmana-izvanbilancnih-obveza-KI-41A-2014.pdf

Naknade OTP banke za platni promet s inozemstvom, 2014, OTP banka d.d., pogledano

24.8.2015., online: https://www.otpbanka.hr/pdf/mse_naknade_pp_u_inozemstvu.pdf

61

Vukmir, B 2006, 'Razlozi za obustavu isplate bankarskih garancija na poziv', Zbornik

pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 56, posebni broj prosinac 2006, str. 253-279, pogledano

15.06.2015., online: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=9739

Zakon o kreditnim institucijama, 2014, Narodne novine, pogledano 15.07.2015., online:

http://www.zakon.hr/z/195/Zakon-o-kreditnim-institucijama

Zakon o obveznim odnosima, 2015, Narodne novine, pogledano 03.09.2015., online:

http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima

62

POPIS SLIKA

POPIS TABLICA

POPIS GRAFIKONA

Red.br. Naslov slike Stranica

1. Kriteriji klasifikacije bankarskih poslova 6

2. Direktna bankarska garancija 46

3. Indirektna bankarska garancija 47

Red.br. Naslov tablice Stranica

1. Visina i struktura aktive hrvatskih banaka u 2013. i 2014. godini 8

2. Visina i struktura pasive hrvatskih banakau 2013. i 2014. godini 10

3. Račun dobiti i gubitka hrvatskih banaka u 2013. i 2014. godini 12

4. Naknade po garancijama OTP banke d.d. 14

Red.br. Naslov grafikona Stranica

1. Klasične izvanbilančne stavke hrvatskih banaka u razdoblju od 2010. do

2014. godine 49

2. Klasifikacija plasmana i izvanbilančnih obveza hrvatskih banaka u

razdoblju od 2010. do 2014. godine 52

3. Omjer klasičnih izvanbilančnih stavki i imovine hrvatskih banaka u

razdoblju od 2010. do 2014. godine 53

4. Preuzete garancije hrvatskih banaka u razdoblju od 2010. do 2014. godine 55

5. Struktura klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih banaka u razdoblju od

2010. do 2014. godine 55

6. Struktura klasičnih izvanbilančnih stavki hrvatskih banaka na kraju 2014.

godine 56

63

PRILOZI

PRILOG 1. Obrazac kreditne bankarske garancije

(nadležno tijelo banke)

(naziv banke garanta) (u daljnjem tekstu: Banka) na temelju odluke (nadležno tijelo banke)

od ____ godine, a u svezi sa zahtjevom ____________________ (u daljnjem tekstu korisnik

kredita), izdaje

BANKARSKU GARANCIJU

Vjerovniku (u daljnjem tekstu korisnik garancije) __________________________________

na iznos od __________ kuna, s rokom valjanosti do ______ godine.

1. Banka garantira solidarno i neopozivo da će korisnik kredita ispuniti svoje obveze

prema vjerovniku – davaocu kredita u roku i na način predviđen ugovorom o kreditu.

2. Ne bude li korisnik kredita mogao kredit vratiti u roku i na način predviđen ugovorom

o kreditu, Banka se obvezuje ispuniti sve obveze prema vjerovniku – davaocu kredita

temeljem ove garancije na njegov pisani zahtjev i bez prigovora.

3. Ova garancija izdje se s valjanošću do konačnog podmirenja obveze prema vjerovniku

– davaocu kredita, a najkasnije do _______.

4. Vjerovnik i dužnik po danom kreditu dužni su po isteku garancije odnosno po

podmirenju obveza iz kredita vratiti garanciju Banci.

5. Garancija se izdaje u ____ primjeraka, od kojih jedan zadržava Banka, a ____

primjerka dobiva korisnik kredita i korisnik garancije.

M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________

U _______ godine. /potpis ovlaštene osobe/

64

PRILOG 2. Obrazac bankarske garancije za ozbiljnost ponude


___________GARANCIJA br. oznaka/broj/godina ZA OZBILJNOST PONUDE__________

Upoznati smo da je naš klijent __________ /tvrtka, ulica, PTT broj i mjesto, OIB/, (u

daljnjem tekstu: Ponuditelj/ Punuđač), podnio svoju ponudu za __________ /opis ponude/,

temeljem __________ /točan naziv nadmetanja/, broj: ______, objavljenog u __________

/naziv službenog oglasnika/ dana ______ godine ili Pojedinačni poziv za nadmetanje ______.

Sukladno navedenim uvjetima nadmetanja Ponuditelj/ Ponuđač je u obvezi dostaviti

bankarsku garanciju za ozbiljnost ponude u iznosu od ____ /postotak/ (slovima) od ukupne

vrijednosti ponude ______ /fiksni iznos/ (slovima).

U svezi navedenog, ovime se mi, OTP banka d.d., Domovinskog rata 3, 23000 Zadar, OIB:

52508873833 (u daljnjem tekstu: Banka), neopozivo obvezujemo vama, kao Korisniku

garancije, na vaš prvi pisani poziv, bez prava prigovora bilo Ponuditelja/Ponuđača, bilo Banke

i njezinih pravnih sljednika, platiti bilo koji iznos, a najviše do iznosa

__________

(slovima: iznos)

Po prijemu vašeg pravovaljano potpisanog pismenog zahtjeva za plaćanje i vaše pismene

izjave da je Ponuditelj/Ponuđač:

1. Odustao od svoje ponude u roku njezine valjanosti, nakon isteka roka za dostavu

ponuda,

2. Dostavio neistinite podatke u smislu članka 67. Stavka 1. Točke 3. Zakona o javnoj

nabavi (NN 90/11, 83/13),

3. Nije dostavio izvornike ili ovjerene preslike sukladno članku 95. Stavku 4. Zakona o

javnoj nabavi,


Adresa

PTT-Mjesto

OIB:

65

4. Odbio potpisati ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum u skladu s

Dokumentacijom za nadmetanje,

5. Nije dostavio garanciju za uredno izvršenje ugovora u skladu s Dokumentacijom za

nadmetanje,

6. Opis (ukoliko se nešto posebno traži sukladno natječajnoj dokumentaciji).

U zahtjevu za plaćanje po ovoj garanciji dovoljno je da Korisnik garancije navede broj i iznos

garancije, te točku/točke uvjeta iz garancije temeljem koje se zahtjeva plaćanje.

Ova garancija važi do isteka roka valjanosti ponude, odnosno najkasnije do ______

/dd:mm:gg/ (slovima: datum) godine, te sama od sebe u cjelosti ističe, ukoliko vaš pismeni

zahtjev i vaša pismena izjava ne budu dostavljeni Banci do navedenog datuma valjanosti na

sljedeću adresu:



Po isteku roka valjanosti prestaje obveza Banke po ovoj garanciji, bez obzira bila ona vraćena

ili ne.



Ova garancija je neprenosiva, a ustupanje potraživanja Korisnika garancije trećoj osobi

oslobađa Banku, kao garanta, obveze preuzete ovom garancijom.




M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________


66

PRILOG 3. Obrazac bankarske garancije za dobro izvršenje posla


___GARANCIJA br. oznaka/broj/godina ZA DOBRO IZVRŠENJE POSLA/UGOVORA___





Sukladno uvjetima Ugovora i članku ____ Ugovora, Izvoditelj/Izvođač je u obvezi dostaviti

garanciju banke za dobro izvršenje posla/ugovora na iznos od ____% (slovima) od ukupno

ugovorenog iznosa ili na iznos od ______ /fiksni iznos/.


rata 3, 23000 Zadar, OIB: 52508873833 (u daljnjem tekstu: Banka), se neopozivo

obvezujemo vama, kao Korisniku garancije, na vaš prvi pisani zahtjev, bez prava prigovora

bilo Izvoditelja/Izvođača, bilo Banke i njezinih pravnih sljednika, platiti bilo koji iznos, a

najviše do iznosa

__________

(slovima: iznos)


Adresa

PTT-Mjesto

OIB:

67



potpisom Ugovora.

Ova garancija važi do ____ /datum/ _____ godine- ili Ova garancija važi od ______ do



adresu:




ne.








M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________


68

PRILOG 4. Obrazac bankarske garancije za garantni rok


___GARANCIJA br. oznaka/broj/godina ZA OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ili ZA____

_ GARANTNI ROK ili ZA OTKLANJANJE NEDOSTATAKA U GARANTNOM ROKU _





Sukladno članku Ugovora ____ i potpisanog Zapisnika o primopredaji od ____ godine

Izvoditelj/Izvođač je u obvezi dostaviti vam garanciju svoje poslovne banke za ____________

/opis garancije/ na iznos od ____% (slovima) konačne obračunske vrijednosti radova – ili na

iznos od _____ /fiksni iznos/ na rok od _____ (slovima) računajući od dana primopredaje

izvršenih radova ili nekog drugog datuma.


rata 3, 23000 Zadar, OIB: 52508873833 (u daljnjem tekstu: Banka), bezuvjetno se i bez prava

prigovora obvezujemo da ćemo na vaš prvi pismeni zahtjev, kao Korisnika garancije, platiti

bilo koji iznos, a najviše do iznosa

__________

(slovima: iznos)


Adresa

PTT-Mjesto

OIB:

69



potpisom Ugovora.




adresu:




ne.








M.P.

OTP banka d.d.

(ime i prezime)

____________


70

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom BANKARSKA GARANCIJA izradila

samostalno pod voditeljstvom prof.dr.sc. Antuna Jurmana, a pri izradi diplomskog rada

pomogao mi je i asistent Ivan Gržeta. U radu sam primijenila metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada.

Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući

navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama

s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Lucia Skočić BANKARSKA GARANCIJA - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/993.B.pdf · • Aktivni bankarski poslovi kod kojih su banke vjerovnici, • Pasivni bankarski poslovi kod

Documents