Lokomotorni Aparat Kosti

Lokomotorni aparat: kosti

Lokomotorni aparat: kosti

Lokomotorni aparat: kosti

SADRAJ

1. UVOD12. ANATOMIJA KOSTIJU23. OBLIK I SPOLJANJI IZGLED KOSTIJU34. PODJELA KOSTIJU PREMA OBLIKU34.1.DUGE KOSTI44.1.KRATKE KOSTI44.2.PLJOSNATE KOSTI54.3.NEPRAVILNE KOSTI64.4.PNEUMATINE KOSTI64.5.SEZAMOIDNE KOSTI75. KLASIFIKACIJA KOSTIJU75.1. KOSTI GLAVE85.2.KIMA.85.3.KOSTI GRUDNOG KOA95.4.KOSTI RAMENOG OBRUA105.5.KOSTI RUKE105.6.KARLINII POJAS115.7.KOSTI NOGE126. FUNKCIJA KOSTIJU137. SASTAV I STRUKTURA KOSTIJU138. GRAA KOSTIJU149. FUNKICONALNA ADAPTACIJA KOSTIJU1510. MEHANIKE OSOBINE KOSTIJU1511. ZAKLJUAK1712. LITERATURA18

1. UVOD

Lokomotorni aparat ovjekovog tijela omoguava kretanje, zauzimanje i promjenu poloaja. Sainjavaju ga kosti, zglobovi, miii, ligamenti i tetive, dok krvotok i nervni sistem uestvuju u metabolikim procesima i kontroli pokreta. Pokret, nastao dejstvom miinog sistema, ispoljava se promjenom poloaja pojedinih dijelova ili itavog tijela, u odnosu na prirodno okruenje. Svi pokreti, koje organizam izvodi odigravaju se suprotno dejstvu sile zemljine tee, pa se lokomotorni sistem naziva jo i antigravitacioni sistem. Lokomotorni sistem ovjeka, zapravo, ini kotano zglobni miini sistem, koji omoguava voljne mehanike pokrete i mijenjanje poloaja. Ovaj sistem ima dva dijela, i to: Pasivni, i Aktivni.Pasivni dio ovog sistema ine kosti i zglobovi, dok miii predstavljaju aktivni dio lokomotornog sistema, ijom akcijom dolazi do pokreta. Da bi ovaj sistem djelovao pravilno, svaki od navedenih elemenata lokomotornog aparata treba da bude ukljuen u zajedniki funkcionalni sistem, to omoguava sloenu radnju kretanja. Kako je ve navedeno, bitan elemenat lokomotornog aparata, pored zglobova i miia, predstavlja kost. Kost je ivo tkivo. Kosti daju potporu naem tijelu, izvor su kalcijuma, a predstavljaju i zatitu za neke vitalne unutranje organe. Procesi izgradnje i razgradnje kostiju su u ravnotei, a na njih utiu brojni faktori, kao to su: Hormonski status, Hemijski sastav krvi, i Fiziko optereenje. Ukoliko kost miruje zbog imobilizacije ili paralize, dolazi do atrofije, kost postaje slabija i takoe, dolazi do manje gustine. Ako je, naprotiv, kost izloena fizikim optereenjima, nova kotana masa e se razviti uzdu linija najveeg optereenja, i te linije se mogu primijetiti na uzdunim presjecima nosivih kostiju. Unutar kosti nalaze se brojni mali kanalii za krvni protok i prehranu kotanih stanica. Tokom embrionalnog razvoja veina kostiju je u formi hrskavice, osim pljosnatih kostiju, koje se razvijaju iz vezivnog tkiva. Hrskavino tkivo se, postepeno, pretvara u kotano, djelovanjem tvorbenih kotanih stanica, odnosno osteoblasta, u sreditima okotavanja. Ta sredita okotavanja nalaze se u srednjem dijelu i na krajevima kostiju. Tokom rasta, hrskavini kolutovi (epifizne hrskavice) postoje izmeu sredinjeg dijela i krajeva kostiju, i kad konano okotaju (u kasnom pubertetu) prestaje rast kostiju.

2. ANATOMIJA KOSTIJU

Kost, (lat. Os), ili kotano tkivo je povezivno tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Sve kosti u ljudskom tijelu zajedno ine ljudski kostur, a zajedno s miiima kosti ine sastav organa za kretanje.Kosti su meusobno povezane pokretljivim zglobovima i miiima, tako da mogu pokrenuti tijelo brzinom do 45 km/h. Kosti su vrste i jake, uplje unutranjosti, stoga nisu teke, te ine samo 14% nae ukupne tjelesne mase (lake su od miia). One nisu mrtve supstance u naem organizmu, pa se zato obnavljaju kad se prelome. Ljudski kostur ima 206 kostiju.

Slika br. 1.: Skelet ovjeka[footnoteRef:1] [1: www.wikipedia.org.sr ]

Ploice kotanog tkiva (lamele) su zbijene na povrini kostiju (zbijeno tkivo), a u njenoj dubini one obrazuju kotane gredice, koje su meusobno isprepletene i odvojene upljinicama (sunerasto kotano tkivo), u kojima se nalazi kotana sr. Svaka kost je po cijeloj povrini prekrivena pokosnicom u kojoj se nalaze mlade kotane elije (osteoblasti).[footnoteRef:2] U dubini kostiju nalaze se krupnije kotane elije (osteoklasti), koje rastvaraju kotano tijelo. Ovakva antagonistika uloga dviju vrsta kotanih elija omoguava svakoj kosti osnovnu vitalnost. Svaka kost se u toku ivota, istovremeno, neprekidno rui i obnavlja (periostalna geneza). [2: Bajri O., Biomehanika sa kineziologijom (skripta), Fakultet sportskih nauka, Banja Luka, 2010. god., str. 25.]

3. OBLIK I SPOLJANJI IZGLED KOSTIJU

Kosti, same po sebi, imaju vrlo specifian i odreen izgled, meutim kosti razliitih ljudi, ipak, pokazuju odreene anatomske varijacije. Ove varijacije su individualne i zavise od starosti, pola, rase, fizikih osobina, kao i razliitih genetskih i endokrinih faktora. Zahvaljujui ovim razliitostima dolo je do unapreivanja mnogih drugih nauka, kao npr. antropologije i forenzike. Danas se na osnovu tano utvrenih anatomskih varijacija moe utvrditi pol skeleta, pa ak i rasne razlike izmeu skeleta.[footnoteRef:3] [3: www.os-svetimartinnamuri.skole.hr ]

Na povrini kostiju zapaaju se neravnine razliite prirode, veliine, oblika i lokacije. Sva ta obiljeja postaju uoljiva u pubertetu, a kod odraslih osoba postaju jo izraenija. Na kostima se razlikuju ispupenja, udubljenja i otvori.Ispupenja na kostima se dijele na zglobna i nezglobna.Zglobnasu glatke povrine, prekrivene hrskavicom, a mogu imati oblik glave (caput), kolotura (trochlea) ili zglobne krvrge (condylus).Nezglobnamogu biti linearna (linija-lineai greben-crista), okruglasta (kvrica-tuberculum et epicondylus i kvrga-tuber, trochanter et protubernatia) ili otra (bodlja-spinai nastavak-processus).Udubljenja, takoe, mogu biti zglobna i nezglobna.Zglobnaudubljenja odgovaraju zglobnim ispupenjima i najee imaju oblik zglobnih aica (acetabulum er cavitas glenoidalis).Nezglobnaudubljenja mogu biti: utisnue (impressio) i lijeb (sulcus). Na ivicama kostiju moe da postoji pukotina (fissura), jamica (fovea), jama (fossa) i usjek (incisura)Otvor na kosti (foramen) slui za prolaz raznih elemenata, najee krvnih sudova i ivaca iz jednog predijela tijela u drugi (foramen magnum). To su tzv. prolazni otvori, dok drugi predstavljaju otvore za ishranu kosti (foramen nutricium). Otvor moe da se nastavlja na kanal. Kanal koji ulazi u kost, ali ne prolazi kroz nju, naziva semeatus(npr.meatus acusticus internus), koji vodi u unutranjost piramide slijepoone kosti, dug je oko 1cm, a zavrava se slijepo u dubini kosti.

4. PODJELA KOSTIJU PREMA OBLIKU

S obzirom na lokomotorne funkicije koje obavljaju, sve kosti ovjekovog skeleta mogu se prema obliku podijeliti u 6 grupa, i to na: Duge kosti (ossa longa), Kratke kosti (ossa brevia), Pljosnate kosti (ossa plana), Nepravilne kosti (ossa irregularia), Pneumatine kosti (ossa pneumatica), i Sezamoidne kosti (ossa sesamoidea).4.1. DUGE KOSTI

Duge kosti (ossa longa)imaju, posebno, izraenu jednu dimenziju, odnosno duinu, koja je znantno izraenija od ostalih dviju, tj. irine i debljine. Nalaze se u sastavu gornjih i donjih ekstremiteta i svojom duinom uslovljavaju brzinu i snagu pokreta. Kod dugih kostiju razlikuje se sredinji dio, odnosno dijafiza (diaphysis) i dva proirenja na krajevima (epiphysis proximalis et distalis). Dijafiza je izdueni i tanji dio kosti, koja se naziva jo i tijelo (corpus), a okrajci su zadebljanja u koja se dijafiza nastavlja na jednom i drugom kraju. Izmeu dijafize i epifize nalazi se metafiza (metaphysis), koja je znaajan dio kosti, jer najintenzivnije raste. Kosti doruija (ossa metacarpi), kosti donoja (ossa metatarsi) i kosti prstiju (ossa digitorum) su mali primjeri dugih kostiju s dugim tijelom i samo jednom epifizom tj. zadebljalim okrajkom, koji se zove glava (caput).

Slika br. 2: Duga kost Slika br. 3.: Ramenica (ossa longa)

4.2. KRATKE KOSTI

Kratke kosti (ossa brevia)su one kosti kod kojih se nijedna dimenzija, posebno, ne istie. Nalaze se na zavretcima ekstremiteta, u sastavu kostiju ruja (ossa carpi) i kostiju noja (ossa tarsi). Radi lakeg opisa, posebno odnosa prema okolini, kratke kosti se esto uporeuju sa kockom, pa se na njima razlikuje est strana. Ove kosti pojedinano imaju malu pokretljivost, ali zajedniki ostvaruju veu amplitudu pokreta odreenog dijela tijela, nego kada bi taj dio tijela imao samo jednu kost.

Slika br. 4.: Kosti ruke (ossa brevia)

4.3. PLJOSNATE KOSTI

Pljosnate kosti (ossa plana)su one kosti u kojima je jedna dimenzija (debljina) znatno manja od druge dvije dimenzije, odnosno od irine i duine. Pljosnate kosti su tanke i uglavnom su blago savijene. Neke pljosnate kosti imaju zatitnu ulogu poto uestvuju u izgradnji zidova upljina u kojima su njeni organi (lobanja u kojoj lei mozak), ili su oslonac za organe koji su preteki za svoje slabe veze (karline kosti), ili svojim velikim povrinama slue kao vrst oslonac za pripajanje miia (lopatica). [footnoteRef:4] [4: www.eduvizija.hr ]

Graa pljosnatih kostiju je karakteristina po tome to tanak sloj zbijenog kotanog tkiva oblae njihovu spoljnu (lamina externa) i unutranju povrinu (lamina interna), izmeu kojih se nalazi sloj sunerastog tkiva, koji se kod kostiju krova lobanje naziva diploe (diploe). Postoje sljedee pljosnate kosti : Os occipitale, Os parietale, Os frontale, os nasale, Os lacrimale, Vomer, scapula, Os coxae, Sternum, i Costae.

Slika br. 5.: Lopatica (ossa plana)[footnoteRef:5] [5: www.svetimartinnamuri.skole.hr ]

4.4. NEPRAVILNE KOSTI

Nepravilne kosti (ossa irregularia)nemaju nijednu osobinu na osnovu koje bi se mogle svrstati u neku drugu grupu. U ovu grupu spadaju kosti lica (viscerocranium) i kimeni prljenovi (vertebrae). Donja vilica, takoe, spada u ovu grupu kostiju. Donja vilica je jedina pokretna kost glave. Kodfetusase sastoji od dvije kosti, koje srastaju neposredno prije roenja. Neposredno nakon roenja donja vilica je manje razvijena negogornja vilicaili drugekosti glave.

Slika br.6: Spoljna i unutranja strana donje vilice[footnoteRef:6] [6: www.wikipedia.org.sr ]

4.5. PNEUMATINE KOSTI

Pneumatine kosti (ossa pneumatica)sadre upljine ispunjene vazduhom, kao npr. mastoidni nastavak slijepoone kosti, ije se upljine, ispunjene vazduhom, nazivaju mastoidne elije (cellulae mastoideae), ili paranazalni sinusi (sinus paranasales) koji predstavljaju pneumatine produetke nosne upljine u okolnim kostima, i to: eonoj kosti (sinus frontalis), Gornjoj vilici (sinus maxillaries), Klinastoj kosti (sinus sphenoidalis), i Sitastoj kosti (cellulae ethmoidales). upljine mastoidnog nastavka su obloene sluzokoom, koja predstavlja produetak sluzokoe bubne duplje, dok sluzokoa nosne duplje ulazi u odgovarajuu sinusnu upljinu i oblae njene kotane zidove.

Slika br. 7.: Slijepoona kost4.6. SEZAMOIDNE KOSTI

Sezamoidne kosti (ossa sesamoidea), oblikom, podsjeaju na sjeme susama. One se razvijaju u tetivama nekih miia. Njihova uloga je da smanje trenje miine tetive o kotanu podlogu. Sezamoidne kosti se najee nalaze u predjelu zglobova. U nozi, najvea stalna sezamoidna kost je aica (patella), koja se razvija u tetivim. quadriceps femoris-a. U predjelu stopala, sezamoidne kosti su veih dimenzija nego u aci. Veoma su promjenljive u pogledu broja, dimenzija i poloaja. Na plantarnoj strani stopala, u predjelu zgloba izmeu prve kosti donoja (os metatasale primum) i baze prvog lanka palca (phalanx proximalis) nalaze se dvije, gotovo sezamoidne kosti (unutranja je vea), koje se razvijaju u tetivi kratkog pregibaa palca (m. flexor hallucis brevis).

Slika br. 8.: Sezamoidna kost

5. KLASIFIKACIJA KOSTIJU

Sve kosti, koje se nalaze u ovjekovom organizmu, mogue je klasifikovati na sljedei nain: Kosti glave, Kima, Kosti grudnog koa, Kosti ramenog obrua, Kosti ruke, Karline kosti, i Kosti noge.[footnoteRef:7] [7: www.unizg.hr ]

5.1. KOSTI GLAVE

Lobanja se sastoji od pljosnatih kostiju, koje omeuju lobanjsku upljinu, i manjih kostiju lica, koje formiraju kotani skelet glave. U odrasloj dobi, te kosti su spojene uzdu nepravilnih linija, tzv. lobanjskih avova. Skelet glave kompletira donja eljust (mandibula), koja se artikulie sa osnovom slijepoone (temporalne) kosti u eljusnom ili temporomandibularnom zglobu. Pri roenju, pljosnate kosti lobanje nisu sasvim okotale, i povezane su meusobno tankim vezivnim opnama. Takva graa omoguava laki prolaz glave novoroeneta kroz poroajni kanal, zbog fleksibilne i kompresibilne lobanje.

Slika br. 9.: Kosti glave

5.2. KIMA

Kima se sastoji od 33 prljena, koji su svrstani u sljedeih pet grupa: Sedam vratnih (cervikalnih) prljenova. Prvi vratni prljen je ATLAS (glavonoa) i artikulie se sa potiljanom kosti lobanje, a drugi vratni prljen je AXIS (obrta) i ima kotani zub, koji se artikulie s atlasom; Pet slabinskih (lumbalnih) prljenova, koji zajedno sa vratnim i prsnim ine tzv. prave, odnosno pokretne prljenove. Peti slabinski prljen je najvei i formira tzv. promontorium, ugao od 130 sa sakralnom kosti.; Pet okotalih prljenova formira sakralnu kost, koja ima oblik trokuta i umetnuta je izmeu desne i lijeve karline kosti. Posljednji dio kime ini mala, kokcigealna kost, koja se sastoji od 4 5, takoe sraslih prljenova.[footnoteRef:8] [8: Mihalj M., Obradovi D., Opta anatomija, Zmaj, Novi Sad, 2004. god., str. 54.]

Svaki prljen se sastoji od dva dijela. Prednji dio ini trup prljena, koji ima koji ima statiku funkciju, tj. da nosi teinu gornjih segmenata tijela, stoga su prljenovi, od vratnih prema slabinskim, sve vei.[footnoteRef:9] [9: www.unizg.hr ]

Zadnji dio, u obliku potkovice, ini luk prljena, koji omeuje otvor kroz koji prolazi lena modina, te ima zatitnu funkciju. Na luk prljena se nastavlja sedam nastavaka etiri zglobna, dva poprena i jedan trnasti (spinalni) nastavak, koji se lako moe napipati ispod koe lea, u sagitalnoj ravnini. Zadnji dio prljena je vezan, prvenstveno, za treu, dinamiku funkciju kime (obavljanje pokreta vrata i trupa). Kima ima oblik dvostrukog slova S, pri emu su zavoji u vratnom i slabinskom dijelu izboeni prema naprijed (tzv. cervikalna i lumbalna lordoza), dok su u prsnom i krsnomm dijelu izboeni unazad (tzv. torakalna i sakralna kifoza). Ovi zavoji mogu biti prenaglaeni, kao kod loeg dranja, to moe uzrokovati zdravstvene tegobe.

Slika br. 10.: Kima

5.3. KOSTI GRUDNOG KOA

Grudni ko se sastoji od torakalnog dijela kime, 12 pari rebara i prsne kosti. Ima bavasti oblik, i najui je u prostoru gornjeg prsnog otvora, odnosno prvog rebra, potom se iri do nivoa sedmog rebra, da bi se potom opet suavao od osmog prema 12-tom rebru. [footnoteRef:10] [10: www.academic.kellogg.cc.mi.us ]

Prsna kost (sternum) ima oblik antikog maa, i na njoj razlikujemo tri dijela, i to: Gornji dio ili balak, Glavni dio ili tijelo, i Na donjem kraju, hrskavini maoliki nastavak koji je izbaen u sredini izmeu dva rebrena luka. Rebra se, svojim zadnjim krajem, artikuliu sa istobrojnim prsnim prljenom, dok im je prednji kraj graen od hrskavice. Prvih sedam rebara spaja se, putem rebrenih hrskavica, za prsnu kost. Osmo, deveto i deseto rebro svojim hrskavicama se spajaju na hrskavicu sedmog rebra, te na taj nain nastaju tzv. desni i lijevi rebreni lukovi, koji se mogu napipati ispod koe. Posljednja dva rebra, jedanaesto i dvanaesto, ne artikuliu se s prednje strane, ve slobodno zavravaju (tzv. plutajua rebra).

Slika br. 11.: Kosti grudnog koa

5.4. KOSTI RAMENOG OBRUA

Rameni obru se sastoji od dvije parne kosti, odnosno od kljune kosti (clavicula) i lopatice (scapula). One formiraju obru u obliku slova ''C'', otvorenog medijalno prema grudnom kou, i ine vezu izmeu kostiju grudnog koa i ruke. Medijalni kraj kljune kosti se artikulie sa drkom prsne kosti. Sa zadnje strane lopatice nalazi se greben lopatice (spina scapulae), a sa prednje strane, ispod kljune kosti, nalazi se drugi veliki nastavak lopatice, tzv. kljunasti ili korakoidni nastavak.

Slika br. 12.: Kosti ramenog obrua

5.5. KOSTI RUKE

Nadlaktina kost (humerus) je duga kost nadlaktice. Njen proksimalni kraj, glava (caput) ima pravilan oblik polukugle i artkulie se sa lopaticom u ramenom zglobu. Pored glave, sa prednje strane, nalaze se dvije izboine velika i mala kvrica (tuberculum majus i minus) na koje se hvataju miii, koji pokreu ruku u ramenom zglobu, te se izmeu kvrica nalazi lijeb kroz koji prolazi tetiva duge glave miia bicepsa.[footnoteRef:11] [11: www.vss.edu.rs ]

Na sredini tijela nadlaktine kosti, s lateralne strane, nalazi se deltoidna hrapavost, izboina na koju se hvata snani deltoidni mii ramena. Distalni kraj nadlaktine kosti se izbouje postranino, formirajui kvrge, koje se lako mogu napipati ispod koe. Te kvrge (lateralni i medijalni epikondil) slue kao vrhunac brojnih miia podlaktice, a u sredini izmeu njih, zglobna tijela su pokrivena hrskavicom, koja se artikuliu sa dvjema kostima podlaktice - palanom (radijus) i lakatnom (ulna) kosti, formirajui lakatni zglob. Sa zadnje strane donjeg kraja nadlaktine kosti nalazi se udubljenje u koje ulazi lakatna kvrga (olekranon) ulne, kada je podlaktica ispruena. Palana kost podlaktice smjetena je lateralno (na strani palca) i na proksimalnom kraju ima glavu (caput radii), koja se s gornje strane artikulie humerusom, a s bone ima krunu povrinu za zglob s lakatnom kosti. Distalni kraj palane kosti trokutasto se iri i formira kolasti (stiloidni) nastavak s lateralne (palane) strane, te udubljenu zglobnu povrinu s donje strane za zglob sa kostima ake. Proksimalni kraj lakatne kosti ima rez s prednje strane u koji ulazi zglobni valjak (trochlea) nadlaktine kosti, dok na distalnom kraju ima malu glavu (caput ulne), koja se artikulie s rezom na palanoj kosti, a lateralno je mali kolasti (stiloidni) nastavak ulne. Oba kolasta nastavka podlaktinih kostiju lako se mogu napipati ispod koe. Unutranji rubovi kostiju podlaktice (medijalni na palanoj i lateralni na lakatnoj kosti) su otri i povezani vrstom meukotanom opnom. Kosti ake se dijele na osam karpalnih kostiju (zglobova), pet metakarpalnih kostiju i 14 lanaka (falangi) prstiju. Kosti prstiju sainjavaju po tri lanka za svaki prst, osim za palac, koji ima dva lanka.

Slika br. 13.: Kosti ruke

5.6. KARLINI POJAS

Karlini pojas se sastoji od dvije karline kosti, te krsne i trtine kosti kime. Karline kosti nastaju spajanjem triju kostiju, i to: Bone (ilium), Sjedne (ischium), i Preponske (pubis) kosti. Karlica titi organe u donjem dijelu trbuha i slui kao tjeme miia trbuha i natkoljenice. Gornji dio bone kosti, koji se palpira ispod koe, naziva se boni greben (crista iliaca), a na kraju ovog grebena nalazi se prednji gornji boni trn (spina iliaca anterior superior) i najizboenija taka se nalazi s prednje strane karlice. Sjedna kost karlice ima oblik slova L, iji vertikalni dio ini tijelo kosti, a vodoravni dio je grana (ramus). Sjedna kvrga (tuber ischiadicum) je najizboeniji dio i oslonac karlice s donje strane pri sjedenju. Preponske kosti desne i lijeve kraline kosti spaja hrskavini spoj, preponska simfiza. Dvije grane preponske kosti spajaju se sa bonom (gornja grana) i sjednom (donja grana) kosti, formirajui tzv. zapeaeni otvor izmeu njih.

Slika br. 14.: Karlini pojas[footnoteRef:12] [12: www.wikipedia.org.sr ]

5.7. KOSTI NOGE

Kosturi ruke i noge imaju slinu grau. Postoji jedna duga kost natkoljenice (butna kost, femur), dvije kosti potkoljenice (goljenina i lisna kost, tibia i fibula), i kosti stopala. Proksimalni kraj femura, glava (caput) ima pravilan oblik polukugle i artikulie se sa karlicom u zglobu kuka. Izmeu glave i trupa butne kosti je uski vrat. Na prelazu vrata u trup nalaze se dvije kvrge lateralno je veliki obrta (trochanter major), koji se palpira kao najizboenija taka bokova, i medijalno mali obrta (trochanter minor). Na obrtae se hvataju miii, koji pokreu nogu u zglobu kuka. Hrapava pruga (linea aspera) sa zadnje strane tijela butne kosti, takoe je tjeme butnih miia. Na distalnom kraju femura nalaze se dva zglobna tijela medijalni i lateralni kondil, koji formiraju koljenski zglob sa goljeninom kosti. Izmeu kondila nalazi se meuvorno (interkondilarno) udubljenje, gdje se nalaze unakrsni ligamenti koljena. Sa bone strane kondila nalaze se kvrge koje ine najizboeniji dio koljena i lako se mogu napipati ispod koe. Te kvrge (lateralni i medijalni epikondil) slue kao tjeme miia i ligamenata koljenskog zgloba.Iver ili patela je sezamoidna kost trokutastog oblika, koja se artikulie s femurom i titi koljeno s prednje strane. Uloena je u tetivu etveroglavog miia natkoljenice (kvadricepsa), te sprijeava njeno trenje s butnom kosti.Goljenina kost (tibia) je vea medijalna kost potkoljenice. Gornji kraj je proiren i formira medijalni i lateralni kondil sa dvije plitke povrine za zglob sa butnom kosti. Tetiva kvadricepsa hvata se na hrapavost goljenine kosti (tuberositas tibiae), izboinu na prednjoj strani odmah ispod koljenskog zgloba. Odmah ispod hrapavosti nastavlja se prednji rub tibie, koji se palpira ispod koe potkoljenice. U podruju skonog zgloba donji kraj tibije formira izboeni nastavak s medijalne strane, unutranji gleanj (medijalni maleol). Donji kraj lisne kosti ini spoljni zglob (lateralni maleol) i zajedno s unutranjim formira zglobno udubljenje za skoni zglob sa zglobnom kosti. Glavne funkcije lisne kosti (fibule), tanke kosti s lateralne strane potkoljenice, jesu da slui kao tjeme miia i da oblikuje skoni zglob. Gornji kraj, glava lisne kosti, artikulie se s tibijom ispod lateralnog kondila goljenine kosti i palpira se s lateralne strane ispod koljenskog zgloba. Kao i na podlaktici, unutranji rubovi kostiju potkoljenice (medijalni na lisnoj i lateralni na goljeninoj kosti) otri su i povezani vrstom meukotanom opnom. Kosti stopala dijele se na sedam tarzalnih kostiju, pet metatarzalnih kostiju i 14 lanaka (falangi) prstiju. Tarzalne kosti su znatno masivnije od karpalnih kostiju ake, budui da nose teinu cijelog tijela. Najvee su zglobna kost (talus), jedina koja se artikulie (u skonom zglobu) sa kostima potkoljenice, i petna kost, na iju se kvrgu sa zadnje strane, hvata ahilova tetiva. Tarzalne kosti se distalno artikuliuu sa pet metatarzalnih kostiju. Kosti prstiju, kao i na aci, sainjavaju po tri lanka za svaki prst, osim za palac, koji ima dva lanka.

Slika br. 15.: Kosti noge6. FUNKCIJA KOSTIJU

Kosti imaju vie glavnih funkcija, a to su: Zatita, Podupiranje, Produkcija krvi, Skladitenje minerala, Kretanje, Detoksifikacija, i Provoenje zvuka.Zatita kosti tite unutranje organe, kao to kosti lobanje tite mozak, a prsni ko titi srce i plua;Podupiranje kosti ine kostur i na taj nain dre sve organe na svom mjestu;Produkcija krvi kotana sr, koja se nalazi u dugim ili cjevastim kostima stvara krvne elije;Skladitenje minerala - u kostima se stvaraju rezerve mineral, vanih za tijelo, a najvie kalcijumifosfor;Kretanje- kosti,miii,zglobovi,ligamentii drugi zajedno pokreu ovjekovo tijelo;Detoksifikacija- kotano tkivo moe da skladiti teke metale, vadei ih iz krvi i tako titei druge organe. Ovi otrovi se kasnije polako razgrauju u tijelu; i Provoenje zvuka-Slune kosti(eki, uzengija i nakovanj), smjeteni uuhuprovode zvune talase, te su bitni zasluh.

7. SASTAV I STRUKTURA KOSTIJU

Kosti su sastavljene od dvije sljedee supstance, i to: Kolagena, i Minerala.Kolagen je organski material koji ini oko 60% zapremine i oko 40% teine kostiju, te na taj nain obezbjeuje elastinost kostiju.Minerali predstavljaju neorganski dio (oko 40% zapremine i 60% teine), koji kostima daje neophodnu vrstinu. To su neorganski kristali hidroksilapatita, Ca10(PO4)6(OH)2, oblika tapia, dijametra od 2 - 7 mm i duine 5 - 10 nm, ukupne povrine kod odraslog ovjeka oko 4x105 m2. Oko svakog kristala se nalazi sloj vode, bogate mnogim hemijskim jedinjenjima potrebnih ljudskom organizmu.Ako se kost potopi u kiselinu dolazi do rastvaranja minerala i ostaje samo kolagen, koji ima osobine viskoelastinih materijala i ponaa se kao guma. Ukoliko se kost upali, kolagen e sagorjeti. Ogroman procenat kotanog tkiva je inertan, ali to ne znai da je kost mrtva. Oko 2% kotanog tkiva predstavljaju osteociti, odnosno elije koje se, kao i sve druge ive elije snabdijevaju elementima potrebnim za njihovo funkcionisanje putem krvi. Rasporeene su ravnomjerno unutar kosti (u kolagenu), tako da odravaju kost u zdravom stanju.to se tie strukture kosti, ona moe biti: Kompaktna, i Sunerasta.Kompaktni dio kosti se nalazi na mjestu, koje je izloeno dejstvu sporadinih spoljnjih sila razliitog intenziteta, kao to je srednji dio femura.Sunerasta struktura kosti je karakteristina za dijelove koji ulaze u zglob. Prednost ovakve strukture u odnosu na kompaktnu strukturu je da: Dejstvu sila u zglobovima pruaju neophodan otpor sa manje materijala, i Zbog vee fleksibilnosti mogu da apsorbuju vie energije i kompenzuju dejstvo sila.

8. GRAA KOSTIJU

Graa kostiju se sastoji od sljedeeg: vrstog kotanog tkiva, koje jeproeto kanaliima, oko kojih su kruno poredane kotane elije, koje u meuelijski prostor izluujukalcijumifosfor,to kostima daje vrstou. Kanaliima prolazekrvne ileiivci; Hrskavice, kojaje glatka i vrsta, savitljiva nadopuna kostima, a smanjujetrenjeu zglobovima; Spuvastog kotanog tkiva, to je kotano tkivo ispunjeno upljinama i iarano malim potpornjima, koji ine kosti jakima ali ne i pretekima; Pokosnice, kojaobavija kost i vrsto prirasta uz nju. Graena je od posebnog vezivnog tkiva; i Kotane sri, odnosno cjevaste upljine dugih kostiju i upljine u spuvastom tkivu, koje su ispunjene kotanom sri koja proizvodi veinukrvnih elija.

Slika br. 16.: Graa kosti[footnoteRef:13] [13: www.wikipedia.org.rs ]

9. FUNKICONALNA ADAPTACIJA KOSTIJU

Ako se stepen koritenja nekog dijela tijela ili organa povea, organ se tada uvea ili hipertrofira, a u suprotnom dolazi do smanjenja ili atrofiranja. Isto vai i za kosti, samo to su promjene tada drugaijeg karaktera. Osteogeneza omoguava da se kost funkcionalno adaptira na sile koje na nju deluju. Ova adaptacija se odvija na dva naina: U smislu promjene strukture, i U smislu promjene forme (oblika).[footnoteRef:14] [14: Bajri O., Biomehanika sa kineziologijom (skripta), Fakultet sportskih nauka, Banja Luka, 2010. god., str. 26.]

Osteogeneza predstavlja proces postanka i formiranja kostiju. Oko 20.-te godine ivota kosti prestaju da rastu u duinu i nastavljaju da rastu u irinu, uz istovremenu razgradnju kotanog tkiva. Tada ova dva procesa stoje u dinamikoj ravnotei, budui da ukupna masa kosti u toku kraeg perioda postaje stalna. Zakon transformacije kostiju definisao je Julius Wolff 1892. godine i on glasi da svaka sila koja deluje trajno ili veoma esto na odreenu kost muskulatornog sistema dovodi do ovravanja te kosti, tj. do poveanja gustine kotanih elija i debljine kosti. Kost e uvijek prilagoditi svoju vrstinu srazmjerno stepenu optereenja koje se prenosi na nju. Ako se npr. kost podvrgne velikom optereenju, ona vremenom odeblja.Adaptacija oblika kostiju - Osteogeneza je, dakle, proces koji omoguava stalnu adaptaciju oblika kostiju u skladu sa silama koje na nju deluju. titei se od poprenih (transferzalnih) sila, kost se izvija, vri promjenu svog oblika teei da zauzme poloaj u kome e sile djelovati aksijalno u odnosu na tu kost. Na toj osnovi je nastao pokret dogiranja ( lagano tranje), koji je kasnije zahvatio itav svijet.

10. MEHANIKE OSOBINE KOSTIJU

Najvru supstancu ovjekovog tijela predstavljaju kosti. Kosti diktiraju stalni oblik tijelu, suprostavljaju se istezanju i pritisku, kako unutranji,h tako i spoljnih sila, a svojom vrstinom i oblikom uslovljavaju nain kretanja. U kretanju ovjeka veliku ulogu imaju duge, cjevaste kosti koje nisu ravnoomjerno graene, gledajui njihov presjek. U sutini, imaju tanje tijelo (dijafize) i proirene okrajke (epifize). Vea povrina artikulisanja potrebna je radi smanjenja pritiska u samom zglobu. U ovom sluaju je potrebno razlikovati pritisak od sile. Pritisak je direktno proporcionalan sili (F), a obrnuto proporciobnalan povrini (S).[footnoteRef:15] [15: Bajri O., Biomehanika sa kineziologijom (skripta), Fakultet sportskih nauka, Banja Luka, 2010. god., str. 26.]

P=F/SDuge kosti nisu ni sasvim ravne. One imaju luni oblik da bi se lake i sa umjerenim elasticitetom, suprostavile pritiscima kojima su izloene po uzdunoj osi kosti. Definitivno je dokaznao da se taj luk formira tokom ivota kao odgovor na spoljne sile koje dijeluju na ovjeka. i pored elasticiteta cjevastih kostiju, u biomehanikim analizama ih posmatramo kao savreno krute poluge. Kada se sila koja djeluje na kost povea do te mjere da ona vie nemoe odgovoriti elastinom reakcijom, ista prelazi u plastinu. Proces kotane adaptacije je vrlo spor proces. Smatra se da tipina zakrivljivanja dugih kostiju traju cijelog ivota. Pored toga, dokazano je da process ovravanja kostiju treningom i proces dekalcifikacije po prestanku treninga mjeri godinama. Naravno proces kalcifikacije je puno sporiji od procesa dekalcifikacije. Iz ovakvog procesa proizilazi i fenomen neusklaenosti vrstoe pojedinih elemenata lokomotornog aparata, kod mladih sportista, to moe za posljedicu imati akutne i hronine povrede.[footnoteRef:16] [16: Bajri O., Biomehanika sa kineziologijom (skripta), Fakultet sportskih nauka, Banja Luka, 2010. god., str. 27.]

11. ZAKLJUAK

Lokomotorni sistem omoguava ovjeku da se kree u prostoru. Elementi lokomotornog sistema su: Kosti, Zglobovi, i Miii.Prilikom kretanja, organizam je izloen dejstvu spoljanih i unutranjih sila, kojima miii djeluju na kosti za koje su vezani. Kostur ovjeka predstavlja osnovni oslonac ovjekovog tijela. On ovjeku omoguava uspravan hod. Takav hod doveo je do oslobaanja naih ruku i njegovog pretvaranja u univerzalni alat, sposoban za najsloenije pokrete.Kostur tijela se sastoji od kratkih, dugih i pljosnatih kostiju. Pokretljivost kratkih kostiju je, izuzetno, mala. Pljosnate kosti su pogodne kao zatita osjetljivih dijelova organizma. Kostur titi osjetljive unutranje organe ovjeka.vrsta lobanja titi mozak, a elastina rebra tite plua i srce. Kosti nam, uz miie, omoguavaju pokrete. Ljudski kostur, poput kostura svih ostalih kimenjaka, ine tri velike grupe kostiju, i to: Kosti glave (lobanja i lice), Kosti trupa (kima, prsni ko i karlica), i Kosti udova (ruke i noge).Duge kosti se sastoje od dijafize i epifize. Tipini kostur odraslog ovjeka se sastoji od 206 do 350 kostiju, zavisno od starosti ovjeka, iako ovaj broj moe biti razliit zbog anatomskih varijacija meu ljudima. (npr., odreeni broj ljudi ima dodatno rebro ili dodatni slabinski prljen).Muke kosti su obino vee i jae od enskih. enska karlica je plia i ira od muke. Muka karlica je dua i ua, dok enska karlica ima iri prostor u sredini, zbog lakeg poroaja. Kima je osnova cijelog kostura. Izgraena je od 33 prljena. Prljenovi su, meusobno, spojeni elastinim, hrskavinim ploicama, tako da se kima lagano savija. Gledano s boka, cijela kima je zakrivljena u obliku dvostrukog slova S. Takav oblik nam omoguava uspravan hod i ublauje udarce, odnosno djeluje kao elastina opruga. Postoje tri vrste veza meu kostima, i to: av, Hrskavica, i Zglob. avom su povezane kosti lobanje, kao elementi u slagalici. Takva veza je nepomina i vrsta. Hrskavicom su rebra elastino vezana za prsnu kost, te tako omoguavaju irenje prsnog koa, pri disanju. Zglobovi su pokretne veze izmeu dvije kosti. Zglobovi omoguavajuu razliite pokrete tijela.

12. LITERATURA

1. Bajri O.: Biomehanika sa kineziologijom (skripta), Fakultet sportskih nauka, Banja Luka, 2010.2. Mihalj M., Obradovi D.: Opta anatomija, Zmaj, Novi Sad, 2004.3. Mirjani D., Janji J., atraji J.: Opta fizika i biofizika, Matigraf, Banja Luka, 1993.4. Rakovi D.: Osnovi biofizike, ASC & EPFG, Beograd, 2008.5. www.academic.kellogg.cc.mi.us 6. www.biomehanika.er.rs 7. www.bmi.mas.bg.ac.rs 8. www.metropolitan.edu.rs 9. www.planeta.org10. www.savremenisport.com 11. www.unizg.hr 12. www.vss.edu.rs 13. www.wikipedia.org.sr

1