-
Logika politike scene Srbije (zbornik sa Dvogled2)Logika belih
listiaLogika kritiara belih listiaLogika lustracije, neoliberalizam
i teritorijeNeoliberalna logikaPotezi na politikoj sceni SrbijeLeva
i desna kritika neoliberalizmaNeoliberalizam za ljudskim licem i
levi neoliberalizamTrite i zajedniki fondLogika politike scene
Srbije
Logika belih listiaPoto nema smisla objanjavati, hajde da
crtamo. Koja je logika belih listia?
-
Pod belim listiima (BL) emo ovde podrazumevati grupu iji lanovi
su odbili da glasaju za postojee stranke, bilo precrtavanjem listia
na izborima 2012, bilo apstinencijom ili precrtavanjem na prolim
izborima.
ta je bila njihova logika?
Oni su smatrali da, u odnosu na kriterijum K, ne moe da se glasa
za postojee stranke.
To ne znai da su sve stranke iste, nego da su iste po tome da ne
prolaze kriterijum K.
Na ovaj nain, beli listii pokuali su da osnae kriterijum K.
Kritiari belih listia (KBL) smatrali su da se mora izabrati
izmeu opcija A i B, i to uglavnom zato to je opcija A potpuno
neprihvatljiva (o tvrdnji da se u demokratiji mora izabrati izmeu A
i B govorili smo ovde). Njihov kriterijum je nii od kriterijuma
belih listia, jer kod kritiara kriterijum prolazi grupa B, dok kod
belih listia kriterijum ne prolaze ni A ni B.
Ko je od ove dve grupe vie doprinosio drutvu?
BL trae da se potuje vii kriterijum, KBL da se potuje nii
kriterijum.
Da li e drutvo biti bolje ako se potuje vii ili nii kriterijum?
Verovatno e biti bolje ako se potuje vii kriterijum.
Sada argument moe da bude: dobro, dok ste se borili za vii
kriterijum, opcija A je pobedila B, iako je u nekom smislu (ako se
taj smisao tie Lustracijskog uma (LU) to je onda posebna bitna
tema) gora od B (iako su obe ispod kriterijuma).
Odgovor: da, to je mogua cena zalaganja za vii kriterijum.
Meutim, posle nekog vremena zalaganje za vii kriterijum je
imperativ.
-
Na to KBL odgovaraju da im je opcija BL detinjasta, besmislena,
i TO je u stvari glavni argument u korist opcije belih listia:
zalaganje za vii kriterijum ne moe biti besmisleno. Moe biti
odbaeno: Srbija je nesposobna za bilo kakav vii kriterijum itd.,
ali ne moe biti besmisleno.
U tom smislu, svako zalaganje za vii kriterijum je filozofija
ili logika belih listia.
I posle izbora.
Logika kritiara belih listiaOpisali smo logiku belih listia u
prolom lanku, meutim, ne manje vana je i logika kritiara belih
listia. Razlika je poznata: kritiari belih listia zalagali su se za
obavezno glasanje za manjezlo.
Drugim reima, za njih su SPS i SNS stranke za koje se ne sme
glasati i u vezi kojih sve treba uiniti da ne budu na vlasti, pa
treba glasati protiv njih, ma ko da je na drugoj strani.
Nedavno je ova logika dobila dobru ilustraciju u intervjuu koji
je dao Dejan Ili za RSE. On tu protestvuje protiv izjave Vesne Pusi
da Nikoli i Vui nisu odgovorni za zloine, reima kako je nije
sramota. Odnosno, Vui i Nikoli su odgovorni za zloine i zbog toga
ne treba glasati za njih, treba glasati za bilo koga ko nije
odgovoran za zloine i treba se zalagati da pomenuti odgovaraju za
zloine, odnosno, za lustraciju.
Po kritiarima belih listia je, dakle, glavni politiki zadatak
zalagati se za lustraciju funkcionera SPS i SNS iz devedesetih.
Ovde je dobro dati jednu napomenu. Dananji kritiari belih listia
na izborima 2014. mogu biti i beli listii sa izbora 2012. Ali,
oigledno je da postoje dve dvrste belih listia u tom smislu.
Prvi
-
beli listii, o kojima smo govorili proli put, nisu glasali ni za
jednu stranku jer sve ne prelaze odreeni kriterijum, iako su
odustali od programa lustracije (ili nikad nisu bili za nju). Drugi
beli listii su zadrali program lustracije, ali nisu hteli da
glasaju ni za DS ili LDP, upravo da ih opomenu da su odustali od
lustracije. Ova razlika se ogleda u protestu zbog pomirenja DS i
SPS iz prole vlade. Dve godine kasnije, ovi drugi beli listii
zakljuili su da, iako opomena nije urodila plodom, ipak je opasnost
od SNS tako velika da treba odustati od kanjavanja DS ili LDP i da
treba glasati protivVuia, odnosno za DS. Neki su iako su u principu
u ovoj grupi, odluili da i dalje protestvuju.
Dakle, na problem nisu samo stranke DS i LDP koje nisu
zadovoljavajue, ve je problem i to to se ne slaemo oko toga kakve
bi one trebalo da budu. Dosta uticajan deo javnosti smatra da bi
one bile uspenije i da bi povratile kredibilitet kada bi se
postavile otrije prema vlasti, sledei u krajnjoj liniji logiku
lustracije. Drugi deo javnosti, koji je po mom miljenju
zastupljenijimeu samim biraima, a redak meu onima koji govore
javno, smatra da bi DS i ostali mogli da povrate podrku jedino ako
bi promenili staru agendu, zaboravili na lustraciju i pokazali se
boljimod SNS i SPS na sada aktuelnim temama.
Ko je u pravu? Da malo analiziramo.
Dakle, kritiari belih listia (KBL) zalau se da se i dalje
insistira nalustraciji, SNS i SPS su odgovorni za zloine itd.
Po meni, ov strategija ima tri mane. Najpre, lustracija vie nije
verovatna, ak je pre godinu dana istekao i desetogodinji rok da se
ona primeni, a da nije primenjena nijednom, iako su u toku tih 10
godina vladale post5oktobarske stranke. Drugo, pitanje je da li bi
skoro 20 godina kasnije bilo i ispravno bilo kakvo suenje ili
pravno sankcionisanje aktera iz devedesetih o kojima se sada
radi.To su politiari kojima se zamera da su bili u strankama, da su
morali znati itd, ali teko da bi to moglo da se prevede u neke
-
pravne norme. Njihova kazna je 12-godinja apstinencija od
zvanine vlasti i moralni problem koji imaju i sada. Tree,
lustracijaje sada potpuno izvan fokusa graana. To se naravno vidi i
po rezultatima poslednijh izbora. 4/5 parlamenta ine stranke ije bi
elnike, po kritiarima belih listia, trebalo lustrirati.
Dakle, opozicija, koja skoro nestaje, ima dve mogunosti:
1) Ili e posluati KBL, koji su glasali za njih, i jo vie
insistirati na lustraciji elnika SNS i SPS.
2) Ili e posluati BL (apstinente), koji nisu glasali za njih na
poslednjim i pretposlednjim izborima, a koji kau da treba na sada
aktuelnijim temama da pokau da su bolji od SNS i SPS.
Mogue je to i kombinovati, ali je to teko, to su dosta
suprotstavljene logike. Na poslednjim izborima, DS je napravila
koaliciju sa Novom strankom, koja je imala otar kurs, blizak
lustracijskom, ali nekog velikog rezultata nije bilo.
Pa ipak, i ta odluka pokazuje koliko je lustracijska logika jo
uvek uticajna. Mogue je, naravno, na njoj insistirati do kraja
(uprkos Vesni Pusi), ali se isto tako moe dogoditi da sadanja
opozicija sa tom logikom i nestane
Druga mogunost je da okrenu list i probaju neto drugo. Moj
predlog je da moda najzad naue ta je taj neoliberalizam. To jesada
aktuelno.
Logika lustracije, neoliberalizam i teritorijeRanije smo
utvrdili da je u centru logike kritiara belih listia lustracija.
Logika lustracije se takoe moe izraziti jednostavnom formulom:
Individulna krivica (IK) Kolektivna krivica (KK)
-
IK KK
Dakle, lustracijski um iz injenice individualne krivice izvlai
zakljuak o kolektivnoj krivici zajednice zloinaca, obino neke
grupe, partije ili nacije. Ova logika se ne moe opravdati, poto
prebacuje krivicu na sve pripadnike zajednice pod ovim ili onim
izgovorom. Ovo ne treba meati sa odgovornou za moralni poredak koja
je zaista na svakom lanu zajednice, ali se iz ove odgovornosti ne
moe izvesti krivica.
Naravno, logika lustracije moe biti usvojena iz razliitih motiva
(recimo nezadovoljstva nepravdom, nekanjavanjem individualnih
zloina itd), ali zbog toga nije manje pogrena. Ono to je ovde vano
je da logika lustracije ima efekte koji mogu imati direktne i
upotrebljive politike posledice.
Budui da se logikom lustracije krivica prebacuje na kolektive,
ime se konstituie kolektivni zloin, ovaj zloin i krivica vezana za
njega mogu posluiti za politiku diskvalifikaciju grupe o kojj se
radi. Taj postupak bi se mogao nazvati zloinizacija. Cilj
zloinizacije je da grupa koja je njen predmet izgubi politika prava
u korist nekog drugog. Zloinizacija ne znai da se zloini nisu
dogodili, meutim, individualna krivica za zloine ne povlai eljene
politike koristi. Jedino kolektivna diskvalifikacija to ini.
Postupak zloinizacije je pravilo u propagandi koja prati
politike sukobe. Na primer, jedna kontinuirana zloinizacija uspeno
je izvedena, a i jo se izvodi, preko izjednaavanja socijalistike
idejesa zloinima partizana ili Staljinovim logorima. Slino je i
danas na primer, poreenje Putina sa Hitlerom je isti postupak, iji
je cilj da se ospore akcije jedne strane u politikom sporu,
odnosno, da se jednoj strani u teritorijalnom sporu da
prednost.
U dnevnoj politici je isto. Optuba da su SPS i SNS zloinake
stranke, to je u Srbiji glavni izraz lustracijske logike, dugo
godinaje bila jedna od kljunih osnova legitimacije novih vlasti. I
kritiari belih listia, tretirajui ove stranke kao apsolutno zlo, u
stvari se
-
dre istog postupka. S druge strane, hapenjima i kampanjom u
tabloidima, nove vlasti pokuavaju da post5oktobarske stranke
izjednae sa lopovlukom i korupcijom, po istom propagandnom
modelu.
Zloinizacija, dakle, uvek ima za cilj omoguavanje nekom drugomda
uradi isto ono zbog ega inkriminie svog oponenta: zloini
socijalizma slue neoliberalnoj revoluciji i pravdanju intervencija
po svetu, korupcija opozicije omoguava apsolutnu autoritarnu novu
vlast, zahtev za lustracijom titi sadanju opoziciju od kritike i
proizvodi zahtev da se obavezno glasa za njih itd.
Kolektivna krivica uvek slui neijoj samovolji. Leve stranke, ako
postoje, su pod stigmom zloina komunizma, to rezultuje zahtevom da
se izleimo od socijalistikog samoupravljanja, a suprotna strana u
nekom teritorijalnom sporu po pravilo je identifikovana sa zloinom.
Spojeni sudovi ove logike razlog su zato ideoloki sporovi ne
jenjavaju sa vremenom, jer je uvek potrebno sebi omoguiti
samovolju, a sve druge diskvalifikovati. ak i pria parazitskom
sistemu sledi istu logiku.
Logika lustracije, koja sledi poznatu plemensku logiku u kojoj
se pominju i krave, sasvim se uklapa u osnovnu logiku negacije
postojanja univerzalnih vrednosti (to je neoliberalna logika u irem
smislu).
Ako se isprate sve njene varijacije, logika lustracije zauzima
ogroman deo naeg javnog govora i osnova je veine politikih
kampanja.
Neoliberalna logikaZanimljivo je da se neoliberalizam, koji je
esto oznaen kao pojam koji je nejasan, zasniva na logici koja ima
samo jedan lan: Ako je neto javno treba da bude privatno.
Dakle,
-
J P
Nije teko proveriti da li neoliberalna logika kod nas postoji.
Reforme o kojima se sada govori sastoje se od sleenja ove
logike:
Vui: Kresanje javnog sektora, agresivno jaanje privatnog (naslov
iz novina)
Javna preduzea treba privatizovati, skoro sva, a ne
PUTINIZOVATI. tvit lidera NS Zorana ivkovia.
Prednost jaanju privatnog sektora (naslov u Politici)
Ova logika se predstavlja kao samorazumljiva. To su, navodno,
reforme oko kojih postoji konsenzus, koje ekamo 25 godina i koje
predstavljaju izleenje od socijalistikog samoupravljanja.
U stvari, ova logika je pogrena. Glavni razlog za to je u
injenici da su neke stvari u dravi strukturni monopoli (pa je
nemogue obezbediti konkurenciju) ili predstavljaju neizbene i
korisne socijalne funkcije drave (pa se ne mogu uvek naplaivati)
ili ne mogu biti zaista privatne jer predstavljaju infrastrukturu
koju koriste svi (pa se sa njima ne moe slobodno raspolagati)
itd.
Takoe, sasvim je netano da najrazvijenije zemlje slede ovu
logiku. Na primer, Finska ima samo dravno kolstvo (najbolje u
svetu), Norveka ima dravnu telefoniju i naftnu industriju itd.
Vaenje neoliberalne logike kod nas se obezbeuje monopolom u
medijima (koji svi plasiraju skoro iskljuivo neoliberalnu logiku) i
klasinim propagandnim sredstvima (na primer, strahom od bankrota
ili obeanjem bolje budunosti ili falsifikovanjem stvarnosti (tu
spada esto ponavljana reenica da privatni sektor finansira
javni).
Supremacija neoliberalne logike u naoj javnosti i u programima
politikih stranaka je oigledna. Kao to se vidi iz gornjih
primera,
-
neoliberalnu logiku dele i vlast i opozicija i javnost u
dominantnim medijima.
Alternativna logika neoliberalnoj je na marginama.
Potezi u domaoj politikoj igriNaa trenutna politika igra igra se
pomou samo 5 poteza.
Poto smo obradili glavne oblike logike u naoj politici, moemo
daod njih sastavimo kompletnu emu.
U naoj politici ima svega nekoliko poteza koje igrai igraju, a
koji odgovaraju respektivnim logikama: neoliberalnoj logici (NL) i
lustracijskoj logici (LL u dve varijante vezane za zloine i za
korupciju). Osim ove tri logike, tu je i sve manje zastupljena
nacionalistika logika (NcL) i na marginama kritika prethodnih
nedemokratskih logika. (LBL logika belih listia).
itava politika igra igra se samo na osnovu 5 poteza:
1) Vi ste lopovi, mi smo poteni (trenutna varijanta
(kontra)lustracijske logike, koja obezbeuje samovolju
novouspostavljene aspolutne vlasti)
2) Vi ste zloinci, mi smo pristojni (klasina lustracijska
logika)3) Vi ste paraziti, mi radimo (neoliberalna logika
privatizacije,
bolnih rezova itd.)I mimo ovih, jedan sve manje zastupljeni
potez:
4) Vi ste izdajnici, mi smo Srbi (nacionalistika logika)I jedini
demokratski potez:
5) Vi se ne bavite javnim interesom, niste zasluili glas (potez
belih listia)
Prva tri poteza ispunjavaju skoro celi politiki prostor.
Politika budueg premijera je, na primer, spoj poteza 1 i poteza 3,
ak uz koketiranje sa potezom vi ste zloinci, makar preko istraga
Miloevievih zloina koje se stalno najavljuju. Tabloidi slue da
naglase potez 1: Vi (DS, SPS i drugi) ste lopovi.
-
Opozicioni mediji, kojih je sve manje, kao i sama opozicija
(DS), jouvek igraju prevashodno potez 2: Vi ste zloinci, sa sve
manje uspeha.
Zanimljivo je da, iako je ideja o kraju nacionalizma kao
dominantne ideologije u Srbiji bila osporavana, nacionalistika
logika danas tavori na marginama. Nacionalistike stranke (DSS,
Dveri, SRS) nisu ule u parlament i mada se nacionalistika logika jo
uvek u razblaenom obliku provlai kroz javni govor glavni igrai vie
uopte ne koriste osnovni nacionalistiki potez Vi ste izdajnici.
Dodue, snaga sa kojom je nekada taj potez koriten umnogome je
odgovorna za intenzitet dananje poruke Vi ste lopovi.
Meutim, sve je to manje vano. Danas su na dnevnom redu reforme,
odnosno izleenje od socijalistikog samoupravljanja ili od
parazitskog sistema zavisno od toga ko govori.
Sva etiri glavna nedemokratska poteza u stvari su jedan potez
ija je osnovna crta omoguavanje neije samovolje (nacionalista,
kapitala, apsolutne vlasti, demokrata) i neutralisanje drugih iz
politikog prostora.
Postoji i peti, ovog puta zaista demokratski, potez, koji je,
naravno, takoe na margini, ali ipak vri neki uticaj. To je potez
koji su preduzeli beli listii u svim svojim formama: Vi ste
nedemokrate, ne titite interese graana, odnosno, javno dobro, sa
dodatnim potezom neglasanja za stranke koje ne ponude dovoljno
reenja u javnom interesu.
Politika klasa unisono je ovaj potez ocenila kao besmislen.
Ideelno, idealno i realnoU nastavku prie o logici na domaoj
politikoj sceni sada emo obraditi pojmove ide/e/alnog i realnog.
Logika u kojoj vanu ulogu igraju ovi pojmovi na neki nain je jo
manje svesna od logika koje
-
smo ve obradili. Ipak, ova logika vri jednako znaajan uticaj na
politiku i drutvo. Ona predstavlja nain na koji mislimo, a da o
tome skoro nikada ne razmiljamo.
Nego da se bacimo na pojmove. Prvi par pojmova je ideelno i
realno. U najkraem, ovde se radi o opoziciji izmeu onoga to postoji
u govoru ili ideji i onoga to postoji u realnosti, izvan govora. Na
primer, kada kaem Ja nikada ne pijem to je jedan iskaz koji opisuje
jednu moguu realnost. U realnosti ja zaista mogu da ne pijem uopte,
da pijem ponekad ili da budem pijanac. Ta ista razlika postoji i na
nivou onoga to smatramo da je dobro raditi ili da treba raditi. Na
primer, mogu da kaem Treba piti jednu au vina, uz ruak i onda da to
inim ili ne inim.
To je dakle, razlika, IDEELNO REALNO. Poto je ona jednostavna,
ve vidim da bi neko mogao da protestvuje: ta e nam onda IDEELNO,
teorija i ideje, dovoljno je da radimo to to bi priali, Hajde da
radimo, a ne da priamo! itd. Meutim, ideelno je veoma vano i bez
njega ne moe skoro nita samo da se radi.
Tri su razloga za to:
1) Neke stvari nisu jednostavne kao piti vino uz ruak, potrebno
je objasniti kako i ta da se radi (nauke postoje zbog ove
okolnosti)
2) Osim toga, postoji potreba da vie ljudi deli iste ideje ako
sarauju na nekom poslu (to je razlog zato treba i govoriti, ane
samo znati ak i komplikovane ideje)
3) I najzad, ako vie ljudi neto radi, oni se moraju dogovoriti
koja ideja e biti ostvarena, poto vie ljudi po pravilu ima vie
ideja.
Sada je znaaj razlike IDEELNO REALNO ve malo jasniji. Oni koji
imaju neto protiv teorije, zapravo: 1) smatraju da je sve
jednostavno 2) da ljudi ne moraju znati na osnovu kojih ideja rade
i 3) da se pitanje izbora ta da se radi, moe reiti na neki drugi
nain, osim raspravom izmeu slobodnih ljudi.
-
Drugim reima, protivnici teorije su obino protiv
inteligencije,transparentnosti i slobode, odnosno, dosta su
autoritarno usmereni. Sada smo ve blie naoj realnosti. Problem naeg
drutva je upravo to to je njegova politika kultura
antiintelektualna, tolerie netransparentne poslove vlasti i
autoritarna.
Dakle, ideje, misli, govor su vani. Vano je i ta kaete da ete
raditi, a ne samo ta radite. Vano je i raspravljati o tome to treba
da se radi, a ne samo raditi. Na antiintelektualizam i
autoritarnost ima i svoj jeziki izraz u pomenutoj ironiji prema
teoriji i posebno prema filozofiji. Nemoj da filozofira, precizanje
izraz naih problema.
Jednom kada se ustanovi kultura neprijateljstva prema teoriji,
treba pronai i neku osobinu teorije koja je diskvalifikuje i kod
nas se to najee ini izjednaavanjem teorije i ideala IDEJA i IDEALA.
Navodno, teoretiari se bave idealima, pri emu se podrazumeva da je
svaki IDEAL praen nedostacima. On je najee prikazan kao nemogu,
povezan sa eljama predlagaa i nepraktian (nepovezan sa tekoama koje
su povezane sa njegovom realizacijom). Uz sve to, pretpostavlja se
da teoretiar-idealista govori ono to svi zanju da treba, ali to
treba i uraditi, a tu su prave tekoe. Ovim se ponovo dolazi do
onoga od ega se i krenulo. Teorija je suvina svi znaju ta
treba,jedino niko nee ili ne moe.
Ovi nedostaci koji navodno prate svaku teoriju lako se mogu
izbei. IDEAL bi naprosto mogla biti ona teorija, onaj opis stanja i
namera, koji se smatra najboljom, pa prema tome i ostvarivom,
realnom i praktinom. Meutim, ova redefinicija pojma IDEAL, kojabi
ga skoro sasvim pribliila pojmu IDEELNO, koji smo opisali ranije,
skoro se nikada ne preduzima. Razlog tome moe biti samou tome da bi
se na ovaj nain TEORIJA kojoj je ve namenjena
-
uloga neeg suvinog i problematinog, prebacila u domen korisnog i
neophodnog, a to nam ne dozvoljava naa antiintelektualna,
autoritarna i netransparentna politika kultura.
Teoriju i javnost ne volimo i zbog navika koje nas odvraaju od
javnog iznoenja stavova da se ne bi zamerali vlastima ili zbog
injenice da javni stavovi u principu obavezuju, pa se ne mogu
bezposledica menjati itd.
No dobro, kakve veze ova apstraktna struktura IDEJA IDEAL
REALNOST ima sa konkretnom politikom? Nije valjda da naa politika
zavisi od ovakvih struktura, a da nije prosto racionalna praktina
delatnost, u kojoj svi racionalno odluuju na osnovu realnih
razloga, jedino izbegavaju da nas o tome obaveste? Poto je na ovaj
nain opisana autoritarna politika kultura, ona mora imati veze sa
svim naim poslovima.
Ako teorija nije bitna, ve samo praksa, ako se podrazumeva da
svi znamo ta treba, samo to treba uraditi, onda e vaea nemuta
teorija biti samo jedna. ak i ako ih je vie, one mogu biti sam
mnotvo nepraktinih idiosinkratinih ideja, nevanih u odnosu na
praksu koja e ih ionako izmeniti. Kakav bi mogao da bude oblik
politikih rasprava u takvom drutvu?
Moemo ovu opteprihvaenu nemutu teoriju oznaiti sa I (od ideja
ili ideal), aktere koji je zastupaju sa H (od homo ovek) a saR bi
oznaili izglede njene realizacije. ema (1) bi bila ova:
H I
R
Poto vaeu, nemutu, IDEJU podravaju svi, jedini nain za sticanje
prednosti u odnosu na konkurentne nije neka drugaija ideja, nego
neka vrsta ad hominem argumenata: ideja je dobra,
-
ali vi niste oni koji treba da je sprovode ili ideja je dobra,
ali je vi ne mislite sprovesti. U proloj kampanji argumentacija je
imala upravo ovaj oblik: Birajmo original, a ne kopiju, ne smemo
glasati za stranke devedesetih, oni nas vraaju u devedesete itd.
Druga linija argumentacije je: Oni samo priaju o reformama, a nee
ih sprovesti. Same reforme, nisu skoro nikada ni razraene, ni
diskutovane, potpuno u skladu sa osnovnom emom neprijateljstva
prema teorijskim pitanjima.
To znai da trenutna Neoliberalna teorija (NT) kojom se
opravdavaju planovi u politici, nije teorija u pravom smislu: to je
skup tvrdnji od koji su neke prihvatljive, a neke potpuno
manipulativne i obmanjujue, a da se i jedne i druge ponavljaju u
javnosti samo kao izgovori i opravdanja u iju se validnost skoro
nikada ne ulazi.
Nama je autoritarna politika kultura vei problem i od same
neoliberalne teorije koja trenutno dominira u toj autoritarnoj
kulturi. Ta autoritarna kultura i tu teoriju ini samo praznom
ljuturom, koja nije puno vie od izgovora. Znak razbijanja ove
kulture bie jedino rehabilitacija upravo teorije, a nita se ne
initee od toga. ema (2) bi onda mogla da bude:
I1 I2 H1 H2
R
I1 i I2 su alternativne Ideje, a postojanje alternativnih ideja
otvara mogunost da realnost doe do izraaja, kao deo argumentacije
koja se pojavljuje u takmienju tih ideja.
Videemo, trenutno imamo jednu ideju (NT) i emu 1. Odnosno,
pravog IDEELNOG ni nemamo. to je daleko od IDEALNOG. A REALNO NAM
JE U SKLADU SA TIM.
-
A, kao to neko ree, nema praktinije stvari od dobre teorije.
Leva i desna kritika neoliberalizmaVe smo rekli da neoliberalna
logika ima samo jedan stav: Ono to je javno treba da bude
privatno:
J P.
Meutim, kritika ovog stava ne mora slediti jedinstvenu
logiku.
Desnoj kritici neoliberalizma smeta to je neoliberalizam
doktrina koja dolazi sa Zapada i to su kupci javni preduzea
stranci. Zbog toga neolioberalizam moe imati negativnu konotaciju
ak i na desnici. Kada se bolje pogleda, vidi se, meutim, da desnica
nemanita protiv relacije J P, samo ukoliko kupci nisu stranci.
Desnica je uopte orijentisana na privatno vlasnitvo i sa
neoliberalizmom deli sve stavove o uasnoj dravnoj svojini,
negativan stav prema levici uopte (Jugoslaviji, partizanima, Titu
itd.).
Ukratko, nacionalistika kritika neoliberalizma nema nita protiv
njegove logike, nego protiv naglaavanja njegovog porekla i
protivstranaca. Oni se zapravo ale to stranci nisu iskljueni.
Meutim, ak i opozicija nae-strano ukazuje da je nacionalizam
partikularsitika doktrinan koja je potpuno u skladu sa irom
neoliberalnom logikom. Nacionalizam i neoliberalizam su deo iste
ire logike.
I sa leve strane su mogue razliite vrste kritike. Moete
kritikovatineoliberalni kapitalizam u ime tzv. realnog socijalizma
(povratka na staro). Tu na neki nain pristajete na jedan od trikova
neoliberala koji kau da postoje samo te dve opcije, samo sada
suprotno od njih gledate na taj izbor.
Opet, moete kritikovati sadanje stanje, koje ne elite da zovete
neoliberalnim, jer neoliberalizam nema nikakve veze sa sadanjim
stanjem. Onda sadanje stanje (realni
-
neoliberalizam) kritikujete u ime idealnog. esto se za sadanje
stanje optuuje nacionalizam, ratovi i burazerska ekonomija kojaje
nastala u tom kontekstu. Ova kritika pati o nemogunosti da se
sagledaju mane neoliberalizma kao teorije, a ne samo mane sadanjeg
stanja.
Mogua je i jedna drugaija leva kritika neoliberalizma. Ona je
leva po tome to se zalae za vie zajednikih stvari i univerzalne
vrednosti, pa je po tome levlja od neoliberala. Ali, ona ne
pretpostavlja da je realni socijalizam alternativa, nego da je
reenje u nekoj vrsti meavine privatnog i javnog u srazmeri koja
prati logiku univerzalnog i partikularnog. Ovu srazmeru treba tek
pronai.
Dakle, 1 desna i 3 leve kritike. Poslednja se ini
najproduktivnija i najrea.
Tu su i dve dodatne kritike, koje su neodreene u pogledu desnog
ilevog, ali o njima u sledeem postu.
Neoliberalizam sa ljudskim licem i levi neoliberalizamOsim
prethodno opisanih vrsta kritike neoliberalizma, postoje kod nas
postoje jo dve koje igraju zapaenu ulogu u javnosti. Ove dvekritike
su na neki nain insajderske, jer doteruju neoliberalizam sa
izvesnom dozom neodreenosti po pitanju da li ele da budu
identifikovane sa njim.
Kod nas ih simbolizuju Aleksandar Vui i Saa Radulovi (Duan
Pavlovi i drugi).
Zvanina varijanta neoliberalizma je tzv. Neoliberalizam sa
ljudskim licem. Oni smatraju da je neoliberalizam najzdraviji
sistem, ali da se u naim uslovima mora brinuti za ljude koji e
njime (privremeno) biti pogoeni. Ovoj varijanti pribegavaju ljudi
koji su realni u tom smislu da bi voleli da se mehaniki
priklone
-
novom sistemu, ali da imaju i razlog da njegove norme ne
potuju.Za njih je karakteritina ambivalencija Mi bismo, ali ne
moemo.
Druga insajderska kritika je pomenuti levi neoliberalizam.
Zastupnici ovogo stava vole da kau neoliberalizam nije reenje,u
smislu da je loe ostaviti da sve odnose uredi trite, pa zato tritu
dodaju levu komponentu, univerzalnu zdravstvenu zatitu, na primer.
Problem sa ovom kritikom to je deo koji je ostavljen tritu takav da
je sve uraeno sasvim na neoliberalni nain ( i dalje se ne vide
unutranja ogranienja privatnog vlasnitva).
U neku ruku, obe kritike su neoliberalne u sutini, ali dodaju
element ljudskog lica. Jedan kroz neodreeni drugi princip koji
dozvoljava oportunistiko ublaavanje neoliberalnih mera, a drugi
kroz ugraivanje levog principa u ideal koji bi onda dosledno bio
primenjen.
Ova razlika odgovora razlici izmeu realnih i idealnih
neoliberala okojoj smo govorili ranije. Realni su spremni da ad hoc
odlau reforme, a idealni bi ih odmah primenili prema planu.
Kritika neoliberalizma dakle ima ove oblike:
Neoliberalizam sa ljudskim licem
Levi neoliberalizam
Nacionalistikakritika
Socijalistika kritika
Kritika burazerske ekonomije koja nema veze sa samim
neoliberalizmom
Kritika u ime meavine privatnog i javnog vlasnitva
Samo poslednja negira sam princip neoliberalizma.
Trite i zajedniki fond
-
Ekonomija svake drave sastoji se iz dva dela: dela koji pripada
tritu i zajednikog fonda (budeta) iz koga se finansiraju stvari
koji su zajednike i neophodne svima.Mi smo poslednje godine
potroili na to da osporavamo potrebu zazajednikim fondom (uasna
dravna svojina, zadnji socijalizam,alajbegova slama itd) umesto da
se zapitamo ta treba da se finansira iz zajednikog fonda, a ta
ne.Iz zajednikog fonda bi trebalo da finansiramo sve stvari koje ne
elimo da budu privatne bilo zato to ih svi koristimo (putevi,
vodovodi, gradski prevoz) bilo zato to ne mogu imati konkurenciju
(administracija, sudovi, opet vodovodi, elektromrea)bilo zato to
tako hoemo (delovi Telekoma, na primer), ili to hoemo zbog napretka
drutva (obrazovanje), demokratije (deo medija) ili zbog
solidarnosti (zdravstvo).Dakle, ove stvari finansiramo iz
zajednikog fonda zato to ne elimo da budu na tritu. Kad se bolje
pogleda sve dobro ureenedrave imaju ovaj deo ekonomije. Ono to se
finansira iz budeta obino nije privatno, takoe i ono to koriste svi
(strukturni monopol) obino nije privatno.Naravno, postoje i drave,
kao naa, u kojoj je popularna pria da je dravno vlasnitvo nuno
neefikasno i u kojoj je popularna teorija da je zajedniki fond
partijski plen. Tu teoriju stranci i kapital naravno podravaju:
dakle, vi kaete da ste nesposobni da rukovodite zajednikim vaim
stvarima, i mislite da je dobro date stvari budu na tritu. Pa,
dobro, evo mi emo kupiti te strukturne monopole pa emo se ve snaiU
konceptu zajednikog fonda, ne pojavljuju se subvencije ukoliko
pojam subvencije podrazumeva da se neto pomae dok ne izae na trite
ili zato to je nesposobno da bude na tritu. Iz zajednikog fonda se
finansiraju stvari koje ne elimo da budu na tritu.Na primer, Blic
moe da bude privatna novina i na tritu zato jer na kiosku ima mesta
za 20 dnevnih novina (recimo), a vodovod ne
-
bi trebalo da bude na tritu zato to se bez njega ne moe i zato
to u kupatilu nema mesta za 20 slavina (ili?).Kad imate jasnu svest
o zajednikim stvarima, onda se u vezi sa njima ne postavlja pitanje
dravnog monopola i konkurencije. Privatne stvari moraju da postoje
na tritu koje se odvija mimo ovih zajednikih stvari. Kod nas vlada
druga logika: stalno ujemo kako dravni mediji, na primer, stavljaju
druge medije u neravnopravan poloaj, ili da dravni Telekom naruava
konkurenciju.Ako vam je potrebna jasna ilustracija: Zato ne postoji
konkurencija meu sudovima ili meu administracijama u jednoj dravi?
Pa da idemo kod onog sudije koji presuuje u nau korist i one
adminstracije koja je jeftinija?Ps.Kapital je naao reenje za ovu
zagonetku. uli ste da je njegova prednost to to moe da bira izmeu
raznih zemalja ba po vim kriterijumima. Jedino vi, u principu, ne
moete.
Logika politike scene SrbijePotezi u politikoj igri uvek su
povezani sa nekom logikom, bilo da se u logici trai opravdanje za
njih ili su stvarno posledica neke logike. Logika je, pak, deo
nekog znanja, a budui da je znanje ogranieno, mogue je skicirati
logiku koja postoji na nekoj politikoj sceni. Ona e odraavati
ukupnu politiku prirodu i kulturu nekog podneblja, u ovom sluaju,
Srbije.
Politika logika se u principu moe podeliti na nedemokratsku
(onukoje je u nekom partikularnom interesu) i demokratsku, odnosno,
onu koja se zasniva na nekim univerzalnim (demokratskim)
vrednostima. Na alost, kod nas preovlauje nedemokratska logika u
raznim varijantama. Razlozi za to su i u ekonomskom sistemu i u
autoritarnoj politikoj kulturi. Ba zbog toga, krenuemo od jedne
logike koja je pokuala da prodrma ustaljena
-
pravila u politici logike belih listia. Ova logika
suprotstavljala se i negirala preovlauju nedemokratsku logiku na
sceni logiku lustracije (diskvalifikovanja drugih iz politkog
polja).
Logika belih listia
Logika belih listia deo je slabanog (po broju) sloja demokratske
javnosti. Smisao ove logike je pokuaj da se negira logika
lustracije, odnosno, postupak kojim se politka prednost stie
diskvalifikovanjem protivnika. Beli listii pojavili su se onda kada
jepostalo jasno da se strahom od devedesetih (izjednaavanjem SPSi
SNS sa zloinima devedesetih) titi nedemokratski poredak koji se
ogledao u kontroli medija, korupciji i neoliberalnoj ekonomiji.
Belim listiima se pripisuje veliki deo odgovornosti za promenu
vlasti 2012. godine, ali istina je u stvari da je kudikamo vei deo
birakog tela od onog na koji je mogla uticati javnost koja se
zalagala za ovu opciju (ako je uticala na bilo koga) uskratio
podrku tadanjoj vladi i predsedniku. Logika belih listia pokuavala
je da ukupnu logiku politike scene pomeri napred ka veem stepenu
demokratinosti politike kulture.
Meutim, ova logika stekla je ve tada vrlo posveene kritiare. Oni
su politiku scenu posmatrali kao jo uvek optereenu jednim
centralnim pitanjem diskvalifikacijom SPS i SNS zbog devedesetih i
otro su se suprotstavljali logici belih listia, sa manjim ili veim
(obino manjim) stepenom razumevanja smisla njihovih poteza.
Na izborima 2014. beli listii su kao opcija glatko otpisani,
bilo kaopostupak koji bi imao za rezultat vei broj poslanika najjae
stranke, bilo kao opcija koju niko ne zastupa. To je jo jednom
pokazalo da su demokratski oblici logike u toj meri suprotni
dominantnoj autoritarnoj kulturi da u stvari nisu ni prepoznati kao
demokratski od veeg dela javnosti.
Ishod izbora iz 2014. i apsolutna pobeda SNS naizgled je dala
pravo kritiarima belih listia. Apsolutna pobeda na izborima
-
zaista je poela da proizvodi efekte apsolutne vlasti (vlasti
koja nema nikakvu znaajnu opoziciju). Meutim, ono to je kritiarima
promaklo je da je ova apsolutna vlast s jedne strane posledica
izborne strategije sadanje opozicije koja se zasnivala na
lustracijskoj logici. A sa druge strane, novi apsolutizam koji je
stupio na scenu zasniva se na istoj logici politikog poretka iji su
temelji uveliko postavljeni za vreme prethodnih vlasti
neoliberalnoj logici.
Neoliberalna logika
Neoliberalna logika je idejna osnova za sistem koji je
dizajniran da bude u interesu povezanih lica koji imaju politiku
ili finasijsku mo. Osnova te logike je logika privatizacije glavne
koristi u sistemu izvlae se iz privatizacije javnih resursa, bilo
kroz korupciju bilo kroz stvarnu privatizaciju preduzea.
Neoliberalna logika je bila na snazi i pre izbora 2012. godine i
zanimljivo je da su nove vlasti te izbore dobile na propagandno
anti-neoliberalnoj platformi glavna parola je bila parola protiv
korupcije kao jedne od glavnih osobina neoliberalnog poretka. Drugi
izbori 2014. godine dobijeni su na istoj matrici, s tim da su
poruke postale sasvim apstraktne, na primer trebalo je izabrati
narodnu vladu, a ne vladu tajkuna. Pa ipak, druga apstraktna poruka
najavljivala je bolne reforme to je refren po kome se prepoznaje
neoliberalni poredak ve godinama. Sve u svemu, sadanji trenutak
predstavlja trijumfalni povratak neoliberalne logike, u tolikoj
meri da se sadanja vlada moe smatrati za rekonstrukciju vlade Mirka
Cvetkovia. Ona se bavi istim temama (prodaja Telekoma) i jo snanije
se zalae za privatizacije i podrku privatnom sektoru od te
pretprole vlade.
Moe se rei da je poredak posle kratkih peripetija sa belim
listiima i propagandnim anti-neoliberalizmom vratio jo zaotreniji i
jai. Sada su neoliberalne mere podrane mogunostima koje ima
izvikani voa, apsolutnom veinom jedne stranke u parlamentu i
novozadobijenom otrinom za kojom
-
se otpisuju svi obilici kritike, bilo politikih bilo ekonomskih
mera. Nova vlada je rezultat dugogodinjih napora da se bolne
reformeuine prihvatljivim.
Epilog
Sadanji poredak je suma efekata ovih logika. Beli listii mogu
biti zadovoljni injenicom da nacionalizam vie nije osnova politike
nijedne parlementarne stranke. To jo ne znai da nacionalistika
logika nije prisutna u javnosti ali ona je svedena na pitanja
identiteta i nema efekata na zvaninu politiku. Sistem je stabilanu
smislu da je okrenut ekonomiji i da se pitanja teritorijalnih
sporova koja su hranila nacionalizam, stavljaju na stranu, to je i
bio cilj. S druge strane, ako posmatramo ire efekte pokuaja da se
promovie demokratska logika mora se konstatovati relativan neuspeh.
Neoliberalna logika je jo uvek apsolutno dominantna. Kao to ne
postoje nacionalistike stranke u parlamentu, tako ne postoje ni
ne-neoliberalne stranke u parlamentu.
Snaan protest zbog toga to imamo premijera iz devedesetih na
vlasti u toliko je zanimljiv jer proputa da vidi dve bitne stvari:
taj premijer se praktino odrekao necionalistike logike, ali je jo
snanije pojaao logiku sistema koji je ustanovile i simbolizovale
vlade koje su mu prethodile.
Kada Vui poruuje medijima idite na trite, kada najavljuje novi
Zakon o radu, kada se zalae za privatizaciju Telekom i EPS-a,kada
bolne reforme uzima za moto on je nastavlja iste one politike za
koju po njemu nikako nije trebalo glasati 2012. godine.
U to ime, iveli!
Dodatak:
Neoliberalne mere vladeOvde smo rekli da neoliberalna logika
sledi samo jedan stav: Ono to je javno treba da bude privatno -
JP
-
Sada emo po ovom kriterijumu analizirati najavljene mere
vlade:
Prva mera - subvencionisani krediti preko banaka, odnosno
najpovoljniji mogui krediti za privatni sektor.
Javni novac e biti iskorien da se pokrije razilika u kamati
kreditakoji banke daju privatnom sektoru. To znai da e javni novac
ii privatnim bankama i privatnim firmama. Tu, dodue postoji
ogranienje da e deo kamate i glavnicu ipak morati vratiti privatne
firme, ali ako novac bude iao i preko Fonda za razvoj ili dravnih
banaka, onda ni to nee morati biti vraeno, a niko nije rekao da nee
ii. Dakle:
J razlike u kamatama na kredite P
"Banke e dati milijardu i dvesta miliona evra subvencionisanih
kredita. Dakle najpovoljnijih moguih kredita koji e ii privatnom
sektoru u Srbiji
(otkud premijer zna koliko e banke kredita dati?)
Drava e podstai banke sa 60 miliona evra.
Druga mera - svaka kompanija koja ima tri ili etiri zaposlena,
ako zaposli jo jednog za njega e platiti svega 30 odsto obaveza, a
drava ostalih 70 odsto.
ema je opet ista privatna kompanija koja zaposli novog radnika
nee za njega plaati pune doprinose, nego samo 30% doprinosa. Ova
mera je na tragu onogo to je ranije predlagao i Saa Radulovi, samo
to nije linearna za sve radnike nego samo za novozaposlene. Iako
premijer kae da je ova mera fiskalno neutralna i pozitivna ema je
opet ista Javni novac e biti iskoriten za plaanje obaveza koje bi
inae platitili privatnici. Problem je i ovde verovatno u detaljima.
Ma primer, novoformirane firme e lako zaposliti nominalno nove
radnike, iako to mogu biti njihovi stari radnici u prethodnim takoe
njihovim firmama.
-
J70% doprinosa na plate za nove radnike P
Trea mera besplatno zemljite Zato emo sada da donesemo odluke da
drava ima pravo da daje besplatno zemljite, ali da cena kvadrata
bude niska
Javno dravno vlasnitvo davae se besplatno kao graevinsko
zemljite za nove stanove, pod uslovom da cena kvadrata bude manja
niska. Ovde bi logiki moglo da bude tako da se javno vlasnitvo daje
privatnim licima pod uslovom da oni ovaj poklon ne pretvore u
dobit. Kako je to mogue niko nije objasnio, odnosnokako e jeftiniji
kvadrati uticati na ostalu stanogradnju koja je platila ove dabine,
odnosno, kako e se spreiti da se poklon ipakpretoi u dobit ako se
cena ovih stanova kasnije izjednai sa cenom na tritu. Formalno
gledano opet je isto:
J oprotene dabine za graevinsko zemljite ili samo zemljite P
Kod nas ne postoji visokogradnja, ak ne postoje vie ni firme
koje to mogu da rade.
(ovo je zanimljivo: ne postoje firme koje mogu da naprave visoku
zgradu? Energoprojekt?
Vlada predvia da finansira preko kredita gradnju 100.000
stambenih jedinica, 10 miliona kvadrata, koji e se prodati na takav
nain da e mesena rata za stan biti manja od cene rentiranja)
Ako ovome dodamo i najavljena smanjenja plata u javnoom sektoru
i penzija, smanjenje prava zaposlenih kroz novi Zakon o radu imamo
kompletnu sliku neoliberalnih mera. Novodno, to su mere za oporavak
privrede. Logika je verovatno ta da e se budetski podsticaji
privatnom sektoru nekako vratiti drutvu, bilo kroz veu zaposlenost
bilo kroz vee poreze, izvoz itd. Meutim, isto je tako mogue da emo
jo malo javnog novca iz kredita
-
potroiti na profit ili pokrivanje gubitaka malog broja privatnih
lica.Kao i do sada.
Podseanje:
Duli: masovna stanogradnja
Kurir utorak, 14. jul 2009.
SREMSKI KARLOVCI - Ministar ivotne sredine i prostornog
planiranja Oliver Duli najavio je jue da e ovih dana biti
predstavljen novi program masovne stanogradnje u Srbiji, prema
kojem e godinje biti graeno nekoliko desetina hiljadastanova.
Taj ambiciozni program pokrenut je u saradnji sa Ministarstvom
ekonomije i regionalnog razvoja, a u njega e biti ukljueni i Vojska
Srbije, lokalne samouprave, banke, graevinska industrija i
operativa, rekao je Duli i dodao da e ostvarivanjemtog projekta
graani moi od prosene plate da otplauju stambene kredite i kupuju
stanove.
Programom je predvieno da Vojska i optine omogue obezbeivanje
jeftinijeg graevinskog zemljita, da drava s poslovnim bankama
obezbedi povoljnije kreditiranje kao i da kompletna graevinska
industrija odustane od ogromnih profitai prihvati injenicu da cena
kvadratnog metra stana u ovom vremenu nije realna.
Namera nam je da ovim programom, koji je u zaetku, ali iji e se
rezultati veoma brzo videti, pokrenemo ne samo graevinarstvo nego i
druge resore i da doemo do jeftinijih stanova, koji e biti dostupni
graanima, istakao je Duli.
Bolji rezultati i efikasnost Sekretarijata za urbanizamDogodine
e se u Beogradu graditi 1,5 miliona kvadrata L. Gedoevi | 17. 12.
2010.
Srbija | ponedeljak 15.07.2013. | 18:59
Stanogradnja u Srbiji opala za 40%
Izvor: Tanjug
Beograd -- Stanogradnja u Srbiji je opala tokom prva etiri
meseca ove godine za vie od 40 odsto u odnosu na isti period lane,
kau u Graevinsko-industrijskoj komori.