Ljekovitost breze

Ljekovitost breze

Listovi i pupoljci breze sadrže saponin, tanine, eterična ulja, saharoze, betulin, smole, vitamin C.

U brezovu katranu nalaze se gvajakol i krezol – tvari koje imaju ljekovito i antiseptično djelovanje, pa se često koriste protiv kožnih bolesti.

Breza je najcjenjenija kao diuretik te se koristi za pospješivanje mokrenja, protiv kamenaca, bubrežnih bolova i albuminurije. Potiče znojenje i liječi bolesti mjehura.

Listovi breze smanjuju kolesterol, čiste krv i djeluju protiv bolesti jetre. Srčani edemi uzrokovani oslabljenom cirkulacijom, arterijskom hipertenzijom i aterosklerozom također se liječe uz pomoć breze.

Breza preporučuje se i u liječenju gripe, prehlade i kroničnih upala sinusa. Snižava temperaturu, ublažava glavobolje i jača imuni sustav.

Čajevi od lista breze su odlični protiv povišenog krvnog tlaka.

Razni biljni preparati od breze poboljšavaju cirkulaciju i razgrađuju trombove. Preporučuju kod tromboflebitisa, upala na koži, upale pluća, bronhitisa.

Breza se upotrebljava i kod bolesti izazvanih radijacijom.

Čajevi od listova i pupoljaka uspješno pomlađuju tkivo i ubrzavaju zacjeljivanje bez ožiljaka čak i dubokih rana. Breza također poboljšava koncentraciju, jača pažnju i osnažuje organizam.

Pripravci od breze

Pripravci od breze mogu se koristiti lokalno i oralno. U liječenju se rabe pripravci od listova, pupoljaka, kore i soka, a značajni su i njena smola i ugljen.

Najbolje ih je sakupljati u proljeće kad su ljekovite tvari najaktivnije. Berite najkrupnije pupoljke i najmekše listove.

Sok se skuplja kod breza promjera šireg od 20 centimetara na visini od jedan metar iznad zemlje.

Da biste skupili sok, u proljeće prepilite jednu granu. Ako je dovoljno velika može dati četiri do pet litara, koje ulijte u staklenu posudu.

Koru skidajte tako da se prirodno odvaja, u kružnim trakama. Rese berite prije nego što se muški cvjetovi oslobode peluda, a ženski oplode.

Listovi breze

Listovi breze imaju snažno diuretsko djelovanje. Osušeni se koriste kao čaj za bolesti koje nastaju zbog viška vode, a mladi se listovi mogu upotrijebiti za salatu.

Sok i vino breze

Imaju moćno detoksikacijsko i diuretičko djelovanje, pomažu kod ateroskleroze, gojaznosti, cistitisa, edema, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Preporučena dnevna doza je jedna žlica.

Kora

Koristi se za pripremu ljekovitih kupki kod raznih kožnih tegoba. Dobra je kao diuretik, digestiv i antipiretik.

Pupoljci

Čiste bubrege i imaju antimikrobno, diuretsko i antibiotsko djelovanje.

Korisni recepti

Čaj od listova breze

Prelijte malu šaku svježih listova breze litrom vruće vode. Nakon deset minuta procijedite.

Pijte tri šalice dnevno. Liječenje čajem od breze najbolje je kombinirati s kupkama od breze.

Uvarci od breze

1. Za koncentrirani uvarak stavite četiri šake pupoljaka u litru vode i kuhajte dok pola vode ne ispari. Pijte dvije do tri šalice uvarka dnevno, u svrhu čišćenja bubrega.

2. Za uvarak protiv celulita uzmite šačicu listova i pupoljaka breze. Natapajte ih deset minuta u litri vruće vode. Pijte tri šalice dnevno.

3. Za uvarak protiv temperature i poboljšanje probave stavite šačicu kore na jednu litru vruće vode i ostavite deset minuta. Pijte tri šalice dnevno.

Tinktura od pupoljaka breze

Prelijte 100 grama pupoljaka litrom 40-postotnog alkohola. Natapajte dva tjedna i svakodnevno protresite. Koristite za masažu vlasišta radi poticanja rasta kose.

Kupelj za mršavljenje

U toplu vodu za kupanje dodajte svježe listove breze u omjeru pola šake listova na svaku litru vode. U kadi provedite 15-20 minuta.

Oblozi od breze

Koristite obloge od svježih listova breze protiv kožnih bolesti i za zacjeljivanje rana nekoliko puta dnevno.

Breza u službi ljepote

Breza zbog sposobnosti čišćenja krvi pomaže kod svih vrsta kožnih bolesti: akni, bubuljica, dermatitisa, ekcema koji odolijevaju svim drugim tretmanima.

U kozmetici se primjenjuje kao tonik za čišćenje lica i protiv sunčanih pjega.

Sok breze možete koristiti za masiranje vlasišta kod ispadanja kose, različitih bolesti vlasišta i za odstranjivanje prhuti.

Ulje i gel od breze u kombinaciji s njenim čajem najdjelotvorniji su tretman protiv celulita.

Breza iz organizma odstranjuje višak vode, toksine i mokraćnu kiselinu. To pospješuje uklanjanje celulita i mršavljenje te povećava zategnutost i elastičnost kože i tkiva.No, ovdje ljekovitosti breze nije kraj. Kada vidite brezu, obavezno ju zagrlite, jer prema ruskim znanstvenicima, ona je darivatelj pozitivne energije.

Ljekovito djelovanje breze:Da je breza uistinu magično drvo nije potrebno već samo jedan odabir terapijske kurative od listova, pupova, soka, kore ili katrana pa da osobno potvrdimo stoljetna uvjerenja o magičnosti stabla breze. Razni narodi u različitim i udaljenim krajevima ne znajući jedne za druge razradili su sličnu uporabu breze u liječenju i prehrani.- List breze je jedan od jačih prirodnih biljnih diuretika koji pospješuje 5-6 puta jače i veće izlučivanje količine mokrenja od normalnih količina mokrenja. Poznato je i ljekovito djelovanje obloga od mladih listova breze koji se stavljaju na bolna mjesta kod reume i gihta, otekle i bolne zglobove, vodenih oteklina itd.- U proljeće pučka medicina kao preventivu u održavanju našeg zdravlja savjetuje razne biljne terapije i ishranu za pročišćavanje cijelog organizma i krvi, a koje se zasnivaju na svježem soku breze- Od kore pripremamo kupke koje rabimo za liječenje raznih kožnih nečistoća i bolesti- Danas je za brzo odstranjivanje bradavica potrebno skuhati čaj od kore breze i namakati bradavice, a možemo i koru malo namočiti i stavljati na bradavice.

Pupoljke sakupljamo potkraj zime i u rano proljeće sve dok se ne počnu otvarati, a sušimo ih u sjeni na prozračnom hladnom mjestu da se ne otvore ili ih svježe rabimo za izradu tinkture, čaja, masti i sl. List sakupljamo u svibnju i srpnju. Sušimo u sjeni na toplom i prozračnom mjestu, a potrebno je pripaziti da ljepljivi listovi ne budu zalijepljeni duže vrijeme jer tada brzo pocrne te ih je kod sušenja potrebno razdvojiti. Osušene pupoljke i listove pohranimo u suhu i tamnu ambalažu u koju ne prodire svjetlost. Koru sakupljamo na početku proljeća ili potkraj jeseni. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Suhu koru breze možemo grubo usitniti te po potrebi i samljeti u brašno; Sok sakupljamo u rano proljeće potkraj veljače i početkom ožujka iz stabla koje ima promjer najmanje 20 cm. Sakupljanje brezova soka radimo pomoću limenog lijevka ili staklene cjevčice koje uguramo u 2-4cm duboko izbušeni dio stabla iz kojeg ističe sok te podno toga stavimo bocu ili posudu koja nije od željeza. Kod vađenja soka izaberemo zdrava i kriva stabla breze koja će se uskoro sjeći za ogrjevno drvo, a kod veće potrebe za sokom bilo bi poželjno koristiti stabla svake druge godine.Radi zaštite od raznih nametnika ili gljivičnih zaraza potrebno je izbušenu rupu zatvoriti pčelinjim voskom. U toku 48 sati na jednom stablu sakupi se oko 5 l soka, a u sezoni i do 170 lit. Sok breze na toplom mjestu brzo fermentira; Rese muške sakupljamo prije zime, a ženske rese u proljeće, prije sazrijevanja. Rese sušimo na toplom i prozračnom mjestu; Smolu sakupljamo u rano proljeće. Katran dobivamo suhom destilacijom drva. Iz drveta breze dobivamo ulje brezove smole.

Breza je vitko listopadno drvo visine do 30m s glatkom bijelom ispucanom korom, te vitkim i tankim obješenim grančicama. Pupoljci su jako ljepljivi kao i mladi listovi. U jesen se formiraju duge do 10 cm muške rese obično na kraju grane, a u proljeće ženske rese koje su manje do 2 cm i stoje uspravno pojedinačno. Cvate od travnja do svibnja.

Breza je od 10 do 25 metara visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i belom glatkom korom,

koja se može ljuštiti na tanke listiće. Listovi na peteljkama su trouglasti i zašiljeni, a cvetne rese

dugačke od tri do četiri centimetra.

Aktivni sastojci u lišću su uglavnom flavonoidi, a osim njih i esencijalna ulja, pelini, tanini, saponini

i vitamin C.

Biljni sok breze sadrži stimulatore biljnog rasta, organske kiseline i soli. Kora drveta bogata je

betulinom, poznatim i kao brezin kamfor. Smola je bogata fenolima, i to krezolom i gvajakolom.

 ŠTA JE LEKOVITO

Od svih delova breze u lekovite svrhe najviše se koristi lišće jer ima snažno diuretičko dejstvo.

Posebno se preporučuje za lečenje bakterijskih infekcija urinarnog trakta i kod uretritisa. Osim

toga, lišće ima blago dezinfekciono dejstvo, pa se koristi i protiv ukočenosti mišića. Iako u ovom

momentu ne postoje medicinski dokazi za to, dosta ljudi veruje da korišćenje lišća breze pomaže

kod reumatizma i gihta.

 ZA ŠTA SE KORISTI

Čaj od brezinog lišća često se upotrebljava za prolećne tretmane pročišćavanja organizma jer

ispira soli, pesak i kamenje iz bubrega. Kaže se da redovno korišćenje biljnog soka breze

stimuliše rast kose tako što se utrljava u kožu glave, a pranje lica čajem od lišća breze može

poboljšati ten.

Ako imate problema sa srcem ili bubrezima, ne smete da pijete čaj od lišća breze jer su u takvim

slučajevima neželjena dejstva prilično opasna.

 ČAJ ZA IZBACIVANJE TEČNOSTI

Naspite šolju kipuće vode preko pune kašičice sušenog lišća breze. Ostavite da odstoji deset

minuta, a zatim procedite. Pijte četiri šolje dnevno, između obroka. Nakon čaja popijte i šolju

vode.

 TRETMAN ZA PROČIŠĆAVANJE KRVI

Pripremite mešavinu od 35 g lišća breze, 70 g izdrobljenog semena komorača, 70 g lišća

matičnjaka, 35 g ploda divlje ruže, 35 g cvetova zove i 35 g ljubičice. Kašičicu čajne mešavine

prelijte šoljom vrele vode. Ostavite da stoji deset minuta, pa procedite. Pijte tri šolje dnevno u

periodu od četiri do šest nedelja da biste pročistili organizam.

 PROTIV UPALE PROSTATE

Pomešajte po 30 g lista breze, uve, preslice i 10 g cveta podbela. Supenu kašiku mešavine

kuvajte oko 5 minuta u 2 dl vode, poklopite i ostavite da stoji petnaestak minuta. Procedite i pijte

mlako. Čaj pijte dva-tri puta dnevno u toku dana pre jela

Ako imate problema sa srcem ili bubrezima, ne smete da pijete čaj od lišća breze jer su u takvim slučajevima neželjena dejstva prilično opasna.

Način pripreme: žličicu lista breze prelijte s 2,5 dl kipuće vode, poklopite i pustite da odstoji 15 minuta. Procijedite i pijte tri puta na dan

O primjeni breze u medicini poznato je jako malo. Lišće breze ja pak jako dobar prirodni diuretik koji uglavnom jako dobro djeluje na bolesnike.

DROGA:

BETULAE FOLIUM: Ljepljive mlade brezove listove beremo u svibnju, pošto breza ocvate. Proljetnu kuru

započinjemo lisnim pupoljcima, a kasnije koristimo svježe listove. Droga ima karakterističan miris i gorka je okusa.

BETULAE CORTEX: Uzimamo koru mladih grana i sušimo je.

BETULAE GEMMAE: Ljepljive brezove pupoljke beremo prije cvatnje, brzo ih posušimo i čuvamo u dobro

zatvorenim posudama, jer sadrže hlapivo ulje. Iz njih se destilira i eterično ulje, koje dodajemo brojnim pripravama

za bolji rast kose.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Raste uglavnom u kopnenim dijelovima Hrvatske, te u Srbiji i Bosni i

Hercegovini, u nizinskom i gorskom pojasu.

SRODNE VRSTE: Srodna cretna breza (Betula pubescens Ehrh.) raste kod nas u tresetištima i na tresetnim

tlima. Zbog gotovo istih aktivnih tvari prihvaćena je u farmakopeji, pa je možemo sakupljati i koristiti kao običnu

brezu.

SASTAV I AKTIVNE TVARI: Listovi sadrže flavonoide (1,5%), npr. hiperozid, triterpenske saponine (3%),

eterično ulje (0,05-0,1%), metilsalicilat, smole, katehinske trjeslovine (8%) i gorke tvari. Kora sadrži eterično ulje i

metilsalicilat. Pupoljci sadrže najviše hlapivoga ulja (4%) u kojem se nalazi glavna aktivna tvar seskviterpenski

alkohol betulol.

DJELOVANJE I UPORABA: Breza je dobar diuretik kod svih bolesti bubrega, mokraćnog mjehura, vodene

bolesti i sličnih vodenih oteklina organizma. Količina mokraće povećava se pet puta, a istodobno se iz krvi i tkiva

ubrzano izlučuje mokraćna kiselina. Znakovi bolesti (osobito bolovi u zglobovima) kod reumatičnih bolesti i

kostobolje ublažavaju se, kao i kronični katar mjehura i tegobe pri uriniranju. Kod kroničnih kožnih bolesti pijemo

čaj ili čajne mješavine kao kuru, koju dopunjujemo i kupeljima od brezove kore. Hlapivo ulje i brezov sok koji se u

proljeće dobiva bušenjem drveta dodaju se kozmetičkim pripravcima za njegu kose.

ČAJ: Jednu do dvije jušne žlice brezovih listova spravljamo kao oparak, koji pokriven treba stajati 10-15 minuta.

Tri do četiri puta na dan između obroka pijemo svježe spravljen, nezaslađen čaj.

KUPELJI: Od 100 g kore i jedne litre vode spravljamo uvarak te ga dodajemo u kadu.

MASAŽE: U Finskoj se za masažu u sauni koriste svježe, prelistale brezove grančice.

UPORABA U VETERINI: Čaj od brezove kore (dvije do tri jušne žlice na 250 ml vode) kao uvarak koristimo za

čišćenje rana. Koji put se koristi brezov katran, za liječenje furunkula i drugih kožnih tegoba. Brezovi pupoljci i

mladi listovi namočeni u voćnu rakiju ili 40 postotni alkohol pomažu kod upala i natečenih zglobova domaćih

životinja.

NEŽELJENA DJELOVANJA: Kod uzimanja čaja u navedenim količinama nema nikakvih neželjenih djelovanja.

Opis biljke: postoje dvije vrste breza: bijela ili obična breza i cvjetna ili sjeverna breza. U liječenju ljekovitim

biljem obje imaju jednaku vrijednost. Breza je 10 do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom

glatkom korom što se može ljuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso četvrtasti ili

trokutasti, zašiljeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke su 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.

Stanište: Breza je drvo koje možemo naći skoro na svakom mjestu. U visinu naraste do 15 metara, a

karakteriše je bijela kora i tanke grančice. Upotrebljava se lišće, pupoljci i kora. Lišće breze (betulae folium) bere

se mlado, već u proljeće, kada je u potpunosti razvijeno. Lišće je specifičnog gorkog i oporog ukusa, specifičnog

mirisa. Lišće treba osušiti u hladu, na promaji, a nikada na suncu. Lišće sadrži oko 8% tanina, oko 8% šećera,

malo eterskog ulja (0,05% u listovima, a u pupoljcima čak do 4%), smola, gorke materije, saponozida i drugog.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju sok, rese, listovi i kora. Sok se vadi krajem februara i marta, a lišće

se bere za vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen. Pupoljci sadrže mnogo eteričnog ulja, ali

ne i vitamina C, kojega pak ima u listovima. Eterično ulje pupoljaka povoljno djeluje na disajne puteve.

Ljekovito djelovanje: u proljeće, kad počnu cirkulirati sokovi, probuši se rupa u stablu. U nju se stavi tanka

cjevčica pomoću koje dobivamo brezov sok. Posle toga rupa se zatvori drvenim klinom. Iz jednog stabla se može

dnevno nakupiti oko 4,5 litra soka, a oko 170 l u sezoni! Često bušenje istog stabla štetno djeluje na drvo,

smanjujući mu otpornost prema gljivičnim zarazama. U soku se nalazi šećer te, ukoliko ga grijemo da provri,

dobivamo brezovo vino.

Sok i vino su odličan lijek za liječenje arterioskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti.

Od pupoljaka i listova breze priprema se čajni uvarak ( prelijevanje biljke vrućom vodom ), tako da se taj čaj – ne

smije se kuhati ! – koristi kao jedan od najboljih prirodnih diuretika. Taj čaj je i jedno od prirodnih sredstava za

izlučivanje mokraće uopće. Sa čajem od listova pomažemo izlječenju bolesnih organa, odnosno sprečavamo

oboljenje istih koji primarno stradaju od nakupljanja suvišne vode u organizmu ( bubrezi, bešika, jetra, zglobovi

itd.). Čaj od brezovog lišća ne treba često piti, jer ima i drugog ljekovitog bilja sa sličnim djelovanjem u pogledu

izlučivanja urina, ali se brezov čaj preporučuje za rastvaranje bubrežnih kamenaca i njihovo bezbolno izlučivanje.

Brezovo lišće koristi se vrlo uspješno za liječenje kožnih bolesti – lišajeva – te raznih dermatida, a aplikacija je u

vidu ljekovitih kupki. Uklanja slabo mokrenje, bjelančevine u mokraći i cisti krv. Čaj od brezovog lišća i resa

pojačava izlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu, reumatske bolesti i vodenu

bolest.

Čaj protiv vodene bolesti:

5 g lista breze, 5 g ružmarina, 5 g lista koprive, 10 g poljske preslice, i 10 g borovnice. Jedna kašika se prelije

vrelom vodom dva decilitra. Ohlađen čaj može se po želji zasladiti medom.

Čaj protiv reumatizma i gihta:

Primjeni se ista količina lista breze, koprive – list – i kore krkavine ( Cortex Frangulae). Čaj se priprema i pije kao i

u prije navedenom slučaju.

Čaj protiv bubrežnih kamenaca:

Pripremi se čajna mješavina od lista breze, pirike (Rhizoma Graminis), cestoslavice (Herba Veronicae) i vodopije

(Herba Cichorii). priprema i pijenje čaja je ista kao kod čaja protiv vodene bolesti. Iz stabla iscijeđeno 5-6 velikih

kašika svježeg soka pomiješa se s kozjim mlijekom i medom, ili sa malo vina, pa se pije u proljeće radi čišćenja

krvi od loših sokova, pluća od sluzavosti, bubrega od pijeska, i kožnih osipa i avitaminoze – skorbuta. U slučaju

otečene slezene pije se natašte čaj od 20 g brezove kore i 10 g korijandera ( Coriandrum sativum ) kuhanih u 2,5

dl bijelog vina.

Napomena: urološke čajeve ne piti bez konsultacije sa ljekarom.

Recept čaja koji je poznati i priznati urološki čaj.

Dakle : list breze (20%), biljka sitnice ( 5%), svila od kukuruza (15%), list borovnice (10%), vranilovka (15%), list

koprive (15%) i list medvjeđeg grožđa (20%). Protiv zapaljenja bubrega ovaj čaj se upotrebljava na sljedeći način:

Supenu kašiku mješavine preliti sa 2 dl hladne vode, poklopiti, zagrijati do vrenja, ostaviti da odstoji 1 sat,

procijediti. Tri puta dnevno piti po 2 dl nezaslađenoga čaja posle jela.

Za lakše mokrenje: tri puta dnevno prije jela uzeti po 1 kašiku sitno samljevenog lišća breze. List usitniti prije

same upotrebe.

Protiv zapaljenja prostate i otezanog mokrenja: pomiješati po 30 g lista breze, medvjeđeg grožđa, preslice i 10 g

cvijeta podbela.

Jednu supenu kašiku mješavine kuhati oko 5 minuta u 2 dl vode, poklopiti i ostaviti da stoji 3 sata. Procijediti i piti

mlako. To se ponovi još 2-3 puta u toku dana prije jela.

Bolesti srcaPrehrana bolesnika s bolestima srca i krvožilnog sustava

Bolesnicima, koji boluju od bolesti srca i krvotoka (arterioskleroze) i visokog tlaka, moderna medicina preporučuje skromnu prehranu, koja treba da sadrži što manje masnoća. Dokazano je da obilna, a pogotovo masna hrana, ubrzava razvoj arterioskleroze i bolesti srca. Svaki kilogram tjelesne težine predstavlja opterećenje za bolesno srce. Kod nekih bolesti srca i krvotoka, a osobito kod vodene bolesti i visokog tlaka, potrebno je, osim toga, ponekad krajnje ograničavanje uzimanja soli, jer je dokazano, da upravo sol ometa izlučivanje vode iz tijela bolesnika. U ovom slučaju tekućine ne ograničujemo tako strogo, kao što se to radilo nekada. 

Osnovno je za prehranu da se zasniva umjerenom upotrebom mesa, mlijeka, sira, visokim unosom složenih ugljikohidrata (krumpir, palenta, tijesto, riža), svježeg voća i povrća, redovitom upotrebom ribe (koja predstavlja idealan izvor omega-3-višestrukonezasićenih masnih kiselina) i upotrebom maslinovog ulja.

Okvirne upute kod vodene bolesti: od stanja bolesti zavisi da li ćemo bolesniku davati hranu bez soli sa ograničavanjem tekućine ili hranu s malo soli, a tekućine onoliko, koliko želi. To će odlučiti liječnik. Uopće, kod takvih bolesnika postupamo prema načelu: što više ograničavamo sol u hrani, tim je kraće zadržavanje vode u tijelu. Prema tome bolesniku smijemo davati i više tekućine -obično između 1-1 i ½ litre dnevno (u ljetnim vrućinama zbog znojenja i više). Pri tome treba postupati prema pravilu: bolesnik ne smije primiti više tekućine, nego što ju je izlučio u protekla 24 sata. Toj količini tekućine dodamo i količinu, koja je potrebna za druga izlučivanja, osim uriniranja, znojenja. Ta količina iznosi 7-13 dcl dnevno; zimi manje, ljeti više -a prosječno oko ¾ litre. Pri tome moramo imati na umu, da namirnice i bez dodavanja sadrže izvjesnu količinu soli. takozvanu vlastitu sol. To treba imati na umu u prvom redu kod težih bolesnika, gdje liječenje zahtijeva strogo neslanu hranu! Na primjer: jedna litra mlijeka sadrži 1,6

grama soli. Dobro uhranjeni bolesnici moraju dobivati jaku dijetu za mršavljenje, ali u hrani mora biti onoliko proteina, koliko je tijelu potrebno. Samo bolesnici s bolesnim srcem, koji osim toga boluju i na bubrezima, moraju dobivati hranu, u kojoj nema mnogo proteina. O tome odlučuje liječnik.

U dijetnoj prehrani, u pogledu besolnih namirnica osobito se cijeni riža, koja sadrži neznatne količine soli. Stoga je riža od velikog značaja u dijetnoj prehrani bolesnika s visokim krvnim tlakom i bolesnika oboljelih od srca, ali inače nema nikakve ljekovite snage.

Ublažimo li strogu dijetu, kada su u pitanju lakši slučajevi srčanih oboljenja, onda ćemo dobiti hranu koja će sadržavati približno 2 grama soli dnevno: sva se hrana kuha bez soli, običan, malo soljen kruh i druga peciva, sve vrste voća, osim onoga, koje napinje, juhe su dopuštene, osim krepkog mesnog bujona, sve vrste slatkih kolača i voća, upotreba soli samo u najskromnijim količinama za najneophodnije solenje! Sol pospemo po gotovom jelu tako, da daje utisak jače posoljene hrane, jer se tada čini, da je jelo jače slano ili je hrani dodajemo u najmanjoj količini.

Kad ove četiri biljke pomiješate u ultimativni čaj liječit ćete i teške bolesti

Da bi ga pripremili, izmiješajte list breze, hajdučku travu (stolisnik), trputac i list koprive.. Čaj se priprema tako da se jedna šaka mješavine potopi u dva decilitra provrele vode i ostavi dva sata da odstoji. Kad se procijedi, spreman je za konzumaciju. Mješavinu čuvajte u staklenoj posudi.Kada je službena medicina nemoćna ili ljudi jednostavno žele liječiti bolest prirodnim lijekovima, ovaj čaj će im odlično doći. Naime, pojedinačna svojstva biljaka koje se koriste su – čudesna. Čaj, naravno, nije samo za teške bolesnike, može se piti i preventivno.

Da bi ga pripremili, izmiješajte list breze, hajdučku travu (stolisnik), trputac i list koprive.. Čaj se priprema tako da se jedna šaka mješavine potopi u dva decilitra provrele vode i ostavi dva sata da odstoji. Kad se procijedi, spreman je za konzumaciju. Mješavinu čuvajte u staklenoj posudi.

Ljekovita svojstva breze nadaleko su poznata. Listovi se koriste, i to vrlo uspješno, za liječenje kožnih bolesti te raznih dermatida. Uklanjaju slabo mokrenje, bjelančevine u mokraći i čiste krv. Čaj od brezovog lišća i resa pojačava izlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest.

Hajdučka trava, poznata i kao stolisnik, čisti i jača krv i probavne organe. Posebno je korisna za liječenje jetre, slezene, gušterače, žutice, grčeva, groznice, prekomjernog lupanja srca, bolova u leđima, neredovite menstruacije, hemeroida, nesanice, osipa, čireva... Jedna izuzetno svestrana biljka.

Kopriva je najbolja biljka za čišćenje i poboljšanje krvi. Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi. Kopriva liječi upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga se kopriva preporuča

kao dio proljetnog čišćenja organizma. U biljnoj medicini čaj od koprive se koristi za bolesti jetre i žući, za poremećaje sna, kod tumora slezene, za grčeve u želucu, čireve, bolesti pluća itd. Čaj od koprive također je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija.

Uz glikozide, saponine i gorke tvari, trputac sadrži supstance slične taninu, šećer, eterično ulje, vklorofil, velike količine sluznih tvari (ksilin), vitamine A, C i K, željezo, kalcij, fosfornu kiselinu i sirišni enzim koji se nalazi i u želučanom soku sisavaca i ljudi. Taj sirišni enzim u zajednici s kiselinama uzrokuje grušanje mlijeka u crijevima. Na zemljištima koja sadrže cink, trputac je u stanju upijati cinkov karbonat, a s obzirom na stanište na kojem raste, trputac sadrži manje ili znatnije količine kalijevih soli i kremične kiseline.

U medicini starih Grka i Rimljana trpuci su bili omiljene ljekovite biljke. Plinije tvrdi da je svježi sok uskolisnog trpuca pouzdano sredstvo protiv posljedica ugriza divljih životinja i uboda škorpiona. U starogermanskoj medicini trputac je kao ljekovita biljka cijenjen i poznat još prije no što su Rimljani došli u Germaniju, a isto tako i u Engleskoj. Sve knjige o ljekovitom bilju srednjeg vijeka pune su hvale o obje vrste trpuca, a jedva da bi se mogao nazrijeti kraj svim oblicima liječenja trpucem, tim više što je i sadašnjost o toj ljekovitoj biljci donijela nove zanimljive zaključke. Tako je dr. Madaus dokazao da svježi sok trpuca sprečava grušanje krvi pa, dok se normalno gruša za 3 do 5 minute, dotle se krv pomiješana sa sokom od trpuca zgrušala tek nakon 24 sata.

ČAJ OD BREZE | POSPJEŠUJE MOKRENJE, DJELUJE KOD ŠEĆERNE BOLESTI, DOBAR PROTIV BUBREŽNIH KAMENACA I PIJESKA

Breza u narodnoj medicini važi kao posebno ljekovito drvo. U narodnoj medicini koristi se protiv grčeva u želucu i crijevima. Listovi bijele breze su goli a lista nervatura se ne ističe jako preko lisne površine. Breza je visoka do 26 metara, poznato po bijeloj kori koja se najčešće goli u vodoravnim trakama. Listovi imaju fini, slabi miris, okus im je nagorak i smolast.

Ljekovite i djelotvorne tvari breze: tanin, saponin, gorke tvari, betulabina, betuloretinska kiselina, smola, vitamin C, malo eteričnog ulja, mineralne tvari kao kalijeva sol i kalcij.

LJEKOVITO DJELOVANJE-Jako pospješuje mokrenje, 5-6 puta više nego prosječne količine. Ovo izlučivanje ima osobito značaj gdje sakupljanje vode u organizmu nepovoljno djeluju-Čaj od brezovog lista se preporučuje bolesnicima od šećerne bolesti u početnom stadiju. Treba ga piti bez šećera i u gutljajuma 2-3 šoljice.-Kožna oboljenja, kao lišaji, svrab i ostale kožne nečistoće uspješno se liječe kupkama sa oparcima od brezovogo lišća-Vrlo je poznata upotreba soka od breze kao vode za kosu. Sok od breze ozdravljuje kožu na glavi i zaustavlja stvaranje prhuti i ispadanje kose. Kod hroničnog ispadanje kose ili kod izostajanja

ljekovitog djelovana soka od breze treba tražiti dublje uzroke koje će liječnik utvrditi i liječiti.- Svježi sok djeluje na čišćenje krvi (ne onaj koji vrije)

PRIPREMANJE ČAJAZa pripremanje čaja koriste se listovi breze. Čaj se ne smije nikada kuhati. Poznato je da listovi breze imaju visok sadržaj tanina. Listovi se beru od maja do jula.

Čaj kod vodene bolesti, dobro izmijepati po 10 g lista breze, ružmarina, šipka, lista koprive, te po 20 gpoljske preskuce i borovice; od te čajne mješavine uzeti 1 kašikicu za 1 šoljicu čaja.

Čaj kod pojave kamenca i pijeska, Izmiješati listove breze, puzave pirike, čestoslavice i vodopije. Od te mješavine uzeti 1 kašikicu za 1 šoljicu čaja. Piti do 3 šoljice dnevno.

Glog je većinom grm srednje veličine a u povoljnim uslovima može narasti u drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je veoma tvrdo i žilavo. Kora je glatka i sivo pepeljasta. Grane su popraćene trnjem dužine od pola cm do jedan i po cm. Listovi su okruglastog ili obrnuto jajastog oblika. Kod bijelog gloga plod se sastoji od jedne koštunice a kod crvenog od dvije. Glog odaje snažan miris nalik na gorki badem. Okus plodova je brašnjav. Cvate u maju i junu a plodovi sazrijevaju u septembru i oktobru. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKESabiru se cvjetovi sa cvjetnim stapkama, u proljeće za vrijeme cvatnje. Cvjetovi i cjvetni vršići sabiru se samo s grmovima koji su u punom početnom cvatu. Poslije cvatnje sabiru se listovi, koji se upotrebljavaju u narodnoj medicini. Cvjetovi, cvjetni vršići i listovi suše se u hladu na zračnom mjestu, na tankom sloju. U jesen se sabiru plodovi bez peteljke.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARIEterično ulje, trimetilamin i glikozid oksiakantin (u listovima i cjvetovima). Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu, aluminij, kalij, natrij, kalcij i soli fosforne kiseline.

LJEKOVITO DJELOVANJE-Glog jača i regulira rad srca, odličan je regulator krvnog tlaka,-Glog je vrlo dobar kod oštećenja srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića. kod ovapnjenja žila, te kod nervoznih srčanih smetnji,-Općenito umiruje živce,-Liječi tjelesnu slabost. PRIPREMA ČAJA OD GLOGAZa pripremu čaja mogu se upotrijebiti cvjetovi i listovi, pojedinačno ili pomiješani u jedankim dijelovima, i plodovi. Čaj od vjetova ili listova priprema se kao čajni oparak a uzima se jedna čajna kašikica vjetova, listova ili mjepavne za 1 šoljicu čaja. Tokom dana piju se 2-3 šoljice u gutljajima i zaslađene medom.

Stolisnik ( kunica)

Stabljika je na presjeku cilindrična i glatka, unutra srčikasta, gola ili proviđena sitnim dlačicama, što zavisi od visinskog položaja staništa. Visina stabljike kreće se30-80 cm. Bijeli ili ružičasto-bijeli cvjetovi skupljeni su u cvat na vrhu stabljike. Listovi i cvjetovi imaju fini aromatični miris dok im je okus mirisav, trpak i steže. Cvate od juna pa do prvih mrazova.

LJEKOVITI DIJELOVI BILJKEZa vrijeme cvatnje sabiru se cvjetovi sa kratkom peteljkom i čitava biljka najviše do 30 cm duljine. Ukoliko bi se pri sabiranju čitava biljka prirezivala sasvim do zemlje, dobila bi se odrvenjela droga s

premalim sadržajem cvjetova i listova u odnosu na čitavu količinu osušene droge.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARIGorka tvar ahilein i eterično ulje s plavim ugljikovodikom azulenom, koji je sadržan u kamilici. Nadalje sadrži cerotinsku kiselinu, cerični alkohol, oleinsku kiselinu, linolensku kiselinu i dr. Zatim: smola, inulin, asparagin, guma, fitosterin, fosfate, nitrate i kalijeve soli.

LJEKOVITO DJELOVANJE-Preporučuje se kod oboljenja crijeva i želuca,-Popravlja apetit, oktlanja nadutost, grčeve u crijevima, -Liječi upale: debelog crijeva, upale želuca, -Povećava aktivnost crijevnih žlijezda, otklanja pojave vrenja, -Čisti krv i smanjuje teškoće usljed gihta i reumatizma, ako bolesnik slijedi i sve ostale upute lječnika.-Pomaže u liječenju krvavog kašlja, krvi u pljuvački, krvarenja hemeroida, krvarenja iz debelog crijeva, te krvarenja iz nosa i bubrega-Preporučuje se kao čaj za mokraćne organe,-Dobar kod oboljenja organa za disanje, kašlja, brohalnog katara, bronhitisa,-Liječi svakovrsne čireve.

PRIPREMA ČAJA OD STOLISNIKAPriprema čaja za mokraćne organe:-100g stolisnika,-30g cvijeta brđanke. Pripremanje čaja od stolisnika se vrši tako što se prelije oparak, 1-2 kašikice droge, vrućom vodom. Zatim se ostavi 5 minuta da odstoji i procijedi se. Dnevno se piju 2-4 šoljice, podijeljeno na čitav dan. Čaj ne smije biti zaslađen za upotrebu kod svih vrsti želučanih i crijevnih smetnji.

Čičak je dvogodišnja biljka sa dugim i vretenastim mesnatim korijenom koji je iznutra bijelkaste boje a izvana sivo-smeđ. Cvjetne glavice su okrugle i smještene na vrhovima granja. Korijenje miriše neugodno i oštro, a bez mirisa je tek nakon što je potpuno suho. Okus je slatkast i sluzast. Cvate od aprila do septembra. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKEU prvom redu sabire se korijen dvogodišnjih biljaka (Radix Bardanae), a raspoznavanje je veoma lahko jer kod dvogodišnjih biljaka mora već izrasti stabljika. Korijen se sa

bire u aprilu i na početku maja, te u oktobru i novembru. Korijen se očisti te se suši na toplom mjestu. Listovi mogu biti otrovni te se ne preporučuju kod upotrebe.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARIKorijen sadrži oko 45% inulina (posebna vrsta šećera), zatim masne kiseline, fosforne kiseline, taninske kiseline, organske kiseline te masna i hlapljiva ulja. LJEKOVITO DJELOVANJE-Pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv,-Pogodan za liječenje smetnji u jetri i čuči. za čišćenje krvi,-Preporučuje se kod bolesti jetre,-Ukusno povrće u dijeti šećernih kiselina.

PRIPREMA ČAJA OD ČIČKA

Puna čajna žlica svježeg i usitnjenog korijena stai se u šoljicu hladne vode te se ostavi na močenju 7-8 sati nakon čega se sasvim kratko prokuha. Piju se dnevno 2-3 šoljice.

Ružmarin je trajni, razgranjeni, zimzeleni grm sa naspramnim sjedećim i čvrstim listovima. Gornja strana lista je tamnozelena a donja je sive boje i lagano pustenasta. Miris cvjetova i cvjetnih vrtova je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Cvate od marta do maja, ponekad u septembru cvate po drugi put. Raste na sunčnim i kamenitim staništima. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKEU službenoj upotrebi su cvjetovi ružmarina (Flores Rosmarin), izdanci u cvatu, a najčešće i listovi. Destilacijom listova i grančića dobica se ružmarinovo ulje. Cvjetovi, kao i biljka u cvati, sabire se u aprilu i maju. Suše se u hladu i najbolje u hladnim prostorijama.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARIEterično ulje, smola, tanin, gorke tvari, mala količina saponina.

LJEKOVITO DJELOVANJE-Pospješuje protok krvi,-Može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne kesice, što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma,-Ulje ružmarina djeluje na proširenje krvnih sudova a time i na bolji protok krvi. PRIPREMA ČAJA OD RUŽMARINAZa otklanjanje svih navedenih bolesti pije se čaj od ružmarina, dnevno 2 šoljice, uzima se 1 čajna kašikica suhih i sitno izrezanih listova i cvjetova ili samih cvjetova za 1 šoljicu čajnog napitka.

Kupina je trajni grm s horizontalno položenim korijenjem koji tjera 1-3 metra duge grane što djelimično pužu po zemlji ili se penju po ostalom grmlju. Mnogobrojni bijeli cvjetovi smješteni su u lažnom štocu. Listovi i najgornji dijelovi biljke djeluju na okus stežući, zreli su plodovi slatki, vrlo aromatični i prijatnog mirisa. Cvate od juna do septembra, olodovi sazrijevaju u septembru. Raste na šumskim čistinama i krčevinama. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKESabiru se mladi i nježni listovi, te gornji cvjetni vrhovi, i to u proljeće od aprila do kraja maja. Listovi kupine moraju se sabirati bez peteljke. Sušenje se obavlja po hladu. Korijen se sakuplja po februaru ili najkasnije u martu. Sušenje se vrši na veoma suhom mjestu kako ne bi izgubili aromu, vrši se veoma pažljivo i polagano.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARIEterično ulje, tanin, pektin, jantarna, jabučna, oksalna, mliječna, salicilna kiselina a značajan je i vitamin C.

LJEKOVITO DJELOVANJE-Listovi djeluju stežući, potpuno je bezazleno sredstvo protiv proljeva, no ako patite od tvrde stolice trebate izbjegavati ovaj čaj od lista kupine bez dodavanja drugih ljekovitih biljaka.-Dobar kod krvarenja želuca, upale crijeva, a prije svega kod hroničnog nadražaja sljepog crijeva,-Djeluje na rastvaranje sluzi i pospješuje njeno izbacivanje,-Preporuča se kod blijedoće,-Čaj od korijena se preporuča za one koji boluju od vodene bolesti,-Plodovi djeluju umirujuće kod nervoznih ljudi koji pate od nesanice.-Od značenja je za žene u drugom stanju jer pridonosi elasticiteti mekih dijelova pred porodom.

PREIPRAMA ČAJA OD KUPINEIz prirodne medicine: Čaj za čišćenje krvi preporuča se mejšavina:-100 g lista kupine,-100 g lista koprive,-50 g lista bazge,-50 g lista maslačka

Budućim majkama preporuča se sljedeći biljni čaj-50 g lista kupine-100 g lista maline-50 g biljke stolisnika-10 g kore cimeta

Sok od breze se sakuplja se u rano proljeće, prije otvaranja pupoljka. Napraviti na stablu, otprilike 50 cm iznad zemlje, rupu promjera 1 cm i dubine također 1 cm. U visini rupe učvrstiti komad drveta koji služi kao žlijeb. 

Sok prikupljati u posudama od stakla, gline ili emajla. Sakupljeni sok treba čuvati u frižideru, a ne u zamrzivaču. Uzimati u dozama od 200 do 400 ml na dan, podijeljeno u 2-3 navrata. Starija djeca uzimaju pola doze predviđene za odrasle, a mala djeca četvrtinu od već pomenute doze.Svjež brezin sok predstavlja prirodni regulator kod bubrežnih oboljenja, alergija, kostobolje, reumatizma, u periodu oporavka od bolesti, kao remineralizant.

Breza (betula pendula) je 10 do 25 metara visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom

glatkom korom, koja se može ljuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso

četvrtasti ili trouglasti, zašiljeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke su tri do četiri cm, a

razvijaju se zajedno s lišćem.

Postoje dvije vrste breza, bijela ili obična breza, i cvjetna ili sjeverna breza. U liječenju ljekovitim

biljem obje imaju jednaku vrijednost i primjenu. Za lijek se sakupljaju sok, rese, listovi i kora. Sok

se vadi krajem februara i marta, a lišće se bere za vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u

proljeće i jesen.

Breza je jedna od najboljih diuretskih biljaka, s jakim djelovanjem, pa utiče na eliminisanje otoka,

viška vode u organizmu nastalog popuštanjem snage srca, oboljenja bubrega, a ujedno vrši i

dezinfekciju mokraćnih puteva. Od pupoljaka i listova breze priprema se čajni uvarak, kao jedan

od najboljih prirodnih diuretika. Sa čajem od listova pomažemo izlječenju bolesnih organa,

odnosno sprečavamo oboljenje istih koji primarno stradaju od nakupljanja suvišne vode u

organizmu. Čaj od brezovog lišća ne treba često piti, jer ima i drugog ljekovitog bilja sa sličnim

djelovanjem u pogledu izlučivanja urina, ali se brezov čaj preporučuje za rastvaranje bubrežnih

kamenaca i njihovo bezbolno izlučivanje.

Brezovo lišće koristi se vrlo uspješno i za liječenje kožnih bolesti, lišajeva, uklanja bjelančevine u

mokraći i čisti krv. Čaj od brezovog lišća i resa pojačava izlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu

iz organizma, te liječi groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest.

U proljeće, kad počnu cirkulisati sokovi, probuši se rupa u brezovom stablu. U nju se stavi tanka

cjevčica pomoću koje dobijamo brezov sok. Poslije toga rupa se zatvori drvenim klinom. Iz jednog

stabla se može dnevno nakupiti oko četiri do pet litara soka, a oko 170 litara u sezoni. Često

bušenje istog stabla štetno djeluje na drvo, smanjujući mu otpornost prema gljivičnim zarazama.

U soku se nalazi šećer, te ukoliko ga grijemo da provri, dobijamo brezovo vino.

Sok i vino su odličan lijek za liječenje arterioskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih

bubrežnih bolesti.

ReceptiČaj protiv vodene bolesti: 5 g lista breze, 5 g ruzmarina, 5 g lista koprive, 10 g poljske preslice i

10 g borovnice. Jednu kašiku mješavine preliti sa dva decilitra vrele vode. Ohlađen čaj po želji

zasladiti medom.

Čaj protiv reumatizma i gihta: Primjeniti istu količinu lista breze, lista koprive i kore krkavine.

Čaj pripremiti i piti kao u prije navedenom receptu.

Čaj protiv bubrežnih kamenaca: Pripremiti čajnu mješavinu od lista breze, pirike, čestoslavice i

vodopije. Priprema i pijenje čaja je ista kao kod čaja protiv vodene bolesti.

Proljećno čišćenje krvi: Iz stabla iscijediti pet-šest velikih kašika svježeg soka i pomiješati s

kozjim mlijekom i medom, ili sa malo vina, pa piti u proljeće radi čišćenja krvi od loših sokova,

pluća od sluzavosti, bubrega od pijeska, kožnih osipa i avitaminoze.

Otečena slezina: U slučaju otečene slezine piti natašte čaj od 20 g brezove kore i 10 g

korijandra kuvanih u 2,5 dl bijelog vina.

Protiv upale bubrega: Potrebni su list breze (20%), biljka sitnica (5%), svila od kukuruza (15%),

list borovnice (10%), vranilovka (15%), list koprive (15%) i list medvjeđeg grožđa (20%). Supenu

kašiku mješavine preliti sa dva dl hladne vode, poklopiti, zagrijati do vrenja, ostaviti da odstoji sat,

te procijediti. Tri puta dnevno piti po dva dl nezaslađenog čaja poslije jela.

Protiv upale prostate: Pomiješati po 30 g lista breze, medvjeđeg grožđa, preslice i 10 g cvijeta

podbjela. Jednu supenu kašiku mješavine kuvati oko pet minuta u dva dl vode, poklopiti i ostaviti

da stoji tri sata. Procijediti i piti mlako. To se ponovi još dva-tri puta u toku dana prije jela.

R

ecept: Čaj za izbacivanje viška vode iz organizma

Preliti žlicu pupoljaka breze sa 2 dl ključale vode. Ostaviti poklopljeno da odstoji jedan sat, a potom procijediti. Piti

4 puta dnevno, 30 minuta prije jela, uvijek svježe pripremljen čaj.

Dokazana ljekovita svojstva koprive su:

Izuzetno dobar kod infekcije mokraćnog sustava.

Koristi se kod upale mokraćnih mjehura.

Kod prevencije nastanka bubrežnih kamenca.

Pročiščava krv (posebno koristan kod kožnih bolesti).

Zbog bogatstva željezom izuzetno dobar kod slabokrvnosti, stvaranju crvenih krvnih zrnca.

Potiče obnovu stanica (izuzetno koristan za obnovu istrošene hrskavice).

Kod reume.

Sprečava opadanje kose.

Regulira probavu.

Pomaže kod vodene bolesti.

Za bolji san.

Djeluje umirujuće tj. smiruje živčanu napetost.

Kod čireva na želucu i crijevima.

Izuzetno dobar kod plućnih bolesti (najčešće se dodaje med).

Preporuča se kod upala desni.

Pomaže kod snižavanja šečera u krvi.

Koristi se kod bolesti jetre.

Zaustavlja krvarenja (primjena kod krvnog mokrenja, prejakog menstrualnog krvarenja).

Koristi se kod tumora slezene.

Pomaže kod virusnih i bakterijskih infekcija.

Pomaže kod alergija.

Jača imunitet.

Čaj od koprive ima jako puno ljekovitih svojstva, ali najvažnije je znati kako se priprema.

Klasičan način pripreme čaja od koprive

Kuhajte 0,2 litre vode dok ne uzavre.

Stavite 1 vrećicu. Ako se čaj ne nalazi u vrećicama onda stavite čajnu žlicu biljke.

Prelijete s kipućom vodom.

Poklopite i ostavite 15 – 20 min.

Procjedite.

Možete početi s ispijanjem ovog izuzetno ljekovitog napitka.

Čaj od koprive za želudac i jetru ( priprema se vrši od cijele biljke koprive) priprema se na sljedeći način:

u 2 l vode stavite 3 žlice usitnjene koprive i ostavite da stoji 11-12 sati,

kuhajte tu smjesu pola sata u poklopljenoj zdjeli,

ostavite da se ohladi,

procjedite,

čaj se pije tri puta dnevno prije jela po 1 šalicu.

Čaj od koprive za upalu bubrega i mjehura, reumatskih tegoba, povišenog šečera u krvi, otežanog mokrenja, žučnih i jetrenih tegoba, kod nesanice, slabokrvnosti, loše cirkulacije, čira na želucu priprema se na sljedeći način:

kuhajte 6 dl vode dok ne uzavre,

2 – 3 žlice osušenog usitnjenog lišća prelijte kipućom vodom,

poklopite i pričekajte 5 – 10 min,

procjedite,

čaj je spreman za upotrebu (tokom dana piti 3 šalice svježe pripremljenog čaja).

Ako imate problema s opadanjem kose ovdje je recept za rješenje vašeg problema:

u lonac s 5 l vode stavite za 2 šake koprive i to sve skupa zakuhajte,

nakon toga ostavite oko 15 min,

procjedite,

ohladite,

ovaj čaj umasirajte u glavu te nakon toga operite.

Čaj za čir na želucu i crijevima te za bubrežna oboljena priprema se na sljedeći način:

u 1 l crnog vina stavite smjesu (smjesa se sastoji od: 10 žlica lišća i korijena koprive, 2 žlice bokvice te po 1 žlicu pelina i smrvljenih smrekovih boba),

to ostavite 12 sati,

u to stavite 3 – 4 žlice meda,

kuhajte oko 30 min,

ovaj napitak uzimajte dok je mlak i to 1 žlica prije jela.

Čaj od koprive koji pomaže kod reumatizma priprema se na sljedeći način:

u pola litra vode stavi se smjesa i kuha se 15 min (smjesa se sastoji do po 20 g lista koprive i breze),

nakon 15 min tome dodajte po 20 g pupoljaka topole te cvijeta bazge i lipe,

kuhajte dok ne uzavre,

poklopite i ostavite oko 8 sati,

ovaj napitak uzimajte umjesto vode u toku dana.

Čaj od koprive za kamenac u mokraćnim organima priprema se na sljedeći način:

u 1 l vode stavi se smjesa i kuha 10 min (smjesa se sastoji od: po 10 g koprive, preslice te lišća stolisnika (botaničko ime Achillea),

poklopite i ostavite 4 sata,

procjedite,

ovaj napitak uzimajte umjesto vode u toku dana.

Sok od kopriva

Danas je jako popularno raditi sok od koprive. Neki drže da je tako kopriva najljekovitija, a neki kažu da s dodacima kopriva nije ljekovita. Istina je da je taj napitak izuzetno ljekovit jer to i nije sok kao sok več da je to kopriva u vodi, a dodaci služe samo boljem okusu. Svakako probajte!

Priprema se na slijedeči način:

prvo pripremite sve sastojke (30 vrhova mladih kopriva, 2 limuna, 3 narandže, limontus nije nužno, oko 80 dkg sladila),

operite koprive i ostale agrume (agrume narežite na kriške),

stavite sve u vodu,

ostavite sve 24 sata,

izgnječite koprive i agrume,

sok od koprive je spreman za piće. Ako ne želite odmah popiti sok onda ga ugrijte do vrenja.

Kopriva je zeljasta biljka koja je jako rasprostranjena u cijeloj zemlji. Kopriva voli vlažno i hranjivo tlo. Raste na nizinama i na visokim planinama. Najčešće raste po zapuštenim mjestima, pokraj puteva, oko naselja, kraj ograda, po šumama, močvarama, zapuštenim njivama i voćnjacima i ostalim sličnim mjestima. To je biljka koja je specifična i po tome jer na jednom mjestu najčešće rastu u velikom mnoštvu.

Kopriva može narasti preko 100 cm u visinu. Listovi su joj dugoljasti (3 – 15 cm), jajolikog oblika, po rubovima nazubljeni, zelene boje te rastu jedan nasuprot drugog. Listovi su s obje strane pokriveni kratkim mekim dlakama. Stabljika joj je četvrtasta. I listovi i stabljika su joj obrasli još i lomljivim te dužim dlakama koje su pune kiseline ( mravlja kiselina i histamin) koja žari, peče i izaziva nadržaj.

Bere se u prolječe, te u jesen od naknadnih izbojaka, a cvate od svibnja do rujna. Čim naraste do oko 20 cm treba se pokositi jer mladi listovi imaju najbolju kvalitetu.

Kopriva u sebi ima izuzetno puno vitamina i minerala. Od vitamina kopriva sadrži C, K vitamin, karoten (A vitamin), B – kompleksom, a od minerala kopriva sadrži izuzetno puno: kalija, kalcija, željeza, fosfora, magnezija te natrija.

Od vitamina najvažniji je C vitamin (najviše vitamina C ima mladi list koprive, a u njemu ga se nalazi od 80 – 150 mg). On je sa silicijskom kiselinom zaslužan za korištenje koprive kod mršavljenja tj. pojačavaju sagorijevanje masnoća. Vitamin C jako je poznat po tegobama koje izaziva ako ga ljudi uzimaju premalo, a to su skorbut i krvarenje desni. Malo je poznato da vitamin C potiče rad imunološkog sustava te da je slavan kod karcinoma tj. on sprečava stvaranje nitrosamina, kancerogene tvari.

Sljedeći važan vitamin u biljci koprivi je karotenom (u biljci koprive ga ima oko 30 mg). Karotenom se još naziva i provitamin A ili β-karoten. Naziva se provitamin jer ga ljudski organizam može pretvoriti u vitamin A. Vitamin A ima mnoge važne funkcije, a među najvažnijima su: potiče sazrijevanje mladih stanica na koži (obnova kože), djeluje kao zaštita od slobodnih radikala itd.

Isto tako u biljci koprive ima vitamina K. On je poznat po tome što ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi tj. nedostatak vitamina K dovodi do nemogučnosti zgrušavanja krvi.

Zadnji vitamin kojeg susrečemo u sastavu koprive je vitamin B – kompleksa. Vitamini B – kompleksa su više skupina srodnih tvari. Poznati su po tome što sudjeluju u oslobađanju energije iz hrane (ugljikohidrati, masnoće, bjelančevine), a nedostatak vitamina B – kompleksa negativno utječe na zdravlje.

U biljci koprive izuzetno puno ima kalija. To je mineral izuzetno poznat po tome što je potreban za funkcioniranje mišića.

Kalcija isto tako ima puno u koprivi. On održava jake zube i kosti.

Jedan od najznačajnijih minerala u koprivi jest željezo. To je mineral svakako važan za svakoga od nas. Tijelo ga koristi za stvaranje hemoglobina. On se nalazi u krvi (crvenim krvnim zrncima) i dohvača na sebe kisik kojeg krv prenosi do svih organa u tijelu. Nedostatak željeza dovodi do slabokrvnosti.

Sljedeći mineral koji se nalazi u sastavu koprive je fosfor. Izuzetno je potreban našem organizmu. To je mineral potreban za rast, održavanje ravnoteže drugih minerala i vitamina te razne druge izuzetno važne funkcije.

Sljedeći isto tako izuzetno važan mineral u koprivi je magnezij. On je potreban za razne procese u tijelu npr. u razgradnji masti. Nedostatak tog minerala dovodi do bolnih grčeva posebno u listovima.

I zadnji mineral značajan u sastavu koprive je natrij. On se sastavni dio soli. Pomaže u raznim životnim funkcijama npr. potreban za proizvodnju probavnih enzima, pomaže u zadržavanju vode u tijeli. Nedostatak ovog minerala dovodi do ubrzanog rada srca, žeđi, pada krvnog tlaka i bolnih grčeva u mišićima.

Napomena!

Ovaj čaj nije za srčane bolesnike i za ljude s jako oštećenim bubrezima. Također ona utječe na pojačano lučenje mokraće te se preporuča da kod česte primjene treba pripaziti na gubitak kalija te uzimati hranu bogatu tim mineralom.

Breza: Stanište i rasprostranjenost

Breza raste samonikla u prirodi i obično raste u nizinskim i brdskim predjelima, ali se također nalazi gotovo u svakom parku.

Breza: Djelovanje i upotreba

Za pripremu pripravaka od breze koristi se mladi listovi, cvjetni pupoljci, kora i sok.Lišće breza se sakuplja u maju kada se brze procvijeta. Brezova kora se sakuplja od mladih grana i potom suši, dok se pupoljci ubiru prije cvijetanja, osuše i čuvaju u dobro zatvorenim posudama jer sadrže lahko hlapljivo ulje.

Pripravci od breze su poznati kao efikasna sredstva za izmokravanje kod svih oboljenja bubrega, mokraćnog bešike. Nadalje, pripravci od breze ublažavaju simptome reumatičnih oboljenja i

kostobolje. Čaj od breze se korisiti kod hroničnih kožnih oboljenja, dok se se brezov sok dodaje pripravcima za njegu kose.

Cvijetni pupoljci i sasvim mladi listovi mogu se koristiti za spremanje čorbi i varva. Grančice breze se oriste za pripravljanje čaja, a koristi se i za aromatizovanje sirćeta. Unutarnji dio brezove kore može se samljeti i dodati brašnu za miješenje hljeba ili pripremati kao kaša sa medom. Cvjetni pupoljci sakupljaju se rano u proljeće, dok se listovi beru od maja do polovine jula, kada je i najbolje vrijeme za sakupljanje kore.

Pripravci od breze:

Sok od breze

Sok od breze se sakuplja u rano proleće, u vrijeme listanja, na mladom stablu probuši rupa duboka nekoliko cm i ubaci cijevčica. Sok se sakuplja tokom narednih dva dana, a potom se bušotina zatvori drvenim čepom. Nije preporučeno često bušiti isto stablo zbog negativnog uticaja na zdravlje stabla. Pri visokim temperaturama sok vrlo brzo fermentira. Brezov sok miješa se sa vinom, šećerom, kvascem ili limunom. Sok se obično sakuplja u veće posude, u kojima fermentira nekoliko dana, a zatim koristi. Sok od breze je bogat mineralima (kalijum, kalcijum, željezo), vitaminima (vitamin C, vitamin E, karotin). Najbolje vrijeme za dobijanje soka je početak listanja, u prvoj polovini maja.

Čaj od breze

Jednu do dvije čajne kašike usitnjenog lista prelije se šoljom ključale vode koji treba da stoji pokriven 10 – 15 minuta. Sviježe pripremljen nezaslađen čaj se pije se 3-4 puta dnevno, između obroka.

Postoji i druga varijanta čaja od breze gdje se koristi 30 grama brezove kore, 4 litra vina i 250 ml vode se drže u prokuhanoj vodi 12 sati, a zatim prokuhaju 20 minuta kako bi dobili čaj. Jedna šolja ovako pripremljenog čaj se pije tri puta dnevno.

Pripravak za kupanjePripravak za kupanje se priprema tako što se 100 g sviježe brezove kore uvari u jednom litru vode

Konjogriz

Opis biljke: Vodopija, konjogriz ili divlji radic je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. ima trajni, valjkasti i vretenasti koren izvana žuckasto-bele boje, a iznutra bele boje. Stabljika je uspravna, kruta, uglasta, u gornjem delu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti do lancetasti, suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto useceni. Cela biljka, pogotovo mlada ima mlecnog soka.Listovi su grubo nazubljeni i podsecaju na maslacak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinacno po celoj biljci cvetne glavice svetloplave boje. Cvetovi su svetloplavi, vrlo lepi i upadljivi, sakupljeni z glavice koje izbijaju pojedinacno na stabljici ili na granama. Cveta obilno preko celog leta. Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma i drugde ". . . . ,

Stanište:Ponegde se gaji radi korena od koga se spravlja surogat kafe (cigura). Ponegde se zapuštena mesta izjutra plave od iscvetale vodopije. Cela biljka je gorka i vrlo cvrsta tako da se teško kida i cupa. Vadi se u jesen, ocisti od zemlje i nadzemnih delova, iseci po dužini, nanizati na konac i sušiti u hladu na promajnom mestu. Zbog dugog korena dobro podnosi sušu. Razmnožava se semenom. nalazi se svuda u prirodi. Može se naci na pustim zemljištima, uz rubove putova, na livadama posebno na

sušnim zemljištiina. Uzgaja se i kao kultuma biljka. ...

Lekoviti deo biljke: Lekovit je koren, koji je valjkasto-vretenast, cvrst, spolja tamne boje, a iznutra beo. Koren (Cichorii radix) se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše lekovitih sastojaka i inulina (rezervna hrana). Redje se koristi nadzemna biljka brana u cvetu .

Lekovito delovanje: . : Za lek koriste se koren, cvetovi i listovi. Od druge polovine marta do kraja maja kopa se koren, a listovi i cvetovi za vreme cvatnje. Lekovito delovanje: konjogriz ili divlji radic cisti i jaca želudac, popravlja probavu, odvaja prekomernu žuc, cisti jetru, bubrege i slezenu, leci žuticu i anemiju. Više se koristi u narodnoj nego u naucnoj medicini kao neotrovna gorka droga za lecenje organa za varenje, pre svega, za pojacavanje apetita, za jacanje želuca, bolje varenje hrane, za obilnije lucenje mokrace i žuci i dr. "Frankova cigura", dodatak kafi i "sirotinjska ili ratna kafa" je ispržen i samleven koren oplemenjene vodopije sa krupnim mesnatim korenom bogatim inulinom. Pošto je inulin polisaharid koji hidrolizom daje samo levulozu (fruktozu ili vocni šecer), razumljivo je zašto kod nas u narodnoj medicini ciguru koriste dijabeticari. Ovo je sasvim opravdano, jer sve biljke iz familije glavocika (Compositae), a njih ima vrlo mnogo, umesto skroba kao rezervnu hranu imaju inulin. Prema tome, osobe obolele od šecerne bolesti mogu koristiti sve biljke iz te porodice kao dijetalnu hranu .

Kantarion ulje se priprema na sledeci nacin:

Do visine od 8 cm ispod vrha boce od 2 litre staviti što više listova i cvetova muške i ženske kantarije (jednakih kolicina), a zatim ubaciti stabljiku.

Do iste visine, zatim, ulije se domace maslinovo ulje. Bocu lagano zacepiti plutom, da pluto »radi« a da ne iskoci. Bocu se iznosi na sunce i izlaže godinu dana.Postupak dozrevanja kantarion ulja može se ubrzati na sledeci nacin: na isti nacin u bocu od 1 litre ubaciti listove i cvetove muške i ženske kantarije, a nakon toga uliti domace maslinovo ulje zagrejano na temperaturu od 60 do 70'C. Prethodno je potrebno bocu zagrejati, da ne pukne. Napunjena boca treba da odleži barem 10 dana, od cega najmanje 2 dana na suncu. Iz boce se uzima onoliko ulja koliko je potrebno, a ostatak ostaje u boci. Valja naglasiti da je kantarion ulje tim bolje cim duze vremena odstoji.

jagorcevina

Opis biljke: jedna je od prvih biljaka koja cvate u prolece. To je trajnica sa kratkim i smedjim korijenom. Jajasto okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu. Valovito su nazubljeni, a u vrijeme pupanja uvinuti unatrag. Iz središta rozete izraste 10 do 20 cm visoka cvetna stapka nq cijem se kraju nalazi 5 do 10 žutih cvetova. Cvetovi su složeni u štitasti cvat, a nalaze se u duguljastoj zelenoj caški. Cela je biljka dlakava.Medju zašticenim biljkama mnogih razvijenih zemalja jeste i ovaj rani vesnik proleca. Njena medeno žuta boja na planinskim livadama simbolizuje pobedu nad zimom. Nije slucajno baš jaglika bila ta koju je izabrao legendarni Knajp da se s njom fotografiše. On je poznavao njene prednosti i visoko je cenio. Jagorcevina procišcava krv i iz organizma eliminiše uzrocnike reume i kostobolje. Ako neko ima sklonost ka oboljenjima mišica i ligamenata, neka svakodnevno pije caj od jagorcevine, (jednu do dve šolje), i bolovi ce prestati. Jedno od najefikasnijih sredstava protiv nesanice je upravo ova biljka, koja je preporodila mnoge ljude i spasla ih od fizicke i duševne iscrpljenosti. . . ,

Stanište: raste u svetlim šumama, medju živicama, u grmlju .

Lekoviti deo biljke: za lek se u maju skupljaju cvetovi, listovi ikoren.

Lekovito delovanje: jaglac je osobito dobar lek za lecenje plucnih bolesti, nesvestice i lupanja srca.

Caj pripremljen od cvetova povecava broj crvenih krvnih zrnaca. Osim toga, koristi se u lecenju nesanice, migrene i neuredne menstruacije. Pospešuje cirkulaciju krvi i izbacivanje sluzi. Caj od korena vrlo uspešno deluje kao umirujuce sredstvo za stišavanje glavobolje, nervoze, nesanice, vrtoglavice i nesvestice. Pored svega, jaglac se koristi za lecenje uzetosti, bolesnih bubrega, reumatizma i kronicne zacepIjenosti. Caj koji se preporucuje treba uzeti pre svih sintetickih sredstava koja obecavaju miran san. Ovaj caj donosi san lececi sve uzroke nesanice, cuvajuci nerve i zdravlje uopšte. Potrebno je 50 g jagorcevine, 25 g levandinog cveta, 10 g hmelja i 15 g kantariona. Jednu vrhom punu kašiku ove mešavine prelijemo sa 1/4 l vrele vode, pa ostavimo da odstoji tri minuta. Pije se pred spavanje, veoma vrelo, koliko god se može podneti, zasladeno sa malo meda. Jagorcevina izvanredno povoljno deluje na nerve i srce, jaca ih i smiruje glavobolje na nervnoj bazi. Izvrsno deluje i na upalu srcanog mišica, a prevencija je protiv izliva krvi i mozak.

Odlican caj za isterivanje peska iz bubregadobicemo ako skuvamo koren jaglike i pomešamo ga sa medom. Pravi prolecni caj koji cisti krv dobija se od 50 g jaglike, 50 g zovinih izdanaka, 15 g koprivinog lista i 15 g korena maslacka. (Izdankom zove nazivamo tek iznikle pupoljke lišca na granama zovinog drveta).Protiv srcanih tegoba posebno dragoceno je vino od jaglike. Možemo ga i sami napraviti od cveta jaglike koji naberemo u prolece, napunimo njime - ali prilicno rastresito - bocu od 2 litra i nalijemo cistim belim vinom. Bocu držimo na suncu dve nedelje. Uzima se 2-3 gutljaja po potrebi. Teži srcani bolesnici mogu uzimati dnevno po 3 jelovne kašike

glog

Opis biljke: glog je vecinom srednje velicine. Na pogodnim staništima uspeva i kao cvorasto, razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je rasporedjeno trnje dužine do 1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svetlo plavkasto-zeleni, a s gomje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovima hrasta, samo što su znatno manji. Beli cvetovi su skupljeni u bogate kitice s dugim i kracim peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje i beru se kad sazriju, u kasno leto .

Stanište: glog se cesto nalazi na rubovima niskih belogoricnih i crnogoricnih šuma, a veoma cesto raste u šikarama te uz ograde i živice.

Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju cvetovi sa cvetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvetovi i listovi sakupljaju se u prolece. Cvetovi i cvetni vršci sabiru se samo s grmova koji su u punom pocetnom cvatu. Suše se u tankom sloju pri cemu je potrebno paziti da ne promene boju. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakon dozrevanja; suše se najpre u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se na toploj peci

Lekovito delovanje:drži se da je glog jedna od najvrednijih i najdelotvomijih lekovitih biljaka za srce. Glog jaca i regulira rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnog pritiska, pri cemu ne samo da snizuje povišeni krvni pritisk, nego povisuje preniski krvni pritisak u oslabljenog srcanog

mišica. Dobar je u lecenju oštecenog srcanog mišica u starosti, kod upale srcanog mišica, u lecenju zakrecenja krvnih žila i angine pectoris. Glog deluje na smirenje živcanog sistema.

                                              BOKVICA

Opis biljke: Plantago lanceolata nazivaju muškom bokvicom, odnosno trpucem muškim, dok ženska bokvica ( Plantago major ) nazivaju velikim trpucem ili bokvicom ženskom ! Prema obliku listova razlikuju se ženska ili širokolisna bokvica / P. major / i muška , uskolisna bokvica / P. lanceolata /U medicini se vise ceni muska bokvica (Herba Plantaginis lanceolatae ).bokvica muška ili trputac muški trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima. Na listovima je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-sme?im cvetnim klasom. Plod je dvosemeni tobolac. , Stanište: raširena je po celoj Evropi, a nalazi se na livadama, svetlim prozracnim šumama.

Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju koren, listovi pre cvatnje, a seme nakon što sazre

Lekovito delovanje: bokvica muška ili trputac muški sadrži mnoge lekovite materije koje joj daju sposobnost u lecenju svih oboljenja organa za disanje, kod vece ili manje sluzne izlucevine. Izvrstan je prirodni lek kod plucne astme, upale plucnih vrhova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca..Za lek se najvise koristi list; od sirokolisnih vrsta za rane i obloge, od uskolisnih vrsta protiv plucnih unutarnjih bolesti te zenskih bolesti.Bokvica izvrsno potpomaze u lecenju tuberkuloznih bolesti pluca. Bokvica je posebno pogodna za decu jer joj je sok ukusan, narocito kada se zasladi šecerom ili medom.Caj od listova bokvice treba piti što je moguce topliji.Najbolje je jedna soljica caja odmah ujutro – natašte, a zatim 1- 2 soljice preko dana i još jedna uvece, pre spavanja. Tako se postize mirna noc.Sveze zgnjeceno lišce sluzi kao oblog koji se stavlja na mesto uboda insekta ili ujeda zmije. takodje se stavljaju oblozi kod vrucih oteklina i rana koje teško zarastaju.

Sok od svezeg liscakoje dobro izgnjecimo, nakapa se na ranu, te zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje; sprecava upalu i ublazava bol. Oblog od lisca hladi noge nakon dugog i napornog hodanja

pis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ili trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na rubovima delimicno ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima istice se uglavnom 7 provodnih žila. Cvetna stapka je uspravna i okrugla a cvetni klasi? je duguljastovaljkast. ,

Stanište: bokvica ženska ili trputac veliki može se na?i na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih podrucja.

Lekoviti deo biljke: za lek se sabiru samo listovi, a suše se u tankim slojevima na hladnom i prozracnom mestu Lekovito delovanje: koristi se kao sredstvo za lecenje rana i cireva jer suzbija upale. Isto kao bokvica muška ili trputac muški, koristi se kao lek protiv kašlja i za rastvaranje sluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u lecenju bolesti mokra?nog mehura te cireva na želucu i

crevima.. Sok od bokvice:200 grama lisca bokvice,,100 g koprive ( Urtica dioica),100 g maslacka ( Taraxacum officinale)100 g stolisnika ( Achillea millefolium ) :sve se dobro izgnjeci, istisne kroz cistu lanenu krpu, procedi, zatim prokuva uz skidanje pene i koja se skuplja na povrsini , dobijenom soku dodaju se dve velike kasike meda, pa se to ponovo kuva dok se ne zgusne tako da postane koncasto. Kada se sok ohladi, uliva se u boce , a da se ne bi pokvario, doda se svakoj boci casica rakije. Pre upotrebe pomesa se sa toplom vodom , pola - pola.

Neven

Opis biljke:neven je jednogodiùnja, uspravna biljka s razgranjenom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su sedeci, duguljasti i nasuprotni. Cela je stabljika proûeta pustenastim dlakama. Cvetna glavica ûute je, tamnoûute ili narancaste boje Bere se cvet, koji je žute do narancaste boje, i to celu godinu. Biljka je baktericidna, i služi kao antibiotik, upotrebljava se za unutrašnje i spoljno lecenje raznih bolesti i stanja:Za spoljnu upotrebu: za gnojne rane i posekotine, pomaže u lecenju psorijaze, kod impetiga, cireva, opekotina, promrzlina, upalu vena...,Staniste:Kao omiljeno cvece sadi se po vrtovima i vinogradima, a divljeg ima nešto na livadama oko naselja . Lekoviti deo biljke: lek se, za vreme cvatnje skupljaju listovi, a cvetne glavice dok se joù nisu rascvetale. Listovi i cvetovi neugodna su mirisa. Upotrebljava se cvet, redje vrhovi biljke sa cvetovima.Treba brati jarkonarancaste, debele cvetove, a ne blede i tanke.Moraju se brzo sušiti na promaji, da bi sacuvali prirodnu boju. Latice imaju najvecu vrednost. Lekovito delovanje: neven se koristi u lecenju zatvora, ûutice, bolesti ûeluca i creva, a narocito cireva u ûelucu i crevima. Od sveûih listova i cvetova, domace svinjske masti i voska priprema se »nevenova« mast ùto se veoma uspeùno koristi u lecenju rana, otecenih ûlezda, krasta i osipa, kostobolja..Recept - Mast od nevena: 1 šoljica sveže iscedjenog soka od lišca i cveta, 2 šoljice nesoljene svinjske masti ( domace) i pola soljice voska mešaju na vatri dok se sve ne spoji. Ta mast koristiti i u slucaju otecenih žlezda (posavetovati se sa lekarom ) cireva i rana koje teško zarastaju. Preporuka je da se uz to popije i 1 šoljica caja od lišca i cveta, dnevno. Ubrzo nakon što mast od nevena namažemo na rane, opazicemo kako poboljsava zaceljivanje. Važno i dobro svojstvo te masti je da ne nadražuje. Kolicina koja se primenjuje kod upotrebe masti: na platnenu krpu namaže se sloj debljine milimetar, krpa se stavi na ranu ili cir, pokrije sa malo vate i sve to ucvrsti zavojem, a na manjim mestima i flasteromTinktura:Tinktura se pravi od 20 delova cveta potopljenih u 100 delova 70% alkohola. (1:20).Ostavi se da stoji dobro zatvoreno 10 dana, zatim procedi i ostavi u dobro zacepljenoj boci. Tinktura nevena smiruje upale kože i zubnog mesa.Angina i upaljene desni ispiraju se sa uspehom prelivom od nevena. Preliv se priprema tako da se jedna cajna kasikica usitnjenih cvetova nevena prelije kipucom vodom i ostavi 15 minuta da stoji. Njime se ispiru usta i grlo. Protiv celavljenja i sprecavanja ispadanja kose, te za bolji rast kose pravi se ovaj caj: 20 g sitno izrezanog korena podbela (Tussilago farfara), 10 g suvih cvetova nevena, sve to prelije jednom litrom kipuce vode , ostavi da vri 10 – 15 minuta, a zatim se još i doda samo malo preliva od nevena i procedi. Tim se toplim cajem nedeljno dvaput istrlja glava.

Rusomeca

Opis biljke: rusomaca je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, vecinom perasto rascepljeni Listovi na stabljici su nerazvijeni i sulicasto produženi. Gomji dio stabljike nosi bele sitne grozdasto složene cvetice... , Stanište: uzgaja se u vrtovima.

Lekoviti deo biljke: za lek skuplja se za vreme cvatnje cela biljka sa cvetovima, listovima i komušicama. Suši se u hladu, nakon cega se sitno izreže i pohranjuje u tamne staklene posude

Lekovito delovanje: rusomaca je još u srednjem veku bila poznata kao veoma korisna lekovita biljka što deluje na zaustavIjanje krvarerija, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije. krvarenja iz nosa i za zaustavljanje krvi iz rana koje jako krvare. Po tim je svojstvima rusomaca i danas poznata. Steže krvne sudove te se zbog toga koristi kod zaustavljanja krvarenja želuca, creva, nosa i rana te bubrega, pluca i matemice. Rusomaca u sebi ima materiju koja deluje na ritmicko skupljanje muskulature maternice i na peristaltiku creva te se koristi kao sredstvo za pospešenje trudova i olakšanje porodjaja, zatim kod lenih i sporih creva te za pospešenje stolice. Posebno lekovito deluje u regulisanju krvnog pritiska, bez obzira radi li se o visokom ili niskom. Pomešana s drugim lekovitim biljkama koristi se u lecenju mnogih bolesti..

maticnjak

Opis biljke: maticnjak je trajna biljka s cetverouglastom i jako razgranatom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su nasuprotni. s dugackom peteljkom, jajastog oblika, nazubljeni i slabo dlakavi. Cvetovi su bijeli ili bijelo-žuti, a nalaze se u pršljenastim cvatovima u pazušcima gomjih listova. Maticnjak je veoma ugodna mirisa, nalik mirisu limuna. Ukus rnu je aromatican.Cela biljka, a posebno kada se list nagnjeci, odaje jak, veoma prijatan miris, koji podseca na limun te je poznata i kao "limun-trava". Cvetovi su beli, plavicasto beli, bledoružicasti ili žuckasto beli, smeštani u pazuhu listova..

Stanište: raste u vrtovima gde se uzgaja kao kulturna biljka, ali se kao samonikla može naci nedaleko naselja, uz ograde, živice. Maticnjak je jedna od retkih biljaka koja je istovremeno lekovita, mirisna, ukrasna, zacinska, aromaticna, medonosna i industrijska. Raste u pcelinjacima, dvorištima, pored naselja, uz ograde i živice, po šumama itd. Gaji se i u kulturi kao lekovita i aromaticna biljka, i u parkovima kao ukrasna biljka. Cveta od juna do septembra, a razmnožava se semenom, ali se bolji uspeh postiže deljenjem busenova i rasadivanjem. veoma lako se gaji.

Lekoviti deo biljke: za lek se sabiru listovi pre nego što procvetaju, a cela biljka s vršikama i listovirna za vrerne cvatnije. Suši se brzo i oprezno u hladu i sa što manje dodira. Osušeni naticnjak ne sme se cuvati u limenim posudama .Od maticnjaka se najviše ceni list, jer u ostalim organima ima malo lekovitih sastojaka, osim u cvetu, ali je cveta malo tako da nema prakticnu primenu. Najvažniji lekoviti sastojak maticnjaka je vrlo lako isparljivo mirisno etarsko ulje. ! .

Lekovito delovanje:maticnjak je izvanredno sredstvo za sva srcana oboljenja. Oživljava i jaca srce, a uz to cisti i krv.

Maticnjak se preporucuje u lecenju histerije, hipohondrije, smetnji u menstruaciji, grceva, koji su povezani s menstruacijom, zatim, kod nadutosti, grceva u crevima, proliva želucanih tegoba,

povracanja na nervnoj osnovi, kronicnog bronhalnog katara, nekih oblika astme i svih depresivnih stanja. Maticnjak je blag, dobar i veoma prijatan lek protiv nadimanja u organima za varenje, protiv neuralgije, histerije, neurastenije, gadenja, povracanja i proliva, za jacanje organizma. Sam list maticnjaka, a još cešce pomešan s gorkim travama (kicicom, lincurom, gorkom detelinom, hajducicom, podubicom i dr.), uspešno se daje slabunjavim za pojacavanje apetita, dodatak kupkama protiv neuralgije i reumatizma. Etarsko ulje od maticnjaka (dobija se destilacijom s vodenom parom maticnjaka pokošenog u fazi cvetanja), je izvanredno prijatnog mirisa, koristi se ne samo u farmaciji vec, još više, i u industriji parfema, i kozmetike.Osobito se preporucuje trudnim ženama koje pate od povracanja.

Caj od maticnjaka zasladjen neobicno povoljno deluje kod nesanice izazvane premorenošcu ili živcanom bolešcu. Od maticnjaka priprema se melisa-špirit koji služi za masažu ili se pije razredjen s vodom, pri cemu osvežava i otklanja telesni i duševni umor.

zova

Opis biljke: zovina ili bazga raste kao grm ili drvo visoko 3 do 10 metara. Na donjem delu stabla kora je svetlosmedja, a u gornjem delu sivo-bela, pomalo izbrazdana i bradavicasta. Vec u blizini zemlje izbijaju postrane krhke i lako lomljive grane. Drvo okružuje plutasta, bela i veoma lagana srž. Nasuprotni listovi ne-pravilno su perasti s jajastim, zašiljenim, tamnozelenim liskama, koje su po rubu pilasto nazubljene. Cvetovi su sakupljeni u plosnati paštitac, a boja im je bela do žuckasto-bela. Iz cvetova se razvijaju bobe, u pocetku zelene, zatim crveno-smedje i naposletku sjajnocme. Bobe su male i socne. Cvetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suvom stanju postaju blaži. Ukus cvetova je gorkast i aromatican. Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni. ... ,Stanište: raste na rubovima šuma i osuncanim šumskim krcevinama. na zapuštenim mestima i u blizini naselja. .Lekoviti deo biljke: mladi izboji i mladi listovi sabiru se u prolece, cvetovi za vreme cvatnje, plodovi nakon dozrevanja, a kora od od februara do novembra. ..Lekovito delovanje: caj od listova i mladica zovine ili bazge koristi se za pospešivanje izlucivanja mokrace, nakupljene tecnosti u telu, za lecenje šeceme bolesti kao i za cišcenje i poboljšanje krvi. caj od cvetova bazge koristi se u lecenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, pocetne upale pluca, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod pocetne tuberkuloze i kod svih reumaticnih bolesti. Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje caja kojim se odstranjuju poteškoce kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mehura, leci vodenu bolest, razne edeme te tvrdu stolicu. Kod nje su korisni i cvet, i kora, i plod, i list, i koren. Neka u vašoj kuci uvek bude zove. Caj od njenih cvetova pomoci ce da se preznojite kod bilo koga oblika prehlade ili gripa, što je znatno olakšati bolest. Suština je u tome što se sa znojem izbacuju sve štetne materije koje su bolesti doprinele. Zova spira bolesti i tako što pospešuje mokrenje i olakšava ga. Cajevi od kore pomažu kod regulacije stolice i olakšavaju mokrenje, ali se mora pomno i pažljivo dozirati, jer preterane kolicine mogu biti opasne. Upotrebljava se jedna manja, i to ravna (nikako napunjena!) kafena kašicica za jednu šolju. U toku dana sme da se popije samo jedna kafena šoljica - maksimalno dve - i to u vecim razmacima, gutljaj po gutljaj. Zreli plodovi zove su takode vrlo korisni. Pored mnogih drugih za zdravlje važnih materija, ove bobice, naravno kada su potpuno zrele, imaju više vitamina B nego i jedna poznata namirnica. Pošto se ne jedu sveži, plodovi zove se kuvaju bilo kao kompot, bilo kao džem. Lekovito deluju protiv nesanice.Sok od svežih boba koristi se u lecenju neuralgije trigerninusa (neurlagija licnog živca), za jacanje, za blago regulisanje stolice, cišcenje krvi, umirenje trbušnih grceva i crevnih kolika, za apetit i poboljšanje cirkulacije krvi .

Opis biljke: gavez ima socnu, grubo dlakavu stabljiku visine 20 do 100 cm. Višegodišnji koren gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i socan. Izvana je tamnosmedje do crnkaste boje, a iznutra bele do svetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, dugoljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenicno poredani i grubo dlakavi po celoj površini. Cvetovi izbijaju tokom leta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dole u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobela do ružicaste ili ljubicaste . ,Stanište: gavez raste po citavoj srednjoj Evropi. Nalazi se na vlažnim mestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika predstavlja korov što se teško iskorenjuje (zbog dužine korena). Lekoviti delovi biljke: za lek se skupljaju listovi i koren. Koren se skuplja u prolece i kasnu jesen. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najpre se osuši, reže na komadice i do kraja suši na toplom mestu. Postoji oko dvadesetak vrsta gaveza, neke od njih uzgajaju kao stocnu hranu. Višegodišnji gavez pušta korijen duboko u zemljuLekoviti deo biljke: za lek se skupljaju listovi i koren. Koren se skuplja u prolece i kasnu jesen. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najpre se osuši, reže na komadice i do kraja suši na toplom mestuLekovito delovanje: od svih domacih lekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, materiju što najviše deluje u stvaranju novih celija - zbog cega se gavez koristi u lecenju rana, cak i zapuštenih gnojnih rana. Njme se lece sve vrsti ozleda: ispucanost, posekline, lom kostiju, izev krvi i sl. Za vanjsku upotrebu protiv gihta i kostobolje nema boljeg leka od svežeg nastruganoga gaveza sa kojim oblažemo mesta oboljela od gihta.Kad nemamo na raspolaganju svežu biljku, upotrebljavamo tinkturu gaveza. Ona takodje povoljno deluje protiv neuralgicnih bolova, posebno protiv nesnosnih bolova lica.Buduci da gavez snažno deluje na centralni živcani sistem, valja ga uzimati samo u malim dozama. Gavezovu tinkturu treba lagano utrljavati, jer pri teškom gihtu ne smemo upotrebljavati jake masaže. Tinktura se izvrsno pokazala i kod lecenja upale živaca; gde god su na telu nastala bolna mesta, osetljiva na pritisak, to se odrazi na perifernim živcima, a tinktura je jednostavan, prirodan i prikladan lek. Odlika je tinkture i da preporadja kožu.; ostarelu, naboranu, pogotovo sa borama oko ociju, što su nastale zbog razlicitih kozmetickih sredstava, posle duže upotrebe tinkture, koža ce se regenerisati. Protiv upale vena tinktura se dobro pokazala u kombinaciji sa gospinom travom kantarionovo ulje ili još bolje takodje tinktura od kantariona.Koren gaveza delotvoran je u lecenju raznih poteškoca organa za varenje, protiv katara želuca (sa prolivom ili bez njega), srdobolje, bolesti bubrega i kod prejake menstruacije. Upotrebljava se kod krvarenja želuca, bronhialnog katara, upale pluca, krvavog kašlja i ispljuvka, upale porebrice i dr. Caj protiv bronhijalne astme priprema se na sledeci nacin : 5 g korena gaveza kuvati pola sata u pola litre vode, ostavi da odstoji dvadeset minuta i zatim procedi. Pije se jedna šoljica ujutro natašte, zatim svakih pola sata dve velike kasikei pre spavanja opet jedna šoljica.Caj protiv cira na zelucu i dvanaestercu priprema se na sledeci nacin: mešavina od 50 g gaveza, semena dunje, i lanenog semena (Semen lini) i po 20 g slatkog korena (Glycirrhiza glabra), i lista stolisnika, popari sa litrom kipuce vode, i nakon šest sati stajanja procedi. Pije se tokom dana umesto vode.Ako treba podstaknuti znojenje ili mokrenje, priprema se caj od lišca i cveta gaveza. Jedna velika kasika lišca i cveta gaveza prelije se sa pola litre kipuce vode, poklopi i ostavi da stoji 15 minuta. procedi se i pije se dvaput dnevno; ujutro natašte i uvece pre spavanja, po 1 cašica. Ujedno, ovaj caj uklanja i grceve u trbuhu.Napomena: svi preparati od gaveza ne smeju se praviti ni držati u gvozdenom ni limenom posudju !Takodje, kod sušenja korena treba paziti da se koren ne uplesnivi, jer je opasan!Sok od svežeg korena zaustavlja krvarenja iz svežih rana.

Ako se koren gaveza kuva u mleku ili pivu dok se ne zgusne u kašu, dobija se sredstvo sa kojim se oblažu mesta preloma ruke ili noge; preko toga se stave dašcice i cvrsto se poveže. nakon 8 dana

povoj se obnovi.U slucaju da koža pobeli, na to mesto stavljati zgnjeceno lišce trpuca, a kasnije posuti prahom od zdrobljenog lišca kupine.Manje je poznato da gavez možemo koristiti kao tecno djubrivo u povrtlarstvu; bogat je kalijumom, pa je podesan za djubrenje korenastog povrca, narocito paradajza. Priprema : u pocetku cvatnje pokosi se gavez i cele biljke stavljaju u burad ili posude od plastike , ali ne sasvim do vrha.Zatim se dolije voda dok biljke ne pokrije voda, posuda se pokrije i ostavi tako 3 nedelje. Kada masa provrije, tecnost se odlije i razredjenom vodom u promeru 1:10 upotrebljava za zalevanje povrca. Najbolje je ovu tecnost pomešati sa tecnim djubrivom od koprive, koje se spravlja na isti nacin, u promeru 1:1.Zalevanje biljaka ovim tekucim prirodnim djubrivom ubrzava rast biljaka i jaca njihovu otpornost prema bolestima.

Opis biljke: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 100 cm. Ima vrlo cvrstu, uglastu, razgranam stabljiku, uspravnu, sa naspramnim granama.Kantaria ženska ili gospina trava ima 30 do 60 cm visoku, golu i razgranatu stabljiku s nasuprotnim jajolikim listovima. Listovi su sedeci, protkani rnnoštvorn providnih tockica. To su žlezde napunjene etericnim uljem tako da list izgleda fino izbušen. Cvetovi su smešteni na vrhu stabljike, a žute su boje. Zuti cvetovi od 5 latica s donje strane imaju crne tacke. Imaju rnnogo prašnika i jednu plodnicu. ,

Stanište: Kantarion raste po suvim brežuljcima, na osuncanirn livadama, pustom i neobradenom zemljištu, krcevinama i rubovima šuma. Stabljika je okrugla, a listovi su smesteni naspramno i jajastog su oblika. Cvetovi cu zute boje smesteni na vrhu stabljike.Kantarion je vrlo rasprostranjena biljka koja raste na suncanim livadama, na pustom i neobradjenom zemljistu i na rubovima suma.Vreme berbe: Maj i jun.

Lekoviti deo biljke: za lek se, u vreme cvatnje, skupljaju samo cvetovi i listovi

Lekovito delovanje: Kantarion ili gospina trava odavno je poznata i zbog njezina mnogostrukog delovanja, veoma obljubIjena lekovita biljka. Koristi se za lecerije sluzavosti pluca, grceva u trbuhu i želucu, grušanja krvi, bolesti bubrega, jetre, slezene i rnokracnog rnehura. Narocito se preporucuje kod nekontrolisanog mokrenja. Pomešana s drugim lekovitim biljkama odlicno je sredstvo za lecenje zastarelog kašlja i astme .Kantarion se odvajkada u narodu ceni i mnogo upotrebljava spolja protiv posekotina, opekotina, hemoroida, za zarašcivanje rana i kao antiseptik, a iznutra protiv bolova jetre, želuca, proliva itd. Dejstvo droge je mnogostruko zbog složenog hemijskog sastava. Ulje se koristi na taj nacin što se njime mažu rane, posekotine, opekotine i druge ozlede ili se tim uljem natopi gaza ili cisto platno pa se ozledeno mesto obloži. Etarsko ulje od kantariona deluje protiv crevnih parazita. Fenolska jedinjenja koja se nalaze u kantarionu imaju izraženu antibakterijsku moc..Kantarion je dobar za lecenje umerene i blage depresije, navode nemacki strucnjaci u studiji koju je objavio medicinski casopis "British Medical Journal".Na prvom su mestu nega i zaštita kože u kozmetici i medicini (masaže, suva koža, ragade, ljuskava koža, zaštita od zracenja i suncanja, prištevi, akne, cirevi, opekotine...). Zatim je korisna upotreba kod rana koje krvare; ozleda mišica, hematoma, oteklina kod udaraca, uganuca i išcašenja; mnogobrojnih reumatskih oboljenja (upalni reumatizam; degenerativni reumatizam – artroze , kukova, kolena, ramena; metabolicki reumatizam – giht, te bolnih sindroma ramena i krsta-lumbago). Cajni uvarak pije se više puta na dan po uputstvimama te

kod mnogobrojnih upalnih i bolnih stanja ( oboljenja ) unutrašnjih organa. Kantarion ulje primenjuje se lokalno (najviše za masaže, oblozi, kataplazme) i na usta (zacin, lek). Ulje se posebno preporucuje u nezi i zaštiti kože koja je osetljiva (suva, raspucana).

pis biljke:hajducka trava ili stolisnik uspravna je biljka visine do 80 cm. Boja stabljike je svetlozelena ili crveno-smedja. Ima innoštvo perastih listova. Cela biljka veoma je ugodnog mirisa. Mnogobrojni sitni listovi su ili beli ili purpumo-crveni. Cvetovi su skupljeni u cvat na vrhu stabljike. Raste svuda uz puteve i polja u kontinentalnoj klimi, kao samonikla biljka. Cveta belim cvetovima od juna do avgusta. Bere se za vreme cvetanja a listovi do jeseni. Botanicko ime je dato prema grckom junaku Ahilu –Achillea, i ima znacenje da daje snagu.Nadzemni deo biljke u cvetanju sadrži do jedan odsto etarskog ulja (farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajducke trave dobija se destilacijom pomocu vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.,

Stanište: biljka je rasprostranjena po celoj Evropi. Raste pojedinacno ili u velikom mnoštvu na livadama i pašnjacima .

Lekoviti deo biljke: za vreme cvatnje sabiru se cvetovi s kratkim peteljkama, i cela biljka najviše do 30 cm dužine. Zbog visokog sadržaja gorkih materija i etericnog ulja, hajducku trava ili stolisnik ubrajaju u gorke droge.Cveta preko celog leta. Koristi se u obliku caja za poboljšanje apetita, kod želudacnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. U narodnoj medicini se koristi za zarašcivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola. Hajducka trava ulazi u sastav gorkih cajeva, cajeva za cišcenje, pojacano lucenje žuci, caja za normalizaciju metabolizma i caja za umirenje. Spolja se upotrebljava kao antiflogistik slicno kamilici, za ispiranje, kupke, obloge. Hajducka trava ulazi u sastav gorkih cajeva, cajeva za cišcenje, pojacano lucenje žuci, caja za normalizaciju metabolizma i caja za umirenje. Zbog prisustva vitamona C daje se kod krvarenja i hemoroida. Pri upotrebi hajducke trave treba znati da kod osetljivih osoba može izazvati alergiju. Zato ljudi osetljive kožetreba da koriste samo mlade, tek procvetale biljke, a caj da piju u manjim kolicinama.Herba se skuplja tokom letnjih meseci, od juna do avgusta, odsecanjem vršnih delova biljaka dužine 20-25 santimetara, ili se sakuplja samo cvast dužine samo dva santimetra. Odseceni delovi se vezuju u kite i suše na promajnom mestu ili sušnici na temperaturi 35-50°C. Suva droga je aromaticnog mirisa, gorkog i malo slanog ukusa. Pošto stabljika ne sadrži lekovite sastojke, bolje je upotreblljavati samo list i cvet. Stoga je droga sa više stabljike manje cenjena. Suva herba pakuje se u jutane vrece ili kartonske kutije i cuva zašticena od svetlosti godinu i po dana.

Lekovito delovanje: hajducka travu ili stolisnik cisti i jaca krv i probavne organe. Posebno je korisna za lecenje jetre, slezene, gušterace, žutice, navale krvi u glavu, katara u crevima i želucu, zatim grceva, groznice, lupanja srca, bolova u kstima i ledjima, neredovitih menstruacija, krvavih i zatvorenih šuljeva, nesanice, raznih osipa i cireva.. Caj od stolisnika korisno deluje i leci ispucane ruke, ranjive

bradavice majki koje doje, kao i kod lecenja osipa na koži – psorijaze. Kod psorijaze se uz obloge moraju sprovesti i kure cišcenja krvi. Takodje se upotrebljava kod angine pektoris, i to kao caj. Kod nervnih osoba preporucuje se cešce pranje celog tela rashladjenim cajem od stolisnika i to ujutro i uvece. Tople kupke od stolisnika i kamilice ublažuju nervne bolove.Smanjuje teškoce kod gihta i reumatizma. Povoljno deluje za lecenje šecerne bolesti, narocito u pocetnom stadijumu. Korisna je i kod prekomjernog krvarenja.Stolisnik spada medu lekovita sredstva koja deluju svojim gorkim okusom na sluznicu želuca, pa tako podstice izlucivanje želucanog soka, a samim tim pobuduje apetit.Povoljno deluje na resorpciju hrane. Lekoviti preparati sa stolisnikom, odnosno mešavina cajeva, pomažu kod gastritisa, kolitisa, grceva u želucu i crevima. Kalijum, koji je sadržan u stolisniku potpomaže rad bubrega i krvotoka, te tako posredno utice na rad srca, uspešno se koristi i kod ženskih bolesti.

Opis biljke:rastavic ili preslica je jako rasprostranjen korov što se teško iskorenjuje. Ubraja se u red papratnjaca. Trajna podzemna stabIjika cme je boje i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu. Jako je otpoma. Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu te je zbog toga zovu konjskim repom..

Stanište: raste u mocvamom tlu , na peskovitim livadama i poljima te uzduž železnickih nasipa.

Lekoviti deo biljke: za lek se skuplja cela biljka.

Lekovito delovanje: mnogostruka lekovitost preslice bila je poznata još u starom veku. Jedno je od najboljih sredstava za lecenje bolesti pluca, posebno kod plucnih krvarenja i tuberkuloze pluca. Preslica je veoma dobra u lecenju svih oblika malokrvnosti, jer pospešuje stvaranje crvenih krvnih telešaca. Nenadoknadivo je sredstvo u lecenju cira na želucu, fistula na debelom crevu i drugih oblika cireva, zatim u lecenju bolesti mokracnih organa. Uspesi se postižu kod grceva u mehuru, slabog mehura, bolnog mokrenja, zadržavanja mokrace, upale bubrega s pojavom belancevina u mokraci, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod kronicnog nadražaja mehura s pritiskom na mokrenje (kod žena), kod pocetne tuberkuloze bubrega i mehura. Pomešana s drugim biljkama koristi se u lecenju mnogih drugih bolesti.

Opis biljke: orah je stasito drvo visine do 25 metara. Listovi su nepamo perasti, u pocetku malo crvenkaste boje. Muški cvetovi razvijaju se u pazuhu listova, kao obešene rese. Zenski cvetovi razvijaju se pojedinacno, ili u manjim skupinama, na novim izdancima..Stanište: orah potice sa Dalekog istoka i iz Male Azije. U šumama se pojavljuje samoniklo, a uzgaja se i kao kulturna biljka. Ne podnosi niske temperature.Lekoviti deo biljke: u prolece se skuplja lišce, nezreo plod u junu, a zreo u jesen.

Lekovito delovanje: caj od mladog lišca uz dodatak meda koristi se za cišcenje, poboljšanje i jacanje krvi, za jacanje želuca, dobru probavu, zatim, protiv raznih cireva, kostobolje, skrofuloze, gnojnih rana svih vrsta te za ispiranje i oblaganje upaljenih ociju. Koristan je kod rahiticnih oboljenja kostiju, opste slabosti organizma, krvarenja zubi, bolesti zubnog mesa, oteklina kostiju. Vrlo dobri rezultati postižu se kod bubuljica, krasta na glavi, lišajeva na bradi, mlecnih krastica, gnojnih osipa, prekomernog znojenja nogu i belog pranja. Od zelenih nedozrelih plodova, ili samo od zelene ljuske, uz dodatak meda priprema se sirup koji se s uspehom koristi za lecenje svih navedenih bolesti.

Opis biljke: bosiljak je jednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sa razgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, beli, dvousnati cvetovi nalaze se u gornjem delu stabljike .Listovi su jajolikog oblika na dugim peteljkama. Cvetovi se razvijaju u velikom broju u gornjem delu stabiljke. Višebojni su, beli, ružicasti ili purpurni. Cela biljka ima ugodan miris i aromu ,

Stanište: Pradomovina bosiljka ja Indija. Davno, vec pre oko 5500 godina poznavali su ga Egipcani, o cemu govore ostaci biljaka pronadjeni u grobnicama piramida iz toga razdoblja. Bosiljak je poznata i cenjena lekovita i zacinska biljka . Prema nekim starim zapisima na prostoru srednje Evrope preneli su ga monasi u 12. veku. Na novim prostorima vrsta se udomacila i uzgaja se u vrtovima. U južnim delovima Evrope ponegde se može naci i van vrtova. Za uzgoj bosiljka potrebna su gnojena tla bogata humusom, te suncana i od vetra zašticena staništa. Biljka je narocito osetljiva na niske temperature, a ne podnosi ni zalevanje hladnom vodom.bosiljak se uzgaja u vrtovima i loncima. Cela biljka je veoma ugodna mirisa.

Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava cela biljka sa semenom Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva.

Lekovito delovanje: bosiljak se koristi za umirenje živaca, grceva u želucu,lakše mokrenje, lecenje astme i zapaljenje bubrega. Koristi se, takodje, za poboljšanje apetita i protiv nesanice. Semenkama bosiljka lece se mokracni organi.Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva..

Opis biljke: cicak je dvogodišnja biljka koja ima dugacak i sivosmedji i vretenasti koren. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U drugoj godini izraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 1/2 metar. Listovi su sve manji iduci prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cevastim, gusto zbijenim cveticima, što imaju kukice pomocu kojih lako prianjaju za odecu.

Stanište: raste uz putove, na livadama i neobradjenom zemljištu.

Lekoviti deo biljke:Za lek se upotrebljavaju koren, listovi i seme. Dvogodišnje korenje sakuplja se u prolece i jesen, listovi dok su još mladi, a seme kad sazre Lekovito delovanje: koren cicka deluje protiv otrovno, pospešuje izlucivanje mokrace i znoja te cisti krv. Isto tako koristi se u lecenju venericnih bolesti, svih vrsti cireva, skrofula, gihta (uloga), zastarelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. caj od mladog lišca koristi se u lecenju katara želuca i nadutosti, a dobro je sredstvo i protiv raznih osipa, cireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Seme cicka koristi se za sve bolesti za koje se koristi i koren i listovi, s time što seme jace deluje. Seme cicka koristi se za pravljenje cickova ulja koje je jako dobar lek protiv peruti i ispadanja kose. Koren, listovi i seme cicka nakon godinu dana gube svoje lekovito delovanje. Takodje, koren i list koriste se i kod upale i cireva želuca, koriste se kod

pospešivanja znojenja, kod varenja, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta.Suv koren stucan u prah i pomešan sa jestivim ( maslina ) uljem, leci gnojne rane kada se njime namažu.Protiv reume koristi se caj od cickovih semenki.Lek protiv gore navedenih bolesti priprema se tako da se 1 velika kasika sitno narezanog korenja i lišca kuva u pola litre vode 5 minuta, zatim se ostavi poklopljeno10-15 minuta i na kraju procedi. Piju se po 2 velike kasike dvaput dnevno, ujutro i uvece.Ako se 60 grama korena kuva 5 minuta u 1 litri vode, može se uzimati po šoljica ujutro i uvece.Prah od suvog korena pomešan sa zecjim lojem izvlaci strana tela iz rane.U slucaju poremecaja licnog živca ( Nervus facialis ), kada se usta iskrive, zdrobi se svež koren i lišce sa donjim delom stabljike cicka i privije na zdravu stranu.Kod gnojnih procesa usne šupljine grglja se a cirevi se i rane ispiraju , a osip po koži oblaže odvarom –od cickovog lišca, koje ima osobinu da hladi. Na 1 litru vode uzme se 1 dag. sušenog lišca i pije ujutro i uvece po 1 šoljica.U vinu skuvano lišce cicka leci od mokracnih kamenaca. Oni nestaju i kada se uzima sitno izrezan cickov koren ( ili prah ) od suvog korena, pomešano sa medom. Kada se koza glave dobro opere cajem od cickova korena, a svaki drugi dan namace cickovim uljem, stimulise rast kose, ako je koren zdrav. Za caj se na jednu litru vode uzima 1 velika kasika isecenog korena i skuva.Pomešaju se jednaki delovi toga caja i sirceta ( jabucni ) pa se time natrlja koža glave dvaput dnevno, zaustavlja se ispadanje kose.

RECEPT ZA CICKOVO ULJE.Šaka suvog i sitno istucanog semena, polivena sa malo 90 % alkohola, ostavi se da stoji 14 dana , zatim se dolije pola do tri cetvrt litre ulja ( najbolje maslinovog, ali ako ga nema dobro je i suncokretovo ), pa se opet ostavi 4 nedelje na toplom mestu, uz povremeno muckanje. Da bi alkohol ispario, bocu sa uljem ne zatvaramo cepom nego sa malo gaze ili papirom u kome su izbušene sitne rupice.

MAST OD CICKOVOG KORENA :Dobro se ocistiti i opere cickov koren. Narezemo ga na male komadice i iz njih istisnuti što više soka Pripremiti kvalitetnu i cistu, nesoljenu svinjsku mast. Kolicina masti zavisi od toga koliko se istisnulo soka, jer njihovim mešanjem treba postici gustu kašastu masu. Tako pripremljenu lekovitu mast staviti u porculansku ( nikako u metalnu) posudu, dobro je zatvoriti i cuvati u frizideru.Nekoliko puta na dan nanosi se na opecenu kožu, a koristi se i kod cireva, rana i lišajeva.

Za smirivanje kašlja i izbacivanje šlajmaČaj od korena jagorčevine - 2 supene kašike isitnjenog korena na litar vode.

KAD PADNE IMUNO SISTEMČAJ: Pomešati u istim količinama koprivu, travu ivu, podubicu i hajdučicu, sve dobro izmešati, pa prstohvat mešavine preliti sa 2 dl ključale vode. Ostaviti pod poklopcem da odstoji pola sata, pa procediti i piti.

MELEM:250 g divljih jabuka samleti, pa smesu pomešati sa po 250 grama bagremovog meda i maslinovog ulja. Uzimati ujutro, pre jela, po dve kašičice. Pre upotrebe smesu promešati da se sastojci sjedine.

UNIVERZALNI MELEM

Oočistiti 5 većih glavica belog luka i procediti na sokovnik. Dobijeni sok i masu koju sokovnik izbaci, pomešati, pa procediti na krupnijoj cediljki. U dobijeni filtrat dodati 50 odsto u odnosu na dobijenu masu kantarionovog ulja, četvrtinu komovice i četvrtinu jabukovog sirćeta (takođe u odnosu na dobijenu masu od luka). Sve izmešati drvenom varjačom da se dobije gusta i glatka smesa. Držati u zatvorenoj tegli i melem utrljavati na svako obolelo mesto, osim na oči i sluzokožu telesnih šupljina. Obavezno se premazuju tabani i preko toga stavi suva krpa.

ZA SRČANE TEGOBEVino od jaglike (jagorčevine): Bocu od 2 litra do vrha

napuniti cvetovima jagorčevine, preliti kvalitetnim belim vinom, tako da prekrije cvasti. Bocu začepiti i ostaviti da odstoji na suncu 14 dana, uz povremeno mućkanje.Doziranje: kod lakših srčanih tegoba piti jedan gutljaj vina dnevno, a srčani bolesnici - 3 kašike dnevno.Napomena: Za jačanje srca veoma je dobro piti i jednu šolju čaja od ječmenog slada (prema uputstvu na pakovanju) i umesto prave kafe konzumirati onu od prženog ječma.

ZA KURJE OČI I BRADAVICE

Beli luk izgnječiti i iscediti iz njega sok, pa ga pomešati sa aspirinom, koji se prethodno istuca u prah, tako da se napravi testasta masa. U nju dodati nekoliko kapi propolisa. Mesto oko kurjeg oka namazati uljem, kako se ne bi oštetilo zdravo tkivo, a na izraslinu staviti melem. Umesto belog luka može da posluži i limun, a zamena za aspirin je salicil. Za odstranjivanje kurjeg oka efikasan je i sok od trave ruse, kao i od zelenog ploda smokve. Takođe, može pomoći i sok od čuvarkuće i debele koke, s tim što tada terapija traje više dana.

MELEM ZA RANE

Zagrejati čist pčelinji vosak, pa u njega dodati po 50 grama kantariona, hajdučke trave, bokvice i majčine dušice. Sadržaj pomešati i mlak melem staviti na čistu gazu, a zatim priviti na ranu. Postupak ponavljati 3-4 puta u toku dana.

PROTIV OTOKA NA NOGAMA

Jesti jabuke u neograničenim količinama i u bilo kom obliku (sveže, pečene u rerni, kao kompot, džem, itd.). Dobro je jesti i prirodno ukiseljeno mleko, piti kefir i punomasno mleko.

SIRUP OD KOPRIVE ZA JAČANJE

80 vrhova koprive preliti sa 4 dl proključale vode, ostaviti da se ohladi, dodati 2 kesice limuntusa, ostaviti da odstoji 48 sati poklopljeno, pa procediti.