8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
1/44
Lingvazin
Magazin za jezik i knjievnost Broj I/3Decembar 2013. ISSN 2303-4831
ZaLingvazingovori MartinHaspelmath
U ovom broju s
povodom: 1150godina slavenske
pismenosti
Desetogodinjicasmrti Edwarda
Saida
Edward W. Said
ORIENTALISM
WESTERN CONCEPTIONS
OF THE ORIENT
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
2/44
_____________U ovom broju
02 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
LingvazinMagazin zajezik i knjievnost
Izdava
Institut za bosanski jezik iknjievnost u Tuzli
Adresa izdavaa
Dr. Tihomila Markovia 175000 TuzlaBosna i Hercegovina
Glavni i odgovorni urednikHalid Buli
KonsultantiRefik Buli (lingvistika)Azra Verlaevi (knjievnost)
Najil Kurti (mediji)Redakcija
Edna KlimentiErna MuriAida SijamhodiAnida MalkiEdina Ustavdi-NurikiBernes Aljuki
Dizajn i prijelomHalid BuliAlmir Halilovi
IlustratorSuad Veli
Lingvazinizlazi tri putagodinje i besplatan je.
Objavljuje se na web stranici:www.izbjik.ba.
Institut za bosanski jezik iknjievnost u Tuzli
ISSN 2303-4831
Miljenja i stavovi kojezastupaju autori nisu nuno istavovi Redakcije.
Sadraj
03Uvodnik04S povodom
04Halid BuliZar sunce ne sija svima? (povodom 1150. godinjice moravsko-panonske misije)08Aldijana Kuli
Glagoljica vie od pisma
11Denita KariDeset godina od smrti Edwarda Saida
13Erna MuriEdward W. Said: Orijentalizam. Zapadnjake predodbe o Orijentu
15Sead HusiIzmeu apsurda i nade
17IntervjuMartin HaspelmathUniverzalije nude mnogo materijala za dalja razmiljanja o funkcioniranjujezikog sistema
20Radovi20Martin Haspelmath
Jezika promjena poboljanje ili kvarenje?
23Mirsad KuniAntoine Meillet Saussureov uenik, a Parryjev uitelj
26Edna KlimentiZato kaemo i ta znaiplakati kao godina
28 Halid BuliHibridni indeklinabilni pridjevi u bosanskom jeziku
30Minela KamenjaKada subjekt nije (jedna) supstantivna rije
33Rahima TerziO mrtvima sve najbolje (sociolingvistika i lingvostilistika analiza smrtovnica iposljednjih pozdrava)
37Osvrti37 Fahrudin Sinanovi
U Kalesiji odrana 18. kulturna manifestacija Ikre 2013
38Naida OsmanbegoviNauni skupZadnja bosanska zimau Tenju39 Amina Selimovi
Odrana knjievna kolonija Grah za Iliju Ladina
40Lingvazin predstavlja40Naida Osmanbegovi
Muris Bajramovi:Bosanskohercegovaka metaproza
41Vijesti o jeziku i knjievnosti41U Norvekoj objavljena zbirkanatpisa sa steaka42 Novibroj asopisaKnjievni jezik
43 Najava dogaaja43 Sarajevski filoloki susreti 3
mailto:[email protected]:[email protected]://www.izbjik.ba/http://www.izbjik.ba/http://www.izbjik.ba/mailto:[email protected]8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
3/44
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
4/44
___________S povodom
04 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
Halid BULI
Zar sunce ne sija svima?(povodom 1150. godinjice moravsko-panonske misije)
jerska, jezika i politi-ka pitanja esto su veo-
ma tijesno povezana
(moda je tako uvijek!), a okol-
nosti koje su dovele do nastan-
ka slavenske pismenosti zorno
ilustriraju tu povezanost.
Inicijator dogaaja koji je
danas poznat kao moravsko-pa-
nonska misija, prvi koji je poka-
zao otvorenu politiku volju da
na teritoriji na kojoj vlada uvedebogosluje na narodnom, sla-
venskom jeziku, bio je moravski
knez Rastislav. On je 862. godi-
ne bizantijskom caru Mihailu
poslao izaslanike koji su zamo-
lili da im car u Moravsku poa-
lje episkopa i uitelja koji e
ih uiti njihovoj vjeri na slaven-
skom jeziku. Rastislav je bio
sposoban i dalekovid politiar
koji je dobro shvatao drutveneodnose tog doba. Iako je uspije-
vao da proiruje granice svojekneevine i na njemaku terito-
riju, znao je da su samostalnost
i sloboda njegove kneevine bili
(...) ugroeni ne samo vojnom i
politikom silom (stalni ratovi s
nemakim carem Ludvikom)
nego isto tako i kulturnim i cr-
kvenim pritiskom nemakog
svetenstva. Jer u to vreme
politika se samostalnost nije
mogla zamisliti bez crkvene sa-mostalnosti, bez vlastitog sve-
tenstva, vieg i nieg (Nikoli
1984: 89). Uvidio je da bi mu
uvoenje vjerske slube na sla-
venskom jeziku omoguilo da
ima domae sveenike i da se
oslobodi crkvene zavisnosti od
Nijemaca.
Bizantijske vlasti dobro su
razumjele molbu Rastislavlje-
vih izaslanika, a Bizant je sla-vensko bogosluje izvan svojih
granica mogao smatrati, a ini se
da je i smatrao, uspjenim sred-
stvom za politiko saveznitvo
(Damjanovi 2004: 13). Odlue-
no je da se u Moravsku poalje
jedna versko-kulturna misija
naroitog tipa i metoda rada, na
ije su elo postavljena braa
Konstantin Filozof i iguman
Metodije, ueni i ugledni ljudi,
ve iskusni u poslovima ove
vrste (Nikoli 1984: 9).
Konstantin i Metodije bili
su Grci, odnosno Bizantijci.
Roeni su u Solunu. Solun je uBizantiji bio drugi grad po va-
nosti. Njihov otac Leon bio je
drungar, odnosno pomonik
zapovjednika grada i imao je
nesumnjivo dobre veze u tada-
njim centrima moi (Damja-
novi 2004: 12). U gradu i oko-
lini ivjelo je mnogo slaven-
skog stanovnitva pa je i slaven-
ski jezik bio poznat i rairen.
Metodije je jedno vrijemebio upravnik bizantijske oblasti
koju su naseljavali Slaveni. Na-
kon toga je napustio vlast i oti-
ao u manastir na Olimp (u Ma-
loj Aziji). Tu je postao iguman.
Konstantin je roen 826.
ili 827. godine i jo je u djetinj-
stvu pokazao talent za nauku.
Teoktist, kancelar na carskom
dvoru i prijatelj Leonove obite-
lji, pozvao ga je na kolovanjeuCarigrad (Damjanovi2004:
V
Dvije hiljade i trinaestu godinu veina slavenskog svijeta obiljeila je kaoveoma znaajan jubilej. Naime, ove je godine navreno 1150 godina odpoetka moravsko-panonske misije, dogaaja koji je nastao kao rezultat
jednog spoja nauke i politike i iji e rezultat biti nastanak i razvojslavenske pismenosti. Na elu misije bio je Konstantin, koji je kasnijeuzeo monako ime irilo, po kome je danas mnogo poznatiji. Glavnipomonik i podrka bio mu je njegov ueni stariji brat Metodije.Povodom ovog znaajnog jubileja u slavenskim su zemljama prireenimnogi kulturni dogaaji, izlobe, naune konferencije te izdati mnogizbornici radova. Neke su zemlje ak i kovale novac s likom irila iMetodija. Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini ovom jubileju skoro da nije
posveena nikakva panja. Stoga u Lingvazinupodsjeamo na najvanijeinjenice koje se tiu moravsko-panonske misije.
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
5/44
S povodom_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.05
1213). Tu je pohaao visokudvorsku kolu i uio zajedno sbuduim carem Mihailom. Ka-snije mu je nueno da postanearhivar i bibliotekar u patrijarij-skoj biblioteci sv. Sofije u Cari-
gradu. On je to odbio, povukao
se jedno vrijeme u manastir, aonda jepostao predava filozo-fije u Carigradu. Tu je i dobio
nadimak Filozof. Veoma je ra-
no pokazao retorike vjetine.Bio je vjet u usmenim raspra-vama pa mu je povjereno da
predvodi vie diplomatskih mi-sija. Jedna od tih misija bila je
upuena Hazarima, narodu kojije u Maloj Aziji imao monu
dravu u kojoj su ivjeli i musli-mani i jevreji i krani pa je do-lazilo do vjerskih sukoba razli-
ite vrste. Tom je prilikom pro-naao moti1sv. Klementa, rim-skog pape iz I st. Ponio ih je sa
sobom i kasnije ih je predao pa-
pi u Rimu. Prilikom misije u
Maloj Aziji otiao je na Olimp ipoveo sa sobom brata Metodija.
Nakon toga se nisu razdvajali.
Braa su iz Male Azije oti-li zajedno u Carigrad, a odatlesu ubrzo morali poi u VelikuMoravsku. U Carigradu su pri-
premili osnovno to im je treba-lo za misiju: Konstantin je os-
mislio slavensko pismo i preve-
li su na slavenski jezik neop-
hodne knjige. Ve 863. bili su uMoravskoj.
Historiari pretpostavljajuda Konstantin i Metodije nisumogli tako brzo obaviti sve ne-
ophodne pripreme. Tako A. S.
Seljiev navodi dau tako kratkom periodu vre-
mena koje je stajalo na ras-
polaganju do polaska u Mo-
ravskuteko da se mogla
sastaviti jedna tako monolit-
na i tako adekvatna sloven-
skom glasovnom sistemuazbuka kakva je Konstan-
tinova. Znaajan pripremni
rad iziskivalo je i prevoe-
nje, tj. prilagoavanje slo-
venskog jezika i njegovih ele-
menata novoj funkciji: knji-
evnog jezika liturgijskih
tekstova. Zato se moe pret-
postaviti da se Konstantinve ranije interesovao pita-
njem stvaranja slovenske pi-
smenosti za Slovene u Vi-
zantiji i za susednu Bugar-
sku, kao i da je u tom pogle-
du ve postojao izvestan pri-
premni rad. Iz ko zna kakvih je
razloga usporeno uvoenje
pismenosti za te Slovene. (usp.
Nikoli 1984: 1011)
Takoer i S. Damjanovi(2004: 13) navodi jedan od mo-
guih scenarija:Vrlo je vjerojatno da je jo
prije znao kakvi ga zadaci
oekuju i da se za njih spre-
mao. Zna se npr. da mu je
vlada poslije misije k Sara-
cenima dala dopust i on je
otiao u samostan na Olimp
da se odmori. Tamo se ve
jedno desetljee nalazio nje-
gov brat Metod. Vrlo je vje-
rojatno da su upravo tamo
razmiljali kako da okupe
oko sebe slavenske uenike i
da zaponu prevoenje naj-
nunijih liturgijskih knjiga.
Autoritet Metodov, kao o-
vjeka koji je postao redovnik
nakon to je bio knez pokra-jine sa slavenskim stanov-
nitvom, tu je mogao odi-
grati vanu ulogu. I jo ne-
to: na Olimpu su se sku-
pljali redovnici iz mnogih
zemalja, a u nekima od njih
liturgija na vlastitom jeziku
nije bila nikakva novost.
Doraenost slavenskih pri-
jevoda i majstorstvo kojim je
oblikovano prvo slavenskopismoglagoljica (...) tako-
er su dokaz da se o svemu
mislilo prije.
No, kakvu god pripremu
da su imali, Konstantin i Meto-
dije otili su u Moravsku i tu supreko tri godine (40 mjeseci)
uspjeno obavljali zadatak kojiim je povjeren. Sa sobom su
poveli i nekoliko uenika. irilase vjerska sluba na slaven-skom jeziku, a uz nju i slaven-
ska pismenost. Meutim, slu-ba na slavenskom jeziku irilase na raun slube na latinskom,koja je na tom prostoru bila
zastupljena ranije. Time nikako
nisu mogli biti zadovoljni ni
njemaki car ni njemako sve-enstvo, pa je car Ludvik 863.godine poslao vojsku na Rasti-
slava. Kao rezultat kompromi-
sa, u Moravsku dolazi mnogo
njemakih sveenika. Ubrzo iz-meu njemakih i slavenskihsveenika dolazi do rasprava.
Konstantin i Metodije us-
koro su osjetili potrebu za ve-
im brojem sveenika. Zato su867. godine poli u Bizantiju,kako bi i svoje odabrane ueni-ke unaprijedili u sveenike.Usput su prolazili kroz Panoni-
ju, drugu slavensku kneevinu,u kojoj je tada vladao knez
Kocelj. On je elio da meu sla-venskim kneevinama vladajudobri odnosi i znao je da djelo-
vanje Konstantina i Metodija
moe doprinijeti takvim odnosi-ma. Kocelj je bio veoma pobo-an. Ranije je imao dobre odno-se s njemakim sveenstvom,ali je shvatio da se na slaven-
skom jeziku vjera i prosvjeta
mogu iriti bre i lake. Zato jeKonstantinu i Metodiju dao 50
uenika.Njima je dvojici postalo ja-
sno da su postigli veliki uspjeh
na teritoriju koji je pod jurisdik-cijom salcburkog nadbiskupa,
1 Rijeju moti ili moioznaavaju se u pravo-slavaca, ostaci tijela iliodjee sveca kojima vjer-nicipristupaju s potova-njem i kojima se pripi-suje udotvorna mo
(Halilovi Pali e-hovi 2010: 665).
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
6/44
___________S povodom
06 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
dakle njemakih sveenika, i das njima imaju problem koji se
moe rijeiti samo na najviemnivou kod pape. Zato su seuputili u Rim.
Usput su se kratko zadraliu Mlecima. Tom je prilikom
Konstantin imao otru raspravusa sveenstvom o upotrebi sla-venskog jezika u crkvenoj slu-
bi. Njegovi su protivnici imali
stav da su samo tri jezika dos-
tojna oltara i knjiga, a to su la-
tinski, grki i hebrejski. To jeKonstantin nazvao trojezikom
herezomi upitao ih:
Ne daje li Bog kiu svima je-
dnako? Ili zar sunce ne sija
svima? Ne diemo li zrak svijednako? Kako vas nije sram
odrediti samo tri jezika i
svim drugim narodima i ple-
menima eljeti da ostanu
slijepi i gluhi?(Damjanovi2004: 16; usp. i ori 1975:910).
U Rimu su braa postiglavelik uspjeh. Papa Hadrijan II
doekao ih je veoma lijepo.Konstantin mu je tada predao
moti sv. Klementa koje je po-nio iz Male Azije. U njihovimsu rukama one sada bile dokaz
njihova potovanja prema pa-pinstvu (Damjanovi 2004: 16).Takoer su imali i u najuem
papinom drutvu vane prijate-lje: to su bili prije svih papinski
knjiniar Anastazije i biskupArsenij za koje mnogi povjesni-ari pretpostavljaju da su odi-grali vanu ulogu u podrci dje-lu Konstantina i Metoda meuSlavenima (Damjanovi 2004:16). Papa je blagoslovio njihove
knjige i dopustio slubu na sla-venskom jeziku.
Tih se dana Konstantin
razbolio pa se povukao u jedan
grki manastir u Rimu. Tu se
zamonaio i tek tad uzeo mo-nako ime irilo, po kome je uhistoriji poznatiji. Ubrzo je i
umro (14. februara 869. godi-
ne).
Nakon toga se Metodije
vratio u Panoniju, gdje su ue-
nici brae bili nastavili ono tosu braa zapoela. Ovaj je putdoao kao papin legat, predstav-nik sa irokim ovlatenjima.Kocelj je teio da postigne us-
postavljanje slavenske nadbis-
kupije u kojoj bi Metodije bio
nadbiskup. Papin je prijedlog
bio da se obnovi jedna znaajnanadbiskupija koja je postojala
ranije a ije je sjedite bilo uSirmiju (Sremska Mitrovica).Ta je nadbiskupija propala us-
ljed napada Avara jo 582. go-dine, tako da je njena teritorija
ve decenijama pripadala salc-burkoj nadbiskupiji. Rim jehtio smanjiti i njemaku i bi-zantsku vlast, a Slavene uvjeriti
da misija nije u slubi stvaranjama ije prevlasti nad njima(Damjanovi 2004: 17). Tako
je u Panoniji ustanovljena nad-
biskupija, a Metodije je postao
nadbiskup. Kratko je vrijeme
imao dobre uvjete za rad. Tada
se mnogo radilo na prevoenjui radu s narodom.
To, meutim, nije potra-jalo. U Moravskoj je dolo doprevrata. Rastislav je oslijep-
ljen i utamnien, a Nijemci suosvojili vei dio teritorija Me-todijeve nadbiskupije. Metodi-
je je poao u Moravsku i tu je
zarobljen. Bavarski su ga bi-skupi drali u tamnici tri godi-ne. Papa Hadrijan II nije odo-
bravao takvo postupanje, ali se
njegov glas nije dovoljno uo.Kocelj se uporno zalagao za
Metodijevu slobodu. Hadrija-
nov nasljednik Ivan VIII nare-
dio je bavarskim biskupima da
oslobode Metodija i poslao je
izaslanika da nadgleda spro-
vodi li se njegova naredba udjelo. Metodije je osloboen.
Time njegov poloaj nijebio sasvim osiguran. Deavajuse brojne politike promjene, anjemaki sveenici ne odustajuod borbe za svoju prevlast. U
historijskim spisima knezu Ko-
celju gubi se trag 874. godine.
Nasljednik kneza Rastislava
Svetopluk nije pouzdan savez-
nik i blizak je njemakim sve-enicima. Oni prave mnogespletke kako bi Metodija uklo-
nili s poloaja nadbiskupa, aliga papa Ivan VIII zadrava na
poloaju.
Prigodna slovaka kovanica od 2 s likovima irila i Metodija
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
7/44
S povodom_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.07
Metodije je mogao na mi-
ru provesti posljednje godine i-vota. Tada je intenzivirao rad na
prevoenju knjiga na slavenskijezik i ulagao napore da to jemogue vie olaka poloajsvojim nasljednicima. Umro je
6. aprila 885. godine. Uenicisu ga sahranili i odrali muslubu i na latinskom i na gr-kom i na slavenskom jeziku
(usp. Hamm 1974: 33).
Papa Stjepan V nije pri-
znao Metodijeve nasljednike i
zabranio je vjersku slubu naslavenskom jeziku. Stao je sa-
svim na stranu njemakih sve-enika. Na njihovu stranu stao
je i Svetopluk. Poeli su teki
dani za Metodijeve uenike.Zatvarali su ih u tamnice, pro-
gonili ih, ak i prodavali u rob-lje. Mnogi od njih iselili su se iz
Moravske i rairili su slavensku
ideju i pismenost po drugim sla-
venskim zemljama, a najprije
na Balkanu. Plemenita ideja i-rila i Metodija nije se mogla
unititi silom. Historija nije kre-nula unazad. Zahvaljujui nji-hovom djelovanju Slaveni su
uli u krug prosvijeenih evrop-skih naroda i svi Slaveni njihovi
su dunici i danas.U ovom kratkom osvrtu pred-
stavljeni su odreeni drutveni od-nosi u kojima se odvijao jedan
veliki dogaaj u srednjem vijeku.Ali, pogledamo li oko sebe, sli-ne drutvene odnose lahko moe-mo uoiti i u svome vremenu. Vjer-ska,jezika i politika pitanja tije-
sno su povezana i danas. Jezi-kih progona jo uvijek ima. S
jednog dijela slavenskog teritorija
progoni se irilica. Na nekim dru-gim dijelovima slavenskog terito-
rija uenicima se zabranjuje na-stava na njihovu maternjem jezi-
ku. (Ne spominjemo nijedno mje-
sto,jer ne moemo nabrojati sva!)I danas se zaboravlja da sunce
sija svima. A ve odavno nijesrednji vijek.
Literatura
Damjanovi, Stjepan (2004). Slovo iskona: Staroslaven-ska/starohrvatska itanka. (2, dopunjeno izd.).
Zagreb: Matica hrvatska
ori, Petar (1975). Staroslovenski jezik. Novi Sad:Matica srpska
Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2010).Rjenik bosanskoga jezika. Sarajevo: Filozofski
fakultet
Hamm, Josip (1974). Staroslavenska gramatika. (4.
izd.). Zagreb: kolska knjigaNikoli, Svetozar (1984). Staroslovenski jezik: Pravopis
glasovioblici. (3. izd.). Beograd: Nauna knjiga
Halid Buli roen je1985. godine u Tuzli.
Diplomirao je na Fi-
lozofskom fakultetu
u Sarajevu 2008. go-dine. Na istom je fa-
kultetu zavrio post-diplomski studij iz
lingvistike, magistri-
rao 2010. i doktori-
rao 2013. godine. Pred-
sjednik je Instituta za
bosanski jezik i knji-
evnost u Tuzli ido-cent na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu.Autor je knjige Iz
morfologije i sintakse
savremenog bosan-
skog jezika i pjesnikezbirke Televizionar.
Objavio je dvadese-
tak naunih i strunihradova.
Lingvazin preporuujeknjigu
Djetinjstvo u ratuSarajevo 19921995.
Osim autora projekta Jasminka Halilovia, u stvaranjuove knjige uestvovalo je 1.100 ljudi.Naruite na adresu putem www.djetinjstvouratu.com.
U djetinjstvu se sve stvari doivljavaju u nekojpomaknutoj dimenziji, pa tako i najekstremnija
egzistencijalna iskustva kao to su rat, smrt, ljubav.Mnoga svjedoanstva na koja sam naiao itajui ovuknjigu govore o toj, na sreu, pomjerenoj percepciji.Tu djecu znam danas kao mlade i kreativne ljude,
mnogi su mi prijatelji, i u njihovom karakteru i odnosu
prema ivotu prepoznajem te crte apsurdnog humora ikreativnog prkosa koje su im pomogle da preive rat.
KnjigaDjetinjstvo u ratutrebala bi imati
univerzalni znaaj.
Braco Dimitrijevi
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
8/44
___________S povodom
08 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
Aldijana KULI
1 Crnorizac Hrabar u svomtraktatu O pismeneh navodi
da je glagoljica stvorena
6363. godine od stvaranja
svijeta. Meutim, ne zna sepouzdano je li taj podatak na-
veden prema bizantijskomraunanju vremena (toje on-da 855. godina) ili prema alek-
sandrijskom raunanju (ondaje to 863. godina) (usp. Piper
2008: 155).
2Ovi se podaci ne mogu uze-ti sa sigurnou jer broj slovanije jednak u svakom abece-
dariju. Naprimjer, poznatiPa-
riski abecedarij (iz 12. sto-
ljea) sadri samo 31 slovo,dok jedan stariji abecedarij
(Mnchenski) sadri 38 slo-va (kao i kod Hrabra) (usp.
Hamm 1974: 12).
lagoljica je najstarije
slavensko pismo. U os-
novi njenog imena jeste
glagolglagolati, to znai go-voriti, rei,a oznaava i obav-ljanje liturgije na staroslaven-
skom jeziku. Smatra se da je
autor glagoljice Konstantin Fi-
lozof, sv. iril, koji je 863. Go-dine,1 prema elji bizantskogcara Mihaila III (a na poziv
moravskog kneza Rastislava)
krenuo u tzv. moravsko-panon-
sku misiju zajedno s bratom
Metodijem, da iri kranskuvjeru. Meutim, Moravljani ni-su imali potrebne religijske
knjige na svom jeziku jer nisu
imali pismo. Konstantin Filozof
najprije je stvorio pismo da bi
preveo crkvene knjige s grkogna slavenski jezik.Glagoljica ima 38 slova,
kako tvrdi Crnorizac Hrabar, od
kojih su 24 slova uzeta prema
grkom pismu, a 14 ih je sas-tavljeno prema slavenskom iz-
govoru.2Svako slovo glagoljice
ima svoj naziv, a slovima se ta-
koer iskazuju i brojane vri-jednosti.
U nastavku teksta pred-stavit emo istraivanja kojanude zanimljive injenice o gla-goljici. Najprije emo spome-nuti istraivanja temeljena nageometrijskom odreenju gra-fike strukture glagoljice o koji-ma govori Marica uni u tek-stu Granice geometrije i simbo-
like u glagoljskoj paleografiji.
U istraivanju geneze gla-
goljice, od svih endogenih pola-
zita,u literaturi su najviepri-sutna ona polazita koja u gla-goljskoj grafiji trae neki geo-metrijski model, grafiki kljuiz koga e biti ispisana svaslova glagoljice. Mnogi su na-
stojali pronai taj model, ali ni-su uspjeli u potpunosti razrijeitizagonetku (Georg ernohvo-stov, Vladimir Moin, Thorvi
Eckhardt, Petar Ilev i dr.). Dozadovoljavajueg rjeenja do-ao je Vasil Jonev, bugarski is-traiva, neposrednim putem.On je, naime, traio grafikiklju pomou koga bi proitaonepoznato pismo na podrujuPliske, kraj Crnoga mora. De-
ifrirao je pronaeno pismo po-mou rozete, i ustanovioda seradi o slogovnom pismu. Tek je
kasnije uvidio da je rozeta gra-
fiki klju, jedinstveni geome-trijski model, za sva glagoljska
slova. Rozeta sadri kri, krug,trokut, odnosno 8 krunih isje-aka.
Ovaj svoj model Jonevnaziva figurata modul. Rozeta
predstavlja najmanji zajednikinazivnik, odnosno matricu za
kompletnu azbuku.U pokuaju da otkriju svetajne glagoljske grafije, istra-
ivai su razliitim pristupima imetodama doli do zanimljivihrezultata. Spomenut emo tekstSemiotiki marketing Konstan-tina irila Filozofa: glagoljiko
prezentiranje kranstva kaopretea suvremenog semioti-kog marketinga Jasne Horvat,
Nives Tomaevi i Slavena Len-
dia iz 2009. godine. U nastav-ku emo iznijeti neke zanim-ljive zakljuke njihove analize.
Cilj autor bio je istraiti jeli mogue da je Konstantin Fi-lozof u 9. stoljeu mogao primi-
jeniti semiotiki marketing prikreiranju glagoljice. Oni navo-
de vanije teorije o semioti-kom marketingu i primjenjuju
ih na pojedine glagoljske grafe-me i na cjelokupni znakovni
sistem.
Izraz semiotiki marketingoznaava postupak primjene se-miotike u procesu marketinkekomunikacije. Semiotika je na-
uka o znakovima, odnosno pro-
uavanju naina na koji funkcio-niraju znakovni sistemi (usp.
kiljan 1987: 188). Pojam mar-
Rozete iz ijih se dijelovamogu izvesti slova glagoljice
Glagoljica vie od pisma
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
9/44
S povodom_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.09
ketinke komunikacije podrazu-mijeva procese oglaavanja,sponzoriranja te niza drugih ele-
menata kojima se moe utjecatina ponaanje potroaa (formi-ranje miljenja o proizvodu,mijenjanje stajalita i izazivanje
vanih promjena u miljenju iponaanju potroaa) (usp. Hor-vatTomaevi Lendi 2009:162).
Autori spomenutog teksta
postavljaju hipotezu da je Kon-
stantin Filozof pri izgradnji gla-
goljskog pisma potovao svapravila marketinke komunika-cije, a u vizuelni identitet (logo-
tip, pripadajui znak) svakog
pojedinanog znaka ugradioideju kranstva i prezentirao jeciljnim skupinama, to jest Sla-
venima, da bi tako kodiran zna-
kovni sistem upotrijebio u
smjeru ostvarenja ciljeva svoje
misije (dalje irenje kranstvameu Slavenima). Iz toga pro-izlazi da je svaki glagoljski znak
svojevrsni logotip koji u sebi
sadri tri osnovna komunika-cijska kdaslovni, brojani isimboliki. Ve smo rekli dasvako slovo ima i brojanu vri-jednost, pa emo objasniti i treikomunikacijski kd sim-boliki.
Prema finskom slavistiGe-orgu ernohvostovu, Konstan-tin Filozof izgradio je novo pi-
smo koje e u potpunosti profi-
lirati kranske ideje i stoga muse nee osporavati crkvena upo-treba. Naime, glagoljica poinjekriem ( ), a i sva ostala slo-va zasnovana su na kranskimsimbolima: kri( ) kao sim-
bol otkupljenja, na njemu je
Krist bio mueni umro te takospasio ovjeanstvo,zatim krug( ) kao simbol vjenosti, pred-stavlja Boiju savrenost i vjenost
i trokut ( ) kao simbol Trojstva(usp. Damjanovi 1995: 21).
Autori, nadalje, navode
odreene postupke za koje sepretpostavlja da se njima kori-
stio Konstantin Filozof pri iz-
gradnji grafijskog sistema, pot-
vrujui mogunost povezano-sti semiotikog marketinga i
glagoljice.Svako slovo glagoljice ima
svoj naziv: prvo slovo je az,
drugo bukyitd. Meutim, Dam-janovi (2007: 9) navodi manjepoznatu injenicu da ta slova,poredana u niz, grade smislenu
poruku koja je posve kranska,npr.: az buky vd glagolj
dobr estivtilo zemli (a,
b, v,g, d, e, , , z) glasi:Ja kojiznam slova govorim da je do-broivjeti na zemlji. Drugih de-
vet slova takoer prenosi kr-ansku poruku: kako ljudjemyslite na on pokoi rci slo-
vo tvrdo(k, l, m, n, o, p, r, s, t):
Kako, ljudi, mislite da je on
namir. Budite tvrdi u vjeri.
Ove su poruke sluile i kaomnemotehnika sredstva kojasu stvarana radi lakeg uenjaazbuke u njezinu redoslijedu.
Damjanovi (2007: 9) na-vodi da su u istu svrhu sluile itzv. azbune molitve koje su
proizile iz knjievne koleKonstantina Filozofa. To su
pjesme strukturirane tako da
imaju akrostih, a taj akrostih
predstavlja azbuku. Naprimjer:
Az slovom sim molju se Bogu
Boe vseja tvari i ziditelju
Vidmyim i nevidimyim
Gospoda Duha posli...itd.
Moe se ustanoviti da iri-lovi postupci pri izgradnji pi-
sma zasigurno nisu sluajni, toautore navodi na zakljuak da jeglagoljica nastajala u skladu s
dananjim poimanjima vizuelnekulturne komunikacije. Oni ta-
koer smatraju da se o glago-ljici moe razmiljati kao opro-
izvodu, jer se zbog njene irokeprimjene njome slui veliki brojpotroaa, i kao okomunika-cijskom sredstvu vizuelnog mar-
ketinga, jer joj komunikacijska
snaga osigurava dimenziju
sredstva (komunikacijskog),
kako u vizuelnom tako i u sim-bolikom, odnosno ideolokomsmislu.
Na temelju teorijskog pri-
stupa Davida G. Micka, Jamesa
E. Burroughsa, Patricka Hetzela
i Mary Y. Brannen (Pursuingthe meaning of meaning in the
commercial world: An inter-
national review of marketing
and consumer research founded
on semiotics /2004/), autoripredstavljaju shemu okvira se-
miotikog marketinga i poka-zuju kako se semiotiki marke-ting moe primijeniti na primjerglagoljice Konstantina Filozofa
(usp. HorvatTomaevi Len-di 2009: 173).
Prvi okvir predstavlja po-
tencijaliziranje3i aktualiziranje4
znaenja u objekt (to jest dizajnproizvoda): ideja vodilja je kr-anska misao pretoena u grafe-me, a grafemi su kodovi iita-vanja Biblije. Raspored grafe-
ma donosi posebno znaenjekoje sadri saete i slojevite
poruke.
Drugi okvir podrazumije-
va potencijaliziranje i aktualizi-
ranje znaenja vezanih uz ob-
jekt (ambalaa, nazivi, brend,logo, oglaavanje): novoizgra-eno glagoljsko pismo se iri
putem prijevoda kranskihknjiga, liturgija, drugih crkvenih
dokumenata.
Trei okvir predstavljapo-tencijaliziranje i aktualiziranje
uvjeta za kupovinu /potronju,u ovom sluaju glagoljskogproizvoda (aktivnostima ma-
loprodaje, osiguranja novca...):Konstantin Filozof uz carsko
1 Pojam potencijaliziranje
podrazumijeva marketinkenapore u postavljanju nepo-
srednih znaenja koja bi bilavodi ciljnim ili idealnim po-
troaima (HorvatToma-eviLendi 2009: 164).
2Pojam aktualiziranjeozna-
ava konkretne napore sva-kog potroaa za ukljuivanjeu poslanu marketinku poru-ku odnosno generiranje zna-enja marketinke poruke,neovisno o tome jesu li ta
znaenja ostvarila cilj onogato su marketinki napori po-tencijalizirali (HorvatTo-
maevi Lendi 2009:164).
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
10/44
___________S povodom
10 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar2013.
doputenje (osiguranje novca)kree u misionarsku aktivnost ukojoj e iriti glagoljicu (novi
proizvod koji slui kao komu-nikacijsko sredstvo). Nakon to
prikuplja uenike, pouava ih(maloprodajna aktivnost) i pri-
prema za kasnije pouavanjenaroda (veleprodajna aktiv-
nost).
etvrti okvir predstavljaaktualiziranje znaenja kroz is-kustva, posjedovanje, upotrebu
(zabava, slobodno vrijeme, iz-
gradnja opih procesa elja,memorija, identitet): ova je eta-
pa esto izvan domaaja idej-nog zaetnika, to je sluaj i sKonstantinom Filozofom. Gla-goljica ovu etapa zapoinje u 9.stoljeu (za vrijeme irilovaivota), a onda slijedi iroka ak-tivnost opismenjavanja Slave-
na, i ta se aktivnost (kroz brojne
transformacije) iri na velikomregionalnom prostoru (usp. Hor-
vatTomaevi Lendi 2009:173).
Rezultati te analize poka-
zuju da je Konstantin Filozof u
potpunosti slijedio okvire semi-
otikog marketinga. Prema to-me, glagoljica se moe razu-mijevati kao (duhovni) proiz-
vod osmiljen za komuniciranjes dotad nepismenim narodom
od koga se oekuje primanje
kranskevjere. S druge strane,glagoljica, uzimajui u obzirsve navedene odlike, ima spo-
sobnost da udovolji osnovnim
zahtjevima buduih potroa-a, to jest kranskihvjernika.
I ovako kratak pregled do-
sadanjih istraivanja dovoljanje da pokae da glagoljica zaistapredstavlja svojevrsni fenomen
koji emo teko u potpunosti ob-jasniti. Pokazuje se da ustroj-stvo njenog sistema znakova
poiva na razliitim naunimdisciplinama i da je povezana s
filozofijom, teologijom, geome-
trijom, numerologijom i dr. S
obzirom na to, moemo samonasluivati koliko je toga o gla-goljicijo nepoznato i koja su sveznaenjau njoj sadrana. I na kra-
ju, koji je njen pravi smisao, jer,
oito, glagoljica je vie od pisma.
Aldijana Kuliroena je 1987. godine u Sokocu. Za-vrila je master studij iz bosanskog, hrvatskog, srpskog
jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sara-
jevu.
Literatura
uni, Marica, Granice geometrije i simbolike u gla-goljskoj paleografiji, https://bib.irb.hr/prikazi-
rad?&rad=335643. Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf.
(tekst priloen 2. maja 2008. godine)
Damjanovi, Stjepan (1995). Staroslavenski glasovi ioblici. (2. izd.). Zagreb: Sveuilina tiskara.
Damjanovi, Stjepan (2007). Tri najstarije tiskane hrvat-ske poetnice. asopis za teoriju i praksu nasta-ve hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornogai pis-menoga izraavanja te medijske kultureV/2: 921.
Hamm, Josip (1974), Staroslavenska gramatika. (4. izd.).
Zagreb: kolska knjiga.Horvat, Jasna,Nives Tomaevi, Slaven Lendi(2009).
Semiotiki marketing Konstantina irila Filo-zofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao
pretea suvremenog semiotikog marketinga.LibellariumII/2: 161180.
Piper, Predrag (2008). Uvod u slavistiku. (2. izd.).
Beograd: Zavod za udbenikekiljan, Dubravko (1987).Pogled u lingvistiku. (3. izd.).
Zagreb: kolska knjiga.
Lingvazin
preporuuje
knjigu
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
11/44
S povodom_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.11
Denita KARI
roteklo je deset godina
od smrti Edwarda Saida,
u kojima je svijet postao
jo irim popritem za buktaju-
e ratove, kako za teritorij,
resurse, saveznike i trite, tako
i za ideje, ideologije, sekte imezhebe, tumaenja i predstav-
ljanja. U sveopoj borbi za mo
(borbi koja jeuvijekbespo-
tedna i nepravina, predodre-
ena surovim kapitalizmom i
ideologijama iskljuivosti) o-
vjeanstvu oajno nedostaje kri-
tiki otpor koji je u svim sfera-
ma svoga ivota pruao Ed-
ward Said. Dananji svijet kao
da je vie preputen zlokobnoj
Huntingtonovoj predstavi suko-
ba civilizacija nego humanisti-
koj Saidovoj viziji.
Ovih deset godina, osim
toga to vremenski neumoljivo
ukazuju na intelektualnu prazni-
nu koja je svake godine sve ve-
a i vie prijetea, pomogle su
da se iskristalizira sav humani-
stiki doprinos ovog ameriko--palestinskog knjievnoga kriti-
ara i aktivista. Iz irokog dija-
pazona politikih komentara
palestinskoga pitanja, muzikih
i knjievnih studija, razmatranja
i eseja te vlastitih memoarskih
djela, moe se utvrditi odreeni
broj specifinih pojmova koji
proimaju njegovo cjelokupno
djelo, bez kojih bi dananja
knjievna kritika bila osiroma-ena. No, ta je to u djelu i dru-
tvenoj angairanosti Edwarda
Saida privuklo toliko razliitih
mislilaca, pisaca, studenata koji
se, i desetljee nakon njegove
smrti, intenzivno (ali ne i
idolopokloniki, kao u sluaju
simbola / branda Che Guevare)prisjeaju njegovih rijei, i u
njima pronalaze svoje misaono
utoite i osjeaj da nisu sami?
Jedna od odlika djela Ed-
warda Saida svakako je njegov
dijalektiki odnos prema vlasti-
toj prolosti i sudbini intelektu-
alca na razmeu, u prostoru
izmeu (in-between), iz koga on
crpi i svoj osnovni pojmovni
spektar. Kao jedan od kljunih
pojmova koji se tom prilikom
pojavljuju jeste egzil, odnosno
boravak u egzilu (ghurba ili
manfa), posljedica oduzimanja /
otimanja (dispossession) i rase-
ljavanja (displacement), kako iz
domovine, tako i iz kulture, tra-
dicije, historije. Meutim, pri-
marno izgnanstvo koje Said
objanjava jeste ono iz jezika,duboko isprepleteno s bolnom
povijeu:
Poto je naa povijest zabranje-
na, narativi su rijetki; pria o
porijeklu, o domu, o naciji, ile-
galna je. Kada se narativ i po-
javi, on je prekinut, esto udan
i zavojit do krajnosti, uvijek ko-
diran, i obino u pretjeranim
oblicima (). (Said, After theLast Sky,citirano u: Husein 2004: 3)
Iskustvo ghurbe ili manfe
dijele brojni raseljeni autori
postkolonijalnoga svijeta, te se,
itajui Saidova djela kao vrst
kritiki okvir, meu njima us-
postavlja odnos shvatanja, sao-
sjeanja, ali i osjeanja dubokedrutvene, ekonomske i kultur-
ne nepravde proizvedene kolo-
nijalizmom i imperijalizmom.
Tiina kojom je kolonizirani
autor onemoguen da govori
(prisjetimo se pitanja Spivakove
Da li subalterni moe da govo-
ri?) prekinuta je, ali ne bez
dubokih oiljaka:
Postimperijalni pisci Treeg
sveta nose, dakle, svoju pro-
lost na svojim leima kao
oiljke rana ponienja, kao
podsticaj za neka druga de-
la, kao jednu drugaiju za-
misao prolosti to stremi
postkolonijalnoj budunosti,
kao iskustvo to neodlono
iska ponovno tumaenje i
razvrstavanje, iskustvo danekada nemuti domorodac
zbori i dela na prostoru koji
je oteo od kolonizatora u na-
letu opteg pokreta otpora.
(Said 2002: 381)
Da bi postimperijalni ili
postkolonijalni autor uope za-
poeo ispisivanje vlastite dru-
gaije zamisli prolosti, potreb-
na mu je dozvola da pripovi-jeda (permission to narrate)
P
Deset godina od smrti Edwarda SaidaMoja sloboda: postojati onako kako oni ne ele da postojim.
Mahmud Darwish
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
12/44
___________S povodom
12 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
(Said 1984: 1317), eda bi se,
naposljetku, historija odreene
zajednice mogla posmatrati cje-
lovito i suvislo (v. vie u: Said
2002: 386). U tom kontekstu,
borba za jeziki prostor te za
pravo da se povijesna prostran-
stva iskau i opiu drugaije odslubenog narativa kolonizatora
postaje okosnicom solidarnosti
za sve (autore, zajednice, indivi-
due) koji su na odreeni nain
proivjeli ili jo uvijek ive
iskustvo raseljavanja i lienosti.
U preispisivanju povijesti ni
kolonizatorov narativ ne moe
ostati nedirnut: samo Saidovo
djelo Orijentalizam jeste vr-
hunski primjer uznemirava-nja autoritativnih i autoritarnih
kanonskih tekstova i njihova
konstruiranja Orijenta, projekt
koji e prerasti u velianstvenu
analizu otpora u djelu Kultura i
imperijalizam, kojim se, po ko
zna koji put, dokazuje da se sis-
tematsko iskoritavanje drugih
teritorija, resursa i ljudi, uskrai-
vanje prava na povijest i vlastitu
priu, uz namjerno oportuni-
stiko prikazivanje potinjenih
u generalizirajuim nepovolj-
nim terminima, mora suoiti sa
estokom reakcijom, te da praz-
ni prostori povijesti ili Zemlje
ne postoje (kako bi to eljeli
neokolonijalistiki narativi po-
put, prema Saidu, cionistikog).
Upravo u ovoj duboko hu-
manistikoj ideji otpora svojeutoite i praiskonsku nadu u
pravdu pronalaze svi oni koji su
se osjetili uskraenima, lieni-
ma ili utianima, onima koji jo
uvijek ne mogu ili ne smiju da
govore. Ona je njihova dozvola
da pripovijedaju i da ne budu
svedeni na poopavajui opis. I
dok se veliki broj postkolonijal-
nih kritiara zatvara u teoretske
bastione, iz Saidova se djela i-itavaju smjernice za raskrinka-
vanje kompleksa bijeloga spa-
sitelja koji nastoji reproducirati
odnose moi i nejednakosti
putem monolitnoga narativa.
(Ovakav je kompleks najoitiji
u plonom i iskrivljenom odno-
su prema eni muslimanki. Bi-
jeli spasitelj ne pree od okupi-ranja druge zemlje pod izlikom
njezina spaavanja.) I na kraju,
Saidovo djelo pokazuje da sva-
ko zasluuje da vlastitim gla-
som ispria svoju priu, kroz
koju e kontrapunktalno
uestvovati u reintegraciji svih
tih naroda i kultura, neko og-ranienih i srozanih na perifer-ni status, sa ostatkom ljudske
rase (Said 1991: 3).Krug zapoet Orijenta-
lizmom i raskrinkavanjem eu-
rocentrizma nipoto ne bi trebao
da se zatvori nacionalistikim
ekskluzivitetom i obrnutim esen-
cijaliziranjem. Onoliko koliko
je bitno dobiti dozvolu za pri-
povijedanje, toliko je vano ne
utihnuti i ne zagluiti vlastitim
narativom sve druge, budui da
se ne treba uivati u marginal-nosti i beskunitvu (); s nji-ma treba zavriti, tako da vie,
Plakat za okrugli sto u New
Yorku povodom desetogodi-
njice smrti E. Saida.
a ne manje ljudi moe uivatiblagodati onoga to je stoljei-ma osporavano rtvama rase,klase ili roda(Said 1991: 5). Na
taj se nain ukazuje i sama
kreativna nedovrenost Sai-
dova djelaon ne daje konane
odgovore i ne upuuje na
iste i upotpunjene prie.
Nakon borbe za vlastiti glas i
narativ, predstoji teak rad i u
njemu Saidovo djelo nastavlja
da ivi.
Literatura
Husein, Abdirahman A. (2004).Edward Said: Criticism
and Society. London/New York: Verso.
Said, Edvard (2002). Kultura i imperijalizam (prev.
Vesna Bogojevi).Beograd: CirculusGlobus.
Said, Edward, Permission to Narrate,London Review of
Books, Vol. 6 No. 3, 16 February 1984
Edward W. Said, The Politics of Knowledge, Raritan
11.1, pp. 1731, (1991), http://home.comcast.net/~krmcnamara/syllabi/5132/Said,Politics.pdf, pristu-
pljeno 6.12.2013.
Denita Karimagistrica je knjievnohistorijskih nauka i vii
struni saradnik na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Autorica
je knjigePalestinski postkolonijalni roman i novela u djelima
abre Ibrhma abre i assna Kanafnja (2011) te
nekoliko naunih i strunih radova iz oblasti arapske klasine imoderne knjievnosti. Bavi se prevoenjem s arapskog i
engleskog jezika. Prevela je tri knjige.
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
13/44
S povodom_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.13
Erna MURI
irokom korpusu tek-stova koje danas sve-
obuhvatno imenujemo
postkolonijalnom kritikom,odnosno kritikim angama-nom koji preispituje razliite
tipove diskursa u njihovoj tvor-bi kolonijalne drugosti Orijen-
talizamEdwarda Saida pred-
Edward Said
stavlja nezaobilazno tivo. Ob-javljeno 1978. godine, to je dje-
lo do danas doivjelo prijevodna gotovo sve svjetske jezike,1
provocirajui esto vrlo razliiterecepcije i svjedoei da je ovaj
ameriko-palestinski intelektu-alac otvorio jedno polje interesakoje je svoju aktuelnost zadra-
lo i u savremenom kontekstu.
tavie, svako imagoloko, kom-paratistiko, humanistiki uoz-biljeno istraivanje egzotinihpredstava o drugima danasmora poi od onih definicija
orijentalizma kakve je ponu-dio Edward Said u istoimenomdjelu.
Orijentalizamje djelo koje
je teko svrstati u vrste disci-plinarne okvire. Ono je istovre-
meno i knjievna i historiograf-ska i socio-psiholoka studijakoja se u metodolokom smislu
bazira na poststrukturalistikimteorijama i generalnom stavu da
drutvo i knjievna kultura je-dino mogu biti istraeni zaje-dno. Polazei u teorijskom as-
pektu od Foucaultovog arheo-lokog itanja diskursa, odno-sno od ideje o meuuvjetova-nosti moi i znanja, Said e na
primjeru brojnih i raznorodnih
tekstova pokazati kako se
re/produciralo ono to on nazi-va orijentalistikim diskursom.Meutim, da bi pokazao djelo-tvornost ideologije, najprije je
morao opisati njezin predmet
istraivanja Orijent.
Orijent nije samo susje-
dan Evropi; on je, tako-
er, mjesto najveih, naj-
bogatijih i najstarijih ev-
ropskih kolonija, izvori-
te njenih civilizacija i
U
Edward W. Said: Orijentalizam.Zapadnjake predodbe o Orijentu
Autor ilustracije
Suad VeliE-mail
Radionica s pisatju
mainu i crtatji pribor
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
14/44
___________S povodom
14 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
Jedan od mnogih pri-
jevodaOrijentalizma
1Ovaj prikaz referira naizdanje sarajevske Svjet-losti iz 1999. godine, uprijevodu Reida Hafi-zovia. U istom izdanju
objavljen je i SaidovPo-govor izdanju iz 1995.
jezika, njene suparnike
kulture i jedne od njenih
najdubljih i najprihvae-
nijih predodbi o onom
Drugom.(Said 1999: 15)1
Orijent je, dakle, imagina-
tivna projekcija / konstrukcijaorijentalistikog diskursa, ali
daleko od toga da bi ona ostala
samo bezazlen fiktivni prostor
na kome zapadnoevropske kul-
ture potrauju svog identitarno i
kulturno drugog. Prema Sai-
du, orijentalizam je nain mi-
ljenja koji proizvodei pre-
dodbe o Orijentu kao drugom
istovremeno vri zaposjedanje,
kontroliranje, dominaciju i re-produkciju preko razliitih dru-
tvenih, politikih i kulturnih
mehanizama: institucija, korpo-
racija, birokracija, doktrina,
knjievnosti i umjetnosti. Ori-
jentalistiki diskurs reprezentira
Orijent kao neku vrstu vlastitog
mranog ega.
Said je jasno razluio tri
znaenja orijentalizma koji-
ma operira u ovom djelu: jedan
je tzv. akademski orijentalizam,
koji podrazumijeva stuno bav-
ljenje orijentalskim studijama,
potom, to je i openiti nain mi-
ljenja koji pretpostavlja razli-
kuizmeu Istoka i Zapada, dok
je tree znaenje orijentalizma
(ono kojim se Said ponajvie
bavi) hegemonistiki diskurs
koji za krajni cilj ima posjedo-vanje vlasti nad Orijentom. Za-
pravo e Said u svojoj tezi otii
i dalje, ustvrdivi da je rije o
razgranatom geopolitikom pro-
jektu koji se razlae u nizovima
razliitih diskursa. Radikalnost
ovakve teze, premda argumen-
tirane i Saidovim primjerima
koliko i scenarijem dananjeg
svjetskog poretka, izazvat e,
meutim, mnogobrojne kritikena raun autorovog antizapad-
nog stava, povodom ega e
on svoje razloge i opravdanja
iznijeti u poznatomPredgovoru
za izdanje iz 1995, nekom vrs-
tom metapoetikog pogovora
uzOrijentalizam.
Hronoloki pregled studije
obuhvata ogroman period povi-jesnog vremena bavljenja Ori-
jentom, a taj sadrinski prostor
Said radije imenuje pojmom
imaginativna geografija. Ima-
ginativno ili fiktivno trebalo bi
ovdje da posvjedoi o nael-
nom konstruktivizmu kad je ri-
je o koritenju imena Ori-
jent, odnosno Okcident, o i-
njenici da su geografske granice
vie fiktivni ili proizvoljni pro-stori stvoreni raznim praksama
oznaavanja. Prvu razliku izme-
u Okcidenta i Orijenta u knji-
evnom tekstu Said pronalazi u
Homerovoj Ilijadi ili, neto ka-
snije, u Eshilovim Perzijanci-
ma, odnosno prvotne opsesi-
je Orijentom on locira u vrije-
me antike Grke i Rima. Ori-
jentalizam je stvoren i obliko-
van naroito u doba osmansko-
turskih osvajanja, koja su za
Evropljane kao kransku civi-
lizaciju predstavljale neposred-
nu opasnost i propast. Daljnje
kontinuiranje orijentalistikih
projekata nastavlja se iz sred-
njeg vijeka u renesansu, a po-
tom i najizrazitije u vijeku kolo-
nijalnih osvajanja. Otuda se Sai-
dova interpretacija orijentalisti-kih predodbi prvenstveno ba-
zira na britanskom i francuskom
korpusu tekstova, dok posljed-
nja poglavlja knjige istrauju
tzv. moderni orijentalizam (od
1870. godine) i vrijeme domi-
nacije Sjedinjenih Amerikih
Drava.
U svemu tome, Said kao
uzorni poststukturalist ne zabo-
ravlja ogoliti i vlastito sjediteinterpretacije, podsjeajui nas
na faktor osobnog ulaganja:
Ja, nikada, meutim, nisam
izgubio iz vida kulturnu zbilju
osobne ukljuenosti u to da
budem konstruiran kao Is-
tonjak. (Said 1999: 39)
Orijentalizamje, kao to jeve reeno, izazvao brojne kon-
troverze i kritike na Saidov ra-
un. One su se, kao u sluaju
optubi za antizapadnjatvo ili
zagovaranje islamskog funda-
mentalizma, pokazale kao neu-
temeljene, dok su u sluaju pri-
govora na ostatke liberalnog
humanizma iteorijskog eklek-
ticizma rezultirale odreenim
promjenama u Saidovom mi-
ljenju. Kako e pokazati njego-
va naredna knjiga Kultura i
imperijalizam, naglasak vie ni-
je na sukobu i razliitostima
izmeu civilizacija i kultura, ne-
go unutar njih. U skladu s re-
centnim postkolonijalnim teori-
jama i Said je smatrao da su
kulture heterogene i meusob-
no isprepletene te da se ni oZapadu, odnosno zapadnoj
civilizaciji ne moe govoriti kao
o fiksnom geopolitikom pro-
storu, nego radije kao o palimp-
sestnom prostoru ukrtanja ra-
zliitih civilizacija i kultura koje
dijele problematinu historiju
osvajanja i istrebljenja. UPo-
govoru za izdanje iz 1995.Said
izraava optimistiku viziju u
post/moderno reduciranje impe-rijalistikih strategija, a vlastiti
interes prebacuje na ulogu
(biveg) kolonijalnog subjekta u
prostorima hibridnih kultura.
Ukoliko ova knjiga ima
kakvu korisnost i zadatak, na-
pominje na kraju Edward Said,
to e biti njezino probijanje ka
alternativi orijentalizmu i po-
stavljanje pitanja: kako predsta-
viti drugu kulturu i kako govori-ti u neije drugo ime?
Erna Muri ma-
gistrica je knjiev-
nohistorijskih nauka.
Via je asistentica
na Filozofskom fa-
kultetu Univerzite-
ta u Tuzli. Autori-
ca je vie radova iz
oblasti knjievne kri-tike i romanaJeda-
naest poglavlja eka-
nja, za koji je 2008.
godine dobila Godi-
nju nagradu Drutva
pisaca TK.
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
15/44
S povodom_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.15
Sead HUSI
svojoj knjizi esejaMit
o Sizifu, koja je prvi put
objavljena 1942. godi-
ne, Alber Kami (Albert Camus)
pie o apsurdu, o njegovu nas-
tanku, o tome da je smisao i-vota najvanije pitanje koje sebi
moemo postaviti. Apsurd na-
staje onda, pie Kami, kada se
svijet eli razumjeti, dakle
obuhvatiti miljenjem, kada se
nakon nesvjesnoga ivota,
koji je automatiziran u toj mjeri
da svako jutro, dan, godinu
veina ljudi oscilira odreenim
putanjama koje su determini-
zirane graanskim obiajima:
izlazak u etnju, vonja u tram-
vaju, obrok u fabrici itd., javi
zato. Nakon ovoga pojavlju-
je se umor u znaku uenja, ka-
da se javlja ili samoubistvo ili
oporavak. U periodu umora po-
stoji i gadan osjeaj, ali i on je
sam po sebi dobar, jer pokree
svijest. Apsurdno je, prije sve-ga, da mi gramatiki ivimo u
budunosti i, samim time, sva-
kim smo danom blii smrti.
Kamijevo bavljenje stanjem
apsurda dovodi ga u vezu s
egzistencijalnim filozofima, ko-
ji su, dajui prednost apsolutnoj
istini, uinili filozofsko samou-
bistvo. Naime, i sam grijeh bez
Boga je, veli Kami, apsurdan.
Dakle, ukoliko ne postoji apso-
lutna istina, i sam govor u ime
nje besmislen je i apsurdan.
Husserl i fenomenolozi,
biljei Kami, pridruuju se ap-
surdnoj misli koja u poetnoj
tvrdnji iskljuuje potpunu isti-
nu. Fenomenolozi ne objanja-
vaju svijet, nego ga, posmatra-
jui svaku istinu pojedinano,
ine povlaenim mjestom.Pojedinane bi istine bile ve-
ernji vjetar i sama ruka na ra-
menu, jer svaka stvar ima
svoju istinu (Kami 2008: 53),
to jest i sam moral jednoga
ovjeka ima smisla samo na os-
novu kvantiteta i iskustva koje
ovjek moe sabrati, dok je kod
veine ljudi za vrijeme Kamije-
va ivota opi moral, koji je
uvjetovan mehanizacijom, bioosmoasovni rad u fabrikama.
Kamijev Don Huan uspje-
an je u osvajanju ena i njegov
je moral odreen njegovim is-
kustvom. Na pitanje ko je ap-
surdan ovjek, odgovor je slje-
dei: Ubeen u svoju ograni-enu slobodu, u svoju pobunu
bez budunosti i u svoju prolaz-
nu svest, on nastavlja svoju
pustolovinu u vremenu svoga
ivota. Tu je njegov prostor, tu
je njegovo delanje koje on titi
od svakoga suda, osim svog
sopstevnog (Kami 2008: 79).
S druge strane, ukoliko se don-
huanstvo ne budi u svijesti, od-
nosno sama pustolovina nada-
leko poznata viteza, idealiste,
Don Kihota skonava jednim
graanskim manirom. Nakon
svega, Don Kihot ipak umire s
onim imenom koje mu je dato.
Granice njegove slobode jesu
granice njegova imena. Svijest
apsurdnosti i ovjeka koji je
njome zahvaen kao posljedicu
imaju pobunu, slobodu i strast.Raspravljajui o Dostojev-
skom i njegovoj umjetnosti, Ka-
mi na prvo mjesto stavlja smi-
sao, jer su svi junaci Dostojev-
skoga likovi koji propituju smi-
sao, ne plaei se smijenoga.
Nakon analize njegovih junaka,
Kami zakljuuje da je svijet
umjetnosti i zebnja koja je u
bilu junaka romana prisutna ite-
kako blizak stvarnosti. Onojstvarnosti za koju Kami pie da
U
Izmeu apsurda i nadeShvatiti svijet za jednog ovjeka znai svesti ga
na ljudsku mjeru, potvrditi ga vlastitim peatom.
Alber Kami
Ilustracija: Suad Veli
Albert Camus roen
je u alirskom graduMondovi 1913. godine.
Dobio je Nobelovu na-gradu za knjievnost1957. godine. Autor je
poznatih djela Stranac,Kuga, Mit o Sizifu
Ove se godine obilje-
ava stogodinjica nje-
gova roenja.
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
16/44
___________S povodom
16 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
ovjek moe biti i hrianin i ap-
surdan. Apsurdno je, na odgo-
vor Aljoe o buduem svijetu,
ne njegov hrianski moral,
nego predskazanje o buduem
svijetu. S druge strane, istinski
hrianin, to jest onaj koji vjeru-
je u budui svijet zasigurno sesvojim vjerovanjem suprotstav-
lja ovome. Ukoliko postoje oba
morala: prvi koji vjeruje i drugi
koji ne vjeruje, a koji pritom i-
ne jednog ovjeka, onda se tu
radi o hipokriziji i nedosljed-
nosti.
Kao centralnu linost ove
knjige Kami je uzeo Sizifa. Si-
zif je, nadmudrivi boga smrti,
okovao Smrt. Takoer, odavaoje tajne bogova i, pripovijeda se,
inio mnoge dogodovtine zbog
kojih je dopao pakla i muka.
Zbog svog ina on je kanjen
da gura kamen do vrha planine,
a kamen se uvijek ponovo otko-
trlja nazad. Sizifov posao jeste
jedna dijalektika nunosti i sa-
me borbe u kojoj on ipak spoz-
naje sreu. Sizif u sebi ima
donkihotsko smirenje, dok se
Don Huan, poznajui svoje gra-
nice, otjelovljuje u pustolovini
samoga ivota, skonavajui,
kako ga Kami vidi, u eliji
panskih manastira, gdje se ne
sjeaiezlih ljubavi, nego sa-
moga sebe, prezirui kraj. Upra-
vo na tome tragu, citirajui
Edipa, koji nakon svega ipak
kae da je sve dobro i Sizif pro-
nalazi sreu. Njegovo breme i
borba da se stigne do cilja do-
voljna je da se ispuni ovjekovo
srce. Sizif je, ipak, savladaviapsurd naao utjehu u nadi i
dobru. Kamijev apsurd nije od-
raz njegove uobrazilje, koliko je
to stanje opega duha. Stanje
apsurda pisac nije izmislio,
nego zatekao u svijetu gdje
vremenske meae ine ne na-
una otkria i umjetnika ostva-
renja, ve ratni poar i pustoe-
nja (Begi 2004: 496497).
Na kraju ove knjige, govo-
rei o Kafki i njegovoj umjet-
nosti, onima koji su pisali o
Kafki i definirali njegovo djelo
kao oajniki krik, bez mogu-
nosti bjekstva, Kami suprot-
stavlja nadu. Nada je upravo
pobjeda apsurda koji je mogu
u onoj mjeri u kojoj ga ne pri-
hvatamo. Naa nada je sloboda
i pobuna, bez obzira to naa
snovienja i nae iskustvo nisu
dati kao beskonani niti u jeziku
niti u proivljenome.
Sizif je ipak sretan!
Ilustracija: Suad Veli
Izvori i literatura
Begi, Midhat (2004). Eseji i kritike. Sarajevo: BZK
PreporodKami, Alber (2008). Mit o Sizifu (Ogled o apsurdu).
Beograd: Paideia
Sead Husi (1986)
profesor je bosanskoga
jezika i knjievnosti.
Diplomirao na Filozof-
skom fakultetu u Tuzli
2010. godine. Do sadaje poeziju i knjievnu
kritiku objavljivao ui-
votu, Motritima i Be-haru. Autor je nekoliko
neobjavljenih pjesni-
kih zbirki.
Nova knjiga
Izdava: Centar za kulturu i obrazovanje
Teanj, 2013, 192str.
Promociji Lingvazinadoprinijeli su
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
17/44
Intervju_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.17
ZaLingvazingovori
Martin HASPELMATH
Pitanja i prijevod s engleskog
Halid BULI
Univerzalije nude mnogo materijalaza dalja razmiljanja o funkcioniranjujezikog sistema
Martin Haspelmath
Lingvazin: Gospodine Haspelmath, usvojim radovima najee se bavite pojava-
ma koje se ne tiu samo jednog jezika vemnogih jezika svijeta. Bavite se historij-skom i komparativnom morfologijom i sin-
taksom, jezikim kontaktima, jezikomtipologijom, jezikim univerzalijama... taVas je motiviralo da postanete lingvist, a ta
je utjecalo na to da izaberete komparativni
pristup prouavanju jezika?
M. H.:Ja sam ba volio uitijezike od ma-
lih nogu i bio sam fasciniran njihovim razlii-
tim gramatikim strukturama. Prvobitno samelio postati historijski lingvist pa sam studirao
grki, gotski i sanskrt. Ali ova vrsta temeljnih
historijskolingvistikih studija mogua je samo
za mali skup jezika, to su naime oni koji su
potvreni u pisanom obliku za neko due
vrijeme. Historijska je lingvistika daleko tea
za jezike izvan Evrope. Tako sam postepeno
preao na tipoloko-komparativnu lingvistiku,
gdje se jezici mogu komparirati jedni s drugim
bez obzira na njihovu historijsku povezanost,
samo na osnovu njihovih zajednikih struktur-
nih obrazaca.
Lingvazin: ta su danas ciljevi kompa-rativne lingvistike? Radi li se na rekon-
strukciji prajezik?
M. H.:U historijsko-komparativnoj lingvistici
ljudi nastavljaju pokuavati rekonstruirati pra-
jezike, ali finansijska situacija nije naroito
dobra pa je napredak spor. Mada je meuljudima openito interes za historijska pitanja i
dalje velik, akademski lingvisti preferiraju
baviti se modernim jezicima i nehistorijskim
pitanjima.Moda jeto tako jer veina akadem-skih lingvista radi na odsjecima gdje im je
glavni posao da pouavaju lingvistici budue
uitelje lingvistike. A uitelji jezika vie ne po-
uavaju jezike poput latinskog i grkog, ve
moderne jezike kakvi su engleski i kineski.
Lingvazin: Koje su po Vaem miljenjunajzanimljivije jezike univerzalije?
M. H.:Najzanimljivije univerzalije su impli-
kacijske univerzalije tipa ako jezik ima oso-binu A, onda takoer ima i osobinu B.
Naprimjer, moemo rei da ako jezik ima za-
mjenike relativne klauze, ondaposjednik stoji
ispred posjedovane imenice. Ili u domenu
fonologije: ako jezik imaf, onda takoer imas.
Ove univerzalije, strogo govorei, ne predstav-
ljaju konstataciju o svim ljudskim jezicima, ali
predstavljaju zanimljive tvrdnje o prirodi ljud-
skog jezika. Oigledno ima neto u prirodi
ljudskog jezika to povezuje redoslijed posjed-
nika i posjedovane imenice s redoslijedomrelativne klauze i imenice, na intrigantno
asimetrian nain. Takve univerzalije nude
mnogo materijala za dalja razmiljanja o funk-
cioniranju jezikog sistema i njegovoj mo-guoj komunikacijskoj i kognitivnoj (ili ak
psiholokoj) motivaciji.
Lingvazin: Autor ste Gramatike lezgijskog
jezika, koja je iroko poznata i citirana kao
izvor podataka o tom jeziku. ta Vas jemotiviralo da istraujete taj jezik? Koje su
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
18/44
___________Intervju
18 LingvazinMagazin zajezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
njegove najznaajnije karakteristike?
M. H.:Kada sam se poeo baviti gramatikomlezgijskog, ve sam znao da elim postatikomparativni lingvist, ali sam takoer elio
pokazati da mogu opisati i pojedinani jezik.Pisanje ove gramatike natjeralo me da ozbiljno
prouim veliki broj tema u jeziku koji imaprilino drukiju strukturu nego poznati evrop-ski jezici. Imao sam pristup govornicima jer
sam dobio stipendiju za postdiplomski studij u
Moskvi. Doi do Dagestana na Kaspijskomjezeru, gdje se lezgijski govori, za stranca je u
to vrijeme bilo veoma teko. Ali je lezgijskiustvari lahak jezik za uenje. Ima mnogo pisa-nih tekstova. U dananje vrijeme postoji ak ifin elektronski korpus (http://www.dag-
languages.org/LezgianCorpus/search/) . Kao i
svi dagestanski jezici, lezgijski ima mnogorazliitih suglasnika i mnogo razliitih padea.To je jezik sa lijevim grananjem s relativno
preciznom morfologijom i morfofonologijom.
Za razliku od svojih srodnika, izgubio je rod
pa je jedan od najjednostavnijih dagestanskih
jezika.
Lingvazin: Radili ste na projektima koji
se tiu prouavanja pidina i kreolskih jezi-ka. ta nam moete rei o tim iskustvima irezultatima istraivanja? Koliko pidina ikreolskih jezika ima danas? Jesu li ugroe-ni? Koliko se govornika slui tim jezicima?Gdje su rasprostranjeni? Koje okolnosti
dovode do nastanka takvih jezika? Nastaju
li danas novi pidini i kreolski jezici?
M. H.:To je mnogo razliitih pitanja. Glavniprojekt na kome sam radio, zajedno sa
Susanne Marijom Michaelis, jeste Atlas and
Survey of Pidgin and Creole Languages(pogledajte http://apics-online.info). U tom
smo projektu prouavali 76 pidina i kreolskihjezika iz cijelog svijeta, a takoer i nekolikomijeanih jezika. Pidini su jezici koji nemajuizvornih govornika i koji se koriste u situaci-
jama kada postoje veoma ograniene potrebeza komunikacijom izmeu razliitih zajednica,kao to su trgovina ili vojska. Pidini nastaju
pojednostavljivanjem od obinih jezika i veo-ma je teko prebrojati ih, jer mogu brzo nastati
i nestati (unutar nekoliko godina ili decenija) uzavisnosti od situacije. Na jeziki katalog
(Glottolog) trenutno navodi 53 (http://glott
olog.org/resource/languoid/id/pidg1250), ali je
taj broj u svakom sluaju premali. Kada sepidin jezik rairi i stjee sve vie ivie funk-cija, jednog dana moe postati glavni jezikzajednice, kao to se desilo u mnogim oblasti-ma Papue Nove Gvineje, gdje se tok pisin
(jedan pidin zasnovan na engleskom) koristikao osnovni maternji jezik mnogih ljudi. Kre-
olski se esto prouavaju zajedno spidinima ineki kau da oni uvijek nastaju od pidina, alimi u mnogim sluajevima zaista ne znamo nji-hovo porijeklo. Kreolski se primarno identifi-
ciraju kao strukturno pojednostavljeni jezici
koji izgledaju izvedeni iz sloenijih jezika kojise govore drugdje i kojima se koriste prilinodrukije populacijske skupine.
Lingvazin:Izjavili ste da gramatike struk-ture mogu posluiti kao prozor u ljudskuprolost. Na koji nain one to ine?
M. H.:U prolosti su prvenstveno leksike ifonoloke strukture bile ono to nam je davalouvid u prethistorijsku situaciju. injenica da surijei u baskijskom toliko razliite od rijei uromanskim jezicima pokazuju nam da su
Baski ostatak jedne ranije, predindoevropske
populacije. Ovo je osnova tradicionalne pored-
beno-historijske lingvistike. Ali u skorije vrije-
me lingvisti su takoer poeli prouavati gra-matike strukture, usporeivati ih i koristiti senjima da donesu zakljuke o ljudskim zajedni-cama. Naprimjer, mnogi kreolski jezici u
Amerikama i u Aziji pokazuju gramatike ut-jecaje od jezika koje su govorile izvorne zajed-
nice. Trebate sofisticirane gramatiare kompa-rativiste da uoe ove utjecaje.
Lingvazin:Vi ste jedan od urednika Svjet-skog atlasa jezikih struktura, koji se smatra
velikim i revolucionarnim dostignuem zajeziku tipologiju. ta su njegove najzna-ajnije odlike? Kojim ste metodama skup-ljali podatke za tako veliki projekt?
M. H.:Metoda je sasvim jednostavna: uzmete
gramatiku pojavu (recimo, prisustvo ili od-sustvo obiljeja budueg vremena) i proua-vate je u velikom broju jezika irom svijeta na
osnovu deskriptivnih gramatika. Naravno, imai nekih potekoa: potrebno je da imate pristup
Preporuene stranice
http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/sear
ch/
http://apics-online.info http://glottolog.org/resource/languoid/id/pidg1250
http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/http://apics-online.info/http://apics-online.info/http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://apics-online.info/http://apics-online.info/http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
19/44
Intervju_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.19
tim gramatikama i da uzmete u obzir da su sve
one pisane iz razliitih perspektiva. Nemastandardnog naina za pisanje gramatika. Takoje ovo dugotrajan i esto teak zadatak. Alineki ljudi uivaju u tome i mi smo jednostavnookupili ove ljude i stavili sve njihove podatke
u veliku bazu podataka. Lijepa stvar je i to to
sad moemo pokazati slike gramatikih poja-va, odnosno mape. U mnogim sluajevimavidimo zanimljive obrasce koje nismo oe-kivali.
Lingvazin:Jedna od tema koje ste istrai-vali jeste i Standard Average European.
Kakvi su Vai zakljuci u vezi s tim?
M. H.:To je etiketa posuena od BenjaminaLee Whorfa koja opisuje slinosti izmeu ev-
ropskih gramatikih struktura kad se usporedes jezicima koji se govore drugdje u svijetu.
Ako samo prouavate slavenske, romanske igermanske jezike, mogu vam se uiniti prili-no razliitim, ali iz perspektive koja uzima uobzir cijeli svijet, oni su upadljivo slini jednidrugima, takoer i kad ih usporedite s njiho-vim indoevropskim srodnicima u Aziji. Tako
se ini da ne formiraju samo balkanski jezicilingvistiku zonu (ili jeziki savez, Sprach-bund, kako se ponekad kae), to jest oblast savie slinosti meu jezicima nego to bi seoekivalo na osnovu njihove genetske srodno-sti, nego cijela Evropa ini jednu lingvistikuoblast. Meutim, metode za identificiranjelingvistikih zona trenutno uope nisu rigoroz-ne. Devedesetih smo posebno prouavali ev-ropske jezike (uz finansiranje od Evropske na-
une fondacije) pa smo se fokusirali na njiho-ve slinosti. S razliitom perspektivom (ili aki s razliitim finansijerom) mogli bismo doi
do drukijih zakljuaka. Ja vie nisam uvjerenu te zakljuke.
Lingvazin:Uestvovali ste u istraivanjimakoja se tiu posuenica i njihove tipologije.Bilo bi zanimljivo uti od Vas koliko savre-meni jezici posuuju rijei jedni od drugih.Koji jezici najvie posuuju rijei? Iz kojihse jezika najvie posuuje? Koja je leksikanajei predmet transfera?
M. H.:Ve dugo je jasno da mali jezici s ma-lim prestiom imaju tendenciju posuivanja od
velikih jezika s velikim prestiom, a veoma se ri-jetko deava obrnuto. Tako gdje postoji znaajnarazlika u prestiu ili moi, rezultat je prilino
predvidljiv. Ono to nas je zanimalo jeste koji seuzorci posuuju u jezicima irom svijeta i koje sevrste rijei posuuju. Otkrili smo da su najsta-
bilnije rijei, one koje se najmanje posuuju,
rijei za prostorne odnose i dijelove tijela.
Lingvazin:Kakav je Va stav prema puriz-mu i ta mislite koliko puristika nastojanjamogu biti uspjena?
M. H.:Purizam je sociolingvistiki koncept ko-ji ja stvarno ne prouavam. ini se da je bitansamo za nekolicinu velikih jezika s prestiom ukome govornici nalaze poseban ponos. Ali mi
ne znamo uistinu. Neki manji jezici (naprimjer,
mnogi sjevernoameriki indijanski jezici) neposuuju mnogo rijei. Moda i govornici tihjezika takoer imaju nekakve puristike stavove.
Lingvazin: Vi kao lingvist uestvujete umnogimonlineprojektima, kakvi suGlotto-
pediaiGlottolog. ta nam moete rei o timi drugim internetskim projektima u kojima
uestvujete?
M. H.:Sve vie i vie komunikacija meu lju-dima odvija se putem interneta, a to je naroitotano u nauci, jer naunici esto imaju neke odsvojih najbliskijih kolega na drugim kontinen-
tima. Tako izdavanje naih lanaka i knjiga napapiru, to se obino jo uvijek radi, u dana-nje vrijeme ima malo smisla. A ima jo manjesmisla za prirune radove kao to jeGlottolog (katalog svjetskih jezika
kome sam jedan od urednika). Ono
to jo uvijek esto nedostaje jeste
ono to se moe nazvati drutveniznaaj novih online publikacija.Kako moemo motivirati naunike daim doprinesu, kako moemo uiniti dase ti doprinosi uraunaju u graenjekarijere. ini mi se da je ovo ustvarinajizazovniji problem s kojim se da-
nas lingvistika suoava. Da bih pomo-gao da naa disciplina ostvari napre-dak, takoer sam radio kao glavniurednikLanguage Science Pressa, no-
vog izdavaa lingvistikih knjiga kojese mogu besplatno preuzimati.
Lingvazin: Postoji li neki lin-
gvist koga biste istakli kao ne-
koga iji su Vas lik i djelo po-sebno inspirisali tokom Vaekarijere?
M. H.:Lingvist ijem se radunajvie divim jeste JosephGreenberg. On ima neutaivuradoznalost u vezi s jezicima
svijeta, a bio je zainteresiran i
za detalje gramatike i histori-
je, kao i veoma openita pita-nja lingvistike teorije. I on
nikad nije mnogo brinuo otrenutnim glavnim tokovima.
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
20/44
___________Radovi
20 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
1Ne trebaju se pitati slova u
latinskom jeziku kako bi setrebao govoriti njemaki je-zik, kao to ovi magarci torade, nego se treba pitati maj-
ka u kui, djeca na ulicama,zlobni ovjek na pijaci, i nji-ma u usta gledati kako go-
vore i prema tome prevoditi,
tako e se razumjeti i primije-titi da se govori njemaki.Usporedbe radi navest emo ikako bi taj odlomak mogao
glasiti u savremenom nje-
makom jeziku: Man mussnicht die Buchstaben in der
lateinischen Sprache fragen,
wie man deutsch reden soll,wie diese Esel tun, sondern
man muss die Mutter im
Hause, die Kinder auf den
Gassen, den gemeinen Man
auf dem Markt drum fragen,
und dem selben auf das Maulsehen, wie sie reden und
danach dolmetschen, so ver-
stehen sie es und merken,
dass man deutsch mit ihnen
redet. (prim. prev.)
vi se jezici konstantno
mijenjaju, iako se to de-
ava tako sporo da pro-mjene nije jednostavno opaziti.Ali, ako usporedimo dananjinjemaki s Lutherovim jezi-kom, ili dananji engleski saekspirovim, razlike su i na pr-vi pogled uoljive. Sljedeislavni navod Martina Luthera
moe posluiti kao ilustracija:
Man mus nicht die buch-
staben inn der lateinischen
sprachen fragen, wie man
sol Deutsch reden, wie diese
esel thun, sondern man
muss die mutter jm hause,
die kinder auff der gassen,
den gemeinen man auff dem
marckt drumb fragen vnd
den selbigen auff das maul
sehen, wie sie reden, und
darnach dolmetzschen, so
verstehen sie es den vndmercken, das man Deutsch
mit jn redet.1
Nauka o jeziku dijeli histo-
riju jezika na periode kao to sustarovisokonjemaki, sred-njovisokonjemaki, novovi-sokonjemaki ili latinski,starofrancuski, novofrancu-ski, ali se u stvarnosti, naravno,
radi o postupnim prijelazima.Svaka generacija govori malo
drukije od prethodne, ali razu-mijevanje izmeu pradjedova iunuka nikad nije ugroeno. Mi-
jenjanje jezika odvija se takopostupno da je govornicima naj-
veim dijelom neuoljivo.Obrazovani govornici, za
koje ispravno vladanje stan-
dardnim jezikom predstavlja
veliku sentimentalnu vrijednost,
uvijek nanovo izraavaju svojenezadovoljstvo odreenim ino-vacijama, a naroito u vezi sleksikim blagom. U njema-kom govornom podruju to se
prvenstveno odnosi na rijei en-gleskog porijekla i izraze obli-
kovane prema obrascima koji
su preuzeti iz stranih jezika, kao
to je izraz Sinn machen (imatismisla). Ali, nezadovoljstvoinovacijama mnogo je starije.
Jedan popularni prirunik iz1906. godine, naprimjer, kriti-
zira izraze poput Ergebnisseerzielen (postii rezultate),eine Entscheidung begren
(pozdraviti odluku), ein Ge-dicht vertonen (uglazbiti pjes-mu), nazivajui ih besmis-lenim i neukusnim, apsur-dnim inovacijama i odvrat-nim germaniziranjem. Ovinam se izrazi danas, nakon sto-
godinjeg navikavanja, ine kao
sasvim obini i pokazuju dakritika nije utemeljena na nekim
konkretnim osobinama ili ino-
vacijama, nego iskljuivo nanenaviknutosti.
No, prigovaranja starije ge-neracije o moralnom propada-
nju mlaih potvrena su u mno-gim kulturama i u svim vreme-
nima i ideja da i jezik propada,
ako se dobro ne pazi na njego-vanje jezika i kulturu jezika,dobro se uklapa u ovu shemu.
Inzistiranje na odreenim jezi-kim normama u mnogim je
sluajevima odbrana drutve-nog poloaja. Jer, u svakom je-ziku postoje mnoge klasno spe-
cifine posebnosti, i upravo ob-razovana klasa tei tome davlastite jezike specifinosti
predstavlja kao nadreene imjerodavne za cjelokupno dru-
tvo. Tako se, naprimjer, plural-ni oblikAtlasse (odAtlas)sma-
tra pogrenim trebalo bi da
glasiAtlanten, jer je ta rije gr-kog porijekla i u izvornom jezi-ku pokazuje takvu promjenu
korijenskog morfema.
Ponekad se, takoer, odbaci-vanje neke jezike osobenosti
pokuava obrazloiti na osnovusadraja. Tako se esto uje da
je oblik der einzigste (umjesto
standardiziranoga der einzige
/jedini/) nelogian, jer se po
smislu einzig (jedini)ne moeuveati (komparirati). Greka
S
Jezike promjene poboljanje ili pogoranje?
Martin HASPELMATH
Prevela s njemakogAida SIJAMHODI
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
21/44
Radovi_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.21
je, meutim, vjerovati da se kod
oblikader einzigste radi o uve-
anom obliku; oblikder einzig-
ste ima upravo isto znaenje
kaoder einzige i nije dio neke
paradigme uveavanja: einzig,
einziger, am einzigsten.Sasvim
je smisleno da taj oblik ima ko-rijenski produetak-ste, kaoder
er-ste, der zwanzig-ste, der
schn-ste, jer sve te rijei na -ste
imaju zajedniku znaenjsku
komponentu.
Ideja o propadanju jezika
kao opoj historijskoj tendenciji
bila je rairena u 19. stoljeu
kao rezultat romantizma. Jer,
lingvisti su prije svega zapazili
da se u nizu evropskih jezika(germanski, romanski i slaven-
ski) bogatstvo morfolokih obli-
ka (konjugacije i deklinacije) u
toku stoljea kontinuirano sma-
njivalo. U usporedbi s latinskim
ili s klasinim grkim jezikom,
moderni jezici izgledaju grama-
tiki osiromaeni. Pritom se nije
zapazilo da su se istovremeno
izgradile nove gramatike kon-
strukcije (naprimjer, odreeni i
neodreeni lan, futur sa wer-
den, perfekt sa haben, razliko-
vanje pasiva sa werden od pasi-
va sasein itd.).
Krajem 19. stoljea, u skla-
du s opim optimizmom o na-
pretku, dolo se i na ideju da
opa historijska tendencija ide u
pravcu jezikog poboljanja:
gubitak starih morfolokih obli-ka osloboenje je od balasta, a
zamjena opisnim konstrukcija-
ma uinkovitija je i modernija.
Ali je i tu ostalo neprimijeeno
da se u toku jezike promjene
nepravilnosti ne samo razgrau-
ju nego i iznova grade.
Potom je u 20. stoljeu u
lingvistici nadvladao jednoobra-
zni pogled, kao i u prirodnim
naukama prije toga: u jeziku da-nas ne vrijede drukiji principi
nego ranije; to znai da jezici
ranije nisu bili ni bolji ni loiji,
ni primitivniji ni kompleksniji,
ni nezgrapniji ni elegantniji ne-
go danas. Ovaj je stav potvren
i zahvaljujui sve boljem po-
znavanju jezika iz svih dijelova
svijeta te jezika sakupljakih ilovakih naroda s neizraenom
materijalnom kulturom. Nije-
dan od ovih jezika nije ni u
kojem smislu primitivniji ili je-
dnostavniji od jezika naroda s
visoko razvijenom tehnologi-
jom. Prirodno je da u tim jezi-
cima nedostaje struni vokabu-
lar za stvari koje nisu poznate
govornicima tih jezika, ali i go-
vornicima nae kulture nedosta-je (osim profesionalnim stru-
njacima) vokabular za veinu
ivotinjskih i biljnih vrsta koje
nas okruuju, to bi se iz per-
spektive lovakih i sakupljakih
naroda moglo krivo tumaiti
kao znak osiromaenja jezika.
Dakle, ne postoji s lingvi-
stikog stajalita razlog za pret-
postavku da se jezici u toku
vremena mogu poboljavati
ili pogoravati. Sve dok go-
vornici koristejedan jezik, taj e
jezik ispunjavati svoje zadatke.
Kada se tome dodaju novi za-
daci (kroz drutvene ili tehno-
loke promjene), svaki je jezik
dovoljno fleksibilan da se prila-
godi, naprimjer, putem formira-
nja novih rijei (kao to su tvrdi
disk, operativni sistem) ili posu-ivanja (kao kompjuter, ip).
Jezik se u doslovnom smislu
moe pogorati ako ga govor-
nici zamijene drugim jezikom.
Bretonskim jezikom, naprimjer,
u sjevernozapadnoj Francuskoj
govori sve manje ljudi i zbog
toga mnogi Bretonci mlae ge-
neracije vladaju samo nekim ru-
dimantarnim (unitenim) ob-
likom ili, pak, znaju samo fran-cuski. Zbog velikih e drutve-
nih promjena diljem svijeta u
sljedeim decenijama vjerovat-
no izumrijeti najmanje polovina
od 6000 jezika kojima se danas
jo govori. Ovo je dramatino
propadanje jezika, ali ono nije
zasnovano na jezikim promje-
nama, nego na zamjeni jezika,to znai na odluci govornika da
govore drugim jezikom.
Jo jedna veoma realna vr-
sta propadanja jezika jeste ne-
stajanje (nekog) standardnog je-
zika. U srednjem je vijeku u
junoj Francuskojpostojao veo-
ma vaan knjievni jezik pro-
vansalski, koji je bio poznat i
izvan granica Francuske zahva-
ljujui trubadurskim pjesnici-ma. Kasnije se onda i na jugu
zemlje upotrebljavao sjeverno-
francuski (pariski) standardni
jezik; to znai da se provansal-
ski vie nije pouavao u kola-
ma i uope se vie nije koristio
u pisanoj formi. Provansalski se
knjievni jezik, dakle, unitio,
ali i danas ivi kao govorni ko-
lokvijalni jezik (danas se naziva
okcitanski). Zbog toga to vie
ne postoji pismeni standardni
oblik, koji bi mogao sluiti kao
model svim govornicima, okci-
tanski se raspao na mnoge
lokalne dijalekte. Slina je i
sudbina donjonjemakog, koji
se danas vie ne koristi u pisa-
noj formi i nema standardni
oblik.
Osim na promjene dru-tvene uloge nekog jezika, pa-
nja nauke o jeziku prvenstveno
je usmjerena na strukturne uin-
ke jezike promjene na polju
gramatike. Sva polja jezikog
sistema izloena su stalnim spo-
rim promjenama: vokabular,
glasovni sistem, morfologija i
sintaksa. Iako je jeziko mije-
njanje suvie kompleksno da bi
bila mogua predvianja, ipakpostoje odreene zakonitosti u
S lingvistikog stajali-
ta ne postoji razlog za
pretpostavku da se jezi-
ci u toku vremena mo-
gu poboljavati ili
pogoravati. Sve dok
govornici koriste jedan
jezik, taj e jezik ispu-
njavati svoje zadatke.
Jezici ranije nisu bili ni
bolji ni loiji, ni primi-
tivniji ni kompleksniji,
ni nezgrapniji ni elegant-
niji nego danas.
Jezik se u doslovnom
smislu moe pogora-
ti ako ga govornici za-mijene drugim jezikom.
Jedna veoma realna
vrsta propadanja je-zika jeste nestajanje
nekog standardnog
jezika.
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
22/44
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
23/44
Radovi_____________
LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.23
Mirsad KUNI
itam u tekstu Halida Bu-lia Ferdinand de Saus-suresto godina od Ui-
teljeve smrti (prvi broj web
magazina Lingvazin, http://www.izbjik.ba/Lingvazin/Lingvazin_I-1_08_2013.pdf) o Sa-ussureovu utjecaju na francu-skog lingvistu Antoinea Me-illeta s kraja XIX i poetka XXstoljea. Potvruje se po ko znakoji put da su stvari, bez obzirana nau sposobnost da to uoa-vamo ili ne, povezane i ispre-
pletene manje ili vie vidljivimnitima. Na misleem je subjek-tu da traga za tim vezama, naonim drugima da vjeruju usluajnost.
Naime, Meillet je, poredsvih zasluga postignutih na po-lju uporednog izuavanja indo-evropskih jezika i pored inje-nice da je bio Saussureov ue-nik, a potom i nasljednik na ka-
tedri za indoevropske jezike, zanas u Bosni i Hercegovini va-an i kao Uitelj amerikog ho-merologa i folkloriste MilmanaParryja. A Milman Parry je, da
podsjetim, bio inicijator i prota-gonista velikog projekta saku-
pljanja i istraivanja junosla-venske, posebno bonjake, us-mene poezije, ali i osniva zanas u Bosni i Hercegovini naj-
vanije zbirke usmene knjiev-nostiThe Milman Parry Col-
lection of South Slavic Oral Li-
teraturekoja se uva na Har-vard University.
Antoine Meillet (1866
1936) bio je jedan od najva-nijih francuskih lingvista s po-etka XX stoljea, strunjak zauporedna prouavanja indoev-ropskih jezika, za perzijski, ar-menski, staroslavenski i latinski
jezik, posebno za esperanto.ak ga Umberto Eco, u vezi sidejom jezika epsperanto, citirau svojoj knjizi Potraga za sa-vrenim jezikom: Bilo koja vr-sta teorijske rasprave beskorisna
je, esperanto funkcionira.Svoje je obrazovanje zapo-
eo na Sorbonne, gdje se upo-znao s idejama Michela Brala,Ferdinanda de Saussurea i po-stao saradnik znamenitog aso-
pisaAnne Sociologique(Soci-oloki godinjak), iji je osniva
bio filozof, sociolog i psiholog
mile Durkheim. Iako pod ja-kim Saussureovim utjecajem,on se, kao veina evropskihstrukturalista, nije bavio proua-vanjem sinhrone strukture jezi-ka, ve uporednim istraivanji-ma (prije svega indoevropskih)i istorijskim aspektima pojedi-nih jezika, ne bjeei ni odSaussureovih teza o sistemati-nosti i socijalnom karakteru je-
zika. Na odreen nain on se,insistirajui na socijalnim di-
Antoine Meillet
menzijama jezika, suprotstaviopsihologizmu tada vrlo popular-nih mladogramatiara, ime jeutirao put danas samostalnoj iutjecajnoj lingvistikoj discipli-nisociolingvistici.
Godine 1890. putuje naKavkaz, kako bi nauio armen-ski jezik i upotpunio svoja zna-
nja iz uporedne gramatike. Popovratku u Pariz nastavlja dratipredavanja iz uporedne grama-tike, koja je prije njega zapoeoSaussure. Za bosanskohercego-vaku nauku o jeziku posebno
je vaan podatak da se Meillet-ova doktorska disertacija bavistaroslavenskim jezikomUpo-treba genitiva i akuzativa u sta-
roslavenskom jeziku (Recher-
ches sur lemploi du gnitif-accu-satif en vieux-slave).
Antoine Meillet Saussureovuenik, a Parryjev uitelj
8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)
24/44
___________Radovi
24 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.
Milman Parry
1Meillet, Antoine (1923),Lesorigins indo-europennes des
mtres grecs, Paris: PressesUniversitaires de France, p.61. Adam Parrys translation,revised (moj prijevod s engle-skog)
Katedru za armenski jezikpreuzeo je 1902. na Visokojkoli za orijentalne jezike (co-le des langues orientales), a ka-da je izabran na Collge deFrance, nastavio je s predava-njima iz indoevropskih jezika.
Saraivao je s Paulom Pellio-tom iRobertom Gauthiotom, a
poduavao je i uticao na lingvi-ste kao to su mile Benve-niste,Georges Dumzil iAndrMartinet.
Za nas je posebno vaan
homeroloki rad i poznanstvo s
Milmanom Parryjem. Do upo-znavanja s njim dolo je 1923.
godine, kada mladi dvadeset-jednogodinji Parry dolazi na
svoje studije u Pariz. Meilletovistavovi o homerskom pitanju, oformulainosti epskoga usme-noga izraza u Ilijadi i Odisejimorali su utjecati na amerikog
homerologa, okupiranog istimpitanjima:
Homerova se epika u cije-
losti sastoji od formula koje
se prenose od pjesnika dopjesnika. Istraivanje bilokojeg dijela brzo e otkritida se taj dio sastoji od stiho-
va i dijelova stihova, koji se
izvode rije po rije u jed-nom ili vie drugih dijelova.ak i oni stihovi sa kojima
se dogaa da se ne ponav-ljaju ni u jednom drugom di-
jelu, imaju istu formulaiku
osobinu, a to je, bez sumnje,isti dokaz da nisu testiraninegdje drugo.1
Meillet je smatrao da biformulainost usmenog izrazamogla biti distinktivnim obilje-
jem usmene epske predaje i daje to strukturalni obrazac kojimsu ispjevani Homerovi epovi
Ilijada i Odiseja. Ovi Meilletovi
stavovi mogli su u tim godina-ma imati samo teinu hipoteze,
koju je tek trebalo dokazivati,ali i poetnu formu jedne ideje
koja e umnogome odrediti
folkloristika istraivanja XX i
XXI stoljea. Zbog toga je su-gerirao Parryju da se ostavi ka-
binetskoga rada i da se suoi sa
ivom usmenom tradicijom naterenu, kako bi propitao teinu iozbiljnost ove smjele hipoteze.Iz istog je razloga pourio da ga
upozna sa slovenakim folklori-stom Matijom Murkom, koji jeve uveliko radio na terenskom
istraivanju junoslavenske, po-sebno bonjake junake epike.
Milman Parry e sam najednome mjestu priznati kolikusu vanost za njega imala Ui-teljeva uputstva:
Moja prva istraivanja bila suo stilu homerskih pjesama i
dovela su me do spoznaje da
tako visoko formulaian stilmoe biti jedino tradiciona-lan. Uspio sam, meutim, navrijeme i u potpunosti shvatiti
da stil kao to je Homerov ne
mora biti samo tradicionalan,ve takoe i oralan / usmen.To je uglavnom bilo zbog
primjedbi moga uitelja M.Antoinea Meilleta, kako sam
doao vidjeti, u poetku neja-sno, da je istinsko razumijeva-
nje homerske poezije moguejedino uz puno razumijevanje
usmene poezije.(Neobjavljenispis Milmana Parryja uMil-
man Parry Collection of OralLiterature, koji se uva u Har-vardovoj Wiedener Library,citiran od A. B. Lorda uPje-va pria / The Singer of Tales)
Meillet e tako mladoga
homerologa sa ispraznih istrai-vanja homerskoga stila usmje-riti na usmeni (oralni) potencijalHomerovih epova, to e, kako
se pokazalo kasnije, biti kljunizaokret u Parryjevu radu.
Kao to se vidi, Parry nijebio izumiteljideje o formula-inosti usmenoga epskog izra-za; on ju je, na odreen nain,
naslijedio od svoga UiteljaMeilleta, da bi potom, noen
njenom snagom i Uiteljevom
preporukom, krenuo u avanturu(Aida Vidan kae odiseju) te-renskoga suoavanja sa ivomtradicijom na prostoru tadanje
Kraljevine Jugoslavije, Sanda-ka, Crne Gore i Bosne i Herce-govine. Vanu ulogu u pravil-nome usmjeravanju ima spo-menuti folklorista Matija Mur-ko, koji e iz prve ruke mlado-me i radoznalome homerologu
Parryju posvjedoiti postojanjedugih epskih pjesama tu u Ev-ropi, na njenome jugoistoku.
Matija Murko
Parry je o Murku zapisao:Dogodilo se jednu sedmicuranije, dok sam branio moju
doktorsku tezu na Sorbonne,
da je profesor Matija Murko
s Univerziteta u Pragu, dr-
ao niz predavanja u Parizu,koja je kasnije objavio u
knjizi La posie populairepique en Y