-
Jovo Baki1 Originalni nauni radFilozofski fakultet UDK
329.001.11Univerzitet u Beogradu 329.1/.6(497.11)1990/2014
Received: 24.5. 2014. DOI: 10.2298/SOC1501046B
LEVICA I DESNICA: POKUAJ TEORIJSKOG ODREENJA I ISKUSTVENE
PRIMENE NA
SLUAJU SRBIJE 199020142
Left and Right: a theoretical definition andits empirical
application
in the case of Serbia (1990-2014)
APSTRAKT U ovom lanku je re o razliitim teorijskim poimanjima i
empirijskim istraivanjima levice i desnice. Izloene su razliite
dimenzije levice i desnice: antropoloka, tj. prostorno-saznajna;
ideoloka; saznajno-socioloka; teorijska i empirijska. U literaturi
o ovom problemu razlikuju se dva osnovna poimanja levice i desnice:
sadrinsko i formalistiko. Prvo uzima u obzir sve prethodno navedene
dimenzije dvaju pojmova, dok drugo i ne smatra da se radi o
pojmovima ve o dihotomiji levica-desnica. U ovoj studiji se polo od
jasnih sadrinskih idejnih odrednica levice i desnice: levica brani
jednakost, pa je nuno antikapitalistika (i protivi se svakom
prethodno postojeem drutvenom sistemu), a desnica se zalae za
postojanje razliitih drutvenih hijerarhija, pa je nuno za
kapitalizam ili za neki od prethodnih idealizovanih drutvenih
sistema; levica kritikuje religijske i crkvene autoritete, desnica
ih pravda; levica je okrenuta budunosti, desnica sadanjosti i
prolosti; levica trai alternative tradicijom posveenom poretku,
desnica zahteva nastavljanje svetih tradicija; levica brani
viekulturalnost, pravo na razliku ivotnih stilova, miljenja i naina
miljenja, desnica se zalae za nacionalnu ili rasnu istovrsnost i
uobiajeno porodino i seksualno ponaanje. Nakon ovog teorijskog
razmatranja, raspravlja se o levici i desnici u Srbiji u periodu
19902014, koji je podeljen na tri razdoblja: 19902000; 20002012; i
period nakon 2012. godine.KLJUNE REI levica, desnica, ideologija,
forma, sadraj, kapitalizam, jednakost,
sloboda.
ABSTRACT There are different theoretical understandings and
various empirical researches of Left and Right. One can recognize
several dimensions of Left and Right: anthropological, i.e.
spatial-cognitive; ideological; sociologically-cognitive;
1 [email protected] Ovaj rad je nastao u okviru istraivanja
Izazovi i akteri nove drutvene transformacije u Srbiji:
koncepti i akteri, pod brojem 179035, koje podrava Ministarstvo
prosvete i nauke Republike Srbije.
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 47
theoretical and empirical. There are two basic approaches in
studying Left and Right: formalistic, which is ideologically
hegemonic and related with political-procedural form, and
structural that is ideological underdog related with ideological
and social content of the political processes. The first one is
strongly empirical, neglects all other dimensions, and considers
Left and Right not as concepts, but only as a classification
Left-Right, while the second one takes into account all dimensions.
The author points out significance of ideological contents: Left is
fighting for social equality, and it is necessarily
anti-capitalistic (and anti all previous socio-economic systems),
while Right considers various social hierarchies indispensable for
proper function of a society, and it is either pro-capitalist or
supports some of previously existing socio-economic systems; Left
does not recognize authority of religious dogma or any of churches,
while Right needs it; Left is strongly future-oriented, and Right
is oriented towards past or present; Left looks for alternatives to
existing reality, while Right demands continuation of holy
traditions; Left supports multiculturalism, practicing of different
life-styles and ways of thinking, while Right prefers national or
racial homogeneity, conventional family patterns and sexual
behaviour. After theoretical considerations, the paper discusses
Left and Right in Serbia in 19902014 period, which is divided into
three sub-periods: 19902000; 20002012; and the aftermath of the
2012 elections.KEY WORDS left, right, ideology, form, content,
capitalism, equality, freedom.
Uvod
U ovom lanku je re o razliitim teorijskim poimanjima i
empirijskim istraivanjima levice i desnice. Izloene su razliite
dimenzije levice i desnice: antropoloka, tj. prostorno-saznajna;
ideoloka; saznajno-socioloka; teorijska i empirijska. U literaturi
o ovom problemu razlikuju se dva osnovna poimanja levice i desnice:
sadrinsko i formalistiko. Prvo uzima u obzir sve prethodno navedene
dimenzije dvaju pojmova, dok drugo i ne smatra da se radi o
pojmovima ve o dihotomiji levica-desnica. Nakon ovog teorijskog
razmatranja, raspravlja se o levici i desnici u Srbiji u periodu
19902014, koji je podeljen na tri razdoblja: 19902000; 20002012; i
period nakon 2012. godine. Razmotrena su poimanja domaih autora o
pripadnosti razliitih stranaka levici i desnici. Naposletku se
obrazlae vlastito sadrinsko stanovite.
Antropoloke pretpostavke prostorno-saznajne podele
Prostorna podela na levo i desno, po svemu sudei, predstavlja
jednu od osnovnih antropoloki zasnovanih saznajnih struktura kojima
ljudi redukuju sloenost stvarnosti kojom su okrueni. Ova podela
predstavlja pojavu istog reda kao i podela na gore i dole ili
ispred i iza (Laponce, 1981: 34, cit. pr. Mihailovi, 2006: 115).
No, dok podele levo-desno i ispred-iza predstavljaju horizontalno
redukovanje, dotle podela gore-dole predstavlja vertikalnu
redukciju haotine stvarnosti (Ignazi, 2006: 67). Naravno, kao i
svim dihotomijama i ovoj se
-
48 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
moe zameriti da je ogranienog saznajnog domaaja, te da u
izvesnoj meri svet manihejski deli na pozitivne i negativne pojave,
tj. da ima jasnu ideoloku funkciju pravdanja napada na
neprijateljsk ideologij i pokret. Drutveno-istorijska raznolikost
po pravilu je mnogo vea nego to to dvolane tipologije priznaju
(Baki, 2006a: 253). S tim u vezi, za svako iskustveno istraivanje
levice i desnice u nekom drutvu, neophodno je odrediti koliko je
koja politika stranka ili pokret smetena levo odnosno desno u
odnosu na osnovne idejno-politike kriterije, ali i u odnosu na
druge politike snage u odreenom drutveno-istorijskom vremenu i
prostoru.
Uistinu, od novozelandskih Maora do primitivnih Indijanaca dveju
Amerika, desna ruka oznaava ivot, snagu, hrabrost, muevnost, dok
leva predstavlja sve suprotno tome. Otuda se desnom rukom priziva
boanstvo, sahranjuju mrtvi i potpisuju sporazumi (Laponce, 1981,
cit. pr. Ignazi, 2006: 7). Isto je vailo i za antiku Jeladu, dok su
jedini bitni izuzeci republikanski i rano-imperijalni Rim, te Kina3
(u kojoj je leva strana, izjednaena s mukim principom Jang, bila
sveta, Granet, 2004: 17; Laponce, 1981, cit. pr. Aldrich, 1983:
1044). Hrianstvo je, takoe, pripisalo pozitivnu vrednost desnici;
jer ovek se krsti desnom rukom; Hristos sedi s desne strane svojega
oca; boja desna ruka alje u raj, a leva osuuje na veni boravak u
paklu (Ignazi, 2006: 7). Ljudi se rukuju i zaklinju desnom rukom, a
donedavno su se levoruka deca prisiljavala da piu desnicom, jer je
levorukost toboe nenormalna. tavie, ova pravilnost se neretko
izraava u jeziku, pa je termin koji izraava desno istovremeno i re
koja se odnosi na ispravno, pravo, zakonita i politika prava
(right, Recht, droit, derecho, destra, 4), dok je levo neto to
izraava opasnost, zloudnost, neodgovornost, nesposobnost, tupavost,
pa ak i smrtonosnost (Ignazi, 2006: 7).5
Ovu horizontalnu podelu prati i vertikalna, pa su boanstva, raj
i kralj6, po pravilu, gore, dok su avo, pakao i narod smeteni dole
(Galeotti 1984: 261, cit. pr. Ignazi, 2006: 7). Zamiljanje drutvene
strukture, takoe, razlikuje gornje ili vie i donje ili nie drutvene
slojeve.7 Dve dimenzije prostora, vertikalna
3 Ukoliko je kineska civilizacija uticala okolne narode, npr. na
Japan, utoliko je ova simbolika preneta i tamo (Lytton, 1989:
288289).
4 Na ruskom pravo znai i pravo i desno, a je istina. Izgleda da
to vai i za veinu slovenskih jezika, npr. poljski i eki, ali ne i
za srpskohrvatski, slovenaki, bugarski i makedonski, pa su Juni
Sloveni izuzetak od pravila.
5 Iako u srpskohrvatskom jeziku re desno nema veze s pravom i
vrlinama, ipak se levakom katkad naziva neki nesposobnjakovi,
nespretnjakovi ili neznalica. Za onoga koji nije vian fudbalu veli
se da ima dve leve noge. Ovo upuuje i na organsku asimetriju, jer
veina ljudi spada u denjake (Ignazi, 2006: 7).
6 Nije sluajno to se Luj XIV nazivao Kralj Sunce, bez obzira to
se prvobitni smisao odnosi prevashodno na sjaj, jer sunce odozgo
obasjava ivot onima dole. tavie, Stiven Luks (Stephen Lukes) tvrdi
da je ova vertikalna dimenzija bila dominantnija od horizontalne u
predrevolucionarnoj Evropi (Luks, 2006,
http://www.republika.co.rs/372373/15.html, pristupljeno 22. I
2014).
7 S tim u vezi, uputno je da sociolozi govore o irim drutvenim
slojevima a ne o niim. Ovo iri upuuje vie na brojnost negoli na
hijerarhijsku poziciju. Ipak, ovo pravilo ne treba da preraste u
politiki korektnu zapovest, jer ako je drutvena stvarnost takva da
pripadnici irih drutvenih slojeva u stvarnosti zauzimaju nie
poloaje u drutvenoj hijerarhiji, onda to
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 49
i horizontalna, ideoloki su se neretko preplitale, pa je ve na
Ustavotvornoj skuptini 1789. levica poistoveena s izraavanjem
interesa donjeg dela stalekog drutva, tj. treeg stalea, u borbi
protiv viih delova stalekog drutva, tj. kralja, plemstva i
svetenstva.
Prema tome, nisko i levo stapali su se u protivljenju visokom i
desnom. Otuda je levica od samih poetaka moderne politike odstupala
od zdravo za gotovo prihvaenog hijerarhijskog drutvenog poretka
istiui vrednost jednakosti nasuprot veri u bogom danu drutvenu
hijerarhiju (Ignazi, 2006: 78), podravala i predvodila sirotinju u
njenoj borbi za veu jednakost, izraavanje slobodne misli u borbi
protiv crkvenog autoriteta, kao i diskontinuitet olien u podravanju
inovacija u odnosu na kontinuitet odnosno tenju da se konzervira
postojea institucionalna stvarnost (Laponce, 1981, cit. pr.
Aldrich, 1983: 1044). S tim u vezi, u modernom periodu dolo je i do
preplitanja dveju horizontalnih saznajno-prostornih podela,
levo-desno i ispred-iza, to je urodilo pozitivnim ishodom za
levicu, jer levica se smatra(la) drutvenom avangardom koja vue
napred u na umu zasnovanu svetliju budunost, a desnica neim
zaostalim, okotalim i primitivnim, to se opire drutvenom napretku i
osuuje drutvo na veiti ivot u sadanjosti zasnovanoj na svetoj
prolosti.8
Istorijsko poreklo ideoloke podele na levicu i desnicu
U Francuskoj revoluciji su prvi put u istoriji levica i desnica
postali politiki pojmovi. Naime, 29. VIII 1789. predsedavajui
Ustavotvorne skuptine pozvao je poslanike da glasaju o tome da li
kralju treba dopustiti pravo veta na zakone i odluke skuptine. Poto
su poslanici koji su glasali za pravo kralja na veto istupili na
desnu stranu od predsednika, a oni koji su glasali protiv prava
kraljevog veta na levu, ideoloka podela na levicu i desnicu bila je
roena. Pamfletisti tog doba su odmah prepoznali ideoloko-politiko
znaenje prostorne suprotstavljenosti (Ignazi, 2006: 4). Poslanici u
skuptini koji su nastavili da sede desno u odnosu na predsedavajueg
inili su desnicu, a oni s njegove leve strane levicu. Potonji su
zastupali trei stale, tj. buroaziju, i zduno su nastojali da se
drutvo oslobodi nasleenih stalekih privilegija i uredi prema
prosvetiteljskim naelima slobode, bratstva i jednakosti.
Treba, meutim, primetiti i injenicu da je tokom Termidora dolo
do iezavanja ovih termina, koji se ponovo javljaju tokom
Restauracije nakon 1818. godine (Ignazi, 2006: 4). Tada su buroaski
liberali inili levicu, a aristokratski konzervativci desnicu.
Desnica je bila ili za punu restauraciju stalekog drutva ili za
delimine promene u kojem e plemstvo zadrati visok drutveni poloaj,
pa makar se moralo odrei nekih privilegija, po ugledu na tadanju
Veliku Britaniju.
razliita upotreba jezika nee izmeniti, pa ak moe i ideoloki
maskirati istinski nepovoljan poloaj pripadnika irih drutvenih
slojeva.
8 Prostorna podela ispred-iza povezana je, dakle, sa vremenskom
podelom prolost-budunost, jer ispred se odnosi na ono to se nalazi
u budunosti, a iza na ono to je ostalo u prolosti.
-
50 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
Vremenom su se od liberala proces je otpoeo ve sa jakobincima i
sankilotima, nastavio se sukobom monarhista i republikanaca u
Julskoj monarhiji, da bio bio okonan tokom revolucije 1848 odvojili
radikalni demokrati, poznati po zahtevima za opte birako pravo
mukaraca, to je u Francuskoj tada i ostvareno9, bez obzira na
imovno stanje i obrazovni nivo, i neposredne oblike demokratije
(npr. referendum), meu kojima je bilo i onih koji su se sve vie
okretali uspostavljanju ekonomske i socijalne jednakosti:
socijalisti i komunisti. Osim njih, na krajnjoj levici su se javili
i anarhisti koji su se borili kako protiv kapitalizma i crkve, to
im je bilo zajedniko sa socijalistima i komunistima, tako protiv
drave. Upravo je Revolucija 1848. godine predstavljala vododelnicu
u irenju i prihvatanju podele na levicu i desnicu, sa jasnim
ideolokim identitetom politikih stranaka i pokreta, bez obzira na
razliite parlamentarne sisteme. Uopte, ma kakvi bili njen jezik,
oblik ili sledbenitvo levica se dri pretpostavke da u svetu postoje
neopravdane nejednakosti koje oni na desnici vide kao svete ili
nepovredive ili prirodne ili neminovne, i da te nejednakosti valja
smanjiti ili ponititi (Luks, 2006).
Kako su leviari dovodili u pitanje opravdanost imovinskih
nejednakosti koje donosi kapitalizam, tako je i podela na levicu i
desnicu oznaavala i klasnu suprotstavljenost izmeu radnika i
kapitalista. Ovo, uslovno govorei, socioloko tumaenje podele na
levicu i desnicu postalo je tokom XIX i XX veka opte prihvaeno, pa
je levica svuda bila zagovornica drutvenih promena prema to veoj
jednakosti, dok se desnica zalagala za odranje i unapreenje
kapitalistikog drutveno-ekonomskog sistema (Ignazi, 2006: 5).
Drugim reima, nema levice bez borbe protiv hijerarhije, racionalnog
otpora crkvenom autoritetu i religijskom pravdanju vlasti uopte i
posebno harizme dinastike krvi, te protiv drutvenih privilegija,
odnosno borbe za prava pripadnika irih drutvenih slojeva, onih koji
ive od svojega rada, sirotinje i nemonih, i za to veu jednakost u
drutvu.
S krajem realnog socijalizma u Evropi, meutim, dolazi i do
dovoenja u pitanje validnosti daljeg insistiranja na podeli
ideoloko-politikog spektra na levicu i desnicu, kao da se iz nekog
razloga podrazumeva da je komunistiko usmerenje jedino uistinu
leviarsko (Bobbio, 1996: 90). Izgleda da je jedan broj teoretiara
zakljuio da je sovjetski socijalizam diskvalifikovao levicu usled
autoritarnog krenja ljudskih prava, privredne nekonkurentnosti
kapitalizmu i posledinog istorijskog poraza koji je doiveo, iako
je, kako je Bobio ispravno primetio, to sasvim nebitno iz
analitikog ugla posmatranja (Bobbio, 1996: 98). Ipak, realni
socijalizam je predstavljao istinsku pretnju kapitalizmu, pa su i
reforme kapitalizma u cilju njegovog humanizovanja uinjene tek
nakon Oktobarske revolucije i Drugog svetskog rata, kako bi se
predupredila socijalistika revolucija.
9 U Francuskoj e ene dobiti birako pravo tek 1944, dok su
najdemokratiniji u ovom pogledu bili: Novi Zeland (1893, tada
britanska kolonija), Finska (1907, tada u okviru Rusije), Norveka
(1913), SSSR (1917) (Jone Johnson Lewis (2015). International Woman
Suffrage Timeline: Winning the Vote for Women Around the World,
http://womenshistory.about.com/od/suffrage/a/intl_timeline.htm,
pristupljeno 16. II 2015).
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 51
Nakon sloma evropskog socijalizma, nekad leve stranke sve vie
prihvataju kapitalistiko ustrojstvo a leviarski intelektualci trina
naela i logiku profita, ak dovodei u pitanje naelo preraspodele i
socijalnog transfera (Luks, 2006), pravdajui to navodnom zastarelou
dihotomne ideoloke sheme (Giddens, 1994). Najee oni prelaze u leve
liberale, to je socijalna demokratija gotovo u potpunosti uinila10,
gde Gidens i Habermas, kao savetnici Blera odnosno redera,
predstavljaju najvanije primere, iako ima i onih koji prave
drastiniji rez i prilaze konzervativcima (Baki, 2011: 527592). Sem
pomenutog razloga vezanog za intelektualce, podela na levicu i
desnicu, naglaava Sreko Mihailovi, nebitna je za apolitine, kao i
za one koji politici pristupaju na utilitaran nain11 (Mihailovi,
2006: 129).12
Pa ipak, sadanje nezadovoljstvo podelom na levicu i desnicu nije
nita novo. Uistinu, skoro otkad se pojavilo ideoloko razlikovanje
levice i desnice osporavao se njen teorijski znaaj. Tako je ve u
francuskom Dictionaire du politique (Renik politike) iz 1842.
godine tvreno da su ove drevne podele izgubile mnogo od njihove
vrednosti (Crapez, 1998: 44, cit. pr. Ignazi, 2006: 4). Otuda se
moe pretpostaviti za povremena rairena osporavanja podele na levicu
i desnicu da se pre radi o prolaznim intelektualnim modama, koje se
javljaju najee u trenucima kada se itav ideoloko-politiki spektar
pomera udesno, tj. kada desnica ubedljivo namee ideoloku hegemoniju
usled posebnih istorijskih
10 Izvorno je socijalna demokratija bila vezana za marksizam
poto je smatrala socijalistiku revoluciju, iji e ishod, izmeu
ostalog, biti podrutvljenje sredstava za proizvodnju, istorijski
neizbenom. Uloga socijalne demokratije bila je da taj strukturno
nuni proces delatno podri. Vremenom su se iz socijalne demokratije
izdvojili komunisti na osnovu razlika u ova tri fundamentalna
pitanja: 1) Da li je mogue kapitalizam reformisati? 2) Da li
prihvatiti politiko delanje kroz institucije sistema parlamentarnih
monarhija odnosno republika? 3) Da li traiti istorijskog subjekta
revolucije u irem klasnom savezu a ne samo u radnikoj klasi?
Naelno, ako je odgovor na ova pitanja pozitivan, onda revolucija
nije ni potrebna; ipak, valja razumeti da su socijalni demokrati u
poetku parlamentarnu borbu prihvatali u cilju poboljanja sopstvene
organizacije i propagande, te da su poetkom XX veka opredeljenju za
parlamentarnu borbu naroito doprineli nekoliki uzastopni neuspesi
optih trajkova: Belgija 1902; vedska 1909; Francuska 1920; Norveka
1921; Velika Britanija 1926. Stoga su oni prihvatili
parlamentarizam kao sredstvo dolaska na vlast i preobraaja
neracionalnog, eksploatatorskog i nepravednog kapitalistikog u
socijalistiko drutvo pomou postupnog zakonodavno-reformskog
delanja. Zbog pozitivnog odgovora na sva tri pitanja, socijalni
demokrati se nazivaju i reformistima. Komunisti, ba kao i anarhisti
pre njih, odgovorili su negativno na sva tri pitanja (Przevorski,
1985).
11 SAD i Srbija su klasini primeri, uz sve velike razlike meu
njima, prevlasti pragmatino-utilitarnog odnosa patrona i klijenata,
tj. lovaca na plen, u politici (Veber, 1998: 153159; Hofstadter,
1960).
12 Jedno istraivanje u Nemakoj pokazalo je da je s ovim iniocima
povezan i opti nivo obrazovanja: to je stepen obrazovanja nii, to
je snalaenje na skali levo-desno slabije. Ipak, politika
obavetenost je ovde bitnija od formalnog kolskog obrazovanja
(Zuell, Scholz, 2012: 1426). Drugo istraivanje u Italiji, pokazalo
je, takoe, da nivo kolskog obrazovanja nije presudan, ukoliko
postoji potreba snalaenja u ideoloko-politikom prostoru, te da,
tavie, apstraktnost drutvenih predstava o levici i desnici (npr.
naglaava se u veoj meri znaaj jednakosti negoli ime neke stranke
ili voe koji oliavaju levicu odnosno desnicu) moe u relativnom
smislu rasti sa opadanjem nivoa obrazovanja upravo zbog naroito
uveane potrebe za snalaenjem u promenjenim okolnostima nastalim s
raspadom prethodnog politikog sistema (Corbetta, Cavazza, Roccato,
2009: 636).
-
52 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
mogunosti predstavljanja kapitalizma bezalternativnim, no
istinskom krizom razlikovanja levice i desnice bez presedana.
Formalistiko ili instrumentalno (funkcionalistiko) poimanje
podele na levicu i desnicu
Dok formalistiki pristup potvruje znaaj ideoloke podele na
levicu i desnicu u empirijskim istraivanjima, dotle se sama podela
shvata na teorijski ispranjen, tj. formalan i instrumentalan nain.
Njena funkcija svodi se uglavnom na redukciju haotine politike
stvarnosti, dok se povezanost ideolokih opredeljenja i objektivnog
na zajednikom drutvenom interesu zasnovanog drutvenog poloaja
posebnih drutvenih grupa ne uzima kao predmet vredan
istraivanja.13
Primerice, jedan od najuticajnijih predstavnika formalistikog
poimanja podele na levicu i desnicu, ovani Sartori (Giovanni
Sartori) (Ignazi, 2006: 8)14, smatra da, iako su istorijski, levica
i desnica stupili u politiku teko optereeni kulturnim i religijskim
znaenjem ... (Ove) oznake se znaenjski lako mogu rasteretiti i
nanovo popuniti usled nedostatka bilo kakve semantike osnove
(Sartori, 1982: 255256, cit. pr. Ignazi, 2006: 8), pa se mogu i
menjati u razliitim prostorno-vremenskim okvirima u skladu s
osobenim duhom epohe ili nacionalnim politikim kulturama (Ignazi,
2006: 9).15
Uobiajeno se kao ilustracija ovog shvatanja navodi liberalizam,
shvaen kao levo usmerena ideologija do sredine XIX veka, koji se
nakon toga pomera
13 Pjero Ignaci (Piero Ignazi) smatra da je ovo shvatanje
preteno politikoloko, budui da se odnosi na vezu politikog sistema
i sutinski nominalistikog odreenja pojmova levice i desnice, a ne
na povezanost ideolokog usmerenja i objektivno utvrdivog interesa
drutvenih grupa (Ignazi, 2006), dok Donatan Uajt (Johnathan White)
misli da je ovakav pristup levici i desnici karakteristian za
drutvenu empirijsku nauku uopte, a ne samo za politikologiju
(White, 2010: 2). Vladimir Ili je, pak, verovatno neopravdano suzio
kritiku na domau politikologiju zbog empirizma ispranjenog od
teorijskog sadraja (Ili, 1998: 5597), poto je rairenost empirizma u
razmatranju problema levice i desnice opta pojava u savremenoj
stranoj i domaoj drutvenoj nauci.
14 Politiki filosof po obrazovanju, Sartori je usled tadanjeg
nepostojanja institucionalizovane politikologije na italijanskim
univerzitetima bio prvobitno redovni profesor sociologije, a onda
se tokom druge polovine 1960-ih izborio za institucionalizaciju
politikih nauka na Univerzitetu u Firenci. Imajui u vidu usklaenost
njegove politikoloke misli sa ideolokom hegemonijom, ne udi
injenica da se u drugoj polovini 1970-ih preselio u centar hegemone
hladnoratovske politike misli, tj. SAD, prvo na Stenford (Stanford)
a zatim na Kolambia (Columbia) univerzitet, na kojem je, trenutno,
dok se blii devedestim, profesor emeritus. Ne iznenauje ni to to je
Sartori pobornik formalistikog i elitistikog umpeter
(Schumpeter)-Dalovog (Dahl) odreenja demokratije, ba kao to nimalo
ne udi da se radi o stalnom saradniku konzervativnog italijanskog
dnevnika Corriere della Sera (Pasquino, 2005:
http://www.palgrave-journals.com/eps/journal/v4/n1/full/2210003a.html,
pristupljeno 24. II 2014).
15 U Srbiji su zastupnici formalistikog poimanja levice i
desnice: Srbobran Brankovi (2003; 1998; 1996; 1995; 1993); Sreko
Mihailovi (2006); Aleksandar Molnar (1998); Slobodan Miladinovi
(1998); Milo Kneevi (1998).
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 53
udesno, usled nastupanja socijalizma i anarhizma. Isto tako,
formalisti smatraju da se nacionalizam od emancipatorske doktrine
samoopredeljenja naroda pretvorio od kraja XIX veka u agresivnu
ideologiju (Ignazi, 2006: 9).
Prema ovom shvatanju, za koje se moe rei da je trenutno
ideoloko-teorijski hegemono16, teorijsko znaenj pojmova levica i
desnica ne postoji, ve je ono proizvod konkretno-istorijske
drutvene konvencije uspostavljene izmeu politikologa, stranakih
vostava i biraa, to treba utvrivati uvek nanovo u odreenom
drutveno-istorijskom kontekstu. Ono to je najvanije jeste da
graanstvo prepoznaje i usvaja ovu dihotomiju u cilju razumevanja i
tumaenja politikog delanja, a funkcija meusobnog optenja i
pravljenja politikog sistema razumljivim svim uesnicima politikog
ivota upravo i jeste najznaajnija17 (Weber, 2011: 1; Corbetta,
Cavazza, Roccato, 2009: 63818).
injenica da preko 85% birakog tela EU, orijentiui se u politikom
haosu, prepoznaje levicu i desnicu (Klingemann, 1995: 192, cit. pr.
Ignazi, 2006: 9), i ne odstupa u veoj meri od strunjakog miljenja i
stranakog samosvrstavanja, dovoljan je razlog da se dihotomija
prihvati u empirijskim istraivanjima levice i desnice (De Vries,
Hakhverdian, Lancee, 2011; Weber, 2011) bez obzira na injenicu da
se znaenje ovih pojmova menja zavisno od zemlje i perioda u kojima
se istraivanje sprovodi (De Vries, Hakhverdian, Lancee, 2011;
Weber, 2011; Weber, Saris, 2010; Klingemann et all. 2006; Van der
Eijk et all. 2005; Gunther, Montero, 2001; Fuchs, Klingemann, 1989;
Inglehart, 1985).
Za ovo gledite logiki sledi i uobiajeno se vee i shvatanje da je
u dvostranakim sistemima, dovoljno jednostavnim per se, podela na
levicu i desnicu nepotrebna, jer su sama imena stranaka dovoljna da
izraze ideoloki sukob, dok je u viestranakim evropskim politikim
sistemima, koji se odlikuju politikom raznolikou, ova podela
neophodna zbog potrebe snalaenja u haotinoj drutvenoj stvarnosti i
pribavljanja politikog identiteta (Sartori, 1976: 341 i Butler,
Stokes, 1969, cit. pr. Ignazi, 2006: 10; Kroh, 2005: 1; Gauchet,
1994:
16 Razume se, ima i sociologa, najee empiriara, koji zastupaju
formalistiki pristup levici i desnici (npr. Klingeman ili Sreko
Mihailovi i Slobodan Miladinovi u Srbiji), iako je u ovom shvatanju
zapostavljena veza ideologije s objektivno postojeim interesom
drutvenih grupa, na emu sociolozi, ipak, najee s pravom
insistiraju. Ovu vezu ideologija s interesima pojedinih drutvenih
grupa osporio je u okviru sopstvene mikrosociologije i
interakcionih rituala unutar kojih se posebno naglaava znaaj
oseanja, meusobnog optenja i usaglaavanja, te razliitih opaaja
grupnih interesa i ugledni profesor sociologije na Univerzitetu
Pensilvenija Rendal Kolins (Randall Collins). On izriito tvrdi da
su materijalni interesi dvosmisleni motivi, te da usredsreivanje na
interakcioni ritual bolje predvia politiko ponaanje, The
Sociological Eye,
http://sociological-eye.blogspot.com/2012/10/material-interests-are-ambiguous_770.html,
pristupljeno 26. II 2014).
17 To je i objanjenje injenice da Sartori, koji smatra da
ideologija vie ne postoji, ipak, smatra korisnom podelu na levicu i
desnicu, to je inae zaudilo Sreka Mihailovia (Mihailovi, 2006:
117). Srbobran Brankovi, pak, navodi da se i ne radi o pojmovima
levice i desnice, ve o klasifikaciji, tj. dihotomiji levica-desnica
(Brankovi, 1998: 16).
18 Ovo istraivanje, iako veim delom formalistiko, odlikuje se,
blagodarei stvaralakoj primeni pojma drutvene predstave (social
represantation), zanimljivim istraivakim reenjima koja, barem u
perspektivi, mogu premostiti jaz izmeu formalizma i
strukturalizma.
-
54 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
274, cit. pr. White, 2012: 200).19 tavie, argumentuje se da je u
SAD i Japanu podela na liberale i konzervativce funkcionalni
ekvivalent podele na levicu i desnicu (Kroh, 2005: 1), ime se
prazne od sadraja ne samo levica i desnica, ve i liberalizam i
konzervatizam, a to po sebi ima jasnu konzervativnu funkciju.
ini se, meutim, da dvostranaki sistemi tee marginalizovanju
ideolokih razlika, jer stranke najee tee da se oslone na to iru
drutvenu bazu u centru izmeu desnice i levice, tj. postoji tenja za
irenjem centra izmeu desnog i levog kraja politikog spektra. Pa
ipak, ozbiljnije krize vode produbljivanju drutvenih odnosno
ideolokih razlika, npr. Velika ekonomska kriza 1929. ili
Vijetnamski rat i pojava Nove levice, tj. do izotravanja
suprotstavljenosti razliitih drutvenih interesa, pa je razlikovanje
desnice i levice bitno i za dvostranake politike sisteme, to se
zorno vidi iz pisanja najveih autoriteta za ameriku istoriju
(Foner, 1998: 287299; Hofstadter, 1960: 334, 338). Problem je,
meutim, to formalistiki pristup politici u njoj vidi samo
politiko-proceduralne oblike a nikako ne i drutvenu sadrinu koja je
u njih umotana.
Problem sa ovakvim poimanjem levice i desnice, izmeu ostalog,
jeste da je nemogue praviti istinska uporedno-istorijska
istraivanja, jer ako se znaenje pojmova bitno menja od zemlje do
zemlje i od perioda do perioda, onda su poreenja ne samo trivijalna
i formalne prirode, ve i sutinski bespredmetna. Ako se, pak, ne moe
stii ni do kakvih optih saznanja, onda su i sama empirijska
formalistika istraivanja levice i desnice nepotrebna.
Sadrinski ili strukturni pristup levici i desnici
Prema zagovornicima ovog shvatanja, od Francuske revolucije
1789. na ovamo, postoje jasno ideoloki odreena jezgra levice i
desnice, prepoznatljiva kroz vreme i prostor, bez obzira na svu
drutveno-istorijsku promenljivost. U sutini se radi o odnosu prema
bazinim vrednostima kao to su jednakost i sloboda, gde je jasno da
nijedna od ove dve vrhovne vrednosti ne moe biti ostvarena do
krajnjih logikih odnosno drutvenih posledica a da to ne bude na
utrb njene rivalke (Bobbio, 1996: 7375). Leviar, istorijski
gledano, uvek daje prednost jednakosti u odnosu na slobodu, pa ak
iako mu je potonja takoe veoma vana. Uistinu, za leviare nema
bitnije vrednosti od jednakosti, ba kao to za liberale i liberalne
konzervativce nema konanije vrednosti od slobode.
Prema Ignaciju, pokojni politiki filosof Norberto Bobio
(Norberto Bobbio) je najbitniji zastupnik ovog poimanja levice i
desnice20 (Ignazi, 2006: 10). U
19 Formalistiko miljenje ovog tipa, iako verovatno svestan
strukturnih znaajki levice i desnice, brani i Sreko Mihailovi
(2006: 129).
20 U srpskoj drutvenoj nauci je sadrinsko poimanje levice i
desnice, oslanjajui se na radove Vojina Milia (1970), Ljubomira
Tadia (1972) i Todora Kuljia (1983), kao i Norberta Bobija (1996),
sistematski razvio Vladimir Ili (1998). Osim nabrojanih autora,
sadrinsko poimanje levice i desnice zagovaraju Mira Bogdanovi
(1997) i Mia urkovi (1998), koji se, takoe, oslanja na Bobija.
Treba primetiti da je jedino urkovi po ideolokom usmerenju
konzervativac, dok su svi ostali leviari, iako su kod Ilia primetna
povremena idejna vrludanja. Po obrazovanju i strunim preokupacijama
su: filosof Mili, koji je igrao vanu
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 55
njegovoj knjizi Levica i desnica: znaaj jednog politikog
razlikovanja (Bobbio, 1996) dat je osnovni kriterij razlikovanja:
na levoj strani ideolokog spektra su oni koji smatraju da su
ljudska bia meusobno vie jednaka no nejednaka, a na desnoj oni koji
smatraju da su ljudi vie nejednaki no jednaki21 (Bobbio, 1996: 67).
Da bi naglasio idealno-tipski odnos prema bazinoj vrednosti
jednakosti, Bobio daje primer Rusoa i Niea. Njih dvojica, naime,
predstavljaju idealno-tipske filosofe jednakosti odnosno
hijerarhije: Ruso osuuje drutvenu nejednakost u ime prirodne
jednakosti22, dok Nie osuuje drutvenu jednakost u ime prirodne
nejednakosti (Bobbio, 1996: 68).
Dakle, nema levice bez vere u jednakost svega to nosi ljudski
lik i nema desnice bez vere u opravdanost drutvene hijerarhije, bez
obzira da li je hijerarhija zasnovana na pravno nejednakom, katkad
rasistiki pravdanom poloaju, kao to je bio sluaj u robovlasnikim
ili u staleko-feudalnim drutvima odnosno u nacistikom obliku
kapitalizma; ili na drutveno nejednakom poloaju baziranom na
razlikama u porodino steenom bogatstvu odnosno nejednakostima u
dostupnosti obrazovanja ili nekog drugog retkog dobra; odnosno na
korienju imperijalnih dividendi u centru svetskog kapitalistikog
sistema.
U svakom sluaju, na osnovu kriterija na kojem je bazirana
drutvena hijerarhija, kao i meri iracionalnosti u njenom pravdanju,
mogu se razlikovati stepeni desne usmerenosti: reakcionarni pokreti
i reimi na krajnjoj desnici trae idejne izvore u dubokoj prolosti i
esto krajnjim rasizmom i nacionalizmom pravdaju svoje pretenzije na
vlast23; konzervativci bi konzervirali postojee drutvene
nejednakosti u kapitalizmu posredstvom ideoloke upotrebe crkvenog
(arhijereji), dravnog (vlast), porodinog (otac) i tehnokratskog
(menader) autoriteta; konzervativni liberali pravdaju drutvene
nejednakosti prirodnim razlikama u sposobnostima ljudi; socijalni
liberali bi postepenim reformama ublaili drutvene nejednakosti u
kapitalizmu u cilju stvaranja meritokratije, tj. drutva to
ravnopravnijih ansi u okviru kapitalistikog sistema.
Levica je naelno od 1848. antikapitalistika, jer smatra da
kapitalizam usled svojstvene iracionalnosti, ispoljene u periodinim
krizama i u vladavini kapitala i robe nad ljudima, nuno proizvodi
drutvene nejednakosti, pa se ne moe sutinski reformisati. U odnosu
na ciljeve i sredstva koja primenjuju u borbi protiv kapitalizma a
za ostvarenje jednakosti, mogu se razlikovati sledei
ulogu pri ustanovljavanju i teorijsko-metodolokom profilisanju
sociologije na Filozofskom fakultetu; pravnik Tadi, koji se najvema
bavio problemima filosofije i sociologije prava i politike, te
sociolozi (Kulji, Bogdanovi, Ili) odnosno filosof politike urkovi.
Prema tome, filosofi politike i sociolozi u Srbiji iskazuju izvesnu
sklonost ka sadrinskom poimanju levice i desnice.
21 Slino Bobiju, Vladimir Ili pie da se levica i desnica mogu
prepoznati preko posmatranja odnosa relevantnih politikih subjekata
prema temeljnim vrednostima drutveno-ekonomske jednakosti i slobode
(Ili, 1998: 82).
22 V. Ili, takoe, istie da se upravo odnos prema Rusou moe uzeti
kao vrlo diskriminativan pokazatelj konzervativnog ili doslednog
karaktera nekog stanovita u okviru optije (neo)liberalne struje
(Ili, 1998: 68).
23 Po pravilu, to je taka poeljne vizije drutva dalje u
prolosti, pokret odnosno reim je reakcionarniji.
-
56 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
levi pokreti: 1) na krajnjoj levici anarhisti i komunisti (meu
kojima su istorijski postojale razlike izmeu, s leva na desno,
polpotista, maoista, trockista, staljinista, titoista,
luksemburgista, evrokomunista) koji ne prezaju od revolucionarnog
nasilja i privremenog ukidanja ili ograniavanja ljudskih sloboda
anarhisti, luksemburgisti i evrokomunisti su, meutim, najprivreniji
neophodnosti povezivanja socijalizma i demokratije, shvaene na
sadrinski, tj. drutveno-ekonomski a ne formalno-proceduralistiki
nain zarad ukidanja drutvene podele rada (to su polpotisti i
maoisti pokuali i u praksi izvriti); fizikog ili pravno-politikog
uklanjanja klasnog neprijatelja; ukidanja kapitalistikih
drutveno-ekonomskih odnosa i stvaranja socijalizma odlikovanog
nekom merom drutveno-ekonomske jednakosti; 2) radikalni leviari,
socijalisti, iako ne spore da je revolucionarno nasilje nekad
neophodno, ipak, smatraju da je ono tek ultima ratio u posebnim
drutveno-istorijskim prilikama, dok prihvataju parlamentarne metode
borbe u cilju osvajanja vlasti na izborima i potonjeg
revolucionisanja proizvodnih odnosa24; 3) umereni
leviari-reformisti, tj. socijalni demokrati pre pada Berlinskog
zida, iako prihvatajui parlamentarni nain politike borbe kao jedini
dozvoljeni, smatrali su da je kapitalizam neophodno reformisati,
sledei kejnzijanske mere, u dravu socijalnog staranja (welfare
state) i pune zaposlenosti koja ublaava drutveno-ekonomske
nejednakosti proizvedene na tritu i priprema teren za prelazak u
socijalizam, kada drutvo postane za to zrelo.
Socijalne demokrate je ovakvo shvatanje smetalo na levi centar,
ukoliko kapitalizam smatraju bar naelno neracionalnim i nepravednim
drutvom, ije reformisanje treba da dovede do revolucionarnih ishoda
u budunosti, pa makar i dalekoj25; dok se socijalni liberali nalaze
na desnom centru, ukoliko smatraju da je kapitalizam, iako
bezalternativan, potrebno usavravati u cilju neutralisanja
prevelikih drutvenih nejednakosti koje ga mogu ugroziti, jer vode
potencijalnom klasnom sukobljavanju. Ovaj centar izmeu levice i
desnice bio je najiri dok je realni socijalizam bio opaan kao
pretnja kapitalizmu, pa je strah od realnog socijalizma doprinosio
humanizovanju kapitalistikih drutava posredstvom drave socijalnog
staranja.26
24 August Bebel je, primerice, strahovao da problem moe
nastupiti u onom trenu kada proletarijat osvoji vlast posredstvom
izbora (u ta 1905. zbog irenja prava glasa, rastue brojnosti
proletarijata trenda koji je zaustavljen jo polovinom XX veka u
razvijenim evropskim zemljama [Przeworski, 1985: 23-24, 26] i sve
boljih izbornih ishoda u razliitim evropskim zemljama nije nimalo
sumnjao), jer buroazija moe osporiti tu pobedu; tada bi
revolucionarno nasilje predstavljalo jedini nain prelaska iz
kapitalizma u socijalizam (Przeworski, 1985: 9, 18-19, cit. pr.
Schorske, 1955: 43).
25 Prema Prevorskom, prepiska Branta, Palmea i Krajskog,
objavljena 1976, pokazuje da su socijalni demokrati, naroito Brant,
prestali da budu reformisti, koji se nadaju kumulativnom efektu
reformi u budunosti s ciljem konanog preobraaja kapitalistikog u
socijalistiko drutvo, jo 1970-ih, pre neoliberalne ofanzive Taerove
i Regana (Przeworski, 1985: 40), pa su ve tada u stvari postali
socijalni liberali.
26 Za dijalektiko miljenje nema iznenaenja ako reforma sistema u
cilju njegove konane promene zapravo doprinese njegovom jaanju i
odlaganju sistemskih promena (Wallerstein, 1990: 73-74), ba kao to
i naizgled stabilni drutveno-ekonomski sistem moe propasti u
nedostatku veih izazova koji bi zahtevali dalekosene reforme.
Naime, tek opasni izazovi
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 57
No, nakon pada Berlinskog zida, strah od levice je nestao,
krajnji (anarhisti i razliite komunistike grupe) i radikalni
leviari (razliiti antikapitalistiki pokreti i stranke) su politiki
marginalizovani i fragmentisani (Ruica, 2014: 16)27, a evropski
socijalisti i socijalni demokrati ideoloki su se, po pravilu,
izgubivi volju za bilo kakvim dalekosenijim drutvenim
eksperimentima u cilju oslobaanja graana od drutvenih hijerarhija
(Pavievi, 2014: 36), poistovetili s socijalnim liberalima, emu je
znaajno doprinelo i relativno smanjenje uea radnitva u strukturi
post-industrijskog drutva, pa se tzv. levi centar zajedno s punom
zaposlenou i drugim tekovinama drave socijalnog staranja sasvim
izgubio, a ceo ideoloko-politiki spektar snano pomerio udesno.
Ovome naroito doprinosi injenica da su odbranu tekovina drave
socijalnog staranja preuzeli radikalni desniari, primenjujui tzv.
welfare chauvinism taktiku kombinovanja ekonomski levih pozicija28
s autoritarnim i iskljuivim ksenofobinim stavom prema pravu
graanstva rasno, religijski, etniki drugaijih (Kitschelt, 1995:
22), ili prema pravima seksualno devijantnih (Ivaldi, 2012: 10). Sa
stanovita odranja kapitalizma, to je veoma funkcionalno, jer
zamagljuje istovetnost interesa radnitva u svetskom kapitalistikom
sistemu (Wallerstein, 1990: 83), ba kao to doprinosi unoenju
zameateljstva u pojmovno odreenje levice i desnice.29
Treba napomenuti da vera u potrebu drutvene jednakosti ljudi
nije istovremeno i egalitarizam, tj. doktrina koja propisuje da su
ljudi u svemu jednaki ili da u svemu treba da budu jednaki. Naime,
kako Bobio s pravom naglaava, razboriti leviar se bori za to
dalekosenije umanjenje drutvenih nejednakosti i ublaavanje
posledica prirodnih nejednakosti, dok se vulgarni egalitarci zalau
za jednakost svakoga u svemu (Bobbio, 1996: 63). No, uprkos ovoj
razlici, kako prvi tako drugi spadaju u leviare, bez obzira na nain
na koji e ih neko vrednovati.
doprinose ozbiljnom traganju za odgovorima koji bi sutinski
usavrili sistem. Ako na opasne izazove nema odgovarajuih odgovora,
onda preti revolucija. U tom svetlu, socijalna demokratija je
predstavljala najozbiljniji odgovor kapitalizma na izazov realnog
socijalizma.
27 Izborno, u poslednjih desetak godina radikalni leviari stoje
najbolje u ekoj, Grkoj, Kipru, Nemakoj, Rusiji, te u
Francuskoj.
28 U odnosu prema zatiti radnika, nezaposlenih i penzionisanih
belih hriana, te prema finansijskom tritu, multinacionalnim
kompanijama i politikom establimentu (Ivaldi, 2012: 11).
29 Ovom zameateljstvu doprinosi i iz teorija o totalitarizmu
izveden model potkovice ili grkog slova omega (). Njegova primena
ukazuje na sutinski formalistiki pristup razlikovanju levice i
desnice: () poto na krajnjim polovima levi i desni ekstremisti dele
zajedniki afinitet prema represivnim i autoritarnim, ak
totalitarnim formama vladavine, daleko je upotrebljiviji analitiki
model potkovice (nego uobiajeno razlikovanje levice i desnice, pr.
J.B) koji reljefno pokazuje pribliavanje krajnje levice i desnice.
Primera radi, faizam na krajnjoj desnici se, poput ekstremne
levice, zalae za upotrebu radikalnih, nasilnih sredstava, okrenut
je budunosti i zalae se za dravnu kontrolu i upravljanje
ekonomijom. (Stojiljkovi, 2011: 121, u: Stojiljkovi et all). Prema
tome, ovakvim vienjem sasvim se zanemaruju sutinske ideoloke
razlike krajnje levice i desnice (Kulji, 1983). Ipak, treba
naglasiti da su druge tekoe modela potkovice i njegove pristalice
uputile na teorijski oprez: No, i model potkovice ima svojih
nesavrenosti i nekonzistentnosti. Tako, anarhizam uz insistiranje
na jednakosti, odbija istovremeno svaki oblik vlade i diktata nad
ekonomijom (Stojiljkovi, 2011: 121, u: Stojiljkovi et all).
-
58 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
U svakom sluaju, kao to an Lapons (Jean Laponce) naglaava, u
politikoj, religijskoj, privrednoj i vremenskoj ravni levica i
desnica se razgraniavaju na taj nain to se u naelu leviari zalau za
jednakost, racionalizam i slobodnu misao u odnosu na religijske
autoritete, veu jednakost za iroke drutvene slojeve i
diskontinuitet odnosno spremnost na inovacije u odnosu na tradiciju
i ono to nam je poznato iz prolosti, dok se desniari zalau za
potovanje drutvene hijerarhije, iracionalnu poslunost verskim
autoritetima (kako crkvenim arhijerejima tako natprirodnim silama
koje se ne mogu racionalno spoznati), potovanje vie vrednosti viih
drutvenih slojeva i tradicionalizam, te kontinuitet u vremenskom
sledu izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti (Laponce, 1981:
118119, cit. pr. Ignazi, 2006: 11). Drugim reima, desnica pristaje
uz sile koje odravaju kapitalistiki poredak, dvor i crkvu, a u XX
veku i naciju, dok ih levica dovodi u pitanje (Ignazi, 2006: 1112).
Upravo stoga to se liberali naelno zalau za racionalno ureenje
kulture i politike, ali ne i privrede, gde je na delu zalaganje za
nesputanu spontanost trita, premda bi socijalni liberali
ispravljali njegove nesavrenosti, oni ne mogu spadati u
leviare.
Ekonomska dimenzija je dugo presudno odreivala ta je levo a ta
desno. No, s rastom znaaja post-materijalistikih vrednosti, do ega
je dolo s usponom drave socijalnog staranja i tzv. Nove levice
feminizma, LGBT pokreta, ekolokog pokreta, liberterskih struja
socijalizma, hipi pokreta krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina,
dolo je i do toga da kulturna osa, takoe, odreuje ta je levo a ta
desno. Naime, na ekonomskoj dimenziji pozitivan odnos prema
jednakosti i racionalno organizovanoj privredi odlikuje leviara
nasuprot naglaavanju hijerarhije i laissez faire principa, to
odreuje desniara. tavie, leviar u kapitalizmu vidi generatora
rastuih nejednakosti u drutvu i stoga zauzima naelan
anti-kapitalistiki stav, dok desniar, s izuzetkom pojedinih
reakcionarnih radikalnih ili krajnjih desniara koji se vraaju u
daleku prolost sa idejom da tamo pronau idealno drutvo, u naelu
brani kapitalizam kao najbolje ili, bar, najmanje loe od svih
postojeih drutava.
Na kulturnoj, pak, dimenziji leviar naglaava slobodnu racionalnu
misao nasuprot iracionalnom crkvenom autoritetu; diskontinuitet
(kulturnu, pravnu, politiku novinu) nasuprot kontinuitetu
(tradicija, zakon, poredak); egalitarni internacionalizam
(naglaavaju se prava pojedinaca nezavisno od njihovog drutvenog
poloaja i linih sklonosti, i prava nacija nezavisno od njihove
veliine u globalnom svetu) nasuprot nacionalizmu, koji najee
sputava prava pojedinca, odnosno imperijalnom kosmopolitizmu, koji
najee, pravdajui interese odreenih imperija, ograniava prava malih,
siromanih i politiki nemonih nacija. Naposletku, leviar brani pravo
na razlikovanje, prava na sopstveni ivotni stil, prava manjina
uopte, nasuprot desniarskom insistiranju na religijskim ili
nacionalnim istovrsnostima, kao i tradicionalnim porodinim i
seksualnim obrascima i navikama.
U levicu, prema tome, spada svaka stranka, pokret ili grupacija
koja se zalae za ostvarenje to vee racionalnosti drutvenog ivota i
drutvene jednakosti kao glavne vrednosti. Sve to smeta ostvarenju
racionalnosti i jednakosti (svaka zavisnost oveka od drugog oveka,
kapitalizam, crkva, patrijarhalni kulturni
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 59
obrazac) smatra se neprijateljskim. Jednakost meu ljudima mora
se ispoljiti u svim oblastima drutvenog ivota: privredi, politici,
kulturi i svakodnevici. U skladu s tim se insistira na zatiti
pojedinanih prava na razliitost i na zatiti manjinskih prava u svim
sferama drutvenog ivota. Drutvena pravda je ono emu se tei, pa se i
neuspesi pojedinaca da se snau u konkretnom drutvu pripisuju
drutvu, a u manjoj meri samom pojedincu. Naposletku, levicu ne
odvaja od desnice zalaganje za irenjem demokratije, ve insistiranje
da je demokratija neodvojiva od drutveno-ekonomske jednakosti
(Kulji, 2013: 28).
U meunarodnim odnosima, osim ako se ne radi o leviarima koji
vladaju velikom silom, levica se bori za internacionalizam odnosno
ravnopravnost malih i velikih nacija i suprotstavlja se
imperijalnim nastojanjima. Naposletku, da bi se neka stranka
smatrala levom, ona mora i u politikoj praksi, a ne samo na reima
zapisanim u stranakom programu ili izgovorenim u predizbornim
kampanjama, ako se nalazi na vlasti, voditi nedvosmisleno leviarsku
politiku, tj. sprovoditi mere koje e proizvoditi sve veu drutvenu
jednakost.
Desnica, pak, zagovara neophodnost postojanja drutvenih
hijerarhija u svim sferama ivota: privredi, politici, kulturi i
porodinoj ili partnerskoj svakodnevici. Insistira se na potrebi
(nacionalne, konfesionalne, rasne) istovrsnosti drutva, jer upravo
istovrsnost presudno uslovljava stabilnost. Istiu se prednosti
slobode u odnosu na jednakost. Drutvo se gotovo u potpunosti
oslobaa odgovornosti za neuspehe pojedinaca, pa ak iako su ovi
neuspesi prilino rasprostranjeni. Kapitalizam se prihvata ili kao
najbolji ili, bar, kao najmanje lo postojei drutveni sistem, tj.
pravda se bilo posredno bilo neposredno (Kulji, 2013: 27).
U meunarodnim odnosima desnica, po pravilu, smatra nunim, ako ne
i poeljnim, da imperije ili nacije kojima desniari pripadaju imaju
vie prava od drugih, te da male zemlje, pod uslovom da nisu
njihove, moraju da se pokoravaju diktatu monijih drava. Imperijalna
nastojanja velikih sila se pravdaju bilo cininim shvatanjem
meunarodnog prava (pozivamo se na njega kada nam odgovara odnosno
ignoriemo ga kada nam ne odgovara) bilo pozivanjem na moralne
razloge i odbranu ljudskih prava (humanitarna intervencija).
Dakako, desniarska stranka i u politikoj praksi sprovodi politiku
koja uveava drutvene nejednakosti.
Levica i desnica u Srbiji 19902014
Kao poetna vremenska taka za razlikovanje levice i desnice u
Srbiji uzeta je 1990. godina, jer u leviarskom jednostranakom
sistemu uspostavljenom 1945. godine postojala je samo jedna
stranka, tj. KPJ odnosno SKJ, dok je organizovana desnica bila
stavljena van zakona.30 Tek je s uspostavljanjem viestranaja mogue
govoriti o obrazovanju desnih politikih stranaka. Treba
razlikovati, meutim, tri faze kroz koje je viestranaka politika
scena u
30 Dakako, pojedinci su mogli privatno biti desniari, ba kao to
su u teoriji mogli zagovarati i disidentske oblike levice (npr.
anarhisti, luksemburgisti); mogli su, ak, i teoretisati s
neleviarskih pozicija (npr. Mihailo uri i Stania Novakovi), ali im
nije bilo dozvoljeno praktino politiko organizovanje.
-
60 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
Srbiji dosad prola: 1) Autoritarni socijalistiki reim Slobodana
Miloevia s jednom hegemonom strankom na periferiji kapitalistikog
sistema 1990-ih; 2) Viestranaki oligarhijski reim na periferiji
kapitalistikog sistema 20002012; 3) Nakon 2012. se postupno
oblikuje autoritarno-oligarhijski viestranaki reim na periferiji
kapitalistikog sistema.
Tokom 1990-ih dolo je do priline zbrke u odreivanju levice i
desnice u drutvenim naukama. Ova zbrka dola je do punog izraza u
polemici koju su vodili s jedne strane Srbobran Brankovi, koji je
prvi pokuao na osnovu ideolokog profila pristalica razliitih
stranaka da empirijski istrai ta je levo a ta desno u srbijanskom
politikom prostoru (Brankovi, 1996; 1995; 1993), a s druge Vladimir
Ili (1998; 1995a; 1995b; 1995c) i Mira Bogdanovi (1997), koji
nedvosmisleno, uz sve meusobne razlike, zastupaju sadrinsko
odreenje levice i desnice.
Uopte, problem je nastao u odreivanju koje stranke u Srbiji ine
levicu a koje desnicu, i posebno u odreivanju ideolokog usmerenja
SPS-a. Primerice, Srbobran Brankovi (2003; 1996) i Mira Bogdanovi
(1997), bez obzira na bitne razlike u poimanju levice i desnice,
Socijalistiku partiju Srbije ne smatraju levom strankom, slaui se
da ju je nemogue ideoloki odrediti (Bogdanovi, 1997)31, dok
Vladimir Ili smatra da je Srbiju tokom 1990-ih vodila degenerisana
levica odnosno provincijalni Miloeviev neosocijalistiki reim (Ili,
1998: 143, 152).
Brankovi smatra da SPS nema nijedno od znaajnih obeleja levice.
Prvo, Brankovi navodi da je tokom vladavine SPS-a dolo do tako
brzog i radikalnog socijalnog raslojavanja (na malobrojnu skupinu
enormno bogatih i na ogromnu veinu onih koji su i bukvalno na ivici
egzistencije) da je tome teko nai istorijski pandan, ak i u
junoamerikim desniarskim vojnim huntama. Pri tome sloj novih bogaa
(sic) ine najvii politiki i privredni rukovodioci i njima (po
rodbinskim ili prijateljskim vezama) bliski privatnici. Kako je
ovaj smer politike bio radikalno suprotan od jednakosti, to se on
moe smatrati desniarskim obelejem politike SPS (Brankovi,
2003).
Odnos prema jednakosti, meutim, iako na prvi pogled izgleda
veoma osnovanim s obzirom na kljuni znaaj koji zagovaranje i borba
za ostvarenje drutvene jednakosti ima za levicu, nije odgovarajue
opisan. Naime, najkvalitetnija socioloka istraivanja drutvene
strukture su pokazala da srednji slojevi nisu nestali tokom 1990-ih
godina, kako bi se iz gornjeg navoda moglo zakljuiti, iako je to
zdravorazumsko opte mesto i iako je tano da su se KV radnici
pribliili prosenom materijalnom poloaju blagodarei padu opteg
proseka tokom 1990-ih. Osim toga, upravo se nakon 2000. rast
nejednakosti, zapoet 1990-ih, naroito pojaao, a njegove najvee rtve
su NKV radnici i sitni poljoprivrednici32 (Lazi, 2011: 153, 210,
218). Seljaci i radnici su tokom 1990-ih bili glavna taka oslonca
dveju stranaka izmeu kojih su se od izbora do izbora prelivali:
socijalista i
31 Takav stav deli i Mia urkovi (1998: 47-48).32 Tokom 1990-ih,
meutim, materijalni poloaj sitnih poljoprivrednika bio je bolji no
NKV
radnika (potonji su umeli prelaziti u poljoprivrednike), pa ak i
neto malo bolji no KV radnika (Cveji, 2006: 145), to govori da je
relativna deprivacija proizvoaa hrane bila manja no drugih
drutvenih slojeva tokom privredne katastrofe. Istovremeno, to
objanjava natprosenu naklonost seljaka SPS-u tokom 1990-ih.
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 61
radikala33 (Mihailovi et. all, 2005: 9; Ili, 1998: 76;
Mihailovi, 1996: 8687). Ovome je svakako doprinosila smesa
socijalne i nacionalne demagogije kojoj su obe pomenute stranke
pribegavale usled rairenosti egalitarno-nacionalistikog sindroma u
irokim drutvenim slojevima.
No, SPS je uistinu predstavljao i jemca socijalne sigurnosti za
one grupacije stanovnitva koje su najugroenije privrednom krizom i
siromatvom (Baevi, 1994: 10, cit. pr. Ili, 1998: 78). S tim u vezi
je Ilievo zapaanje o produetku koalicije vladajue komunistike
elite, uprkos njenom sve jaem zatvaranju za ire drutvene slojeve
(Cveji, 2006: 135), i najveeg dela radnitva iz perioda
jednostranakog socijalizma, o emu su ranije pisali Josip upanov
(1983) i Silvano Boli (1994), i tokom 1990-ih, jer radnicima je
odgovaralo da imaju obezbeeno radno mesto i malu platu nezavisno od
koliine i kvaliteta uloenog rada (Ili, 1998: 89), to je naroitu
teinu dobijalo u svetlu injenice o znaajnom udelu sive ekonomije, u
kojoj su formalno zaposleni i zdravstveno osigurani radnici masovno
uestvovali, i nemaloj zastupljenosti polutana, tj. seljaka-radnika
u drutvenoj strukturi tokom poslednje decenije XX veka (Cveji,
2006: 138). Radilo se, prema tome, o vidu konzervativnog
socijalizma SPS-a (Tadi, 1996: 542543).
Drugo, Brankovi tvrdi da su prava radnika bila znaajno suena, s
ime se slae i Bogdanovieva (Bogdanovi, 1997), iako ovde predoena
argumentacija tako neto prilino relativizuje. Naposletku, Brankovi
posebno istie da je SPS jo tee smatrati levicom ako se imaju u vidu
obeleja savremene levice: etnika tolerancija, prava manjinskih i
marginalnih grupa, demokratija (Brankovi, 2003).34
No, poznati su spojevi nacionalizma i levice, od Staljina i Mao
Ce Tunga, preko Andrije Hebranga, Envera Hode, Ho i Mina, do Fidela
Kastra i Uga avesa. tavie, u eri kapitalistikog imperijalizma,
socijalistiki nacionalizam malih nacija ni najmanje ne udi. Osnovno
je pitanje da li je socijalizam sutinski sastojak neke ideologije
ili je to nacionalizam. Ako je re o socijalizmu, onda je
nacionalizam tek taktiko sredstvo, pa iako moe biti veoma naglaen u
kriznim trenucima (naroito ratovima) za dravu ili naciju; ali ako
je re o nacionalizmu, kao to je, po pravilu, sluaj s krajnjom
desnicom, onda je socijalistika retorika, nekada i veoma naglaena
(npr. u kriznim trenucima za kapitalizam), tek taktiko sredstvo.
No, strateki posmatrano, u uslovima globalizacije i vladavine
transnacionalne kapitalistike klase, levica ima imperativ
odbacivanja nacionalizma i stvaranja meunarodnih organizacija, jer
socijalizam u jednoj zemlji ili ak u jednom delu sveta ne moe biti
uspean na dugi rok (Vuleti, 2014: 29).
33 U drugoj polovini 1990-ih dolazi do postupnog okretanja
radnitva SRS-u, da bi tokom 2000-ih tek neznatan deo radnitva
glasao za SPS (3%), a gotovo petina radnika (19%) glasala je 2005.
za SRS (Stojiljkovi, 2006: 25). Drugo istraivanje iz 2003. godine
pokazuje da je 40% NKV i 30% KV radnika simpatisalo SRS (Lazi,
2011: 223). Danas se sa velikom verovatnoom moe pretpostaviti da
veina njih zbog antitajkunske demagogije glasa za SNS, ali i da e
najverovatnije, ako se ispune neoliberalna obeanja A. Vuia, a s
obzirom na naglaenu sklonost tzv. redistributivnom etatizmu (Lazi,
2011: 230), morati uskoro da potrae novu stranku ili da se
upasive.
34 Slino misli i Mladen Lazi: Lano se predstavljajui kao stranka
levice (koja zastupa radnike interese), a uz pomo radikalnog
(populistikog) potiskivanja drutvenoekonomskih ciljeva (ekonomskog
i drutvenog razvoja) na raun dravno-nacionalnih, SPS je uspeo da
tokom devedesetih marginalizuje pokuaje konstituisanja neke
znaajnije stranke socijaldemokratske ili druge socijalistike
orijentacije (Lazi, 2011: 222).
-
62 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
U vezi s prethodno reenim, vano je naglasiti da je
drutveno-ekonomski sistem u Srbiji 1990-ih godina u osnovi bio,
ipak, socijalistiki bez obzira na nezanemarljivo prisustvo
nesocijalistikih elemenata (Ili, 1998: 82). Utoliko je i vladajua
stranka, nastala preobraajem komunista u socijaliste, koja je u tom
periodu jedva pristala na viestranaki sistem, a i to vie kao dekor
autoritarne vlasti i hegemone partije koja ne samo da nije izbacila
drutvenu svojinu iz novog ustava ve je politikom odlukom zadrala
ovaj vid proizvodnih odnosa kao dominantan, morala spadati u leve
politike snage. Uistinu, radilo se o autoritarnom viestranakom
socijalizmu sa vodeom strankom35, bez obzira to se u okviru njega
raao politiki kapitalizam36 (Baki, 2007), koji je posle 2000. doao
do punog izraaja, i to je 2/3 ekonomske elite u prvoj polovini
1990-ih regrutovano iz redova bive komunistike elite, tj. to je
dolo do pretvaranja politikog u ekonomski kapital (Lazi, 2011:
74).37
Sve ovo vai jo vie u svetlu sutinskog neshvatanja Miloevia i
njegovih sledbenika da je Berlinski zid pao; pa su, tavie,
podravali komunistike
35 Upravo ove znaajke su, meutim, podstakle Miu urkovia na
miljenje da se u Miloevievoj Srbiji nije moglo govoriti o levici
ili desnici, jer ova podela podrazumeva izgraen politiki i
ekonomski prostor kao osnovu, a to autoritaran sistem ne dozvoljava
(urkovi, 1998: 47-48); slino miljenje zastupao je i Slobodan
Samardi piui o sistemu cininog pluralizma (Samardi, 1998: 83-84).
Ipak, pisac ovih redaka smatra da i autoritarni jednostranaki
sistemi mogu biti leviarski (Staljin, Broz, Hoda, itd) ili
desniarski (Hitler, Franko, Pinoe itd), pa to ipso facto vai i za
autoritarne viestranake reime.
36 Piui o antikom kapitalizmu, Veber veli da je on bio politiki
orijentisan na isporuke dravi, dravnu gradnju i naoruavanje, na
dravne zajmove () ekspanziju drave i sticanje plena: robova,
zemlje, tributa, na privilegije za sticanje i davanje zajma radi
kupovine zemljita, na trgovinu i isporuke u gradovima podanika
(Veber, 1976: II: 402). Dok je trini kapitalizam ekonomski
racionalniji i usredsreen na formalno miroljubivo korienje trinih
prilika, dotle politiki kapitalizam koristi prilike za izvlaenje
profita iz primene politike moi, pa i nasilja. Prema tome, politiki
kapitalizam se moe odrediti kao vrsta kapitalizma u kojem se profit
ostvaruje na osnovu najee patronano-klijentelistikog
(uvozno-izvozne kvote, nezvanine dozvole za verc u Miloevievo doba
ili donoenje antimonopolskog zakona tek 2008. u post-miloevievskom
periodu) odnosa vlasti i kapitalista to donosi politiki (navala
novog lanstva u pobedniku stranku, prodaja dravnih slubi stranakim
finansijerima i aktivistima), ratni (ratni profiteri) i privredni
plen (npr. pranje novca od trgovine drogom i orujem) a ne na osnovu
racionalne i miroljubive privredne delatnosti. Politiki kapitalizam
zapreava razvoj trinome posredstvom politiki motivisanih i
nepredvidljivih nameta preduzetnicima, te raunicom da je veza s
politiarima odnosno zadovoljenje njihovih potreba unosnija od
usmerenosti ka tritu odnosno zadovoljenja potreba potroaa.
Kapitalizam u kasnoj Rimskoj republici najvie se pribliava idealnom
tipu politikog kapitalizma (Love, 1991: 3, 34-35, 37, 39, 141,
146-147, 149-150, 168, 202, 236), ali to vai i za dananji
periferijski kapitalizam uopte, pa i za Srbiju. Naposletku, mnoge
crte amerikog drutva odgovaraju politikom kapitalizmu (od
robovlasnitva u prolosti, preko lobiranja u Kongresu,
patronano-klijentelistikih odnosa u politici i diplomatiji,
finansiranja kandidata za najvie politike funkcije, do veza krupnog
kapitala, imperijalne ekspanzije i politike).
37 Uistinu, do 2000. bilo je privatizovano manje od 10%
drutvenog kapitala (Lazi, 2011: 207, cit. pr. Begovi et all, 2000:
12). Mira Bogdanovi, meutim, pomenute injenice smatra kljunim za
osporavanje leve ideologije SPS-u: Antikapitalizam SPS je laan jer
je egoistian: to je sloboda i kapitalizam za sebe i svoje, kao to
je uostalom i socijalizam SPS laan jer predstavlja tek autoritarnu
jednaku raspodelu bede na ogromnu veinu ostalih (Bogdanovi, 1998:
15). Moe se primetiti da, ako je, usled navedenog razloga,
socijalizam SPS-a bio laan, onda je to bio i socijalizam veine
real-socijalistikih reima u XX veku.
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 63
puiste u SSSR-u koji su pokuavali smeniti reformistu Gorbaova.
Dakako, upravo su zbog ovog i ovakvog protivljenja prodoru
kapitalistikih odnosa iz centra kapitalistikog sveta, kao i zbog
protivljenja planu za razbijanje Jugoslavije po linijama
administrativnih republikih granica, a to bi posluilo kao pokazna
veba (demonstracioni efekt) za poeljni nain rasturanja SSSR-a,
morale doi i jasne poruke neprijateljstva iz centra svetskog
kapitalistikog sistema prema socijalistikoj vlasti Srbije (Baki,
2011).
No, ovde valja istai da su znaajna zapaanja nekih autora, npr.
Sreka Mihailovia, Mire Bogdanovi i Mladena Lazia, o odstupanju
SPS-a od levog opredeljenja tokom 1990-ih. Prvi je pokazao kako je
odstupanje SPS-a od dosledno leviarske politike poetkom 1990-ih
uslovilo znaajno opadanje udela (sa 86% onih koji su se pronalazili
na skali levo-desno 1990, to je bio posle Istone Nemake najvei udeo
graana u istonoj Evropi, ve 1993, deo onih koji su to bili kadri
opao je na 48%) graana Srbije koji su se mogli pronai na kontinuumu
levica-desnica (Mihailovi, 2006: 128)38, dok su drugo dvoje doveli
u pitanje deklarativno leviarsko opredeljenje SPS-a u svetlu
zatvaranja drutvene strukture i rasta drutvenih nejednakosti, tj.
bogaenja lanova bive komunistike elite (klase kolektivnih vlasnika)
poetkom 1990-ih (Lazi, 2011: 74; Bogdanovi, 1998: 15).
Ipak, ove znaajke, iako veoma vane, nisu presudne tokom 1990-ih,
u svetlu zadravanja u osnovi vladajueg socijalistikog
drutveno-ekonomskog sistema, u okviru kojeg je zaet i postupno se
razvijao politiki kapitalizam, i suprotstavljanja imperijalizmu
najmonijih kapitalistikih sila. Vei problem nastaje nakon
petooktobarskih promena, kada politiki kapitalizam, bez imalo
protivljenja SPS-a i uprkos predizbornoj socijalnoj demagogiji,
postaje vladajui drutveno-ekonomski sistem u Srbiji; i kada SPS,
iako pred izbore posee za socijalistikom i nacionalistikom
demagogijom, pristaje uz imperijalistiku politiku SAD-a i EU. U tom
smislu, SPS, koji je na put pragmatikog labavljenja socijalistike
ideologije krenuo jo tokom 1990-ih39, u drugoj fazi 20002012 sve
vie je relativizovao socijalistiku ideologiju, da bi u treoj dolo
do skoro potpunog gubljenja ideologije, osim ako to nije populizam
kao tanka ideologija osvajanja i odranja vlasti u sistemima koji
trae demokratsko pravdanje (Baki, 2013).
Desnica u Srbiji (19902014)40
Naalost, ne postoji saglasnost o idejno politikim svrstavanjima
u ovom periodu, upravo zbog toga to je veina istraivaa primenjivala
formalni a ne sadrinski nain procenjivanja ideoloke usmerenosti
razliitih politikih
38 Danas je taj procenat jo manji, pa je tek treina graana
Srbije kadra da prepozna svoju desniarsku odnosno leviarsku
usmerenost (Stojiljkovi, Mladenovi, 2014: 9). Razlog tome treba
traiti u injenici da su sve stranke patronanog tipa, te u
nepostojanju leve politike stranke u Srbiji.
39 Ruku na srce, ovo je, uz sve nacionalne osobenosti, bio
evropski post-socijalistiki proces.40 Ovaj odeljak oslanja se na
ranije objavljen lanak u kojem su stranke klasifikovane na
osnovu
njihovih partijskih programa i idejno-politike profilisanosti
njihovih pristalica (Baki, 2006b). Ovde se u obzir uzimaju i
posledice njihovog praktino-politikog delanja dok su na vlasti.
-
64 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
stranaka. Tako, osim to se SPS-u, i za one istraivae koji su, to
neposredno to posredno, primenjivali sadrinski nain klasifikacije
politikih stranaka (Lazi, 2011; Bogdanovi, 1998; 1997), osporava
leviarski karakter, nekim izrazito desnim strankama formalisti su
pripisivali leviarske odlike. Primerice, za Srbobrana Brankovia je,
kada je primenio kriterij zalaganja za promene, krajnja levica
konzervativno-monarhistiki DEPOS, poto se zalagao za promenu
postojeeg kripto-socijalistikog sistema, dok je krajnja desnica
SPS, poto je bio protiv drutvenih promena (Brankovi, 1993: 423)41,
ime se u velikoj meri obesmiljava podela politikog prostora na
levicu i desnicu.
Nasuprot ovakvom odreenju desnice, ako se primene sadrinski
kriteriji, tj. odnos prema socijalistikim, liberalnim,
konzervativnim i reakcionarnim idejama u ideologijama politikih
stranaka (Ili, 1998: 62), onda je desnica u Srbiji tokom 1990-ih
bila oliena u: krajnje desnom nacionalistikom i neoliberalnom SRS-u
(Baki, 2007); konzervativnim strankama, monarhistikom SPO-u
(odnosno DEPOS-u), te nacionalistikom i klerikalnom DSS-u;
liberalnoj Demokratskoj stranci42 i antinacionalistikom, ali i
prokapitalistikom, socijalno-liberalnom Savezu reformskih snaga
odnosno Graanskom savezu Srbije. Sve ove stranke pripadale su
desnici blagodarei injenici da su bile prokapitalistike i izrazito
antisocijalistike stranke, bez obzira na druge veoma znaajne
razlike meu njima (Baki, 2006b).43
Nakon 5. X 2000. dolazi do nekih vanih promena. Primetni rast
drutvenih nejednakosti, zapoet tokom 1990-ih, ubrzao se nakon 2000.
(Lazi, 2011: 210), emu je doprinelo delanje onih stranaka koje su
vrile vlast u periodu 20002012, tj. DS-a, DSS-a, G17+ odnosno
URS-a, SPS-a, te SPO-a i NS-a.44 Prema tome, SPS-u, ve izbledela
leva boja dodatno bledi. Uz to, DS pokuava da se, usled
spoljnopolitikih interesa, pomeri ulevo i, usisavajui u sebe
Demokratski centar pod vostvom Dragoljuba Miunovia i deo vostva
Graanskog saveza Srbije45,
41 Aleksandar Molnar je, pak, predloio kriterij odnosa prema
socijalistikom reimu (koji je formalno uporedio sa starim stalekim
reimom predrevolucionarne Francuske) i prema demokratski osvemoenoj
vlasti. Ishod primene ovakvog kriterija, takoe, teko moe
zadovoljiti, jer za ovog autora je JUL ekstremno desniarska
partija, a SPS neto umerenija desniarska partija, dok su preostale
dve desniarske partije u Srbiji Demokratska partija Kosova Ibrahima
Rugove i SRS. Naposletku, leviarskom je oznaena prokapitalistika
koalicija Zajedno (SPO, DS i GSS) (Molnar, 1998: 77-78).
42 Osnovna vrednost u tadanjem programu bila je sloboda, dok su
jednakost i socijalna pravda imale drugorazrednu ulogu (Baki,
2006b), a tako je i danas (Vreme je za novi program,
http://www.ds.org.rs/dokumenti/ds-program.pdf., pristupljeno 25. IV
2014).
43 Jedan od razloga pometnje u ideoloko-politikom prosuivanju
graana Srbije tokom 1990-ih bio je upravo u injenici da je odnos
prema nacionalizmu (etnikoj istovrsnosti), a ne prema kapitalizmu
(socijalnoj jednakosti), postao osnovna osa ideolokog prosuivanja
neijeg ideoloko-politikog poloaja, emu je znaajno doprinela
pomenuta ideoloka nepostojanost SPS-a. Problem je, meutim, kada
istraivai politike u Srbiji slede stranke i javnost u njihovim
nedoslednostima umesto da se dre relativno postojanih teorijskih
kriterija.
44 Ovde treba dodati i levo liberalnu stranku Rasima Ljajia
SDPS, u ijem programu i praktinom delanju se, uprkos insistiranju
na jednakosti, socijalnoj pravdi, solidarnosti i dravnom
intervencionizmu, izriito navodi da SDPS ne namerava da odstupi od
osnovnog modela kapitalistikog privreivanja (Program SDPS,
http://www.sdpsrbije.org.rs/program-socijaldemokratske-partije-srbije/,
pristupljeno 25. IV 2014).
45 Nestao sa politike scene (jedan deo vostva i lanstva otiao je
u DS, a drugi u LDP).
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 65
premesti na socijalno-liberalnu poziciju, dok DSS postaje stoer
okupljanja konzervativnih snaga. Osim toga, DSS je svoju
proevropsku usmerenost odbacio nakon to su SAD i vei deo EU
priznale nezavisnost Kosova.
Pojavili su se i tehnokratski konzervativci u vidu G17+ (docnije
Ujedinjeni regioni Srbije), kao i liberali, u vidu
Liberalno-demokratske partije, koji su kombinovali neoliberalizam u
sferi privrede sa zatitom prava manjina. Ove dve stranke
predstavljale su tenju ka privrednoj i kulturnoj modernizaciji
Srbije u sklopu ire kapitalistike usmerenosti, ali im je itav
program, nakon 2012, preuzela Srpska napredna stranka, koja se, u
odnosu na krajnje desni SRS iz kojeg je potekla, priklonila
evropskim integracijama uz otklon od krajnjeg nacionalizma i naslon
na demagoki anti-elitizam46, a u emu su joj, izmeu ostalog, pomogle
i korupcionake afere dunosnika pomenutih stranaka.47
SRS, pak, zadrava poziciju krajnje desnice, ali pokuava, posle
izlaska Vojislava eelja pred Haki tribunal, da retoriku umeri u
cilju osvajanja vlasti. Poto je eelj ovaj cilj u nekoliko navrata
osujetio svojim naredbama iz Haga, Tomislav Nikoli i Aleksandar
Vui, potonji uz izvesno oklevanje, odluuju 2008. da napuste SRS i
osnuju SNS, kao stranku proevropskih neoliberalnih konzervativaca.
Nakon toga, SRS, bez obzira na pomo krajnje desnih marginalnih
pokreta, kao to su Nai i Obraz, ne uspeva da se izbori za ulazak u
Skuptinu Republike Srbije.
Ono to ostaje konstanta u ideoloko-politikom ivotu Srbije nakon
2000. godine jeste oligarhijski sistem politikog kapitalizma,
uobiajen za periferiju svetskog kapitalistikog sistema, ali i
injenica da iole snana levica u Srbiji ne postoji. Naprotiv, ona se
svodi na pojedine intelektualce, te ideoloki i lino posvaane
grupice studenata na beogradskom Filozofskom fakultetu.
Zakljuak
Podela ideoloko-politikog prostora na levicu i desnicu
nesumnjivo ima antropoloko, istorijsko, ideoloko, teorijsko i
empirijsko znaenje i znaaj. U antropolokom smislu, radi se o jednoj
od osnovnih prostorno-saznajnih struktura. U istorijskom smislu, od
Francuske revolucije se moe pratiti upotreba pojmova levica i
desnica. U ideolokom smislu, ovi pojmovi obuhvataju razliite
posebne ideologije. Desnica se odnosi na krajnju i radikalnu
desnicu, konzervatizam i liberalizam; socijalna demokratija je
zauzimala levi centar, dok se nije pretopila u socijalni
liberalizam; a levica se odnosi na radikalno socijalistike,
komunistike i anarhistike struje. U saznajno-sociolokom smislu,
mogue je prepoznati ideoloke sadraje levice i desnice, u osnovi
kojih lei idejno-teorijska zamisao drutvene strukture, vizija
poeljnog drutva i shvatanje drutvenih promena odnosno razvoja, te
shvatanje neprijatelja. Razume se, ovi idejni sadraji povezani su s
interesima i vladajuim vrednostima razliitih
46 Aleksandar Vui je u predizbornoj kampanji 2014. poruivao:
Moramo pobediti da ne bi vladali tajkuni (Politika, 13. III
2014).
47 Nacionalna tedionica, SIEPA, Fidelinka itd.
-
66 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
drutvenih slojeva, politikih pokreta i stranaka. Naposletku, u
empirijskom smislu, istraivanja treba da pokau da znaajan deo
graana uoava levicu i desnicu kao ideoloko-politiki koordinatni
sistem u okviru kojeg su kadri da smeste sebe i druge politike
delatnike (politike stranke i njihove voe).
Ipak, problem najveeg dela empirijskih istraivanja odnosi se na
injenicu da su kao proizvod empirizma, filosofsko-naune zamisli
koja zanemaruje teorijske sadraje, izrazito formalistiki.
Zanemareni su, po pravilu, dublji idejni slojevi levice i desnice,
kao i odnos idejno-politikog opredeljenja i interesa razliitih
drutvenih grupa, usled ega dolazi do povrnosti i beznaajnosti
rezultata empirijskih istraivanja. Drugim reima, ako su levo i
desno tek formalne oznake koje slue za lake snalaenje pojedinaca u
ideolokom haosu, onda je saznajna korist od takvih empirijskih
istraivanja minimalna i svodi se na utvrivanje da li je u nekoj
politikoj zajednici dihotomija levo-desno u veoj ili manjoj meri
prepoznatljiva. Znaajnost podataka dobijenih ovakvim istraivanjima
je minimalna.
Otuda je sadrinski pristup istraivanju levice i desnice saznajno
nadmoan. Empirijska istraivanja treba teorijski zasnovati, jer tek
kada se radi o ideolokim sadrajima obuhvaenih teorijski odreenim
pojmovima levice i desnice, a ne o kvazi-ideolokim oznakama za
klasifikaciju neznano ega, mogu se porediti konkretne odlike
ideoloko-politikih opredeljenja u razliitim zemljama. Drugim reima,
levo i desno bi trebalo da bude jednoznano odreeno nezavisno od
nacionalnog prostora ili istorijskog perioda, bar kada je
kapitalistiko drutvo u pitanju, ako se oekuju smisleni i uporedivi
rezultati iskustvenih istraivanja.
U ovoj studiji se polo od jasnih sadrinskih idejnih odrednica
levice i desnice: levica brani jednakost, pa je nuno
antikapitalistika (i protivi se svakom prethodno postojeem
drutvenom sistemu), a desnica se zalae za postojanje razliitih
drutvenih hijerarhija, pa je nuno za kapitalizam ili za neki od
prethodnih idealizovanih drutvenih sistema; levica kritikuje
crkvene autoritete, desnica ih pravda; levica je okrenuta
budunosti, desnica sadanjosti i prolosti; levica trai alternative
tradicijom posveenom poretku, desnica zahteva nastavljanje svetih
tradicija; levica brani pravo na razliku ivotnih stilova, miljenja
i naina miljenja, desnica se zalae za nacionalnu ili rasnu
istovrsnost i uobiajeno porodino i seksualno ponaanje.
Kada se ovakvo odreenje levice i desnice primeni na sluaj Srbije
u poslednjih etvrt veka, onda je jasno da levice jedva da je i
bilo. Socijalistika partija Srbije se, ipak, tokom 1990-ih godina
odlikovala konzervativnom vrstom socijalizma, budui da je
nastavljala tradicije socijalistikog reima, pa je tokom pomenute
decenije zadrala drutvenu svojinu kao vladajui svojinski oblik,
protivei se globalnom kapitalistikom trendu nametanja
privatizacije. No, ona je istovremeno obezbedila skoro iskljuivo
svojim vodeim kadrovima da pretvore politiki u ekonomski kapital,
pa je i politiki kapitalizam zasnovan upravo u okrilju autoritarnog
viestranakog socijalizma s vodeom strankom na ijem elu se nalazio
Slobodan Miloevi.
Kada je usled spoljanjeg meanja, injenice da su dotadanji
kapitalisti shvatili da im je socijalistiki reim smetnja za dodatnu
akumulaciju kapitala,
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 67
kao i optedrutvenog nezadovoljstva reimom, ovaj 5. X 2000. pao,
dolo je i do zamene pomenutog drutvenog sistema politikim
kapitalizmom, iji su zameci ve bili stvoreni u protekloj deceniji.
Desnica koju su predstavljale stranke nekadanje opozicije Slobodanu
Miloeviu, objedinjene u DOS-u, sastavljena je bila od klasinih
konzervativaca (DSS, DHSS, NS); tehnokratskih konzervativaca (G17);
liberala (DS) i levih liberala (GSS). Ova desnica je, oslanjajui se
na imperijalne sile i krupni kapital, zasnovala oligarhijski
viestranaki politiki kapitalizam. Do 2012. neke od ovih stranaka
bile su u vlasti a neke u opoziciji, zavisno od ishoda izbora, ali
sve su bile deo oligarhije.
Ipak, jaka krajnja desnica iz 1990-ih, SRS, ubrzo je postao
glavna opoziciona, ali i anti-sistemska stranka. Ovo se promenilo
tek 2008, kada su delanjem stranih inilaca i njihovih domaih
savetnika, kao i kapitalista stvorenih tokom 1990-ih a viestruko
obogaenih tokom 2000-ih, drugi i trei ovek radikala navedeni da
istupe iz stranke i osnuju neoliberalni proevropski SNS, koji je
2012, kada su stranke naslednice DOS-a doivele izbornu katastrofu
(u Skuptinu je uao samo DS i novoosnovani NDS s Ligom
socijaldemokrata Vojvodine), osvojio veinu da bi dve godine docnije
tu veinu pretvorio u apsolutnu (to je u proporcionalnim izbornim
sistemima retkost). Iako je u drutvenim naukama nezahvalno
predviati, ini se da je na pomolu autoritarno-oligarhijski politiki
kapitalizam na periferiji svetskog kapitalistikog sistema. Krajnja
desnica svedena je na marginalne grupe, dok levica jedva da i
postoji.
Literatura
Aldrich, John, H. (1983). Left and Right: The Topography of
Political Perceptions. By J. A. Laponce (Review Article). Journal
of Politics, Vol. 45/No. 4, pp. 10441045.
Baevi, Ljiljana (1994). Izborna opredeljenja medijska naspram
psiholoke i socioloke uslovljenosti, Socioloki pregled, Vol. 28/No.
1, str. 313.
Baki, Jovo (2013). Populizam ili demagogija u politikom ivotu
Srbije? U: (ur) Mladen Lazi i Slobodan Cveji Promene osnovnih
struktura drutva Srbije u periodu ubrzane transformacije, Beograd:
ISIFF i igoja.
Baki, Jovo (2011). Jugoslavija: razaranje i njegovi tumai.
Beograd: Slubeni glasnik i Filozofski fakultet Univerziteta u
Beogradu.
Baki, Jovo (2007). Radikalne ideoloko-politike krajnosti
savremene Srbije. Hereticus, Vol. V / No. 2, pp. 3166.
Baki, Jovo (2006a). Teorijsko-istraivaki pristupi etnikoj
vezanosti (ethnicity), nacionalizmu i naciji, Sociologija, Vol.
XLVIII/No. 3, str. 231264.
Baki, Jovo (2006b). Politike stranke umerene i krajnje desnice u
Srbiji. Nova srpska politika misao, Vol. 11/No. 14, str. 2143.
Begovi, Boris, ivkovi, Boko, Mijatovi, Boko (2000). Novi model
privatizacije u Srbiji. Beograd: CLDS.
Bobbio, Norberto (1996). Left and Right: The Significance of a
Political Distinction. Chicago & Cambridge: The University of
Chicago Press & Polity Press.
-
68 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
Bogdanovi, Mira (1998). Levica u Evropi: smisao i perspektive s
osvrtom na Srbiju. Nova srpska politika misao, Vol. V/No. 1, str.
715.
Bogdanovi, Mira (1997). Prilog polemici o levici. Sociologija,
Vol. XXXIX/No. 2, str. 297313.
Boli, Silvano (1994). Tegobe prelaza u preduzetniko drutvo
sociologija tranzicije u Srbiji poetkom devedesetih. Beograd:
ISIFF.
Brankovi, Srbobran (2003). Levica i desnica u Srbiji,
http://www.srbobran-brankovic.com/?page_id=181, pristupljeno 17. IV
2014.
Brankovi, Srbobran (1998). Ideologija i demagogija. Nova srpska
politika misao, Vol. V/No. 1, str. 1619.
Brankovi, Srbobran (1996). Jo jednom o pitanju levice i desnice
u politikom prostoru Srbije. Sociologija, V. XXXVIII/No. 2, str.
315326.
Brankovi, Srbobran (1995). Metodoloki pseudorigorizam ili
nepodnoljiva lakoa teoretisanja. Sociologija, V. XXXVII/No. 2, str.
203206.
Brankovi, Srbobran (1993). Levica i desnica u politikom prostoru
Srbije. Sociologija, V. XXXV/No. 3, str. 419424.
Butler, David, Stokes, Donald (1969). Political Change in
Britain: Forces shaping electoral choice. London: Macmillan.
Collins, Randall (2012). The Sociological Eye: Writings by the
Sociologist Randall Collins,
http://sociological-eye.blogspot.com/2012/10/material-interests-are-ambiguous_770.html,
pristupljeno 26. II 2014.
Corbetta, Piergiorgio, Cavazza, Nicoletta, Roccato, Michele
(2009). Between ideology and social representations: Four theses
plus (a new) one on the relevance and the meaning of the political
left and right. European Journal of Political Research, vol. 48/No.
5, 622641.
Crapez, Marc (1998). De quand date le clivage gauche/droite en
France ? Revue Franaise de Science Politique, 48: 4275.
Cveji, Slobodan (2006). Korak u mestu: drutvena pokretljivost u
Srbiji u procesu post-socijalistike transformacije. Beograd:
ISIFF.
De Vries, Catherine E., Hakhverdian, Armn, Lancee, Bram, (2011).
The Dynamics of Voters Left/Right Identification: The Role of
Economic and Cultural Attitudes. Paper Prepared for the ECPR
General Conference.
Foner, Eric (1998). The Story of American Freedom. New
York&London: W.W. Norton.
Fuchs, D., & Klingemann, H. D. (1989). The left-right
schema. In M. K. Jennings & J. W. Van Deth (Eds.), Continuities
in political action: A longitudinal study of political orientations
in three western democracies. Berlin: Walter de Gruyter.
urkovi, Mia (1998). Levo-desno-centar. Nova srpska politika
misao, Vol. V/No. 1, str. 4448.
Giddens, Anthony (1994). Beyond Left and Right: The Future of
Radical Politics. Stanford: Stanford University Press.
Granet, Marcel (2004). La droite et la gauche en Chine, u: Trois
tudes sociologiques sur la Chine,
http://classiques.uqac.ca/classiques/granet_marcel/
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 69
A09_remarques_sur_le_taoisme/trois_etudes_sociologiques.pdf,
pristupljeno 24. VII 2014.
Gunther, R., & Montero, J. R. (2001). The anchors of
partisanship: A comparative analysis of voting behavior in four
southern European countries. In P. N. Diamandouros & R. Gunther
(Eds.), Parties, politics, and democracy in new southern Europe.
Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press.
Hofstadter, Richard (1960). The American Political Tradition:
And the Men Who Made It. New York: Vintage Books.
Ignazi, Piero (2006). Extreme Right Parties in Western Europe.
Oxford/New York: Oxford University Press.
Ili, Vladimir (1998). Empirizam, u: Oblici kritike socijalizma.
Zrenjanin: GNB arko Zrenjanin, str. 5597.
Ili, Vladimir (1995a). Desnica u dananjoj Srbiji. Srpska
politika misao, Vol. 2/No. 4, str. 89100.
Ili, Vladimir (1995b). Prilog raspravi o politikoj levici i
desnici. Sociologija, Vol. XXXVII/No. 3, str. 399405.
Ili, Vladimir (1995c). Neki pojmovni problemi u naoj sociologiji
politike. Sociologija, Vol. XXXVII/No. 1, str. 6170.
Inglehart, R. (1985). New perspectives on value change: Response
to Lafferty and Knutsen, Savage, and Bltken and Jagodzinski.
Comparative Political Studies, 17(4), 485532.
Ivaldi, Gilles (2012). The Successful Welfare-Chauvinist Party?
The Front Nacional in the 2012 elections in France, European
Sociological Associations Research Network on Political Sociology,
http://halshs.archives-ouvertes.fr/docs/00/76/54/28/PDF/Paper_Ivaldi_ESA_RN32_Milano_2012.pdf,
pristupljeno 4. V 2014.
Kitschelt, Herbert (1995). The Radical Right in Western Europe:
A Comparative Analysis. Ann Arbor: University of Michigan
Press.
Klingemann, H. D., Volkens, A., Bara, J. L., Budge, I., &
McDonald, M. D. (2006). Mapping policy preferences II. Estimates
for parties, electors, and governments in Eastern Europe, European
Union, and OECD 19902003. Oxford: Oxford University Press.
Klingemann, Hans-Dieter (1995). Party Positions and Voter
Orientations, in Klingemann, H-D. and Fuchs, D. (eds.) Citizens and
the State. Oxford: Oxford University Press, 183205.
Kneevi, Milo (1998). Politiki krtinjak tegobnog pluralizma. Nova
srpska politika misao, Vol. V/No. 1, str. 4968.
Kroh, Martin (2005). Surveying the Left-Right Dimension: The
Choice of a Response Format, DIW Berlin German Institute for
Economic Research Socio-Economic Panel Study (SOEP),
http://www.diw.de/documents/publikationen/73/diw_01.c.43287.de/dp491.pdf,
pristupljeno 20. IV 2014.
Kulji, Todor (2013). Anatomija desnice: Izbor iz publicistikih
radova 19782013. Beograd: igoja.
-
70 SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N 1
Kulji, Todor (1983). Teorije o totalitarizmu. Beograd:
IIC.Laponce, Jean (1981). Left and Right: The Topography of
Political Perceptions.
Toronto: University of Toronto Press.Lazi, Mladen (2011). ekajui
kapitalizam: nastanak novih klasnih odnosa u
Srbiji. Beograd: Slubeni glasnik.Lewis, Johnson, Jone (2015).
International Woman Suffrage Timeline: Winning
the Vote for Women Around the World,
http://womenshistory.about.com/od/suffrage/a/intl_timeline.htm,
pristupljeno 16. II 2015.
Love, John, R. (1991). Antiquity and Capitalism: Max Weber and
the sociological foundations of Roman civilization. London &
New York: Routledge.
Luks, Stiven (2006). Levica i desnica velika dihotomija
dvadesetog veka. Republika, Vol. XVIII, str. 372373.
Lytton, Ursula (1989). Aspects of Dual Symbolic Classification:
Right and Left in a Japanese Kyu-Dojo. Asian Folklore Studies, Vol.
48, pp. 277291.
Mihailovi, Sreko (2006). Levica i desnica u Srbiji, u: (ur.)
Zoran Lutovac, Politike stranke i birai u dravama bive Jugoslavije,
Beograd: Friedrich Ebert Schtiftung i IDN.
Mihailovi, Sreko, Stojiljkovi Zoran, Vukovi ore, Paunovi
arko,Mojsilovi Milo i Ivkovi Marko (2005). Politike podele Srbije u
kontekstu civilnog drutva (elektronska verzija). Beograd: CESID.
(http://www.cesid.org/programi/istrazivanja/index.jsp)
Mihailovi, Sreko (1996). Stranaki identitet i izborne
orijentacije graana Jugoslavije. Gledita. Vol. XXXVII/ No. 12, str.
6989.
Miladinovi, Slobodan (1998). O relativnosti pojmova: levica i
desnica. Nova srpska politika misao, Vol. V/No. 1, str. 6972.
Mili, Vojin (1970). Buroaski konzervatizam u savremenoj
sociolokoj teoriji. Filosofija, V. 14/ No. 23.
Molnar, Aleksandar (1998). Istorija pojmova i srpski sluaj. Nova
srpska politika misao, V. V/No. 1, str. 7378.
Pasquino, Gianfranco (2005). The political science of Giovanni
Sartori. European Political Science, 4, 3341.
doi:10.1057/palgrave.eps.2210003,
http://www.palgrave-journals.com/eps/journal/v4/n1/full/2210003a.html,
pristupljeno 24. II 2014).
Pavievi, ore (2014). Leva skretanja, u: (ur.) Zoran Stojiljkovi,
Socijaldemokratska levica u Srbiji, FES i Centar za demokratiju
FPN, 2014.
Przeworski, Adam (1985). Capitalism and Social Democracy.
Cambridge: Cambridge University Press.
Ruica, Miroslav (2014). Kriza i mogunost obnove evropske
socijaldemokratije, u: (ur.) Zoran Stojiljkovi, Socijaldemokratska
levica u Srbiji, FES i Centar za demokratiju FPN, 2014.
Samardi, Slobodan (1998). Levica i desnica kao politiki
surogati. Nova srpska politika misao, Vol. V/No. 1. str. 7985.
Sartori, Giovanni (1982). Teoria dei partiti e caso italiano.
Milano: Sugarco.
-
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i
iskustvene primene na sluaju Srbije 71
Sartori, Giovanni (1976). Parties and Party Systems. Cambridge:
Cambridge University Press.
Schorske, Carl, E. (1955). German Social Democracy 19051917: The
Development of the Great Schism. Cambridge: Harvard University
Press.
Stojiljkovi, Zoran, Mladenovi, Ivica (2014). (Nedostajua)
socijaldemokratska levica u Srbiji: postizborna analiza. U: (ur.)
Zoran Stojiljkovi, Socijaldemokratska levica u Srbiji, FES i Centar
za demokratiju FPN, 2014.
Stojiljkovi, Zoran (2011). Politike familije u Evropskom
parlamentu, u: Stojiljkovi, Zoran, Bobi, Maja, Dragojlovi, Nataa,
Pilipovi, Gordana, Stojiljkovi, Ana. Politike grupacije u Evropi.
Beograd: Fondacija Konrad Adenauer i Evropski pokret u Srbiji, str.
101254.
Stojiljkovi, Zoran (2006). Socijalni rascepi i linije politikih
podela u Srbiji, u: (ur.) Zoran Lutovac, Politike stranke i birai u
dravama bive Jugoslavije, Beograd: Friedrich Ebert Schtiftung i
IDN.
Tadi, Ljubomir (1996). Nauka o politici. Beograd: BIGZ.Tadi,
Ljubomir (1972). Tradicija i revolucija. Beograd: SKZ.Van der Eijk,
C., Schmitt, H. and Binder, T. (2005) Left-Right Orientations
and Party Choice, in J. Thomassen (ed.)The European Voter A
Comparative Study of Modern Democracies(Oxford: Oxford University
Press/ECPR).
Veber, Maks (1998). Duhovni rad kao poziv. Sremski Karlovci/Novi
Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia.
Veber, Maks (1976). Privreda i drutvo (2. tom). Beograd:
Prosveta.Vuleti, Vladimir (2014). ta je danas levica? U: (ur.)
Zoran Stojiljkovi,
Socijaldemokratska levica u Srbiji, FES i Centar za demokratiju
FPN, 2014.Wallerstein, Immanuel (1990). Kapitalizam: istorijski
sistem. Titograd: CID.Weber, Wiebke (2011). Testing for measurement
equivalence of individuals
left-right orientation. Survey Research Methods, Vol. 5/No. 1,
pp. 110.Weber, Wiebke, Saris, Willem (2010). The relationship
between issues and
individuals left-right orientation. RECSM Working Paper
15.White, Jonathan (2012). Community, transnationalism, and the
Left-Right
metaphor. European Journal of Social Theory, Vol. 15/No. 2, pp.
197219.White, Jonathan (2010). Left, Right and Beyond: the
Pragmatics of Political
Mapping. LSE Europe in Question Discussion Paper Series, No. 24,
http://www.lse.ac.uk/europeanInstitute/LEQS/LEQSPaper24.pdf,
pristupljeno 17. IV 2014.
Zuell, Cornelia, Scholz, Eva (2012). Item non-response in
open-ended questions: Who does not answer on the meaning of left
and right? Social Science Research 41(6):141528.
upanov, Josip (1983). Marginalije o drutvenoj krizi. Zagreb:
Globus.