LEPTIROV LET KROZ DJEČJI SVIJET - LANDEKA NADA

1

2

LEPTIROV LET

KROZ DJEČJI SVIJET

Autor

Landeka Nada

3

MALI LEPTIRIĆ

Na zelenoj travki

leptirić se njiše, kupaju ga njeţno

ljetne kapi kiše.

Šarena mu krila blistaju i sjaje,

novu mu ljepotu

ljetna kiša daje.

Mislio je leptir

dodirujuć cvijet

-to je moja sreća,

-ovo je moj svijet.

Niti da se rodim

opet iz početka

maknuo se ne bih

od ovoga cvijetka.

Sva ljepota svijeta

ovdje je na kupu

ţivot ću pokloniti ovom cvjetnom pupu.

4

SANDRA

Ne mogu objasniti

zašto sam baš s njom htio sjediti,

i zašto mi za nju

ništa nije bilo

teško učiniti.

Ni šaptati,

ni njezinu torbu nositi,

na sok je voditi, u društvu je uvijek braniti.

Niti mogu objasniti

zašto – kad me neka druga djevojka

po glavi lupa,

kaţem joj da je glupa.

a Sandri mogu sve oprostiti

i nikad, baš nikad se na nju neću naljutiti.

I kad mi frendovi kaţu

da smo se nas dvoje zavoljeli ja se zacrvenim i kaţem da laţu,

jer smo Sandra i ja

samo prijatelji!

5

SREĆA

Glasnik sreće

mala je bubamara,

a nije znala

niti osjećala

da mene sreća neće.

Jednostavno je došla,

na dlan se spustila, crvena krila sklopila

i udomaćila se

na mome dlanu.

Drugi bi se oduševili

ali ja nisam bio sretan.

Nisu me usrećili

bubamarini pokreti niti njezina krila,

no ona se udobno smjestila

i nije pokazala namjeru

da odleti.

Hodao sam ulicom

sa otvorenim dlanom,

i bubamaricom na njemu

i bio sam sve ljući,

6

dok nisam sreo frenda

koji je poskakivao

radujući se bubamari

i novopridošloj sreći.

Lagano je pruţio dlan

da bubamara k njemu doĎe,

prenese mu sreću i uljepša dan.

Pitao me je da li ju

zadrţati ţelim? Ja sam otresito rekao: „Neću“

tako mi je prijatelj

ukrao moju „sreću!“

7

ĐAČKA LJUBAV

Ljubav je duga svakakvih boja,

ljubav je cvijetna

haljina moja.

Ljubav je, ljubav tvoja

dok kaţeš mi: „Bok!“

A ja u mislima

vraćam ti – cmok.

Telefon kad zvoni,

ljubav je, zna se!

Ruke mi drhte dok slušam ti glase.

Sad jedva čekam

kada ću biti velika kao mama

pa da krenem sa svojom ljubavi ruku pod ruku u kino – SAMA!

8

PRVI IZLAZAK

Danas je svanuo prekrasan dan,

kada više nisam mala, danas puno toga znam

što još jučer nisam znala.

Lijepu haljinicu po posljednjoj modi

izabrala sam za večernju šetnju,

ţelim da se ponosiš sa mnom,

a ne da ti budem na smetnju.

Tako Ja i Ti

ruku pod ruku

šetamo gradom i poljupce još uvijek

izmjenjujemo kradom.

Sretna sam

jer sam s tobom na prvom sastanku.

„Volim te!“

šapćem ti njeţno na rastanku.

„Do sutra, zbogom!“

9

TAJNA LJUBAV

Dvije klupe ispred mene

sjedi jedan mali, plavi, ja se pravim da ne volim

kad me on sa pričom davi.

Pa se pravim vaţna strašno. Pogled lijevo, pogled desno,

svakom osmijeh slatki šaljem,

plavog malog ne poznajem.

A on ne zna, što ja znam,

u meni je sad dar-mar,

rekla bih mu da je pravi,

ali neću jer se bojim da će počet' da se pravi!

Zato gledam druge dečke,

s njima zbijam sitne šale

i ne nosim više kečke. Jer taj dečko mali, plavi

baš za njih me voli vući

onda ću ga morat' tući.

Zezat će me djeca sva:

„Pogledajte što je nova;

-tko se tuče taj se voli!“

Mene takva pjesma boli, jer ne ţelim da se zna

da baš NJEGA volim ja.

10

LJUBAV NA PRVI POGLED

Još jučer

ga je zapazila s društvom

ispred škole.

Bio je tako sladak s okicama plavim

kao more

i kosom poput jeţa

da je ona čim ga je ugledala

bez riječi ostala.

Samo se u njega zablenula i ni na što nije više mislila

osim kako će ga

pozdraviti

a on će joj

istom mjerom uzvratiti.

I prije nego li je

išta shvatila već se

do ušiju zaljubila.

11

MALI NEVALJALAC

Ne znam zašto

su djeca izmislila da je on zločest bio

kad baš ništa nije

loše napravio.

Osim što je;

mačku za rep vukao,

djevojčice za kosu čupao,

sestričnu do gola ošišao, sa pikulama pse gaĎao,

zidove na kući

sa plavom kredom išarao,

cvijeće u vrtu čupao sa djecom se tukao

a sa odraslima svaĎao.

Pola prozora

u susjedstvu porazbijao

ali ništa drugo nije loše uradio, i sve je, baš sve uvijek priznao.

Došao bi pokunjeno,

ozbiljnog lica, ali nasmiješeno.

Mamu bi u obraz poljubio,

s ručicama malim

oko vrata ju zagrlio i sve bi bilo riješeno.

12

Znala je majka,

da će doći vrijeme

kada će njih dvoje moći zaboraviti na probleme,

i da će mali nevaljalac

jednog dana postati

blistavac.

I kad je u školu krenuo,

sve je izokrenuo

ali u drugom smjeru. Nije više prkosio

već je samo petice donosio

i sanjao blistavu karijeru.

13

SNJEGOVIĆ

Na uglu dvorišta

ispred stare kuće drvene ponosit snješko stoji.

Oči mu od crnog granita,

na glavi šešir od kante crvene, nos mu mrkva ţuta.

Radosno se snjegović smješka,

veselo dane broji, ni ne sanja što ga još čeka,

baš ničega se ne boji.

Dok jednog zimskog jutra iza oblaka plava

ne proviri sunčeva glava,

i u tren se mali snjegović

pretvori u ledeni potočić.

14

ZEČIĆ

Lagani je povjetarac

male travke zaljuljao, a u grmu zečić mali

iz dugog se sna prenuo.

Brzo mu je prošla zima kao jedan kratak dan,

učinilo se tom pospanku

da je jučer tek upao u san.

A onda je ugledao laste

gdje s juga dolijeću,

pa se sa svim šumskim stanarima

stade radovati proljeću.

15

MAJČINA LJUBAV

Na svijetu ima nešto najvaţnije,

najjače, najljepše, najmilije, od svega jakog snaţnije

od svega silnog silnije.

Nisu to ni bogatstva, ni imanja, ni nova ljubav što se raĎa,

od svega je veća samo

majčina ljubav

i njezina milovanja.

Njezino srce uvijek je s nama!

Naša bol i patnja samo je njoj znana!

Oduvijek je bila u pjesmama majčina ljubav opjevana.

Praštati znade

i patiti s tobom

kad u tvom ţivotu teškoće traju. Tvoje potajne misli krade,

njene brige nikad ne prestaju.

Teško je onom tko majke nema, najveći je tada siromah i kad ima sve.

Majčino srce samo je jedno.

samo majka znade čak i naše sne!

16

TATA

On ima srce u pogledu,

dušu u osmijehu, melem u rukama,

snagu slavonskog hrasta

u svom tijelu.

Tata je stup

na kojem počiva moj ţivot.

Sve što mi daje

dugo traje i vječno je.

Zauvijek ću ga voljeti,

poštovati ideale kojih se drţi,

slijediti njegove

principe do srţi.

Njegov ću put pratiti. Riječi koje mi je

ostavio u nasljeĎe

nikad neću zaboraviti,

jer to su riječi mog tate.

17

ČEMU SLUŽE TATE?

Tate sluţe da ponekad galame, da prave sendviče od salame,

da djecu u školu voze

i da se nad ocjenama groze.

Tate još sluţe

da se s djecom igraju rata.

Pravi tata po podu puţe

i s loptom vješto barata.

Tate ponekad još posluţe

da pomognu preskakati uţe,

da djecu za dobro pohvale, a na kraju da se u krevet zavale.

18

ČEMU SLUŽE MAME?

Čemu sluţe mame?

Da spremaju pidţame.

Čemu još sluţe mame?

Da pospremaju krevet,

i da djecu uspavaju u devet.

Mame ujutro kuhaju kavu,

prišivaju dugmad na rukavu,

voze djecu u školu, sudjeluju u njihovom bolu.

S djecom se zajedno vesele

i sve brige s njima dijele.

19

KAKO SE KROZ ŽIVOT KROČI?

Kad pčelu rodi mama

ona u ţivot kreće sama. Kad se mali mrav rodi

i on odmah uţiva u slobodi.

Sloniće mame napuštaju čim im snage to dopuštaju.

Samo mala beba kad se rodi,

ni malo ne uţiva u slobodi, njoj trebaju i tata i mama

jer ne moţe kroz ţivot sama.

Mama ju hrani i o njoj se brine, tata se igra, to svi već znaju,

ponekad u pomoć priskoče djedovi i bake,

svi se o maloj bebi staraju.

Mi ljudi, od sreće rastemo, jer uvijek uz sebe nekog svog imamo,

i nitko nam obitelj neće ukrasti

sve dok ju cijenimo.

20

PAMETNA LOPTA!

Lopta se čarobno vrtjela,

skakutala, zakolutala, dok se jednog trena

nije izgubila

i sasvim neočekivano

u prozor odletjela.

Ne treba puno ni pričati

što je sve nakon tog slijedilo,

jer je odjednom čitavo naselje saznalo

da se susjedovo staklo

u komadiće razletjelo.

Sa prozora se čula

nesnosna galama,

a svi su dečki zašutjeli

i pognuli glave od srama.

Lopta se odšuljala,

sakrila se iza zida,

nije se javljala

dok susjed nije nestao iz vida.

Onda su je dječaci mirno uzeli

pod ruku ju smjestili

i najprije laganim korakom, a zatim trkom nestali.

21

ODRASTANJE!

Najprije je proplakala,

zatim progugutala, sa godinu dana je prohodala.

Ubrzo je prve riječi progovorila

zatim još puno toga naučila.

Nakon vrtića u školu je krenula,

prve ocjene kući donosila,

svojim uspjehom roditelje veselila.

Kad je na maturalac otputovala,

nakon toga proplesala

svi su shvatili da više nije mala.

Ubrzo se zaposlila,

u dečka zaljubila,

na kraju se udala.

Svoj ţivot je sretno

i lijepo ţivjela,

djecu rodila,

i čitava je priča iz početka krenula.

22

DJED BOŽIĆNJAK

Iz neba tamna

osuta prahom zvjezdanim polako snjeţak sipi.

Pod nogama jelenjim

bijeli tepih škripi.

Sa dalekog sjevera,

iz snjeţnog grada

starac nam stiţe.

Tiho se prikrada u snovima dječjim

sve je bliţe i bliţe.

Noćas će radost udijeliti Mariji, Josipu i Ani.

Poklone će im na prozore staviti,

oni će ih otvoriti čim se razdani.

Većinu djece, svuda po svijetu sijedi će starac obići.

U sve domove i svakom djetetu

dragi će djedica stići.

Samo na jednom licu

ujutro neće biti sreće

jer u njegovu ulicu

djedica stići neće.

23

Do jelke malog Zvonkića

koji je uvijek drag i mio

djed Boţićnjak nije došao. Na malog dečkića

nije ni pomislio.

Jer sva mu djeca pisma šalju, i u njima nabrajaju svoje ţelje,

zatim starac pisma pročita,

ispuni ih i djeci donese veselje.

Zvonkić za starca nije ni znao,

niti mu je ikada pismo napisao,

jer papira i olovke nije,

naš dječačić nikada imao.

Stoga, nek se sad dječica

na gomilu jednu skupe

i malom, dobrom Zvonkiću

najljepši darak kupe.

24

KAKO SAM DOBIO BRATA

Kad sam bio malena beba

zamolio sam svog tatu, da njih dvoje -

mama i tata

meni rode jednog malenog brata.

Tata, kao pravi tata,

sa svim odgovorima barata,

i kaţe mi, kao iz topa,

da djecu ne raĎaju mama i tata nego da ih donose rode

i da svaka malena beba

doĎe k nama ravno iz neba.

Jednog dana, doĎe zima,

a meni kaţe moj tata

da sam dobio malog,

lijepog, debelog brata.

Ja sam se u čudu pitao:

„Kako sam mogao dobiti brata

kad nigdje nisam vidio rodu

niti rodinog jata?“

Tata je bebu zvao; „Sine“

ona je njega zvala; „Tata“

i meni odjednom kroz glavu sine da djecu ipak raĎaju mama i tata.

25

VRIJEDNA PČELICA

Tri je dana

oblijetala pčela jedna

oko cvijeta.

Čekala je

da pupoljak punim cvatom

sad procvjeta.

Legla je

u krevet slatki, uzdasi joj

sretni, kratki.

Zu-zu-zu,

kako li je lijepo tu,

lijepo tu.

Čule pjesmu zujalicu

sve ostale pčelice,

zasule su livade, zalegle u cvjetiće.

Bit će meda,

bit će slada,

vesele se dječica. Kako li je dobra,

kako li je draga

vrijedna mala pčelica.

26

MIŠ I MAČKA

Uhvatila mačka miša

pa se pravi jako vaţna, misli da je mišić slabić

ona da je strašno snaţna.

Ali mišić odlučio da nadmudri macu silnu,

poškaklja je on po nosu

i odjednom – maca kihnu.

Otvore se maci usta,

on pobjeţe, brţe bolje,

u rupi sad miš likuje

a maca je loše volje.

27

PRIČA O JEDNOM MIŠU

Vidio sam jednog miša

gdje u vrtu čeka da mu padne kiša.

Kaţe da je ţedan jako

jer je cijelog dana skako ispred jednog sivog mačka.

Pobjeg'o je zadnji čas,

u mom vrtu naš'o spas, ali nije jadnik znao

što je sada dočekao.

Nije mačak, nije kiša, nego nešto puno gore;

tu ga čeka stupica

i komadić masne kore.

28

SKOK

Ugledao mišić mačku

gdje ga prati ispod oka pa se misli bi li mogao

pobjeći u dva, tri skoka.

Tko je brţi? Tko li jači? Misli mali mišić sada;

ja bih bolji trkač bio,

ali mačka skokom vlada.

Sve je ovdje neizvjesno;

Brţi mišić, ili mačka?

Skoči jedan, skoči drugi,

od mišića osta točka.

29

BUBAMARA

Lijepa mala bubamara

raširila svoj krila, sretna je

zbog divnog dara.

Na krila je dobila jednu novu točkicu,

nije više mala

stigla je prijateljicu.

Sada obje imaju

šesnaest točkica,

ako ona ima osam

koliko ima prijateljica?

30

BUBAMARA I PUŽ

Dugo je mala

bubamara imala krila ţuta,

dok jednog dana

nasred puta

nije srela nekakvog muţa,

uţasnog,

ljigavog,

balavog puţa.

Uobraţena

bubamara

raširi krila pa kaţe;

„Makni se

ljigavče jedan,

zar ne vidiš

kako si bijedan!“

A puţ će tiho

kao da zbori

iz pete; „Nisu svi lijepi

koji lete!

Nisi se ni ti

sama stvorila, priroda ti je

ljepotu podarila!“

31

Bubamara

se zastidjela,

svojih se riječi posramila,

a njezina ţuta krila

od stida su pocrvenjela.

32

DUNJA

Tu odmah

na putu gdje sunčev

osmijeh pada

dozrijeva

dunja ţuta, puna je

jesenskog slada.

Kako se samo zlati

kao dukat ţut,

ubrati ću jednu

da imam za put.

33

ZRNO GRAŠKA

Najprije posadismo sitnu sjemenku

u mokru zemlju

sa puno veselja.

Ubrzo pronikla

zelena grančica,

a zatim je izrastao

cvijet vrijedan divljenja.

Onda jedna crna muha

vidjevši tako lijepi cvijet

počne izvoditi oko njega nekakav čudan let.

I da nismo došli

do njega prvi

u naš slatki grašak uselili bi se crvi.

34

SUNAŠCE

Sunce ţarko, sunce milo,

što si lijepo

noćas snilo

pa si jutros tako rano

rosne travke

probudilo?

Spavati im nisi dao,

zar si znao

da je ljeto,

dugi, sparni ljetni dan

pa si htio

odmah rano

istjerati

kukce van?

35

LEPTIR

Leptirova tanka krila

ljetna kiša natopila

pa je sada leptir mali

ljepši nego što smo znali.

Dvije šare u sredini

sjaje se na mjesečini

a ţute se točke skrile na krilima ko od svile.

36

TULIPAN

Srijedom rano samom zorom

kaţe Sunce tulipanu

„Kako li si samo lijep!“

„Već sam silno ostario,

il' ne vidiš il si slijep!“

kaţe cvijetak

suncu ţarkom.

Suncu bude sada ţao

što je tako povrijedio

lijepog malog ţutog cvijetka pa odluči produţiti

ţivot njegov sve do petka.

37

MASLAČAK

Ţut maslačak jednog dana

odlučio čvrsto,

odseliti će sa staništa, naći neko drugo mjesto.

Tri je dana mislio kud bi mogao poći,

gdje bi ljepše bilo ţivjeti,

i napokon smislio.

Po čemu je od njega ljepša

potočnica plava

da bi pokraj vode baš ona cvjetala?

Zar ja nisam puno ljepši? upita maslačak.

„Jesi, jesi, baš si lijep!“

Šapće sunca zračak.

To maslačku dalo snage

pa zamoli vjetrić

da prenese njega njeţnog baš uz plavi cvjetić.

Sada rastu zajedno potočnica i maslačak

dok sa neba na njih grije

istog sunca zračak.

38

JAGLAC

Jaglac je mali stidljivo

ispod snijega

provirivao

a kad je na svjetlo dana izašao

dugo se, dugo

u sunce zagledao

sve dok, od sunčevog sjaja

nije sav poţutio.

39

MAKOVI

U polju sjajnom, ţutom,

prepunom sunčevog sjaja, procvali crveni makovi,

ne vidi im se kraja.

Ista ljepota sve ih krasi, jedno sunašce nad njima sije,

nebo plavo nad svima leţi,

lagani vihor oko njih vije.

Ljepota njihova kratkog je vijeka,

dan ili dva, i kraj im se sprema.

Ţuti se zlatnog ţita rijeka,

makova crvenih više nema.

40

LJUBAV

Zaljubio se zvončić u tratinčicu

i dugo je dugo

zbog ljubavi patio,

svakog je dana samo, o njezinoj

blizini sanjao.

Kako joj nije mogao prići

onoliko blizu

koliko je ţelio

sve je više glavu naginjao da bi u ljepoti njenoj uţivao.

Toliko joj se primicao,

i svoj ljubičasti

klobuk savijao, da je od silne čeţnje,

umora i strasti,

jadni cvijetak uvenuo.

41

RADOSNE KOKICE

Gledam kokice kako su sretne

dok dvorištem

sitno koračaju.

Sitnim glasom

kvocaju, osluškuju

glasove s ulice,

misleći; - eto gazdarice.

Nemaju

druge brige nego da pomalo

na zemlji

čeprkaju.

Kada koki dosadi po zemlji čeprkati

polako se u gnijezdo smjesti

i jaje iz sebe ispusti.

Sretno počne

kokodakati,

gazdarici dajuć na znanje

da moţe jaje odnijeti!

42

KIŠA

Travke se zelene lagano njišu,

glavice cvjetne, snene

iz trave sanjaju kišu.

Nebo vedro, plavo

niti ne sanja

o čemu razmišlja

cvijeće procvalo dok sunce prigrijava.

Dok jednog trena

i njemu ne dosadi da ga ubija sunčevi ţar

pa se zaljulja, zatalasa

i pošalje travnjaku, kišu na dar.

43

POČETAK ŠKOLE

Ponedjeljak, zna se škole je početak.

Cipele na noge

i ruksak na leĎa

pa pohrli ţurno ispred školskih vrata,

ne znaš da li strah

ili te sreća hvata.

Učiti opet treba

skoro od početka

jer od prošle godine

ne pamtim ni retka. Sve sam zaboravio

ljetujuć' uz more,

nisam se ni sjetio

ove školske more.

Pa sad drhte noge

i muka me hvata

čim u razred uĎem

i zatvorim vrata. Nema više šale,

dosta je ljenčarenja,

opominjem Ďake

velike i male, počela je nova

ŠKOLSKA GODINA.

44

NIKOLA I ŠKOLA

Svakog dana iz početka

Nikola u školu kreće.

Na njegovom licu sada

kao prije nema sreće.

Nije sretan,

nego tuţan Nikolica mali sada,

dobio u školi jedan

pa se zlu kod kuće nada.

Shvatio je mali Niko

da bez rada nema sreće,

pa se sada ni kod kuće svoje knjige ne odriče.

Rad će njegov bit' nagraĎen obećala mu učiteljica;

„Kad naučiš što sam rekla,

zablistat' će petica!“

Mali Niko sada uči,

i po danu, i po noći,

kad zadaću on nauči igrat' će se malo moći.

U školi će sve znati i na ploči i na klupi

za nagradu će mu tata dati

novac da si nešto kupi.

45

ŠKOLSKI ODMOR

Vruće ljeto

k nama stiţe, sve je bliţe,

sve je bliţe.

Kupati se treba ići,

tko će prvi

k moru stići?

Spremam badić,

ručnik zna se,

japanke mi

joge krase.

Lijepo će

nam sada biti,

k plavom moru

brzo hiti.

Puno sunca

pjesme, šale,

osvjeţit' će Ďake male

sve dok učitelji

ne pozovu

da se krene ponovno u školu.

46

KRAJ ŠKOLSKE GODINE

U zapećak

torbu bacam odmah s vrata,

pa za kosu

čupam sestru,

oko vrata grlim brata.

Od sreće

bih sve ljubio, zna se zašto,

sve je krasno,

petice sam

sve dobio, valjda vam je

sada jasno.

Pa sad cijelo

ljeto fino, mogu ići

kud god ţelim,

kazalište,

muzej, kino, i još drugdje

gdje se sjetim.

47

Sve je super,

sve je pravo,

zaboravih

da sam jučer još uţasnut

očajavao

što toliko

moram učiti, bez veze se

samo mučiti.

Tek sad vidim da je bolje

pokazati malo truda,

malo volje,

i učiti dok je vrijeme, skinuti sa leĎa breme.

Poslije se mogu

mirno zabavljati,

u školskim praznicima bezbriţno uţivati.

48

RODA

Silne li ljepote

kad okom ti proleti slika ptica koje lete,

roda bijelih

što u gaju

veselu pjesmu pjevaju.

Kad znaš,

da to baš i nije obična ptica

već ona koju svi vole, često je spominju,

Bogu se mole

da im radost donese na lica.

Samo roda zna

što joj je činiti

pa svoje gnijezdo savije

obično na krovu kuće

gdje bi se trebala uskoro malena beba roditi.

49

ZAGRLJAJ

Zaljubila se kiša u prozore,

pa već danima vode čudne razgovore.

Jako su se

jedno drugom pribliţili

noseve su sasvim priljubili.

Jedna je kaplja

najviše zaljubljena bila,

uzi prozor se snaţno stisnula pa ga je od silne ljubavi

u komadiće razlomila.

50

PROLJETNICA

Najljepša

od svih proljetnica

zacijelo je

bijela ivančica.

51

NAOPAČKE

Čudna li čuda,

čudna li čuda, cestom vlak vrluda,

a umjesto sa neba plava

iza obliţnjeg ugla

proviruje sunčeva glava.

Cvijeće u vodi cvijeta,

djeca iskaču iz epruveta,

miševi u školi stanuju, a ptice u kavezima caruju.

Sav se svijet okrenuo naopačke,

umjesto ţivoga moderan je umjetni cvijet,

djeca nose pištolje umjesto praćke.

Umjesto brodovima

po svijetu se Internetom plovi, a mišem se kompjutorom upravlja

umjesto da ga mačka lovi.

52

TVOR

Bio jedan

čudan stvor, čudno je izgledao,

čudno se glasao,

a najčudniji od svega

bio je miris, koji je oko sebe širio.

Sva bi djeca

sad mogla pomisliti, da sam se s njima

zafrkavala,

jer im ne pada na pamet

da bi se taj stvor mogao zvati

smrdljivi tvor.

53

ZIMSKI LJEŠNJACI

Tuţne se ljeskove grane viju

prepune preteškog snijega, nestašni vrapci im se smiju

perje im puno inja zimskoga.

Što ste se grane ljeskove tako jako stuţile

pa cijelo ste ljeto

za radost imale?

Pune ste bile

jesenskog ploda,

sunce vas grijalo

sa nebeskog svoda, jutrom se

rosom umivali,

vjetrovi vam

lišće češljali.

Nemojte sada tuţne biti

zbog zime ove, suze liti,

proljeće stiţe za koji čas,

budite vesele radi nas. Ljuljajte nas

prstima njeţnim

uspavankom uspavljivajte

na jastucima snjeţnim.

54

ZIMSKE RADOSTI

Nad zaspalim gradom

prosula se mjesečeva prašina. Ulicom kamenom,

starom,

nadvila se sjena

jedne svjetlucave jele osute srebrnom paučinom.

Ledene iglice,

kristalne, bijele,

opčarale

svojom ljepotom.

Kroz okna staklena išarana zimskim ruţama,

dječje se glavice

snijegu vesele.

Posvuda pahulje nestašne, razigrane,

svoj doprinos

njihovoj radosti daju,

dok mala dječica ne mogu dočekati

da se na snijegu

sanjkaju.

55

SUNCOBRAN

Šareni je suncobran

još jučer bio razdragan. Bio je nov, prepun elana

i nije se bojao

ni usred bijela dana

vrućega sunčevog ţara.

Danas je

šareni suncobran

uplakan, ţalostan. Umjesto da štiti

od sunčevog sjaja

on isprljan,

zaboravljen, poderan,

spava iza starog

namještaja.

56

LJEPOTI CVIJETA NIŠTA NE SMETA

Ljepoti cvijetnoj ne moţe zasmetati

ni kamen,

ni pijesak,

ni led, ni snijeg.

Cvijet moţe

u svim uvjetima

cvjetati.

Miris njegov

širi se zrakom,

ljepota njegova oko nam opija,

a kako tek

opčarava

kad se izmeĎu

leda probija!

57

BUBAMARA

Jutros je došla sa ranom

jutarnjom rosom,

njeţno i tiho

se smjestila na latice ruţe

pod mojim prozorom.

Odmah sam ju uočila, malenu,

sa crvenim krilima.

Srce mi je radosno

kliktalo, treperilo, zveckalo,

nad njenim

crnim točkicama.

Taj jedan tren, titraj vremena,

meni je bio dovoljan

da čitav ţivot u

jednu sekundu stane. Od tada uz bubamaru

ovu malenu

sretna provodim dane.

58

O PISCU

Hrvatski akademik, član Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti u dijaspori Landeka Nada, književnik, i

publicist rođena je u Zagrebu 1964 godine gdje je i

završila školovanje. Nakon teškog životnog puta,

nadvladavši sve tegobe djetinjstva i siromaštva krenula je

put samostalnog poduzetništva na kojem se susrela sa

svim mogućim poteškoćama, od uobičajenih na koje

nailaze mali poduzetnici, do onih neuobičajenih sa

kojima se veoma teško boriti. Stalni je kolumnist i

suradnik na portalima www.hrvatskiglas-berlin.com,

www.iseljena-rama.info, www.webstilus.com i na

brojnim drugim portalima.. Tekstovi koje piše i pod

psudonimom Veronika Vere zahvaljujući umreženosti,

dostupni su širom svijeta, a pozitivni komentari čitatelja i

kritičara koji svakodnevno pristižu daju joj poticaja da i

dalje prenosi svoje misli. Do sada je napisala i objavila

knjige; „Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko

pravosuđe“ poučnu i životnu knjigu o korupciji i

reketarenju, ucjenama i teškom poduzetničkom životu

izloženom nefunkcionalnom pravosudnom sistemu,

„Anđeli za svaki dan“ – knjigu molitvi Anđelima u

stihovima koji doslovno liječe dušu, „Bogatstvo duše“ –

zbirku poezije, te „Buba Marica Slovarica“ i „Buba

Marica Voćarica“ dječje slikovnice sa stihovima.

Napisala je brojne kolumne, priče i pjesme koje su

objavljene na web portalima. Predsjednica je Udruge

Veronika Vere, za zaštitu ljudskih prava i promicanje

vladavine prava, kao i za pomoć žrtvama pravosuđa.

Istaknula se brojnim humanitarnim aktivnostima!