leksikon uvod 7 - had.org.rshad.org.rs/leksikoni/Leksikon 7.pdf · biografski leksikon,3,Zagreb,1993;T.Gajdos, Szabadka Képzőművészete, Szabadka, 1995; B....

L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

7

Dž – F

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2007.

UREDNIŠTVOSlaven Bačić, Stevan Mačković,

Petar Vuković, Tomislav Žigmanov

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

IZVRŠNI UREDNIKTomislav Žigmanov

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom)

Darko Ružinski (ilustracije)

ISBN 86-85103-10-0

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929(=163.42) (497.113) (031)930.85(=163.42) (497.113) (031)

LEKSIKON podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. [Knj.] 7,DŽ-F / [glavni urednik Slaven Bačić]. - Subotica : Hrvatsko akadems-ko društvo, 2007 (Subotica : Printex). - [5]108 str. : ilustr. ; 24 cm

Tiraž 1.000.

ISBN 978-86-85103-10-0ISBN 978-86-85103-03-2 (za izdavačku celinu)

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 223468551

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini, SuboticaBara, Mario, student povijesti i sociologije, Filozofski fakultet, ZagrebBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaBušić, mr. sc. Krešimir, prof. sociologije i kroatologije, Institut društvenih znanosti

Ivo Pilar, ZagrebČeliković, Katarina, prof. komparativne književnosti, knjižničarka-bibliografkinja,

Gradska knjižnica, SuboticaČernelić, dr. sc. Milana, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ZagrebČota, Antonija, zamjenica Pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne

manjine, LemešČota, Zoran, dipl. iur., SomborDulić, Jasminka, prof. sociologije, SuboticaDulić, dr. sc. Kata, fitofarmaceutkinja u mirovini, SuboticaDumendžić, Josip, BođaniDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFilipović-Ljubič, Milka, odvjetnica, SuboticaFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHećimović, Marija, dipl. iur., ZagrebHeka, dr. sc. Ladislav, književnik, pozvani predavač Pravnog fakulteta i Filozofskog

fakulteta Sveučilišta u Segedinu, SegedinHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izv. prof. Katoličkoga bogoslovnog fakulteta

u Zagrebu, Teologija u RijeciJaramazović, Biserka, studentica etnologije i engleskog jezika,

Filozofski fakultet, ZagrebJukić, dr. sc. Stipan, red. prof. Filozofskog fakulteta u Novom Sadu

u mirovini, Nov SadKopilović, dr. sc. Andrija, prof. Teološko-katehetskog instituta

Subotičke biskupije, SuboticaKovács Csaba, dipl. kateheta, Subotica

SURADNICI NA SEDMOM SVESKU

III

Kovačev-Ninkov, Olga, dipl. povjesničar umjetnosti i etnolog,viši kustos Gradskog muzeja, Subotica

Libman, dr. Emil, liječnik u mirovini, SuboticaLončar, mr. sc. Đuro, stručni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici

u mirovini, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, Subotica

profesor hrvatske književnosti i jezika te profesor povijesti,Budimpešta

Mandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaNemec, dr. sc. Krešimir, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ZagrebPelajić, Zvonimir, nastavnik glazbene kulture u mirovini, PlavnaRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaRunje, Dujo, dipl. pedagog i dipl. iur., SuboticaSekulić, dr. sc. Ante, znanstveni savjetnik u mirovini i dopisni član HAZU, ZagrebSkenderović, Aleksandar, dipl. iur. u mirovini, ZagrebSkenderović, Petar, SuboticaSkenderović, dr. sc. Robert, viši asistent, Hrvatski institut za povijest, ZagrebStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaSuknović, Kata, dipl. ing. za tekstilno inženjerstvo tekstilno-strojarske struke,

SuboticaSuknović, Ladislav, dipl. iur., SuboticaŠeremešić, Marija, učiteljica u mirovini, SomborŠram, dr. sc. Zlatko, sociolog i politolog, SuboticaŠtefković, Josip, župnik Župe sv. Pavla apostola, BačTemunović, Vojislav, prof. glazbe, Muzička škola, SuboticaTonković, Nikola, inženjer poljoprivrede u mirovini, ŽednikTumbas, Nevenka, el. ing., SuboticaUšumović, Neven, prof. filozofije i dipl. komparatist književnosti, UmagVujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković-Dulić, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti,

Gradski muzej, SuboticaVuković, dr. sc. Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

Mandić, Marin,

DŽANKUTARAN (madž. Adony), gradićna desnoj obali Dunava, na istočnom rubuBile županije (Fejér megye), oko 60 kmjužno od Budimpešte, 3500 st. (2001.).Dok madžarski naziv mjesta potječe odmadžarskoga muškoga osobnog imenaAdony, hrvatski je naziv za mjesto tursko-ga podrijetla – za turske vlasti ovdje je bi-la vojna utvrda imenom Jancourteran (tur.čankurtaran: utočište, pribježište < čan:duša; kurtarmak: spasiti, izbaviti). Hrvatiga u obližnjim i daljim naseljima zovu raz-ličito: Džankutaran (Čepelj), Džankunta-ran (Erčin), Džankotaran (Senandrija),Džuntaran (Tukulja). Posljednji je nazivuobičajen i u Srba u selu Lovri (Lórév),koji su Džankutaranu najbliže.

Zahvaljujući svojemu povoljnomu zem-ljopisnomu smještaju, uvijek je bio važ-nim poprištem susretanja raznih naroda ikultura. Već u brončano doba naseljeno jemjesto. Za vrijeme Rimljana, pod imenomVetus Salina, vojna je utvrda. U ranomsrednjem vijeku, pod imenom Odon, spo-minje se kao kraljevski posjed. Za vrijemeturske vlasti starosjedioci tadašnje utvrdeJancourteran razbježali su se, odnosno bilipogubljeni. Poslije izgona Turaka, osimmalobrojnih Madžara i »južnih Slavena,koji su ovdje već desetljećima stanovali«,spominje se veći broj novodoseljenih Nije-maca i Slovaka. Među njima su uskoro vo-dećom snagom postali Nijemci, koji 1723.podižu crkvu. Tijekom XVIII. i XIX. st.spominje se kao njemačko trgovište. Sta-novništvo se bavi vinogradarstvom, vinar-stvom, ribarstvom i vodeničarstvom.

Prema popisu iz 1828., od 513 obitelji30-ak je hrvatskih, a imaju jedno od ovihprezimena: Blaško, Bušić, Čerović, Klajić,Krnić, Kuzmanović, Macan, Mađarić, Ma-gišić, Matić, Pejičić, Pejo, Perko, Salko-vić, Šiković, Živanić. Snažni zamah odna-rođivanja, koji je počeo već u drugoj polo-vici XIX. st., za nekoliko desetljeća ovonaselje učinio je gotovo posve jednojezič-

1

Dž

Džankutaran (Adony)

nim – madžarskim. Prema kazivačima iznedalekoga Erčina, jezik džankutaranskihHrvata ubraja se u štokavsko ikavsko nar-ječje.

Naselje se danas može pohvaliti boga-tom kulturnom djelatnošću, osobito pozna-tim festivalom na Dan sv. Urbana, zaštitni-ka vinogradara i vinara.Lit.: L. Suster, Adony története (rukopis); Fejérvármegye története, IV, Székesfehérvár, 1901; K.Steuerwald, Türkisch-deutsches Wörterbuch :Türkçe-almanca sözlük, Istanbul, 1974.

Ž. Mandić

DŽAVIĆ, Marija (Subotica, 13. IV.1986.), gimnastičarka, rukometašica. KćiStipana i Dušanke, rođ. Petrović. Osnovnui srednju prehrambenu školu završila je uSubotici. U svojoj šestoj godini počela sebaviti gimnastikom u subotičkom klubuPartizan. Natjecala se u višeboju na sve če-tiri sprave (parter, greda, razboj i preskok)i osvojila velik broj prvih mjesta: državnaprvakinja u prvoj selekciji pionirskih ško-la na natjecanjima u Zrenjaninu i Subotici1994.; natjecanje u drugoj selekciji pionir-skih škola u Zrenjaninu 1995.; natjecanjedrugoga kola pionirskih škola Srbije u Be-ogradu i Vojvodine u Novom Sadu 1995.;treće kolo pionirskih škola Vojvodine uBačkoj Palanci 1995.; prvo kolo pionirskihškola SR Jugoslavije u četvrtoj selekciji uBačkoj Palanci 1996.; drugo kolo pionir-skih škola SRJ u četvrtoj selekciji u Beo-gradu 1996.; drugo kolo pionirskih školaVojvodine u četvrtoj selekciji u NovomSadu 1996. God. 1996. osvojila je trećemjesto na prvenstvu Vojvodine za pionireu Novom Sadu, drugo mjesto na prvenstvuSrbije u Novom Sadu, a na prvenstvu SRJu Kostolcu prvo mjesto na preskoku i par-teru, drugo mjesto na razboju i gredi tedrugo mjesto u ukupnom plasmanu. Zbogozljede iste godine prestala se baviti gim-nastikom te je počela igrati rukomet. Nas-tupala je za subotičku Azotaru, Radnički izBajmoka te za Spartak iz Subotice, za kojii danas igra.Lit.: Subotičke novine, Subotica, 27. X. 2006.

P. Skenderović

DŽAVIĆ, Martin (Subotica, 12. XI.1900. – Subotica, 12. III. 1957.), umjetnič-ki soboslikar i jedan od prvih akademskiškolovanih slikara u Subotici. Rođen u si-romašnoj obitelji nadničara Antuna i praljeMarije, rođ. Štefković. Nakon četiri razre-da osnovne škole izučava soboslikarskiobrt i 1922. postaje majstor-obrtnik, um-jetnički soboslikar. U travnju 1925. listHírlap reklamira njegovu radnju za oslika-vanje i restauraciju crkava te umjetničkooslikavanje soba. Dobiva samostalne za-datke oslikavanja više kapela, a 1924. že-ljezničke stanice te javnost otad prati nje-gov rad. Dobiva stipendiju od grada Subo-tice te dvije godine uči slikarstvo u Beo-gradu, a zatim još dvije na bečkoj akade-miji. Postaje najvažnija osobnost na Izlož-bi bunjevačkih slikara u vestibilu subotič-ke Gradske kuće u studenom 1927. Uz 28radova nastalih u Beogradu, izlaže i 22djela nastala prije odlaska na školovanje,od kojih na mnogima dominiraju etnološkimotivi, prema kojima je imao sklonostizbog svojega podrijetla, ali i širih tenden-cija. Prvi je Bunjevac koji je počeo slikatisame Bunjevce i ruralne teme te je po tompostao prepoznatljiv. Subotički kolekcio-nar Jovan Milekić, osnivač Bačkog muze-ja, otvorenoga 1927., otkupio je nekolikoradova s Izložbe bunjevačkih slikara. Nataj je način Džavić dospio u zbirku čiji jelikovni fond nakon Drugoga svjetskoga ra-ta dijelom ušao u sastav umjetničkoga od-jela Gradskoga muzeja u Subotici. Surad-nja s Milekićem nastavila se i nakon Dža-vićeva odlaska u Beč, što dokazuje njiho-va korespondencija, koja je, kao dio Mile-kićeve dokumentacije, dospjela u MuzejVojvodine. Pred Božić 1931. Napló u član-ku Subotički Michelangelo izvještava osjednici gradske uprave na kojoj je Džavi-ćeva stipendija ukinuta samo šest mjeseciprije nego što je završio studij. Vratio se utrenutku kad je slikao s najviše nadahnućai umjetničke vještine (Salaš s đermom I-II,Portret mlade žene). U listopadu 1932. su-djeluje na Izložbi bačkih umjetnika u subo-tičkoj Gradskoj kući, a 3.-17. IX. 1933. uistom prostoru priređuje i samostalnu izlož-bu.

2

DŽANKUTARAN

Od 1933. sve se više ističe kao slikarpučkih motiva Bunjevaca, o čemu svjedo-če varijacije na temu bunjevačke svadbe(Zavičajna zbirka dr. Vinka Perčića, Grad-ski muzej Subotica) i slike Dove, Kraljice,Bunjevačko kolo. Priklonivši se ukusu i po-tražnji velikoga dijela stanovništva Suboti-ce, koji su dotad na zidove vješali uglav-nom religiozne slike, Džavić je otkrio no-vu tematsku mogućnost. Pritom takorećinamjerno ostavlja po strani tehničku vješti-nu i formalni izričaj koji je stekao na studi-ju kako bi jakim bojama široka spektraunio životno raspoloženje i pripitomiomnogobrojne likove stilizirajući ih u mani-ru naive. Njegova slika Kraljice bila je ve-oma popularna i kao reprodukcija čuvalase u mnogim kućama. Iako njegovo slikar-sko umijeće na tim slikama sve više uzmi-če, mnogi Subotičani i danas u njima pre-poznaju svoju etnološku prošlost. Maniranaive i folklora zastupljena je i na njego-vim slikama na stropu župne crkve u Sta-rom Žedniku, koje je izveo 1936. Geomet-rijski dekorirani okviri pokazuju nezabo-ravljenu vještinu njegova prvotnoga sobo-slikarskoga obrta. Iz uobičajenoga ikono-grafskoga programa izdvaja se slika kojaprikazuje Vično svitlo: na obasjani križ po-gled diže puk u bunjevačkoj nošnji. Spo-menute su slike, sa svojim pomalo primi-

tivnim, nevještim crtežom, toplom plavombojom i jednostavnošću, odraz zajedništvapučkoga duha i htijenja što ga je uspio rea-lizirati pri oslikavanju crkve, i to rukamanekoga od ovdašnjih, svojih majstora.

U godinama Drugoga svjetskoga rata,gladi i siromaštva Džaviću se gubi trag.Nakon rata svakodnevno prodaje svoje sli-ke u prvim dvorišnim vratima (»kapiji«)Rudićeve ulice. Te slike više nisu imaleumjetnički dah, na izložbama više nije su-djelovao. Kao da je već tada pao u zaborav.U povodu stogodišnjice njegova rođenjaGradski muzej u Subotici posvetio mu jestudijsku izložbu i katalog u Zavičajnoj ga-leriji dr. Vinka Perčića.Lit.: Džavić Márton templom festő vállalat,Hírlap, Szabadka, 11. IV. 1925.; J. Milekić, Slikar-stvo u oslobođenoj Subotici, Književni sever,11/1933, Subotica; B. Vojnić Hajduk, Podaci o li-kovnim umjetnicima i amaterima u Subotici, Ka-lendar Hrvatske riječi, Subotica, 1952; Hrvatskibiografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; T. Gajdos,Szabadka Képzőművészete, Szabadka, 1995; B.Duranci, Donacija dr Vinka Perčića – umetničkadela zavičajne zbirke, Subotica, 1996; O. KovačevNinkov, Umetnički soboslikar i slikar narodnihmotiva – Szobafestő művész és a népi témák festő-je, Subotica, 2000; O. Kovačev Ninkov, Umjetnič-ki soboslikar i slikar narodnih motiva Martin Dža-vić (1990.-1957.), Klasje naših ravni, 5-6/2002Subotica; O. Kovačev Ninkov, Dela iz Bačkogmuzeja dr. Jovana – Joce Milekića u fondu umet-ničkog odelenja Gradskog muzeja Subotica, Bač-ka galerija dr. J. Milekića, Subotica, 2007.

O. Kovačev-Ninkov

DŽEGA, vrsta ženske kape. Mladenke iudane žene nosile su je da bi pokrile kosuupletenu u punđu ili ispod marame. Sveča-nije džege izrađivane su od atlasa ili svile,a bile su vezene zlatnim ili srebrnim ve-zom, dok su za svakodnevnu uporabu prav-ljene od materijala koji se mogu često pra-ti i najčešće su bile crvene boje. Nosila senamaknuta na čelo tako da je pokrivala go-tovo svu kosu, a vezivala se sa stražnjestrane. U Bunjevaka je danas poznata samou somborskom kraju, gdje postoji i u noš-njama drugih naroda.Lit.: A. Čota, M. Šeremešić, Dukat ravnice, Som-bor, 2003.

M. Šeremešić i P. Skenderović

3

DŽINIĆ

Martin Džavić

DŽINIĆ (Džinićevi salaši), salaško nase-lje istočno od Sombora, 2 km od Kljajiće-va, dio širega salaškoga naselja Lenija.Smješteni su na veoma plodnoj i dobroocjednoj prapornoj (lesnoj) terasi nadmor-ske visine 91-93 metara. Premda je od pro-metnice Sombor-Kljajićevo udaljena samonekoliko stotina metara, ova skupina oddesetak salaša nije izravno povezana snjom, već okolnim seoskim putom.

Kada je 1749. Sombor dobio status slo-bodnoga kraljevskog grada, istočna grani-ca gradskoga teritorija dopirala je do Kr-njaje (danas Kljajićevo) i Čonoplje. Da bise oslobodili feudalne ovisnosti, više obi-telji iz tih sela, posebno Čonoplje, prešlo jena rubno područje teritorija slobodnogakraljevskoga grada Sombora i tu podiglosvoja staništa – salaše. Svi su oni pripadni-ci hrvatskoga naroda i katolici su, a kakoih je većina bila iz porodice Džinić, po nji-ma je salaško naselje i dobilo ime.Lit.: M. Beljanski, Ponovo o somborskim salaši-ma, Sombor, 1979.

M. Đanić

DŽINIĆ, Ilija (Čonoplja, 23. X. 1894. –Sombor, 19. VI. 1981.), pisac, kulturni dje-latnik. Sin Grge i majke Marije, rođ. Palić.

Osnovnu školu završio je u Čonoplji, aklasičnu gimnaziju upisao je i završio kodisusovaca u Kalači zahvaljujući stipendijikalačkoga nadbiskupa. Upisuje se zatim nabogosloviju u Kalači, ali iz zdravstvenihrazloga napušta studij i vraća se u rodnoselo. U Somboru je završio Učiteljsku ško-lu 1919. i iste je godine postavljen za bu-njevačkog učitelja rimokatoličke konfesio-nalne škole, a već 1920. imenovan je zaupravitelja državne osnovne škole u Čonop-lji. Tu je dužnost obavljao sve do travnja1942., kad su ga madžarske vlasti prisilnoposlale u mirovinu. Nakon toga preselio seu Sombor, gdje je živio do smrti.

U prosincu 1920. bio je pokretač i osni-vač Bunjevačke čitaonice, koja je poslijepreimenovana u Bunjevačku kasinu. Kaotajnik oduševljeno je pristupio radu pa jeveć 2. veljače 1921. održano prvo Velikobunjevačko prelo u Čonoplji, koje se kon-tinuirano održavalo do početka Drugogasvjetskog rata. Uspješno je organizirao idruge aktivnosti u društvu, a posebno radna osnivanju knjižnice te pripremanju iprikazivanju kazališnih predstava, čime jeznatno utjecao na podizanje razine kulture,prosvjete i nacionalne svijesti bunjevačko-ga puka. Osobno se angažirao na širenju

DŽINIĆ

4

Džinić (Džinićevi salaši)

publikacija Hrvatskoga književnog druš-tva sv. Jeronima iz Zagreba – u selu je uDruštvo uspio učlaniti oko 40 obitelji kojesu redovito primale njihova izdanja, kalen-dar Danicu i knjige.

Početkom 1920-ih počeo se baviti knji-ževnim i istraživačkim radom te prikuplja-njem povijesne građe. Najviše je pisao opovijesti Sombora i Čonoplje, o bunjevač-kim običajima te crtice i pripovijetke iz na-rodnoga života bunjevačko-šokačkih Hr-vata u Bačkoj. Pripovijetke i članke iz za-vičajne povijesti i narodnih običaja objav-ljivao je u Subotičkim novinama, Hrvat-skim novinama (Subotica), Danici (Som-bor), Somborskim novinama, Hrvatskomknjiževnom listu (Zagreb), a radio je i uuredništvu Naših novina u Somboru. Pisaoje u godišnjacima Subotička danica, Naškalendar (Sombor) i Katolički godišnjakHrvatskog književnog društva sv. Ćirila iMetoda (Zagreb). Napise o Čonoplji obja-vljivao je i u časopisima Kalangya (NoviSad) i Zbornik Matice srpske za društvenena-uke (Novi Sad). Sakupio je vrijednuzbirku bećaraca i narodnih izreka, koje jeotkupila Srpska akademija znanosti iumjetnosti.

Za života su mu tiskane samo dvijeknjige, i to u vlastitoj nakladi, prva u 85.godini, dvije godine prije smrti (Sombor –

Zombor : ime, naziv u svjetlu znanstvenogistraživanja, Sombor, 1979.), druga sljede-će godine (Čonoplja : kratak opis njenogpostanka, Sombor, 1980.). U rukopisu muje ostalo 20 naslova, na oko 1000 stranica,od čega su neki fragmenti tiskani. U zbirciod 11 pripovijedaka o uspomenama iz dje-tinjstva pod naslovom U kolarnici samo jejedna ostala u rukopisu, dok su ostale ob-javljivane u kalendaru Subotička danicapočevši od 1936. Napisao je i 4 igrokaza, ajedan je preveo na bunjevački. Većina jeigrokaza prikazana. Koristio se pseudoni-mima Rodoljub, Ili-nić, F, Svome Rodu-rad, R, Istoričar, R–b, Ajili, (Preljac), Ro-doljub sa sela, SIN. Osobni fond Ilije Dži-nića od 15 kutija pohranjen je u Povije-snom arhivu u Somboru. Dio građe i nje-govih rukopisa nalazi se i u obiteljskomposjedu.

Skupština općine Sombor dodijelilamu je 1968. Listopadsku nagradu gradaSombora »za iznimne zasluge na područjudugogodišnjeg prikupljanja građe i obradepojedinih problema naše zavičajne povije-sti«. U povodu dobivanja nagrade upravaKUD-a Vladimir Nazor iz Sombora odlu-čila je da se Ilija Džinić, kao prvi član Dru-štva koji je dobio Listopadsku nagradu,uvrsti na popis istaknutih članova Društva.Djela: Sombor – Zombor : ime, naziv u svjetluznanstvenog istraživanja, Sombor, 1979; Čonop-lja : kratak opis njenog postanka, Sombor, 1980.(potpuna bibliografija u: Đ. Lončar, Ilija Džinić,učitelj, pisac, kulturni djelatnik, Klasje naših rav-ni, 3-4/2004, Subotica).

Lit.: J. Lončarević, Ilija Džinić, Subotička danicaza 1972. godinu, Subotica, 1971; J. Lončarević,Prvijenac u 85 godini života, Hrvatska književnarevija »Marulić«, 1/1980, Zagreb; S. Beretić, InMemoriam – Ilija Džinić (1894-1981), Subotičkadanica : Kalendar za 1986. godinu, Subotica,1985; B. Gabrić, Ilija Džinić (1894-1981), Subo-tička danica : Kalendar za 1989. godinu, Suboti-ca, 1988; Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993; M. Beljanski, Šest vekova Čonoplje (1399-1987), Sombor, 1996; Đ. Lončar, Ilija Džinić, Su-botička danica (nova) : Kalendar za 2002. godinu,Subotica, 2001; Đ. Lončar, Ilija Džinić, učitelj,pisac, kulturni djelatnik, Klasje naših ravni,3-4/2004, Subotica.

Đ. Lončar

DŽINIĆ

5

Ilija Džinić

DŽINIĆ, Martin (Čonoplja, 2. VI. 1845.– ?), učitelj, kantor. U Dušnok je došao1875., gdje je upravljao školom. Svojim

savjesnim radom uzdigao se u red najbo-ljih učitelja u županiji i državi. Ujedno icrkveni kantor, bio je najbliži suradnik Ili-je Kujundžića dok je u Dušnoku bio kape-lan 1880.-83., a poslije i župnik 1894.-1918. Dušnočani su ga od milja zvali Mar-telja. Dobio je više visokih priznanja i od-ličja, a bio je poznat i kao »najizvrsnijikantor u ciloj biskupiji kalačkoj«. Njegovekćeri Olga i Ilka također su predavale u tojškoli.Lit.: M. Mandić, Zlatno doba dušnočkih Hrvata,Hrvatski kalendar 2001., Budimpešta, 2001.

M. Mandić

6

DŽINIĆ

Martin Džinić

ĐAČKO KRIŽARSKO BRATSTVO USUBOTICI, mjesna organizacija križar-skoga pokreta hrvatske katoličke mladežiu Subotici. Križari se u Subotici organizi-raju 1930., kad je utemeljen i sam pokret,a Đačko križarsko bratstvo osnovano jesredinom rujna 1935. O tom događaju Su-botičke novine u članku Đačko križarskobratstvo u Subotici pišu: »Odavno se osje-ćala potreba da se već jednom sakupi našađačka omladina. Momci – salašari i varo-šari – imaju svoja udruženja, djevojke,radnici. Ove se međutim godine osjetio jošpočetkom šk. god. snažan vapaj da nam sei đaci organiziraju. Skupilo ih se lijep brojdo 20 članova i dogovorili oni da se osnu-je Đačko križarsko bratstvo«. Za prve čel-nike Bratstva izabrani su vođa/predsjednikMiroslav Stemmer, učenik VIII. razreda,zamjenik vođe/dopredsjednik Franjo Ku-jundžić, učenik VII. razreda, tajnik KunSabo, učenik VI. razreda, i blagajnik Mir-ko Išpanović, učenik VII. razreda. Od1937. na čelu bratstva bio je Ljudevit La-lić, dok im je duhovnik bio Ivan Kujun-džić. Osim što sudjeluju u vjerskim prosla-vama (npr. ređenje osam mladih svećeni-ka, među kojima su bili i Aleksa Kokić teAlbe Vidaković) i ispunjavanju križarskihzadaća vezanih napose uz euharistijskaslavlja, članovi bratstva ujedno promičukršćanske kulturne vrednote, pa tako npr.za Uskrs 1938. organiziraju večer duhov-noga pjesništva.

Zbog unutarnjih neslaganja prijašnjeuprave s članstvom na skupštini 4. XII.1938. Đačko je križarsko bratstvo reorga-

nizirano te je izabrano novo vodstvo. Nanjegovo je čelu došao vođa Vojislav Pešut,s podvođom Petrom Kulićem i s tajnikomAntom Sekulićem, dok su Đačko križarskobratstvo nižeškolaca, koje je okupljaloučenike pučkih škola, predvodili iskusnikrižari višeškolci, pa je za predsjednikaizabran Ante Sekulić, a za duhovnika Fra-njo Vujković. U vodstvu bratstva od togase vremena osobito ističe tajnik Ante Se-kulić, pod čijim je vodstvom 12. II. 1939.u Subotičkoj matici održana Šenoina večeru povodu stogodišnjice rođenja toga hrvat-skoga pisca. O radu Đačkoga križarskogabratstva Subotičke novine od 17. II. pišu:»Izgleda da je Đačko križarsko bratstvoshvatilo svoj pravi poziv i dok druga našaudruženja priređuju prela, zabave i dajušaljive komade, dotle đaci priređuju kul-turne večeri, koje su toliko dotjerane da bise mogle davati i pred najelitnijom pub-likom.« Uspješnu priredbu održalo je i ulipnju 1939. prigodom promicanja ideje je-dinstva crkava, a subotičko je bratstvo su-djelovalo i u organizaciji Velikoga katolič-koga zborovanja u Somboru 5. i 6. VIII.1939., o čemu je u Subotičkim novinamapisao tajnik Ante Sekulić apostrofirajućiporuke biskupa Budanovića (»Preuzvišenizna da se treba boriti ali ‘boriti se u prvomredu treba omladina’«) te duhovnika brat-stva Ivana Kujundžića, koji je naglasio pot-rebu zajedničkoga organiziranja i rada hr-vatskih omladinskih društava kako bi sedostojno obilježila 1300. obljetnica pove-zanosti Hrvata s Rimom, ujedno preporu-čujući da Subotička matica postane centarokupljanja Katoličke akcije u Bačkoj.

7

Đ

Na novoj skupštini Đačkoga križarsko-ga bratstva višeškolaca 23. IX. 1939. zapredsjednika je potvrđen Vojislav Pešut,dok je za dopredsjednika biran Gustav Iv-ković, a za tajnika Mirko Horvat. Promje-ne su provedene i u vodstvu Đačkoga kri-žarskoga bratstva nižeškolaca, čije se član-stvo tijekom 1939. znatnije povećalo te je1. X. za njegova vođu ponovno izabranAnte Sekulić, dok su podvođe postali Aloj-zije Poljaković i Mirko Vidaković, učeniciVI. razreda. Križari višeškolci bili su me-đu nositeljima rada Bačkoga okružja kri-žara i aktivno su surađivali u izdavanjukrižarskoga časopisa Kolo mladeži. Tije-kom 1940. križari višeškolci i nižeškolciorganiziraju više kulturnih događaja, međukojima i proslavu dana Ivana Merza te ma-nifestaciju Dani hrvatske katoličke omla-dine u Somboru 15. IX. 1940., u sklopuproslave 1300. obljetnice povezanosti Hr-vata s Rimom, na kojoj je sudjelovalo oko1400 mladih iz cijele Bačke. Tom je prigo-dom donesena tzv. Somborska rezolucija,u čijih se pet točaka ističe vjernost hrvat-ske omladine u Bačkoj rimskom papi i hr-vatskom narodu.

Zbog odlaska vodećih članova bratstvana studij u Zagreb (Ante Sekulić, JosipKujundžić, Marko Ostrogonac i VojislavPešut), na skupštini 5. X. 1940. u novu suupravu izabrani Gustav Ivković kao pred-sjednik, Marko Lipozenčić kao dopred-sjednik i Franjo Malagurski kao tajnik. Ouspješnom radu bratstva svjedoči i to što jenakon dolaska u Zagreb Ante Sekulić ime-novan referentom za tisak unutar Velikogakrižarskoga bratstva. Aktivnosti križaraprekidaju se nakon uspostave madžarskevlasti u Bačkoj u travnju 1941., no manjaskupina studenata u Zagrebu nastavlja dje-lovanje u otežanim ratnim prilikama. S us-postavom komunističke vlasti 1944. člano-vi su križarskih organizacija progonjeni,više njih bilo je i kazneno osuđeno, a cije-la je organizacija sa svim podružnicama uBačkoj do 1948. bila trajno raspuštena.Lit.: Danica. Kalendar za Bunjevce i Šokce, Subo-tica, 1919-1941; Subotičke novine, 1925-1941;Hrvatske novine, Subotica, 1927-1929; B. Nagy,Hrvatsko križarstvo : pregled osnivanja, razvoja i

obnove križarske katoličke organizacije u Hrvat-skoj, Zagreb, 1995; J. Krišto; Hrvatski katoličkipokret (1903.-1945.), Zagreb, 2004; L. I. Krmpo-tić, Od sokolstva do križarstva u Bačkoj (1919.-1941.), Glasnik Pučke kasine, Subotica, 7-8/2005– 7/2006, Subotica; K. Bušić, Društveno, kulturnoi političko organiziranje bačkih Hrvata-Bunjeva-ca 1918.-1941. : uloga bunjevačke elite u procesunacionalne integracije i modernizacije hrvatskezajednice u Bačkoj, magistarski rad, Filozofski fa-kultet u Zagrebu, 2005.

K. Bušić

ĐAČKO KRIŽARSKO SESTRINSTVOU SUBOTICI, mjesna organizacija žen-skoga ogranka križarskoga pokreta hrvat-ske katoličke mladeži u Subotici. Križari-ce su u Subotici počele djelovati već1930., iste godine kad je pokret utemeljen,a Đačko križarsko sestrinstvo osnovano je18. IV. 1937. reorganizacijom dotadašnje-ga Križarskoga sestrinstva Bunjevaka uSubotici, čija je predsjednica bila TonaKujundžić. U prvo vodstvo višeškolakaizabrane su Ruža Martinović, učenica VIII.razreda, za predsjednicu te za tajnicu JulkaOrčić, učenica V. razreda. Uz njih su po-kretačice rada bile Zdenka Zorec, KataSič, Magda Horvacki, Jelka Dominis, Fra-njica Dulić, Mira Stemmer i Marija Tenji.O tom su događaju izvijestile Subotičkenovine u članku Križarska svečanost: »Unedjelju 18. travnja subotička javnost bilaje svjedokom rijetko svečanih časova na-šeg križarskog sestrinstva. Tog dana su semlade idealne srednjoškolke kao članicekrižarstva prvi put zavjerile Bogu i svombarjaku sa bijelim križem da će vazda osta-ti vjerne svojoj vjeri, narodu i svojim uzvi-šenim idealima.« Duhovnik sestrinstva bioje Andrija Moullion. Od 1939. predsjedni-ca je bila Julka Orčić, tajnica Zorica Mr-ljak, a blagajnica Klara Bibić, dok je zaduhovnika đaka križara i križarica 1939.biskup Lajčo Budanović imenovao IvanaKujundžića. Križarice su, skupa s mladimsubotičkim križarima, sudjelovale u mno-gim aktivnostima, poput organiziranja kri-žarskih tečajeva te kulturnih manifestacija(proslava 1300. obljetnice pokrštenja Hr-vata, velika proslava Krista Kralja 1939. iDan hrvatske katoličke omladine u Som-boru 15. IX. 1940.). Članice sestrinstva su-

8

ĐAČKO KRIŽARSKO BRATSTVO

djeluju i u izdavanju časopisa Kolo mlade-ži. Uz navedene, među najistaknutijim čla-nicama bile su i Stana Križanović, KataČović, Maja Katanec, Kata Pavluković,Irena Kovač, Matilda Milanković, MarijaMrljak i dr.

O radu Đačkoga križarskoga sestrin-stva sačuvano je veoma malo podataka, alije njegova sudbina bila ista kao sudbinaĐačkoga križarskoga bratstva: djelatnost jezamrla za vrijeme madžarske vlasti u Dru-gom svjetskom ratu, dok su komunističkevlasti progonile križarice, neke od njih ikazneno osudile, i na kraju zabranile nji-hov rad.Lit.: Subotičke novine 1937.-1941.; L. I. Krmpotić,Od sokolstva do križarstva u Bačkoj 1918.-1941.(rukopis); K. Bušić, Društveno, kulturno i politič-ko organiziranje bačkih Hrvata-Bunjevaca 1918.-1941. : uloga bunjevačke elite u procesu nacional-ne integracije i modernizacije hrvatske zajednice uBačkoj, magistarski rad, Filozofski fakultet u Zag-rebu, 2005.

K. Bušić

ĐAKOVO, grad u Slavoniji, 37 km jugo-zapadno od Osijeka, 20.912 st. (2001.),središte plodne okolice – Đakovštine. Tr-govište je poljoprivrednim proizvodima,ima ergelu lipicanaca, razvijene su u njemudrvna, kovinska i dr. industrijske grane, aod 1967. organizira se i folklorni festivalĐakovački vezovi, na kojem tradicionalnosudjeluju i hrvatske kulturne udruge izBačke.

Područje Đakova bilo je naseljeno upretpovijesno i rimsko doba, a pod ime-nom Dyaco spominje se 1244. u darovniciBele IV. Herceg Koloman 1238. darovaoga je bosanskomu biskupu Ponsi, koji je,zbog nestabilnih prilika u Bosni, u Đakovoprivremeno preselio sjedište Bosanske bi-skupije. God. 1349. postalo je njezinimstalnim sjedištem. Nakon povlačenja Tura-ka obnavlja se biskupijsko vlastelinstvo.Ujedinjenjem Bosanske i Srijemske bisku-pije 1773. nastala je Bosansko-srijemskabiskupija, koja se od 1963. zove Đakovač-ka i Srijemska biskupija. Najpoznatiji đa-kovački biskup J. J. Strossmayer dao je po-dići monumentalnu katedralu u neoroma-ničkom stilu 1866.-82.

U zgradi nekadašnjega franjevačkogasamostana 1806. otvoreno je bogoslovnosjemenište i utemeljen studij teologije, nakojem je najprije pokrenuta nastava filozo-fije, koju su pohađali svećenički kandidatii svjetovni đaci iz Slavonije i drugih kraje-va, npr. iz južne Ugarske. God. 1913. iz-građena je nova zgrada sjemeništa, koja idanas postoji, dotadašnji filozofsko-teolo-ški studij 1931. produljen je na pet godina,a škola je dobila ime Visoka bogoslovnaškola. Poslije 1970-ih postupno se uređujepo uzoru na Katolički bogoslovni fakultetu Zagrebu te mu je i pridružena 1987. Spovratkom Katoličkoga bogoslovnoga fa-kulteta u Zagrebu u okvir Sveučilišta uZagrebu nakon demokratskih promjena uHrvatskoj, Visoka bogoslovna škola 1994.mijenja naziv u Teologija u Đakovu, prila-gođava svoj program i ustroj civilnim pro-pisima te dobiva novu zgradu. God. 2005.Teologija u Đakovu uzdignuta je na razinuKatoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đa-kovu u sastavu Sveučilišta Josipa JurjaStrossmayera u Osijeku.

Osim što su pojedini Hrvati iz južneUgarske svojedobno odlazili na školovanjeu Đakovo (primjerice, Mara Malagurski),poslije stvaranja jugoslavenske državeovamo dolaze i svećenički kandidati. Na-ime, nakon oduzimanja župa od franjevacasredinom XVIII. st. i njihova uključivanjau Kalačko-bačku nadbiskupiju, Kalača po-staje središtem izobrazbe svećenika Hrvatas područje Bačke, no tamošnje su sjemeni-šte i bogoslovija imali i snažnu ulogu uprocesu madžarizacije, jer su budući sve-ćenici odgajani u madžarskom duhu, koje-mu su se samo rijetki uspjeli oduprijeti. Udoba Jugoslavije svećenički kandidati spodručja jugoslavenskoga dijela Bačke po-činju odlaziti na izobrazbu u katoličke cent-re u BiH i u Hrvatsku, među kojima i uĐakovo. Tako su hrvatski svećenici školo-vani u Đakovu postali značajnim čimbeni-kom integracije bačkih Bunjevaca i Šokacau hrvatsku naciju u XX. stoljeću, unatočtome što je najveći broj hrvatskih svećeni-ka iz vojvođanskog dijela Bačke od 1918.naobrazbu stjecao u zagrebačkim centrima.

9

ĐAKOVO

Lit.: B. Skenderović [S. Bačić], Formiranje nacio-nalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj, Marulić,3/1998, Zagreb; Opći religijski leksikon, Zagreb,2002.

S. Bačić

ĐANIĆ, Jelisaveta, udana Mandarić(Sombor, 12. I. 1944.), atletičarka. KćiMarijana i Terezije, rođ. Beretić. Osnovnui srednju učiteljsku školu završila je uSomboru, a na Fakultetu za tjelesnu kultu-ru u Novom Sadu diplomirala je 1975.Atletikom se počela baviti 1962. u som-borskom Atletskom klubu Maraton, za ko-ji će nastupati do kraja svoje sportske kari-jere 1970.

Kao članica štafete 4 x 100 m 1964. bi-la je državna prvakinja, a državna rekor-derka na 60 m s rezultatom 7,3 s. Bila je irekorderka Srbije na 100 m (11,8 s). Za re-prezentaciju Jugoslavije nastupala je 13puta od 1964. do 1970. Sudionica je 6 Bal-kanijada: 1964. u Bukureštu (zlatna meda-lja u štafeti 4 x 100 m, šesto mjesto na 200m); 1965. u Ateni (zlatna medalja u štafeti4 x 100 m); 1966. u Sarajevu (srebrna me-dalja u štafeti 4 x 100 m i srebrna medaljana 200 m); 1967. u Istanbulu (zlatna meda-lja u štafeti 4 x 100 m, četvrto mjesto na200 m); 1968. u Ateni (zlatna medalja uštafeti 4 x 100 m); i 1969. u Sofiji (zlatnamedalja u štafeti 4 x 100 m). Sudjelovalaje na dva kupa Europe: 1965. u Konstanţi(Rumunjska), gdje je u štafeti 4 x 100 mosvojila četvrto mjesto, a na 100 m bila ješesta; 1967. u Wupertalu (SR Njemačka) uštafeti 4 x 100 m zauzima peto, a na 100 mponovno šesto mjesto. Na međunarodnomatletskom mitingu u Bariju (Italija) 1967.osvaja zlatnu na 200 m, a 1969. brončanumedalju na 100 m.

Nakon udaje 1973. mijenja prezime uMandarić i seli se u Kanjižu, gdje predajetjelesni odgoj u jednoj školi. Budući da uKanjiži nije postojao atletski klub, sa sup-rugom 1978. osniva AK Partizan, gdje dodanas radi kao trenerica. God. 1991. uAteni je na Balkanskom prvenstvu za vete-rane osvojila prvo mjesto na 100 m. Odli-kovana je Ordenom zasluga za narod sasrebrnim zracima 1965., dobitnica je nag-

rade Pro urbe Općine Kanjiža 2006., aproglašena je i trenerom godine u Kanjižiza 2006.Lit.: M. Vranić (ur.), Fizička kultura i sport u Voj-vodini 1945-1975, Subotica, 1975; D. Kolundžija,Leksikon somborskog sporta, Sombor, 1990.

P. Skenderović

ĐANIĆ, Matija – Mata (Bački Monoštor,5. I. 1929.), profesor, pedagoški savjetnik,kulturni djelatnik. Otac Stipan i majka Ka-tica, rođ. Periškić, rano su umrli te ga uSomboru posvaja Jaga Pašalić, rođ. Lišče-vić. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao jei završio u Somboru. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Beogradu dip-lomirao je 1954. Nakon toga zaposlio sekao profesor u gimnaziji u Somboru, gdjeje 1961.-63. bio i direktor. God. 1968. pre-lazi u Međuopćinski prosvjetno-pedagoškizavod (MPPZ) u Somboru na mjesto pro-svjetnoga savjetnika, odakle je prisilnoumirovljen 13. XI. 1991.

Poslijediplomski studij pohađao je naPrirodoslovno-matematičkom fakultetu uBeogradu, gdje je 1971. obranio tezuDnevne migracije stanovništva premaSomboru i Apatinu i njihove socio-eko-nomske posljedice, koja je tiskana u Som-boru sljedeće godine. Znanstveni rad Mor-fologija Sombora objavljen je u Zbornikuza prirodne nauke Matice srpske u NovomSadu 1966. Bio je suradnik drugoga izda-nja Enciklopedije Jugoslavije s prilozimao bačkim naseljima iz somborske okolice(Apatin, Bački Monoštor, Bezdan, Bogo-jevo i Čonoplja). U časopisu za geografskadidaktička i metodološka pitanja Globusobjavio je više članaka, među kojima se is-tiče Putovanje geografa Vojvodine u zem-lje monsunske Azije 1979. Rezultate svo-jih metodičko-pedagoških istraživanja pub-licirao je u listu Zajednice zavoda SrbijeRevija obrazovanja (Beograd, 1980.) tečasopisu Školski život (Subotica 1964.), aredovito je objavljivao i u Zborniku rado-va MPPZ u Somboru. Autor je i posebnihpriručnika namijenjenim nastavnicima, azapaženi su mu radovi vezani za organizi-ranje nastave u školi u prirodi u sve tri ve-like prirodne regije bivše Jugoslavije: pri-morskoj, planinskoj i ravničarskoj.

ĐAKOVO

10

Bio je predsjednik stručnoga aktivaprosvjetnih savjetnika za geografiju u Voj-vodini, predsjednik u povjerenstvu za po-laganje stručnoga ispita profesora i nastav-nika, član redakcijske skupine Pedagoško-ga zavoda Vojvodine za izradu programageografije, član predsjedništva PokretaZnanost mladima Vojvodine, recenzentudžbenika, radnih bilježnica i kontrolnihzadaća za geografiju Vojvodine i sl., kao ičlan Savjeta za prosvjetu, Savjeta Grad-skoga muzeja, Učiteljske škole i Pedago-ške akademije u Somboru, predsjednikSkupštine Zajednice obrazovanja, pred-sjednik SIZ-a za kulturu i dr.

Dobitnik je Plakete za izniman rad ipostignute rezultate u nastavi i znanostiDruštva geografa Vojvodine; Novembar-ske nagrade SIZ-a za obrazovanje i odgojSombora za 1979.; Spomen-plakete Srp-skoga geografskoga društva 1980.; Savez-ne plakete Narodne tehnike Jugoslavije –Plakete nauka mladima. Prosvjetni savjetVojvodine dodijelio mu je zvanje pedago-škoga savjetnika.

U Hrvatskom kulturno-umjetničkomdruštvu Vladimir Nazor u Somboru član jeUpravnog odbora te glavni i odgovorniurednik lista Miroljub. Surađuje u Hrvat-skoj riječi, a povremeno objavljuje i uSomborskim novinama.Djelo: Dnevne migracije stanovništva prema Som-boru i Apatinu i njihove socio-ekonomske posledi-ce, Sombor, 1972.

Lit.: Hrvatska riječ, br. 199, Subotica, 2006.S. Jukić

ĐANIĆ, Stipan (Sombor, 20. VII. 1953. –Sombor, 27. II. 1993.), atletičar. Sin Marija-na i Terezije, rođ. Beretić. Osnovu školu igimnaziju završio je u Somboru. Od svojedesete godine trenira skok s motkom i trča-nje s preponama u Atletskom klubu Rad-nički iz Sombora. Nakon odlaska na studijna Prometni fakultet u Beogradu 1972.prelazi u AK Partizan iz Beograda. Bio jeomladinski državni prvak u skoku s mot-kom 1971. i 1974., a nastupao je i za omla-dinsku reprezentaciju Jugoslavije u toj dis-ciplini. Nakon studija vratio se u Sombor,gdje je radio kao profesor u Tehničkoj školi.

Lit.: D. Kolundžija, Leksikon somborskog sporta,Sombor, 1990.

P. Skenderović

ĐANIĆ, Vladimir (Našice, 11. VII. 1923.– Split, 5. IX. 1971.), revolucionar, politič-ki djelatnik. Između dvaju svjetskih ratovadoselio se u Suboticu radi pronalaženjaposla te se upošljava kao krojač. Kao članSaveza komunističke omladine Jugoslavi-je (SKOJ), za vrijeme Drugoga svjetskogarata pristupio je partizanskomu pokretu ot-pora. Nakon rata u Subotici obnaša visokepolitičke i društvene dužnosti. Od 1944.do 1945. član je Mjesnoga komiteta Ko-munističke partije, a od 1945. Okružnogakomiteta SKOJ-a. Sljedeće godine izabranje za organizacijskoga tajnika Okružnogakomiteta SKOJ-a, a 1947. za tajnika Grad-skoga komiteta SKOJ-a. Od 1950. obnašadužnost predsjednika Sreskoga sindikalno-ga vijeća, a od 1957. do 1958. potpredsjed-nik je Sreskoga narodnoga odbora. Počet-kom 1960-ih u Beogradu završava Visokuškolu političkih znanosti. Od 1963. organi-zacijski je tajnik Sreskoga komiteta Save-za komunista, a sljedeće je godine izabranza njegova političkoga tajnika. Bio je članCentralnoga komiteta SK Srbije i Pokra-jinskoga komiteta SK Vojvodine te sudio-nik IV., VI. i VIII. kongresa SK Jugoslavi-je i V. kongresa SK Srbije. Bio je i pred-sjednik Skupštinskoga odbora SAP Vojvo-dine. Za svoj je rad bio dobitnik više pri-znanja i odličja.Lit.: Subotičke novine, Subotica, 10. IX. 1971.

G. Bačlija

ĐELMIŠ, plemićka porodica. Za vojnezasluge u borbama protiv Turaka LeopoldI. je 31. III. 1699. u Laxenburgu pokrajBeča dodijelio plemićki list i grbovnicusubotičkomu potkapetanu Petru i njegovojsupruzi Stanki, njegovu bratu Jakovu i sup-ruzi mu Olivi te njihovim zakonitim po-tomcima. U Bačkoj županiji plemstvo jeproglašeno na Velikoj županijskoj skupšti-ni 29. I. 1791. Na popisu iz 1841. zabilje-ženo je 16 članova te porodice u Bačkoj. Uprošlosti su među njezinim najistaknutijimčlanovima bili i Nikola, narodni tribun

ĐELMIŠ

11

(tribunus plebis) i čelnik subotičke Izabra-ne općine 1834.-44., te Geron, odvjetnik ipotkraj XIX. st. glavni ravnatelj Subotičkeosnovne štedionice d.d. Potomci porodicežive u Subotici.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, 1-2, Szabadka, 1888-92; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M. Szluha, Bács-Bod-rog vármegye családjai, Budapest, 2002.

S. Bačić

ĐELMIŠ, Angela (Subotica, 5. XI. 1975.),košarkašica. Kći Antuna i Marije, rođ. Li-liom. Osnovnu i srednju školu završila je urodnom gradu. God. 1985. počela je poha-đati pionirsku školu Ženskoga košarkaško-ga kluba Spartak u Subotici, a već 1987.,kao članica kadetske ekipe kluba, osvajadrugo mjesto na prvenstvu Jugoslavije zakadetkinje. Kao glavna nositeljica igre,imala je velike zasluge za ulazak ŽKKSpartak u prvu ligu 1993./94., što je bionajveći uspjeh kluba u povijesti. Za Spar-tak je postigla preko 1.000 koševa, zasluž-na je za nastup kluba u dva finalna turniraKupa SR Jugoslavije, i u play-off ekipnogprvenstva SRJ. Bila je proglašena najbo-ljim sportašem Subotice u 1996. godini.Za jugoslavensku reprezentaciju odigralaje 40-ak utakmica, a kao državna reprezen-tativka sudjelovala je i na Univerzijadi uFukuoki (Japan) 1995. Od 1999. sportskuje karijeru nastavila u Madžarskoj (MKBEuroleasing, Sopron; Szolnoki NKK,Szolnok; DKSK, Miskolc; BSE-ESMA,Budimpešta), gdje i danas aktivno igra.

Lit.: Ž. Inić, 50 takmičarskih sezona ŽKK »Spar-tak«, Subotica, 1996.

P. Skenderović

ĐELMIŠ, Gavro (Subotica, 15. I. 1882. –Subotica, 13. XI. 1962.), političar, novin-ski urednik, trgovac. Sin Luke i Borbale,rođ. Agocs. U vrijeme raspada Austro-Ugarske bio je član Bunjevačko-srpskoganarodnoga odbora u Subotici i sudionikVelike narodne skupštine u Novom Sadu25. XII. 1918. Poslije je član i zastupničkikandidat Demokratske stranke u Subotici,koja je pred parlamentarne izbore 1920.,boreći se za glasove subotičkih Bunjevaca,1. VIII. 1920. pokrenula stranačko glasilo»za puk« Narodna rič, čiji je bio i odgo-vorni urednik. U pristupnom članku »Po-zdrav bunjevačkom narodu« traži energič-no i radikalno provođenje agrarne reformei takav rad vlade kojim bi se osigurao »pri-stojan opstanak svakog člana bunjevačkogplemena, naročito njegovog ratarskog sta-leža.« Kao odgovorni urednik većinu jetekstova u ovim novinama, koje su izlaziletijekom 1920., pisao osobno. Protivio seokupljanju Bunjevaca u posebnu Bunje-vačko-šokačku stranku, smatrajući da regi-onalna stranka neće moći osigurati dovolj-nu zastupljenost Bunjevaca u državnomparlamentu. Propagirajući stavove Demo-kratske stranke, navodi: »U ovoj partajimožemo ostati i dalje Bunjevci i virni si-novi katoličke crkve, jer ovde ne samo, danam neće niko dirat naše bunjevačke inte-rese, nego baš naprotiv branit će to ne sa-mo ono nekoliko naših ljudi, koje mi iza-beremo, nego svi članovi te najveće para-taje u našoj državi.« U svojim tekstovimačesto je napadao vodstvo Bunjevačko-šo-kačke stranke: Blaška Rajića, Stipana Voj-nića Tunića i Josipa Vukovića – Đidu kaoosobe koje rade protiv jugoslavenskogazajedništva i sloge.

Nakon prestanka izlaženja Narodne ri-či 20. XI. 1920., pred same izbore za Kon-stituantu, postupno biva potisnut u stranci.U kasnijem razdoblju središnje vlasti u Be-ogradu u više su ga navrata imenovale začlana gradskoga predstavničkoga tijela –Proširenoga senata. Za vrijeme Drugoga

12

ĐELMIŠ

Grb plemićkeporodice Đelmiš

svjetskoga rata bio je u policijskoj eviden-ciji zbog sudjelovanja u događajima 1918.Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:19.080. Gim-nazija »Moša Pijade« – Subotica (1852-1977),Glavna knjiga učenika 1909/10, IIa; F:47. Grad-sko poglavarstvo Subotica (1918-1941), I32/1920; F:176.15. Zbirka materijala o radničkomi narodnooslobodilačkom pokretu – Subotica(1903-1989).

Lit.: Narodna rič, br. 1, 8, Subotica, 1920; J. Šok-čić, Subotica pre i posle oslobođenja, Subotica,1934; D. Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941, Novi Sad, 1983.

M. Bara i S. Mačković

ĐELMIŠ, Gavro (Subotica, 1. II. 1932. –Subotica, 10. V. 1990.), atletičar. Sin Gav-re i Margite, rođ. Nađ. Osnovnu i srednjuškolu završio je u Subotici. U ranoj mlado-sti počeo se baviti sportom, no s dolaskomu Atletski klub Spartak (tada među najbo-ljim klubovima u zemlji), ostvario je kaoatletičar najveće rezultate. Na državnomprvenstvu 1950. osvojio je treće mjesto ibrončanu medalju u disciplini 3000 m svremenom 9:45,6, a 1952. na državnomprvenstvu u disciplini kros također zauzi-ma treće mjesto. Cijelu sportsku karijeruproveo je u AK Spartak, a radni vijek u su-botičkoj tvornici namještaja Budućnost,gdje je radio kao konstruktor-crtač.Lit.: V. Ilić (ur.), Pedeset godina atletike »Sparta-ka« (1945-1995), Subotica, 1995.

P. Skenderović

ĐELMIŠ, Josip (Subotica, 18. IV. 1947.),liječnik, sveučilišni profesor. Sin Karla iViktorije, rođ. Zelić. Osnovnu školu zavr-šio je u Subotici, a gimnaziju u Zagrebu.Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u

Zagrebu 1971. Specijalizaciju iz ginekolo-gije i opstetricije obavljao je i specijalistič-ki ispit položio 1977. na Klinici za gineko-logiju i opstetriciju u Zagrebu. Od 1976.do 1978. na zagrebačkom Medicinskomfakultetu pohađa i poslijediplomski studijiz medicinske citologije, koji završavaobranom magistarskoga rada Virusne pro-mjene na stanicama pločastoga epitela upopulaciji radnica i poljoprivrednica.Doktorsku disertaciju Elektroencefalo-grafske promjene u fetusu tijekom porodaobranio je 1984. na istom fakultetu, gdje jeposlije završio i poslijediplomske studijeperinatologije i neonatalogije te dijabeto-logije.

Nakon položenoga specijalističkoga is-pita radio je najprije u Općoj bolnici u Su-botici, gdje je bio voditelj Odjela konzer-vativne ginekologije 1979.-82. U Kliniciza ženske bolesti i porode u Zagrebu od1982. radi kao asistent na Odjelu patologi-je trudnoće u Zavodu za perinatalnu medi-cinu. Od 1992. do 1994. pročelnik je Odje-la rađaonice, od 1994. voditelj Odjela pa-tologije trudnoće I, kratko vrijeme tijekom1998. bio je vršitelj dužnosti predstojnikaKlinike za ženske bolesti i porode, a od2003. pročelnik je Referentnoga centra zadijabetes u trudnoći Ministarstva zdrav-stva.

Za asistenta na Katedri za ginekologijui opstetriciju Medicinskoga fakulteta u Zag-rebu izabran je 1985., za docenta za pred-met Ginekologija i opstetricija 1989., a uzvanje izvanrednoga profesora 1994. Osimu dodiplomskoj studentskoj nastavi, preda-je i na poslijediplomskim studijima (Peri-natologija i neonatologija, Ultrazvuk u kli-

13

ĐELMIŠ

Iz policijskog dosjea Gavre Đelmiša

ničkoj medicini, Dijabetologija, Zaštitadjece i materinstva), voditelj je kolegijaDijabetes i trudnoća na poslijediplomskomstudiju dijabetologije, a na znanstvenomposlijediplomskom studiju kolegijâ Nutri-tivna i respiracijska funkcija posteljice,rast fetusa i fetalna endokrinologija te Di-jabetes i trudnoća. U nekoliko navrata kaogostujući docent boravio je na sveučilištuBrown u Providenceu (Rhode Island,SAD).

Znanstvenim i istraživačkim radom po-čeo se baviti još u doba službovanja u Su-botici, a posebice nakon dolaska u Klinikuu Zagrebu. U suautorstvu i samostalno ob-javio je više od 250 znanstvenih i stručnihradova u hrvatskim i inozemnim časopisi-ma (Acta medica Croatica, Collegium an-tropologicum, Croatian medical journal,Diabetologia Croatica, Gynaecologia etperinatologia, Jugoslavenska ginekologijai perinatologija, Liječnički vjesnik, Medi-cina, Medicinski anali, Periodicum biolo-gorum, Journal of Perinatal Medicine,Medicinski pregled, Zentralblatt fürGynäkologie i dr.). Napisao je 48 poglav-lja objavljenih u udžbenicima za dodip-lomsku i poslijediplomsku nastavu, ure-dio 11 knjiga, jedan tematski broj časopisaActa Medica Croatica i jednu skriptu tenapisao priručnike Fiziologija poroda (nahrvatskom i engleskom) i Devet čarobnihmjeseci. Član je uredništva časopisa ActaMedica Croatica i Gynaecologia et Peri-natologia.

Sudjelovao je u organizaciji više znan-stvenih i stručnih skupova: Perinatalnihdana – godišnjih sastanaka Hrvatskogadruštva za perinatalnu medicinu; hrvatskihkongresa perinatalne medicine; sastanakastručnjaka za perinatalnu medicinu zajed-nice Alpe-Adria održavanih u Hrvatskoj.Organizirao je XXXI. godišnji sastanakradne skupine za dijabetes u trudnoći u li-stopadu 1999. na Brijunima; od 2000. do2004. organizirao je 9 tečajeva stalnogamedicinskoga usavršavanja liječnika 1. ka-tegorije na Medicinskom fakultetu u Zag-rebu.

Član je Hrvatskoga liječničkoga zbora,Hrvatskoga društva ginekologa i opstetri-

čara, Hrvatskoga društva za perinatalnumedicinu, Hrvatskoga dijabetološkogadruštva, Europskoga društva za perinatal-nu medicinu, Međunarodne radne skupineistraživača placente, Europske radne sku-pine za istraživanje dijabetesa u trudnoći,Američke udruge za dijabetes (ADA) iNjujorške akademije znanosti. Član je rad-ne skupine OBSQUID Svjetske zdravstve-ne organizacije i Europske radne skupineza dijabetes u trudnoći. Dobitnik je prizna-nja Hrvatskoga liječničkoga zbora i Hrvat-skoga društva za perinatalnu medicinu1999.Izbor iz djela: Trudnoća nakon konizacije cervik-sa, Zagreb, 1994; Mali leksikon trudnoće : devetčarobnih mjeseci, Zagreb, 1997; Acidobazna ho-meostaza, oksigenacija djeteta, hipoksija, acido-za, Zagreb, 1998; Neurološke bolesti u trudnoći(suurednik), Zagreb, 1998 (Zagreb, 2002); Trom-boembolijska bolest, Zagreb, 1998; Gestacijski di-jabetes, Zagreb, 2002; Dijabetes u trudnoći (su-urednik), Zagreb, 2002; Hipertenzija u trudnoći(suurednik), Zagreb, 2002 (Beograd, 2005); Fetal-ni alkoholni sindrom, Zagreb, 2003; Akutne kom-plikacije preeklampsije, Zagreb, 2003; Hitna sta-nja u ginekologiji i porodništvu (suurednik), Zag-reb, 2003; Lijekovi u trudnoći i laktaciji (suured-nik), Zagreb, 2004; Bolesti štitnjače u trudnoći(suurednik), Zagreb, 2004; Hitna stanja u gineko-logiji i opstetriciji (suurednik), Beograd, 2005;Diabetology of pregnancy (suurednik), Basel,2005; Suvremeno vođenje porođaja, Beograd,2005.

E. Libman

ĐELMIŠ, Julka, udana Sekulić (Suboti-ca, 1. VIII. 1907. – Subotica, 7. IV. 1975.),skupljačica narodnih pjesama i pripov-jedaka, odvjetnica. Kći Gavre, političarai novinskog urednika, i Agote rođ. Miha-ljević. Između dvaju svjetskih ratova sku-pila je i zapisala je veći broj bunjevačkihnarodnih pjesama i pripovjedaka, koje suobjavljene u subotičkim književnim ča-sopisima Književni sever i Bunjevačko ko-lo. Kraljičke pjesme objavila je i u dvjemazbirkama što ih je priredio Milivoje Kne-žević, urednik Književnoga severa (Bunje-vačke narodne pesme : kraljičke, Subotica,1930; O Bunjevcima : drugi deo, Subotica,1930.). Pravni je fakultet završila u Subo-tici. Bila je odvjetnica u Subotici od 1945.do odlaska u mirovinu 1969., osim u raz-

14

ĐELMIŠ

doblju 1948.-50., kad je, kao politički ne-podobna za odvjetništvo, radila u jednojmjesnoj državnoj poljoprivrednoj tvrtki.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); 75 godina Advokatskekomore Vojvodine (1921-1996), Novi Sad, 1996;E. Bažant, N. Bašić Palković, Književni sever(1925-1935) : Bibliografija, Beograd, 1999; G.Kiss, E. Bažant, K. Čeliković, Subotička biblio-grafija, sv. 3, 1918-1944, 1. dio, Subotica, 2003.

N. Zelić

ĐELMIŠ, Luka (Gyelmis, Lukács) (Su-botica, 28. IX. 1899. – Budimpešta, 25. IV.1979.), slikar. Sin je Stipana i Marije, rođ.Nimčević. Studirao je na Akademiji likov-nih umjetnosti u Budimpešti kod profesoraGyule Rudnaya 1924.-26., a zatim u Firen-ci na tamošnjoj Akademiji lijepih umjetno-sti. Boravio je u Italiji više od desetljeća,priredio nekoliko samostalnih izložbi, su-djelovao na XX. bijenalu u Veneciji 1936.u talijanskom paviljonu. Nakon toga živioje i radio u Budimpešti. U Subotici je prviput izlagao 1932. na izložbi Bački umjetni-ci u organizaciji dr. Jovana Milekića. Uprosincu 1941. na izložbi umjetnika u No-vom Sadu dobiva srebrnu medalju.

Nakon Drugoga svjetskoga rata sudje-lovao je na svim važnijim izložbama u Bu-dimpešti. Prvu i jedinu samostalnu izložbu

u Subotici priredila mu je Zavičajna gale-rija Gradskoga muzeja u prosincu 1969.Razvijao se mirno, u početku pod suge-stivnim Rudnayevim utjecajem, no poslijestječe samosvojnu poetiku. Najčešće je sli-kao mrtve prirode objedinjene u blage ni-janse smeđih pastoznih namaza, zelenilomnatopljene predjele ili pak »marine« oba-sjane ljubičastom izmaglicom, koje jestvarao posljednjih godina u crnogorskomprimorju.Lit.: Művészeti Lexikon, 2, Budapest, 1966; Kata-log izložbe Lukács Gyelmis u Gradskom muzeju,Subotica, 1969; T. Gajdos, Szabadka képző-művészete, Subotica, 1995.

B. Duranci

ĐERMA (tur. germek: protegnuti, ispru-žiti < novogrč. gerami: bunarska motka),naprava za vađenje vode iz kopanih buna-ra, koja funkcionira prema načelu poluge.Sastoji se iz nosećega račvastoga stupa(»soja«), dugačke pokretne grede kojoj jena jednom kraju bio uteg, a na drugom dr-vo s kablom, te »rovaša«. Svi su dijelovibili izrađeni od bagremova drva.

Kopani bunari imaju oblik kruga, pro-mjera od 0,80 do 1,20 m, i u dubinu sežudo prvoga vodonosnoga sloja (tzv. »vode-ne žile«) na 6 do 12 m. Bunar se obzidavaoopekom slaganom bez žbuke (»usuvo«) naza to napravljenu drvenu oplatu, a iznadbunara bio je »rovaš«, tj. daščana zaštitnaograda kvadratnoga oblika visine od 0,80do 1,10 m. Đerma se izrađivala na sljedeći

15

ĐERMA

Luka Đelmiš, Autoportret,1950., ulje, platno

Đerma u južnoj Ugarskoj u XVI. stoljeću

način: stablo koje se na vrhu račvalo u ob-liku slova V ukopavalo se okomito u zem-lju tako da račvasti dio bude na visini iz-među 4 i 5 m. U rašlje se, uz pomoć željez-ne osovine, postavljala greda dugačka 7-8 m,koja je s jedne strane bila opterećena ka-menom ili odbačenim dijelovima poljopri-vrednih alata od kovanoga željeza, a funk-cija joj je bila olakšati podizanje kabla pu-noga vode na površinu. Na drugom krajugrede pričvršćeno je otesano vitko i ravnostablo prikladno za dlan (»šiba«), na čiji sedonji dio vješao kabao, koji je nekad tako-đer bio izrađen od bagremova drveta. Ka-bao je uvijek morao biti u vodi jer se takopriječilo njegovo truljenje pa je suprotnikraj grede s utegom bio podignut, po čemuse znalo da se na salašu živi, dok je na na-puštenim salašima greda bila u obratnompoložaju. Uz rovaš je, napose na salašima,znao biti i »alov«, na kojem se napajalastoka.

A. Rudinski

ĐILAS, Milovan – Đido (Podbišće, Kola-šin, 4. VI. 1911. – Beograd, 20. IV. 1995.),političar i pisac. Osnovnu školu i gimnazi-ju završio je u Beranama. Nakon gimnazi-je odlazi u Beograd, gdje studira filozofijui pravo. Tijekom studija povezuje se s ile-galnom organizacijom Saveza komunistič-ke omladine Jugoslavije (SKOJ), čijimčlanom postaje 1932. Zbog svojih aktivno-sti u SKOJ-u nekoliko je puta izbacivan sastudija. U travnju 1933. pristupio je Ko-munističkoj partiji Jugoslavije (KPJ). Bioje politički zatvorenik 1933.-36. u Srijem-skoj Mitrovici. Nakon izlaska iz zatvora na-stavlja s komunističkom propagandom idolazi u kontakt s Josipom Brozom – Titom.Zahvaljujući svojim sposobnostima u or-ganiziranju i propagandi, izabran je u Cent-ralni komitet (CK) KPJ 1938., a ubrzo i uPolitbiro CK KPJ-a. Nakon izbijanja Dru-goga svjetskoga rata upućen je u Crnu Go-ru, gdje je radio na organiziranju ustanaka.Kao član Vrhovnoga štaba imao je izvan-redne ovlasti s pravom smjenjivanja i kaž-njavanja partijskoga rukovodstva. U ratuje učvrstio svoj položaj i iz njega izašaokao jedan od najmoćnijih ljudi CK KPJ-a.

Nakon rata izabran je za predsjednika ko-misije koja je radila na razgraničenju Hr-vatske i Vojvodine, odnosno Srbije, a po-slije je po svojem predsjedniku i nazvanaĐilasovom komisijom. Tijekom sukoba sInformbiroom autor je odgovora CK KPJ-ana optužbe Informbiroa, a aktivno je su-djelovao na svim Plenumima i sjednicamatijekom toga sukoba i odigrao važnu uloguu oslobađanju Jugoslavije od dominacijeSSSR-a. Početkom 1953. izabran je zapredsjednika Skupštine FNRJ-a.

Zbog svojih liberalnih stavova i člana-ka u listu Borba i časopisu Nova misao, ukojima je kritizirao komunistički sustav,izložen je osudama i napadima te je 1954.smijenjen sa svih funkcija u državi i Parti-ji. Unatoč izrečenim opomenama, nastavioje objavljivati protukomunističke tekstoveu inozemnim listovima, zbog čega je u raz-doblju 1955.-57. osuđivan na kazne zatvo-ra od tri do trinaest godina (između 1956. i1966. ukupno je devet godina proveo narobiji u Srijemskoj Mitrovici). Nakon izla-ska iz zatvora napušta Jugoslaviju i do po-četka 1990-ih ostaje u SAD. Nakon pro-mjene političkog sustava u Jugoslaviji vra-tio se u Beograd, gdje je ostao do kraja ži-vota, podupirući liberalnu opoziciju reži-mu Slobodana Miloševića.

M. Bara

ĐILASOVA KOMISIJA, komisija kojaje nakon Drugoga svjetskoga rata radila narazgraničenju Vojvodine i Hrvatske. Na-zvana je po svojem predsjedniku Milova-nu Đilasu, a djelovala je u kontekstu uređi-vanja upravne podjele zemlje prije konač-noga donošenja Ustava Demokratske Fe-derativne Jugoslavije. Većina međurepub-ličkih granica određena je nakon završetkarata prema povijesnom načelu, tj. premagranicama prije Balkanskih ratova i Prvo-ga svjetskoga rata, ali se javio problem bu-dućega statusa Vojvodine u federaciji i nje-zinih granica. Vojvođansko rukovodstvobilo je zainteresirano da se pitanje granicašto prije stavi na dnevni red i da joj se zbogmnogonacionalne strukture stanovništvaosigura autonomija, pri čemu je smatraloda u Vojvodinu ulaze Srijem, Banat, Bačka

16

ĐERMA

i Baranja. S druge strane, hrvatsko ruko-vodstvo računalo je na teritorije u Baranji,zapadnom Srijemu i sjeverozapadnoj Bač-koj. Na plenarnoj sjednici 6. IV. 1945.Glavnog narodnooslobodilačkog odbora(GNOO) Vojvodine na kojoj je bio i pred-stavnik iz Subotice Lajčo Jaramazović, do-nesena je odluka da će Vojvodina biti u sa-stavu federalne jedinice Srbije kao poseb-na autonomna jedinica. Na istoj sjednicidonesen je zaključak da pitanje Baranjeostaje otvoreno dok tamošnji narodi samine odluče o svojoj pripadnosti, iako je uraspravi prevladalo mišljenje da će Bara-nja ući u okvir federalne Hrvatske. Radiutvrđivanja prijedloga granice između Voj-vodine i Hrvatske Predsjedništvo AVNOJ-aimenovalo je Komisiju u sastavu: MilovanĐilas, ministar za Crnu Goru pri saveznojVladi, kao predsjednik Komisije; VickoKrstulović, ministar unutarnjih poslovaHrvatske; Milentije Popović, ministar unu-tarnjih poslova Srbije; Jovan Veselinov –Žarko, sekretar JNOF-a Vojvodine i JerkoZlatarić, potpredsjednik Okružnog NOO-au Somboru.

Pri utvrđivanju granica između Vojvo-dine i Hrvatske obnovila su se neka od pi-tanja koja su se pojavila i pri formiranjuBanovine Hrvatske, pa su za sporne terito-rije smatrani: a) kotarevi Subotica, Som-bor, Apatin i Odžaci sjeverno i sjevero-istočno od Dunava (Bačka); b) kotareviBatina i Darda u slijevu Drave i Dunava(Baranja); c) kotarevi Vukovar, Šid i Ilokjugozapadno i južno od Dunava (Srijem).Posebnu pozornost Komisija je posvetilapodručju Bačke, tj. području gradova i ko-tareva Subotice i Sombora naseljenih Hr-vatima (Bunjevcima i Šokcima). Komisijaje radila brzo, obilazila je sporna područja,susretala se s narodnim predstavnicimavlasti i skupljala podatke o nacionalnomsastavu stanovništva na terenu. Interesebačkih Hrvata, koji su težili pripajanju Hr-vatskoj, zastupao je Jerko Zlatarić, koji jeprije Drugoga svjetskoga rata bio jedan odnajutjecajnijih ljudi iz HSS-a u Baranji teje surađivao s bačkim HSS-ovcima, napo-se s Josipom Vukovićem – Đidom. Upuće-nost u predratna negativna iskustva, polo-

žaj i probleme bačko-baranjskih Hrvata uKraljevini Jugoslaviji činili su ga kompe-tentnim da zastupa interese bačkih Hrvatau Komisiji za razgraničenje Vojvodine iHrvatske. Prema sačuvanim bilješkamaMilovana Đilasa, na području od Suboticedo Bačke Palanke živjelo je 120.000 Hrva-ta, 40.000 Srba i 40.000 Madžara. JerkoZlatarić je, pozivajući se na prikupljenepodatke na terenu, inzistirao na interesimabačko-baranjskih Hrvata, koji su tvrdili dase prema njima u bivšoj državi nepravilnopostupalo, zbog čega su njihove težnje bi-le usmjerene prema Zagrebu.

Postojala su dva različita stajališta uodređivanju buduće pripadnosti spornihpodručja: nacionalni sastav te zemljopisna,prometna i ekonomska usmjerenost. ZaBačku je naglašavano da ekonomski gravi-tira prema Novom Sadu i Beogradu te daje treba priključiti Srbiji, a zbog prometnei gospodarske usmjerenosti Baranje na za-pad za to je područje predloženo pripajanjeHrvatskoj. Ostavljena je mogućnost da seto stajalište izmijeni ako bi se teritorij no-ve Jugoslavije proširio na Bajski trokut idio Baranje koji je nakon Trianonskogaugovora ostao u Madžarskoj. Dio članovaKomisije strahovao je da bi u slučaju pri-ključenja bačkih Hrvata Hrvatskoj »ma-đarska manjina u Vojvodini postala odvećbrojna u odnosu na jugoslavensko stanov-ništvo«. Zbog neusuglašenosti stajalištačlanova Komisije o pripadnosti sjeveroza-padnih područja Bačke doneseno je privre-meno rješenje.

U vezi sa spornim teritorijem Bačkenaseljenim bunjevačko-šokačkim Hrvati-ma Komisija je došla do sljedećih zaklju-čaka: »Srez Subotica naseljen je u golemojvećini Hrvatima. Srez Sombor od slaven-skih manjina ima relativnu (neznatnu) ve-ćinu Srba i to raspoređenu tako da Srbiimaju većinu u gradu Somboru, a Hrvatina selima. Relativnu većinu od svih nacio-nalnosti danas imaju Mađari, a prije suimali Nijemci. U apatinskom srezu relativ-nu većinu od slavenskog življa imaju Hr-vati, a u cijelom srezu od svih nacionalno-sti danas Mađari, a prije Nijemci. U srezuOdžaci relativnu većinu imaju Slovaci, za-

17

ĐILASOVA KOMISIJA

tim Srbi, a u cijelom srezu od svih nacio-nalnosti Mađari, a prije Nijemci.

Iako je srez Subotica u apsolutnoj veći-ni bio naseljen kompaktnim hrvatskim sta-novništvom, komisija nije mogla doći dozaključka da bi se sjeverno od grada Som-bora mogao uspostaviti pojas koji bi, za-jedno s gradom Suboticom, pripao Hrvat-skoj. Taj pojas bio bi neprirodna tvorevinakoja, iako bi u njoj živjela hrvatska većina,ne bi bila cjelovito povezana, a Suboticu,kao velik privredni i kulturni centar, pret-vorila bi u periferni grad čije komunikaci-je i cijeli privredni život struje na jug, a nena zapad. Uključenje svih spomenutih sre-zova u Hrvatsku ne dolazi u obzir iz jedno-stavnog razloga što u nekima od tih srezo-va Srbi (među slavenskim stanovništvom)imaju relativnu većinu. Zato je komisijasmatrala da cijeli taj teritorij treba ostati uVojvodini. Razumije se, ako bi se taj teri-torij proširio na sjever preko stare jugosla-vensko-madžarske granice i uključio u se-be i Hrvate na prostoru Baje, koji se nala-ze u Mađarskoj, pitanje bi se moralo po-novno uzeti u razmatranje. Prema tomu,pitanje razgraničenja na tom prostoru uskoje poveza-no s pita-njem defi-nit ivnogautvrđiva-nja granicaJugoslavi-je na mi-rovnim idrugim kon-ferencija-ma.«

PitanjeBajskogat ro k u t a .Nakon uki-danja voj-ne upraveu Madžar-skoj, tijekom 1945. osnivale su se mjesneorganizacije Antifašističkoga fronta Slave-na u naseljima bunjevačko-šokačkih Hrva-ta i Srba, pri čemu je glavni organizatormeđu Hrvatima bio Antun Karagić iz Ga-

re. Hrvati u Bajskom trokutu nadali su seda će, zbog promijenjenih političkih prili-ka, njihove želje za pripojenjem Jugoslavi-ji biti ostvarene. Sredinom siječnja 1945.izaslanstvo Hrvata iz Bajskoga trokuta po-sjetilo je Josipa Broza – Tita, od kojega sudobili jamstva da će se zauzeti za njihovanastojanja u pripajanju toga područja Ju-goslaviji. Radi prikupljanja podataka zarazgraničenje s Madžarskom, koji bi moglipomoći uključenju Bajskoga trokuta u sa-stav buduće Jugoslavije na osnovi gospo-darskih, prometnih i etnografskih interesa,federalna je Hrvatska kao izaslanika posla-la Jurja Andrassyja. Suradnici za sjevero-istočne granice Hrvatske za područje Baj-skoga trokuta bili su: Blaško Rajić, GrgaSkenderović i Vinko Žganec. Na samomterenu Andrassy je imao veliku pomoć i odlokalnih poznavatelja prilika u Bajskomtrokutu Mihovila Kataneca i Matije Eveto-vića. Pitanje sjeverne bačke granice i Baj-skoga trokuta postavio je otvoreno i Bla-ško Rajić za vrijeme posjeta Josipa Broza– Tita Subotici 15. VII. 1945. Antun Kara-gić posjetio je i CK KP Hrvatske tražećipomoć u radu, očekujući da CK KPH vodi

p o l i t i č k uakciju uB a j s k o mtrokutu ipomogne ujavnom iz-nošenju za-htjeva ta-m o š n j i hH r v a t a .Međutim,vanjskopo-litičke pri-like nisu iš-le u prilogž e l j a m aHrvata izB a j s k o g atrokuta pa

je to područje ostalo u granicama Madžar-ske i više nije dolazilo do ozbiljnijega po-kretanja pitanja pripajanja sjeverozapad-nih područja Bačke Hrvatskoj, a Hrvati izBajskoga trokuta, koji su agitirali za pripa-

18

ĐILASOVA KOMISIJA

Dio izvješća Đilasove komisije

janje Jugoslavije, bili su izloženi teškimprogonima od madžarskih vlasti.

Konačno razgraničenje. Jugoslaven-ska vlada kolovoza 1945. donijela je Za-kon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, kojiće u znatnoj mjeri izmijeniti nacionalnustrukturu mnogobrojnih mjesta Bačke, či-me je nestalo osnove da se na temelju na-cionalne pripadnosti stanovništva oprav-daju zahtjevi političkih predstavnika bač-kih Hrvata za uključivanjem dijelova Bač-ke u federalnu Hrvatsku. S donošenjemUstava NR Srbije u siječnju 1947. najvišedržavno tijelo Srbije prihvatilo je razgrani-čenje s Hrvatskom, uz manje izmjene napodručju Iloka i Jamene, i više nije bilo ri-ječi o privremenom razgraničenju za pod-ručje Bačke kako ga je predložila Đilasovakomisija, nego su te granice postale stalne.

Ako se usporedi razgraničenje Hrvat-ske i Vojvodine na području Bačke i Srije-ma, uočava se da je u pitanju Srijema za-obiđena povijesna državno-pravna pripad-nost Srijema Hrvatskoj, a istaknuto je pita-nje etničke strukture, koja je u istočnomdijelu Srijema bila u korist Srba. S drugestrane, prilikom razgraničenja u Bačkoj uprvi je plan istaknuta geografska, promet-na i ekonomska usmjerenost Bačke premaSrbiji, dok je zaobiđeno pitanje etničkestrukture sjeverozapadnih dijelova Bačke svećinskim hrvatskim stanovništvom. Pos-lije je često isticano da je Baranja pripalaHrvatskoj kao kompenzacija za kotareve uSrijemu koji su pripali Vojvodini.

S etničkoga gledišta razgraničenje uslučaju Bačke bilo je nepovoljno za bačkeHrvate. Iako je Hrvatima u Vojvodini, dru-goj slavenskoj skupini po brojnosti iza Sr-ba, bio zajamčen nacionalni i kulturni raz-vitak, ubrzo će doći do montiranih politič-kih procesa 1948., zatim sustavnoga poti-skivanja hrvatskoga jezika u tisku, škol-stvu i nazivima institucija, što je rezultira-lo da se u javnom životu Bačke postupnogubilo hrvatsko obilježje.

Nakon raspada Jugoslavije 1991. pita-nje granica između Hrvatske i Srbije napodručju Bačke djelomično je ponovnoaktualizirano. Dok srpska strana inzistirana tome da granica između dviju država

treba ići sredinom aktualnoga riječnoga to-ka Dunava, dotle hrvatska strana ističe dasu, zbog promjene riječnoga toka nakonutvrđivanja katastarskih međa za habsbur-škoga razdoblja, dijelovi pojedinih kata-starskih općina iz Hrvatske nalaze na teri-toriju Bačke (oko 9600 ha zemljišta) iobratno (oko 900 ha).Izvor: M. Štambuk-Škalić, Hrvatska istočna grani-ca u dokumentima 1945.-1947., Fontes : izvori zahrvatsku povijest, Zagreb, 1/1995.

Lit.: T. Županac, Kako se krojila hrvatska istočnagranica, Nova Hrvatska, 6/1973, London; A. Đi-las, Osporavana zemlja – Jugoslovenstvo i revolu-cija, Beograd, 1990; I. Jelić, O nastanku graniceizmeđu Hrvatske i Srbije, Časopis za suvremenupovijest, 1-3/1991, Zagreb; I. Jelić, Granica saSrbijom (feljton), Slobodna Dalmacija, br.14723-14729, Split, 1991; I. Cerovac, Tko je To-mislav Županac iz »Nove Hrvatske«?, Slobodnadalmacija, br. 14733, Split, 1991; M. Štajduhar,Gdje su hrvatske granice, Danas, br. 510, Zagreb,1992; Lj. Boban, Hrvatske granice od 1918. do1993. godine, Zagreb, 1993; D. Pavličević, Sjeve-roistočne hrvatske granice, Hrvatska povijest sje-veroistočnog područja, Osijek, 1994; M. Klemen-čić, A. Milardović, J. Vrbošić, Činjenice o hrvat-skoj Baranji, Osijek, 1995; S. Sršan, Sjeveroistoč-ne granice Hrvatske, Osijek, 2003; D. Babić, Me-morandum o uzrocima i posledicama političko-pravne odluke o nestanku Bunjevaca, Bunjevačkenovine, 1/2005, Subotica.

M. Bara

ĐINĐIĆ, Zoran (Bosanski Šamac, 1. VIII.1952. – Beograd, 12. III. 2003.), političar,filozof. Diplomirao je na Filozofskom fa-kultetu u Beogradu 1974., a poslijediplom-ski studij završio je na sveučilištu u Kon-stanzu (SR Njemačka), gdje je i doktorirao1979. obranivši disertaciju Problemi ute-meljenja kritičke teorije društva kodJürgena Habermasa. Bio je viši znanstve-ni suradnik u Institutu za filozofiju i dru-štvenu teoriju u Beogradu te kratko vrije-me profesor na Filozofskom fakultetu uNovom Sadu. Objavio je nekoliko knjiga iviše desetaka filozofskih radova te s nje-mačkoga prevodio filozofska djela.

Jedan je od osnivača Demokratskestranke 1989. te predsjednik Izvršnoga od-bora te stranke 1990.-94., a 1994. izabranje i za njezina predsjednika. Bio je zastup-nik u sva tri višestranačka saziva Skupšti-

19

ĐINĐIĆ

ne Srbije. Za gradonačelnika Beogradaizabran je 21. II. 1997. kao kandidat koali-cije Zajedno, koja je na lokalnim izborima1996. odnijela pobjedu u više gradova uSrbiji. U lipnju 2000. preuzeo je dužnostkoordinatora u Savezu za promjene, velikeprotumiloševićevske koalicije, a zatim po-stao i predstojnik središnjega izbornogastožera i koordinator promotivne kampa-nje Demokratske oporbe Srbije (DOS) zasavezne izbore 24. IX. 2000., na kojima jerežim Slobodana Miloševića poražen. Iza-bran je za zastupnika u Vijeću republikaSkupštine SRJ, a kad je koalicija odnijelauvjerljivu pobjedu i na republičkim parla-mentarnim izborima u prosincu 2000., po-stao je premijer Srbije 25. I. 2001. Kao re-formski nastrojen predsjednik Vlade, Srbi-ju je nastojao transformirati u modernu de-mokratsku državu i uključiti je u euro-atlantske integracijske procese, što je nail-azilo na snažan otpor ostataka Miloševi-ćeva režima. Ubijen je ispred zgrade Vlade.

U vrijeme dok je bio premijer dogodi-lo se nekoliko važnih promjena na područ-ju manjinske politike u Srbiji, koje su ima-le pozitivne posljedice i za hrvatsku zajed-nicu u Vojvodini. Njegova je vlada preki-nula praksu izgradnje »bunjevačke naci-je«, koju je počeo Miloševićev režim, Hr-vatima je službeno priznat status nacional-ne manjine nakon raspada SFRJ, počelo jeprovođenje obrazovanja na hrvatskom je-ziku u sklopu državnoga obrazovnoga su-stava, osnovano je nekoliko važnih institu-cija, posebice Hrvatsko nacionalno vijeće iNovinsko-izdavačka ustanova Hrvatskariječ, a hrvatski je jezik ušao i u službenuuporabu u tijelima Skupštine AP Vojvodi-ne. Političke stranke vojvođanskih Hrvata– Demokratski savez Hrvata u Vojvodini iHrvatski narodni savez – bile su sastavnidio velike koalicije DOS-a te su sudjelova-le u vlasti na pokrajinskoj razini i u Opći-ni Subotica.Djela: Subjektivnost i nasilje, Beograd, 1982 (No-vi Sad, 2003); Jesen dijalektike, Beograd, 1987;Jugoslavija kao nedovršena država, Novi Sad,1988; Srbija ni na Istoku ni na Zapadu, Novi Sad,1996.

Lit.: Zoran Đinđić : etika odgovornosti (ur. L. Pe-rović), Beograd, 2006; T. Žigmanov, Hrvati u Voj-

vodini danas : traganje za identitetom, Zagreb,2006.

S. Mačković i T. Žigmanov

ĐORĐEVIĆ, Dragoslav (Zakuta pokrajKraljeva, 14. I. 1887. – Beograd, ?), politi-čar, subotički veliki župan i gradonačelnik,suprug Mare Malagurski. U razdoblju1911.-24., osim tijekom rata, kad je mobi-liziran kao pričuvni časnik, bio je najprijepredavač i suplent u paraćinskoj gimnazi-ji, a prvih godina poslije Prvog svjetskograta je profesor Gimnazije u Subotici. Bioje član Narodne radikalne strane i kasnijihrežimskih političkih stranaka, često sehvaleći da je osobni prijatelj Božidara Ž.Maksimovića, najprije ministra unutarnjihposlova (1924.-27.)., a zatim prosvjete (oduvođenja šestosiječanjske diktature) i pra-vosuđa (1932.-34.).

Bio je čvrst eksponent centralističkepolitike te je sustavno negirao postojanjeHrvata-Bunjevaca u Subotici. Mjesni pro-hrvatski bunjevački tisak, koji ga je zbogtoga često kritizirao, pogrdno ga je nazi-vao »tobdžijom« jer je u Suboticu ušao 14.XI. 1918. sa srpkim postrojbama kao zapo-vjednik topničke baterije. Podnosio je ne-koliko tužbi protiv Josipa Vukovića – Đidete je ovaj 1926. zbog članka u Nevenu ukojem je napisao da su u Subotici nesrbigrađani drugoga reda i osuđen na novčanukaznu i mjesec dana zatvora.

U svojoj političkoj karijeri vezanoj zaSuboticu najprije je imenovan i postavljenna položaj velikoga župana, na kojem jebio od 23. IV. 1924. do 14. X. 1926., a na-kon toga bio je gradonačelnik do 28. IV.1927. Početkom te godine, iako mu je do-dijeljeno Odličje bijeloga orla IV. reda, gu-bi pozicije u mjesnim radikalskim partij-skim borbama pred parlamentarne rujan-ske izbore. Njegovu »pravovjernu« porazi-la je naime »radikalsko-zemljodilska«frakcija Marka Jurića, koji će nakon togaosvojiti još jedan zastupnički mandat. Đor-đević je smijenjen odlukom ministra unu-tarnjih poslova, koji je 27. IV. brzojavnonaložio dotadašnjemu velikomu županu dr.Kolomanu Stipiću da preuzme ured grado-načelnika. U Subotici su nakon te smjene

20

ĐINĐIĆ

zabilježeni masovni izljevi radosti, u bak-ljadi se okupilo više tisuća građana, a Su-botičke novine od 13. V. 1927. na 1. sustranici objavila iznimno oštro intonirančlanak Novo oslobođenje.

Nakon toga obitelj Đorđević odlazi uBeograd, a on sam nastavlja raditi kao dr-žavni službenik, visoko pozicioniran u Mi-nistarstvu prosvjete. Neko vrijeme bio je inačelnik Odjela za osnovnu nastavu pa jena temelju toga obnašao visoku dužnost i uSkoplju. Od 1936. do 1939. bio je senatoru gornjem domu jugoslavenskoga parlamenta.Djela: Šumadija u prošlosti i sadašnjosti, Suboti-ca, 1932; Tri naroda pa ipak unitarna država. Go-vori u Senatu Kraljevine Jugoslavije o hrvatskompitanju 1936-1939, Beograd, 1939.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F: 47. I 277/1926.S. Mačković

ĐORĐEVIĆ-MALAGURSKA, Mara(Su-botica, 20. XII. 1894. – Beograd, 6. VI-II. 1971.), književnica, kulturna djelatnicai etnografkinja. Rođena je u bogatoj iuglednoj obitelji Malagurski Čurčić od ocaJoška i majke Kristine, rođ. Stantić. Četirirazreda pučke škole završila je u Subotici,srednju naobrazbu stekla u subotičkojŽenskoj građanskoj školi, u Strossmayero-vu zavodu u Đakovu te u Višoj državnojdevojačkoj školi u Subotici. Engleski jezikstudirala je u Londonu. Jedna je od prvihknjiževnica u bačkih Bunjevaca.

Rano se istaknula zauzimanjem i djelo-vanjem na kulturnoj sceni, nastavljajući ikasnije angažman u prosvjetnim i dobro-tvornim pokretima. Prije Prvog svjetskograta aktivna je u Katoličkom divojačkom

društvu, a skupa s Justikom Skenderovićza domovinski rad nagradio ju je »Hrvat-ski zbor« knjigama »Za materinsku rič«.Sa skupinom djevojaka izvezla je hrvatskuzastavu koja je 10. XI. 1918. pronesenaSuboticom i istaknuta na tornju Gradskekuće. Bila je članica subotičkoga izaslan-stva na samoproglašenoj Velikoj narodnojskupštini u Novom Sadu 25. XI. 1918.

S Dragoslavom Đorđevićem, koji joj jebio šef i Đorđem Pendžićem, radila je odstudenoga 1918. do prosinca 1919. u voj-noj cenzuri u Subotici. Književni i dru-štveni rad nastavlja i u Kraljevini SHS, nosve se više udaljava od prohrvatskih ideja.S vremenom je počela zastupati unitari-stička i prorežimska stajališta o Bunjevci-ma, osobito nakon udaje za radikala Dra-goslava Đorđevića 1919., velikoga županai poslije gradonačelnika Subotice. Dok jeobnašao vlast u Subotici, uz zauzimanjeMare Đorđević-Malagurski i drugih prore-žimskih bunjevačkih prvaka, potkraj 1925.počela je djelovati Bunjevačka prosvetnamatica, u kojoj će ona predstavljati jednu oglavnih pokretačkih snaga.

Književnošću se počela baviti 1912.,kad se, pod pseudonimom Nevenka, javilau subotičkom Nevenu. Svoju prvu noveluGurga Palocija objavila je u Književnomseveru 1925. Napisala je i kraći scenskiigrokaz Bunjevački običaji u slikama, kojije izveden na dan svečanoga otvorenja Bu-njevačke prosvetne matice 1. I. 1927. God.1928. postiže svoj prvi književni uspjeh:na natječaju beogradskoga Ženskoga udru-ženja prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzorićdobiva prvu nagradu za novelu Vita Đani-na, koju će sljedeće godine objaviti u beo-gradskom časopisu Misao. Književno dje-lovanje nastavlja i nakon selidbe u Beo-grad 1929., kamo je cijela obitelj otišla na-kon što je njezin muž smijenjen s položajau Subotici 1927. Za zbirku pripovijedakaVita Đanina i druge pripovetke iz bunje-vačkog života, dobila je nagradu Srpskekraljevske akademije za najbolje književ-no djelo objavljeno u 1931 godini. Njezinaje proza i u Subotici nailazila na jednogla-sno odobravanje, i od publike i od književ-ne kritike. U njoj se s perspektive žene

21

ĐORĐEVIĆ-MALAGURSKA

Mara Đorđević-Malagurska

opisuju život na salašu i odnosi u obitelji,a tematika koju je obrađivala s jednakim sezanimanjem čitala i u gradu i na selu. Pro-učavala je bunjevačke narodne običaje uBačkoj i Subotici, skupljala bunjevačkenarodne pjesme, pisala o životu Bunjeva-ca. Na te je teme do 1941. književne i et-nografske priloge objavljivala u časopisi-ma Književni sever (Subotica), Glasnik Ju-goslovenskog profesorskog društva (Beo-grad) i Misao (Beograd), kalendarima Var-dar i Bunjevački kalendar te subotičkim li-stovima Bačvanin, Bunjevačke novine, Ju-goslovenske novine, Subotički glasnik i Zem-ljodilac. Autorica je kazališne drame Man-da Vojnićeva, a prevodila je s engleskoga(Oscar Wilde i dr.)

U Bunjevačkom kalendaru za 1941.godinu, koji je uredila i izdala, objavila jei programski tekst Da Bunjevac živi!, u či-jim je uvodnim rečenicama sažeta ideolo-gija koja je više od dva desetljeća širena izBeograda: »Mi smo Bunjevci! Mi hoćemoda ostanemo Bunjevci! Mi nismo Hrvati!Mi smo bili i ostajemo Bunjevci!«. Taj jetekst zapravo skraćeno predavanje koje jeodržala na Radio Beogradu 27. X. 1940.

Sve što je napisala do 1941., a ostalo jeu rukopisu, nestalo je tijekom rata. Tako jeizgubljen njezin povijesno-psihološki ro-man Ničiji, povijesna pripovijetka PajicaKantorov te prikupljena etnografska građao Bunjevcima. Nakon rata pisala je svemanje, javljala se tek sitnijim prilozima ubeogradskom listu Savremenik. Pseudoni-mi: Nevenka, B., N., P., R.Djela: Bunjevački običaji u slikama (Materice,Badnje veče, Prelje, Rakijare, Polivači, Kraljice,Svatovi), Subotica, [1927]; Vita Đanina i drugepripovetke iz bunjevačkog života, Beograd, 1933(Subotica, 1940)²; Stara bunjevačka narodna noš-nja i vez, Subotica, 1940 (pretisak iz Glasnika Ju-goslovenskog profesorskog društva, 11-12/XVIII,Beograd, 1938); Bunjevka o Bunjevcima, Suboti-ca, 1941; Bunjevački kalendar za 1941. godinu,(ur.) Subotica, 1941; Vita Đanina. Pripovetka izbunjevačkog života, Beograd, 1951.

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:2. 27.30;27.31; 27.34; F:42.03; 42.04.

Lit.: Neven, Subotica, 38, 52/1912, 34/1913,15/1914; B. Miljković, Vita Đanina i druge pripo-vetke iz bunjevačkog života, Srpski književni gla-

snik, 6/1933, Beograd; D. Aleksić, Tri naša novapisca, Vreme, br. 4023, Beograd, 1933; J. Belović-Bernadžikova, Naše Bunjevke, Pokret, 1933; M.Janković, Mara Đorđević Malagurska, Vita Đani-na, Misao, 3-6/1933, Beograd, 1933; Jugosloven-ski dnevnik, br. 90, Subotica, 1933; M. Jevtić, Ma-ra Đorđević Malagurski. Vita Đanina, Banatskiglasnik, br. 35, Veliki Bečkerek, 1933; M. Kostić-Selem, Posle čitanja jedne neobične knjige. Životi rad gđe Đorđević Malagurski Mare, Jugosloven-ski dnevnik, br. 58, Subotica, 1934; M. Car, MaraĐorđević Malgurski, Vita Đanina, Letopis MaticeSrpske, 2/1934, Novi Sad; J. Šokčić, Subotica prei posle oslobođenja, Subotica, 1934; N. Tintić, Osavremenoj književnosti bunjevačkih Hrvata, Ja-dranski dnevnik, br. 218, 224, Split, 1938; B. Pa-vić, O savremenoj bunjevačkoj književnosti, Mla-di sever, 4/1938, Novi Sad; Politika, Beograd, 10.VIII. 1971; Subotičke novine, Subotica, 13. VIII.1971; Leksikon pisaca Jugoslavije, 2, Novi Sad,1979; Jugoslovenski književni leksikon, Novi Sad,1984; Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,1993; E. Bažant, N. Bašić Palković, Književni se-ver (1925-1935). Bibliografija, Beograd, 1999; P.Vuković, Počeci »ženskoga pisma« u Bunjevaka,Informator o kulturnom stvaralaštvu u manjin-skim zajednicama u Vojvodini, br. 24, Novi Sad,2001.

S. Mačković i E. Bažant

ĐUGA (tur. gugiim: bakren sud za vodu),u bačkih Hrvata keramički vrč za vodu ši-rega grlića. Obično je bila žućkasta, a ne-ke su bile i ukrašene cvjetovima ili pruga-ma. Koristila se pri nošenju vode radnici-ma na njivu ili u vinograd, jer je voda unjoj dulje ostajala hladna. Od vrha grlićado polovice đuge protezao se šupalj držaks rupicom u sredini, iz koje se pila voda,dok se preko širega grlića voda izlijevala.

22

ĐORĐEVIĆ-MALAGURSKA

Đuga

Lit.: L. Štilinović, Pripovitka o đugi, u: Iz baštinebačkih Hrvata Bunjevaca, Zagreb, 1998.

N. Tumbas

ĐUKIĆ, Kalor (Subotica, 4. X. 1820. –Subotica, 2. VI. 1910.), zemljoposjednik,virilni i izabrani zastupnik subotičkogapredstavničkoga tijela tijekom više deset-ljeća, društveni djelatnik. Sin Mije i Kata-rine, rođ. Prćić. Sve do sredine 1890-ih nalistama najvećih poreznih obveznika nje-govo se ime spominje uz dodatak »s bra-ćom«, što svjedoči da su živjeli u zadruzi.Sa suprugom Tezom, rođ. Milodanović, ži-vio je u skromnoj kući na Somborskoj ce-sti, uz objekt čiji je ugaoni dio okrenut pre-ma Blaškovu križu. God. 1903. posjedo-vao je 127 katastarskih jutara zemlje. Bioje član Pučke kasine od osnutka i njezintreći predsjednik (1891.-96.). Godišnjaskupština Pučke kasine 5. I. 1896. prihva-tila je njegovu pisanu molbu da ga zbogstarosti oslobodi obveze vođenja Kasine.Međutim, već 2. V., nakon samo nekolikomjeseci, bio je, uz Ivana Malagurskoga,inicijator potpisivanja molbe koja će bitiupućena ministru prosvjete Vlašiću. U njojje traženo da se, u skladu s ugarskim zako-nima, u pučkim školama u kojima su bu-njevačka djeca činila većinu nastava odr-žava na njihovu materinskom jeziku. Mol-bu je potpisom poduprlo oko tisuću Subo-tičana.

Izvori: Hisorijski arhiv Subotice, F:451. 1560/1820;F:2. 966/polg. 1864; 4037/polg. 1868; 2410/polg.1869.

Lit.: Neven, Subotica, 5/1891, 2,6/1896, 2/1903,6/1910; Subotičke novine, Subotica, 1. I. 1893,12. I. 1896; M. Grlica, Izranjanje iz zaborava. Čla-novi Pučke kasine na fotografiji iz 1903. godine,Museion, 5, Subotica, 2006.

M. Grlica

ĐUKIĆ, Vinco (Sentivan, 22. I. 1901. –Sentivan, 3. X. 1985.), zemljoposjednik,kulturni i politički djelatnik. Rođen je uimućnoj seljačkoj obitelji Sentivanca Vecei Pačirkinje Vece, rođ. Kulešević. Osnovnunaobrazbu, šest razreda pučke škole, ste-kao je u rodnom selu. Svojedobno je slo-vio kao jedna od najobrazovanijih osobameđu svojim sunarodnjacima, bio je istin-ski ljubitelj hrvatske pisane riječi. Izmeđudvaju svjetskih ratova, često u nezavidnimuvjetima Horthyjeva režima, bio je ustra-jan organizator prela, svojevrsnih zabav-nih i kulturnih okupljanja bunjevačko-hr-vatskoga puka koja su se organizirana naMarindan. Zahvaljujući njemu, u Sentiva-nu su redovito priređivani pučki igrokazi,ponajprije djela Ivana Petreša i Antuna Ka-ragića.

God. 1945. utemeljuje mjesnu organi-zaciju Antifašističkog fronta Slavena(AFS) i sudjeluje na njegovu I. kongresu uBaji, gdje je izabran za člana Središnjegaodbora za Bačku. Na toj dužnosti ostaje doII. kongresa AFS-a u Aljmašu, gdje je smi-jenjen jer je potkraj 1946., vodeći izaslan-stvo bačkih Hrvata, od Josipa Broza – Titatražio priključenje Bajskoga trokuta Jugo-slaviji. Zbog toga je za vrijeme Informbi-roa osuđen za veleizdaju, kulaštvo i kleri-kalizam, imovina mu je zaplijenjena te jeisključen iz političkoga i kulturnoga živo-ta tadašnjega Saveza Južnih Slavena. Višegodina proveo je u zloglasnim zatvorimastaljinističkoga Rákosijeva poretka. Iako uvrijeme Madžarske revolucije u listopadu1956. nastoji smiriti razbuktale strasti ne-zadovoljnih suseljana, 1957. i njega zah-vaća odmazda Kádárova poretka te ga

23

ĐUKIĆ

Kalor Đukić

Vinco Đukić

ponovno muče i zatvaraju. Nakon tih gor-kih iskustava potpuno se povlači iz politič-koga i kulturnoga života, ali do kraja živo-ta ostaje gorljivim zagovornikom hrvat-skoga jezika i kulture te nastoji snažiti po-ljuljanu nacionalnu svijest bačkih Hrvata.Lit.: Z. Šibalin, Ponosim se njime, Hrvatski kalen-dar, Budimpešta, 2003.

Ž. Mandić

ĐURĐEV (Đurđevo), pučki naziv zablagdan sv. Jurja 23. travnja. Među bunje-vačkim i šokačkim pukom u Bačkoj slovioje kao donositelj proljeća. U zapadnoj i is-točnoj crkvi sv. Juraj pripada među najšto-vanije svece. Rodom je iz Kapadocije, bioje rimski časnik koji je zbog vjere mučenza progona kršćana u doba cara Diokleci-jana, a 290. odrubljena mu je glava. Međulegendama o njemu najpoznatija je ona opobjedi nad zmajem, simbolom zla.

Uz »Đurđev« je u bačkih Bunjevacavezano nekoliko običaja. U crkvama se stim blagdanom pozdravljenje ujutro zvoni-lo sat prije, a navečer sat poslije, pa je rad-ni dan tako produljen za dva sata, što jetrajalo do »Mijolja«, tj. blagdana arkanđe-

la Mihaela, Gabriela i Rafaela 29. rujna.»Arendaši« i sluge »pogađali« su se s gaz-dama za rad u razdoblju koje je počinjalo s»Đurđevom«, a oni koji su živjeli u iz-najmljenim kućama – »kirijaši« – selili suse jer su i te pogodbe često bile vezane uzovaj blagdan. U ovisnosti o vremenskimprilikama, salašari i siromašniji počinjalibi hodati bosi oko »Đurđeva«.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; A.Stantić, Adeti na Đurđev i Markovo, Subotičke no-vine, 16/2004, Subotica.

P. Skenderović

ĐURĐIN 1. nekadašnja pustara jugo-istočno od Sombora. Prvi poznati podatako njoj nalazi se na vojnoj mapi koju je iz-radio Karschmit 1720. i na kojoj je upisa-no Praedium Györgyin. Bila je okruženadrugim pustarama: Rančevo, Kruševlje,Militić (Lemeš) i Šara. U zakup su je uze-li lemeški plemići 1756., a ubrzo su je i ku-pili, sudeći prema zapisima Ivana Zbiška,fiškala bačkoga komorskoga distrikta. Ka-ko je od 1753. intenzivirano naseljavanjeplemića u Lemeš, i to pretežito Madžara,pojavio se nedostatak zemlje pa su između

24

ĐUKIĆ

Pustara Đurđin

njih i hrvatskih plemića izbijali česti spo-rovi. Djelomice su riješeni zakupom pusta-re Đurđin, koja se utopila u lemeški atar paje i toponim s vremenom zaboravljen.

Neki povjesničari, kao što su JánosMuhi i Halasi Kun, smatraju da je na pod-ručju gdje se nalazila pustara Đurđinnekad bio grad Hajskilovrenac ili HajSzentLörinc, točnije Praepositura SanctiLaurenti de Hay, drugo po važnosti mjestou Bodroškoj županiji, odmah poslije samo-ga Bodroga. Hajskilovrenac je bio važnotrgovačko središte prije turske vladavine, unjemu su se održavale sjednice županijskeskupštine, a 1330. godine pripadalo mu je8-9 sela.

2. naselje u subotičkoj općini jugoza-padno od Subotice, 1746. st. (2002.). Lo-kalnim cestama povezan je sa Starim Žed-nikom i Mišićevom, sa Suboticom je biopovezan željezničkom prugom Subotica –Crvenka, koja već dulje vrijeme nije uuporabi. Smješten je na valovitoj Bačkojlesnoj zaravni na 114 m nadmorske visinete su brežuljci i udoline na terenu jasnovidljivi. Đurđinska dolina pruža se u pravcusjeverozapad-jugoistok, u njoj je zastuplje-na ritska crnica, a oko nje je rasprostranjenčernozem i livadska crnica.

Prvi podaci o naselju potječu iz ispraveod 16. II. 1462., izdane u Budimu, kojomkralj Matija svojoj majci Elizabeti daruje,među ostalim, i pustaru Đurđin. Poslije sespominje u biskupskim poreznim knjiga-ma (1543. – 14 novčića), turskim defteri-ma (1580. – 17 domova; 1590./91. – 26domova). Slavensko se stanovništvo 1598.odselilo u okolicu Ostrogona (madž. Esz-tergom) te je područje opustjelo, a nakonturskoga razdoblja uključeno je u subotič-ko područje kao jedna od pustara po kojojsu rasuti salaši Hrvata-Bunjevaca. Na de-snoj obali Krivaje na lesnoj gredi nalazi searheološki lokalitet Gradina ili Kraljičinazemlja. Na tom je mjestu nekad bila crkvasa srednjovjekovnim grobljem naselja. Naviše mjesta đurđinske pustare otkriveni sutragovi sarmatskih naselja.

Današnje je naselje iz salašarskoga sre-dinom XX. st. preraslo u urbano. Salašadanas ima malo, a primjetno je i nestajanje

salašarskih šorova: Prćićev šor, Ivandeki-ćev šor, Dulićev šor, Milodanovićev šor,Stantićev kraj... Teritorij Đurđina obuhva-ća pustare Đurđin, veći dio pustare Pavlo-vac i dio pustare Žednik. U ataru su zaseo-ci Mala Pešta, Đurđinski Salaši i Pavlovac.Na đurđinskoj je pustari 1880. popisano1546 stanovnika, a 1904. ukupno 1896 ri-mokatolika, sve samih Hrvata, uz 2 židov-ska stanovnika. Crkvena je općina osnova-na 1923., a vikarija 1926. Rimokatoličkacrkva sv. Josipa radnika izgrađena je 1935.u ranokršćanskom stilu. Matice krštenih ivjenčanih vode se od 1937., a matice umr-lih od 1953. Župom je Đurđin postao1956. Nakon 1948., s formiranjem sela,postupno se doseljavaju srpske porodice izSrbije, Bosne i Hercegovine te Dalmacije,čiji se članovi zapošljavaju u mjesnim se-oskim zadrugama. Posljednjih godinapodignuta je pravoslavna crkva.

Od 1970-ih depopulacijsko je naselje,a smanjenje broja stanovništva vidljivo jeiz tablice:

Godina Br. stan.1948. 27381953. 26641961. 29921971. 28051981. 22971991. 19112002. 1746

Nacionalna struktura:

godinaukupnoHrvati i BunjevciSrbiJugoslaveniMadžariostali

U razdoblju od 1991. do 2002. u nase-lje se doselilo 213 stanovnika, uglavnom spodručja zahvaćenim ratom u Hrvatskoj iBosni i Hercegovini. Stanovništvo se pre-

25

ĐURĐIN

težito bavi poljoprivredom, uglavnom ra-tarstvom (žitarice) i stočarstvom (mliječnogovedarstvo i svinjogojstvo). Većina radnoaktivnoga stanovništva radi u poljopri-vrednom kombinatu Nova brazda ili u Su-botici.

U selu se nalazi Osnovna škola Vladi-mir Nazor, u kojoj se od 2002. nastavaodržava i na hrvatskom jeziku, a od istegodine u selu djeluje i Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Đurđin. Postoji i mje-sni ured te zdravstvena ambulanta.

U Đurđinu su rođeni sluga Božji o. Ge-rard Tomo Stantić (1876.-1956.), karmeli-ćanin; Ante Stantić (1919.), karmelićanin,od 1956. do 1963. vicerektor i rektor Me-đunarodnoga papinskoga zavoda Teresia-num u Rimu; Bolto Dulić (1905.-1982.),arhitekt; umjetnice u tehnici slame KataRogić, Marija Ivković Ivandekić, MatijaDulić i Nina Poljaković. S područja Đurđi-na potječu velike bunjevačko-hrvatske po-rodice Dulići, Stantići, Jaramazovići, Prćićii dr.Izvor: Historijski arhiv Sombor, Zbirka karata,sig. 4; Fond Bačko-bodroške županije, sig.71/1765.

Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I,² IV, Szabadka, 1909,1907; J. Muhi, Zombor története, Zombor, 1944;O proizvodnim snagama Subotice, Subotica,1964; B. H. Vojnić, Moj grad u davnini. Subotica1391. do 1941., Subotica, 1971; M. Popović, J.Dinić, Urbano geografska proučavanja naseljaJugoslavije. Primer velikog panonskog naseljaSubotice, Beograd, 1978; B. Bukurov, Subotica injena okolina, Novi Sad, 1983; I. Prćić, Đurdin,

Đurdin, 1985; Koreni. Svedočenje vekova. Pravnipoložaj i stanovništvo Subotice 1391-1828, Subo-tica, 1991; A, Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; Schematismus Dioecesis Suboticanae, Su-boticae, 1993; A. Sekulić, Hrvatski bački mjesto-pisi, Zagreb, 1994; B. Duranci, Vojvodina, bogat-stvo različitosti, Novi Sad, 2002; Popis stanovni-štva, naselja i stanova u 2002., Beograd, 2003;Geografska enciklopedija naselja Srbije. Vojvodi-na, Beograd, 2005; T. Marković, Opština Suboti-ca. Geografska monografija, Novi Sad, 2006.

S. Stantić

ĐURĐINSKI KOMORNI ORKESTAR»MUSICA CHORDA«, orkestar mladihkoji čine u prvom redu polaznici škole zatamburu u Đurđinu što je od 1997. vodiNela Skenderović. Prvi su put javno nastu-pili za Božić 1998. u crkvi sv. Josipa Rad-nika u Đurđinu, a pod današnjim imenomčetiri godine poslije, kad su priredili božić-ni koncert u župnoj dvorani u Đurđinu. Odsvojih početaka orkestar je bio upućen nasuradnju s učenicima škola za tamburu izokolnih mjesta (Mala Bosna, Žednik, Le-meš, Subotica), a skupa je nastupao i stamburaškim orkestrom Bisernica iz Alj-maša (madž. Bácsalmás) i sa zborom Szil-veszter Hajnal iz Lemeša. Sudjelovao jena 4 Zlatne harfe, imao je 6 samostalnihkoncerata (u Đurđinu i Lemešu), svirao jena 21 misi o Božiću, Uskrsu, Gerardovudanu (u Đurđinu, Žedniku, Maloj Bosni,Somboru i Subotici), a imao je i 21 nastupu sklopu književnih večeri, predstavljanjaknjiga i u drugim prigodama (u Đurđinu,Maloj Bosni, Aljmašu, Lemešu, HKUD-uVladimir Nazor u Somboru te Gradskom

26

ĐURĐIN

Đurđin

muzeju, Gradskoj vijećnici, Gradskojknjižnici i HKC-u Bunjevačko kolo u Su-botici).

T. Žigmanov

ĐURETIĆ, Marko (Santovo, 29. V.1865. – Santovo, 11. VII. 1923.), ratar, is-taknuti rodoljub i mučenik. Rođen je u si-romašnoj seljačkoj obitelji od oca Matije imajke Marice, rođ. Andrinčin. Završio jesamo četiri razreda pučke škole jer je tre-bao služiti kod imućnih Nijemaca u Čata-liji, gdje dobro naučio njemački jezik. Pre-ma tvrdnjama santovačkoga župnika Kalo-ra Jerkovića, slovio je za jednu od najobra-zovanijih osoba među svojim sunarodnja-cima, koji »povrh svega ljubi knyige hor-vatzke, a mimo toga štije i magjarski i ni-mački«.

Već se zarana zalaže za čuvanje narod-nih običaja. God. 1883., kad je organiziraoprosvjed protiv zabrane održavanja »šo-kačkih poklada«, bio je zatvoren i fizičkimaltretiran od strane seoskih pandura.Istinskim vođom svojih sunarodnjaka po-kazao se 1896., kad se diljem Ugarske sla-vilo tisućljeće madžarske državnosti i kadsu vlasti u Santovu, a s njima u sprezi i po-madžareni santovački župnik JánosBáthori (prvotno ime Ivan Burnać), izjavi-li kako i santovački Hrvati (Šokci) trebajudjelatno sudjelovati u zajedničkom ma-džarskom misnom slavlju. Poklik MarkaĐuretića: »Krv nije voda!« bio je dovoljanda se santovački Hrvati toj zapovijedi us-protive i izbore za svoja prava. Zbog togaje uskoro bio žigosan kao »buntovnik« teutamničen i zlostavljan. Nakon godinu da-na, kad santovački Madžari, na biskupov ižupnikov poticaj, zahtijevaju polovicu crk-venih obreda, opet je na čelu braniteljanarodnosnih prava. Budući da mu je zdrav-lje pogoršano, nije bio član izaslanstavasantovačkih Hrvata koji su tražili vraćanjesvojih prava kod kalačkoga nadbiskupaGy. Császka, ministra vjera u Budimpeštite Kraljevskoj kancelariji u Beču, ali se uznjegovo ime vežu sve molbe i prosvjednapisma napisana na madžarskom, odnosnona njemačkom jeziku. Njegov uzor, ustraj-nost i nepokolebljivost Santovcima su još

dugo davali snagu protiv asimilacijskihnasrtaja, o čemu svjedoči i bećarac (gdjese spominje s nadimkom): »Volji svoje, al’onako žarko / ko što volji Grkalovrin Mar-ko«.Lit.: S. Velin, Santovački rodoljubi (rukopis).

Ž. Mandić

ĐURIĆ (madž. Bácsszentgyörgy), seoceizmeđu Gare i Santova uz samu madžar-sko-srbijansku državnu granicu, 190 sta-novnika (2001.). Šokački ga Hrvati zovuĐuriće.

Prijašnja službena imena: 1425. Zent-hgywrgh; 1658. Mali i Veliki Gyuricz;1650. Kis-Gyurity; 1701. Nagy Gyurics,Kis Gurics; 1656. Gyurity; 1733. Gyurics;1750. Deserto (pustara) Gurics; 1770.Gyurity; 1825. Gyurits; 1893. Gyurityma-jor; 1904. Györgypuszta; 1947. Bácsszent-györgy. Prozvali su ga po crkvi posvećenojsvetom Đurđu (Szent György). Upravno jepripadao Barački (1895.-1905.), Riđici(1906.-21.) i Gari (1921.-47.).

God. 1655. među hrvatska naseljaubrajaju se Veliki i Mali Đurić. Kis-Gyurics i Nagy-Gyurics 1700. Kalačkojnadbiskupiji plaćaju po 12 forinti crkvenedesetine. Na početku 18. st. Gyurics nala-zimo među 12 bajskih pustara. Naseljen je1765. U selu je 1910. službeno bilo 96 Hr-vata (ukupan broj stanovnika 328). PoslijePrvog svjetskog rata održan je u selu zborradi pripajanja Kraljevini SHS, ali je seloostalo u Madžarskoj. Broj Hrvata se kretao

27

ĐURIĆ

Đurić (Bácsszentgyörgy)

ovako: 1941. – 10 (ukupno stanovnika:466), 1960. – 44 (ukupan broj stanovnika444), 1980. – 43 (ukupno stanovnika 338).Samostalnim je naseljem postao 1947.

Đurićko se područje prostire na 1473hektara. Početkom 1960-ih u mjesnoj crk-vi prestale su se održavati mise na hrvat-skom jeziku. Na Đurđevo 2005. posvećenaje nova seoska zastava i grb.Izvori: Bács megye helységeinek jegyzéke 1733-ból, Országos Levéltar, Kanc, Litt. Comit. Bach,1733., nr. 81; Országos Levéltar, E. 150 Eccles.fasc. 6, nr. 12; Kartoteka Széchenyijeve knjižniceu Budimpešti, 501; Arhiv Vojvodine, Urbarijalnipopisi, 13 330. kutija.Lit.: G. Grosschmid, Magyarország népesítésénekáttekintése. Figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténetére. In: Bács-Bodrogh vármegye Történel-mi Társulat évkönyve, 4/1887, Zombor; D.Csánki, Magyarország történelmi földrajza aHunyadiak korában, Budapest, 1890-1913; Bács-Bodrog vármegye egyetemes monografiája, I-II,ur. Gy. Dudás, Zombor, 1896; J. Rapcsányi,Magyar városok monográfiája. Baja és Bács-Bod-rog vármegye községei, Budapest, 1934; D. Popo-vić, Srbi u Vojvodini, II. Novi Sad, 1959; L. Kiss,Földrajzi nevek etimológiai szótára, Budapest,1980; M. Kőhegyi, Baja története a kezdetektől1944-ig, Budapest, 1989.

Ž. Mandić

ĐURIĆ, Stipan (Santovo, 27. II. 1970.),kazališni glumac, pjevač, kulturni djelat-nik. Rođen je u šokačkoj obitelji od ocaMatije i majke Marice, rođ Tomašev. Dje-tinjstvo je proveo i osnovnu školu pohađaou Santovu. Maturirao je u budimpeštan-skoj Hrvatsko-srpskoj gimnaziji 1984. Ča-ri velegrada i zov glumačkoga zvanja zadr-žao ga je u madžarskom glavnom gradu,gdje je poslije završio glumačku školu priNarodnom kazalištu te se glazbeno usavr-šavao u Operetnom teatru, gdje je primljenu stalni angažman 1993. Od 1999. do da-nas u statusu je slobodnoga umjetnika. Su-rađivao je s mnogobrojnim kazalištima di-ljem Madžarske i Hrvatske (Operetni i Ko-morni teatar u Budimpešti; HNK u Osije-ku; Kazalište Virovitica; Kazalište Kome-dija u Zagrebu i dr.), a gostovao je i u Nje-mačkoj, Austriji, Italiji, Japanu, Australi-ji...

Za njegov glumački razvoj iznimno jevažno Hrvatsko kazalište u Pečuhu, u či-

jim je projektima angažiran od samogosnutka 1992. do danas. Najveće uspjehepostiže u komedijama, ali mu nisu straneni drame. Djeluje i kao redatelj, s raznimansamblima sudjeluje na operetno-glazbe-nim koncertima, igra u radiodramama, če-sto nastupa na pjesničkim večerima te kaopjevač u pratnji svojega tamburaškoga sa-stava. Glumi na filmu i u reklamnim spo-tovima, a bavi se i sinkronizacijom filmo-va. God. 2004. na Sveučilištu u Pečuhu dip-lomirao je kao organizator obrazovanja teje stjekao specijalizaciju na odjelu za kaza-lište.

Odigrao je velik broj uloga u mjuzikli-ma, operetama i dramskim djelima. U mju-ziklima je nastupio u ulogama Cervantesa-Don Quijotea (R. Wasserman-Leigh, Čo-vjek iz Manče, 1996. i 2002.); Lanka Haw-kinsa (G. Gershwin, Crazy for you, 1995.);kardinala Rauschera (Levay-Kunze, Eliza-beth, 1996.); u operetama u ulogama Flo-rimonda (I. Kalman, Ljubica s Montmar-trea, 1997.); Bonija (I. Kalman, Kneginjačardaša, 2000.); Celestina (P. Abraham,Bal u Savoyu, 1998.); Cascada i Raula St.Briochea (F. Lehar, Vesela udovica, 1993.i 2002.); grofa Pixija i Mixija (K. Szirmai,Mágnás Miska, 1993.); Worchestera (F.Lehar, Grof od Luxemburga, 2001.). Udramskim izvedbama bio je Argan (Moliè-re, Umišljeni bolesnik, 1999.); Šimurina (I.Brešan, Predstava Hamleta u selu MrdušaDonja, 1992.); Harpagon (Molière, Škrtac,1997.); Šano-Šlajpunder (A. Karagić, Ras-tatkinja, 1993.); Joso (I. Petreš, Dva bilagavrana, 1998.); Dvorska luda (G. Vitez,Plava boja snijega, 2005.); Detektiv (J.Cvenić, Kvaka s vratima, 2003.); Oliver(N. Coward, Osobne stvari, 2005.); Josi-na-Joso (P. Budak, Klupko, 2004.); Mla-den (M. Gavran, Veseli četverokut, 2006.);Königseck (Mujičić-Senker-Škrabe, Trenk,iliti divlji baron, 2006.); Marko Gugić (A.Karagić, Pošteni varalica, 2007.)

Ž. Mandić

ĐURIĆ, Stjepan (Subotica, 30. III. 1923.– Velika Gorica, 24. IV. 1982.), magistarfarmacije i profesor povijesti, društvenidjelatnik. Sin Stipana, dipl. šumara, i Jage,

ĐURIĆ

28

rođ. Perčić. Osnovnu školu i gimnaziju za-vršio je u Subotici. Studij farmacije počeoje u Segedinu 1941. Ratne godine provodiradeći u sanitetskoj službi u Subotici. Stu-dij je nastavio na Farmaceutsko-biokemij-skom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplo-mirao 1949. Radio je kao ljekarnik i ravna-telj ljekarni u Žedniku, Tavankutu, Suboti-ci, na Paliću, u Makarskoj i Apatinu. Stu-dirao je uz rad povijest na novoosnovanomOdsjeku za povijest Filozofskoga fakultetau Novom Sadu, gdje je i diplomirao u pr-voj generaciji profesora povijesti. Znan-stveno-popularne članke, npr. 60 godinarada apoteke na Paliću, Najstarije subo-tičke apoteke i druge objavio je u Subotič-kim novinama, a stručne članke, npr. Subo-tičke apoteke u drugoj polovini XIX. veka,objavljivao je u Arhivu za farmaciju (Beo-grad). Na znanstvenom savjetovanju Dru-štva za povijest zdravstvene kulture Jugo-slavije sudjelovao je s referatom Historij-ski razvoj zdravstvenih ustanova Jugosla-vije, a sa stručnim prilozima u vezi s histo-riografijom farmacije i lokalnom povije-šću ljekarništva u Subotici i okolici sudje-lovao je i na stručnim skupovima drugihstrukovnih udruga. Okosnicu njegova dru-štvenoga angažmana čini problematizira-nje položaja bačkih Hrvata, proučavanjenjihove povijesti i očuvanje hrvatskoganacionalnoga identiteta u Vojvodini. Uostavštini koja se čuva kod njegove kćeriDubravke Nemec u Zagrebu nalaze sumnogobrojne neobjavljene novele, kratkepriče, drame, eseji, dnevnički zapisi, lokal-ne kronike i prijevodi s njemačkoga i fran-cuskoga jezika.

K. Nemec

ĐUVEGIJA (tur. güveyi), zaručnik, mla-doženja. Osim u podunavskih Hrvata, na-ziv je u uporabi i u Hrvata u Bosni, Herce-govini, dijelu Dalmacije i Slavoniji, a tra-dicionalno ga rabi i srpsko stanovništvo utim krajevima te u Srbiji.

Za đuvegiju se vežu mnogobrojnisvadbeni običaji. Kad je riječ o svadbenojodjeći mladenaca, koju etnolozi tumačerazličitim magijskim svrhama (najčešćenamjerom da se odbiju zli utjecaji, što jevidljivije u opremi »snaše« nego đuvegi-je), đuvegijina je nošnja jednostavnija i smanje ukrasa. Običaj je da svekar plaćaoba svadbena ruha. Đuvegiji se kupovalonovo odijelo i čizme, koje su trebale traja-ti cijeli život. Odijelo je bilo crno, od ku-povnoga štofa, a nosilo se uz bijelu košu-lju te prsluk sa zlatnom, srebrnom ili me-talnom »pucadi«. Košulje su se potkrajXIX. i početkom XX. st. nosile bez »poše«(kravate), a poslije s njom. Ako je svadbabila zimi, kupovao se i zimski kaput. Mla-doženja je bio zakićen perlicom (najčešćeod umjetnoga bijeloga cvijeća) sličnommladenkinu ukrasu za glavu. Šešir je bioobvezan, a ponegdje bi na njega bio pri-čvršćen i odgovarajući ukras – svadbenivjenčić ili kitica. Đuvegija je tijekom ve-čere dugo vremena sjedio »pod šeširom«,tj. sa šeširom na glavi.

U Subotici je bunjevački običaj da đu-vegija »snašu« (nevjestu) prenese prekoGabrić-ćuprije (odnosno na mjestu gdje seona nekad nalazila), što se smatralo jam-stvom čvrstoga i neraskidivoga braka. Po-negdje je zabilježeno da đuvegija oko po-noći skida vijenac s mladenkine glave (Ta-vankut, Subotica, a u Čavolju ga još i bacau oganj), dok drugdje to obavlja netko dru-gi iz svatova. Običaji u manjoj mjeri vari-raju s obzirom na različita mjesta koja na-seljavaju podunavski Hrvati.Lit.: A. Sekulić, Bački Bunjevci i Šokci, Zagreb,1990; Etnografija: Svagdan i blagdan hrvatskogapuka, Zagreb, 1998; A. Sekulić, Rječnik govorabačkih Hrvata, Zagreb, 2005; M. Černelić, Bunje-vačke studije, Zagreb, 2006.

B. Jaramazović

29

ĐUVEGIJA

StjepanĐurić

EKLE (dij. čipka; njem. häkeln: kukičati),u bačkih Šokaca naziv za čipku, kukičaniukras. Prvotno ukras na šokačkoj narodnojnošnji, oko rukava oplećka, na donjem di-jelu skuta i na nogavicama muških gaća.Izrađivale su se od finoga bijeloga koncakukičanjem (dij. eklanjem). Za ženskeoplećke i skute te za muške gaće izrađiva-ne su široke ekle, a za podskute (podsuk-nje) uske. Uvijek su se škrobile.

U šokačkom puku u Bačkoj »ekle« subile i ukras na dvjema užim stranama derek-lijskoga stolnjaka te na uskrsnom svetenj-skom ručniku, koji se rabio samo pri bla-goslovu jela na Veliku subotu pred Uskrs.Od »ekla« su izrađivani i kružni i elipsastistolnjaci te različiti podmetači na koje suŠokci postavljali »svete kipiće«. Motivi na»eklama« bili su različiti: cvjetovi ruža,drugo cvijeće, lišće, manji ili veći krugovii dr. »Ekle« su nastajale pod vještim ru-kama žena uz pomoć igle, koja je na samuvrhu imala malenu kuku. Otuda i izrazkukičanje, koji se rabio u bačkih Bunje-vaca.

Bunjevke su kukičanjem izrađivaleukrasne predmete (stolnjake, nadstolnjake,čipke i podmetače, prekrivače za postelju izavjese za okna različitih motiva i oblika)te odjevne predmete (za pokrivanje punđe;marame koje se stavljaju na ramena i sl.),ali ne za narodne nošnje ili druge vezaneza određene običaje ili obrede.

J. Dumendžić

EMERIK iz Pečuha (? – ?), franjevac, pe-dagog. Bio je redovnik Provincije Bosne

Srebrene i lektor filozofije na franjevač-kom učilištu u Budimu. Napisao je jedanškolski priručnik franjevačkim klericima,u kojem je izložio pravila logike premadjelu župnika Adalberta Strakosa.Djelo: Assertiones ex universa logica, Budim,1749.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis).

S. Bačić

ENGA (tur. yenge), mladenkina pratilja ubačkih Šokaca i podunavskih Bunjevaca.U Bunjevaca je u pravilu neudana, osim uTavankutu, gdje može biti i udana te kaotakva ima i prednost, dok je u Šokaca uda-na. Javlja se i suvrstica naziva jenga u ma-džarskom dijelu Bačke te rjeđe i prema po-jedinim izvorima u Bunjevaca iz subotič-koga kraja. U Đurđinu su, primjerice, uuporabi obje suvrstice naziva, u Fancagi seuz naziv enga javlja i oblik enđa, a oblikjenđa i u Čavolju, a samo prema Erdelja-noviću u bačkih Bunjevaca općenito. Umladenkinoj pratnji najčešće su dvije en-ge, no ponegdje ih ima i više – u Bikiću ujužnoj Madžarskoj spominje se mogućnostda ih bude i do šest. Pretpostavka je da seu primorsko-ličkih Bunjevaca naziv (j)en-ga izgubio, dok je na prostoru moguće bu-njevačke pradomovine u širem dinarskomi graničnom dinarsko-jadranskom pojasučesta pojava mladenkine pratilje s prevla-davajućom suvrsticom naziva jenga, kojaje u pravilu jedna, a iznimno su dvije.

Usporedno s engom postoji još i neuda-na mladenkina pratilja s nazivom diveruša

30

E

u Šokaca u Baču i Bođanima te u Bunjeva-ca u Matarićima, dok se na nekim salašimasomborskoga kraja (salaši na Bezdanskomputu, Gradina, Lugovo) rabe oba naziva zaistu pratilju.

Za engu se najčešće bira mladenkinaprijateljica u svih regionalnih bunjevačkihskupina u Podunavlju. U većini naseljasomborskoga kraja uz tu mogućnost izbo-ra često se za engu bira i mladenkina se-stra. Postoje i druge mogućnosti izbora,koje su manje-više ograničene na pojedinanaselja. Samo se u Fancagi u podunavskihBunjevaca uz neudanu spominje i udanamladenkina pratilja. U bačkih Šokaca engese biraju od mladoženjinih sestara ili mla-đih žena iz bliže mladoženjine rodbine.

Osim što su enge, uz divere, mladenki-ne pratilje u raznim situacijama tijekomsvadbe, izdvajaju se neke od njihovih spe-cifičnih dužnosti. One pomažu pri odijeva-nju mladenke u Bunjevaca u Bikiću kodBaje i u Žedniku kod Subotice te u Šokacau Baču i Bođanima. Ta se dužnost mladen-kine pratilje spominje i u Liču u Gorskomkotaru, sporadično u Lici, a u dalmatin-skom zaleđu od Ravnih kotara sve do Pe-lješca. Samo se u Lemešu enga pojavljujeu ulozi lažne mladenke. Zanimljivo je dase u toj ulozi mladenkina pratilja (s nazi-vom svatica) spominje i u primorsko-lič-kih Bunjevaca u Krmpotama i u nekim

mjestima u Lici, a na prostorima mogućebunjevačke pradomovine samo u Čitluku uSinjskoj krajini.Lit.: M. Černelić, Uloge i nazivi odabranih svato-va u Bunjevaca, Zagreb, 1991; M. Bosić, Ženidbe-ni običaji Šokaca Hrvata u Bačkoj, Novi Sad,1992.

M. Černelić

EPERJESSY, Ernő (Mamelik, madž. Al-mamellék, 30. VIII. 1929.), etnograf, pro-svjetni djelatnik, glavni savjetnik u mini-starstvu. Pučku je školu završio u Sasrétu,a srednju je pohađao u Sigetu (madž.Szigetvár) i Pečuhu. Učiteljsku je diplomustekao 1948. u pečuškoj biskupskoj na-stavničkoj školi, a 1964. na SveučilištuLoránda Eötvösa u Budimpešti i diplomuprofesora povijesti, književnosti i narodo-pisa. God. 1971. doktorirao je radom omadžarskom narječju u Zselicu. Od 1948.do 1964. učiteljuje na Legradskoj Gori(madž. Őrtilos-Szentmihályhegy), madžar-sko-hrvatskom salašarskom naselju, a od1964. do 1966. radi kao profesor u jednojbudimpeštanskoj gimnaziji. Između 1967.i 1972. referent je za obrazovanje i kulturuDemokratskoga saveza Južnih Slavena uMadžarskoj te se u to vrijeme pobliže upo-znaje i s etnografskom tradicijom Hrvata utoj zemlji. Od 1972. do 1993. glavni je sav-jetnik i referent za manjinska pitanja u Na-rodnosnom odjelu Ministarstva kulture, aod 1993. do 1996. suradnik inozemnihemisija Madžarskoga radija. Živi u Bu-dimpešti.

U razdoblju od 1950. do 1964. na Le-gradskoj Gori voditelj je tamošnjega gla-sovitoga hrvatsko-madžarskoga narodno-ga ansambla (madž. SzentmihályhegyiNépi Együttes). Istodobno u okolici istra-žuje etnografsko blago (pučku glazba, obi-čaje, narodna vjerovanja, pripovijetke i le-gende) Hrvata kajkavaca, poslije istraživa-nja proširuje i na podravske Hrvate (Mar-tinci, Semartin). Od 1967., kao djelatnikSaveza, radi na reorganizaciji narodno-snih, među njima i hrvatskih škola, koje subile ukinute poslije 1961. Predvodi niz tur-neja hrvatskih kulturno-umjetničkih dru-štava. Od 1972. jedan je od organizatoranarodnosnih etnografskih konferencija,

31

EPERJESSY

Enge s bunjevačkom nevjestom u Subotici

koje se održavaju svakih pet godina, te se-rije etnografskih izdanja 13 službeno pri-znatih narodnosti koje žive na tlu Madžar-ske, među njima i Etnografije Južnih Sla-vena u Mađarskoj, kojoj je do 1993. bioglavni urednik. Od 1994. glavni je urednikEtnografije Hrvata u Mađarskoj. Zahva-ljujući među ostalim i njegovu zauzimanju,te se serije objavljuju uz državnu potporu.Kao djelatnik Ministarstva kulture, poticaoje i podupirao utemeljenje pečuškoga Hr-vatskoga kazališta, hrvatskoga bazičnogamuzeja u Mohaču (Muzej Dorottye Kani-zsai, središnji etnografski muzej Hrvata uMadžarskoj), ljetnih hrvatskih etnograf-skih tabora, zavičajnih muzeja i dr. Međunjegovim mnogobrojnim studijama nekoli-ko njih odnosi se i na podunavske Hrvate(»Vjerovanja i običaji u vezi s Barbarinimdanom«, »Huškanje – hujákolás, osobenihrvatsko-mađarski sustav komunikacije«;»Šalje pismo Sibinjanin Janko – narodnepripovijetke Andrije Hidega«; »Ispitivanjemeđusobnih utjecaja u pučkom prazno-vjerju jednoga mađarsko-hrvatskoga nase-lja«; »Na drugoj strani Jordana – ručnici nagrobljima baranjskih Hrvata«).

God. 1993. jedan je od utemeljiteljaHrvatske manjinske samouprave u budim-peštanskom Zuglóu (XIV. okrug), u kojojje član vodstva do 2006. U tom je razdob-lju i član Hrvatske samouprave grada Bu-dimpešte. Od 1963. član je, a od 1990. po-časni član Madžarskoga etnografskogadruštva. Od 1975. tajnik je, a zatim pred-sjednik Narodnosnoga stručnoga odjelaMadžarskoga etnografskoga društva.Lit.: Etnografija Južnih Slavena u Mađarskoj, 1-10, Budimpešta, 1975-93; Etnografija Hrvata uMađarskoj, 1-11, Budimpešta, 1994-2004.

Ž. Mandić

ERBEREČKE (erberečka), dječja igra,nekad česta na bunjevačkim salašima i ugradu. Igra se još i danas, na sljedeći način:djeca se podijele u dvije jednake skupine i,čvrsto se držeći za ruke, stanu jedna premadrugoj na udaljenost od desetak metara iliviše. Iz prve skupine javi se jedan igrač go-voreći: »Erberečke, erber dud, koga ćete,mene ili moga druga do mene!« Iz druge

skupine pozivaju osobu te se ona zalijeće ipokušava probiti »živi zid« koji čini drugaskupina. Ako ga uspije probiti, onda u svo-ju skupinu odvodi jednu osobu iz suparnič-ke. Ako ga ne uspije probiti, ostaje kao za-robljenik u drugoj skupini. Igru gubi skupi-na u čijem redu ostane samo jedan igrač.Donekle izmijenjenoga imena, ali sa slič-nim upitom i odgovorom, ta je igra pozna-ta i u drugih naroda u Podunavlju i drugimregijama (»lanca probijanca«, »čija voj-ska«, »probijanje«, »sečenica« i dr.). Pod-rijetlo igre vjerojatno je njemačko.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); V. Marjanović, Obred-ni elementi u tradicionalnim dečjim igrama Vojvo-dine (http://www.rastko.org.yu/antropologija/vmar-janovic-obredni.html).

N. Tumbas

ERČIN (madž. Ercsi), grad na desnoj oba-li Dunava, u sjevernom dijelu Bile župani-je (Fejér megye), 7500 st. (2001). Ime mupotječe od osobnoga imena avarskoga ple-menskoga vođe Ercha. Područje je naselje-no prije dvije tisuće godina, u I. st. naselja-vaju ga Iliri i Kelti, a za doba Rimljana ov-dje se nalazila pogranična vojna utvrda. Pr-vi pisani dokument o Erčinu potječe iz vre-mena Arpadovića. God. 1037. spominju seovdašnji ribari. U čast sv. Nikole 1166. ov-dje je podignut benediktinski samostan,koji je poslije tatarske najezde pripao ci-stercitima samostana u Topuskom, a za vri-jeme Turaka uništen je. Župa je utemeljena1332. Turci su ga prozvali Erdžinom, štosu doseljeni Hrvati preinačili u Erčin, odčega su Madžari izveli Ercsény (službenoime u XVIII. i XIX. st.).

Pod vodstvom bosanskih franjevacaLuke Otočkoga i Tome Vojvodića u nena-pučeno selo 1629. nastanili su se katoličkiHrvati, zahvaljujući kojima se naselje brzorazvija te je preraslo u trgovište. Naseljepripada posjedu porodica Dombay, Dallos,Torkos, odnosno Szapáry, pa je do 1686.stanovništvo porez plaćalo i madžarskomuvlastelinu i Turcima. God. 1690. franjevcisu ovamo doveli nove hrvatske doseljeni-ke. Erčinski župnik Marko Bulajić i njegovprokurator Petar Radonović 1698. skuplja-

32

EPERJESSY

ju milostinju za obnovu erčinske crkve po-svećene Velikoj Gospi. Vjerski obredi odr-žavaju se isključivo na hrvatskom jezikujer je na početku XVIII. st. naselje posvehrvatsko. Prvaci sela 1699. jesu knez BlažKecanović, prijašnji knez Nikola Čiča, aprisežnici: György Bocskay, Ivan Kokić,Mihajlo Bulatović, Živko Čekmarović,Ivan Radić, Stipan Golić, Ivan Verčić,Abraham Elčić i crkvenjak Petar Radano-vić. Za Rákóczijeva ustanka 1703.-11. Er-čin se navodi kao hrvatska župa. U XVIII.st. erčinski opati obnašaju i druge važnedužnosti, tako 1711. Martin Josip Ribićpostaje đurskim kanonikom, 1718. LovroIvan Vukanić župnikom šomođske Župesv. križa, 1741. Petar Matatić postaje zag-rebačkim kanonikom i glavnim dekanom.

Grof Péter Szapáry 1762. dao je izgra-diti novu crkvu u kasnobaroknom stilu.Crkvena škola djeluje od 1769. Od 1800.Erčin je opet trgovište, koje uživa mnogo-brojne pogodnosti, npr. na godinu tri dr-žavna sajma. Ima više od pedeset obrtnikaučlanjenih u cehove. Važan je kao luka.

God. 1828. Hrvati čine oko 50% sta-novništva sela (osim njih, ovdje žive Ma-džari, Slovaci i Nijemci); omjer im se nemijenja ni 1882., kada se, uz 79 njemač-kih, 65 madžarskih i 14 slovačkih, ondjenalazi 196 hrvatskih kućanstava. Zbog kr-šenja prava u crkvi erčinski Hrvati 1889.

oštro prosvjeduju i suprotstavljaju se vla-stima pa je uhićeno i kažnjeno 50 Hrvata.God. 1903. Hrvati imaju polovicu crkve-nih obreda, »jedna nedilja šokačka, drugamadžarska«.

God. 1898. Erčinu su priključene pu-stare: Jaginac (madž. Aggszentpéter), Dol-nja i Gornja Dešnja, (madž. Alsóbesnyő,Felsőbesnyő), Gebeljaroš (madž. Gö-böljárás), Rashoda (madž. Bevár) i Slatina.God. 1912. predana je najsuvremenijatvornica šećera u srednjoj Europi, kojaotad zapošljava i mnoge Erčince. Od 1100Erčinaca koji su sudjelovali u Prvom svjet-skom ratu poginulo je 203, a gotovo ih jeisti broj umro od zadobivenih rana ili bolesti.

Prema službenoj statistici 1941. u Erči-nu živi 7280 Madžara, 170 Hrvata, 37 Ni-jemaca i 14 Slovaka. U osnovnoj školi hr-vatski se jezik predavao do 1953. Tih go-dina u erčinskoj crkvi čula se zadnja pro-povijed na hrvatskom jeziku. Pod utjeca-jem crkve i države Erčinci su svoju misuzvali ilirskom, a sebe Racima. Danas u Er-činu ima samo nekoliko osoba koje govo-re jezik svojih predaka (ikavicu). Od 1994.u selu djeluje Erčinski racki klub, a od2003. postoji Hrvatska manjinska samo-uprava.

Osim crkve, spomenikom kulture umjestu smatra se i kip sv. Ivana Nepomukai kapelica podignuta na obali Dunava1828., posvećena Velikoj Gospi, poznatohodočasničko mjesto.Izvor: Župna spomenica, Erčin.

Lit.: I. Antunović, Razprava o podunavskih i poti-sanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom,vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom,Beč, 1882; A fehérvári királyi törvényszék, 3445.Vallás elleni vétség és hatóság elleni erőszak, Er-csi, 1889; Fejér vármegye története, IV, Székes-fehérvár, 1901.

Ž. Mandić

ERČINSKI RACKI KLUB, kulturno-prosvjetna udruga Hrvata u Erčinu. Djelu-je od 1994. godine okupljajući erčinskeHrvate i njihove prijatelje. Glavni mu jecilj pokretanje tečajeva hrvatskoga jezika,njegovanje hrvatske kulture i običaja, pri-kupljanje građe o prošlosti erčinskih Hrva-

ERČINSKI RAČKI KLUB

33

Erčin (Ercsi)

ta, organiziranje hodočašća u matičnu Hr-vatsku te priređivanje tzv. rackohrvatskihsusreta.

Ž. Mandić

ÉRD → Andzabeg

ERDELJANOVIĆ, Jovan (Pančevo, 30.X. 1874. – Beograd, 12. X. 1944.), etnologi antropolog. Osnovnu školu polazio je uokolici Smedereva, a gimnaziju u Smede-revu i Beogradu. Diplomirao je na historij-sko-filološkom smjeru tadašnje Velikeškole u Beogradu. Naknadno upisuje studijetnologije i srodnih znanosti kao stipendistsrpske vlade te nastavlja studirati na viševodećih europskih sveučilišta (Beč, Ber-lin, Leipzig i Prag). Na praškom sveučili-štu završava studij te doktorira 1905. Na-kon prelaska u Beograd radi kao profesorTreće klasične gimnazije, ali već je 1906.izabran za docenta na Katedri etnologijebeogradskoga sveučilišta, 1919. za izvan-rednoga, a 1921. za redovitoga profesora.Za dopisnoga člana Srpske akademije zna-nosti izabran je 1922., a za redovitoga1933. Bio je suradnik više tadašnjih doma-ćih i inozemnih znanstvenih društava (re-doviti član Srpskoga znanstvenoga dru-štva, počasni član Matice srpske u NovomSadu, suradnik Jugoslavenske akademijeznanosti i umjetnosti u Zagrebu, članZnanstvenoga društva u Lavovu, član Če-škoga geografskoga društva i Sveslaven-skoga instituta u Pragu i dr.). Nakon smrtiJovana Cvijića postavljen je za urednikaSrpskoga etnografskoga zbornika (Naseljai poreklo stanovništva), za koji je uredio15 knjiga.

Jedan je od osnivača znanstvene etno-logije te fizičke antropologije u Srbiji.Znanstvenu djelatnost razvija pod snažnimutjecajem antropogeografa Jovana Cvijića,čije su teze vidljive i u Erdeljanovićevimradovima, napose kad je riječ o istraživa-njima u kojima se govori o etničkoj struk-turi stanovništva Balkanskoga poluotoka.Bavio se istraživanjem plemenâ i plemen-skoga života u Crnoj Gori te etničke povi-jesti i etnogeneze Cincara, MeglenskihVlaha, Bunjevaca i Makedonaca te etnič-kih prilika i etnoloških karakteristika u Šu-madiji, Vojvodini, Makedoniji i Crnoj Gori.

Rubno su se njegova istraživanja doti-cala i Bunjevaca te mu je Srpska akademi-ja znanosti 1930. izdala studiju O porekluBunjevaca. Studija je izazvala mnogobroj-ne kontroverze u subotičkoj javnosti te jedo 1941. služila prosrpski orijentiranimBunjevcima za dokazivanje teze kako taetnička skupina nema hrvatske korijene.Od 1990-ih ishodište je bunjevačkih istra-živača koji negiraju pripadnost Bunjevacahrvatskomu narodu, a do danas je jedinopolazište većine srpskih autora u razmatra-njima o Bunjevcima.

U tom djelu Erdeljanović donosi mno-gobrojne podatke koji, kad je riječ o jezi-ku, etničkim migracijama, kulturi, povije-sti i narodnosnoj pripadnosti, nedvojbenogovore da su Bunjevci dio hrvatskoga et-ničkoga supstrata. On točno prikazuje i bu-njevačke migracije s područja Hercegovi-ne, jugozapadne Bosne i Dalmacije premaprostoru Primorja i Like, odnosno premaPodunavlju na prostor Slavonije, Srijema ijužne Ugarske, gdje se naseljavaju kao ho-mogene skupine i ne miješaju se s ostalimvlaškim, posebice pravoslavnim vlaškimskupinama. Ipak, Bunjevce pokušava opi-sati kao isključivi dio širega balkanskogavlaškoga stanovništva, čime želi dokazatida su i Bunjevci srpska etnička skupina,

ERČINSKI RAČKI KLUB

34

J. Erdeljanović, O poreklu Bunjevaca,Beograd, 1930.

jer polazi od toga da su Vlasi zapravo Sr-bi. Fundamentalna pogrešna postavka dasu svi vlaški nomadi bili Srbi ishodište imau činjenici da je dio Vlaha (Morlaka) kojije za turskoga razdoblja prihvatio pravo-slavnu vjeru poslije inkorporiran u srpskinacionalni korpus te u uvjerenju da suzbog toga i Vlasi koji su prihvatili katolič-ku vjeru Srbi katoličke vjere, unatoč tomušto je etničko podrijetlo balkanskih Vlahaiznimno složeno pitanje koje u znanosti dodanas nije riješeno. Osim toga, u svojim jeistraživanjima načinio i važne metodolo-ške propuste: pri terenskim istraživanjimaobičaja primorsko-ličkih Bunjevaca te jeobičaje uspoređivao samo s običajima ta-mošnjega srpskoga stanovništva te ih jesve i nazivao srpskima, dok je posve izo-stavio usporedbu s običajima drugoga hr-vatskoga stanovništva na tom području; uterenskim istraživanjima primorsko-ličkihBunjevaca ograničio se samo na prostorgdje u znatnoj mjeri živi i srpsko stanovni-štvo (sjeverna i srednja Dalmacija), ali jeizostavio područja Gorskoga kotara te za-padne Bosne i zapadne Hercegovine, u ko-jima također žive primorsko-lički Bunjev-ci, ali ne i Srbi (ili barem ne u znatnombroju) i dr. Nejasno je usto kako je iz mno-gobrojnih pobrojenih činjenica u svojojstudiji Erdeljanović došao do zaključka oistočnobalkanskom podrijetlu Bunjevaca,jer o tom u knjizi zapravo sve do samogazaključka i nema riječi, što zapravo poka-zuje da je unaprijed i tendenciozno posta-vio cilj istraživanja. Na neutemeljenost po-stavaka o srpskom podrijetlu Bunjevacaupućuju i druge činjenice: u bavljenju pro-cesima velikih selidaba XV.-XVII. st. po-jedina bunjevačka prezimena dovodi u ve-zu sa Skopljem u Makedoniji, što nije toč-no, jer su Bunjevci migrirali s područjaBosne i Hercegovine pa se ta prezimenaodnose na srednjovjekovni grad Uskopljena planini Rami, odakle i dolazi dio bunje-vačkoga etničkoga supstrata. Upravo jegorsko područje Rame i Kupreškoga poljajezično isključivo ikavski kraj. Do početkaXIX. st. ne može se k tomu govoriti o raz-voju prezimena u pravoslavnoga vlaškogastanovništva Balkanskoga poluotoka jer su

se prezimena u njih izvodila od imena ocate se već u trećoj generaciji prezime pretkanajčešće gubilo, što u Bunjevaca nije slu-čaj, pa se njihova prezimena i pojedine ge-nealogije mogu pratiti znatno dublje u pro-šlost. O tome svjedoče rodoslovlja porodi-ca Antunović, Sučić, Vojnić, Krmpotić i sl.Sve to zapravo govori da je zaključak Er-deljanovićeve studije O Bunjevcima biounaprijed zadan i da je jedini cilj provede-nih istraživanja trebala biti potvrda unapri-jed postavljenih zaključaka.Djela: Etničko srodstvo Bokelja i Crnogoraca, Be-ograd, 1914; Makedonski Srbi, Beograd, 1925; Oporeklu Bunjevaca, Beograd, 1930; Potpuna bibli-ografija u: E. Cerović, Bibliografija radova Jova-na Erdeljanovića, Glasnik Etnografskog institutaSANU, 23, Beograd, 1974.

Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986;E. Bažant, N. Bašić Palković, Književni sever(1925-1935). Bibliografija, Beograd, 1999; G.Kiss, E. Bažant, K. Čeliković, Subotička biblio-grafija (1918-1941), sv. III/1, Subotica, 2003; K.Bušić, Društveno, kulturno i političko organizira-nje bačkih Hrvata-Bunjevaca 1918.-1941. Ulogabunjevačke elite u procesu nacionalne integracijei modernizacije hrvatske zajednice u Bačkoj (ma-gistarska radnja); M. Černelić, Bunjevačke studije,Zagreb, 2006.

E. Bažant i K. Bušić

ÉRDUJHELYI, Menyhért (Senta, 4. I.1860. – Allentown, SAD, ? X. 1925.), sve-ćenik, povjesničar. Osnovnu naobrazbu igimnaziju završio je u rodnom gradu, teo-logiju je studirao u Segedinu i Kalači, gdjeju je 1882. i završio te bio zaređen za sve-ćenika. Služio je u više župa Kalačko-bač-ke nadbiskupije. Do 1885. koristio se pre-zimenom Ellinger. God. 1887. premještenje u Novi Sad, gdje je bio kapelan i vjero-učitelj te predavao srpski jezik u obrtnič-koj školi. Istraživao je u lokalnim te beč-kim i budimpeštanskim arhivima. Napisaoje više povijesnih rasprava u GodišnjakuPovijesnoga društva Bačko-bodroške žu-panije. God. 1894. objavio je na madžar-skom monografiju Novoga Sada (Újvidéktörténete), koja je iste godine prevedena nasrpski i njemački jezik. Poslije je postaožupnikom u Senti, odakle je 1908. otišao uSAD, među madžarske iseljenike, gdje jeostao do kraja života.

35

ÉRDUJHELYI

Érdujhelyijeva Povijest Novoga Sadavažna je i za malo poznatu povijest Hrvatau tom gradu. Prema župnim maticama kr-štenih od 1702. godine, Šokci su, zajednos Nijemcima i Madžarima, činili civilnidio Petrovaradinskoga Šanca (današnjegaNovoga Sada). Prema Érdujhelyijevimtvrdnjama, ti su Šokci došli iz Podravine iPosavine, a nakon Požarevačkoga mira1718. »dođoše ovamo katoličke bosanskeporodice i Šokcima se nazvaše sa ono ma-lo katoličkih Hrvata skupa, koji ovde sta-novahu, to ime njihovi potomci sačuvašedo naših dana«, tj. sve do pred Prvi svjet-ski rat. Dalje navodi da je 1720. od oko400 katolika u gradu Hrvata bilo oko 30%,a da su nakon Beogradskoga mira 1739. idoseljenja Nijemaca iz Beograda Hrvatičinili 14% od 1468 katolika u Novom Sa-du. To povećanje apsolutnog broj Hrvataznači da su se iz Beograda doselili i pri-padnici tamošnjih dubrovačkih kolonija.Lit.: J. Szinyei, Magyar írók élete és munkai, 2,Budapest, 1893; Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zag-reb, 1986; Z. Kalapis, Életrajzi kalauz, 1, Újvidék,2002.

E. Bažant

ÉRSEKCSANÁD → Čanad

ETNIČKA MANJINA, 1. u širem smislu,skupina stanovnika jedne države koja sepo svojim osebujnim fizičkim, povijesnimili kulturnim obilježjima (tradicija, svijesto podrijetlu, kulturna baština, religija) raz-likuje od većine stanovništva države. Če-sto se koristi kao istoznačnica za nacional-nu manjinu ili druge zbirne pojmove koji-ma se označuju manjinske zajednice (na-rodnosti, etničke skupine, nacionalne za-jednice, etničke zajednice, narodne skupi-ne, jezične skupine i sl.). U Ujedinjenimnarodima za označavanje nacionalnih ma-njina najčešće se rabi upravo taj termin; 2.u užem smislu, označava one manjinskenarode koji nemaju svoju matičnu državu(Romi, Baski i sl.), za razliku od nacional-nih manjina, tj. onih manjinskih narodakoji imaju svoju matičnu državu. Iako je tarazlika zastupljena u doktrini, pa i u među-narodnim dokumentima, nacionalna zako-

nodavstva, čak i ako poštuju tu terminolo-šku razliku (mađarski zakon iz 1993., zarazliku od srpskoga zakona iz 2002.), nepropisuju različit režim ostvarivanja ma-njinskih prava za etničke i nacionalne ma-njine. Međutim, u praksi etničke manjineobjektivno imaju slabiji položaj jer uostvarivanju i zaštiti manjinskih prava ne-maju dodatnu zaštitu kakvu pružaju matič-ne države. Upravo iz razloga slabljenjamanjinskoga položaja ili uopće otežavanjauključivanja u hrvatske integracijske pro-cese, u određenim povijesnim razdoblji-ma, u kojima su se Hrvati u međurječjuDunava i Tise našli u manjinskom položa-ju, domicilne države ili pokrajinske vlastipoticale su fragmentiranje Hrvata na ma-nje etničke skupine (Bunjevci, Šokci, Racii dr.): u Madžarskoj od druge polovice XIX.st. do polovice XX. st.; u Bačkoj za vrije-me Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije;na području Srbije od 1990-ih godina dodanas.Lit.: N. Girasoli, National minorities. Who arethey?, Budapest, 1995; Leksikon migracijskoga ietničkoga nazivlja, Zagreb, 1998.

S. Bačić

ETNIČKA SKUPINA (grč. ethnikos: na-rodni, pučki, plemenski), zajednica ljudičiji pripadnici dijele zajednički identitet natemelju potjecanja s istoga teritorija ili ve-zanosti za isto područje, vjerske pripadno-sti, jezika, zajedničkoga podrijetla (stvar-noga ili mitskoga), jedne ili više razlikov-nih sastavnica zajedničke kulture, vlastitazajedničkoga imena, zajedničkih povije-snih sjećanja, norma kojima se uređujumeđusobni odnosi i odnosi prema pripad-nicima drugih etničkih skupina, zajednič-koga prostora komunikacije i interakcije tejakih osjećanja solidarnosti i lojalnostiprema pripadnicima vlastite skupine. Kaopredmet proučavanja ili kao varijabla u is-traživanjima, zastupljena je u sociologiji,antropologiji, etnologiji, socijalnoj psiho-logiji, političkim znanostima, pravu, povi-jesti, geografiji, medicini i drugim discip-linama.

U sociološkoj teoriji dominiraju dvijevrste objašnjenja njihova nastanka. Prema

36

ÉRDUJHELYI

primordijalnomu pristupu etničke skupinenastaju kao rezultat praiskonske vezanostiza područje na kojem žive ili iz kojega po-tječu, za svoju vjeru i rodbinu. Ta vezanostuključuje jake osjećaje odanosti i solidar-nosti unutar etničke skupine te emocional-nu i spoznajnu povezanost s pripadnicimaiste skupine, koji su rezultat rane primarnesocijalizacije ili temeljne psihološke potre-be za pripadnošću nekoj skupini. Premamobilizacijskomu pristupu etničke skupinestvaraju, održavaju i učvršćuju pojedinci iskupine kako bi stekli pristup društvenim,političkim i materijalnim resursima. Prematomu gledištu, pojedinci se služe simboli-ma etničkoga identiteta kako bi postiglivlastite ciljeve, a etničke se skupine stva-raju onda kad pojedinci misle da će njiho-vim stvaranjem nešto postići.

U nekim se slučajevima u literaturi na-zivi etnička skupina, nacija i država pre-klapaju ili rabe naizmjence. Etnička seskupina od nacije razlikuje u nekoliko di-menzija – obično je manja i jasnije uteme-ljena u zajedničkom podrijetlu (stvarnomili mitskom vjerovanju u zajedničke pret-ke), a u ljudskoj je povijesti usto općeniti-ja i češća nego nacija, koja se veže uz spe-cifično vrijeme i mjesto. Etničke se skupi-ne temelje na pripisanoj pripadnosti, štoznači da je pripadnost tim skupinama ogra-ničena samo na one koji dijele atribute ste-čene rođenjem, dok su nacije prije svegakulturno i politički definirane. U odnosuna etničke skupine, nacije su inkluzivnije,tj. otvorenije primanju novih članova.

U suvremenoj političkoj uporabi nazivetnička skupina često se rabi i pri opisiva-nju kvazinacionalnih manjinskih skupina,koje iz nekih razloga nisu dostigle statusnacije (Romi, Katalonci, Korzikanci, Ba-ski i sl.). U tom je smislu onda riječ o sino-nimu za etničke manjine u užem smislu.Lit.: G. J. Kellas, The Politics of Nationalism andEthnicity, London, 1991; F. Putinja, Ž. Stref-Fe-nar, Teorije o etnicitetu, Beograd, 1997; A. D.Smit, Nacionalni identitet, Beograd, 1998; M. Ha-ralambos, M. Holborn, Sociologija: Teme i per-spektive, Zagreb, 2002.

J. Dulić

ETNOCENTRIZAM (grč. ethnos: na-rod; lat. centrum: središte), sustav raz-mjerno povezanih stavova koji se na bihe-vioralnoj razini očituje kao socijalno-inter-akcijska selektivnost, pristranost i među-nacionalno nepovjerenje, na afektivnoj garazini karakterizira doživljaj vlastite etnič-ke grupe kao alter ega i proširene obiteljite osjećaj individualne ugroženosti, a nakognitivnoj razini upućuje na postojanjeopće urote i na potrebu nacionalne homo-genizacije. Riječ je dakle o složenom so-cio-psihološkom konstruktu, koji čine trilatentne dimenzije: a) nacionalna zatvore-nost, koja sadržava socijalno-interakcijskuselektivnost, međunacionalno nepovjere-nje, nacionalne predrasude i osjećaj nacio-nalne superiornosti; b) nacionalna veza-nost, koja sadržava doživljavanje vlastitenacije kao proširene obitelji, identifikacijuosobne i nacionalne sudbine i potrebu zanacionalnom homogenizacijom; c) menta-litet nacionalnoga opsadnoga stanja, kojisadržava uvjerenje o postojanju međunaci-onalne urote, nacionalne ugroženosti i kse-nofobiju.

S jedne strane, te dimenzije nisu čvrstofunkcionalno integrirane pa npr. pojedinciu kojih je zastupljen sindrom mentalitetanacionalnoga opsadnoga stanja neće nuž-no manifestirati nacionalnu zatvorenost inacionalnu vezanost (osoba može biti podsnažnim utjecajem političke propagandeili zamišljenoga nacionalno-državnogaprojekta u čijoj pozadini leži svijest o ko-lektivnoj nacionalnoj ugroženosti, a da namanifestnoj razini ne iskazuje zatvorenostu socijalnoj interakciji s pripadnicima dru-gih nacija u svojem okružju i da u emoci-onalnom smislu ne iskazuje visok stupanjnacionalne identifikacije i potrebe za ho-mogenizacijom). S druge strane, pojedinisu entiteti funkcionalno integrirani u di-menzijama etnocentrizma pa se npr. nacio-nalna zatvorenost očituje u obliku socijal-no-interakcijske selektivnosti i socijalnedistanciranosti, ali i u obliku osjećajâ naci-onalne superiornosti, nacionalnih predra-suda i sklonosti da se na pripadnike drugihskupina primjenjuju mjerila vlastite skupi-ne. Koje će dimenzije etnocentrizma biti

37

ETNOCENTRIZAM

više ili manje dominantne, ovisi o konkret-nom povijesnom iskustvu i o različitimpsihološkim i socijalnim karakteristikamapojedine etničke skupine.

U strukturi svijesti o kolektivnoj nacio-nalnoj ugroženosti implicitno je prisutnapomaknuta agresivnost prema nacional-nim manjinama, koje funkcionalno služekao »žrtveni jarac«: one se percipiraju kaozajednice koje imaju različita vjerovanjaili političke stavove, a različiti političkistavovi mogu biti pospješeni realnim grup-nim konfliktom, što je refleksija konkretnedržavne propagande ili nacionalno-politič-koga programa većinskoga naroda. Kaoposljedica mentaliteta nacionalnoga op-sadnoga stanja mogu se pojavljivati razli-čiti oblici etnocentričke svijesti i u pripad-nika manjinskih nacionalnih skupina koježive u izravnom socijalnom okružju s ve-ćinskim narodom.

Ovaj je termin prvi uveo američki soci-olog William Sumner 1906. Uzrok etno-centrizma jedni autori nalaze u ljudskojprirodi, tj. u instinktivnim ponašanjima igenskom naslijeđu (van den Berghe, Shawi Wong), dok je prema drugima on rezultatkonkretnoga povijesnoga, kulturnoga iekonomskoga konteksta (Deutsch, Gell-ner, Smith). U svakom slučaju, etnocentri-zam je posljedica činjenice da ljudi usvaja-ju bitne kulturne i etničke vrijednosti jošza primarne socijalizacije, koje im služekao glavna uporišta njihova društvenogaidentiteta. Iako počiva na etničkom identi-tetu, etnocentrizam ne mora nužno uzroko-vati nepoželjne posljedice ako se i drugimadopušta razvijanje vlastitih identiteta. Me-đutim, u praksi lako prianja uz ideologijekoje zagovaraju diskriminaciju ljudi naosnovi rasne, religijske ili etničke pripad-nosti. Na njegovo opadanje pak utječu ve-ća društvena i prostorna pokretljivost ljudi,politička demokratizacija, jačanje indivi-dualizma i sl.Lit.: M. J. Rosenberg, Cognitive structure and at-titudinal affect, Journal of Abnormal and SocialPsychology, 53, Washington DC, 1956; D. Katz,The functional approach to the study of attitudes,Public Opinion Quarterly, 24, Chicago, 1960; M.Rokeach, P. W. Smith, R. I. Evans, Two kinds of

prejudice or one?, M. Rokeach (Ed.). The openedand closed mind, New York, 1960; D. T: Camp-bell, Ethnocentric and other altruistic motives, In:D. Levine (Ed.). Nebraska symposium on motiva-tion, Nebraska, 1965; K. W. Deutsch, Nationalismand Social Communication : An Inquiry into theFoundations of Nationality, Cambridge Massac-husetts, 1966; P. L. Van den Berghe, The EthnicPhenomenon, New York, Amsterdam, Oxford,1981; E. Gellner, Nations and Nationalism, Ox-ford, 1983; V. Reynolds, V. S. E. Falger, I. Vine(Eds.), The Sociobiology of Ethnocentrism. Evolu-tionary dimensions of xenophobia, discrimination,racism and nationalism, London & Sydney, 1987;R. P. Shaw, Y. Wong, Genetic Seeds of Warfare.Evolution, Nationalism and Patriotism, Boston,1989; M. Zvonarević, Socijalna psihologija, Zag-reb, 1989; J. G. Kellas, The Politics of Nationa-lism and Ethnicity, Hong Kong, 1991; D. Bar-Tal,D Antebi, Beliefs About Negative Intentions ofthe World: A Study of the Israeli Siege Mentality.Political Psychology, 4/1992, New York; H. Dek-ker, D. Malova, The concept of Nationalism. In:Nationalism, ethnic conflict and conceptions of ci-tizenship and democracy in Western and EasternEurope, 1, Utrecht, 1994; Z. Šram, Authoritaria-nism and Etatism. In: D. C. Bruch and R. L. Ell-mann (Eds.). Toward a Theory of Nationalism:Cross Cultural Perspectives, Szeged, 1995.; A. D.Smit, Nacionalni identitet, Beograd, 1998; I, Ši-ber, Osnove političke psihologije, Zagreb, 1998;Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja, Zag-reb, 1998; Z. Šram, Ideologijski obrasci i osobi-ne ličnosti, Subotica, 2000; Hrvatska enciklopedi-ja, 3, Zagreb, 2001; Z. Šram, Dimenzije agresiv-nosti kao psihološka pozadina političkih orijenta-cija i etnocentrizma: komparacija različitih socio-demografskih skupina u Vojvodini, Migracijske ietničke teme, 4/2001, Zagreb; Z. Šram, Dimenzijeetnocentrizma i nacionalna pripadnost, Društvenaistraživanja, 1/2002, Zagreb; Z. Šram, Socijalnistavovi i osobine ličnosti kao komponente politič-ke kulture, u: Pet godina tranzicije u Srbiji, 2, ur.S. Mihailović, Beograd, 2006.

Z. Šram

ETNOCID (grč. ethnos: narod; franc. do-četak –cide, < lat. –cidium, < lat. caedere– posjeći, ubiti), sustavno uništavanje ljud-skih kultura, koje se sastoji u poticanjumanjina na napuštanje vlastite kulture injihova nasilnoga uključivanja u pretpo-stavljenu dominantnu kulturu većine. Po-jam je stvoren u najnovije vrijeme, po uzo-ru na izraz genocid, za razliku od kojegacilj nije fizičko istrebljenje naroda, većuništenje njegovih kulturnih obilježja. Če-

38

ETNOCENTRIZAM

sto se temelji na uvjerenju kako su kulturemalih naroda manje vrijedne, pa je nužnonjihovu kulturu zamijeniti kulturom nad-moćnijih. Provodi se kroz prisiljavanje pri-padnika etničke skupine da preuzmu obi-lježja tuđih skupina (pismo, vjera, jezik idr.), čime se gubi dotadašnje etničko za-jedništvo s matičnom etničkom skupinom,dok se u materijalnom pogledu sastoji u fi-zičkom uništavanju obilježja kulturne ba-štine nekoga naroda, poput knjižnica, cr-kava, groblja, spomenika i dr.Lit.: Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja,Zagreb, 1998; Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb,2001.

S. Bačić

ETNOGENEZA (grč. ethnos: pleme, na-rod; genesis: postanak), povijesni procesinastanka i oblikovanja narodâ, koji se upravilu proučavaju interdisciplinarno, naosnovi arheoloških, lingvističkih, povije-snih i etnografskih podataka.

Problem etnogeneze dviju hrvatskih et-ničkih skupina u Podunavlju – Bunjevaca iŠokaca – nije do kraja razriješen, no isto semože ustvrditi i za etnogenezu Hrvata ucjelini (npr. prevladana ilirska teorija, sla-venska, iranska i bugarska teorija, pitanjeprapostojbine, ime i dr.) te ostalih južno-slavenskih naroda (npr. vlaška, cincarska iturska komponenta u Srba, bugarska u Ma-kedonaca, nakon raspada Jugoslavije aktu-alizirana etnogeneza Bošnjaka i dr.). Nietimologija naziva dvaju etnika nije razri-ješena, unatoč većemu broju različitih teo-rija. Iako se čini da su oba imena prvotnobili negativno konotirani nazivi za katoli-ke, uvredljiva sastavnica s vremenom seizgubila, a imena su se udomaćila. Oko od-govora na pitanje kada su se, kako i zaštoBunjevci i Šokci doselili u ugarsko Podu-navlje u znanstvenim je krugovima uglav-nom postignut konsenzus, a u novije dobarazriješeno je i s kojih su se područja dose-lili u Slavoniju i Ugarsku.

Starija teorija prema kojoj su Šokci po-tomci Ilira (npr. Ferdo Filipović) napušte-na je, a osamljeno je i mišljenje o njihovubugarskom podrijetlu (Ivan Frano Jukić).Do danas nije utvrđeno kako su se Šokci

oblikovali kao osebujno etničko tkivo unu-tar hrvatskoga korpusa, no i oni su, poputBunjevaca, koji su se u ugarsko Podunav-lje doselili nešto poslije, prepoznatljivipostali razmjerno kasno i na zemljopisnoograničenom prostoru što su ga određivaliturski i madžarski državni utjecaji te suži-vot s pravoslavnim Srbima. PostojbinomŠokaca obično se smatra Bosna, točnijesrednja i istočna Bosna nasuprot crti Gra-diška-Brod-Županja – njihova su naseljabila uz Unu, Vrbas i Sanu do Glamočkogapolja i Kupreške visoravni, zatim od Kre-ševa i Fojnice do Travnika, Zenice i Vare-ša te preko Olova do Tuzle i Brčkoga.Glavna seoba Šokaca u Bačku i Baranjuprotjecala je 1538.-40. pod vodstvom bo-sanskih franjevaca, nakon što je Dubicapala pod tursku vlast. Šokci su tada u veli-ku broju naselili Slavoniju, Bačku i Bara-nju, pri čemu su u Bač, Plavnu, Bođane,Vajsku, Bukin i Novo Selo došli s područ-ja Donje Tuzle (tj. Gradovrha), a u Santo-vo, Bereg, Sontu i Monoštor s istoga pod-ručja kao i šokačke skupine u Baranji i Sri-jemu. I nakon polovice XVI. st. Šokci se umanjim ili većim skupinama postupno se-le na sjever, pri čemu je posebno važna bi-la seoba u vrijeme Velikoga bečkoga rata1683.-99., kad se u oslobođene krajeveSlavonije i Ugarske iz Bosne, prema ne-kim podacima, doselilo oko 100.000 šo-kačkih Hrvata. Šokci su tako postupno, uvećim i manjim skupinama, tijekom višeod jednoga stoljeća u veliku broju naseliliSlavoniju i Baranju, a u Bačkoj su se zadr-žali u desetak naselja uz Dunav. U govori-ma bačkih Šokaca dominira ikavski odrazpraslavenskoga jata, ali je za njih, kao i zašokačke govore u Slavoniji, karakteristič-na staroštokavska akcentuacija te se pri-brajaju slavonskomu dijalektu.

Unatoč većemu broju hipoteza, neraz-riješeno je i etničko podrijetlo Bunjevaca.Ono se najčešće dovodi u vezu s nomad-skim vlaškim (morlačkim) stanovništvom,koje se postupno miješalo s hrvatskim pu-čanstvom (Miroslav Džaja, KrunoslavDraganović, Ante Sekulić, Milana Černe-lić i dr.). Do miješanja nomadskih Vlaha isjedilačkih štokavsko-ikavskih Hrvata do-

39

ETNOGENEZA

šlo je pod utjecajem velikih seoba nakonprodora Turaka. Pojedini srpski autori(Ivan Ivanić, Aleksa Ivić, Jovan Erdeljano-vić, Slavko Gavrilović i dr.) zastupaju sta-jalište da su Bunjevci prema etničkomupodrijetlu Srbi, ali se ono temelji na pogre-šnoj fundamentalnoj postavci da su svivlaški nomadi bili Srbi. Polazište za toshvaćanje nalazi se u činjenici da je dioVlaha (Morlaka) koji je za turskoga razdob-lja prihvatio pravoslavnu vjeru poslije in-korporiran u srpski nacionalni korpus pa tiautori i Vlahe koji su prihvatili katoličkuvjeru smatraju Srbima katoličke vjere,iako je etničko podrijetlo balkanskih Vlahaiznimno složeno pitanje koje u znanosti jošnije riješeno. Mišljenje o normanskompodrijetlu Bunjevaca posve je osamljeno(Jenő Meznerich).

Da etnogenezu Bunjevaca treba tražitiu procesu kroatizacije vlaškoga stanovni-štva potvrđuje i činjenica da se prapostoj-bina Bunjevaca nalazi u jugozapadnoj Bo-sni i zapadnoj Hercegovini (prema nekimautorima, npr. Milani Černelić, i nešto is-točnije, u Crnoj Gori i dijelu Albanije),odakle se dio slaveniziranoga katoličkogastanovništva u XV. st. seli najprije na pod-ručje oko dalmatinskih gradova pod mle-tačkom upravom, a poslije i zapadnije uDalmatinsku zagoru, koja je bila pod hab-sburškom vlašću. Drugi veliki val seobapokrenut je u XVI. st. s toga područja uRavne kotare, Primorje (okolicu Senja),Gorski kotar i Liku, koji su se također na-lazili pod habsburškom upravom. Iz sje-verne Dalmacije, Like, Hrvatskoga pri-morja te ponešto iz zapadne Bosne bunje-vački se rodovi tijekom XVII. i početkomXVIII. st. sele i na sjever, u Slavoniju iugarsko Podunavlje (Subotica, Baja, Som-bor i Segedin s okolicom), ali je dio bunje-vačkoga stanovništva odlazio na sjever iizravno s područja koje je bilo pod tur-skom vlašću. Bunjevački su rodovi bili no-sitelji širenja novoštokavske akcentuacije,koja je nastala početkom XV. st. na dinar-sko-jadranskom području. U južnu Ugar-sku lički su se Bunjevci sporadično dose-ljavali sve do sredine XVIII. st.

Valja spomenuti i teoriju opstojnostiSlavena u Podunavlju prije dolaska Ma-džara, koja pretpostavlja da su Bunjevci iŠokci u Podunavlju i Potisju bili starosje-dioci. Prema najstarijim podacima, južnisu Slaveni naime već u prvoj polovici V.st. živjeli na području nekadašnje Panonijeizmeđu Dunava i Tise, a u tim Slavenimamnogi pisci vide ponajprije Hrvate, koji suse na to područje naselili još u VI. i VII. st.Bunjevci i Šokci koji su se u doba turskevlasti doselili u južnu Ugarsku bili su usvakom slučaju osvježenje preostalu sta-novništvu nakon što su se Madžari predTurcima povukli u sjevernije krajeve.

U XIX. stoljeću tijek etnogeneze prera-sta u proces oblikovanja suvremene nacije.S buđenjem madžarske nacionalne svijestiBunjevci su, zbog sustavnoga naseljavanjamadžarskoga stanovništva i drugih čimbe-nika (državna uprava, školstvo, crkva i sl.)u Potisju i srednjoj Bačkoj bili podvrgnutisnažnoj asimilaciji, čime je otpočela prvaetapa odnarođivanja Bunjevaca. U južno-slavenskim državnim zajednicama asimi-lacija dobiva oblik srbizacije, a daljnjadezintegracije bunjevačke zajednice uBačkoj protječe u znaku utjecaja političkestruje koja potiče izgradnju posebne naci-onalne pripadnosti i kulturnoga identitetaBunjevaca izvan hrvatskih okvira, čiji jenositelj malobrojan prosrpski orijentirandio bunjevačke inteligencije. Za razliku odBunjevaca, u Šokaca takvi procesi nisu do-nijeli rezultata ni u madžarskom ni u jugo-slavenskom razdoblju, vjerojatno zbog to-ga što su živjeli pretežito izvan gradova,koji su bili središta asimilacije.Lit.: I. Antunović, Razprava o podunavskih i poti-sanskih Bunjevcih i Šokcih, Beč, 1882; B. Unyi,Sokácok-bunyevácok és a bosnyák ferencesektörténete, Budapest, [1947]; K. Tkalac, Porijeklo ikretanje Šokaca i Bosne prema sjeveru do iza Bu-dima, Subotička Danica. Kalendar za 1971. god.,Subotica, 1970; M. Poljaković, Pregled povijestiHrvata Bunjevaca, Subotička Danica. Kalendar za1971. god., Subotica, 1970; A. Sekulić, Tragomfranjevačkog ljetopisa u Subotici, Split, 1978.;Enciklopedija Jugoslavije, 2, Zagreb, 1982; J. Đu-ričić, Stanovništvo Bačke, Novi Sad, 1989; A. Se-kulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M. Bogović,Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vri-

40

ETNOGENEZA

jeme mletačke vladavine, Zagreb, 1993; V. Rem,Tko su Šokci, Vinkovci, 1993; Hrvatska enciklo-pedija, 3, Zagreb, 2001; M. Černelić, Bunjevačkestudije, Zagreb, 2006.

B. Jaramazović

ETNOGRAFIJA (grč. ethnos: pleme, na-rod; graphein: pisati), deskriptivni dio et-nologije, tj. praksa prepoznavanja, prikup-ljanja i bilježenja etnonacionalnih obiljež-ja materijalne, društvene i duhovne kultu-re utemeljena na terenskom radu. Za pro-cvat hrvatske deskriptivne etnografije za-služan je Antun Radić, koji je, smatrajućida je narod najbolji etnograf, ljude iz naro-da poticao da samostalno zapisuju i promi-šljaju etnografske pojave te su tako nasta-le mnoge pučke monografije koje su autor-ski često snažnije i slikovitije od mnogihnovijih znanstvenih rasprava. Zbog toga suu mnogo slučajeva i neškolovani etnografiostvarili znatan znanstveni prinos u smisludokumentacije korpusâ velike vrijednosti,koji mogu poslužiti kao polazište za dalj-nja etnološka istraživanja.

Etnografski zapisi u bačkih Bunjevacai Šokaca predmetno su i teritorijalno razli-čito obrađeni. O nekim pojavama (npr.svadbeni običaji, žetvene svečanosti, na-rodna nošnja i sl.) pisano je znatno više ne-go o drugima, a mnogo je više i radova oBunjevcima nego o Šokcima. Kad je pakriječ o samim Bunjevcima, više je zapisa obunjevačkim običajima iz Subotice i oko-lice nego sa somborskoga područja, dok jeza područje bajskoga trokuta karakteristi-čan osjetan porast etnografskoga interesanakon Drugoga svjetskoga rata, što je bioodraz procvata madžarske etnografije udoba socijalizma.

Zapisivanja etnonacionalnih obilježjaBunjevaca i Šokaca u ugarskom Podunav-lju počinju polovicom XIX. stoljeća. Me-đu prvima su na madžarskom jeziku o tojproblematici pisali svećenik Đuro Brkić,koji je u budimskom časopisu Tudo-mánytár 1839. opisao običaje i nošnju Bu-njevaca u nekoliko hrvatskih naselja uokolici Budima, subotički književnik Đe-no Sarić, koji je u časopisu Regélő PestiDivatlap 1842. pisao o bunjevačkim obi-

čajima, te novinar i književnik Joso Antu-nović, koji je u budimpeštanskom časopi-su Hazánk 1858. opisao običaje subotičkih»Dalmata«. Nešto etnografskih podataka obačkim Hrvatima iz austro-ugarskoga raz-doblja možemo naći i u tadašnjem bunje-vačkom tisku (Subotička Danica, Neven idr.) iz pera autora Ivana Evetovića, MijeMandića, Pavla Bašić Palkovića, LajčeBudanovića i dr. Etnografski prilozi objav-ljivani su i u madžarskim etnografskimčasopisima (npr. Bálint Bellosics, ĐorđePopović-Munjatović, István Iványi i dr.), aod početka XX. st. jača i zanimanje hrvat-skih etnografa (npr. Milko Cepelić) zaugarske Hrvate.

Između dvaju svjetskih ratova nastalisu mnogobrojni etnografski opisi bunje-vačkih običaja s područja Subotice i njiho-ve narodne nošnje (Ive Prćić, Geza Sekelj,Kata Prćić, Ljudevit Vujković Lamić, Ma-ra Đorđević-Malagurska, Sebastijan Wernii dr.), najčešće u mjesnim časopisima i no-vinama (Književni sever, Subotička Dani-ca, Subotičke novine i dr.) ili pak kao sa-mostalne knjižice. Svojevrsnu sintezu do-tadašnjih spoznaja dao je pred sam Drugi

41

ETNOGRAFIJA

J. Forjan, Tradicijsko odijevanje HrvataŠokaca u Srijemu i Bačkoj, Zagreb, 2006.

svjetski rat Matija Evetović u svojem ru-kopisu Kulturna povijest bunjevačkih i šo-kačkih Hrvata. U ratnim brojevima Klasjanaših ravni Marin Radičev, Marin Šemu-dvarac i Stjepan Bartolović pisali su i o šo-kačkim običajima.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskogarata bunjevačke običaje opisivali su AnteSekulić, Bela Gabrić, Ante Pokornik, Stje-pan Beretić i drugi u subotičkom katolič-kom tisku (Bačko klasje, Zvonik, Subotič-ka Danica). Ponešto etnografskih opisaobjavljivano je i u časopisima u Hrvatskoj(Etnološka tribina, Studia EthnologicaCroatica i dr.) te u novosadskoj i beograd-skoj literaturi (zbornici PČESA-e, zbornicikongresa Saveza udruženja folklorista Ju-goslavije i dr.). Tradicijsko odijevanje bač-kih Hrvata obrađeno je u katalogu izložbeNarodne nošnje Hrvata u svijetu Posudio-nice i radionice narodnih nošnji iz Zagre-ba. U najnovije doba pojavljuju se i kom-pilacijski etnografski opisi nekih bunje-vačkih običaja s područja Subotice i Som-bora u izdanjima bunjevačkih organizacijabez hrvatskoga predznaka, no u njima imamalo novoga materijala.

U suvremene zapisivače iz puka pripa-da i Alojzije Stantić, koji piše ponajprije oobičajima Bunjevaca iz Subotice i okolice.Svoje tekstove, koji su primjer evokativneetnografije, objavljuje od sredine 1990-ihu lokalnim glasilima (Žig, Subotička Dani-ca, Zvonik, Hrvatska riječ, Subotičke novi-ne), a ima i samostalnih djela. Za šokačkeHrvate važni su pak etnografski zapisi Jo-sipa Dumendžića iz Bođana i Josipa Brda-rića iz Sonte objavljeni u Subotičkoj Dani-ci.

Iznimno važan primjer suvremenogaznanstvenoga rada na sistematiziranju iobjavljivanju etnografske građe predstav-ljaju serije svezaka Etnografija JužnihSlavena u Mađarskoj (1975.-93.) i Etno-grafija Hrvata u Mađarskoj (1994.-2004.),u kojima se obrađuju i teme vezane za ta-mošnje Bunjevce i Šokce.

Gradski muzej u Subotici posjeduje važ-nu etnografsku zbirku koja se odnosi i nabačke Hrvate, na bajskoj Fancagi otvorenaje 1979. Bunjevačka zavičajna kuća, u Ča-

volju od 1970-ih postoji Seoski muzej ko-ji je postavio Mišo Mandić, u Santovu od1974. stalni postav šokačkih rukotvorina.Etnografski muzej u Zagrebu organiziraoje izložbe o bačkim Hrvatima (Bunjevačkoruho, 1983, autori I. Šestan i N. Zelić; Izbaštine bačkih Hrvata Bunjevaca, 1998,autorice M. Černelić, T. Petrović, M. Šer-cer). Nešto različitoga rukopisnoga etno-grafskoga materijala nalazi se u Etnograf-skom muzeju u Budimpešti, mohačkomMuzeju Dorottya Kanizsai, Etnološkomzavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu,Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnostiu Zagrebu, Matici srpskoj i Muzeju Voj-vodine u Novom Sadu, Srpskoj akademijiznanosti i umjetnosti u Beogradu, na Kated-ri za hrvatski jezik i književnost Filozof-skog fakulteta u Pečuhu i drugdje.Lit.: Etnografija južnih Slavena u Mađarskoj, 1,Budimpešta, 1975; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zag-reb, 1991; F. Krajninger i dr., Somborske žetvenesvečanosti, Sombor, 1996; Iz baštine bačkih Hrva-ta Bunjevaca, Zagreb, 1998; M. Segalen, Drugi isličan, Zagreb, 2002; Narodne nošnje Hrvata usvijetu, ur. J. Forjan, Zagreb, 2006; M. Černelić,Bunjevačke studije, Zagreb, 2006; http://hr.wiki-pedia.org/wiki/Etnografija.

B. Jaramazović

ETNOGRAFIJA HRVATA U MAĐAR-SKOJ, časopis, izlazi od 1994. Poslijepromjene državnog poretka u RepubliciMađarskoj, stjecanja neovisnosti Re-publike Hrvatske te razdvajanja Demokrat-skog saveza Južnih Slavena u Mađarskojna tri autonomna saveza početkom 1990-ihpojavila se potreba za posebnim hrvatskimetnografskim izdanjem, pa je već prvegodine nakon prestanka izlaženja Etno-grafije Južnih Slavena u Mađarskoj 1993.Madžarsko etnografsko društvo u Bu-dimpešti pokrenulo ovaj časopis. Ured-nik je Etnografije Hrvata u MađarskojĐuro Franković, a glavni urednik ErnőEperjessy. Dosad je objavljeno jedanaestgodišnjih zbornika (1994.-2004.), sastudijama koje se odnose na sve hrvatskeetničke skupine u Madžarskoj, pa tako ione koje obitavaju područje sjevernogdijela Bačke i okolicu Budimpešte. Autorisu im hrvatski istraživači iz Madžarske i

42

ETNOGRAFIJA

Hrvatske, ali i poznati madžarskietnografi (Mišo Mandić, Đuro Franković,Ladislav Heka, Ernő Eperjessy-, Milana Černelić, Marko Dekić, FranjoEmanuel Hoško, Jadranka Grbić, SanjaVulić, Flora Báldy-Bellosics, István Póth,Emese Szojka i dr.).

Ž. Mandić

ETNOGRAFIJA JUŽNIH SLAVENAU MAĐARSKOJ, časopis Madžarskogaetnografskoga društva iz Budimpešte, kojije izlazio 1975.-93. Radi objavljivanjaradova s područja povijesti, kulture,folklorne i običajne baštine južnoslaven-skih narodnosnih skupina (Hrvata, Slo-venaca i Srba) koje žive na tlu današnjeMadžarske, Madžarsko etnografsko druš-tvo, u suradnji s Demokratskim savezomjužnih Slavena u Mađarskoj (DSJS),pokrenulo je 1975. časopis EtnografijaJužnih Slavena u Mađarskoj (uz hrvatski,kao glavni, u naslovu su bili i srpski,slovenski i madžarski naziv). Do 1993.objavljeno je deset svezaka (1975., 1977.,1979., 1982. – dva broja, 1984., 1985.,1987., 1990. i 1993.). Zahvaljujući nizuznanstvenih studija s područja etnografije,napisanih pretežito na hrvatskom, a ma-njim dijelom na srpskom i slovenskomjeziku, časopis je postao poznat diljemMadžarske. Glavni su mu urednici bili:Iván Balassa, Zoltán Újváry, Ernő

Eperjessy, a urednici: Marko Dekić,Marija Kiš, Marin Mandić, Živko Mandić,Đuro Franković. Nakon raspada Jugos-lavije i demokratskih promjena u Madžar-skoj, DSJS razdvojio se na samostalne na-rodnosne saveze te je i zajednički etnog-rafski časopis prestao izlaziti, a umjestonjega od 1994. izlazi Etnografija Hrvata uMađarskoj (od 1997. pokrenuti su i Etnog-rafija Srba u Mađarskoj i Etnografija Slo-vencev na Madžarskem).

U časopisu su redovito objavljivaniprilozi vezani za Hrvate u sjevernom dije-lu Bačke i u okolici Budimpešte na sljede-će teme: duhovski običaji, etnografski ilokalno-historijski sakupljački logor u Ba-ji, povijest od najstarijih vremena do XX.st., madžarski tisak reformnog doba oBunjevcima, tematski razgranate tearhaičnim motivima i simbolima bogatebunjevačke pučke molitvice, nošenje na-ušnica u okolici Baje, etnografsko is-traživanje Srba i Hrvata iz budimske oko-lice, narodnosni vezovi te građa pojedinihhrvatskih naselja: Baćino (povrtlarstvo itrgovina, skupljanje pučkih pripovjedaka),Čavolj (svadbeni običaji, seoski muzej,opis svinjokolja), Santovo (šokačke tka-nine, osobna imena, nadimci, mikrotopo-nimi, etnografski i topografski opis izXIX. st., pokladni običaji, prikaz na-ušnica), Dušnok (običaj koleda). Ove suteme obrađivali Flora Báldy-Bellosics,

43

ETNOGRAFIJA JUŽNIH SLAVENA

Etnografija Hrvata u Mađarskoj, 2,Budimpešta, 1995.

Etnografija južnih Slavena, 4,Budimpešta, 1982.

Marko Dekić, Ernő Eperjessy, ZoltanFehér, Đuro Franković, Terezia Horváth-Balogh, Mišo Mandić, Živko Mandić,Đuro Šarošac, Stipan i Stjepan Velin.

Ž. Mandić

ETNOLOGIJA (grč. ethnos: narod; logos:znanost), znanost o životu, običajima ivjerovanjima nekoga naroda. Antun Radićdefinirao ju je kao znanost »koja se baviduševnim životom naroda u svezi s materi-jalnim prilikama«. Proučava postanak irazvitak naroda te svih obilježja i pojavakoje ga čine narodom. Nasuprot praksietnografske deskripcije, etnologija je dis-ciplina opremljena teoretskim aparatom.Unatoč uobičajenomu mišljenju da jepredmet etnologije mrtav jer se najčešćenalazi u prošlosti, danas se javljaju i ten-dencije etnološkoga istraživanja suvre-menoga društva, koje je dopunjeno prob-lematikom i tematikom socijalne antro-pologije. U pitanju je etnologija svakod-nevice, koja fenomenološki progovara osuvremenim pojavama – narod naime pos-toji i u sadašnjosti, njegov »život« nije za-mrznut u prošlosti, iako je njome trajnoprožet.

Zapisi o etnonacionalnim obilježjimaBunjevaca i Šokaca u ugarskom Podunav-lju prvi se put javljaju u prijestolničkimmadžarskim novinama i časopisima polo-vicom XIX. st. (Đeno Sarić, Đuro Brkić,Joso Antunović). U austro-ugarskom raz-doblju važnu su građu objavili i IstvánIványi, Gyula Dudás i Samu Borovszky udvjema monumentalnim monografijamaBačko-bodroške županije te u GodišnjakuPovijesnoga društva Bačko-bodroškežupanije, a korisni podaci nalaze se i uondašnjim monografijama naselja. BačkeBunjevce i Šokce istraživali su i IstvánIványi, István Fránkl, János Jankó, BállintBellosics i dr., a rezultati etnografskih istra-živanja objavljivani su i u ondašnjimetnografskim časopisima (Ethnographia idr.). Među samim Hrvatima svojim seradovima na etnološke teme ističe IvanEvetović, koji se bavio posebice šokač-kim običajima. Srpski prinosi iz toga razdob-lja u madžarskoj leksikografiji ili srpskoj

literaturi (npr. Laza Knežević, Đorđe Po-pović-Munjatović, Ivan Ivanić, Đorđe Po-pović-Daničar) uglavnom su kompilacijemadžarskih ili bunjevačko-šokačkih auto-ra, u kojima se prikriveno ili otvoreno želidokazati kako su bački Bunjevci zapravoSrbi.

U međuratnom je razdoblju u subotič-kom časopisu Književni sever takođerobjavljeno nešto etnografskoga materijalate nekoliko etnoloških rasprava (npr.Karakter i mentalitet Bunjevaca LazaraČurčića), ali je on u znatnoj mjeri bioprorežimski usmjeren. Na temelju tadaveć mnogobrojnih etnografskih opisavezanih za bačke Hrvate (pretežito subo-tičke Bunjevce) tada je nastao i pokušajetnološke sinteze Jovana Erdeljanovića uknjizi O poreklu Bunjevaca, koju je 1930.izdao SANU. Njegovi su zaključci me-đutim jednostrani i suprotni etnografskomumaterijalu, a svrha im je bila potvrditiunaprijed postavljenu tezu da su Bunjevcipokatoličeni Srbi.

Nakon Drugoga svjetskoga rata etnolo-ški prinosi o bačkim Hrvatima objavljivanisu najviše u hrvatskim časopisima Zbornikza narodni život i običaje južnih Slavena(prije svega Ante Sekulić, koji je svojaistraživanja sintetizirao u dvjema mono-grafijama o bačkim Hrvatima u tom zbor-niku), Studia ethnologica Croatica, Etno-loška tribina (ponajprije Milana Černelić)i dr-. Neki madžarski (Flóra Báldy-Bellosics idr.), hrvatski (Milana Černelić) te hrvat-ski autori iz Madžarske (Mišo Mandić idr.) radove su objavljivali i u madžarskimčasopisima i zbornicima (Folklór és tradíció,Cumania i dr.). Među srpskim autorima uposlijeratnom razdoblju bitan je prinos et-nologiji podunavskih Hrvata dala Novo-sađanka Mila Bosić svojim istraživanjimašokačkih svadbenih običaja, a za subotičkeBunjevce važna su i istraživanja BrankaĆupurdije. Pojedini etnografski radovi po-svećeni bačkim Bunjevcima objavljivanisu i u Glasniku Etnografskog institutaSANU, Radu vojvođanskih muzeja i dr.

Među istraživačima iz Hrvatske najvaž-nije je etnološke radove posvećene podu-

44

ETNOLOGIJA JUŽNIH SLAVENA

navskim Hrvatima objavila Milana Čer-nelić, koja se od 1980-ih intenzivno baviproučavanjem Bunjevaca, a prije nje važnaje opažanja tijekom 1960-ih iznio i MarioPetrić. Upravo su Petrić i Černelićeva opo-vrgnuli Erdeljanovićeve tvrdnje o srpskompodrijetlu Bunjevaca i upozorili na njego-ve temeljne metodološke propuste: uterenskim istraživanjima nije obuhvatio ši-re područje Like, Primorja i Gorskoga ko-tara nastanjeno Bunjevcima, nego samouže područje, na kojem k tomu nije praviorazliku između srpskih i bunjevačkihobičaja te ih je sve proglasio srpskima; nijeizvodio usporedbe s drugim hrvatskimstanovništvom različitoga podrijetla koježivi na područjima na kojima je provodio

istraživanja, nego samo sa srpskim i dr.Lit.: Révai Nagy Lexikona, Budapest, 1911-1935;Pallas Nagy Lexikona, Budapest, 1893-1897; I.Ivanić, O Bunjevcima. Povesničko-narodopisnarasprava, Subotica, 1894; Isti, Bunjevci i Šokci uBačkoj, Baranji i Lici (istorija, etnografija, kultu-ra, društvo, brojno i privredno stanje, etničke oso-bine), Beograd, 1899; Đ. Popović, Bački Bunjevcii Šokci, Beograd, 1907; J. Erdeljanović, O porekluBunjevaca, Beograd, 1930; J. Erdeljanović, Osno-ve etnologije, Beograd, 1932; A. Sekulić, Narodniživot i običaji bačkih Bunjevaca, Zagreb, 1986; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M. Černelić,Uloge i nazivi odabranih svatova u Bunjevaca,

Zagreb, 1991; E. Bažant, N. Bašić Palković, Knji-ževni sever (1925-1935). Bibliografija, Beograd,1999; Ž. Domović, Rječnik stranih riječi, Zagreb,2001; M. Segalen, Drugi i sličan, Zagreb, 2002;M. Černelić, Bunjevačke studije, Zagreb, 2006.

B. Jaramazović

ETNONIM (grč. éthnos: pleme, narod;ónoma: ime), naziv za etničku skupinu ilinarod. Proučavanje uporabe, raširenosti isuvremenoga stanja etnonimâ, ali i njihovapodrijetla i evolucije te migracijâ zajed-nicâ na koje se odnose i njihovih kulturnihi jezičnih kontakata čini važnu sastavnicuu rješavanja problema etnogeneze. Ta is-traživanja k tomu mogu biti vrijedan izvorpovijesnih i lingvističkih spoznaja. Kaoposebne skupine etnonima izdvajaju sepritom endonimi (katkad se u istom znače-nju rabi i naziv autonim), tj. samoimeno-vanja etničkih skupina ili naroda, i egzoni-mi, kojima dotičnu etničku skupinu ili na-rod označuju pripadnici drugih zajednica.Razlika među njima često je međutim ivrijednosna – dok su endonimi u načeluneutralni ili se vrednuju pozitivno, egzoni-mi su nerijetko uvredljivi i izvedeni iz na-ziva negativnih obilježja što ih susjedi pri-pisuju pripadnicima dane zajednice. (Sla-veni su, primjerice, sebe nazivali endoni-mom izvedenim iz praslavenskoga glagolasa značenjem »govoriti«, ali se zato egzo-nim kojim su označivali Germane, odno-sno Nijemce, etimološki povezuje s pridje-vom nijem, čime se uvodi vrijednosna raz-lika između onih koji znaju govoriti i onihza koje se tvrdi da ne znaju.) Među etnoni-mima se katkad razlikuju i makroetnonimi,koji se odnose na veće i složenije zajedni-ce, te mikroetnonimi, koji se odnose namanje etničke skupine unutar širih zajed-nica. Čest je slučaj pritom da mikronetno-nim koji se izvorno odnosio na manju et-ničku skupinu u susjednom narodu što sdotičnom etničkom skupinom ima inten-zivne kontakte poprimi funkciju oznake zacijeli narod kojemu dana skupina pripada.(Francuzi, primjerice, Nijemce zovu Alle-mands prema njemačkomu plemenu Ale-manima, a i u podunavskih je Hrvata mi-kroetnonim Švabo, koji se prvotno odnosiona jednu njemačku etničku skupinu, s vre-

45

ETNONIM

M. Černelić, Bunjevačke studije,Zagreb, 2006.

menom bio proširen na Nijemce općenito.)Etnonimi imaju važnu ulogu u obliko-

vanju kolektivnoga identiteta jer su temelj-na oznaka razlike između članova zajedni-ce i onih koji to nisu – prihvaćeni i ustalje-ni etnonimi omogućuju naime da se očuva-ju čvrsti obrisi kolektivnoga identiteta i uslučajevima kad velik broj pojedinaca raz-mjerno često prelazi etničke barijere, biloodržavajući intenzivne kontakte s pojedin-cima izvan vlastite zajednice, bilo egzoga-mijom (tj. biranjem partnera iz druge sku-pine), bilo etničkom konverzijom. Kao isva imena općenito, i etnonimi su međutimpodložni razvoju i preoblikama, pri čemuse u njihovim preobrazbama nerijetkoodražavaju i dinamika skupine na koju seodnose te promjene u njezinu društvenomi fizičkom okružju. Etnička zajednica takos vremenom može prihvatiti egzonim ko-jim je označuju drugi, a sami su ga njeziničlanovi prije toga smatrali uvredljivim,može se raspasti na više zajednica koje utom procesu prihvaćaju nova imena, a mo-že se i udružiti s drugim zajednicama te imdati svoje ime ili preuzeti neko od njiho-vih. Zbog toga se etnonimi često zlorabe unedemokratskim identitetskim politikama,dok je za demokratska društva karakte-ristično izbjegavanje etničke opresije i ne-gativnoga vrednovanja te se, sukladnotomu, preporučuje i nekorištenje etnonimi-ma koje pripadnici zajednica na koje seodnose smatraju uvredljivima (umjesto Ci-ganin rabi se Rom, umjesto Eskim – Inuit,umjesto Laponac – Samijac, umjesto Šip-tar – Albanac i dr.).

I današnji makroetnonim Hrvat doživioje mnogobrojne formalne, ali i semantičkepreobrazbe. Prvotno se vjerojatno odnosiona neslavensku etničku zajednicu, ali jenakon njezine jezične asimilacije u većin-ske Slavene poprimio šire značenje i počeose odnositi na sve stanovnike srednjovje-kovnoga Hrvatskoga Kraljevstva. Nakonulaska u državnu uniju s Ugarskom, tur-skih ratova te mletačkih i austrijskih osva-janja, samooznačivanje imenom Hrvat,skupa sa sviješću o zajedničkom identitetui sjećanjem na nekadašnje Hrvatsko Kra-ljevstvo, postajalo je rjeđe i očuvalo se po-

najprije u učenim krugovima u dalmatin-skim gradovima i među kajkavskim plem-stvom, dok su se diljem hrvatskoga etnič-koga područja usporedno rabili i drugi et-nonimi širega ili užega značenja. U vrije-me narodnoga preporoda u XIX. st., kad uEuropi i inače nastaju moderne nacije, na-ziv Hrvat kao kandidat za makroetnonimmlade nacije odnio je prevagu nad konku-rentnim nazivima Slovinac i Ilir, ali su za-to i mnogi elementi kulturnih tradicija ko-je su iza tih dvaju etnonima stajale inkor-porirani u hrvatsko kulturno naslijeđe. Ka-ko se s vremenom kao glavno razlikovnoobilježje Hrvata u odnosu na južnoslaven-ske zajednice u jugoistočnom susjedstvupočela percipirati njihova pripadnost za-padnomu civilizacijskomu krugu, etnonimHrvat proširio se i na katolike izvan pod-ručja na kojem se prostirala srednjovje-kovna hrvatska država.

Mikroetnonimi Bunjevac i Šokac tako-đer su prošli kroz znatne preobrazbe, kojese danas samo naslućuju i jedva da ih jemoguće vjerodostojno rekonstruirati. I onisu se isprva vjerojatno odnosili na nesla-venske zajednice, a najvjerojatnijim se či-ne pretpostavke da su izvedeni iz nazivagrada Bounos na mjestu današnjega Blaga-ja, odnosno planine Succus, koja je odjelji-vala Tračane od Ilira. Mnogobrojnim puč-kim etimologijama poslije su se razvili dodanašnjih oblika, pri čemu se tijekom vre-mena mijenjao i sadržaj na koji su se odno-sili i konotacije koje su u sebi sadržavali.Može se tako pretpostaviti da je upravo ne-gativno vrednovanje etnonima Bunjevacjedan od uzroka njegova postupnoga ne-stanka u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji.

Jedno od obilježja hrvatskih kulturnihtradicija upravo je njihovo bogatstvo mi-kroetnonimima. Za razliku od Srba, u ko-jih je čuvar tradicije srednjovjekovne dr-žavnosti bila nacionalna crkva, tj. institu-cija koja je snažno prožimala cijelu zajed-nicu te je i svijest o pripadnosti srpstvuproširila u sve njezine društvene slojeve,Hrvati su participirali u univerzalnoj crkvi– zbog toga je tradicija hrvatske državno-sti u njih njegovana ponajprije u intelektu-

46

ETNONIM

alnim krugovima, dok je običan puk živiouglavnom u užim identitetskim okvirimaodređenima svakodnevnim iskustvom te jei svijest o pripadnosti široj hrvatskoj za-jednici u njega prodrla tek s razvojem gra-đanskoga društva. Srpske nacionalističkeideologije, ponajprije one koje su se nasla-njale na Karadžićevo jezično srpstvo, mo-gle su među ostalim i zbog toga isticati dasu štokavci katolici ponajprije regionalnoodređene zajednice koje se nazivaju u pr-vom redu mikroetnonimima te se zauzima-ti za njihovo ujedinjavanje pod srpskimimenom. Zbog razilaženja s društvenom-povijesnom i kulturnom zbiljom te su ide-ologije među Hrvatima stjecale samo izo-lirane pristaše, a na znatniji su odjek naišletek u bačkih Bunjevaca – oni su naime biliizvan utjecaja građanskih institucija koji-ma se hrvatska nacionalna svijest disemi-nirala u šire slojeve, a intelektualni krugo-vi koji su bili nositelji te svijesti u njih ni-su bili dovoljno jaki niti su se mogli trajnoučvrstiti. Utjecaj velikosrpskih ideologijamanifestira se u bačkih Bunjevaca na po-vršinskoj razini nastojanjima da se njihovkolektivni identitet izgradi oko mikroet-nima Bunjevac i izvan makroetninimaHrvat, no s obzirom na posljedice u dru-štvenom i kulturnom životu te zajednice,taj proces zapravo vodi njezinoj daljnjoj

jezičnoj i kulturnoj asimilaciji.Lit.: Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja,Zagreb, 1998; L. Hadrovics, Srpski narod i njego-va crkva pod turskom vlašću, Zagreb, 2000; A. Kł-oskowska, National Cultures at the Grass-RootLevel, Budapest, 2001; J. Rapacka, Leksikon hr-vatskih tradicija, Zagreb, 2002. M. Haralambos,M. Holborn, Sociologija. Teme i perspektive, Zag-reb, 2002.

P. Vuković

EUGEN SAVOJSKI (François-Eugène,prince de Savoie-Carignan) (Pariz, 18.X. 1663. – Beč, 21. IV. 1736.), princ,austrijski vojskovođa, državnik. Potomaksporedne linije talijanske dinastije Savoja,studirao matematiku i prirodne znanosti, uaustrijsku vojsku stupio nakon što nije prim-ljen u francusku vojsku. Brzo se istaknuona bojnom polju te je postao pukovnikom1683., generalom 1685., a nakon uspjeleoperacije protiv Francuza u Italiji 1693. ifeldmaršalom. Pod njegovim vodstvomAustrija je potisnula Osmanlije iz srednjeEurope u ratovima 1683.-1718., a njegovepobjede protiv Francuza u Španjolskomnasljednom ratu 1701.-14 ojačale suaustrijske pozicije i u zapadnoj Europi. Unekoliko velikih bitaka dao je europskojvojnoj strategiji klasične uzore. Potkraj ži-vota sudjelovao je s manje uspjeha u i uPoljskom nasljednom ratu 1733.-35. Kao

47

EUGEN SAVOJSKI

Bitka kod Beograda 1717. (sasvim lijevo, na konju E. Savojski), grafika, Hichteburgov rad

predsjednik Dvorskoga ratnoga vijeća od1703. do smrti imao je znatan utjecaj navođenje austrijske politike u prvoj polovi-ci XVIII. st. Bio je jedna od najistaknutijihosoba u Austriji svojega doba.

Za podunavske Hrvate važno je nje-govo djelovanje u srednjoj Europi. Naime,nakon što je Luj XIV. stalno sputavao nje-gove ambicije, 1683. prelazi u službuaustrijskoga cara Leopolda I. te iste godinesudjeluje u slamanju turske opsade Beča.Kao hrabar borac i vojskovođa, sudjelovaoje u operacijama austrijske vojske u poti-skivanju Turaka iz Ugarske, kad je i ranjenza osvajanja Budima 1686. i Beograda1688. Za turske protuofenzive i njihovaponovnoga prodora u Ugarsku, nakon po-vratka iz Italije 1697., postao je vrhovnimzapovjednikom austrijske vojske. Iste go-dine u bici kod Sente pobjeđuje tursku voj-sku predvođenu sultanom Mustafom II., au dvotjednoj kampanji prodro je u Bosnu ispalio Sarajevo. Zajedno s njegovom voj-skom iz Bosne se povuklo oko 40.000Hrvata, koji su se naselili u Slavoniji iUgarskoj, nakon čega su katolici postalinajmanja vjerska skupina u Bosni.

Osim u Velikom bečkom ratu 1683.-99.,istaknuo se i u sljedećem Austrijsko-tur-skom ratu 1716.-18. Pod njegovim vod-stvom austrijska je vojska u bici kod Petro-varadina 1716. porazila tursku vojsku podzapovjedništvom velikog vezira MoraliAli-paše, a nakon osvajanja Banata 1717.pod Beogradom blistavo je potukao broj-čano nadmoćniju tursku vojsku.

Rezultat je njegovih vojnih uspjeha ipočetak turskoga povlačenja iz Europe –Karlovačkim (1699.) odnosno Požarevač-kim mirom (1718.), Austrija je stekla veli-ke dijelove Ugarske, Hrvatske, Slavonijete Banat, sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vla-ške i Erdelj. Silno je utjecao i na uređenjesjeverne Srbije do njezina povratka podtursku vlast Beogradskim mirom 1739. Zavojne zasluge stekao je velike posjede uUgarskoj, među ostalim i u južnoj Baranji(Bilje).

Imajući jasnu vanjskopolitičku viziju

prema kojoj težište habsburških posjedatrebaju biti podunavska područja, a ne za-padna Europa, kao predsjednik Dvorskogaratnoga vijeća, koje je upravljalo Vojnomgranicom, a u njezinim bačkim dijelovimaisprva je živio i najveći dio doseljenih bač-kih Hrvata, znatno je utjecao na njezinufizionomiju, čime je pridonio učvršćivanjuAustrije u Podunavlju. Radi toga je poti-cao kolonizaciju njemačkoga stanovništvau novoosvojene krajeve.

U nekima od bitaka pod njegovim za-povjedništvom sudjelovali su i bačkiHrvati kao vojni graničari: u bici kod Sen-te 1697. istaknule su se postrojbe pod za-povjedništvom subotičkoga kapetana LukeSučića i somborskoga kapetana Duje Mar-kovića; somborski su graničari sudjelovaliu trima najvećim bitkama Austrijsko-tur-skoga rata 1716.-18. kod Petrovaradina iTemišvara 1716. te Beograda 1717.; u Ra-tu za poljsku baštinu sudjelovala je 1734. uŠleskoj i jedna subotička satnija pod vod-stvom kapetana Jakova Sučića, a u njoj suse osobito istaknuli konjanici, te sombor-ski husari pod zapovjedništvom kapetanaMarka Markovića.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986;S. Gavrilović, Sombor – graničarski šanac (1687-1745), Zbornik Matice srpske za istoriju, 46, No-vi Sad, 1992; Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb,2001.

S. Bačić

EUHARISTIJSKI KONGRES, u Kato-ličkoj crkvi svečana proslava radi podupi-ranja i širenja pobožnosti euharistije, tj.štovanja Kristove prisutnosti među vjerni-cima pod prilikama kruha i vina izvan mi-se (klanjanje Presvetomu Oltarskome Sa-kramentu, procesije s njime, blagoslov nji-me). Jedna su od važnijih pojava u novijojpovijesti Katoličke crkve, a potaknuti suhodočašćima u mjesta euharistijskih čude-sa u Francuskoj, kao što su Avignon, Do-uai i Faverney u XIX. st. U želji da se tapraksa proširi, uz odobrenje pape LeonaXIII., osnovan je Odbor za međunarodneeuharistijske kongrese. Prvi takav kongresodržan je 1881. u Lilleu (Francuska), a dodanas je održano 48 međunarodnih kon-

48

EUGEN SAVOJSKI

gresa, posljednji 2004. u Guadalajari(Meksiko). Osim na međunarodnoj, euha-ristijski kongresi organiziraju se i na naci-onalnoj, biskupijskoj, pokrajinskoj i deka-natskoj razini. Sami kongresi održavaju sena studijskoj razini i na manifestacijskojrazini, tj. kao znanstveni simpoziji i sveča-na misna slavlja. Pri tome se vjernici duljevremena duhovno pripravljaju za euhari-stijske kongrese, koji su ne samo jedno odvažnih sredstava euharistijskoga apostola-ta i duhovne obnove općenito, nego u po-jedinim povijesnim trenucima imaju i ulo-gu masovnih manifestacija katoličke sa-mosvijesti.

Prvi hrvatski euharistijski kongres odr-žan je 1900. u Zagrebu, a nakon toga odr-žana su dva zajednička hrvatsko-slovenskaeuharistijska kongresa – u Trstu 1902. iLjubljani 1904. Praksa održavanja euhari-stijskih kongresa u Hrvatskoj uzela jemaha između dvaju svjetskih ratova pa jena nacionalnoj razini u Zagrebu 18. i 19.VIII. 1923. održan prvi opći euharistijskikongres za sve katolike tadašnje države, asljedeći 14.-17. VIII. 1930., također uZagrebu. Za 1941. bio je planiran veličan-stven euharistijski kongres u Zagrebu,kojim se trebala zaključiti proslava 1300.obljetnice prvih zabilježenih veza izmeđuHrvata i Svete Stolice, ali su ratne i posli-jeratne prilike uvjetovale njegovo odgađa-nje pa je taj velebni nacionalni kongresodržan tek 1984. Bio je u znaku obljetnice13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, njegovstudijski dio održan je u Zagrebu, a mani-

festacijski 8.-9. IX. u Mariji Bistrici. Namisnom slavlju u Mariji Bistrici, unatočprotivljenju komunističkoga režima, su-djelovalo je oko 400.000 vjernika, što jebila najveća hrvatska misa dotad. Cijeli jedogađaj imao snažnu protukomunističkukonotaciju te je bio svojevrsna demonstra-cija političke snage Katoličke crkve i vjer-nika. U Mariji Bistrici sudjelovalo je i višeod 1500 vjernika iz Subotičke biskupije,poglavito bačkih Hrvata.

Na području današnje Subotičke bisku-pije prvi euharistijski kongres održan je uSubotici 14.-16. VIII. 1931. u povodu1500. obljetnice Efeškoga sabora. U nje-govo su organiziranje bile uključene svemjesne katoličke udruge, a mjesni školskiodbor ustupio je školske zgrade za smje-štaj tisuću gostiju. Prvoga dana bilo je pri-ređeno klanjanje pred Presvetom Euhari-stijom u četirima gradskim župnim crkva-ma na četirima jezicima, za Hrvate u kate-drali sv. Terezije. Drugoga dana na nogo-metnom igralištu NK Bačke priređena jesvečana pontifikalna misa, koju je predvo-dio biskup Lajčo Budanović, a poslije mi-se sudionici kongresa podijelili su se pre-ma materinskom jeziku radi zborovanja.Poslijepodne je pokaznica s Presvetim po-stavljena na improvizirani oltar na kolima,poslije čega je slijedio veličanstven ophodgradskim ulicama ukrašenim zastavama icvijećem, u kojem je sudjelovalo oko50.000 ljudi. Na kraju je pred stolnom crk-vom sv. Terezije okupljenim vjernicima

49

EUHARISTIJSKI KONGRES

Euharistijski kongres uSubotici 1931. – ophod

koji su pjevali Tebe Boga hvalimo, pjesmeo Euharistiji i Hoćemo Boga, biskup udije-lio svečani blagoslov sa Svetootajstvom.

Nakon kongresâ u Odžacima 1933. iBečeju 1937. sljedeći je euharistijski kon-gres održan u Somboru 5.-6. VIII. 1939.Sombor je ta dva dana bio obilježen nazoč-nošću njemačkih, madžarskih i hrvatskihvjernika s područja Bačke. Na pontifikal-noj misi bilo je oko 25.000 katolika, a na-kon mise gradskim je ulicama prošao sve-čani ophod.

Nakon Drugoga svjetskoga rata euhari-stijski kongresi na području Subotičke bi-skupije bili su skromniji. Održani su u Su-botici, prvi 2. V. – 6. VI. 1981. u povodu42. Međunarodnoga euharistijskoga kong-resa, a drugi 26.-30. VI. 2000. u povodugodine Velikoga jubileja – 2000 godina odrođenja Isusa Krista, za koju je Papa odre-dio da se u svim biskupijama održavajutakve manifestacije vjere.Lit.: Naša kuća. Veliki narodni kalendar (sa slika-ma) za prostu godinu 1931., Subotica, 1930; Su-botička Danica ili bunjevačko-šokački kalendarza prestupnu godinu 1932., Subotica, 1931; Subo-tička Danica za prestupnu godinu 1940., Subotica,b. g.; Bačko klasje, br. 14, 28, Bačka Palanka,1981, 1983; Zvonik, br. 69, Subotica, 2000; Općireligijski leksikon, Zagreb, 2002; J. Krišto, I. Mi-škulin, Špijuni na hodočašću. Euharistijski kon-gres u Zagrebu 1930. godine u sustavu represijenad Hrvatima, Tkalčić, 9/2005, Zagreb;http://www.ika.hr /bilteni/bilten_12-2007.pdf

J. Štefković i P. Skenderović

EVEDRA (grč. efédra: opkoljenje), neka-dašnji zaklon za stoku od trske ili kukuru-zovine. Na pojedinim tradicionalnim bu-njevačkim područjima u okolici Subotice(Skenderevo, Gornji i Donji Tavankut,Ljutovo i Čikerija), koja se nalaze se na di-jelu Subotičko-horgoške pješčare, prevla-dava pijesak-vijavac. Jaki vjetrovi nerijet-ko uzrokuju veće nanose pijeska pa je sto-ka koja se držala na otvorenom, najčešćeovce, bila izložena opasnosti zavijavanja.Da bi je zaštitili, ljudi su izrađivali zaklo-ne ovoga tipa: trska ili kukuruzovina uko-pavale su se u pijesak, a stabljike su se, gu-sto jedna uz drugu, slagale okomito u tlo.

Zaklon je imao tlocrt u obliku slova T, abio je postavljen u pravcu sjevera i sjeve-ro-zapada, odakle i pušu najjači vjetrovi uBačkoj. U slučaju jaka vjetra životinje suse instinktivno sklanjale u dio evedre kojije bio u zavjetrini te su tako bile zaštićeneod nanosa pijeska.Izvor: Kazivanje Ivana Prćića – Gospodara, učite-lja iz Tavankuta.

P. Skenderović

EVENKA (tur. hevenk > madž. heveng:grožđe obješeno ili razastrto kako bi se du-lje očuvalo), 1. u bačkih Bunjevaca nazivza grožđe ubrano skupa s lozom i poveza-no u kitu. Tijekom berbe birana je i rezanaloza na kojoj je bilo po nekoliko lijepihgrozdova. »Evenka« se poslije vješala natavan, gdje se grožđe čuvalo do zime; 2. ubačkih Šokaca naziv za ukrasni klip kuku-ruza. Pri pravljenju »evenaka« rabili su senajkrupniji i najljepši klipovi, na kojima jeostavljana mekana komušina do kočanja(»čutke«), koja se uvrtala i čiji su se kraje-vi vezivali u čvor. Tako pripremljene»evenke« vješale su se na čavle ukucane usljeme šupe, gdje su stajale do nove berbekukuruza.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

J. Dumendžić

EVETOVIĆ, Anka udana Sekulić (Subo-tica, 22. II. 1923. – Subotica, 20. VII.2001.), rukometašica, atletičarka. Kći An-tuna i Rumenke, rođ. Vuković. U Suboticizavršava osnovno obrazovanje i rano seupošljava u Gradskoj bolnici kao pomoćnaradnica. Ispočetka je trenirala atletiku u

50

EUHARISTIJSKI KONGRES

AnkaEvetović

Bačkoj i jedan od njezinih prvih uspjehabilo je osvajanje petoga mjesta 1946. nadržavnom prvenstvu u krosu na 1500 m.Odmah nakon što je osnovana rukometnasekcija pri FD-u Sloboda (kako se tadazvala Bačka), opredjeljuje se za taj sport teje zbog svojih izvanrednih refleksa postalalegendarni vratar velikoga i maloga ruko-meta. Nakon ukidanja FD-a Sloboda 1949.prelazi u RK Spartak, u kojem doživljavavrhunac svoje sportske karijere. Sa Sparta-kom je četiri puta osvojila državno prven-stvo u velikom rukometu (1949., 1953.,1954. i 1956.) i jedanput u malom (1957.).Postaje vratarica reprezentacije Jugoslavi-je 1951., s kojom je nastupila sedam puta.Jedno od njezinih najvećih postignuća biloje sudjelovanje na Prvom svjetskom ruko-metnom prvenstvu 1957. u Beogradu, gdjeje Jugoslavija osvojila brončanu medalju.Rukomet je prestala igrati 1960., a poslijese još neko vrijeme bavila trenerskim po-zivom. Osim atletikom i rukometom, bavi-la se i košarkom, no u njoj nije postiglavažnije rezultate.

Za svoje sportske zasluge i kvalitetedobila je najveće priznanje SOFK-a Jugo-slavije – Zlatnu značku zaslužnoga sporta-ša (1975.).Lit.: M. Brustulov (ur.), Sport u Subotici 1944-1984, Subotica, 1984; Ž. Rafajlović, Veteranke su-botičkog rukometa, Subotica, 1997.

Lj. Vujković Lamić

EVETOVIĆ, Ante – Miroljub (Franjo)(Aljmaš, 12. VI. 1862. – Valpovo, 24. II.1921.), franjevac, svećenik, pjesnik, lektorfilozofije i crkvene povijesti. Otac DanoEvetović »Grujin« i majka Imerka Antu-nović imali su trinaestero djece, od kojih jeMiroljub rođen kao šesti. Na krštenju do-biva ime Franjo, a ime Antun nosi od stu-panja u franjevački red te ga zadržava i na-kon prelaska u svjetovne svećenike. Nje-gov je brat Ivan, župnik i prepozit u Baču,bio upravitelj biskupskih dobara te zastup-nik u madžarskom i jugoslavenskom par-lamentu. Obitelj je bila u srodstvu s bisku-pom Ivanom Antunovićem, čiji je Miro-ljub bio štićenik.

Nakon završene osnovne škole u rod-

nom mjestu, isusovačku gimnaziju završioje u Kalači i stupio, prema preporuci bi-skupa Antunovića, u franjevačku provinci-ju sv. Ivana Kapistrana 1881. Novicijat jeproveo u Beču, a nakon njega je studiraofilozofiju u Vukovaru i Fedvaru (madž.Dunaföldvár) te bogoslovlje u Baji, gdje je1886. zaređen za svećenika. Mladu misuimao je u rodnom Aljmašu.

Kao mlad i obrazovan svećenik, najpri-je postaje lektor filozofije u Fedvaru, a za-tim je u Baji profesor crkvenog prava i po-vijesti. God. 1897. izabran je za gvardijanafranjevačkoga samostana u Baji, ali je1899. istupio iz franjevačkoga reda te po-stao svjetovni svećenik Pečuške biskupije.Tako je najprije postao kapelanom u Egra-gu (madž. Egerág), malenu baranjskommjestu, a 1900. prelazi u Slavoniju. Ondjeje isprva kapelan u Valpovu, sljedeće godi-ne župnik u Veliškovcima, a od 1902. do1912. u Harkanovcima. U Valpovo prelazi1912., gdje ostaje župnik do svoje smrti.Pokopan je na valpovačkom groblju.

U književnosti se javio 1884. kao bo-goslov i za četrdesetak godina svojega dje-lovanja ostavio je dubok trag u hrvatskojknjiževnosti u ugarskom Podunavlju. Nje-gova lirika ima i preporodnu notu s obzi-rom na to da je i sam uočio važnost mate-rinskoga jezika i pripadnosti hrvatskomunarodu. U tome mu je napose pomogao za-štitnik biskup Antunović svojom bogatomknjižnicom, u kojoj je upoznao djela hrvat-skih pisaca i hrvatske novine (Obzor, Vie-nac i dr.). Stekao je izvrsno obrazovanje,govorio je nekoliko jezika (njemački, fran-cuski...) i sam je sudjelovao u društvenomživotu. U Osijeku je 1909. bio jedan odosnivača Kluba hrvatskih književnika iumjetnika.

Pjesme je pisao hrvatskim književnimjezikom, ali je do kraja života ostao vjeranzavičajnomu govoru, ikavici, kojom je ipočeo pisati. Objavljivao je pjesme u Ne-venu i u kalendaru Subotička Danica, uSubotičkim novinama te u hrvatskim knji-ževnim časopisima, kao što su Vienac,Smilje, Kolo Matice hrvatske, Prosvjeta,Narodna obrana, Jeka od Osijeka, Hrvat-ski branik. Iako je važniji kao lirski pje-

EVETOVIĆ

51

snik, napisao je i četiri epske pjesme. Podpseudonimom Miroljub ulazi u hrvatskupreporodnu književnost, pokazujući izrazi-to pjesničko umijeće. Piše rodoljubnu po-eziju, lirski i socijalno intoniranu, nježnu ipejzažnu, duhovnu i refleksivnu, katkadprigodnu, s najčešćim ciljem razvijanja na-cionalne svijesti među suzavičajnicima.Svojom poezijom postao je prvi pjesnikmeđu bačkim Hrvatima koji je se za živo-ta etablirao pišući hrvatskim književnim

jezikom te s njime počinje suvremena po-vijest bunjevačke književnosti.

Klub hrvatskih književnika i umjetnikau Osijeku otkrio mu je 1931. spomen-plo-ču na župnom dvoru u Valpovu. U sklopuproslave 250. obljetnice doseljenja većeskupine Bunjevaca u Bačku u Subotici muje 1936. podignuto poprsje, rad Ivana Meš-trovića. Uklonjeno je nakon uspostavemadžarske vlasti 1941., a 1996. vraćeno jena isto mjesto u park kod katedralne crkvesv. Terezije. Kopija subotičkoga poprsjaotkrivena je i u rodnom Aljmašu 1988., po-kraj župne crkve. Od tada aljmaški Hrvatisvake godine početkom lipnja priređujuSpomen-dan Miroljuba Ante Evetovića.Djela: Sretni i nujni časi, Osijek, 1908; Iz pjesamaAnte Evetović-Miroljuba, Osijek, 1931; Spomenizdanje pjesama Ante Evetovića-Miroljuba, Subo-

tica, 1931; M. Mandić, Hrvatski književnici u Ma-đarskoj : Ante Evetović Miroljub, Budimpešta,2001.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); J. Andrić, Naši pjesni-ci, Klasje naših ravni, 1/1943, Zagreb; G. Kikić,Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Zagreb,1971; A. Sekulić, Miroljub Ante Evetović(1862–1921), hrvatski pjesnik, Kačić, 7, Split,1975; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998; S. Velin, Život i pjesništvo Ante EvetovićaMiroljuba, u: M. Mandić, Hrvatski književnici uMađarskoj : Ante Evetović Miroljub, Budimpešta,2001; Z. Samaržija, Miroljub na Valpovštini (1-3);Putokaz mladim Bunjevcima i Šokcima, u: Miro-ljub, 1-4/2006, Sombor; S. Balatinac, MiroljubovSpomen-dan u Aljmašu, Hrvatski glasnik, 26, Bu-dimpešta, 2006.

K. Čeliković

EVETOVIĆ, Ivan Nepomuk (Aljmaš, 15.V. 1860. – Bač, 10. VIII. 1923.), svećenik,društveni djelatnik, književnik. Sin Dane iImerke, rođ. Antunović, nećakinje biskupaIvana Antunovića, brat pjesnika Ante Mi-roljuba Evetovića. Nadahnjivao je se rodo-ljubnim idejama svojega rođaka biskupaAntunovića. S njegovom se potporom iškolovao u Kalači. Maturirao je 1881., ateološki studij završio je 1885. Iste je go-dine zaređen za svećenika. Bio je kapelanu Baćinu, Bikiću, Kaćmaru, Bajmoku iBaji. U Baji je bio predsjednik Katoličko-ga udruženja i kateheta na državnim škola-ma te član Gradskoga vijeća. U to je vrije-me postao članom Povijesnoga društvaBačko-bodroške županije. Od 1902. žup-nik je u Baču. Za zastupnika u Ugarskomsaboru izabran je 1912. U župnom arhivuu Baču čuvaju se dva dokumenta iz kojihse vidi njegovo saborsko zauzimanje zasmanjenje trošarine i pomoć općiniDunabökény (Bukin, danas Mladenovo)pri odvodnjavanju rijeke Mostonge. Bač-kim prepozitom i upraviteljem nadbiskup-skih dobara u Baču imenovan je 1914. Poodluci Velikoga narodnoga vijeća iz Novo-ga Sada imenovan je predstavnikom voj-vođanskih Hrvata u Privremenom narod-nom predstavništvu, koje je početkom1919. osnovano u Beogradu radi pripremaza provođenje izbora do Konstitutante. Bioje član Bunjevačko-šokačke stranke, is-pred koje je na izborima za Ustavotvornu

52

EVETOVIĆ

Poprsje Ante Evetovića – Miroljubau Subotici, rad Ivana Meštrovića

skupštinu Kraljevine SHS 1920. izabran zanarodnoga zastupnika somborskoga okru-ga. Sačuvan je njegov govor iz 1922., ukojem se u beogradskoj Narodnoj skupšti-ni zauzima za rješavanje radničkoga pita-nja te za mogućnost da oni koji žele obra-đivati zemlju što prije dođu do nje. I nasljedećim izborima 1923. izabran je za za-

stupnika u Narodnoj skupštini. U svojempolitičkom angažmanu naglašeno se zauzi-mao za interese naroda.

Na nacionalnom i kulturnom planu bioje pod utjecajem biskupa Ivana Antunovi-ća. Kao rezultat toga surađuje u Nevenu odsamoga početka njegova izlaženja 1884.,poslije i u Subotičkoj Danici i Subotičkimnovinama, u kojima piše pjesme, putopise,životopise (biskup Ivana Antunovića, mi-sionar iz turskoga razdoblja Šimun IvanMatković, đakovački biskup Pavao Sučić,fra Andrija Kačić Miošić), kraće povijesnečlanke te napise o običajima Bunjevaca iŠokaca (o franjevačkoj crvi i samostanu uBaji, o ruševinama staroga Bača i dr.). Vi-še povijesnih rasprava objavio je u časopi-su Bács-Bodrogh megyei történelmi társu-lat évkönyve. Dok je bio kapelan u Baji,objavio je knjigu Képek Baja Városmúltjábol. Autor je članka o povijesti, ži-votu i običajima Šokaca u drugom sveskuBács-Bodrog Vármegye egyetemes mono-grafiája (Budimpešta, 1909). Prevodio je sfrancuskoga, njemačkoga, talijanskoga,španjolskoga i engleskoga. Pisao je podpseudonimom Janko Kostalić.

Pokopan je u Baču. Šokačka kasina u

Baču podigla mu je 1933. spomen-ploču užupnom dvoru, koja se od 1983. nalazi napročelju župne crkve.Lit.: Bács-Bodrog vármegye egyetemes monográ-fiája, 1, Budapest, 1909; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);L. I. Krmpotić, 60 godina od smrti prepozita Iva-na Evetovića, Subotička Danica : Kalendar za1985., god., Subotica, 1984; Lj. Dimić, Kulturnapolitika u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941, 1-3,Beograd, 1997; Hrvatski biografski leksikon, 4,Zagreb, 1998.

J. Štefković

EVETOVIĆ, Matija (Maća) (Aljmaš,24. II. 1894. – Subotica, 2. VII. 1972.),profesor, publicist, pjesnik, kulturni djelat-nik. Obavljao je dužnosti podgradonačel-nika Subotice, ravnatelja subotičke Gim-nazije i kustosa Gradskoga muzeja. SinDominika i Veronike, rođ. Jagić. God.1898. obitelj se iz Aljmaša seli u Suboticu,gdje je Dominik dobio posao kao sudskiposlužitelj. Tu Matija pohađa pučku školui šest razreda gimnazije. U školskoj1909./10. godini isključen je iz Gradskemadžarske više gimnazije kao slavenofil.U upisu u dnevnik stoji: »Sablažnjavaškolske kolege svojim nepatriotskim izja-vama te se zbog toga 16. III. 1910., premanalogu školskoga vijeća, isključuje iz ško-le«. Školovanje nastavlja u Nadbiskupskojvelikoj gimnaziji u Travniku, gdje svršavasedmi i osmi razred s maturom, a nakontoga najprije u Budimpešti, a zatim upisu-je filozofiju na Mudroslovnom fakultetu uZagrebu. U ratu je mobiliziran 26. X.1914. i u vojsci ostaje sve do 9. I. 1919. Zavrijeme prevrata djeluje u Zagrebu, a u Su-botici piše članke u Nevenu. Dobiva grad-sku stipendiju, koja mu pomaže da završistudij. Tako 1921. uspijeva svršiti fakultetu Zagrebu, a 31. I. 1923. ondje je obranioi doktorsku disertaciju s temom Dvije naj-starije pjesničke obrade o sigetskoj pogibiji.

Od 18. VI. 1920. privremeni je nastav-nik srpsko-hrvatskoga jezika i filozofije usubotičkoj Gradskoj bunjevačkoj velikojgimnaziji, a iste godine imenovan je poča-snim knjižničarom gradske knjižnice.God. 1922. predaje u Vršcu, ali prestaje ra-diti kao profesor 12. XI. 1923., kad posta-

53

EVETOVIĆ

IvanEvetović

je privatnim činovnikom u osiguravaju-ćem zavodu. U državnu, odnosno gradskuslužbu vraća se 15. I. 1925. kao profesorgimnazije. Aktivan je u javnom, kultur-nom i političkom životu Subotice, tada kaočlan i funkcionar Radikalne stranke. Takoje 1926. imenovan za ravnatelja Ženske re-alne gimnazije, izabran za tajnika Bunje-vačke prosvijetne matice, a u veljači iste1926. godine stupio je i na položaj zamje-nika subotičkoga gradonačelnika, na kojiga je postavio ministar unutarnjih poslova.Na toj političkoj funkciji nije se dugo za-držao – gradonačelnik Dragoslav Đorđe-vić u izvješću Ministarstvu unutrašnjih po-slova 20. IV. 1927. obavještava nadređeneda je Matija Evetović toga dana podnioostavku te je dužnost podgradonačelnikapredao Josipu Poljakoviću. U Subotici se uto doba Radikalna stranka dijeli na »radi-kalsko-zemljodilsku« struju oko MarkaJurića, kojoj se priklonio i Matija Eveto-vić, te struju oko gradonačelnika Đorđevi-ća, koji je međutim već 28. IV. 1927. smi-jenjen. Struja oko Jurića u funkciji partij-ske agitacije pokreće Subotičke novine 13.V. 1927. Odgovorni urednik bio im je go-stioničar Marko Stipić, a list je uređivao ivećinu tekstova pisao Matija Evetović. Usvojim napisima trudio se pomiriti katoli-čanstvo Bunjevaca s nametnutom radikal-skom ideologijom, a stvorena je i parola uRadićevu stilu »Vera u Boga i radikalskasloga«. Kolovoza 1927. imenovano je no-vo rukovodstvo grada: za velikoga županapostavljen je Dušan Manojlović, grado-načelnikom postaje Dragutin Stipić, a usastav novoga Proširenoga senata ulazi iMatija Evetović. Do 13. IV. 1941., kad je»otpušten zbog nacionalnih razloga«, ob-našat će dužnosničke položaje u gradskojupravi, najprije od 17. I. 1928. kao šefTrošarinskoga odjela, zatim od 31. V.1930. kao gradski savjetnik na čelu Kul-turno-socijalnoga odjela Senata.

Sa snaženjem prohrvatskih stremljenjaBunjevaca u Subotici na prijelomu 1930-ih i njegova politička uvjerenja trpe pro-mjene: od agitatora za prorežimsku radi-kalsku opciju među bunjevačkim pukom

postaje sljedbenikom oporbe i aktivnimpobornikom hrvatstva Bunjevaca. Tako je1933. petnaesta obljetnica oslobođenjagrada, koja se svečano obilježavala 13.XI., na dan kad je srpska vojska ušla ugrad, zahvaljujući Evetovićevu zauzima-nju proširenim programom obilježena već10. X., na dan kad je 1918. pred kavanomHungaria (današnja zgrada diskoteke Lif-ka) održan veliki zbor na kojem je izrije-kom proglašeno načelo samoopredjeljenjai utemeljen Bunjevačko-srpski narodni od-bor, nakon čega su hrvatski omladinci natoranj Gradske kuće istaknuli hrvatsku za-stavu. Angažirao se i 1934. kao jedan odosnivača Matice subotičke, a aktivan je bio

i u Hrvatskoj kulturnoj zajednici. Održaoje veći broj predavanja u Hrvatskom pro-svjetnom društvu Neven te na Razgovori-ma Matice subotičke.

Odmah nakon rata opet je postavljen ugradsku upravu, iako su nove vlasti bilenepovjerljive prema njemu jer su ga sma-trale malograđaninom bliskim kleru. Ipak,u nedostatku školovanoga kadra, 1945. po-stavljen je najprije za v. d. direktora Muškepotpune gimnazije, zatim je u njoj radiosamo kao profesor, a 15. XI. 1947. dodije-ljen je na rad u ustanovu koja je tada bila uosnivanju – Gradski muzej. Do mirovineradi kao kustos Muzeja na prikupljanjupredmeta i terenskim istraživanjima – ar-heološkim, etnografskim, lingvističkim, aposebno na skupljanju podataka o životu,običajima i folkloru Bunjevaca. U mirovi-nu odlazi 1. siječnja 1953., s 36 godina, 4

54

EVETOVIĆ

MatijaEvetović

mjeseca i 11 dana službe. Nakon osnivanjasrednje škole za pripremanje svećeničkihkandidata Paulinum u Subotici 1965. unjoj je do 1970. predavao hrvatski jezik iknjiževnost.

Pjesme, povijesne rasprave i člankeobjavljivao je u mnogim subotičkim novi-nama i časopisima (Naše novine, Neven,Subotička Danica, Književni sever, Subo-tičke novine, Klasje naših ravni i dr.), po-slije rata opet u Subotičkoj Danici, Narod-nom kalendaru, Njivi, u zagrebačkom Ka-toličkom godišnjaku Danica 1967. i dr. Pi-sao je pod pseudonimom Tihomir Drević.Za Ujevićevu Hrvatsku enciklopediju(1942.) napisao je priloge o imenu Bunje-vac, bunjevačkom narječju, bunjevačkomškolstvu te vjerskim i crkvenim prilikama.Pisao je o životu i radu dviju najmarkant-nijih bunjevačkih osobnosti iz austro-ugar-skoga razdoblja – za života je objavio mo-nografiju o biskupu Ivana Antunoviću1935., a posmrtno mu je 2005. u cjelini ob-javljena studija o Paji Kujundžiću koja je unastavcima izlazila u Subotičkim novina-ma 1940.-41. Njegovo najvažnije djeloKulturna povijest bunjevačko-šokačkihHrvata, koje je priveo kraju potkraj 1940.,ostalo je u rukopisu. Poslijeratne komuni-stičke vlasti rukopis su konfiscirale, ali suneki primjerci ostali sačuvani u privatnomvlasništvu. U kraćim nastavcima objavlju-je se u Klasju naših ravni od 2002.Djela: Život i rad biskupa Ivana Antunovića, na-rodnog preporoditelja, Subotica, 1935; Život i radPaje Kujundžića, Subotica, 2005; Kulturna povi-jest bunjevačko-šokačkih Hrvata (rukopis).

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:47. II 95/1920,Gr. II 572/1927, Zapisnik 1927, 151 P.S.12456/1927, IV 5316/1933, IV 4764/1939, F:68.2155/1952, IV 1555/1947, IV 2884/1950, VI709/1953; F:70.192/1945.

Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1919-1945),Újvidék, 1979; D. Popov, Srpska štampa u Vojvo-dini 1918-1941, Novi Sad, 1983; 244. godina su-botičke Gimnazije, A 244 éves szabadkaiGimnázium, Izveštaj-Évkönyv 1747-1991, Suboti-ca, 1990/91; B. Gabrić, Sto godina od rođenja Dr.Matije Evetovića (1894.-1972.), Subotička Dani-ca (nova). Kalendar za 1995. godinu, Subotica,1994; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998; J. Temunović, Subotička matica, Subotica2002.

S. Mačković

EVETOVIĆ, Mirko – Ibro (Subotica,28. XI. 1914. – Subotica, 28. I. 2004.), no-gometaš. Sin Stipana i Ane, rođ. Boldog.Završio četiri razreda pučke škole i nakontoga obrtničku školu za klesara. U obrtu jeradio kratko jer se prekvalificirao u trgov-ca te je kao trgovac radio do odlaska u mi-rovinu. Nogometom se u NK Bačka baviood malih nogu, debitirao je u prvoj ekipi1934. i do kraja je igrao na poziciji brani-ča. Nadimak Ibro dobio je zbog požrtvov-ne igre – publika koja ga nije znala govo-rila je da izgara »k’o Bosanac«, na što suoni koji su ga znali govorili da i jest Bosa-nac te da se zove Ibro. Više puta je nastu-pao za reprezentaciju Subotičkoga nogo-metnoga podsaveza. Nastupao je za Bačkuna početku rata, ali je poslije interniran ulogor i mobiliziran na istočnu frontu. Po-slije Drugoga svjetskoga rata opet igra zaBačku, koja je u tom razdoblju nosila ime-

na Građanski, Sloboda, Bratstvo i Zvezda.Nogometnu karijeru završava početkom1950-ih, odigravši više 600 utakmica zaklub. Poslije aktivne karijere bio je članklupske uprave.Lit.: Ž. Inić (ur.), Fudbalski klub »Bačka« 1901-1991, Subotica, 1991; Fudbalski klub »Bačka«2001, Subotica, 2001.

Lj. Vujković Lamić

EVETOVIĆ, Petar (Aljmaš, 23. VI.1880. – Žednik, 12. XII. 1950.), svećenik.Sin Lajče i Marije, rođ. Pijuković. Osnov-nu školu pohađao je u rodnom mjestu,gimnaziju u Baji, a teologiju je studirao uKalači 1901.-05. Za svećenika je zaređen u

55

EVETOVIĆ

MirkoEvetović

Ostrogonu 27. VI. 1905. Bio je isprva ka-pelan u Dušnoku 1905.-08., zatim u Gari

1908.-12. te u subotičkoj župi sv. TerezijeAvilske 1912.-18. Dužnost administratorai župnika župe sv. Marka u Žedniku pre-uzeo je 23. XII. 1918. i vodio ju je nepre-kidno do smrti.

Kako je župna crkva u Žedniku dovrše-na 1912., morao je poduzeti mnogobrojneposlove na njezinu uređenju i opremanju:nabavu orgulja 1925., postavljanje oltara ipopravak u oluji oštećenoga krova i sruše-noga zvonika 1925., oslikavanje crkve1936. (slikar Martin Džavić), postavljanjevelikih zvona, prekrivanje crkve limom isređivanje materijalnoga stanja župe kup-njom 40 lanaca zemlje 1938. Ujedno je bioaktivan i u ustrojavanju pastoralnih aktiv-nosti – prvo krizmanje imao je 1923., mi-sije su održane 1930., Marijina kongrega-cija 1935., a organizirao je i mnogobrojnahodočašća. U okrilju župe od 1929. djelo-vala je i podružnica Dobrotvorne zajedni-ce Bunjevaka s oko 100 članica, koja jepriređivala svjetovne društvene manifesta-cije i zabave, a prihode s njih i dobrovolj-ne priloge darivala je siromašnoj djeci.

Tijekom 31 godine službovanja u Žed-niku stekao je iznimno poštovanje i oda-nost svojih vjernika, posebno bunjevačko-hrvatskoga puka. S dolaskom madžarskihvlasti 1941. neki nacionalistički orijentira-ni mještani zahtijevali su od župnika da senedjeljom i blagdanima na velikoj misiumjesto na hrvatskom propovijeda na ma-džarskom jeziku, na što on nije htio prista-ti pa su intervenirali i predstavnici držav-nih vlasti, jednom prigodom i u nazočnostimadžarskoga žandara. Tada je odlučni

župnik, da bi ga i žandar razumio, na ma-džarskom rekao: »Dosad sam znao da jemoj pretpostavljeni i naredbodavac preuz-višenih biskup, nisam znao da mi je to ižandarmerija«. Zbog njegove ustrajnostina velikoj misi i dalje se propovijedalo nahrvatskom, a poslije nje, uglavnom za pri-padnike obvezatne predvojničke obuke –levente, na madžarskom.

Skroman i povučen, postojan u molitvi,odvažno je i ne bez prosvjeda podnosio isve neugodnosti i poniženja nakon Drugo-ga svjetskoga rata, uvijek u službi Boga isvojih vjernika, uvjeren da je svećenikovavrlina »biti svima sve«.Izvor: Rukopisna kronika župe Historia domusŽednik.

N. Tonković

EVETOVIĆ, Vojislav – Doca (Subotica,3. IX. 1920. – Subotica, 2. II. 1998.), go-spodarstvenik, društveni djelatnik. SinFranje i Stane, rođ. Matković. Osnovnu isrednju školu završio je u Subotici. Potkraj1930-ih postao je član Saveza komunistič-ke omladine Jugoslavije – SKOJ-a. Za vri-jeme rata bio je borac VIII. vojvođanskeudarne brigade, s kojom je sudjelovao ubitkama na Batini i Bolmanu. Nakon svr-šetka rata vratio se u Suboticu te je imeno-van direktorom Tvornice električnih stro-jeva Sever, na čijem će čelu ostati do umi-rovljenja. Zaslužan je za brz i uspješanrazvoj toga poduzeća – od malena obrtnič-koga pogona stvorio je tvrtku s četiri tvor-nice i nekoliko tisuća zaposlenika, koja jebila jedan od najvećih proizvođača elek-tromotora u Europi, a svoje je proizvodeizvozila diljem svijeta. U nekoliko je man-data bio član općinskih i kotarskih partij-skih komiteta te upravnih odbora regional-ne i pokrajinske gospodarske komore. Ne-konvencionalna duha i ponašanja, često jebio predmet kritika partijskih kolega.Lit.: Monografija »Sever« – 40 godina od osniva-nja, Subotica – Beograd, 1963; S. Mačković, In-dustrija i industrijalci Subotice (1918-1941), Su-botica, 2004.

G. Bačlija

EVLIJA ČELEBI (Evliyâ Çelebi, pravoime Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli)

56

EVETOVIĆ

PetarEvetović

(Carigrad, 25. III. 1611. – Carigrad ?, po-slije 1682.), putopisac. Otac mu je bioDerviš Mehmed Zilli, ugledan čovjek naosmanskom dvoru, starješina dvorskih zla-tara, a sam Evlija poslije je dobio naslovçelebi, koji je, kao i efendi, konvenciona-lan staleški naziv za obrazovanog čovjeka,»gospodin«. U svojem obrazovanju poka-zao se kao izrazito estetski nadaren mla-dić. Poznat po milozvučnu glasu, bio je ha-fiz (»onaj koji Kur’an zna napamet«) i mu-jezin, a ujedno je vladao umijećem kali-grafije. Međutim, znanost ili karijera u dr-žavnoj službi nisu ga privlačile, njegova sunajveća strast bila putovanja. Priključio bise nekomu velikodostojniku i pratio ga naputovanjima po golemu Osmanskom Car-stvu. Više od trideset godina (1630.-62.)njegov »dobrotvor i gospodar« bio je vezirMelek Ahmed-paša, s kojim je bio u srod-stvu po majci, i upravo je zahvaljujući nje-mu putovao i boravio u regijama u kojimažive Južni Slaveni. Obišao je najveći dioOsmanskog Carstva u Europi, ali i Blisko-ga istoka. Posljednje višegodišnje putova-nje odvelo ga je u Egipat 1690-ih, a zadnjidogađaj koji spominje u spisima potječe iz1682. O posljednjem razdoblju Evlijina ži-vota ne postoje nikakvi podaci.

Evlijino životno djelo njegov je Puto-pis (Seyâhâtnâme). Riječ je o golemu dje-lu u deset svezaka, od kojih su V., VI. iVII. od prvorazredne važnosti za povijestpodručja na kojem su živjeli južni Slaveniu razdoblju osmanske vlasti. Prvi potpunirukopis Sejahatname pronađen je tek pot-kraj XIX. stoljeća, otkada i turska histori-ografija sustavnije prilazi svojemu veli-kom putopiscu – dotada je Evlija bio po-znatiji i priznatiji na Zapadu. Tiskanje Pu-topisa započeto je 1896. u Carigradu, ali jenakon objavljivanja petog sveska 1898. bi-lo zaustavljeno. God. 1900. tiskanje šesto-ga sveska potpomogla je Madžarska aka-demija znanosti jer je veći dio toga sveskaposvećen ugarskim krajevima. Tiskanje senastavlja tek 1928., a završava 1938. Prvihrvatski pokušaj prijevoda fragmenta pu-topisa objavljen je već 1902. godine (PavoJazvo u mostarskom tjedniku Osvit) i ota-da ne jenjava zanimanje za to djelo u juž-

noslavenskoj i madžarskoj kulturnoj jav-nosti. Madžarski turkolozi osobito su se is-taknuli u stručnom pristupu tomu djelu pasu neko vrijeme madžarski prijevod i bilje-ške Imrea Karácsonya (surađivao na izda-vanju VI. sveska u Istanbulu) bili orijentirsrpskim prevoditeljima početkom XX. sto-ljeća. Ipak, tek su bošnjački prijevod Hazi-ma Šabanovića (izdanja iz 1954., 1967.,1973. i 1996.) te njegov uvod i komentariuz taj prijevod postavili osnovu za svakoozbiljnije bavljenje tom građom. Šabano-vić je naime preveo sve dijelove putopisakoji se odnose na južnoslavenske zemlje.Pritom treba znati da su za Evlijin putopiskarakteristična i pretjerivanja, pogrešnipodaci i izmišljotine te da je i sam tekst namnogim mjestima nejasan i nepotpun. Toje djelo usto puno praznih mjesta za podat-ke koje je očito namjeravao unijeti, ali ni-je. Ako se u obzir uzme i povijesna i civi-lizacijska udaljenost prevoditelja od jezikai svijeta Sejahatname, očito je da povijest

njezinih prijevoda obiluje zabludama i po-vršnostima. Hrvatski povjesničar i turko-log Nenad Moačanin u posljednje vrijemeupozorava na slabosti Šabanovićeva prije-voda i upućuje stručnu javnost na ponovnočitanje originalnog teksta.

Za povijest podunavskih Hrvata važnisu opisi njegova putanja po dijelu Budim-

57

EVLIJA ČELEBI

E. Čelebi, Putopis : odlomci o jugoslovenskimzemljama, Sarajevo, 1996.

skoga pašaluka između Save, Drave i Du-nava, gdje je Hrvata bilo najviše, iako ih jebilo i po drugim predjelima. Evlijin put izBeograda preko Srijemskoga sandžaka,konkretno Iriga, Slankamena, Karlovaca,Petrovaradina, Iloka, Voćina (Šarengrada),Erduta i drugih manjih utvrda nalazi se na141.-154. str. VII. knjige Putopisa (u Ša-banovićevu izboru to je XLIII. poglavlje).Gradovi i palanke Segedinskoga sandžaka,među ostalim Baja, Sombor, Bač, Futog,Subotica, Bečej i Bečkerek, opisani su na353.-364. str. putopisa (kod ŠabanovićaXLIV. poglavlje). Sva je ta mjesta Evlijaobišao 1665.

Evlija opisuje samo naselja u kojima jekonačio, rijetko spominjući okolnosti, od-nosno krajolike kojima je prolazio putuju-ći do njih. Opisi su nejednake dužine, važ-nija mjesta (Varadin, Ilok, Sombor, Bač)dobivaju više rečenica. Neki opisi prošire-ni su anegdotama ili opisom osvajačke bit-ke. Razrađeni duži opisi pisani su po ovommodelu: uvod (etimologija, osnovni poda-ci iz povijesti osvajanja, upravni status,dostojanstvenici i broj vojnika, geografskipoložaj, ekonomske značajke), opis tvrđa-ve, odnosno grada (kasabe), opis varoši(palanke), znameniti grobovi.

Preostalo ili novopridošlo kršćanskostanovništvo ograničeno je najčešće najednu ili dvije mahale (četvrti) te se taj dionaselja zvao varoš; muslimanske mahale(prije svega u kasabi, ali ima ih i u varoši)formirale su se oko bogomolja, koje suopet u osnovi često prenamijenjeni kršćan-ski sakralni objekti. Kasaba je od varošičesto odvojena šancima.

Opisi najčešće daju vrlo relevantne po-datke o broju stanovnika, društvenoj eliti iosnovnim gospodarskim djelatnostima.Moačanin upozorava da veliku razliku(gotovo dvostruku) u korist Evlijinih »pu-topisnih« kuća naspram »defterskih« kućaXVI. stoljeća ne treba pripisivati tek pišče-voj fantaziji. Naime, kuća kao fizičkihobjekata uvijek je više od »kuća« kao po-reznih jedinica i broj obitelji svakako jebliži broju materijalnih objekata, odnosnoEvlijinu broju.

Evo kako je Evlija opisao neke grado-

ve u Podunavlju: Petrovaradin: »Grad imasedam velikih kula... u tvrđavi postoje sve-ga dvije stotine daskom pokrivenih kuća,bez ograda i bašča... varoš se nalazi naobali rijeke Dunava, ima (...) musliman-skih i pet hrišćanskih mahala... tri medresetumača Kur’ana... četiri osnovne škole.Stanovnici se bave većinom trgovinom ibrodarstvom«; Baja: »Tvrđava se nalazi naobali Dunava... tu je utvrđeni grad s dvo-strukim bedemima i velika skela... skela jeveliki prometni čvor cijele Bačke i Vla-ške... u tvrđavi ima dvije muslimanske bo-gomolje. Prva je Sinan-pašina džamija, ustara vremena velika crkva u kojoj se Bo-gu molilo po kršćanskom obredu. U ovojcitadeli postoji pedeset daskom pokrivenihi dobro stojećih kuća i petnaest dućanči-ća... velika dolma-palanka (ima) oko tristoprostranih kuća, prizemnih i na kat... Svijavni putovi u ovoj varoši pokriveni su da-skom jer je zemljište podvodno i močvar-no.«; Sombor: »Pred vratima toga grada(kule), preko opkopa, nalazi se džamijaSulejman-hana i njegov hamam; to je ma-la džamija pokrivena ćeremitom, a nalazise u vanjskom gradu u kojem nema nikak-va traga ni znaka stambenim varoškimkućama, nego je ukrašen samo s dvjestodućana (čaršije i bazara). Velika varoš na-lazi se na jugoistočnoj strani tvrđave... po-stoji svega četrnaest muslimanskih bogo-molja... u pet bogomolja obavlja se zajed-nička molitva petkom, dok su ostale ma-halski mesdžidi... tu se nalaze dvije tisućedobrih, prostranih ćeremitom pokrivenihkuća, prizemnih i na kat... Sav tamošnjipuk nisu Mađari, nego Vlasi kršćani. Tupostoje samo dvije medrese za studente,dvije tekije poštovanih derviša, šest osnov-nih škola...«; Subotica: »Palanka ima svogdizdara i sto pedeset hrabrih janjičara kojise dan-noć nalaze u borbi i u ratu sa sta-novništvom srednje Mađarske... Na zapad-noj strani grada nalazi se malo jezero u ko-jem se love raznorazne ukusne ribe. Cita-dela grada Subotice nalazi se na obali togajezera. U citadeli ima oko četrdeset vojnič-kih kuća i jedna džamija. Vanjska je varošdobro naseljena i izgrađena palanka... unjoj se nalazi oko sto četrdeset dobrih ku-ća koje su pokrivene trskom i rogozom. Tuima mnogo vinograda i bašča.«

58

EVLIJA ČELEBI

FAJER (njem. Feuer: vatra), 1. vrsta kro-va koji se spušta samo na jednu stranu pazabat ima oblik položenoga istostranično-ga pravokutnoga trokuta. Takvo građevin-sko rješenje za postav krova obično se ko-ristilo na manjim zgradama u gradu i nasalašima koje su imale funkcije pomoćnihobjekata (mala kuća, šupe, komare i sl.).Isprva se za pokrov koristila trska, no onaje poslije zamijenjena crijepom. Bunjevcisu govorili »krov na jednu vodu« te da jeobjekt podignut »na fajer«; 2. vrsta karta-ške igre. Igra se madžarskim kartama, asudjeluju u njoj tri ili četiri igrača. Najjačaje karta kec, koji vrijedi 11; desetka, kralj,gornjak i dolnjak vrijede po 10, dok ostalekarte odgovaraju svojoj nominalnoj vrijed-nosti, tj. broju koji se nalazi na njima. Ciljje igre skupiti »fajer«, tj. karte iste boje ko-je skupa daju zbroj 31 (npr. kec i dvije kar-te koje vrijede po 10). Sljedeće su po vri-jednosti kombinacije »tri puta«, tj. tri kar-te iste vrijednosti u različitim bojama –najjače su od njih tri keca, zatim tri deset-ke, pa tri kralja, tri gornjaka te tri dolnjaka,a poslije dolaze ostale karte čija se vrijed-nost računa po brojevima što ih nose. Po-slije »fajera« i kombinacija »tri puta« sli-jedi zbroj dviju ili triju karata u istoj boji.Nakon presijecanja karata svaki igrač do-biva po tri karte, a na stol »u talon« stavlja-ju se četiri karte okrenute tako da se videnjihove vrijednosti. Prvi igrač s talona imapravo uzeti dvije ili tri karte koju mu odgo-varaju i zamijeniti ih svojim kartama kojestavlja u talon. Ostali igrači u svakom kru-gu imaju pravo zamijeniti samo jednu kar-

tu s talona. Ako tijekom igre nekomu neodgovara nijedna karta s talona, može reći»dalje«, ali ako isto učini i sljedeći igrač,on može baciti karte na stol, čime se igraprekida te počinje nova partija.

Kad igrač složi fajer, vikne: »Fajer!« istavlja karte na stol pokazujući ih suigrači-ma, a kod preostalih igrača utvrđuje se re-doslijed vrijednosti. Igrač koji ima najma-nji zbroj dobiva crtu, a prije početka igredogovara se do koliko se crta igra. Igračkoji prvi skupi onoliko crta koliko je dogo-voreno izgubio je te je ostalim igračimadužan platiti piće ili nešto drugo premaprijašnjem dogovoru.Izvor: Kazivanje Antuna Stantića – Bake iz Baj-moka.

A. Rudinski i P. Skenderović

FALLEND-VIDAKOVIĆ, Ksenija (Le-meš, 10. III. 1958.), hispanistica i anglisti-ca. Kći Ljudevita Vidakovića, odvjetnikaiz Lemeša, i Nade, rođ. Murković, službe-nice, rodom iz Zagreba. Osnovnu školu igimnaziju završila u Somboru. Na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu 1984. diplomi-rala je engleski i španjolski jezik i književ-nost. Od 1981. do 1984. boravi na usavrša-vanju u Španjolskoj kao stipendistica In-stituta za ibero-američku suradnju iz Mad-rida. God. 1988. na Sveučilištu za roma-nistiku u Salzburgu upisuje doktorski stu-dij, a 1993. obranila je disertaciju Vrijemeu romanu od realizma do postmoderne:Trilogija ‘Alvaro Mediola’ Juana Goytiso-la. Tijekom studija u Španjolskoj radila jekao profesorica engleskoga jezika u Me-

59

F

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 1

đunarodnoj jezičnoj školi Inlingua u Bil-bau 1982.-84., a nakon povratka u Hrvat-sku kao prevoditeljica za engleski i špa-njolski jezik na Institutu za dijabetes VukVrhovac u Zagrebu te kao suradnica uUdruženju znanstvenih i stručnih prevodi-telja Hrvatske (1985.-86.). God. 1987. bilaje suradnica Jugoslavenskoga leksikograf-skoga zavoda u Zagrebu za španjolski dioOsmojezičnoga enciklopedijskoga rječni-ka (Zagreb, 1987.). God. 1991./92. radikao profesorica hrvatskoga jezika u Viso-koj pučkoj školi u Salzburgu, a zatim i kaoprofesorica engleskoga i španjolskoga je-zika u istoj školi te u Bad Reichenhallu1994.-2001. Od 1997. do 2003. predaješpanjolsku književnost na sveučilištima uSalzburgu, Innsbrucku i Grazu. Od 2002.pročelnica je Odsjeka za jezike te lektoricaza engleski i španjolski jezik na Fakultetuza medijski menadžment Sveučilišta pri-mijenjenih znanosti u St. Pöltenu (Austri-ja). God. 2006. od Gospodarske komoreAustrije stječe zvanje poslovne savjetniceza međunarodne aktivnosti poduzeća, aiste je godine osnovala i vlastitu tvrtku ICS– Intercultural Communication Solutions,čiji opseg uključuje i projekte s temamapoput kontrole naobrazbe, jezične pragma-tike u multinacionalnim kompanijama,procesa transfera znanja u poduzećima injegove dostupnosti i dr. U Njemačkoj jecertificirana kao trenerica za međukultur-nu komunikaciju.

U središtu je njezina istraživačkoga ra-da u prvom redu španjolska književnost izXX. st. i srednjega vijeka, a srednjovje-kovna je književnost i područje njezine ha-bilitacije, koju piše na Sveučilištu u Grazu.Tijekom godina bavila se i drugim temamaiz semiotike, rodnih i kulturnih studija, za-tim jezikom reklame te općim problemimakomunikacije. Nakladnica je i suautoricaknjige Mobile telefonie und Kommuni-kation: eine interdisziplinäre Annäherung –Telefonía móvil y comunicación: unaaproximación interdisciplinaria (2007.)koja je nastala u suradnji Sveučilišta u St.Pöltenu i Katoličkoga sveučilišta sv. Antu-na iz Murcije, Španjolska. Stručne i znan-stvene članke objavljivala je u časopisima

Verba hispanica, IV, (1994), Sprachkunst,27 (1), 1996; Mediaevistik, (1998, 2000,2001); European Journal of Semiotic Stu-dies, (2000); Semiotische Berichte, (2002)te priloge u knjigama: P. Cichon, F. Hassa-uer, G. Kremnitz, P. Martinez (eds.), Actasde las Primeras Jornadas de Hispanistasen Austria, Wien, 1996; Prefigurar el por-venir : El tiempo en la novela y su reflejoen la trilogía de Alvaro Mendiola de JuanGoytisolo, Frankfurt am Main/Ber-lin/Bern/New York/Paris/Wien, 1998; P.Csobadi, G. Gruber, J. Kühnel, U. Müller,O. Panagl, F. V. Spechtler (Ed.), Das Mu-siktheater in den audiovisuellen Medien»...ersichtlich gewordene Taten der Mu-sik«, Salzburg, 1999; J. Bernard, G. Wit-halm (Hg.), Mythen, Riten, Simulakra : Se-miotische Perspektiven, Wien, 2001; »Of-fene Grenzen« : Form-Struktur-Komposi-tion. Pragmatik & Rezeption, Graz, 2001;T. Ceballos, F. i B. Morros (eds.), Juan Ru-iz, Arcipreste de Hita y el Libro de buenamor : Congreso internacional del centropara la edición de los clásicos espańoles,Alcalá la Real, 2004.

A. Čota

FALTUM, Ivan (Tompa, 10. V. 1917. –?), kirurg. Sin Ivana i Marge, rođ. Cvijin.Osnovno i srednje obrazovanje završio je uSubotici, a diplomirao je 1942. na Medi-cinskom fakultetu u Segedinu. Radio je usubotičkoj bolnici kao sekundarni liječnikna Odjelu za kirurške bolesti, ginekologijui akušerstvo. Mobiliziran je 1944., poslanna bojište i uskoro zarobljen u Francuskoj.Nakon povratka ponovno radi na Odjelu zakirurške bolesti u Subotici. Prema tada-

60

FALLEND-VIDAKOVIĆ

IvanFaltum

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 2

šnjem Zakonu o civilnoj mobilizaciji struč-noga kadra, god. 1947. upućen je u bolnicuu Pljevljima, gdje je obavljao dužnost ki-rurga i ginekologa, a zbog nedostatka li-ječnika obavljao je i internističke i otorino-laringološke preglede. Sljedeće godinevraća se u Suboticu te je postavljen zaupravnika Škole liječničkih pomoćnika,budući da je i inače održavao tečajeve zabolničare i bolničarke nakon što su časnesestre poslije Drugoga svjetskoga rata mo-rale napustiti rad u bolnici. Specijaliziraoje opću kirurgiju u Subotici kod dr. DušanaMaluševa i na Kirurškoj klinici Medicin-skoga fakulteta u Beogradu.

God. 1951. postao je načelnik Odjelaza kirurške bolesti s ginekologijom i aku-šerstvom u subotičkoj bolnici, na kojemuvodi mnoge novosti u radu (veći broj la-boratorijskih ispitivanja prije operacija,rendgenološke preglede, konzultacije s in-ternistima, endoskopske preglede i dr.), aizvodio je i složene i rijetke kirurške inter-vencije. Na njegov prijedlog i zauzimanjeizvedena je rekonstrukcija Kirurškoga od-jela, čime su dobiveni bolji uvjeti za rad ismještaj bolesnika. Usavršavao se na klini-kama u Beogradu, posebno na Dječjoj ki-rurškoj klinici, u Zagrebu na Ortopedskojklinici, u Ljubljani na Klinici za opću ki-rurgiju te na Kirurškoj klinici u Münchenu.

Sudjelovao je na raznim kongresima isimpozijima kirurga u Jugoslaviji i SRNjemačkoj. Bio je predsjednik PodružniceSrpskoga liječničkoga društva u Subotici udva mandata. Odlikovan je Ordenom rada1949. God. 1959. napustio je Suboticu iodselio se u Njemačku.Izvor: Arhiv Zdravstvenoga centra u Subotici.

Lit.: I. Faltum, Istorijat Hirurškog odeljenja Bol-nice u Subotici (rukopis); E. Libman, Istaknuti le-kari Subotice (1792-1992), Subotica, 2003; E.Libman, Lekarska društva u Subotici : 1880-2005,Subotica, 2005.

E. Libman

FANAK (madž. fánk), fanjak, pokladnica,u subotičkih Bunjevaca naziv za krafnu, uSomboru se zove kolačić; krafna (njem.Krapfen), uštipak. Izrađuje se od tijesta skvascem. Sredina mu se najčešće ispunja-

va pekmezom ili posipa šećerom u prahu;poslužuju se dok su još topli. Najčešće sevezuju uz pokladno vrijeme, osobito uz»debelu nedilju« – posljednji tjedan prijekorizme i uskrsnoga posta – te napose za»debo četvrtak« – na koji se, prema tradi-ciji, jelo devet puta. U Bunjevaca i Šokacani svinjokolje, koje su se također obavljaleu pokladnom razdoblju, nisu prolazile bez»fanaka«, tj. »kolačića«. »Reduše« su senerijetko natjecale koja će ispeći bolje iljepše »fanke«, a kao kriterij vrijedila jetzv. »pantljika«, tj. bijela crta koja ih jeopasivala poput obruča. Što je crta bila ši-ra i definiranija, »fanki« su smatrani uspje-lijima.Lit.: A. Sekulić, Bački Bunjevci i Šokci, Zagreb,1990; http://www.crocafe.net/forum/archive/index.php/t-5564.html

B. Jaramazović

FANCAGA (Vancaga), madž. Bajaszent-istván, nekada selo, danas sjeverni dio gra-da Baje. Povijest joj seže u srednji vijek,kad se 1520. spominje kao selo Szent-istván, jer je tamošnja crkva posvećena sv.Stjepanu, a 40 godina poslije, nakon tur-skoga osvajanja, tek kao pustara. Naselje-no je mjesto opet 1773., kad se na rubuprostrane šume spominje gostionica nadčijim je ulazom naslikana tesarska sjekira.U govoru tamošnjih Hrvata takva se sjeki-ra naziva fancagom (od Fandsäge iz govo-ra bačkih Nijemaca; na standardnom nje-mačkom Bandsäge). Po toj je sjekiri Fan-cagom nazvana najprije gostionica, a zatimi pustara. Selo je postala 1782., kad suzbog čestih poplava stanovnike susjednogaPandura vlasti preselile na rub vodoplav-noga područja, na mjesto današnje Fanca-ge. Njih su 1805. i 1808. slijedili i stanov-nici obližnjega ribarskoga naselja Kakonja(koje je, jednako kao i Pandur, coloniaDalmatica, tj. hrvatsko selo), što ga je Du-nav također bio uništio. Spomen na ta dvasela čuva se u imenima dijelova današnjeFancage. Službena imena: 1804. Fanczaga,1851. Szent-István, 1919. Szentistván,1930. Bajaszentistván, kad je administra-tivno spojena s gradom Bajom (dotad je bi-la u Peštansko-piliško-šoltsko-kiškunskojžupaniji).

61

FANCAGA

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 3

U bunjevačkih Hrvata južno i istočnood Baje, u čijem se govoru tjesnačnik f unekim riječima, napose u tuđicama, zamje-njivao usnenim v (npr. varba, šavolj, vrtalj,vriško, vorinta), naselje ja nazivano Van-caga. Govor Fancažana inače se doneklerazlikuje od govora ostalih bačkih Bunje-vaca (Bajci vele da Fancažani »šoketaju«),što se objašnjava time da je dio njih šokač-koga podrijetla (npr. doselidba Šokaca izVršende u XVIII. st.).

God. 1818., osim 4 madžarske obitelji,svi su stanovnici Fancage Hrvati; 1828. u291 kući stanuje 367 pretežito hrvatskihobitelji. Fényes je 1851. bilježi kao ma-džarsko-dalmatinsko selo. I ovdje je odna-rođivanje nemadžarskoga puka počelo udrugoj polovici XIX. st., a još je snažnijenastavljeno u prvim desetljećima XX. st.,što pokazuje i ovaj navod: »Do škule ni-smo ni znali madžarski. Popovi i država si-lom nas pomadžarili. U škuli i u crkvi biloje sve manje bunjevačkog. Al otac nam re-ko: Na svojem jeziku morate znat i čitat ipisat, pa je nas, dicu, učio iz hrvatski knji-ga koje je dobivo iz Zagreba« (kazivačMarko Jarmacki, rođ. 1907.). Po ugledu nabajske Bunjevce, koji su na poticaj tada-šnjega kapelana Lajče Budanovića uteme-ljili Bunjevačku čitaonicu, i Bunjevci su seu Fancagi organizirali te su 1911. kupilikuću (danas u Ulici Györgya Dózse 240)za svoju čitaonicu. U selu je 1910. popisa-no 1106 Hrvata (ukupan broj stanovnika3739), a poslije 1930. broj se ovdašnjih

bunjevačkih Hrvata samo procjenjuje:1945. – 2000, 1960. – 1000, 1980. – 500.

Uz potporu Demokratskoga saveza Juž-nih Slavena u Mađarskoj 1979. na Fancagije otvorena Bunjevačka zavičajna kuća(madž. Bunyevác tájház), koja prikazujekulturu stanovanja s početka XX. st. Hr-vatska manjinska samouprava utemeljenaje 1994. i uspješno djeluje na očuvanju ba-štine ovdašnjih bunjevačkih Hrvata. Odnarodnosnih kulturnih priredaba ističe seMarkovo. U mjesnoj školi hrvatski se jezikpredaje bez prekida.Izvor: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796.

Lit.: E. Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; Gy. Dudás (ur.), Bács-Bodrogvármegye egyetemes monografiája, I-II, Zombor,1896; S. Borovszky (ur.), Bács-Bodrog vármegyemonográfiája, I, Budapest. b. g.; S. Borovszky(ur.), Pest-Pilis-Solt-Kiskun vármegye mono-graphiája, I, Budapest, 1909; J. Rapcsányi,Magyar városok monográfiája. Baja és Bács-Bod-rog vármegye községei, Budapest, 1934; G. Ko-pasz, Baja város levéltára, Baja, 1965; J. Bárth,Fajsz népessége a XVIII. század közepén, in:Bács-Kiskun megye múltjából, Kecskemét, 1975;M. Kőhegyi, Baja története a kezdetektől 1944-ig,Budapest, 1989.

Ž. Mandić

FAŠINA (tal. fascina: snop, svežanj), ubačkih Šokaca najtanji ogranci bagrema,vinove loze i voćaka. Nastaju tijekom re-zidbe ili vađenja voćaka i bagremika, aslažu se i vezuju u snop promjera 40-50cm. U Šokaca imaju dvostruku namjenu. Uvrijeme svinjokolja (dij. karbine) lože sepod kotao u kojem se priprema voda za šu-renje svinja. Koristile su se i pri kuhanjuobarine, a ljeti i s jeseni pri pečenju rakije.Najjaču žestinu davale su fašine od bagre-ma, vinove loze, višnje i trešnje. I danas suzastupljene u seoskim gazdinstvima.

J. Dumendžić

FAT → Hvat

FEDERALNA UNIJA EUROPSKIHMANJINA (eng. Federal Union of Euro-pean Nationalities – FUEN), nevladina or-ganizacija utemeljena radi očuvanja ma-

FANCAGA

62

Fancaga (Szent István) krajem XIX. st.

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 4

njina, njihovih jezika, kulture i identiteta.Ciljevi njezina djelovanja ostvaruju semirnim sredstvima, a organizacija posre-duje između manjina i vlada pojedinih dr-žava te ima savjetodavnu ulogu pri među-narodnim organizacijama (Vijeću Europe,OESS-u, UN-u i dr.). FUEN izrijekom od-bija svako nasilje i separatizam. Osnovanje 1949. u Flensburgu, središtu danske ma-njine u Njemačkoj, gdje je bilo i sjedište teorganizacije do 1952. te od 1982. do danas(u razdoblju 1952.-82. sjedište je bilo uKopenhagenu). Članovi su FUEN-a kul-turne i političke organizacije nacionalnihmanjina iz europskih zemalja. Do prestan-ka hladnoga rata FUEN je djelovao ponaj-prije u zapadnoeuropskim zemljama, a od1990-ih nove članove prihvaća uglavnomiz bivših komunističkih zemalja. Počet-kom 2007. imao je 82 člana iz 32 europskezemlje, od kojih su 40 punopravni članovi,a 42 pridruženi. Među punopravnim je čla-novima i nekoliko hrvatskih udruga: Hr-vatsko kulturno društvo iz Željeznoga(njem. Eisenstadt) u Austriji, Društvo gra-dišćanskih Hrvata u Ugarskoj iz Kópháze,Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj izBratislave te Demokratski savez Hrvata uVojvodini. Radom FUEN-a ravnaju glavnitajnik, predsjednik i šest dopredsjednika.FUEN održava godišnje tematske kongre-se, simpozije, regionalne seminare (poputseminara slavenskih nacionalnih manjinaili njemačkih manjinskih organizacija),donosi rezolucije i druge akte, organiziraposjete pojedinim područjima radi utvrđi-vanja stanja manjinskih prava te izrađujeizvješća i preporuke.

Jedan od šestero dopredsjednikaFUEN-a bio je i Bela Tonković (1996.-2004.), tadašnji predsjednik DSHV-a. Usklopu FUEN-a on je bio sudionik misijautvrđivanja stanja manjinskih prava u Voj-vodini, istočnoj Slavoniji i Republici Srp-skoj (1998.), na Kosovu i u Crnoj Gori(1999.) te u Grčkoj (2002.). FUEN iDSHV u Subotici su 2000. organizirali se-minar o položaju i perspektivama nacio-nalnih manjina u Vojvodini, Srbiji i SR Ju-goslaviji. U Budimpešti je 1991. održan36. kongres FUEN-a, a domaćin 47. kon-

gresa u Subotici 2002. bio je DSHV.DSHV je redovit sudionik godišnjih kon-gresa i seminara FUEN-a.Lit.: Hrvatska riječ, br. 4, Subotica, 2005; http://www.fuen.org

S. Bačić

FEDVAR (madž. Dunaföldvár), naselje uTolnanskoj županiji, na desnoj obali Duna-va, 90 km južno od Budimpešte, 9272 sta-novnika (2001.). Naziv mjesta potječe odmadžarske riječi földvár – zemljana utvr-da. Povijest ga prvi put bilježi 1131. podnazivom »Monasterium de Felduar«, gdjeje kralj Bela II. u čast sv. Petra utemeljiobenediktinsku opatiju. God. 1526. osvaja-ju ga Turci, koji su ovdje podigli glasovitučetverokatnu kulu (danas zavičajni muzej)radi obrane prijelaza preko Dunava.

U XVI. st. Turci na to opustjelo pod-ručje preseljavaju hrvatske katoličke obi-telji. One su ovdje zacijelo i na početkuXVII. st., kad su im dušobrižnici bosanskifranjevci, »koji ondje među Ilirima marlji-vo djeluju već 60 godina, od podlog zauze-ća Budima 1541. godine«. K njima, tomu

FEDVAR

63

Fedvar (Dunaföldvár)

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 5

»izmučenomu šokačkomu narodu« iz Tu-kulje (madž. Tököl, na Čepeljskom otoku),prerušen u tursku odjeću, dolazi franjevacda ih ohrabri. Kad su to prilike dopustile,i u tom naselju počinju stalno djelovati»bošnjački« franjevci. Tijekom XVII. st.budimski franjevci ne samo što revnoupravljaju budimskom župom nego odlazei u sva okolna mjesta gdje je bilo »Ilira«(quoad Gentem Illyram), među njima i uFedvar.

Za Velikoga bečkoga rata 1686. i u Fed-varu se nastanjuje »velik broj bosanskihkatolika«, stoga župu preuzimaju bosanskifranjevci. God. 1702. spominje se PavaoBejantić, 1705. Grgur Marković, a nakongodinu dana Ignacije »ex Komarom« (izKomorana). Iako su se 1705. upravo kodFedvara vodile žestoke borbe, Hrvati osta-ju na tom tlu i za trajanja Rákóczijeve bu-ne 1703.-11. Tada »Földvár«, zajedno sPakšom, naseljem Tolnom, Seksarom, Ba-tosikom i mnogim drugim naseljima, nala-zimo među »bunjevačkim i šokačkim« žu-pama. Današnja rimokatolička župna crk-va sagrađena je 1729. (tada je župnik An-tun Kokić), franjevačka crkva 1786., a fra-njevački samostan u kasnobaroknom stilu1790.

Hrvatska zajednica opstoji i u prvimdesetljećima XIX. stoljeća, o čemu svjedo-če i mnogobrojna hrvatska prezimena:Abrahamović, Adamić, Balažović, Bego-vić, Bolić, Buković, Čučolović, Demetro-vić, Dobrović, Dodović, Dravec, Đurko-vić, Galović, Garić, Grbić, Grdenić, Gurić,Gutašović, Herić, Ivanić, Janković, Jen-drolović, Klobodić, Kovač(ov)ić, Krišto-vić, Lalatković, Makarić, Marković, Mar-tinković, Martonić, Matatić, Miklović,Mraz, Nenadović, Pačić, Palković, Petro-vić, Pivoda, Sirović, Stanković, Šimonić,Šomić, Štrbanić, Tublović, Valentović, Ve-lić, Vidović, Vinković, Zamić. S vreme-nom fedvarski su se Hrvati što odselili, štolistom odnarodili.Izvor: Magyar Országos Levéltár, Budapest, Tolnamegye 1828-évi összeírása, B 174, A 4911.

Lit.: Gy. P. Szabó, Ferencrendiek a magyartörténelemben, Budapest, 1921; J. Karácsonyi,

Szent Ferenc rendjének története Magyarországon1711-ig, Budapest, 1924; Esztergomi Fő-egyházmegye Névtára, Esztergom, 1982.

Ž. Mandić

FEJÉRSKA ŽUPANIJA → Bila županija

FELIĆ (Velić), pustara južno od Bača, nacesti prema Bukinu (danas Mladenovo),istočno od pustare Morgoš. Ime Felić vje-rojatno je nastalo od srednjevjekovnogaimena sela Félegyház. Kao villa Feleghazspominje se 1346. Za vrijeme seljačke bu-ne Györgya Dózse 1514. vođa pobunjenihseljaka Benedek Pogány zatvorio je u bač-ku tvrđavu nadbiskupa Grgura Frankopanai velik broj gospode, no kad su u Bač kre-nule madžarska i srpska vojska da oslobo-de nadbiskupa i ostale zatočenike, pobu-njenici su između Drže (madž. Ders) i Fe-lića (madž. Félegyháza) doživjeli takavporaz da se do Bača, kako piše ostrogonskinadbiskup Antun Vrančić, moglo hodati potruplima ubijenih seljaka. Iz Felića je vje-rojatno bio i Casparus de Félegyház, kojije s još trojicom plemića zastupao Bačkužupaniju na Državnom saboru u Budimu1447.

Prema popisu iz 1702. pod Bačom subila dva Felića. Jedan je pripadao Ugar-skoj kraljevskoj komori, dok se Felić okokapele sv. Antuna u popisu iz 1732. spomi-nje kao posjed kalačko-bačkoga nadbisku-pa. Jedan urbarski dokument iz 1770. pri-braja Felić gradu Baču, koji je ionako nad-biskupov posjed. Urbarski popis iz 1784.spominje opet dvije pustare – Kis Felity iNagy Felity (Mali i Veliki Felić). Kalačkipovijesni shematizam spominje lokalitetFélity kao filijalu župe Bač od 1859.

U ljetopisu bačkih franjevaca zapisanoje kako je na Feliću u XIII. st. postojalaPraepositura de Velick premonstratenško-ga reda – zapravo je ta prepozitura iz Držeimala na Feliću svoj posjed. God. 1488.spominje se Gospina crkva na Feliću. Izosmanskoga je razdoblja kapela sv. AntunaPustinjaka u šumi na Feliću, koja postoji idanas. O njezinu nastanku postoji višepučkih predaja, a 2007. obnovljeno je ne-kada tradicionalno hodočašće katolika iz

64

FEDVAR

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 6

okolice u kapelu. István Iványi spominje ikapelu sv. Jurja početkom XX. st., ali onjoj nema podataka.

Lit.: Bunjevačke i šokačke novine, br. 16/1870,Kalača; I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajziés történelmi helynévtára, II,² Szabadka, 1909;Subotičke novine, Subotica, 14. III. 1931.; Z. Pe-laić, Obnova hodočašća u kapelu Sv. Antuna Pus-tinjaka na Feliću kod Bača; Kapela Sv. Antuna Pu-stinjaka na Feliću, Zvonik, br. 152, Subotica, 2007.

S. Beretić

FELSŐSZENTIVÁN → Sentivan

FERBLA (njem. Farbe: boja), hazardnakartaška igra. Poznata je u bačkih Šokacate u somborskih i subotičkih Bunjevaca.Igra se madžarskim kartama, u igri sudje-luju tri ili četiri igrača. Vrijednosti su kara-ta sljedeće: kec se računa jedanaest; deset-ka, kralj, gornjak i dolnjak po deset; ostalekarte prema nominalnoj vrijednosti. Cilj jeskupiti što veći zbroj vrijednosti karata uistoj boji, pri čemu se najjači rezultat dobi-va četirima kartama iste boje. Slijede trikarte jednake po vrijednosti, npr. tri keca,tri desetke, tri osmice i sl., koje su »jače«nego tri karte iste boje različitih vrijednosti.

Igra može biti veoma složena, a osnov-na su pravila ova: na početku igre svakiigrač stavlja jednaku sumu novca u kasu.Promiješane se karte presijeku, s tim da sepresječena karta ne smije pogledati, a sva-ki igrač dobiva po dvije karte. Nakon štoigrači pogledaju karte, onaj koji nastavljaigru kaže: »Idem dalje«, pri čemu i on isvaki igrač koji nastavlja igru u kasu po-novno mora staviti novac, i to zbroj prvot-

no unesenoga iznosa. Tako prikupljen no-vac zove se »cukasa«.

Ako igrač izlazi iz igre, baca te dvijekarte na stol, ali novac u kasi ostaje pohra-njen. Prvi igrač koji nastavlja igru možetražiti dizanje uloga, i to za iznos koji je u»cukasi«. Oni koji žele »ići dalje« taj iznosmoraju uplatiti, a ako svi preostali igračiodustanu, igrač koji je prvi tražio poveća-nje uloga dobiva sav novac. Ako samo je-dan igrač odustane, ostala dvojica nastav-ljaju igru dok jedan ne odustane.

Kad u igri ostanu dva igrača, »bankar«,tj. onaj koji dijeli karte, prodaje treću kar-tu svojemu suigraču za određeni iznos, ačetvrtu kartu također može prodati ili datibesplatno. Nakon toga »bankar« odlažekarte, a špil preuzima igrač koji već imačetiri karte i sad on prodaje treću kartusvojemu suigraču (bivšemu »bankaru«), ačetvrtu prodaje ili je daje besplatno (ako juje i on dobio besplatno). Tada drugi igračplaća »cukasu« i pita: »Šta si?«, nakon če-ga se karte polažu na stol i zbrajaju, a po-bjednik nosi sav novac u »cukasi«.Izvor: Kazivanje Antuna Stantića – Bake iz Baj-moka.

P. Skenderović

FERMENDŽIN, Euzebije (Martin) (Vin-ga, Banat, 21. IX. 1845. – Našice, 25. VI.1897.), franjevac, redovnički upravnik,povjesničar. Rođen u obitelji katoličkihbugarskih naseljenika. Prvu naobrazbu ste-kao je kod franjevaca u rodnom mjestu,gdje ga je i zapazio provincijal Kajo Agjić.Zaredio se 1862. i tom je prigodom krsnoime Martin zamijenio redovničkim Euze-bije. Nakon novicijata u Baču pohađao jestudij filozofije na franjevačkom učilištu uMariji Radni 1863.-64., teologiju na fra-njevačkoj bogoslovnoj školi u Vukovaru1865.-66. i viši studij teologije na Teolo-škom fakultetu u Beču 1865.-68., gdje je1868. zaređen za svećenika Provincije sv.Ivana Kapistranskoga. Predavao je na fra-njevačkom učilištu u Iloku 1869.-70. i nabogoslovnoj školi u Vukovaru 1870.-75.,bio je propovjednik u Mohaču za tamošnjeHrvate 1875.-77., u rodnoj Vingi bio je bu-garski i njemački propovjednik, vjerouči-

65

FERMENDŽIN

Kapela sv. Antuna na Feliću

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 7

telj i kapelan 1877.-79., a na franjevačkomučilištu u Baji predavao je 1879.-82. Duž-nost generalnoga definitora (člana vrhov-ne uprave) franjevačkoga reda u Rimuobavljao je 1882.-89. Unatoč svojemu bu-garskomu podrijetlu, u nacionalno-politič-kom pogledu prihvatio je hrvatski identitetpa je i Ivan Antunović pisao o njemu da je»pravi pravcati Hrvat«.

Sklonost prema povijesti pokazao jejoš za studija u Beču, gdje je pohađao pre-davanja Maxa Büdingera, no tek je njego-vo imenovanje službenim analistom reda1882. imalo odlučujuću ulogu u daljnjemrazvoju tih interesa. Njegova je zadaća na-ime bila briga za arhiv franjevačkoga reda,pisanje povijesti reda, upravljanje službe-nim listom Acta Ordinis Minorum te radna novom izdanju djela L. Waddinga Ana-li male braće (Annales Fratrum Mino-rum), za koje je dovršio 25. svezak 1886. ipriredio prošireno izdanje 20. sveska.

U vezi s tim zadaćama, prikupljao jegrađu o prošlosti franjevačkoga reda međujužnim Slavenima, o općoj crkvenoj i poli-tičkoj povijesti, poglavito balkanskih naro-da, u samostanskim arhivima i knjižnica-ma po Italiji, Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalma-ciji, Bosni, Albaniji i Svetoj Zemlji, a po-sebice u Arhivu Propagande u Rimu. Takosu nastale opsežne zbirke izvora Bugarskecrkvene isprave od 1565. do 1779. godine(Acta Bulgariae Ecclesiastica ab. a. 1565,usque ad a. 1779, Zagreb, 1887) i Bosan-ske osobito crkvene isprave s izvacima re-gesta dokumenata objavljenih od 925. do1752 (Acta Bosnae potissimum ecclesiasti-ca cum insertis editorum documentorumregestis ab anno 925 usque ad anjnum1752, Zagreb, 1892), jedna od najvrednijihzbirki za bosansku povijest, posebno zarazdoblje turske vladavine. U rukopisu muje ostala zbirka dokumenta Hrvatske oso-bito crkvene isprave (Acta Croatiae potis-simum ecclesiastica), koja sadržava izvor-nu građu o hrvatskim kulturnim prilikamau XVII. st. Sastavio je ljetopis bosanskefranjevačke provincije Chronicon obser-vantis provinciae Bosnae Argentinae ordi-nis s. Francisci Seraphici, objavljen u 22.

br. Starina JAZU 1890., iste godine kad jepostao dopisnim članom njezina filološko-historičkoga razreda. Manju građu i prilo-ge objavljivao je i u Glasniku Biskupijeđakovačko-sriemske, Marica (Plovdiv),Acta Ordinis Minorum, Shematismus al-mae Provinciae S. Joannis a Capistrano(Temišvar, 1887, Budimpešta, 1896), LeMissioni Francescane in Palestina ed inaltre regioni della Terra, Viencu, Obzoru iFranjevačkom glasniku.

Fermendžin je sudjelovao i u preporod-nom pokretu ugarskih Hrvata što ga je po-taknuo biskup Ivan Antunović. Bio je su-radnik njegovih Bunjevačkih i šokačkihnovina, ali je još važniji njegov prinos na-stanku Antunovićeve Razprave o podu-navskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih upogledu narodnom, vjerskom, umnom,građanskom i gospodarskom (Beč, 1882).Fermendžin je Antunoviću naime stavio naraspolaganje mnoge povijesne izvore štoih je osobno sabrao (među ostalim i danasizgubljen spis Grgura Čevapovića Memo-ira gentis Illiricae ab origine usque recen-tem aetatem), a pregledao je i Antunovićevrukopis te mu, zahvaljujući svojemu poz-navanju povijesti franjevaca i južnosla-venskih naroda, pomagao mnogobrojnimsavjetima. Kako slavenofil Antunović nijebio povjesničar, Fermendžin ga je upozo-rio na prevladane teorije o slavenstvu Tra-čana, Ilira, Dačana, Gota, Sarmata i Avara,na pojedine činjenične pogreške (točnoprostiranje Tracije i Panonije; otok Melitanije današnji Mljet, nego Malta; Pavao nepiše kršćanskoj zajednici u bugarskomgradu Filipopolju, nego u grčkom Filipiju)te na filološke interpretacije (etimologijariječi Rac; mišljenje fra Martina Nedića oetimologiji naziva Bunjevac; nemogućnostda riječi baćo ili baća u značenju »brat«dolaze od ilirskoga plemena Baton), a po-ticao ga je i na preciznije izražavanje te nato primorske i dalmatinske gradove ozna-čuje suvremenim hrvatskim nazivima.Osim što je od Fermendžina preuzeo mno-go podataka (npr. životopisi biskupa MateBenlića, Nikole Ogramića i Nikole Milaši-na), Antunović je prihvatio i većinu njego-

66

FERMENDŽIN

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:03 Page 8

vih sugestija, a u slučajevima kad je ustra-jao na svojem mišljenju na Fermendžino-vo je upućivao u bilješkama. Najveći seFermendžinov utjecaj na Antunovića ogle-da međutim u njegovu uvjerenju o silnojvažnosti franjevaca u općoj i napose kul-turnoj povijesti Bunjevaca i Šokaca, zbogčega je Antunović vlastito djelovanje smat-rao samo nastavkom Katančićeva i Čeva-povićeva rada. I njegova Razprava takoje koncipirana kao novi prinos u procesuetničke i kulturne integracije Hrvata nakrajnjem sjeveroistoku područja po kojemsu raseljeni.

Kad je Antunović nakon izdavanjaRazprave ponovno želio pokrenuti novine,njihovo je uređivanje namjeravao povjeritifra Robertu Kauku, Fermendžinovu prija-telju iz mladosti i iz doba profesorske služ-be u bogoslovnoj školi u Baji. To međutimnije ostvareno jer je, zbog pritisaka crk-venih i političkih krugova na Antunovića,fra Ivo Rodić Kauku zabranio da se pri-hvati uredništva. Podaci o tom sačuvani suu pismu što ga je Kauk poslao Fermendži-nu, uz uputu da cijelu njihovu korespon-denciju uništi.Lit.: F. E. Hoško, Suradnja E. Fermendžina u An-tunovićevoj »Razpravi«, Zbornik »Ivan Antuno-vić«, 1, Subotica, 1990; F. E. Hoško, EuzebijeFermendžin, crkveni upravnik i povjesnik, Zagreb,1997; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998.

S. Bačić

FESTIVAL AMATERSKOGA TEAT-RA, godišnja smotra kazališnih amaterakoja se održava u Ljutovu. Prvi je put odr-žan 1997. u organizaciji dramskoga odjelatadašnjega Amaterskoga kulturno-umjet-ničkoga društva Bratstvo (od 2003. Hrvat-sko kulturno-umjetničko društvo Ljutovo)iz Ljutova, pod prvotnim imenom Danipozorišta. Taj je naziv festival nosio do2006., kada dobiva današnje ime. Sudioni-ci festivala prvotno su bile amaterskedramske skupine iz subotičke općine te izvojvođanskih mjesta, a danas najveći brojkazališnih predstava izvode kazališne sku-pine pri hrvatskim kulturnim udrugama izVojvodine. Od 2007. ostvarena je i surad-

nja sa sličnim udrugama iz Hrvatske (Puč-ka scena iz Hercegovca).Lit.: Hrvatska riječ, br. 215, Subotica, 2007.

Lj. Vuković-Dulić

FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA,glazbena manifestacija. Nastao je na prijed-log subotičkoga liječnika Marka Sente2000., kad je osnovan i inicijativni odborfestivala u sastavu Vojislav Temunović,Antuš Gabrić i Miroslav Kujundžić. Slje-deće godine inicijativni je odbor transfor-miran u organizacijski te je održan i prvifestival. Glavna je svrha manifestacijestvaranje novih kompozicija koje su veza-ne za život, kulturu i običaje bačkih Hrva-ta – Bunjevaca te afirmacija hrvatskihumjetnika u Bačkoj – skladatelja, tekstopi-saca, muzičkih instrumentalista i vokalnihsolista. Redovito se održava svake godineu Hrvatskom kulturnom centru Bunjevač-ko kolo u Subotici, uz sudjelovanje po pet-naestak sudionika iz Subotice, okolnihmjesta i Sombora. Oni se najprije prijav-ljuju na javno raspisan natječaj, u kojemsu potanko opisani uvjeti sudjelovanja(npr. tekst i glazba trebaju prikazivati životi običaje bačkih Bunjevaca; tekst pjesmemora biti pisan ikavicom ili ijekavicom;dužina pjesme iznosi 3-5 minuta; radoviprije toga ne smiju biti izvođeni; jedanautor može dostaviti najviše 3 kompozici-je; radovi se šalju pod šifrom i sl.), a oda-bir skladbi za izvođenje obavlja stručnopovjerenstvo. Odabrane skladbe na Festi-valu ocjenjuje stručni žiri, a dodjeljuje seI., II. i III. nagrada, zatim nagrada za naj-

67

FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA

Logo Festivalabunjevački i pisama

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 9

boljega izvođača, za najbolji tekst te na-grada publike. Sve izvedene kompozicijetijekom festivalskoga programa snimajuse, a nakon toga izdaju se na nosaču zvuka– dosad je objavljeno šest CD-a. Jedanbroj pjesama koje su izvedene na festivalupostigao je zavidnu popularnost u protek-lih nekoliko godinaLit.: Zvonik, 7/2002, 12/2003, Subotica; Hrvatskariječ, br. 87, 138, 139, 190, Subotica, 2004-2006.

V. Temunović

FESTIVAL BUNJEVAČKOG NAROD-NOG STVARALAŠTVA, kulturna mani-festacija Bunjevaca koji se ne smatraju Hr-vatima. Održava se od 1999. u Subotici uorganizaciji Kulturno-umjetničkoga dru-štva Bunjevka iz Subotice i Kate Kuntićkao predsjednice Organizacijskoga odbo-ra. Festival se nastoji prikazati kao najve-ća bunjevačka kulturna manifestacija uVojvodini, a u njegovu sklopu održavajuse manifestacije kojima se, kako navodiOrganizacijski odbor, žele očuvati izvornigovor, običaji i predaje. Na festival se po-zivaju i kulturne udruge iste orijentacije izBajskoga trokuta.

Lj. Vuković-Dulić

FESTIVAL DJEČJEGA FOLKLORA»DJECA SU UKRAS SVIJETA«, jedno-dnevna kulturna manifestacija u Tavanku-tu. Organizira se jedanput na godinu u pro-ljeće i dio je redovitih programskih aktiv-nosti mjesnoga Hrvatskoga kulturno-pro-svjetnoga društva Matija Gubec. Prvi fe-stival održan je 1996. i dosad ih je organi-zirano 11. Na festivalu se okupljaju naj-mlađe folklorne skupine hrvatskih kultur-nih društava iz Vojvodine pa na taj načinpredstavlja svojevrsnu smotru dječjegafolklornoga stvaralaštva vojvođanskih Hr-vata. Osim toga, na festivalu nastupa i ponekoliko dječjih folklornih skupina društa-va koja njeguju kulturu drugih nacionalnihmanjina s toga područja, čime dobiva iznačajku interkulturne manifestacije. Po-sljednjih nekoliko godina na festival se po-ziva i jedno društvo iz Republike Hrvat-ske. Program festivala sastoji se od sveča-

noga mimohoda sudionika u narodnim no-šnjama po ulicama sela, nakon čega slijedenastupi u kojima skupine predstavljaju tra-dicionalnu baštinu svojega kraja.

L. Suknović

FESTIVAL HRVATSKIH DUHOVNIHPJESAMA »HOSANAFEST«, glazbenamanifestacija. Ideja o pokretanju festivalanastala je u Somboru 2. V. 2005. na tradi-cionalnom Danu mladih Subotičke bisku-pije, gdje se razgovaralo o potrebi da mla-di na jednom duhovnom festivalu pje-smom slave Gospodina i tako budu potak-nuti na veću pobožnost. Glavni je cilj Fe-stivala pronađen u promicanju kršćanskihduhovnih vrijednosti te poticanju na stva-ranje nove autorske duhovne popijevke,suvremenoga glazbenoga izričaja međumladim hrvatskim katolicima. Ime festiva-lu dao je glavni inicijator njegova održava-nja vlč. Marinko Stantić (hebr. hosana:spasi nas). Već 18. V. 2005. upućena jemolba subotičkomu biskupu Ivanu Pénze-su da dopusti osnivanje festivala, a on jedopisom od 14. VI. iste godine vlč. Stanti-ća imenovao povjerenikom za pastoralmladih Subotičke biskupije te prvim pred-sjednikom Organizacijskoga odbora Festi-vala. Nositelj je festivala Povjerenstvo zapastoral mladih Subotičke biskupije, a pr-vi Hosanafest održan je 3. IX. 2006. u Su-botici. Na njemu je izvedeno 15 skladba,uz sudjelovanje mladih iz Bačke, Srijema iHrvatske, a zahvaljujući kvaliteti već jeušao u krug elitnih festivala duhovne glaz-be u Hrvata.

L. Suknović

68

FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA

Logo Festivala»Hosanafest«

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 10

FIĆOK → Fraklić

FIĆURA, svjetiljka na loj. Ovčji loj stav-ljao bi se u plitku glinenu posudu, a u nje-govu sredinu umetao se komad fitilja ilivezice za cipele, koji se palio i osvjetlji-vao, dok bi loj onemogućivao brzo izgara-nje. Koristila se i nakon Drugoga svjetsko-ga rata, u doba nestašice petroleja.

P. Skenderović

FIJAKER (franc.: fiacre > njem.: Fiaker),putnička kola s konjskom zapregom i sklo-pivim krovom. Pojavila su se u Madžar-skoj oko 1457. u mjestu Kocs, odatle i na-ziv kočija. U Engleskoj su se počela rabitioko 1580. (engl. coach), u Njemačkoj ta-kođer potkraj XVI. st. (njem. die Kutcshe),a u Francuskoj oko 1640. U Parizu su setakva kola iznajmljivala ispred hotela St.Fiacre te su po njemu dobila i ime. Kakosu fijakeri poslije izrađivani ponajprije zagospodu, i u podunavskih su Hrvata posta-li statusni simbol. Posjedovali su ih u pra-vilu samo imućniji salašari, koji su na nji-ma nedjeljom išli u crkvu, a preko tjedna»u varoš« radi sređivanja poslova.

Fijekari su bili uobičajeni i u gradovi-ma u kojima je živjelo hrvatsko stanovni-štvo, a među njima je najvažniji bio Som-bor, kojemu je fijaker postao i zaštitniznak. God. 1885. imao 15 fijakera te jemagistrat donio pravilnik o fijakerskoj služ-bi, kojim su regulirane obveze fijakeristaglede higijene, brzine kretanja, pravca kre-tanja i cijena, ali i obveze osoba koje sekoriste uslugom, među kojima je bila i za-brana prijevoza osoba u pijanu stanju ilioboljelih od zaraznih bolesti. Osobe kojese nisu ponašale u skladu s moralnim pra-vilima nisu mogle dobiti dozvolu za rad.Do 1901. fijakerska se služba mogla obav-ljati samo s dva, a od 1901., prema odlu-ci tadašnjega gradskoga kapetana, i s jed-nim konjem. Godine 1975. u Somboru jebilo 19 fijakera te je prema broju fijakerabio prvi grad u srednjoj Europi. Fijakerskiplacevi bili su kod željezničkoga kolodvo-ra, kod današnjega hotela Internation (pri-je: Sloboda) i na kraju glavne ulice premazgradi županije. Najveći je bio ispred hote-

la, gdje je zasađeno 24 bođoša (od madž.bogyó: bobica; američki koprivić, lat. Cel-tis occidentalis L.), koliko je bilo i fijake-rista, kako bi svaki konj imao svoj hlad.Posljednji fijakerist kojemu je to bilo zani-manje bio je Sanko Milutinović – Duca,koji je ujedno bio i posljednji somborskivodar. Danas se fijakeri ponovno moguvidjeti na ulicama Sombora, ali uglavnomu svečanijim prigodama. O vezanostiSomboraca za fijakere govore i uglazblje-ne pjesme Pokojnom Jagri u spomen (tekstVelja Subotić) i Fijaker stari (tekst Zvon-ko Bogdan), a jedna od nekad elitnijihsomborskih kavana nosi naziv Stari fija-ker.

I u Subotici su fijakeri bili jedino grad-sko prijevozno sredstvo sve do uvođenjatramvaja 1897., a zadržali su se do kraja1970-ih. Glavna stajališta, tzv. fijaker-pla-cevi, bili su ispred željezničkoga kolodvo-ra te u središtu grada: s istočne strane sta-re gradske kuće; ispred stare kavane Malimir, koja se nalazila na zapadnoj strani da-našnje Nićin-palače; sa zapadne strane ka-zališta prema trgu. U Subotici je osobitopopularan bijeli svadbeni fijaker s bijelimkonjima, u kojem se mladenci vraćaju svjenčanja iz crkve. Danas se fijakeri moguvidjeti još na većim manifestacijama, po-put dužijance, kad služe kao turističkaatrakcija. Katkad se na središnjoj proslavisubotičke dužijance na fijaker stavlja i kru-na ispletena od novoga žita.

A. Čota i P. Skenderović

FILAKOVIĆ, Branko (Santovo, 28. VI.1942. – Pečuh, 22. II. 1991.), društveni ikulturni djelatnik, novinar, pjesnik i pisac.

69

FILAKOVIĆ

Subotički fijakeri kod stare gradske kuće

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 11

Sin Stipana i Đule, rođ. Mandić. Osnovnuje školu završio u rodnom selu, a srednjuhrvatsko-srpsku učiteljsku školu u Budim-pešti 1960. Diplomirao je na Visokoj na-stavničkoj školi u Pečuhu 1964. Kao mladučitelj radi među gradišćanskim Hrvatimau Koljnofu (madž. Kópháza). Pedagoški

rad nastavlja u pečuškoj Hrvatskoj osnov-noj školi. Od 1970. radi kao suradnik Hr-vatsko-srpske redakcije Pečuškoga radija,a tijekom 1970-ih surađuje i u emisiji zaHrvate u susjednim zemljama Radio Zag-reba. Slovio je za jednoga od najsvjesni-jih Hrvata u Mađarskoj i svojim je ustraj-nim i savjesnim radom te reportažama biouzor svojim sunarodnjacima. Pozornostzavrjeđuju njegove lirske pjesme i napisi oprirodi i malim ljudima. Svojim člancimaredovito se javljao u tjedniku Narodne no-vine i godišnjaku Narodni kalendar. Stiho-vi su mu objavljeni u zbirci U kolo (Bu-dimpešta, 1969.). Izbor njegovih pjesama iliterarnih reportaža tiskan je posmrtno uknjizi Zatajiti korijene, tuge i duge.

Djelo: Zatajiti korijene, tuge i duge, Pečuh, 1991.

Lit.: Hrvatski glasnik, 9/2006, Budimpešta.Ž. Mandić

FILAKOVIĆ, Stipan (Santovo, 28. IV.1936.), pedagog, novinar, skupljač narod-noga blaga. Njegov davni predak Miškorođen je u slavonskim Slakovcima, a 1741.u Santovu se vjenčao s Martom iz dana-šnjega Bačkoga Monoštora, pa njihove po-tomke i danas nazivaju Miškomartinima.

Sin je Stipana i Đule, rođ. Mandić. Osnov-nu je školu počeo kod redovnica Družbesestara naše Gospe u rodnom selu, a čita-nje i pisanje učio je iz Bunjevačke i šokač-ke čitanke, tiskane 1939. u Budimpešti.Nakon Drugoga svjetskoga rata postao jeučenikom samostalne hrvatske (poslije juž-noslavenske) pučke škole. Na nagovor ta-dašnjega ravnatelja Stjepana Velina upisaose u srpsko-hrvatsku, odnosno »južnosla-vensku« gimnaziju u Budimpešti, gdje jekao odlikaš od ministra prosvjete dobiozlatno odličje. Nakon mature na Visokojpedagoškoj školi u Budimpešti studirao jesrpsko-hrvatski i madžarski jezik i knji-ževnost. Katedra se međutim seli najprijeu Segedin, a zatim i u Pečuh, te je ondje idiplomirao 1957. Iste godine zaposlio se upečuškoj hrvatsko-srpskoj (južnoslaven-skoj) školi, gdje je upoznao i svoju budućusuprugu aljmašku Bunjevku Katicu Bende.

God. 1960. prelazi na Radio Pečuh,gdje je uskoro postao urednikom emisijena hrvatskom jeziku. Radi u vrlo teškimokolnostima, u općoj klimi nepovjerenjanakon Informbiroa i bez osnovnih tehnič-kih preduvjeta. Svaka riječ izgovorena uemisiji prevodila se na madžarski jezik ra-di provjere. Opasni su bili i zavrbovani iliucijenjeni »prijatelji« te ga je bunjevačkipisac Antun Karagić zato i posjećivao sa-mo potajice. God. 1980. zaposlio se u tjed-niku Demokratskog saveza Južnih SlavenaNarodne novine, a od. 1991. radi u tjedni-ku Saveza Hrvata u Madžarskoj Hrvatskiglasnik, u kojem ostaje sve do odlaska umirovinu 1996.

Osim novinarskim radom, bavio seskupljanjem narodnoga blaga i istraživa-njem kulturne prošlosti hrvatske etničkezajednice, napose običaja baranjskih Hrva-ta te života suvremenika i uglednika izprošlosti. Pripadao je čvrstoj jezgri onihkoji su se u danim mogućnostima opiraliasimilaciji – Hrvati u Madžarskoj desetlje-ćima su naime bili zatvoreni u svojevrstanetničko-civilizacijski rezervat i odijeljeniod matičnoga naroda, u vrijeme Horthyje-va režima govorilo im se: »Ne laj na tomdrvenom jeziku! Madžarski kruh jedeš,

70

FILAKOVIĆ

BrankoFilaković

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 12

madžarski govori!«, a nakon Drugogasvjetskog rata bili su sumnjičeni kao tito-isti i špijuni.

Dobitnik je odličja uprave Madžarsko-ga radija Zlatno novinarsko pero 1967.Nekoliko je godina bio predsjednik Odbo-ra za tisak Demokratskoga saveza JužnihSlavena i dugogodišnji član Odbora za na-cionalne manjine Baranjske županije. Zauz-imao se za otvaranje hrvatske gimnazije1983. i hrvatskoga kluba u Pečuhu 1982.Živi u Pečuhu.

Ž. Mandić

FILC (njem. Filz), netkani tekstilni mate-rijal, pust. Izrađuje se najčešće od vune, alije cijenjen filc i od drugih životinjskih vla-kana, osobito zečje dlake. Vlakna su u fil-cu međusobno povezana mehaničkim sila-ma. Vunena vlakna, koja imaju ljuskavupovršinu, zbog mokre obrade, povišenetemperature (iznad 50ºC) i mehaničkogapokretanja, međusobno se zapetljavaju izbijaju te tako stvaraju kompaktan i gustmaterijal pogodan za razne namjene, o če-mu je ovisila i njegova debljina. Inače, fil-canje je najstariji postupak izrade netkano-ga tekstila. U Bačkoj se također filcalo, i tonajčešće čarape. Kvalitetniji filc dobiva seod finih vunenih vlakana jer im je površi-na ljuskavija. Postupak filcanja često seoznačuje i kao valjanje. Među poznatijevrste materijala koje nastaju tom tehnikompripada čoha.

Kako filc ima iznimno dobra termoizo-lacijska obilježja, bio je zastupljen u Bu-njevaca pri izradi većine zimskih odjevnihpredmeta, i muških i ženskih, kao što sureklija, dolama, ćurdija, valjane, tj. »rolja-ne« marame i valjane čarape.Lit.: R. Čunko i E. Pezelj, Tekstilni materijali, Ča-kovec, 2002.

K. Suknović

FILK (filkanje), vrsta zabavne kartaškeigre. Igra se madžarskim kartama. Najjačesu karte u igri »gornjaci«, i to su filkovi.Među njima najjači je »makov« gornjak,tj. »babo«, zatim zeleni gornjak (»zeljo«),crveni gornjak (»golupčar«) i tikveni gor-njak (»pućo«). Nakon njih slijedi kec, za-

tim desetka, kralj pa dolnjak, a poslije iostale karte prema nominalnoj vrijednosti.Od kečeva najjači je onaj čija je boja adut.»Pune karte« predstavljaju kečevi i deset-ke. U igri sudjeluje četiri, pet ili šest igra-ča, koji dobivaju jednak broj karata (u slu-čaju da ima pet ili šest sudionika dvije sekarte unaprijed ostavljaju po strani, najče-šće »tikvena« i »makova« sedmica). Bojaaduta određuje se na početku – to je bojakarte koja se presiječe nakon miješanja.

Pravila su donekle razlikuju u ovisnostiod broja sudionika. Nakon što jedan odigrača presiječe izmiješane karte, ako jepresječen filk, igrač koji je presjekao kartemože ga uzeti samo ako se igra s pet igra-ča. Kad u igri sudjeluje pet ili šest sudioni-ka, igrač koji tijekom igre dobije »babu«»viče«, tj. glasno traži keca određene bojeod drugih igrača (npr. »babo viče zelenogkeca«), čime zapravo traži boju za igru, asamim time i suigrača koji će biti s njimeprotiv ostale trojice igrača. Cilj je igre daonaj koji je »vikao« osvoji najmanje tri pu-ne karte kako ne bi »služio«, a preostalimje igračima cilj da netko od njih osvoji petpunih karata. Kako se adut određuje pri pr-vom miješanju karata, on to ostaje sve vri-jeme igre bez obzira na broj miješanja, svedok se ne »odsluži«, tj. dok netko ne uhva-ti pet punih karata, kad se mijenjaju boja iadut i onda počinje novi ciklus igre.

Igra je uglavnom poznata u subotičkihBunjevaca, koju su je igrali u slobodnovrijeme, najčešće nedjeljom poslijepodne,a poglavito zimi, kad nije bilo radova naobradi zemlje.Izvor: Kazivanje Antuna Stantića – Bake iz Baj-moka.

P. Skenderović

FILIPOVIĆ, Albe (Bajmok 14. IX. 1908.– Subotica, 21. VII. 1980.), sudac i odvjet-nik. Sin Josipa i Janje, rođ. Prćić. Gimna-ziju je pohađao u Subotici, a pravo je stu-dirao u Subotici i Beogradu, gdje je i dip-lomirao 1931. Odvjetničku i sudačkupraksu obavljao je u Subotici i Beloj Crk-vi, a sudačko-odvjetnički ispit položio jepri Apelacijskom sudu u Novom Sadu 18.XII. 1935. God. 1938. postao je sudac sre-

71

FILIPOVIĆ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 13

skoga suda u Kovinu, odakle je premještenu sreski sud u Suboticu, a 28. I. 1941. ime-novan je sucem okružnoga suda u Suboti-ci. Od 3. X. 1945. odvjetnik je u Suboticisve do odlaska u mirovinu 1. IX. 1978. Ti-jekom svoje odvjetničke prakse obnašao jerazličite dužnosti u Odvjetničkoj komoriVojvodine (u Upravnom odboru bio jepredsjednik 1950.-51., član 1953.-55. tedopredsjednik 1970.-73. i dr.) te u Općin-skoj organizaciji odvjetnika u Subotici, či-ji je predsjednik bio u nekoliko navrata. Udruštvenom životu Subotice sudjelovao jekao član raznih gradskih povjerenstava iodbora (Povjerenstvo za popis stanovni-štva i dr.), a potkraj 1960-ih bio je član-radnik Matice hrvatske u vezi s priprema-ma za osnivanje ogranka u Subotici te je-dan od osnivača HKUD-a Bunjevačko ko-lo iz Subotice. Stručne radove iz pravneprakse objavljivao je u Glasniku Advokat-ske komore Vojvodine (Novi Sad), Prav-nom životu (Beograd), u jedinom brojumjesečnika Hrvatskoga kulturnoga društvau Subotici Njiva 1947. i dr.

Lit.: Glasnik Advokatske komore Vojvodine, br.11/1980, Novi Sad; 75 godina Advokatske komoreVojvodine (1921-1996), Novi Sad, 1996; N. Zelić,»Hrvatsko proljeće« i bački Hrvati, Dani BalintaVujkova. Dani hrvatske knjige i riječi. Zbornik saznanstvenih skupova 2002.-2005., Subotica, 2006.

M. Filipović-Ljubič i N. Zelić

FILIPOVIĆ, Anita (Budimpešta, 9. IV.1988.), odbojkašica. Kći Tomislava Mila-na i Éve, rođ Linter. Već kao učenicaosnovne škole nastupa za Sportski klubVasas-Opus Via-Óbuda, koji je u bio prvakMadžarske te osvajač Kupa Madžarske iKupa Europskoga odbojkaškoga saveza.

God. 2006. uručena joj je nagrada Herak-lov pehar kao igračici godine u junior-skim kategorijama Madžarske. Nakon ma-ture u budimpeštanskoj hrvatskoj gimnazi-ji 2006. neko je vrijeme igrala u zagrebač-kom Odbojkaškom klubu Mladost, a zatimje prešla u talijanski klub Sant Orsola Asi-stel-Novara, koji se ubraja u najbolje žen-ske odbojkaške ekipe na svijetu.Lit.: M. Dekić, Željela bih biti profesionalna igra-čica i u inozemstvu nastaviti svoje školovanje, Hr-vatski glasnik, 3/2007, Budimpešta.

Ž. Mandić

FILIPOVIĆ, Mate (Kaćmar, 21. XI.1933.), kulturni i društveni djelatnik. SinStipana i Roze, rođ. Vujić. Poslije osnovneškole u Kaćmaru školovanje nastavlja ubajskoj gimnaziji, gdje 1952. maturira.Upisuje Tehnički fakultet u Budimpešti.Kao elektroinženjer zapošljava se u bu-dimpeštanskoj tvornici Orion, odakle od-lazi u mirovinu 1992. Od 1978. predsjed-nik je Odbojkaškoga kluba BKV Előre uBudimpešti i menadžer madžarske senior-ske muške odbojkaške reprezentacije.

Još u mladim godinama naučio je svi-rati harmoniku. Stasao je uz glasovitogaviolinista primaša Kaćmarca Ivuša Đura-kovića. Kao glazbeni voditelj Centralnogaansambla Južnih Slavena u Madžarskoj, aposlije Centralnoga ansambla nacionalnihmanjina u Madžarskoj, postiže mnogo-brojne uspjehe u Madžarskoj i inozemstvu.God. 1966. od Ministarstva prosvjete pri-mio je odličje Za socijalističku kulturu.Surađuje s koreografom Antunom Kričko-vićem pri glazbenom osmišljavanju višeglasovitih koreografija. Stručni je savjet-nik poznatoga manjinskoga orkestra Vuji-čić iz Pomaza. U njegovu su vlasništvu svirukopisi književnika Ivana Petreša, na te-melju kojih je Marin Mandić 1999. pripre-mio sabrana djela spomenutoga književni-ka. Zahvaljujući i njegovoj zasluzi i potpo-ri, izdani su kaseta Božićne pjesme i opse-žan rukopis garskoga kantora Antuna Pri-slingera (1896.-1969.).

God. 1994. na manjinskim izborimaizabran je za zastupnika Hrvatske manjin-

72

FILIPOVIĆ

Albe Filipović

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 14

ske samouprave budimpeštanskoga X.okruga, gdje će u prvom ciklusu djelovatikao dopredsjednik, a zatim, sve do danas,kao predsjednik. Pod njegovim vodstvomspomenuta samouprava materijalno poma-že izbjeglice za vrijeme rata u Hrvatskoj.Na njegov poticaj X. okrug grada Budim-pešte i grad Vinkovci 2006. potpisuju spo-razum o bratimljenju i suradnji na kultur-nom polju.

Ž. Mandić

FILIPOVIĆ, Milenko (Podlugovi, 8. XI.1902. – Beograd, 22. IV. 1969.), etnolog iantropogeograf. Studirao i doktorirao1928. na Sveučilištu u Beogradu. Bio jegimnazijski profesor u Sarajevu i Velesu,docent i izvanredni profesor na Sveučilištuu Skoplju 1930.-41, za vrijeme rata umirov-ljen. U Etnografskom muzeju i Etnograf-skom institutu u Beogradu radi 1945.-55.,zatim je do 1965. sveučilišni profesor uSarajevu, a od 1959. do 1962. ravnatelj jeBalkanološkoga instituta u Sarajevu i re-doviti član Naučnoga društva SR BIH, od-nosno ANUBIH. Bavio se proučavanjempojedinih regionalnih i etničkih cjelina tepučkoga života, običaja i vjerovanja bal-kanskih naroda u Bosni, Makedoniji, Srbi-ji i Vojvodini.

U Zborniku za društvene nauke Maticesrpske objavio je tri članka tematski veza-na za Bunjevce i Šokce: O imenu »Bunjev-ci« i Bunjevci u Bosni (Zbornik za društve-ne nauke, 40, 1965) te O imenu »Šokac« –»Šokci« (Zbornik za društvene nauke, 47,1967). U člancima u kojima piše o bunje-vačkom i šokačkom imenu iznosi ponaj-prije dotad poznate teorije o nastanku tih

etnonima te teritorijalnoj rasprostranjeno-sti Bunjevaca i Šokaca na balkanskom po-luotoku. Na temelju teritorijalne raspro-stranjenosti etnonima i dviju etničkih sku-pina nastoji naći vezu među njima te spo-znati podrijetlo i vrijeme te uzrok seoba imigracija, a na temelju toga i vrijeme na-stanka samih etnonima. Zaključuje da sunastali prije nego što su počele migracije,najkasnije u XVI st., pri čemu smatra da suizvedenice od nekoga osobnoga imena:Bunjevac od srednjovjekovnoga vlaškogaimena Bun ili Bunj, a Šokac od srednjovje-kovnoga imena Šok, poznatoga u Srba iAlbanaca.Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986.

Lj. Vuković-Dulić

FILIPOVIĆ, Stipan (Kaćmar, 11. I.1908. – Kaćmar, 8. VII. 1967.), kulturnidjelatnik. Sin nadničara Mate i Kate, rođ.Išpanović. Završio je šest razreda pučkeškole. Izučio je zanat papučara, a od 1945.bio je zvonar u rodnome selu. Na poticajrođaka župnika i književnika Ivana Petre-ša, u Kaćmaru 1933. osniva Bunjevačkoamatersko društvo i organizira prvo bunje-vačko prelo. Od toga vremena u mjestudugo godina priređuje prela, na kojima seobvezatno prikazuje i koji omiljeni pučkiigrokaz, ponajčešće iz pera Ivana Petreša iAntuna Karagića. Ustrajno je pomagao bu-njevačkomu književniku iz Subotice Ba-lintu Vujkovu pri skupljanju narodnih pri-povjedaka za knjigu Cvjetovi mećave.

Ž. Mandić

FILlPOVlĆ, Stipan (Bajmok, 20. IX.1920. – Palić, 30. III. 2002.), liječnik. SinLajče i Viktorije, rođ. Romoda. Osnovno isrednjoškolsko obrazovanje završio je uSubotici. Na Medicinskom fakultetu u Be-ogradu diplomirao je 1948. Tijekom 1950.bio je na specijalizaciji iz epidemiologijena Institutu za epidemiologiju u Beogradu.Od 1952. pet je godina radio kao specijali-zant-epidemiolog u subotičkom Higijen-skom zavodu (prije Sanitarno-epidemiolo-ška stanica). Od 1955. do 1958. bio je naspecijalizaciji iz infektivnih bolesti na Kli-

73

FILIPOVIĆ

Mate Filipović

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 15

nici za infektivne bolesti Medicinskoga fa-kulteta u Beogradu. Sljedeće godine postav-ljen je za načelnika Odjela za infektivnebolesti Gradske bolnice u Subotici te je ta-ko postao prvi načelnik toga odjela, koji jeod osnivanja 1897. bio pod upravom na-čelnika Odjela za unutarnje bolesti. Bio jeprofesor u srednjoj Medicinskoj školi uSubotici, gdje je predavao akutne i infek-tivne bolesti s epidemiologijom, te preda-vač istoga predmeta na dvosemestralnomposlijediplomskom tečaju za liječnike op-će medicine u Subotici. Usavršavao se i naklinikama za infektivne bolesti u Zagrebui Witzenhausenu (SR Njemačka), a zbognedostatka kvalificiranih epidemiologa us-poredno je radio i u Higijenskom zavodu,gdje je bio na dužnosti načelnika Odjela zaepidemiologiju od 1959. Specijalistički is-pit iz epidemiologije položio je u prosincu1972. na Institutu za zdravstvenu zaštitu uNovom Sadu. God. 1973. stekao je naslovprimarijusa.

Objavio je mnogobrojne referate iznanstvene radove, samostalno i u suradnjis drugim subotičkim liječnicima (Medicin-ski pregled 12/1962, Novi Sad; Bilten Za-voda za zdravstvenu zaštitu Subotica,1/1964; Zbornik radova : XII naučni sa-stanak mikrobiologa i epidemiologa Jugo-slavije, Subotica, 1970; Praxis veterinaria,4/73, Zagreb; Zentralblatt für Bakteriolo-gie, Parasitenkunde, Infektions-krankhei-ten und Hygiene, 3/1968, Stuttgart). U nji-ma je stručno obrađena klinička i epidemi-ološka problematika nekih važnijih akut-nih infektivnih bolesti. Sudjelovao je i naznanstvenim skupovima u zemlji i ino-zemstvu te u radu upravnih tijela Opće

bolnice, Zavoda za zdravstvenu zaštitu uSubotici te stručnih povjerenstava i udrugau Novom Sadu i Beogradu. Svoje posljed-nje radne godine proveo je kao liječnik uNjemačkoj, gdje je 1983. i umirovljen.Dobio je mnogobrojna priznanja, međukojima 1972. i Listopadsku nagradu GradaSubotice te Orden rada sa srebrnim vijen-cem.Izvor: Arhivski podaci Zdravstvenoga centra Su-botica.

E. Libman i M. Filipović-Ljubič

FILIPOVIĆ, Tomislav Milan (Budimpe-šta, 7. VII. 1961.), odbojkaš, trener, inže-njer. Sin Kaćmarca Mate i Čikerijke Klare,rođ. Pijuković. Osnovnu glazbenu školupohađao je na Majdanu (madž. Kőbánya).God. 1979. maturirao je u Tehničko-komu-nikativnoj srednjoj školi István Pataki, adiplomu pogonskoga inženjera i nastavni-ka tehnike stekao je 1984. na Visokoj ško-li elektroindustrijske tehnike KálmánKandó. Nakon dvije godine diplomirao jena Visokoj školi za tjelesni odgoj i stekaozvanje profesionalnoga trenera odbojke.Kao igrač, bio je član i omladinske i seni-orske odbojkaške reprezentacije Madžar-ske, u kojima je odigrao dvije stotine utak-mica. Igrao je u madžarskim klubovimaElőre, Vasas i Fabulon Vasas te inozem-nim Arčelik Sport Külübü (Turska), AlArabi Sportin Klub (Katar) i Spartak (Su-botica). U natjecanju omladinskih repre-zentacija socijalističkih zemalja 1977. i1979. osvojio je brončanu, a 1987. kao se-nior srebrnu medalju. Kao senior osvojioje s reprezentacijom prvo mjesto 1980. uBerlinu, 1981. u Kupu Volán, 1984. i 1985.u Kupu Hungaris, 1988. u Luxemburgu iKupu Alba Volán. Od 2003. menadžer jemuške seniorske reprezentacije Madžar-ske. U svojoj struci radio je u tvrtki Sam-sung, bio je glavni direktor u tvrtki Con-cord Holding d.d., a danas radi kao savjet-nik u tvornici automobila Suzuki.Lit.: Ki kicsoda a magyar sportban?, Szekszárd,1994; M. Dekić, Odbojkaš Tomislav Filipović,Hrvatski kalendar, Budimpešta, 2005.

Ž. Mandić

74

FILIPOVIĆ

Stipan Filipović

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 16

FILOZOFIJA (grč. philia: ljubav; sop-hia: mudrost), najopćenitija znanost, oso-bit nazor na svijet i život. Proizvod je ljud-skoga uma, to jest kritičkoga mišljenja isustavnoga istraživanja koje je usmjerenona spoznaju ukupnosti svijeta i smisla čo-vjekova života. S obzirom na konkretnipredmet zanimanja, u filozofiji se javljajui razmjerno samostalne discipline: metafi-zika, ontologija, logika, gnoseologija, eti-ka, estetika, filozofija znanosti, filozofijareligije i dr. Karakteriziraju je unutarnjalogičnost, racionalno-kritička utemelje-nost, obrazloženost stajališta, dosljednost ineproturječnost izvođenja te sustavnostmisli.

Pojavila se u staroj Grčkoj na prijelazuiz VII. u VI. st. prije Krista i traje sve dodanas, postavljajući uvijek iznova »vječnapitanja« o svijetu i životu. Tijekom vreme-na, u ovisnosti od danih prilika, mijenjaose ne samo konkretan predmet zanimanjaveć i vrsta odgovora, pa se tako u povijestifilozofije uspostavilo nekoliko pravaca iškola mišljenja. U tom se smislu kaže ka-ko je ona njezino vrijeme obuhvaćeno mi-slima, tj. izraz općega duha danoga vreme-na. Ima dugu tradiciju i u okviru Katoličkecrkve, u sklopu koje se očitovala i u kultu-ri podunavskih Hrvata.

Povijest. U podunavskih Hrvata javljase odmah nakon posljednjega vala doselje-nja Hrvata u ugarsko Podunavlje potkrajXVII. st. Tada se počinje predavati na filo-zofskim učilištima pri franjevačkim samo-stanima, uz koje će, u različitu opsegu i in-tenzitetu, postojati sve do XX. st. Ti se fi-lozofski prinosi kreću od zapisa (u većinislučajeva riječ je o rukopisima predavanja)preko zastupljenosti u školskom sustavupri filozofskim učilištima u šest franjevač-kih samostana, sve do različitih oblika ži-vota u javnosti, osobito po javnim seme-stralnim i godišnjim raspravama te tiskomobjavljenim postavkama tih rasprava. Do-sad je u kontekstu ukupne hrvatske filozof-ske baštine obavljena samo glavnina povi-jesno-faktografskih istraživanja toga filo-zofskoga naslijeđa, dok njihovo podrobni-je filozofsko izučavanje i valorizacija tekpredstoje. Zastupljenost filozofije u podu-

navskih franjevaca imalo je znatan utjecajna ostale segmente kulture podunavskihHrvata u XVIII. i u prvoj polovici XIX. st.,prije svega u teološkim znanostima, zatimjezikoslovlju te nabožnoj i vjersko-sapi-jencijalnoj književnosti.

Budući da su franjevci od 1593. pri-hvatili učenje srednjovjekovnoga filozofa iteologa Ivana Dunsa Škota (1265./6.-1308.) kao jedini obvezatan nauk za svojred, na njihovim filozofskim učilištima uugarskom Podunavlju predavala se filozo-fija skotističke provenijencije. Osnovnapolazišta te filozofije, nastale u kasnomsrednjem vijeku u otklonu od tada domi-nantnoga učenja Tome Akvinskoga, teme-lje se na skepticizmu glede mogućnosti ra-cionalnoga shvaćanja teoloških dogmi iopćenito zauzimanju za odvajanje filozofi-je od teologije, zatim na empirizmu, tj. naprimatu osjetilnosti u spoznavanju, te vo-luntarizmu i indeterminizmu, tj. nauku ovolji koja se razumijeva ne samo kao slo-bodna nego i kao nadređena razumu.

Filozofski je studij na franjevačkimučilištima trajao u načelu tri godine do1752., kad je odlukom carice Marije Tere-zije sveden na dvije. Jedina namjena filo-zofskoga studija na tim je učilištima biouvod u teologiju. Prema nastavnomu pla-nu, na prvoj se godini studija predavala lo-gika, na drugoj metafizika, a na trećoj fizi-ka. Za polaznike studija obvezatni su pred-meti bili još nauk o duši (racionalna psiho-logija), zatim o nastajanju i raspadanju, akao izborni nauk o nebu, o svijetu i atmo-sferskim pojavama (dijelovi racionalne koz-mologije). Nakon uvođenja dvogodišnjegafilozofskoga studija na prvoj su se godinipredavali sadržaji iz logike i metafizike, ana drugoj iz etike, racionalne psihologije ifizike. Nakon terezijanske školske reformeprimarno mjesto u studiju filozofije pripa-lo je fizici i otad se u studij postupnouključuje i proučavanje Descartesovih,Newtonovih i Gassendijevih djela. Jezikstudija bio je latinski. Postojeća rukopisnabaština franjevačkih filozofa, koja je tako-đer na latinskom, u načelu prati nastavnesadržaje pa tako u njoj dominiraju spisi izlogike, metafizike i fizike.

75

FILOZOFIJA

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 17

Filozofska učilišta. Najvažnije franje-vačko filozofsko učilište bilo je u Budimu.Osnovano je nakon sabora Bosne Srebreneu Velikoj 18. VI. 1699. Već je 1710. dobi-lo i teološko učilište, a 1722. proglašeno jegeneralnim učilištem prvoga reda. Konti-nuirano je djelovalo pune 84 godine (do1783.). U franjevačkom samostanu u Bajifilozofsko je učilište djelovalo najdulje(1726.-1918., s nekoliko kraćih prekida),iako je bilo manje važno od budimskogajer je uvijek bilo provincijsko. U Baču jefilozofsko učilište djelovalo samo u dvanavrata (1731.-33.) i (1839.-42.). U subo-tičkom samostanu tijekom XVIII. i XIX.st. postoji studij filozofije i moralke: u raz-doblju 1770.-75. i 1780-81. izvodio se stu-dij moralke provincijskoga značenja, dokse u sedam navrata održavao dvogodišnjistudij filozofije, također provincijske važ-nosti (1776.-77., 1801.-21., 1823.-24.,1833.-34., 1838.-39., i 1876.-97.). U Mo-haču se pak provincijski studij filozofijeizvodio od 1756.-83., 1798.-1805. te1860.-63., dok je u Pečuhu ono dugovije-ko – djelovalo je od 1733. do 1783. i zatimu drugoj polovici XIX. st.

Predavači filozofije i rukopisna ba-ština. Na podunavskim filozofskim učili-štima radilo je više desetaka predavača fi-lozofije, od kojih je 15 rođeno u ugarskomPodunavlju: Tadija Bošnjaković, LovroBračuljević ml., Luka Čilić, Josip Jakošić,Jeronim Jakočević, Bartul Jurković, Niko-la Kesić, Jesse Ivan Kujundžić, Petar Lipo-vac, Dominik Ignacije Martinović, EmerikPavić, Grgur Peštalić, Ivan Tadić, StjepanVilov i Emerik Zomborlić. Četvorica Hr-

vata s ovoga područja predavala su filozo-fiju i na drugim franjevačkim učilištima:Luka Matošević, Antun Pavlović, AntunPerecki i Ladislav Spaić.

Bernardin Pjanić važan je po tom što jeautor prvoga poznatoga rukopisnoga filo-zofskoga priručnika, koji je nastao u Budi-mu (In octo libros Physicorum CoriphaeiAristotelis juxta mentem Joannis DunsScoti, Budim, 1729.). God. 1730. nastao jefilozofski priručnik Filipa Radića Com-pendium seu introductio in universam Ari-stotelis logicam. Bartol Jurković autor jespisa pod nazivom Tractatus in artis Phi-losophiam particularem cum appendiceMetaphysicae (Budim, 1735.). AndrijaStojčević autor je dvaju rukopisa nastalih uBudimu: Philosophiae pars prima seu Lo-gica (b. g.) i Philosophia ad usum curioso-rum comunicata (b. g.). Ambroz Zombor-lić pisac je triju rukopisa: Logica (Budim,1760.), Tractatus Aristotelis in Libros Me-taphysicorum juxta mentem Ioannis DunsScoti explanatus (Budim, 1760.) te Scien-tia naturalis (Budim, 1761.). Emerik Pavićpisac je Fragmenta poetica (Budim,1762.). Jeronim Jakočević autor je dvajurukopisa: Cursus philosophicum (Budim,1763.) i Tractatus in Physicam generalemAristotelico-Scotisticam (Budim, 1766.).Iste godine nastao je i spis Mije Pitinčevi-ća Logica parva. Jedan od najplodnijihfranjevačkih filozofskih pisaca bio je Do-minik Ignacije Martinović, koji je autordvaju matematičko-filozofskih djela objav-ljenih u Budimu: Mathesius pura (1780.) iTheoria generalis aequationum omniumgraduum novis illustrata formulis, ac jux-ta principia sublimioris calcuti finitorumdeducta (1780.). Josip Jakošić piše 1781.Positiones ex philosophia. Grgur Peštalićobjavio je pak tri knjige u Budimu: Tenta-men publicum ex physica et philosophiamorum (1802.), Tentamen publicum exMetaphysica (1803.) i Positiones Philo-sophiae (1805.).

Prvi spis nastao u Baji rukopis je LukeČilića Physica seu octo Libri Physicorumiz 1733. Slijedi pet spisa Ivana Lukića: Delogica (1736.), Logica (b. g.), Physica(1736.), Metaphysica (1736.-37.) i Physi-

76

FILOZOFIJA

Franjevačka crkvai nekadašnje učilište u Baji

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 18

ca et Animastica (1736.-37.). BernardinuNovaku pripadaju tri spisa: Tractatus dia-lecticae (1760.), Physica generalis (1762.)i Tractatus in physicam particularem(1762.-63.). Josip Jakošić autor je dvajurukopisa Institutiones philosophicae i Pri-mae lineae Philosophiae activae universa-lis (1767.-70.). Aleksander Tomikovićostavio je za sobom rukopise Logica dis-putatrix seu exercitationes skolasticae inLogicam theoretico-criticam tradita (b. g.)i Tertia philosophiae pars sive physica (b.g.). Posljednji rukopis koji je nastao u Ba-ji jest Tentamen publicum ex logica, histo-ria philosophiae et mathesi... Grgura Pe-štalića (1780.).

Hrvati iz ugarskoga Podunavlja svojesu spise objavljivali i izvan domicilnogateritorija. Najplodniji filozofski pisac Do-minik Ignacije Martinović autor je teksto-va Dissertatio physica de iride et halone(Leopoli [Lavov], 1781.), Systema univer-sae Philosophiae desumatum ex praelecti-onibus iuxta norman regiae ac celebrerri-mae universitas budensis factis (Osijek,1781.), Dissertatio de harmonia naturaliinterbonitatem divinam et mala creata(Leopoli [Lavov], 1783.), Dissertatiophysica de altitudine atmospherae (Lem-berg [Lavov], 1785.), Praelectione physi-cae, experimentalis (Lemberg [Lavov],1787.) i Physiologische Bemerkungenüber den Menschen (Petrograd, 1789.);Antun Perecki autor je sljedećih djela: In-strumentum scientiarum omnium seu Logi-ca maior (Ilok, 1774.), Physica generalis(Vukovar, 1775.), Metaphysica (Vukovar,1775.), Physica particularis (Vukovar,1776.), Ethica (Vukovar, 1776.) i Philo-sophiae mentis pars altera seu Metaphysi-ca (Vukovar, 1776.); iza Ladislava Spaićaostala su četiri djela u rukopisu: Philosop-hia rationalis seu Logica item Ontologiaseu Metaphysica (Našice, 1758.-60.),Physica generalis. Aristotelico-Scotica(Našice, 1758.-61.), Tractatus in univer-sam Aristotelis Physicam (Našice, 1759.)te Tractatus in Aristotelis Metaphysicam(Našice, 1760.).

Filozofija u XX. stoljeću. U ovomrazdoblju filozofija je prestala biti sastav-

nim dijelom kulture podunavskih Hrvata –izostajala je u prosvjeti, u segmentu crkve-nosti, nema je u sadržajima kulturnih insti-tucija, u nakladi i periodici. Tijekom XX.st. samo je jedan podunavski Hrvat filozof– Tomo Vereš, koji je djelovao u Hrvatskoji participirao u hrvatskoj filozofiji i kultu-ri općenito. Bio je profesor Filozofsko-te-ološkoga instituta Družbe Isusove u Zag-rebu i autor nekoliko filozofskih djela.Slovio je za ponajboljega znalca filozofijeTome Akvinskoga i Alberta Velikoga ubivšoj Jugoslaviji, s čime je povezan i nje-gov sustavni rad na prevođenju njihovih fi-lozofskih djela. Poznat je i po zanimanjuza Marxovu filozofiju, koju je teoretski is-kušavao te interpretirao sa stajališta kr-šćanskoga učenja. Bio je gorljiv zagovor-nik otvorenoga dijaloga između kršćana imarksista još u doba socijalizma. Njegovafilozofska djela odlikuju temeljit pristup urecepciji problema, kvalitetno razumijeva-nje njegove biti, iznimna obaviještenost,sukladan interpretativni zahvat, pouzda-nost i jasnoća u izlaganju te jednostavanstil. U posljednjem desetljeću XX. st. filo-zofske radove počeo je objavljivati i Tomi-slav Žigmanov, a područje su njegova za-nimanja problematika praktičke filozofijeu širem smislu, etika te filozofija religije.

77

FILOZOFIJA

T. Vereš, Filozofsko-teološki dijalog sMarxom, Zagreb 1973.

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:04 Page 19

Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; F. E. Hoško,Filozofski rukopisi hrvatskih franjevaca XVIII.stoljeća u Franjevačkom samostanu u Budimpešti,Croatica christiana periodica, br. 1, Zagreb,1977; P. Cvekan, Subotički franjevački samostan icrkva, Subotica, 1977; A. Sekulić, Drevni Bač,Split, 1978; F. E. Hoško, Prosvjetno i kulturnodjelovanje hrvatskih franjevaca tijekom 18. stolje-ća u Budimu, Nova et vetera, br. 1-2, Sarajevo,1978; D. Grlić, Leksikon filozofa, Zagreb, 1982; P.Cvekan, Franjevci u Baču, Virovitica, 1985; A.Sekulić, Prinos franjevaca školstvu u Baču i Bač-koj općenito, Nova et vetera, br. 1-2, Sarajevo,1988; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; A.Sekulić, Hrvatski pisci u ugarskom Podunavlju,od početka do kraja XVIII. stoljeća, Zagreb, 1993;Z. Posavac, Filozofski rukopisi 18. stoljeća u fra-njevačkim samostanima Slavonije, Zagreb, 1993;T. Žigmanov, Skotistička filozofija među Hrvati-ma u Ugarskom podunavlju, Scopus, br. 9-10, Zag-reb, 1998; Ljubav prema istini – Zbornik u častTome Vereša o.p., priredio Anto Gavrić o.p., Zag-reb, 2000; T. Žigmanov, In memoriam : o. TomeVereš, Klasje naših ravni, br. 5-6, Subotica, 2002.

T. Žigmanov

FIRANJ, Alojzije (Nenadić kraj Sombo-ra, 26. IV. 1952.), kulturni djelatnik. Sin jeAlojzija i Klare, rođ. Firanj. Odrastao je nasalašu u Nenadiću. U Somboru je završioosnovnu i srednju strojarsku školu. Član jeHrvatskoga kulturno-umjetničkog društvaVladimir Nazor od rane mladosti, a upraveDruštva više od 20 godina. Od 1996. do2002. bio je i njegov predsjednik. U vrije-me njegova mandata promijenjen je statutDruštva te je u njegov naziv nakon 40-akgodina vraćen pridjev »hrvatsko«. Obnov-ljena je i nakladnička djelatnost Društva:objavljene su knjige Somborske žetvenesvečanosti 1996. i Dukat ravnice 2003. tepokrenut list Miroljub 1998. Od 1990-ihgodina angažiran je i u hrvatskim politič-kim i kulturnim organizacija šireg djelova-nja (DSHV, Forum HIOV, HNS, HNV), akraće napise objavljuje u katoličkom listuZvonik te u Miroljubu.Lit.: M. Đanić, Alojzije Firanj, Miroljub, br. 31,Sombor, 2005.

M. Đanić

FIRANJ, Antun – Tunča (Sombor, 7. XII.1906. – Sombor, 19. VIII. 1962.), zem-ljoposjednik. Sin Paje i Kate, rođ. Bo-

šnjak. Pučku školu završio je u Somboru.Posjedovao je devedeset šest katastarskihjutara zemlje i kaštelj na Gakovačkom pu-tu. Bio je ugledan i cijenjen domaćin, ajednako uspješno bavio se ratarstvom i sto-čarstvom. Posebna ljubav bili su mu pa-radni konji upregnuti u lijep fijaker. S dru-gim zemljoposjednicima iz Sombora po-hađao je seminar za poljodjelce u Segedi-nu. Poslije Drugoga svjetskoga rata zemljamu je oduzeta te mu je nakon prve agrarnereforme ostavljeno 35, a nakon druge 17,5jutara. Kako je prije oduzimanja ovršio ži-to, svakomu tko je dobio njegovu zemljumorao je platiti arendu. Njegovi potomcikaštelj su sporazumno predali tvrtki Som-boled te je u njemu danas upravna zgradatoga poduzeća, a preko puta kaštelja podig-li su obiteljsku kuću, u kojoj i danas žive.

A. Firanj

FIRANJ, Stipan (Sombor, 11. VIII. 1901.– Sombor, 16. XII. 1973.), zemljoposjed-nik, kulturni djelatnik. Sin Šime i Justine,rođ Firanj. Pučku školu završio je u Som-boru. Posjedovao je kaštelj i više od stoti-nu katastarskih jutara zemlje na Bezdan-skom putu, na oko pet kilometara od Som-bora. Bio je uzoran poljoprivredni proiz-vođač, koji je primjenjivao u ono doba naj-suvremenije metode u proizvodnji i poha-đao seminar za poljodjelce u Segedinu.Uspješno se bavio ratarstvom i imao jesvoju vršalicu. Bavio se i stočarstvom,imao je dvije staje dimenzija 13 puta 33metra, u jednoj su bili konji i volovi, u dru-goj krave te bikovi i telad. Poslije rata od-uzimaju mu velik dio zemlje te mu preo-staje trideset šest jutara. Kad su članovi

78

FILOZOFIJA

Antun Firanj na kolima

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 20

obitelji uvidjeli da će se provoditi novaagrarna reforma te da će se zemlja ponov-no oduzimati, na inicijativu njegova ocaŠime sva je zemlja »raspisana« ukućani-ma. U vrijeme poslijeratnoga obvezatnogaotkupa konfiscirana mu je sva stoka, iakoje platio traženu obvezu.

Bio je član uprave Bunjevačkoga kolau Somboru, a nakon osnivanja Hrvatskogakulturnoga društva Miroljub prvi je od ve-leposjednika prešao u novo društvo rekav-ši: »Tamo ‘di su moji ljudi, biću i ja«. UHrvatskom domu bio je član nadzornogaodbora. Kao imućan gazda pomagao jesomborske crkve. Danas u kaštelju živiunuk Stipan s obitelji, koji posjeduje pede-set jutara zemlje.

A. Firanj

FISCHER, Caspar (Apatin, 7. XII. 1772.– Apatin, 23. II. 1829.), graditelj orgulja.Otac Ignaz doselio se 1763. iz Njemačke,a majka mu je Regina, rođ. Brandeker. Odvelika broja djece samo je dvanaesti po re-du Caspar preživio. God. 1799. oženio seMargaretom, rođ. Fekter, s kojom je imaojedanaestoro djece. Sin Johann (Apatin, 4.III. 1799.) nastavio je očev obrt, drugi sinJosef (13. I. 1807.) postao je kipar i pozla-tar – pouzdano se zna da je izveo pozlatar-ske radove na ikonostasu u pravoslavnojcrkvi Svete Trojice u Somboru 1857. Trećisin Ferdinand (23. XII. 1812.) bio je po-znat arhitekt, koji je projektirao somborskihotel Kod francuskoga cara, izgrađen1856., a danas dio hotela Internacion (pri-je: Sloboda).

Ne zna se pouzdano gdje je Casparučio gradnju orgulja, pretpostavlja se ipak

da ga je poučavao Josef Roth iz Pečuha iChristian iz Segedina ili W. Cservenka uBaji. Prve orgulje izgradio je s dvadesetpet godina 1797. u svojem rodnom gradu unovoj crkvi Uznesenja Marijina, a najvećibroj orgulja gradio je u mjestima u Bačkoju kojima su živjeli Nijemci. God. 1811. iz-gradio je orgulje za reformatsku crkvu uNeu-Siwatzu (danas dio Sivca), iste godi-ne gradi i orgulje od 12 registara u Kernei(danas Kljajićevo), 1813. gradi dvomanu-alne orgulje u Tschebu (danas Čelarevo),koje su sačuvane i danas, ali su oštećene ineupotrebljive. U Hodschagu (danasOdžaci) 1821. postavio je svoje najvećeorgulje, koje imaju 22 registra i jedine sunjegove orgulje koje su očuvane do danas.Izgradio je i orgulje u Osijeku u crkvi sv.Petra i Pavla 1804. s 13 registara, koje suposlije prenesene u samostan u Tolisi, alinisu sačuvane. Također je izgradio orguljeu župnim crkvama u Valpovu 1805. i Petri-jevcima 1807. te Majsi (1809) u današnjojMadžarskoj. Velebne orgulje za crkvu sv.Mihovila u osječkoj Tvrđi s 20 registarapočeo je 1828., a završio ih je njegov sinJohann dvije godine poslije. Bavio se i re-paracijom i otkupom starih orgulja.

U gradnji orgulja polazio je od kasno-barokne tradicije i razvijao se prema klasiciz-mu. Primjenjivao je visoko obrtničko-teh-ničko umijeće, a krasio ih je »plemenitizvukovni sklad«. Poznata je i škola grad-nje orgulja koju je utemeljio, a najpoznati-ji majstori u njoj bili su pripadnici njemač-kih obitelji Werle, Pumpp i Fabing, koji suizgradili mnogobrojne orgulje u Madžar-skoj i Hrvatskoj. Bio je veoma ugledan iimućan građanin u Apatinu, te velik daro-vatelj apatinske crkve. Pokopan je na Gor-njem groblju u Apatinu, gdje mu je i danasočuvan reprezentativan nadgrobni spome-nik.Lit.: Sv. Cecilija, br. 33, Zagreb, 1941; B. J. Senz,Apatin und die Apatiner, Straubing, 1949; A.Zádor, I. Genthon, Művészeti lexikon, Budapest,1981; K. Szigeti, Régi magyar orgonák, Szeged-Budapest, 1982; L. Šaban, Starije orgulje Osijekai njihovi graditelji, Zbornik za narodni život i obi-čaje Južnih Slavena, 49, Zagreb, 1983; J. P.Schwend, Taufregister A-K von Apatin – Band I.,Karlsruhe, 1990; J. Meder i N. Vranić, Orgulje uHrvatskoj, Zagreb, 1992; Gy. Mándics, Vajdasági

79

FISCHER

Somborski zemljoposjednici sudionici semina-ra u Segedinu na željezničkom kolodvoru

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 21

orgonák. A XX. századi Angster orgonák, MagyarSzó, 19. IX. 1996; B. Mašić, A hangszerkészítéshagyománya Apatinban, Létünk, br. 4/1997,Újvidék; B. Mašić, Kratka istorija apatinske crkvei grada Apatina, Apatin, 1998; J. Miocs, Orguljesubotičke biskupije, Subotica, 1998; Hrvatski bio-grafski leksikon, 4, Zagreb, 1998; T. Šimunović iR. Obradović, Znameniti Apatinci (rukopis).

A. Kopilović

FLANEL (engl. flannel), meka i topla tka-nina dlakave površine. Najčešće je izrađenod pamučnih vlakana, koja se tkaju u plat-nenom ili kepernom vezu. Dlačna se povr-šina dobiva postupkom čupavljenja, kojipripada u naknadnu doradu tkanine. Tije-kom njega izvlači se površina tkanine te setako podižu krajevi vlakana stvarajući ču-pavu površinu, koja tkanini daje mek opip,toplinsku izolaciju i ljepši izgled. Flanel seupotrebljava za izradu zimske muške, žen-ske i dječje odjeće, npr. muških košulja,ženskih bluza i sukanja, dječjih košulja.Rabio se često i za posteljno rublje. Bu-njevke su od svjetlijega flanela šivale pod-suknje, dok su Bunjevci nosili flanelneobojke – povoje kojima su omatane nogeprije obuvanja tvrde obuće, poput čizamaili opanaka.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; R.Čunko i E. Pezelj, Tekstilni materijali, Čakovec,2002.

K. Suknović

FLEGO, Maja (Subotica, 11. IV. 1959.),novinarka, urednica, književnica. Kći Ćiri-la i Marije, rođ. Gvozdanović. U rodnomgradu završila je osnovnu i srednju školu.Diplomirala je 1982. pedagogiju na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1985. ra-di kao novinarka u općinskim glasilimaNovi Zagreb i Trešnjevački delegat. U raz-doblju od 1988. do 1993. članica je uredni-štva časopisa za obitelj, vrtić i školu Zrno,a od 1992. do 1997. izvršna je urednica ča-sopisa Umjetnost i dijete. Od 1993. do2000. novinarka je i urednica tjednika zaodgoj, obrazovanje, znanost i kulturu Škol-ske novine, a od 2001. do danas zamjenicaje glavnoga i odgovornoga urednika togalista. Surađuje i u specijaliziranim časopi-sima Dijete i društvo, Napredak, Hrvatski

filmski časopis i Zapis te internetskim iz-danjima za djecu Modra lasta i Pravi iz-bor.

Piše priče za odrasle i djecu. Tijekomsedam godina u Modroj lasti pisala je po-pularnu kolumnu Martinina mudrovanja, au najnovije vrijeme piše kolumnu Iz rodi-teljskog kuta u Školskim novinama. Obja-vila je dvije knjige za djecu (Priče za ma-me i tate i Iz roditeljskog kuta ili roditelj ukutu). Desetak znanstvenih radova iz pod-ručja pedagogije objavila je u stručnim ča-sopisima, a s izlaganjima je sudjelovala nadesetak znanstvenih skupova. Članica jeHrvatskoga novinarskoga društva od 1991.Živi u Zagrebu.Djela: Priče za mame i tate, Zagreb, 2000; Iz rodi-teljskog kuta ili roditelj u kutu, Zagreb, 2002.

D. Runje

FLUNDRE (njem. Pluderhose: širokečakšire), jednodijelni dječji odjevni pred-met. Zakopčavale su se sprijeda, a sašive-ne su ujedno, tj. košuljica i hlačice načinje-ne su iz jednoga dijela, dok su u šavu sje-dala imale rastriž (otvor). Nosila su ih dje-ca kad prohodaju. Rastriž u šavu sjedalaolakšavao je odvikavanje od povoja jer jedijete fiziološke potrebe obavljalo čučnuv-ši, bez skidanja odjeće. Zbog načina krojapretežito su se nosile ljeti. Uglavnom su ihnosili dječaci, dok su curice češće odijeva-le male »bekeše« (jednodijelne haljinice)ili samo košulje.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

K. Suknović

FLUTA, stara bunjevačka slastica. Osnov-ni su joj sastojci krumpir, brašno i sol, amože se pripravljati i s jajima, kvascem imlijekom. Kad se zamijesi meko tijesto,»razvije se« (razvalja) do debljine malogaprsta te reže okruglim metalnim oblikomkoji se koristi i za izradu krafna (»fanaka«,»kolačića«). Da bi se flute bolje ispekle,ali i da bi izgledale ljepše, u sredini im jenaprstkom za šivenje bušena rupica. Tije-sto se moglo rezati i u obliku romba, kvad-rata ili trokuta, a u sredinu se kadšto stav-ljao i križić. Tradicionalno su se pržile na

FISCHER

80

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 22

masti, u novije doba i na ulju. Obično su sepripravljale u posne dane, tj. srijedom ipetkom, kad se za »už’nu« (ručak) kuhalasamo »čorba« (juha), a uz nju ili poslijenje jele su se flute, posute šećerom u pra-hu, namazane pekmezom i sl. Danas se ri-jetko pripravljaju jer su ih potisnula mo-derna peciva.Izvor: Kazivanje Stane Šabić iz Subotice.

Lit.: [P. Žigmanov], Flute, Glas ravnice, br. 28,Subotica, 1993.

P. Skenderović

FOND DEMOKRATSKOGA SAVEZAHRVATA U VOJVODINI ZA POTPO-RU UČENIKA I STUDENATA »AN-TUN GUSTAV MATOŠ«, tijelo za po-moć hrvatskim učenicima i studentima ti-jekom prve polovice 1990-ih godina. Po-stojao je kao programski dio unutar Demo-kratskoga saveza Hrvata u Vojvodini(DSHV). Utemeljen je 25. IV. 1991. naproširenoj sjednici Vijeća DSHV-a u No-vom Slankamenu kao Fond DSHV-a zapotporu učenika i studenata, a ubrzo, na-kon ankete provedene u stranačkom glasi-lu Glas ravnice, u nazivu dobiva dodatakAntun Gustav Matoš. Svrha je Fonda biloosigurati organiziran pristup u pružanjunovčane pomoći darovitim i siromašnimstudentima i učenicima hrvatske narodno-sti u Vojvodini te koordinirati aktivnosti uvezi s upisivanjem maturanata na sveučili-šne studije u Hrvatskoj. Od 1991. u njego-voj je organizaciji na godinu dvadesetakmaturanata iz Vojvodine, najviše iz Subo-tice, odlazilo na studij u Hrvatsku, pogla-vito u Zagreb. Ondje su imali pravo nasmještaj u studentskim domovima, a Fondje svima osiguravao i mjesečnu financij-sku potporu. Nešto kasnije i u znatno ma-njem obimu novčanu potporu iz Fonda pri-mao je i manji broj studenata i učenika ko-ji su studirali ili pohađali škole u Vojvodi-ni i Srbiji. Radom Fonda u početku je ko-ordinirao Julije Skenderović, no nakonnjegova preseljenja u Hrvatsku 1993.,Fond postupno prestaje biti vidljiv u jav-nosti, a njegovu misiju preuzima uže vod-stvo DSHV-a. Prestao je postojati sredi-nom 1990-ih.

Lit.: Glas ravnice, br. 9, Subotica, 1991; T. Žigma-nov, Hrvati u Vojvodini danas : traganje za iden-titetom, Zagreb, 2006.

T. Žigmanov

FOND »ANTUN GUSTAV MATOŠ«,neformalna zaklada za pomoć studentimaHrvatima iz Vojvodine. Djelovao je uokviru Društva vojvođanskih i podunav-skih Hrvata (DVPH) iz Zagreba od 1993.do 2001. Utemeljen je u dogovoru s čelni-cima Demokratskog saveza Hrvata Vojvo-dine iz Subotici, a poslovanje Fonda ure-đeno je Pravilnikom o organiziranom po-maganju studentima Hrvatima iz Vojvodi-ne i Podunavlja donesenom na Izvanred-noj skupštini DVPH u Zagrebu 20. II.1993.

Skrbeći za studente iz Vojvodine i pru-žajući im potrebnu pomoć i potporu u sve-zi s upisima i tijekom studija Fond je orga-nizirano pomagao studentima u svezi s no-strificiranjem srednjoškolskih diploma, or-ganizirao je pripreme za polaganje prijem-nih ispita i smještaj tijekom priprema zaupis, pomagao je u svezi ostvarivanja pra-va na smještaj u studentske domove i pra-va na ostvarivanje državnih stipendija tena temelju natječaja dodjeljivao novčanupotporu iz novčanih sredstava koja je u tusvrhu osiguravala Vlada Republike Hrvat-ske iz proračunskih sredstava. U tom serazdoblju svake akademske godine na fa-kultete i druge visokoškolske ustanove uHrvatskoj upisivalo prvih godina dvadese-tak, a kasnijih godina i trideset pa i višestudenata iz Vojvodine, od kojih je desetakstudenata ostvarivalo pravo na državnu sti-pendiju, a oko 50, u pojedinim akadem-skim godinama i sedamdesetak studenata,dobivalo je novčanu potporu putem Fonda.Cilj je Fonda bio omogućiti studentima izhrvatske zajednice iz Vojvodine stjecanjenaobrazbe na visokoškolskim ustanovamau Hrvatskoj, nakon kojega su se trebalivratili u Vojvodinu te ondje postati nosite-ljima nacionalnoga, političkoga i gospo-darskoga djelovanja. Radi toga je sa sva-kim studentom korisnikom novčane pot-pore Fonda, zaključivan ugovor kojim sestudent po završetku školovanja obvezivao

81

FOND »ANTUN GUSTAV MATOŠ«

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 23

vratiti u Vojvodinu, a u suprotnom se ob-vezivao na povrat primljenih novčanihsredstava. No, tek se mali broj studenatakorisnika novčane potpore putem Fondanakon završetka školovanja vratio u Voj-vodinu.

Nakon što je 2001. skrb o studentimaHrvatima iz Vojvodine preuzelo Ministar-stvo vanjskih poslova Republike Hrvatskeu suradnji s drugim nadležnim ministar-stvima Fond je prestao s radom.Izvori: Arhiv Društva vojvođanskih i podunavskihHrvata u Zagrebu.

Lit.: Z. Cvijin, Bunjevci u Zagrebu, Zbornik rado-va biskupa Lajče Budanovića, Subotica, 2004; T.Žigmanov, Hrvati u Vojvodini danas : traganje zaidentitetom, Zagreb, 2006.

A. Skenderović

FORJAN, Josip (Martinec kraj Čazme,23. XII. 1961.), etnolog-folklorist. Diplo-mirao je 1986. hrvatsko-srpski jezik i ju-goslavensku književnost na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, polaznik je poslijedip-lomskoga studija etnologije na istom fa-kultetu. Od 1987. stručni je suradnik zafolklornu djelatnost u Zajednici kulturno-umjetničkih društava Grada Zagreba, a od1989. ravnatelj Posudionice i radionice na-rodnih nošnji u Zagrebu. Predavač je kole-gija o hrvatskom tradicijskom odijevanjuna Školi folklora koju organizira Hrvatskamatica iseljenika te voditelj projekta Radi-onice izrade i restauracije narodnih nošnjii tradicijskih tekstilnih vještina. Bavi se is-traživanjem hrvatskih narodnih nošnja spodručja Republike Hrvatske i iz dijaspo-re, njihovom rekonstrukcijom i restauraci-jom te proučavanjem različitih mogućnostinjihove scenske i folklorne primjene.

U sklopu djelatnosti Posudionice i ra-dionice narodnih nošnja vodio je projektespašavanja narodnih nošnja u ratnim prili-kama, tijekom kojega su u Posudionicusmještene i otkupljene i mnogobrojne ori-ginalne šokačke narodne nošnje iz Vajske,Bača, Bođana, Sonte, Berega i BačkogaMonoštora, bunjevačke iz Tavankuta tenošnje srijemskih Hrvata iz Kukujevaca iGibarca. Autor je radionica, revija, izloža-ba, kataloga i stručnih članaka, od kojih je

u nekoliko njih obrađivana i predstavljenai odjevna narodna baština vojvođanskihHrvata: Narodne nošnje Hrvata u svijetu,Gospocke boje – utjecaj građanskih mod-nih stilova na tradicijsko odijevanje teTradicijsko odijevanje Hrvata Šokaca uSrijemu i Bačkoj. Obradio je i tradicijskoodijevanje janjevačkih i letničkih Hrvata sKosova. Za potrebe stalnoga postava o Bu-njevcima Gradskoga muzeja iz Senja vo-dio je projekt izrade replika bunjevačkihnarodnih nošnja iz senjske okolice.Izbor iz djela: J. Forjan (ur.), Narodne nošnje Hr-vata u svijetu, Zagreb, 2006.

Lj. Vuković-Dulić

FORMA (lat. forma: oblik), 1. polukružnikomad kartona namijenjen pravilnijem po-vezivanju marame. Karton u obliku mla-doga mjeseca Bunjevke su u rubac stavlja-le posebice u svečanim prigodama. Formase umetala između dvaju slojeva presavije-ne marame u dio koji dolazi iznad čela isezala bi do obiju sljepoočnica. Rubac bitako dobivao pravilan polukružni oblik; 2.metalni kalup za izradu kolača. Utiskuje seu razvaljano tijesto i daje kolaču oblik, odjednostavnoga kruga do zvijezda, polu-mjeseca i dr.; 3. uzorak za oslikavanje zi-dova. Izrađivane su od kartona perforira-njem različitih oblika, tzv. »mustri«. Pri-slonjene uza zid i premazivane bojom,ostavljale su trag izrezanoga oblika. Šarena zidovima bile su višebojne i zidovi suoslikavani nerijetko i s po 6 ili 7 forma, odkojih je svakom oslikavan samo dio i teksu sve skupa davale konačni oblik šare. Dabi forme bile čvršće i da ih boja ne bi ošte-tila, karton se obično premazivao poseb-nim lakom, tzv. firnajsom.

P. Skenderović

FORUM, likovna nagrada. Utemeljilo juje 1960. istoimeno novinsko-izdavačko itiskarsko poduzeće iz Novoga Sada, kojeobjavljuje novine, periodiku i knjige namadžarskom jeziku. Prvotno je bila nami-jenjena aktivistima i likovnim stvaratelji-ma pokreta umjetničkih kolonija u Vojvo-dini. Njezin je prvi dobitnik bio JózsefÁcs, akademski slikar, likovni kritičar i

82

FOND »ANTUN GUSTAV MATOŠ«

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 24

osnivač umjetničke kolonije u Senti, a me-đu kasnijim su dobitnicima i skulptoricaAna Bešlić (1983.) te Bela Duranci(1991.). Ocjenjivački sud osnivača Foru-ma uspio je očuvati autonomiju izbora, bezsvojedobno uobičajenoga diktata »komite-ta«. Nagrada se uručuje istodobno kad ipriznanje dobitniku književne nagrade Híd(»Most«). Prve vijesti o dobitnicima spo-menutih nagrada donosi u pravilu dnevnikna madžarskom jeziku Magyar Szó.

B. Duranci

FORUM HRVATSKIH INSTITUCIJAI ORGANIZACIJA U VOJVODINI(FORUM HIOV), neformalno koordina-cijsko tijelo hrvatskih udruga iz Vojvodi-ne. Nastao na inicijativu HKC-a Bunjevač-ko kolo, Demokratskoga saveza Hrvata uVojvodini (DSHV) i Katoličkoga institutaza kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antu-nović, utemeljen je 28. IV. 1997. u Suboti-ci od strane desetak hrvatskih društava iorganizacija. Prvotni mu je cilj bio koordi-nacija djelovanja ovdašnjih udruga radikvalitetnije artikulacije hrvatskih interesa izajedničkoga nastupa prema Republici Hr-vatskoj. Najveći uspjeh na tom planu bilaje suorganizacija, skupa s Hrvatskom ma-ticom iseljenika, kulturne manifestacijeTjedan Hrvata iz Vojvodine u Zagrebu15.-21. VI. 1998., u kojoj su sudjelovalesve hrvatske udruge iz Vojvodine.

Poslije je djelovanje Foruma HIOVusmjereno i na djelomičnu delegitimizaci-ju DSHV-a na području kulture i informi-ranja, a osobito financijskoga monopolanad sredstvima iz Republike Hrvatske, pasu DSHV i udruge pod njegovim utjeca-jem neredovito sudjelovale u njegovu ra-du. Šire promatrano, nastanak i djelovanjeForuma bili su odgovor na dominaciju po-litičkoga segmenta u artikulaciji interesahrvatske zajednice, a s druge strane poka-zao se kao odraz potrebe za demokratiza-cijom odnosa unutar zajednice, u kojoj jebroj udruga i inicijativa rastao. Ipak, Fo-rum HIOV nije imao cjelovit program dje-lovanja koji bi donio trajnije i ozbiljnije re-zultate, a s vremenom je i on, u nešto druk-čijem obliku, uspostavio monopol, prije

svega na planu suradnje s hrvatskim držav-nim tijelima i distribucije sredstava.

Nakon 2000. Forum okuplja predstav-nike dvadesetak hrvatskih organizacija izBačke i Srijema, ali se sve manje bavi pla-niranjem i koordinacijom suradnje međunjima, a sve više političkim aktivnostima.Tako je aktivno sudjelovao u formiranjuHrvatskoga nacionalnoga vijeća (HNV) –sa svojih 50 elektora formalno je pokrenuoinicijativu za održavanje prve elektorskeskupštine za izbor članova HNV-a, a naskupštini koja je održana 15. XII. 2002.imao je vlastitu listu A, koja je osvojila 20vijećničkih mjesta, dok je lista B, koju jepredložio DSHV, dobila 15 članova Vije-ća. Forum je ujedno prihvatio prijedlogHrvatske seljačke stranke da jedan njegovkandidat bude na listi za izbore za Hrvat-ski državni sabor 2003. te je Franjo Vuj-kov, predsjednik Hrvatskoga narodnogasaveza, bio na drugom mjestu HSS-ove li-ste za dijasporu. Nakon toga Forum je po-stupno prestao djelovati.

Forum HIOV nije bio formalno-pravnoregistrirano tijelo, a nije bio ni snažnije de-mokratski legitimiran zbog delegatskiustrojenoga predstavljanja članica. Isprvasu se predstavnici udruga sastajali jedan-put na mjesec, a domaćin sastanaka uvijekje bila druga hrvatska udruga. Operativnoje poslove vodio Poslovni odbor, a ForumHIOV imao je i predsjedatelja koji je iz-ravno koordinirao radom. Predsjedatelji subili Branko Horvat te u dva mandata And-rija Kopilović.Lit.: Tjedan Hrvata iz Vojvodine, Zagreb, 1998; T.Žigmanov, Politička reprezentacija Hrvata u Voj-vodini, Regionalni glasnik za promociju kulturemanjinskih prava i međuetničke tolerancije, br. 8,Split, 2004; T. Žigmanov, Hrvati u Vojvodini da-nas : traganje za identitetom, Zagreb, 2006.

T. Žigmanov

FORUM HRVATSKIH MANJINA, go-dišnji stručni skup Hrvatske matice iselje-nika na kojem se razmatraju status, proble-matika i aktualnosti vezane za položaj hr-vatskih manjina u europskim zemljama(Austrija, Crna Gora, Češka, Italija, Ma-džarska, Makedonija, Rumunjska, Slovač-

83

FORUM HRVATSKIH MANJINA

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 25

ka, Slovenija i Srbija). Od 1996. redovitose održava u Zagrebu, izuzev 2002. i 2003.kada nije održan. Na Forumu sudjelujupredstavnici hrvatskih manjina iz spome-nutih zemalja te predstavnici hrvatskih dr-žavnih tijela i nevladinih ustanova u čijemje djelokrugu suradnja s hrvatskim manji-nama. Svrha je skupova uzajamno infor-miranje, razmjena iskustava, savjetovanjepri rješavanju problema iz hrvatske ma-njinske tematike, međusobno bolje upo-znavanje čelnih ljudi hrvatskih manjinskihzajednica te njihovo upoznavanje s pred-stavnicima državnoga, političkoga i kul-turnoga života Hrvatske.

Teme skupova obuhvaćaju činitelje ko-ji bitno utječu na opstanak i budućnost hr-vatskih manjina, poput organiziranosti hr-vatskih manjina, ostvarivanja manjinskihprava, odgoja i obrazovanja, asimilacije,uloge medija i Crkve u životu manjinskihzajednica, suradnje s Hrvatskom i dr. Nasvim dosadašnjim susretima sudjelovali sui predstavnici Hrvata iz Vojvodine i Ma-džarske (Bela Tonković 1996., AndrijaAnišić 1997., Andrija Kopilović 1998.,Lazo Vojnić Hajduk 1999., Josip Ivanović2000. i 2004., Kalman Kuntić 2001., JosipPekanović 2005., Petar Kuntić 2006., MijoKaragić 1996.-2000. te 2004.-06., Ivica

Đurok 2001.). U prve tri godine objavljenaje i posebna publikacija s izlaganjimauvodničara i diskusijama sudionika Foruma.Izvor: Arhiva Hrvatske matice iseljenika.

Lit.: Glasnik Foruma hrvatskih manjina, Zagreb,1996; Glasnik II. foruma hrvatskih manjina, Zag-reb, 1997; Glasnik III. foruma hrvatskih manjina,Zagreb, 1998.

M. Hećimović

FRAKLIĆ (njem. Frackele: mjerica za že-stoka pića), u bačkih Šokaca naziv za stak-lenu bočicu za rakiju kruškastoga oblika sizduženim grlićem (vratom). Vanjska muje strana bila izrezbarena pravokutno iličetverokutno do samoga grlića. U uporabisu bili fraklići u tri obujma – od 0,5 dl, 1 dli 2 dl. Osim u domovima, najmanji frakli-ći koristili su se i u kavanama, dok su senajvećima najradije koristili »pudari« (ču-vari i obrađivači vinograda) i »čobani«(pastiri). U bačkih Bunjevaca naziva se fi-ćok (madž. fityók), no u pravilu se koristiosamo onaj od 0,5 dl, rjeđe i od 1 dl. Rabise i kao mjerica za žestoka pića.

J. Dumendžić

FRANCHET D’ESPEREY, Louis (Mo-staganem, Alžir, 25. V. 1856. – dvoracAmancet kod Tarna, 8. VII. 1942.), maršalFrancuske i počasni vojvoda Jugoslaven-ske vojske. Stupio je u vojničku školu1874. i nakon svršetka dobio čin pješačko-ga potporučnika. U satnika je promaknut1885., u pukovnika 1903., u brigadnogagenerala 1912., a u maršala Francuske1921. Kao pješački časnik bio je vodnik,zapovjednik čete i bataljuna do 1899. Utom je razdoblju svršio Višu ratnu akade-miju 1882., bio je u glavnom stožeru divi-zije koja je 1886. okupirala Tonkin (dana-šnji sjeverni Vijetnam) i u glavnom stože-ru guvernera Pariza 1889. Bio je zapovjed-nik puka i brigade u pješaštvu te divizije1912. Član je Višega ratnoga vijeća do1920. Sudjelovao je u kolonijalnim ratovi-ma u zapadnoj i sjevernoj Africi te Indoki-ni i Kini. U Prvom svjetskom ratu do 31.III. 1916. bio je zapovjednik francuske V.armije, do 29. IV. 1918. grupe armija nafrancuskoj fronti, a od 9. VI. 1918. do kra-

84

FORUM HRVATSKIH MANJINA

Glasnik III. Foruma hrvatskih manjina,Zagreb, 1998.

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 26

ja rata bio je vrhovni zapovjednik savez-ničkih snaga na Solunskom bojištu. Podnjegovim zapovjedništvom izvedeno jeslamanje Solunske bojišnice, proganjanjenjemačkih, austro-ugarskih i bugarskihsnaga te je zaključen ugovor o kapitulacijibugarske vojske. I sam zatečen brzinomnapredovanja savezničkih postrojba, donioje nekoliko smjelih odluka uz suglasje re-genta Aleksandra Karađorđevića, koje subile značajne za stvaranje Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca. Demarkacijska crtakoju je odredio u velikome je dijelu utjeca-la na postanak buduće državne graniceprema Madžarskoj. Njome je na dva dijelapodijeljen teritorij na kojem su živjeli bač-ki Hrvati – Bunjevci i Šokci.Lit.: S. Stanojević, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, I, Zagreb, b.g.; Enciklopedi-ja Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986; L. Vrkatić, Pojami biće srpske nacije, Sremski Karlovci-Novi Sad,2004.

M. Grlica

FRANCIŠKOVIĆ, Bela (Subotica, 20. V.1936.), glumac, kulturni djelatnik. Sin An-tuna i Antonije, rođ. Milunović. Osnovnu isrednju školu za fotografa završio je u Su-botici. Nakon odsluženja vojnoga roka1958. radi kao novinar u Makarskoj do1961. Vrativši se u Suboticu, pohađa tečajglume koji su pri Narodnom kazalištu vo-dili Jelka i Milan Asić te ravnatelj drameLajčo Lendvai. Kao profesionalni glumacprvu premijernu ulogu odigrao je 21. X.1963. u komadu Vere Panove Kako si,momče. Isticao se glumeći uloge pisane nadijalektu bačkih Bunjevaca, napose u ko-medijama Matije Poljakovića. Tijekom1960-ih, kao član Kulturno-umjetničkogadruštva željezničara Bratstvo, nastupa kaovokalni solist s orkestrom Društva koji vo-di Pere Tumbas – Hajo. Zbog političkih gi-banja 1971. napušta kazalište, a sljedećegodine odlazi u Njemačku, gdje je ostaodo 1975. Nakon povratka u Suboticu po-vremeno glumi u kazalištu do 14. XI.1978., kada posljednji put nastupa u profe-sionalnom teatru. Sredinom 1990-ih, kaočlan Hrvatskoga kulturnoga centra Bunje-vačko kolo, radi u Dramskom odjelu Cent-

ra i pomaže glumcima amaterima u pri-premi dramskih komada. Režira komedijuMatije Poljakovića Jedna cura, sto nevo-lja, a glumi u komadima Ode Bolto naogled i Ni’ko i ništa. Glumio je i u dvakratka igrana filma Rajka Ljubiča – Jekamog ditinjstva (scenarij Luka Štilinović,2004.) i u monodrami Milivoja Prćića Pi-vaj, Bačka, veselo (2006.). Za emisiju nahrvatskom Radio Subotice govorio je pri-povijetke Balinta Vujkova 2004.-06., po-slije čega govori poeziju za prilog Poetskipredah, a od konca 2005. vodi i tjednuemisiju Ljudi nizine. Kao umirovljenik ži-vi u Subotici.Lit.: I. Rackov, Iz pozorišnog albuma, Subotica,1977; 150 godina pozorišne zgrade (ur. Lj. Ri-stovski), Subotica, 2005.

P. Skenderović

FRANCIŠKOVIĆ, Lazar (Subotica, 4.VII. 1948.), pjesnik, prozni pisac, esejist.Sin Blaška i Marije, rođ. Suknović.Osnovnu školu i gimnaziju završio je urodnom gradu, gdje živi i radi kao knjižni-čar u Gradskoj knjižnici. Prve pjesme ob-javio je u subotičkom književnom časopi-su Rukovet (1-2/1970), a priče, pjesme,eseje i prikaze knjiga nastavio je objavlji-vati i u drugim tuzemnim časopisima, go-dišnjacima i listovima (Subotičke novine,Bačko klasje, Žig, Zvonik, Subotička Dani-ca, Klasje naših ravni, Luča, Dometi, Ulaz-nica, Polja, Glas omladine, Dnevnik, Poli-tika, Üzenet, 7 Nap...). Bavi se fotografi-jom i astronomijom – god. 1994. održao jesamostalnu izložbu fotografija, a popular-ne članke iz astronomije objavljivao je uŽigu. U fotomonografiji Augustina JurigeSalaši autor je popratnoga teksta i pjesa-ma. Koristio se pseudonimom ALEF. Pje-sme su mu zastupljene u nekoliko antolo-gija i zbornika, a prevođene su na madžar-ski jezik.

Skupa s Vladimirom Đurićem i IvicomManđusovom objavio je 1977. zajedničkuzbirku pjesama Zov reči, u kojoj je autorcjeline Mrginj, a 1980. prvu samostalnuzbirku pjesama Utva bez krila. Druga knji-ga pjesama – trilogija Biblioteka, gradskakuća i fontana (1998.), sadržava tri poeme

85

FRANCIŠKOVIĆ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:05 Page 27

o građevinskim simbolima Subotice. SpjevStara crkva (2000.) posvećen je franjevač-koj crkvi i samostanu u Subotici, a nastaoje u povodu dvotisućljetnoga jubileja kr-šćanstva i 100-te obljetnice Hrvatske fra-njevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.Četvrta zbirka pjesama Skaska o vatri(2004.) tematski je vezana uz poetski ro-man Hodočasnik (2004.), sastavljen od 18kraćih proznih cjelina. Njegov je nastavakHodočasnik II (2006.) s 25 kraćih proznihcjelina. God. 2007. objavio je knjigu Pre-listali smo za vas, u kojoj su sabrane 163književne kritike i prikaza knjiga što ih jeprije toga objavljivao u Subotičkim novi-nama kao istoimenu kolumnu.

Djela su mu snažno prožeta prikazimakrajolika prirode u ravnici, nekadašnje pa-orske raskoši na salašima te secesijskih bi-sera grada Subotice i života u njima. Sloviza vrsnoga stilista i pjesnika »samosvojnelirike«, koju tvori bez suvišnih naracija, sasnažnom metaforikom, gdjekad s nanosommeditativnosti i kontemplativnosti. S dostasjete piše o svijetu i običajima Bunjevacakoji neumitno nestaju, a posebno ga zani-ma sudbina ljudi njegova zavičaja, koja jemahom patnička i gubitnička. Ipak, ele-menti kršćanskoga svjetonazora smanjujuoporosti i ne dopuštaju pojavu očaja.

Djela: Zov reči (suautor), Subotica, 1977; Utvabez krila, Subotica, 1980; Salaši (fotomonografijaA. Jurige, autor pjesama i popratnoga teksta), Su-botica, 1997; Biblioteka, gradska kuća i fontana,Subotica, 1998; Stara crkva, Subotica, 2000; Ho-dočasnik, Subotica, 2004; Skaska o vatri, Suboti-ca, 2004; Hodočasnik II, Subotica, 2006; Prelista-li smo za vas, Subotica, 2007.

Lit.: V. Sekelj, 23 kritike, Irig-Novi Sad, 1988; A.Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX.stoljeću, Zagreb, 1996; L. Merković, KnjiževnostHrvata u Vojvodini poslije II. svjetskog rata, u:Tjedan Hrvata iz Vojvodine, Zagreb, 1998; M. Mi-ković, Život i smrt u gradu, Subotica, 1999; N.Nekić, Probrane riječi samoće i snage, u: Klasjenaših ravnih, 3-4/2005, Subotica; S. Vulić, LazarFrancišković – promicatelj hrvatskog književnogjezika, u: Pannonisches Jahrbuch – Panonski lje-topis, 13, Pinkovac-Güttenbach, 2006; Hrvatskariječ, br. 220, Subotica, 2007.

T. Žigmanov

FRANCUSKI RATOVI, u povijesti na-ziv za sedam ratova koje je Francuska na-kon revolucije 1789. vodila protiv većineeuropskih zemalja u razdoblju 1792.-1815.radi jačanja francuske moći i širenja gra-đanskih ideja u Europi. Neki povjesničarisve te ratove obuhvaćaju pojmom Velikifrancuski rat, a drugi ih dijele na Revoluci-onarne (1792.-99.) i Napoleonske ratove(1799.-1815.). U svim ratovima bilo jeukupno sedam protufrancuskih koalicijaeuropskih država, a ratno je razdoblje za-vršeno odlukama Bečkoga kongresa 1815.

Francuski rat protiv Prve koalicije(1792.-97.), koju su činile Austrija i Pru-ska, a poslije i neke talijanske državice, za-vršio je za Prusku mirom u Baselu 1795., as Austrijom je mir sklopljen u Campofor-miju 1797. Njima je Francuska dobila lije-vu obalu Rajne te mletačke posjede i pre-vlast u Italiji, dok su sama Venecija, Istra iDalmacija pripale Austriji.

Okosnicu Druge koalicije (1799.-1802.) činile su Engleska, Austrija i Rusi-ja, uz Napulj, Portugal i Tursku. Rusija jeprva istupila iz rata, Austrija, poražena kodMarenga i Hohenlindena 1800., sklopila jemir u Lunevilleu 1801. kojim su Francu-skoj potvrđene tečevine mira u Campofor-miju, a s Englezima je rat završen mirom uAmiensu 1802.

86

FRANCIŠKOVIĆ

L. Francišković, Hodočasnik,Subotica, 2004.

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 28

God. 1805. u Trećoj koaliciji bili suEngleska, Rusija, Austrija, Napulj i Šved-ska. U ratu su Austrijanci poraženi kod Ul-ma, a zajedno s Rusima kod Austerlitza,dok su Englezi, porazivši francusku flotukod Trafalgara, zadržali prevlast na moru.U ratu su Beč zaposjele francuske trupe, asukob je završen mirom u Požunu 1805.,prema kojemu je Austrija prepustila Fran-cuskoj posjede u njemačkim zemljama teteritorije u Italiji i na jadranskoj obali. Ta-ko je Napoleon, među ostalim, dobio mle-tačku Istru, Dalmaciju i Boku kotorsku, ukojima je počeo društvene reforme – međuostalim, počele su izlaziti i prve novine nahrvatskom jeziku.

Rat Četvrte koalicije (Pruska, Rusija,Engleska i Švedska) trajao je 1806.-07., azavršen je mirom u Tilsitu. Njime je Pru-ska izgubila gotovo polovicu svojega pri-jeratnoga teritorija, a od jednoga njegovadijela ponovno je utemeljena poljska drža-va – Varšavsko Vojvodstvo, koje se nalazi-lo pod francuskim utjecajem. Francuzi su1806. zauzeli Dubrovnik, a 1808. ukinuliDubrovačku Republiku.

Potaknute oružanim otporom protivNapoleonove okupacije Španjolske i Por-tugala, Petu koaliciju 1809. organizirale suAustrija i Engleska. Međutim, Napoleon jepo drugi put osvojio Beč te je ponovnodiktirao uvjete mira koji je sklopljen uSchönbrunnu 14. X. 1809. Njime, se, me-đu ostalim, Austrija odrekla teritorija uGaliciji, a od oduzetoga Trsta, Rijeke, Slo-venije i dijelova Hrvatske do Save, zajed-no s Istrom, Dalmacijom i Dubrovnikom,formirane su Ilirske provincije, koje su iz-ravno pripojene Francuskoj. U njima supokrenuti državni, gospodarski i kulturnimodernizacijski procesi te potaknuti naci-onalni pokreti (uvođenje hrvatskoga i slo-venskoga kao službenih jezika i dr.)

Borbu protiv Šeste koalicije (Engleska,Rusija, Austrija, Pruska, Španjolska, Por-tugal, Švedska i druge njemačke zemlje)1813. Napoleon je počeo uspješno, ali je usveopćem europskom protufrancuskom ra-tu na kraju pobijeđen u »bici naroda« kodLeipziga 16.-19. X. 1813., a postrojbe Še-

ste koalicije 31. III. 1814. ušle su u Pariz.Napoleon je uskoro abdicirao te je izgnanna sredozemni otok Elbu.

Za vrijeme samoga Bečkoga kongresaNapoleon se 1. III. 1815. tajno vratio uFrancusku, trijumfalno ušao u Pariz i pre-uzeo vlast u zemlji, ali su Engleska i Pru-ska, udružene u Sedmu koaliciju, u bicikod Waterlooa 18. VI. 1815. napokon po-tukle njegovu vojsku. Nakon posljednjih»sto dana« vladavine doživotno je interni-ran na daleki atlantski otok Sveta Helena.

Odlukama Bečkoga kongresa nastojalesu se ukloniti posljedice Francuske revolu-cije i Napoleonovih osvajanja u Europi, alise preuređenjem europskih granica nisumogle zaustaviti njegove liberalne refor-me: francuski vojni uspjesi bili su rezultatnovoga vojnoga organiziranja nasuprot fe-udalnomu vojnomu ustroju; Napoleonovedržavne reforme postupno su preuzele svedržave; pokrenuto je ukidanje feudalnihodnosa na područjima koje je Napoleonosvojio; potaknuti su nacionalni pokreti uviše europskih naroda i dr.

Bački Hrvati u protufrancuskim ko-alicijama. Kako je Austrija u većoj ili ma-njoj mjeri sudjelovala u svim protunapole-onskim koalicijama, u nekima od njih an-gažirane su i postrojbe u kojima su sudje-lovali i bački Hrvati.

Prva koalicija. Iako je već sklopljenpreliminarni mir s Napoleonom, Franjo II.u travnju 1797. pozvao je u pomoć i plemi-će iz Bačke. Formirane su tri postrojbe izSubotice, Baje i Sombora koje su 10. VI.1797. dobile svoje časnike. Satnik subotič-ke postrojbe bio je Solo Vojnić, natporuč-nik Bolto Sučić, a potporučnici MiklósKöröskényi i Pál Gombos. U bajskoj po-strojbi satnik je bio Josip Vojnić, natporuč-nik Stipan Vojnić, a potporučnici SándorVermes i Ferenc Császár. Satnik sombor-ske postrojbe bio je Beno Piuković, natpo-ručnik Márton Dancs, a potporučnici FilipPiuković i Stipan Fratričević. Pomoćni ča-snici bili su Antun Rudić u rangu satnika,vojni sudac bio je Šime Antunović u rangunatporučnika, zastavnik postrojbe bio jeJakov Vojnić u činu narednika. U rat je 2.

87

FRANCUSKI RATOVI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 29

VII. kroz Baranju i preko Sigeta krenulo506 ljudi, koji su 26. VII. stigli u Sárvár.Nakon sklapanja miru u Campoformiju 19.X. i nakon četiri mjeseca taborovanja, 19.i 20. XI. vratili su se u Baju. Poslije car-skoga pisma od 19. XII. plemstvo je raspu-šteno kućama, a ratne zastave plemstvapohranjene su u županijski arhiv.

Druga koalicija. Kad je 1800. Napo-leon ponovno napao Italiju, car je 7. IX.pozvao mađarske plemiće. Subotica je da-la jednu četu koju su predvodili satnikMaksimilijan Sučić, natporučnici TimeKuzmanović i Antun Kalofatić te poručnikĐuro Antunović. Potkraj 1800. bački bata-ljun pješaštva upućen je na granicu u prav-cu Beča. Stigavši do Lajte, bataljun je od-bio poslušnost ne želeći prelaziti granicuUgarske. Njih su 27. XII. okružili palati-novi husari, s kojima je počela krvava bor-ba, u kojoj je 493 pješaka ranjeno. Nakontoga Bačvani su se primirili. Mir u Lune-villeu 9. II. bačka je postrojba dočekala ulogoru u Bečkom Novom Mjestu, počet-kom travnja 1801. otpravljeni su u logorkraj Fischamenda, odakle su potkraj mje-seca raspušteni kućama.

Treća koalicija. Kako je rat protiv Na-poleona završen sklapanjem mira u Požu-nu 26. XII. 1805., prije nego što su bačkiplemići, pozvani 20. XI. 1805. od velikogažupana Józsefa Podmaniczkog da se okupeu dvije postrojbe, uopće i uspjeli krenutina bojišnicu. Sve je završilo s 3220 forintitroška u županijskoj blagajni.

Peta koalicija. U ovom ratu bački suplemići dobili zadaću otpraviti 600 vojni-ka, uz veliku pomoć u hrani i novcu. Naskupu 17. IV. 1809. izabrani su časnici dvi-ju postrojba. Bojnik konjice je bio AntalKésmárky, satnik Mijo Vojnić, koji je bioje u Madžarskoj kraljevskoj gardi, drugisatnik bio je Stipan Sučić, natporučniciMijo Vojnić ml. i Antal Mészaros, poručni-ci Bartul Latinović i Stipan Piuković, za-stavnik Albe Vujević. U pješaštvu je satnikbio Petar Julinac, natporučnik Ivan Vojnić,poručnici Mirko Volarić i Petar Duka. Rat-nom riznicom upravljao je Petar Latinović.Na put su krenuli 12. V. prema Győrszenti-

vánu, gdje ih je čekao potpukovnik Andri-ja Stipić, koji je proveo kraće ratne pripre-me, jer su već 30. V. premješteni premaĐuru (madž. Győr). Ujedinjeni s plemići-ma iz Nógrádske županije, tu su služili kaoizvidnica. Na čelu postrojbe koja je u okr-šajima sredinom lipnja natjerala u bijegfrancusko pješaštvo i konjaništvo bio jeStipan Sučić, u borbi se istaknuo LovroAntunović, zarobivši francuskoga časnikai glasonošu, a od ostalih hrvatskih vojnikaistaknuli su se Josip Kajić, Ivan Alaga,Mate Vujević, Luka Vidaković, Đuro Mar-ković, Maksim Sarić, Nikola Vojnić, FilipMilašin, Petar Josip Piuković, MarkoMandić i Mijo Markulin. U borbama jestradalo ili zarobljeno 16 bačkih vojnika.Od sklapanja primirja 21. VII. do 14. X.,kad je sklopljen mir u Schönbrunnu, četesu bile utaborene na vojnim vježbama, aposlije sklapanja mira vratile su se kućamasredinom prosinca.Lit.: F. M. A. Mignet, Poviest Francuzke revoluci-je od godine 1789. do godine 1815., Zagreb, 1892;Bács-Bodrog vármegye, II, Budapest, 1909; P. Pe-kić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930; Č.Popov, Građanska Evropa, Novi Sad, 1989.

S. Bačić i M. Grlica

FRANK, Andrija (Trnava, 9. XI. 1841. –Badljevina, 22. VI. 1886.), pisac i peda-gog. Nakon školovanja u đakovačkoj pre-parandiji pomagao je ocu u poučavanju, aposlije je bio pučki učitelj u Petrovaradinu,Našicama i Badljevini do 1873., kad je,zbog političkoga sukoba, premješten u Ne-uzinu u Banatu.

Dok je radio u tom hrvatskom selu,prepisao je opsežno Antunovićevo djeloBog s čoviekom, budući da je Antunovićevrukopis bio veoma teško čitljiv. U Bunje-vačkim i šokačkim novinama još je prijetoga (1872.) objavio jednu novelu (Na grob-lju), a u Bunjevačkoj i šokačkoj vili napi-sao je nekoliko rasprava o aktualnim pita-njima školstva: u članku Crkva i učiona(Bunjevačka i šokačka vila, br. 19-20/1874) protivi se liberalnim nastojanji-ma da se odvoje škole i crkve, dok je u ras-pravi Compossessorat (Bunjevačka i šo-kačka vila, br. 4-5/1875) pisao o zadruž-

88

FRANCUSKI RATOVI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 30

nom pitanju Hrvata u Banatu, koje su po-četkom XIX. st. onamo naselili zagrebačkibiskupi, pozivajući vlasnike zadružnihimanja da materijalno podupiru škole nahrvatskom jeziku, jer će se s postojećimmadžarskim učiteljima narodnosno otuđiti.

U Slavoniju se vratio 1878., kad su Bad-ljevčani uspjeli osigurati njegov povratak.Ondje se, osim pedagoškom djelatnošću,bavio i promicanjem gospodarstva. U pe-dagogiji se protivio liberalnim zahtjevimatvrdeći da vjera, a ne znanost, odgaja ljudeu dobru, a u gospodarstvu se zauzimao zamodernizaciju seoskoga poljodjelskogagospodarstva te izobrazbu školske mladežiusmjerenu prema tomu cilju. Osim peda-goških i gospodarskih članaka u tadašnjimstručnim časopisima, objavljivao je i knji-ževne novele te putopise. U Badljevini jeutemeljio društvo za podupiranje siroma-šne školske mladeži i bio njegov tajnik.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); Hrvatski biografskileksikon, 4, Zagreb, 1998.

S. Bačić

FRANKAPAN, Franjo (Ivan X.; Fran-ciscus de Frangipanibus) (? – Bratislava,1543.), kalačko-bački nadbiskup, jegarskii njitranski biskup, diplomat. Sin Ivana IX.Cetinskoga. Bio je član franjevačkoga re-da, a možda i provincijal rimske opser-vantske provincije. Papa Klement VII.spominje ga 8. I. 1528. u pismu iz kojegase razabire da je u diplomatskoj službi kra-lja Ivana Zapolje. Bio je njegov poslanik upoljskoga kralja Sigismunda I. te 1533. ucara Karla V. Habsburgovca u Španjolskoj,posredujući u ratu za prijestolje izmeđuZapolje i Ferdinanda I. Habsburgovca.Iako se u povijesti Kalačko-bačke nadbi-skupije drži da bio nadbiskup od 1530., či-ni se vjerojatnijim da ga je Zapolja tek1535. imenovao kalačko-bačkim nadbi-skupom. Papa Pavao III. 8. VIII. 1538. pri-znaje ga jegarskim biskupom, a tim se na-slovom služio i 1543. u svojoj oporuci.Kako je u to vrijeme područje Kalačko-bačke nadbiskupije gotovo u cijelosti bilopod turskom vlašću, razumljiv je zapis iz30. V. 1539. koji ga naziva poglavarom tri-

ju biskupija: kalačko-bačkim nadbisku-pom te biskupom Jegre (madž. Eger) i Njit-re. Papu Pavla III. izvijestio je 1534. o ši-renju protestantizma u Ugarskoj te ga jeovaj 5. VIII. 1535. imenovao čuvarom ka-toličke vjere tražeći od njega da zajedno sfranjevcima suzbija protestantizam. On jepak u širenju turske vlasti vidio političkuopasnost za srednju Europu pa nakon Za-poljine smrti 1540. prelazi među pristašekralja Ferdinanda I. nadajući se da će zem-lje pod njegovom vlašću biti kadre spri-ječiti širenje turske države. Tomu je ciljuusmjerio svoju diplomatsku djelatnost.Njegov govor pred rimsko-njemačkim ca-rem Karlom V. i njemačkim staležima oti-snut je na tri mjesta.

Djelo: Oratio reverendissimi in Christo patrisD[omini] Francisci comitis de Frangepanibus,Archiepiscopi Colocen[sis] et Episcopi Agrien-[sis] Oratoris regni Hungarie ad Caesarem, Elec-tores et Principes Germaniae, Auguste Vindelico-rum [Torino], 1541 (Vitembergae, 1541; b. m.,1541).

Lit.: Schematismus Cleri Archidioecsis Colocen-sis et Bacsiensis ad Annum Christi 1942., Coloc-zae, b. g.; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998.

F. E. Hoško

FRANKAPAN, Grgur I. Cetinski (? –Budim, 1523.), vesprimski biskup, kalač-ko-bački nadbiskup i diplomat. Sin Jurja I.

89

FRANKAPAN

F. Frankapan, Oratio reverendissimi inChristo patris D. Francisci comitis deFrangepanibus, Vitembergae, 1541.

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 31

Cetinskoga. God. 1493. u Kalačko-bačkojnadbiskupiji bio je kanonik štilac, a nadbi-skup Petar II. Varadinski prigovara mu dase ne brine za poslove nadbiskupije, negoza svoj rod, budući da je te godine na Kr-bavskom polju poginuo njegov brat IvanIX., a brata Nikolu VII. zarobili su mu Tur-ci. Nakon toga 1495. prepošt je kaptola uAlba Juliji u Sedmogradskoj, a u Budimuboravi kao državni tajnik i kancelar kraljaVladislava II. Jagelovića. Iste službe nadvoru obavlja i poslije, usprkos imenova-njima za biskupa u Vesprimu (madž. Ves-zprém) 1500. i nadbiskupa u Baču i Kala-či 1503. Sudjeluje 1514. u organizaciji ko-alicijske križarske vojne protiv Turaka, nakoju je pozvao papa Leon X., a 1515. bioje u diplomatskoj misiji u cara Maksimili-jana I. Habsburgovca, kad je po četvrti putpotvrđen dogovor o pravu Habsburgovacana ugarsko-hrvatsko prijestolje ako izumrerod Jagelovića. Pomirljivo djeluje u gra-đanskom ratu između mladoga kralja Lu-dovika II. i sedmogradskoga vojvode Iva-na Zapolje, iako je na kraljevoj strani, a1518. ponovno je u misiji u cara Maksimi-lijana I. U njegovu gradu Baču u to su do-ba održana dva državna sabora (1518. i1519.), na kojima su doneseni zaključci oobrani domovine od Turaka. Budući da jepapa Leon X. 1521. odobrio njegovu opo-ruku, kojom franjevcima opservantimaostavlja 1000 zlatnih dukata za troškovekanonizacije Ivana Kapistranskoga, čini seopravdanim stajalište da je Grgur pripadaofranjevačkomu redu.Djelo: Orationes Viennae Austriae ad divum Ma-ximilianum... habitae in celeberrimo trium regumad caesarem conventum MDXV, Viennae, 1516.

Lit.: Schematismus Cleri Archidioecsis Colocen-sis et Bacsiensis ad Annum Christi 1942., Coloc-zae, b. g.; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998.

F. E. Hoško

FRANKL, István (Jegar, madž. Eger, 5.XII. 1835. – Subotica, 10. III. 1913.), pro-fesor, školski nadzornik. U subotičkojgimnaziji zapošljava se 1857., za njezinaje ravnatelja postavljen 1867., a 1870. zasrednjoškolskoga nadzornik Bačko-bodro-ške županije. Nakon toga bio je ravnatelj

Madžarske kraljevske gimnazije u NovomSadu 1875.-90., gdje je već prve godinepokrenuo prvi politički list madžarskomjeziku Újvidék, koji je uređivao do 1881. Usubotičku gimnaziju vraća se 1890., a iznje je i umirovljen. U Subotici je surađivaos kazališnim dirigentom Gezom Alagomna osnivanju Muzičke škole, a bio je i načelu subotičkoga kazališnoga udruženja.

Osim što je autor većega broja stručnihradova, sudjelovao je i u izradi DudáseveMonografije Bačko-bodroške županije(1896.), u kojoj je, osim poglavlja o škol-stvu, napisao i gotovo cijelo etnografskopoglavlje. U okviru njega opisao je i bu-njevačke narodne običaje vezane za Mate-rice, Oce, sv. Lucu, Božić, zatim prela, di-vane, svatove, trojanice i dr., a za sameBunjevce kaže da je to lijep, dobar i vrije-dan narod. O njemu je nekoliko puta 1874.pisao i Subatički glasnik u člancima Kome-dia u ovdašnjoj ženskoj preparandiji (IgraStipan Frankl) (br. 16 i 50) te Bunjevačkaabecija (br. 37).Djela: Achilles jelleme, Szabadka, 1858; A spártainők élete, b. m., 1866.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, 2, Szabadka, 1892; J. Szinyei, Magyarírók élete és munkái, 3, Budapest, 1894; Bács-Bod-rog vármegye, I, Budapest, b. g.; Bácsország, br.22/1905, Szabadka; T. Kolozsi, Szabadkai sajtó(1848-1919), Szabadka, 1973.

E. Bažant

FRANKOVIĆ, Dragutin (Osijek, 3. VII.1913. – Beograd, 12. II. 2002.), pedagog.Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zag-rebu, a na tamošnjoj je učiteljskoj školi idiplomirao 1934. Na Filozofskom fakulte-tu u Zagrebu završio je poslije pedagoškugrupu predmeta 1939, a 1952. obraniodoktorsku tezu Bitna obilježja socijalistič-ke idejnosti i političnosti nastave. Od1947. na istom je fakultetu asistent za op-ću pedagogiju, za predavača povijesti pe-dagogije izabran je 1950., a habilitirao jeza predmet Povijest pedagogije XIX. i XX.stoljeća 1957. Kao docent predavao je uzpovijest pedagogije i komparativnu peda-gogiju. Za izvanrednoga profesora izabranje 1961. Na studijskim boravcima u Švi-

90

FRANKAPAN

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 32

carskoj, SR Njemačkoj, Velikoj Britaniji iSAD-u tijekom 1961. specijalizirao jekomparativnu pedagogiju. Direktor Jugo-slavenskoga zavoda za proučavanje škol-skih i prosvjetnih pitanja postao je 1963.,od kada je honorarno radio kao profesorkomparativne pedagogije na filozofskimfakultetima u Zagrebu i Sarajevu. Od1969. do 1975. bio je honorarni profesorškolske pedagogije na Fakultetu političkihnauka u Beogradu, gdje je od 1975. redo-viti profesor opće pedagogije i metodikenastave marksizma i socijalističkoga sa-moupravljanja. Umirovljen je 1981.

Bio je aktivan u predratnom komuni-stičkom pokretu, član SKOJ-a i sudionikpartizanskoga pokreta u Vojvodini. Nakonrata dvije je godine u Novom Sadu i Subotici:od jeseni 1944. urednik je latiničnogizdanja "Slobodne Vojvodine" u NovomSadu, a od 31. V. 1945. je utemeljitelj iurednik dnevnog lista Narodne fronteSubotica Slobodna Vojvodina, koji jeuskoro dobio naziv Hrvatska riječ.

U razdoblju 1946.-52. bio je tajnik Pe-dagoško-književnoga zbora u Zagrebu.Bio je glavni urednik časopisa Napredak1949.-60, glavni i odgovorni urednik Pe-dagoškoga rada 1949.-59., Zbornika za hi-storiju školstva i prosvjete 1964.-84. i Re-vije školstva i prosvetne dokumentacije1964.-77., član redakcije i glavni urednikčasopisa Pedagogija 1963.-73., glavni iodgovorni urednik časopisa Inovacije unastavi 1983.-87., predsjednik Saveza pe-dagoških društava Jugoslavije 1961.-65.,član redakcijskoga odbora Enciklopedij-skoga rječnika pedagogije (Zagreb,1963.), suradnik Enciklopedije Jugoslavi-je, član Prosvjetnoga savjeta SR Hrvatskei dr. Sudjelovao je u projektima Društva zakomparativnu pedagogiju u Europi 1960.-71., bio je jugoslavenski izaslanik uUpravnom odboru Centra za inovacije ipedagoška istraživanja (CERI) pri OECD-uu Parizu, član Jugoslavenskoga nacional-noga komiteta za UNESCO, dva puta ju-goslavenski izaslanik na Općoj skupštiniUNESCO-a, šef Jugoslavenskog izaslan-stva na Svjetskom kongresu UNESCO-a omladima, izaslanik Akademskoga savjetaFNRJ na Međunarodnom kongresu Škola i

demokracija u Beču, šef jugoslavenskogizaslanstva za pregovore s izaslanstvomSAD-a o znanstvenoj i tehničkoj suradnjina području obrazovanja.

Jedan je od najistaknutijih hrvatskihpedagoških stvaratelja, široka zanimanjana područjima povijesti pedagogije, kom-parativne pedagogije, opće pedagogije,metodike nastave, tehnologije obrazova-nja, reforme obrazovanja, škole i nastave,inovacija u odgojno-obrazovnom radu i sl.Njegovi radovi iz povijesti pedagogijeimali su fundamentalnu važnost za uteme-ljenje povijesti pedagogije jugoslavenskihnaroda. Prvi je u Jugoslaviji u svojim rado-vima skrenuo pozornost na potrebu uvođe-nja inovacija u obrazovanje i modernizaci-je nastavnoga procesa. Objavio je više od400 znanstvenih i stručnih radova u zemljii inozemstvu (na engleskom, talijanskom,mađarskom i albanskom jeziku). Prevodioje s engleskoga, ruskoga i francuskoga.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada ipriznanja (Orden rada sa zlatnim vijen-cem, Orden zasluga za narod sa zlatnomzvijezdom, Zlatna plaketa Nikola Tesla,Zlatna plaketa Boris Kidrič, Zlatna plaketaPolitika, Diploma Pedagoško-književnogazbora sa spomen-plaketom, Diploma Pe-dagoškoga društva Srbije i Saveza pedago-ških društava Jugoslavije, Povelja jugosla-venske komisije za suradnju sa UNESCO-om, Republička nagrada Sabora SR Hrvat-ske Ivan Filipović za životno djelo i Repub-lička nagrada Skupštine SR Srbije 25. maj).Odabrana djela: Bitna obilježja socijalističke idej-nosti i političnosti nastave, Zagreb, 1953 (1977)²;Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj (suau-tor), Zagreb 1958; Opća pedagogija, 8. izd., Zag-reb, 1963; Sto godina rada Hrvatskoga pedago-ško-književnog zbora (suautor), Zagreb, 1971;Osnovni pravci razvoja sadržaja i tehnologijeobrazovanja u SFRJ (suautor), Beograd, 1972;Davorin Trstenjak – borac za slobodnu školu1848.-1921., Zagreb, 1978; Marksističko obrazo-vanje u školi, Beograd, 1979 (Beograd-Gornji Mi-lanovac, 1984)²; Pedagoška hrestomatija (suau-tor), Beograd, 1995.

Lit.: Obrazovanjem u budućnost (zbornik u povo-du 70. godišnjice života prof. dra Dragutina Fran-kovića), Zagreb-Novi Sad-Beograd, 1985; Hrvat-ski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998.

S. Jukić

91

FRANKOVIĆ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 33

FRANKOVIĆ, Đuro (Drávofok, 9. II.1945.), kulturni i prosvjetni djelatnik, no-vinar, urednik i etnograf. Podrijetlom izhrvatske seljačke obitelji iz madžarske Pod-ravine. Osnovnu školu pohađao je u Luko-višću (madž. Lokács), a hrvatsko-srpskugimnaziju u Budimpešti. Diplomirao je juž-noslavensku povijest na Visokoj učitelj-skoj školi u Pečuhu 1968. Predavao je po-vijest te hrvatsko-srpski jezik i književnostu budimpeštanskoj hrvatsko-srpskoj gim-naziji 1970.-72., a od 1973. novinar je uhrvatskom uredništvu Radio Pečuha i pre-davač na Visokoj učiteljskoj školi u Peču-hu. Od 1993. urednik je zbornika Etnogra-fija Hrvata u Mađarskoj Madžarskoga et-nografskoga društva, a od 2002. uređuječasopis za kulturu i društvena pitanja Hr-vata u Madžarskoj Pogledi (sedam broje-va). Među utemeljiteljima je Saveza Hrva-ta u Madžarskoj te 1991.-93. njegov pred-sjednik.

Nakon 1980., radeći za Radio Pečuh iHrvatski studio Madžarske televizije u Pe-čuhu, prošao je cijelu Madžarsku otkriva-jući raštrkanu hrvatsku manjinu, istražuju-ći i skupljajući etnografsku građu i knji-ževnu baštinu (narodne običaje, pripovijet-ke, pjesme, narodna vjerovanja, molitvicei drugo), a u okviru madžarsko-jugosla-venske suradnje na području kulture istra-živao je i povijesne arhive u Beogradu iZagrebu. Skupio je zanimljivu i vrijednugrađu važnu i za etnologiju i književnuznanost. Rezultate svojih istraživanja na-rodnih običaja, vjerovanja i pučkih molit-vica, »bećaraca«, balada, narodne nošnje idrugih tema iz narodne kulture i tradicijeHrvata u Madžarskoj, među njima i Bunje-vaca i Šokaca, objavio je u zbornicima Et-nografija Južnih Slavena (br. 10/1993) iEtnografija Hrvata u Mađarskoj (br.4/1997, 6/1999, 9/2002 i 10/2004) te u ča-sopisu Klasje naših ravni (br. 5-6, 7-8 i 9-10 iz 2006.). Objavljivao je i u časopisimaHonismeret (Budimpešta), Barátság (Bu-dimpešta) i drugima te u godišnjaku muze-ja Janus Panonius u Pečuhu i muzejskimgodišnjacima u Kaposváru, Zalaegerszegui dr. Objavio je desetak samostalnih zbirkapripovjedaka, dječjih igara, izreka i poslo-

vica te više od 500 studija, članaka i prika-za iz kulture Hrvata u Madžarskoj, a pisaoje i na druge teme iz života i narodne kul-ture i tradicije tamošnjih Hrvata, među ko-jima i o Bunjevcima i Šokcima iz madžar-skoga dijela Bačke.Izbor iz djela: Eci, peci, pec : Dječje pjesme, uspa-vanke, brojalice, molitvice, zagonetke i priče ma-đarskih Hrvata, Virovitica, 1988; Zlatne niti :Usmene pripovijetke iz Podravine, Budimpešta,1989; Taši, taši, tanana..., Budimpešta, 1995; Na‘vo mlado ljeto..., Budimpešta, 1998; Krikus –Krakus : Usmene pripovijetke, Pečuh, 1999; Ljub’me diko, al’neka s večera... Bećarci Hrvata u Ma-đarskoj, Pečuh, 2002; Zrínyi énekek és fe-ljegyzések, Pečuh, 2002; Sanak snila budimskakraljica : Usmene pjesme i balade, Pečuh, 2004.

N. Zelić

FRANJEVCI, naziv za katoličke redovni-ke članove Reda sv. Franje, izveden izimena njihova utemeljitelja. Red je osno-vao sv. Franjo Asiški (Asiz, 1181. – Porci-junkula kod Asiza, 3. X. 1226.) pod ime-nom Red manje braće (lat. Ordo FratrumMinorum, OFM). Zbog toga ih u narodučesto jednostavno zovu fratri (lat. frater:brat). Njegovo se učenje temelji na duhov-noj čistoći, poniznosti i siromaštvu redov-nika pa se franjevci, zajedno s dominikan-cima, uvrštavaju u tzv. siromašne redoveKatoličke crkve.Prva franjevačkapravila potvrdio je1210. papa InocentIII., čime je uteme-ljen franjevačkired. Taj prvotno je-dinstven muškiRed male braće na-ziva se i Prvim re-dom sv. Franje(franjevci u užem smislu). God. 1212. sv.Franji pridružuje se Klara di Fafarone, ko-ja osniva ženski ogranak reda, nazvan ponjoj klarise – one čine Drugi red sv. Franje.Kako je sv. Franjo Asiški svojim djelova-njem privlačio i mnoge svjetovne osobe,papa Honorije III. 1220. potvrđuje pravilaza franjevački Treći red, čiji su pripadnicisvjetovne osobe koje se nadahnjuju ideali-ma sv. Franje. Red je dao mnoge velike crk-

92

FRANKOVIĆ

GrbFranjevačkog reda

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 34

vene učitelje i svece, među kojima su sv.Franjo Asiški, sv. Antun Padovanski, sv.Bonaventura, sv. Ivan Kapistranski i bl.Ivan Duns Škot.

Problemi oko tumačenja Franjina uče-nja počeli su ubrzo nakon njegove smrti,što je dovelo do podjele reda. Tijekom XV.st. u redu su se ustalile dvije glavne struje:opservanti (od lat. observantia: obdržava-nje), čije ime odražava njihovo nastojanjeda se strogo drže pravila sv. Franje, te kon-ventualci (od lat. conventus: samostan),koji su svoje ime dobili prema velikim sa-mostanima u kojima su živjeli. Unutarnjapreviranja nastavljena su i u kasnijim sto-ljećima pa danas postoje tri velike graneReda sv. Franje: Red manje braće (OFM,poznati i kao smeđi fratri), Red manje bra-će konventualaca (OFMConv, crni fratri) iRed manje braće kapucina (OFMCap). Naprostoru između Dunava i Tise djelovanjesu razvila samo manja braća.

Srednji vijek. Već za života sv. Franje1217. u Asizu je održan kapitul na kojemje odlučeno da braća krenu u misije u su-sjedne zemlje. Uskoro je na prostoru Ugar-ske i Hrvatske osnovana Ugarska provin-cija te su diljem Hrvatske i Ugarske osno-vani mnogobrojni franjevački samostani:zagrebački vjerojatno prije provale Tatara1242., a varaždinski, virovitički i požeškiubrzo nakon toga.

Franjevci iz Bosne i Dalmacije već su1229. i 1260. bili dušobrižnici u Baji, a1301. članovi Ugarske provincije preuzi-maju bivši templarski samostan u Baču,koji postaje središtem srijemske kustodije.God. 1339. osnovana je bosanska vikarija,koja se protezala od Jadranskoga do Crno-ga mora i obuhvaćala je prostor Bosne, Sr-bije, istočne Ugarske i Rumunjske, na ko-jem dotad nije bilo organiziranoga franje-vačkoga djelovanja. Tabula iz 1378. poka-zuje da bosanska vikarija tada nije imalasamostane na području Bačke i Baranje,ali poziv ugarskoga kralja Ludovika I.1366. ovoj vikariji da u južne krajeveUgarske pošalje redovnike pokazuje da jeveć u to vrijeme u tim krajevima živjelohrvatsko stanovništvo koje je trebalo pa-storalnu skrb. To potvrđuje i bula pape

Martina V. iz 1421., u kojoj se spominjedušobrižništvo bosanskih franjevaca u Ko-vilju (Bačka) među slavenskim katolicimaizbjeglima pred Turcima. U to su doba tro-jica poglavara Bosanske vikarije bila pod-rijetlom iz krajeva između Dunava i Tise:Blaž de Zalka (1420.-29.), Ivan iz Baje(1438.-44.) i Fabijan iz Bačke (1445.-47.).Širenju franjevačkoga opservantizma ukrajevima između Dunava i Tise znatno jepridonio sv. Ivan Kapistranski, koji je svo-jom karizmatičnom pojavom uspješno hra-brio branitelje Beograda tijekom turskeopsade 1456.

Utjecaj franjevaca na tadašnje društve-ne i političke prilike u južnoj Ugarskoj vid-ljiv je na primjeru Pavla Tomorija, iločko-ga franjevca kojega je kralj 1522. imeno-vao kalačkim i bačkim nadbiskupom tebačkim velikim županom, a 1523. i vojnimzapovjednikom. Poginuo je u bici na Mo-hačkom polju 1526., nakon koje prostorjužne Ugarske pada pod vlast Osmanlija.Sljedeći nominalni kalačko-bački nadbi-skup bio je također franjevac Franjo Fran-kapan (1530.-45.).

Razdoblje turske vladavine. Nakonosvajanja Bosne 1463. sultan Mehmed daoje Anđelu Zvizdoviću ahdnamu (povelju)kojom je jamčio bosanskim franjevcimaslobodu djelovanja na cijelom područjupod turskom vlašću. Ta je povelja poslijeznatno utjecala na povijest Bosne Srebre-ne, koja je 1514. osnovana kao vikarija dio-bom bivše Bosanske vikarije, a 1517. uz-dignuta je na status provincije. Ona počet-kom XVII. st. širi svoje djelovanje izvangranica Bosne, najprije na Slavoniju, a za-tim i na ugarsko Podunavlje, Srbiju, Bu-garsku, Rumunjsku, pa čak i na Moldavi-ju. Uz Bosnu Srebrenu, na području južneUgarske djelovala je i Ugarska provincijaPresvetoga Spasitelja, osnovana 1517. natemeljima Ugarske opservantske vikarijePresvetoga Otkupitelja, koja je nastala1447. osamostaljenjem ugarskih i slavon-skih franjevačkih samostana od Bosanskevikarije.

Tijekom toga razdoblja ugarski susvjetovni svećenici bježali pred Turcima, au napuštene su krajeve počeli zalaziti fra-njevci, pa je tada nastala i uzrečica »Kud-

93

FRANJEVCI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 35

god Turčin s ćordom, tuda fratar s tor-bom«. Turci su naime samo franjevcimadopuštali da obavljaju dušobrižničke zada-će, i to ponajprije bosanskima, jer su bilisiromašni, živjeli su od milostinje i nisuugrožavali porez što su ga određivali Tur-ci. Ubrzo nakon Mohačke bitke 1526. uBačkoj se pojavio lokalni vođa Ivan Crni(Jovan Crni, Jovan Nenad, car Jovan), me-đu čijim je savjetnicima bio i iločki franje-vac Fabijan Literat. Bosanski se franjevci1533. spominju u Baču, dotad važnom sre-dištu ugarskih franjevaca. U Budimu suprisutni već 1541., a 1636. u tom su graduFilip Kamengrađanin i Pavao a Clamicepokušali uspostaviti redovitu pastoralnuskrb za tamošnje katolike. God. 1584. bo-sanski je provincijal izvijestio da Gašpar,član njegove provincije, djeluje u Bačkoj ida ondje uspješno obraća luterane te nasto-ji nagovoriti vjernike da se koriste gregori-janskim kalendarom.

Zbog doseljavanja velika broja katolič-koga stanovništva iz Dalmacije, Bosne iHercegovine franjevci Bosne Srebrene ti-jekom XVII. st. bili su glavni nositelji du-hovne skrbi za katolike na prostoru južneUgarske. Tako je Albert Renđić, dubrovač-ki franjevac i smederevski biskup, tražio1625. od Rima da mu prepusti duhovnubrigu za slavenske katolike u Bačkoj i Ba-natu, a Pavao Papić od 1625. do 1629. mi-sionario je u Bačkoj i Srijemu. God. 1647.fra Marin Ibrišimović imenovan je za beo-gradskoga biskupa, odnosno za admini-stratora Smederevske biskupije i za apo-stolskoga vikara za sve biskupije u ugar-skim zemljama koje su pod turskom vla-šću. On je 1649. posjetio mnogobrojnamjesta diljem ugarskoga Podunavlja dije-leći potvrdu u Baču, Bukinu, Santovu, Ga-ri, Somboru, Jankovcu, Miljkutu, Segedi-nu, Kečkemetu i u mnogim mjestima sre-dišnje Ugarske sve do Gyöngyösa i Pešte,gdje je krizmao čak 2003 osobe. U razdob-lju 1651.-55. južnom je Ugarskom puto-vao novoimenovani beogradski biskup fraMato Benlić, koji je u ugarskim župamazatekao 38 franjevaca provincije BosneSrebrene, među kojima i Jerka Slavića izBeograda (Nándorfehérvára), određenoga

1653. za propovjednika u Srijemu i Bač-koj, a poslije i gvardijana segedinskoga sa-mostana. God. 1675. za beogradskoga jebiskupa izabran fra Matija Brnjaković.

Ugarska provincija Presvetoga Spasi-telja imala je tijekom osmanske vladavinena području južne Ugarske sjedište u sege-dinskom samostanu. Franjevci u tom sa-mostanu bili su uglavnom Madžari, ali seveć 1535. u popisu samostana spominjeĐuro Milovan, redovnik koji je govorio»slavenskim jezikom«. Segedinski samo-stan pastoralno se brinuo i za širu okolicuSubotice, u kojoj su se Dalmatini naselili iprije dolaska Turaka. God. 1653. u tom sesamostanu spominje »concionator Dalma-tarum«, propovjednik Dalmatina, a 1680.beogradski biskup Matija Brnjaković ime-novao je franjevca Tomu Vojnića za župni-ka u Šupljaku, na području današnje Subo-tice. U to su doba u subotički kraj iz Tuku-lje dolazili Bernardin Spajić i stanovitiEvetović, što govori da tijekom druge po-lovice XVII. st. nije bilo jasno pripada litaj kraj provinciji Presvetoga Spasitelja iliBosni Srebrenoj.

Zbog nemogućnosti djelovanja redovi-te crkvene hijerarhije, franjevci su na pod-ručju pod turskom vlašću organizirali vla-stit ustroj: središta pastoralnoga djelovanjabili su franjevački samostani, koji su podsvojom skrbi imali više župa. Na prostoruBačke franjevci tijekom turske vladavinenisu imali samostane, nego su župamaupravljali iz bosanskih samostana. Tako jeBač sa širom okolicom bio pod upravomsamostana u Gradovrhu (Tuzli), Baja usklopu pastoralnoga djelovanja samostanau Olovu, a subotičko je područje bilo udjelokrugu franjevačkoga samostana u Se-gedinu.

Tijekom Velikoga bečkoga rata 1683.-99. franjevački ljetopis iz Gyöngyösa na-vodi da su se ujesen 1686. u Bačku doseli-li Bunjevci u pratnji 18 franjevaca, koji suse svi vratili u Bosnu, osim Anđela Šarče-vića, koji je ostao s narodom. Drugi povi-jesni izvori svjedoče da su se tijekom togarata franjevci iz Olova preselili u Ilok, izSrebrenice u Mohač, te da su se 1688. če-tiri franjevca iz Gradovrha doselila u Bač.

94

FRANJEVCI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 36

U ratnim godinama važnu su ulogu odigra-la dvojica provincijala Bosne Srebrenepodrijetlom iz Bačke: Mihovil Radnić izKalače (1685.-90.) i Gabriel Stanić iz Baje(1690.-93.)

XVIII. stoljeće. Franjevci Bosne Sreb-rene iz svojih samostana u Baji i Baču na-kon rata počeli su obnavljanje crkvenogaživota u mnogobrojnim mjestima južneUgarske u kojima su živjeli Hrvati, ali idrugi katolici. Na području Segedina i Su-botice djelovali su i franjevci hrvatskogapodrijetla iz Ugarske provincije Presveto-ga Spasitelja pa su npr. u Subotici odmahnakon oslobođenja od turske vlasti djelo-vali Bariša Benjović (spominje se već od1687.) i Jerko Guganović iz Ludaša, uzfranjevce drugih narodnosti.

Provincija Bosna Srebrena u to je dobadoživjela svoj vrhunac. God. 1708. fra-njevci Bosne Srebrene upravljali su s 20župa na turskom teritoriju (uglavnom uBosni), s 47 župa u Prekosavlju (Slavoni-ja, Srijem, Bačka, Baranja, Budim, Pešta iSedmogradska) te s 42 župe u Dalmaciji.Početkom XVIII. st. na prostoru Ugarskeimali su samostane u Baji, Baču i Budimute rezidencije u gradovima Fedvaru(Földvár), Tolni, Pakši (Paks), Mohaču,Kalači i Somboru. Iz njih su djelovali umnogobrojnim naseljima u kojima su osni-vali nove župe pa je Emerik Pavić tako za-pisao da su u njegovo vrijeme (polovicomXVIII. st.) vodili župe Vodeni grad i Taban(u Budimu), Tukulja, Új Bárda (Naystift –Budim), Čepelj, Erčin, Andzabeg, Perkat

(Perkáta), Senandrija (Szentendre), Više-grad, Šumar (Solymár), Turbal (Török-bálint), Tarnok, Fedvar, Baja, Kaćmar, Alj-maš, Sentivan, Čavolj, Gara, Bikić, Bor-šot, Baškut, Pandur, Dušnok, Čikerija, Čo-noplja, Doroslovo, Apatin, Bač, Bođani,Vajska, Plavna, Monoštor, Sonta, Santovo,Bereg, Kolut, Kalača, Tolna, Mohač, Rad-na, Rekaš, Jankovac, Batosik (Bátaszék) iSubotica. Istodobno je Provincija sv. Ladi-slava, sa sjedištem u Zagrebu, preuzelaupravljanje župama u Pečuhu, Šiklošu iJudu (Máriagyűd).

Prvu polovicu XVIII. st. obilježila su uProvinciji Bosni Srebrenoj dva provincija-la iz Bačke: Luka Karagić iz Baje (1735.-38.) i Petar iz Baje (1748.-51.). U to dobapodručje Bosne Srebrene ograničava se naBosnu koja je bila pod turskom vlašću,dok dalmatinski samostani na područjuMletačke Republike 1735. osnivaju Pro-vinciju sv. Kaja, a prekosavski samostani uHabsburškoj Monarhiji 1757. Provincijusv. Ivana Kapistranskoga. Usto, s prestan-kom turske opasnosti, u prekosavskim kra-jevima dijecezanski biskupi zahtijevajupredaju franjevačkih župa svjetovnomusvećenstvu, unatoč opiranju franjevacaProvincije sv. Ivana Kapistranskoga, kojisu sebi u prilog isticali i potvrde što su imih za zasluge u novooslobođenim krajevi-ma dali Leopold I. 1703., Josip I. 1705. pai Marija Terezija 1741. Do kraja XVIII. st.franjevci više nisu upravljali nijednom žu-pom na prostoru Bačke i Baranje. Na taj suproces utjecale i terezijinske i jozefovskereforme u Habsburškoj Monarhiji usmje-rene na podčinjavanje Crkve državi te mje-re protiv redovničkih zajednica, pa je1785. u Somboru ukinut franjevački samo-stan, a budimski su franjevci iste godine izsamostana u Glavnoj ulici (Fő utca) prese-ljeni u samostan na Državnu cestu (danasMargitin bulevar, Margit körút).

XIX. stoljeće. Znatan porast madžar-skih i njemačkih redovnika tijekom drugepolovice XVIII. st. izazvao je u kapistran-skoj provinciji međuetničke nesuglasice,zbog kojih je Ugarsko kraljevsko namje-sničko vijeće još 1769. provinciji namet-nulo da naizmjence za provincijala bira u

95

FRANJEVCI

Franjevački samostan u Baču

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 37

jednom mandatu Hrvata, a u sljedećem Ni-jemca ili Madžara. Tijekom 1830-ih hrvat-ski članovi Provincije sv. Ivana Kapistran-skoga aktivno su se uključili u ilirski po-kret, koji je dopro i do podunavskih Hrva-ta: Kajo Agjić nastojao se oduprijeti ma-džarizaciji promičući ideje iliraca u Bač-koj, Marcelin Dorić, profesor bajske fra-njevačke bogoslovije, bio je 1836. pretpla-ćen na Gajeve Ilirske narodne novine, Fa-bijan Čulić tiskao je 1847., uoči revoluci-je, Gajevim pravopisom u Zagrebu spome-nicu Mnogopoštovanom ocu MarcelinuDoriću od strane Bačvanah i dr.

Potkraj 1860-ih Ivan Antunović, kalač-ki kanonik i kasniji naslovni biskup, po-kreće kulturni pokret podunavskih Hrvatakoji će imati važne političke posljedice.Među prvim Antunovićevim pristašamabili su hrvatski franjevci Provincije sv.Ivana Kapistranskoga: Robert Kauk, Lov-re Lipovčević, Silverije Lipošinović, Sti-pan Vujević, Fabijan Peštalić i EuzebijeFermendžin. Među hrvatskim franjevcimau Provinciji Presvetoga Spasitelja u subo-tičkom samostanu istaknuo se Ivo JesseKujundžić kao odlučni branitelj hrvatsko-ga jezika u crkvenoj službi. Važan trag upastoralnoj djelatnosti ostavio je i FranjoRengjeo, koji je od 1881. do 1884. bioupravitelj prošteništa Jud (Máriagyűd) uBaranji, a od 1904. do 1908. djelovao je usubotičkom samostanu.

XX. stoljeće. God. 1900. preustrojenesu franjevačke provincije pa je i subotičkisamostan pripao Provinciji sv. Ivana Kapi-stranskoga, a nakon Prvoga svjetskog rata

1923. samostani u Baču i Subotici ušli su usastav Hrvatske franjevačke provincije sv.Ćirila i Metoda.

Početkom XX. st. hrvatski se franjevciu ugarskom Podunavlju povlače iz politič-kog života, ali i dalje djeluju u pastoral-nom i kulturnom životu podunavskih Hr-vata. Važno središte hrvatskih franjevaca uugarskom Podunavlju i dalje je bio samo-stan u Baji, u kojem su se odgajali budućiredovnici. Među studentima bajske bogo-slovije na prijelazu iz XIX. u XX. st. bilisu Ante Evetović, kasnije pjesnik poznatpod pseudonimom Miroljub, Ivan RafaelRodić, kasniji beogradski nadbiskup, MateIvanišević i Mladen Barbarić, koji su po-slije imali važan utjecaj na kulturne i poli-tičke prilike među Hrvatima u Bačkoj iBaranji.

Nakon stvaranja Kraljevine SHS1918., Hrvati u rumunjskom dijelu Banatai u Bajskom trokutu ostaju izolirani odsvoje matice, a hrvatski franjevci u timkrajevima nestaju. Imenovanjem IvanaRafaela Rodića 1924. prvim beogradskimnadbiskupom odano je veliko priznanjefranjevačkomu djelovanju u Srbiji. Prisut-nost franjevaca bila je i dalje jaka u dru-štvenom životu bačkih Hrvata, što je bilouočljivo posebice pri proslavi 250. obljet-nice doseljavanja zadnje veće grupe Bu-njevaca u Bačku, održanoj 1936. u Suboti-ci. Tijekom rata franjevačku zajednicu nijezaobišlo ratno stradanje pa su komunistič-ke vlasti tako u Karlovcu 1945., međuostalima, ubile Beata Bukinca, rodom izBača.

U razdoblju komunističke vladavinenakon Drugoga svjetskoga rata franjevciProvincije sv. Ćirila i Metoda uspijevajuodržati svoje samostanske zajednice naprostoru Bačke. Drugu polovicu XX. st.obilježili su svojim djelovanjem DionizijeAndrašec, koji je u Subotici bio kapelan1923.-25., a gvardijan subotičkoga samo-stana 1954.-60, te Radoslav Kujundžić iVendelin Vujković. U ovom razdoblju uprovinciji su djeluju i franjevci podrije-tlom iz Bačke: Efrem Kujundžić, KrešimirKujundžić, Željko Dulić, Leopold Ivanko-vić, Andrija Matić, Amat Lotspeich,

96

FRANJEVCI

Franjevački samostan u Suboticikrajem XIX. stoljeća

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:06 Page 38

Gothárd Hajek, Petar Pletikosić, KárolyHarmath, Zoltán Dukai, Clarus Pecze, Ma-ximilián Sóti, Marcijan Moravčić, GerardŽerdin (biskup u Peruu), Roland Bognár,Eugen Prćić i dr.

Suvremene aktivnosti. Djelovanje hr-vatskih franjevaca na prostoru Bačke po-sljednjih desetljeća usredotočeno je prete-žito u samostanima u Subotici, Novom Sa-du i Baču. Osim što je društvo zahvaćenoopćom sekularizacijom, smanjio se i utje-caj franjevaca među bačkim katolicima, i uVojvodini i u Madžarskoj. Nakon Drugogasvjetskoga rata u franjevački je red ušlomalo bačkih Hrvata. Aktivno djeluju jošFranjevački svjetovni red u Subotici, No-vom Sadu, Baču i Sonti.

Subotički je samostan danas središtenajsnažnije franjevačke zajednice u Bač-koj. U Novom Sadu franjevci su 2003. po-krenuli Radio Mariju, jedini katolički elekt-ronički medij u Srbiji, koji emitira i pro-gram na hrvatskom jeziku. U sklopu novo-sadskoga samostana od 1979. djeluje izda-vačka kuća Agapé, koja, uz vjersku litera-turu važnu za cijelu Katoličku crkvu u Ma-džara, tiska i nešto vjerske literature na hr-vatskom jeziku. Posljednjih nekoliko godi-na, u sklopu ustanove Domus pacis pokrajHorgoša, novosadski su franjevci angaži-rani i u radu na odvikavanju mladih oddroge. U javnosti je najistaknutiji TadejVojnović, poznat kao vrstan bibličar.

U Madžarskoj je djelovanje hrvatskihfranjevaca gotovo posve zamrlo. Pokušajobnove hrvatske riječi u Crkvi među malo-brojnim neasimiliranim Hrvatima u Ma-džarskoj tijekom rata 1990-ih pokrenuo jeIvica Alilović, član Provincije Bosne Sreb-rene koji je djelovao među izbjeglicamaiz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Ma-džarskoj. U ovo vrijeme i franjevci iz su-botičkoga samostana povremeno odlaze uBajski trokut držati mise na hrvatskom je-ziku.

Školstvo i znanost. Franjevci su tradi-cionalno posvećivali veliku brigu školstvu,i nižem i visokom. U većim gradovimaBačke tijekom XVIII. i XIX. st. osnivali sui vodili pučke škole i gimnazije: u Bačupučku školu, u Somboru gimnaziju, a u

Baji i Subotici i pučku školu i gimnaziju.Franjevci Provincije Bosne Srebrene, a po-slije i Provincije sv. Ivana Kapistranskoga,odmah nakon oslobođenja od Turaka osni-vali su vlastita visokoškolska učilišta zasvoj pomladak: u XVIII. st. na prostoru juž-ne Ugarske imali su visoka učilišta u sa-mostanima u Mohaču, Baji, Baču i Som-boru, dok je najvažnije visoko učilište fra-njevaca Provincije Bosne Srebrene osno-vano u Budimu 1699. kao studij filozofije,kojemu je 1710. pridan i studij teologije,pa skupa već 1722. prerastaju u visoko fra-njevačko učilište najvišega stupnja (Studi-um generale primae classis).

Profesori toga učilišta razvili su bogatukulturno-prosvjetnu djelatnost pa ih FranjoEmanuel Hoško naziva »Budimskim kul-turnim krugom.« Djelovali su od početkaXVIII. st. do druge polovice XIX. st., ameđu njima su bili Ivan Kopijarević Stra-žemanac, Augustin Pjanić, Šimun Mecić,Antun Bačić, Jeronim Filipović, Petar Ka-rapandžić, Antun Bandić, Lovro Bračulje-vić st., Lovro Bračuljević ml., Stjepan Vi-lov, Antun Pavlović, Nikola Kesić, Jero-nim Lipovčić, Antun Pavlović, Josip Jako-šić, Emerik Pavić, Matija Petar Katančić,Grgur Čevapović i Marijan Jaić. Među stu-dentima franjevačkoga visokoga učilištabio je i peštanski Hrvat Dominik IgnacijeMartinović, vođa hrvatskih i ugarskih ja-kobinaca, pogubljen u Pešti 1795.

Profesori na visokim učilištima bavilisu se znanstvenim radom pa su mnogi odnjih dali važan prinos hrvatskoj znanostina području jezikoslovlja, medicine, povi-jesti i drugih disciplina. Među njima se is-tiče Matija Petar Katančić, vrstan arheo-log, numizmatičar i autor prvoga cjelovito-ga prijevoda Svetoga pisma na hrvatski,koji je veći dio svojega radnoga vijekaproveo u Budimu i Pešti.

Već od XVIII. st. hrvatski franjevci ka-pistranske provincije pišu i ozbiljna povi-jesna djela pa je tako Emerik Pavić autorcrkveno-povijesnoga djela Ramus viridan-tis olivae (Budim, 1766.). U XIX. st. povi-jesnim se radovima posebice ističe MladenBarbarić, a u XX. st. Beato Bukinac obja-vio je dio svoje doktorske disertacije De

97

FRANJEVCI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:07 Page 39

activitate Franciscanorum in migrationi-bus populi croatici saeculis XVI. et XVII.(Zagreb, 1940.).

Kultura. Franjevačko djelovanje napodručju ugarskoga Podunavlja imalo jevažan utjecaj na kulturni identitet podu-navskih Hrvata. Hrvatski su članovi Pro-vincije Bosne Srebrene i poslije sv. IvanaKapistranskoga u XVIII. i XIX. st. razvilibogatu kulturnu djelatnost te su objavili nadesetke naslova na hrvatskom jeziku. Za-jednička etnička pripadnost usmjeravala jehrvatske pripadnike kapistranske i salvato-rijanske provincije na međusobnu surad-nju i potporu, što je pomagalo u očuvanjuveza među hrvatskim naseljima raštrkani-ma diljem ugarskoga Podunavlja. Oni susvoje knjige objavljivali na narodnom jezi-ku, ali su ujedno pokušavali ustanoviti, ta-da još nerazvijen, jezični standard. Posebi-ce su u narodu bile popularne pjesmaricepoput Bajske pjesmarice, koju je 1786. uPečuhu objavio Petar Lipovčević, te molit-venici poput Utishenja oxalostjenih u se-dam pokorni pisama kralja Davida izto-macseno Grgura Peštalića, objavljenoga uPešti 1797.

Razgovor ugodni naroda slovinskoga(Venecija, 1756.) Andrije Kačića Miošićabio je također popularan među Hrvatima uugarskom Podunavlju, o čemu svjedoči či-njenica da je najstariji poznati primjerak teknjige nađen u samostanu u Baču, ali i daje Emerik Pavić, rođeni Budimac, nedugonakon njegova objavljivanja napisao Na-dodanja glavnih događaja Razgovoruugodnome (Pešta, 1768). U istom stilu pi-sao je Grgur Peštalić djelo Dostojna ple-menite Bačke starih uspomena sadašnji idruge slovenske krvi delijah (Kalača,1790.) Knjižnice subotičkoga i bačkogasamostana i danas predstavljaju bogatukulturnu baštinu.

Štovanje svetaca. Uz franjevačko dje-lovanje u ugarskom Podunavlju čvrsto jevezano štovanje Bl. Djevice Marije: važnamjesta njezina štovanja jesu franjevačkisamostan u Subotici, u kojem se čuva slikaCrne Gospe, u Baču, gdje je slika RadosneGospe, svetište Gospe Judske (Máriagyűd)u Baranji, Gospa Snježna u Segedinu te

Čudesna Gospa u Mariji Radni (današnjaRumunjska). Rezultat franjevačke tradicijevidljiv je u raširenom štovanju sv. AntunaPadovanskoga među Hrvatima u ugar-skom Podunavlju, čija je bliskost svimdruštvenim slojevima utjecala na širenjenjegova štovanja u mjestima u kojima sufranjevci pastoralno djelovali.

Važniji samostani. Bač. Samostan icrkvu posvećenu Uznesenju Bl. DjeviceMarije izgradili su ivanovci u XII. st., a1301. dobili su ih ugarski franjevci. Razru-šeni su za turske vladavine, kad u mjestodolaze franjevci Bosne Srebrene. TijekomVelikoga bečkoga rata 1683.-99. dolazefranjevci iz Gradovrha te oko 1699. osni-vaju rezidenciju i župu. U vrijemeRákóczijeve bune stradali su i crkva i sa-mostan, koji je obnovljen 1715. God.1720. bačka rezidencija dobiva status sa-mostana. Provinciji Bosni Srebrenoj pripa-da do 1757., kada ulazi u Provinciju sv.Ivana Kapistranskoga. Župa je oduzetafranjevcima 1766. Od XVIII. do XX. st. usamostanu je s prekidima djelovao novici-jat (1700., 1795.-1839., 1842.-75., 1949.-50.), zatim profesorij i filozofsko učilište(1730.-33., 1839.), a 1925. kratkotrajno jebio i središte biskupijskoga sjemeništabačke biskupije. Od 1842. do 1872. u sa-mostanu djeluje pučka škola. God. 1923.pripao je Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila iMetoda. Danas u samostanu službuje samogvardijan.

Baja. Samostan je podignut u XIII. st.Razrušen je za turske vladavine, ali ga ob-navljaju bosanski franjevci, koji su ovamodošli iz Olova 1600. Nakon ratnih razara-nja crkva posvećena sv. Antunu Padovan-skomu i franjevačka zajednica spominju seopet potkraj XVII. st., a bosanski su fra-njevci 1696. osnovali pučku školu te rezi-denciju 1699. Oni obnavljaju i samostan1719.-31. i u njemu razvijaju prosvjetnirad (pučka škola, gimnazija, filozofskoučilište od 1726. s prekidima do 1918.).Nova crkva posvećena sv. Antunu Pado-vanskomu podignuta je 1759. Samostan jeukinut nakon Drugoga svjetskoga rata, acrkvom upravlja biskupijsko svećenstvo.

98

FRANJEVCI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:07 Page 40

Budim. Franjevačka crkva posvećenasv. Ivanu Evanđelistu spominje se 1270. ubudimskoj tvrđavi. S padom Budima1541. madžarski franjevci i redovnice fra-njevačkoga reda napuštaju grad, a na nji-hovo mjesto dolaze bosanski franjevci, ko-ji isprva stanuju u zemunici. Oni se ovdjespominju i 1570-ih godina, kad služe misuu jedinoj katoličkoj crkvi posvećenoj Ma-riji Magdaleni. Već se tada spominje i ško-la u kojoj djeluje jedan učitelj. U vrijemeturske vladavine franjevci Bosne Srebrenevodili su pastoralnu skrb o hrvatskim kato-licima u Budimu, Pešti, Šumaru(Solymár), Tukulji, Erčinu, Andzabegu,Senandriji, Stolnom Biogradu (Székes-fehérvár), Fedvaru (Földvár) i Šimontornji.

Nakon oslobađanja Budima uprava na-stoji ponovno uspostaviti franjevački red,»koji je i za vrijeme Turaka ustrajno i oda-no obavljao svoje dužnosti«. Svoju crkvuposvećenu sv. Ivanu Evanđelistu i samo-stan u Tvrđavi franjevci su prepustili mari-jancima, a istodobno su dobili dopuštenjeda u Vodenom gradu (Viziváros, Fő utca),pokraj Dunava, »među srodnim ilirskimnarodom«, gdje se nalazila glavna turskadžamija, podignu novu crkvu (posvećenaje sv. Franji) i samostan. Crkva je završe-na 1740., a samostan je u XVIII. st. biosjedište franjevačkoga generalnoga učili-šta, koje se odlukom državnih tijela ukida1783. Nakon što je Josip II. 1785. raspu-stio premonstratski red, franjevci su dobilinjihovu crkvu i augustinski samostan natzv. Državnoj cesti (danas Margitin bule-var, Margit kőrút, br. 23), dok su svoj sa-mostan u Vodenom gradu franjevci trebalipredati časnim sestrama. Nakon toga nagloje opao utjecaj hrvatskih franjevaca u gra-du. Crkva koju su tada dobili franjevci po-stala je novim franjevačkim središtem, asvoj su samostan proširili 1835.-36. Crkvaje danas župna, pripada Provinciji sv. Iva-na Kapistranskoga, a samostan je jedno odfranjevačkih središta u Madžarskoj, poznati kao pismohrana. U toj su crkvi pokopanii istaknuti hrvatski kulturni djelatnici Gr-gur Čevapović, Matija Petar Katančić iMarijan Jaić. Za vrijeme Drugoga svjet-skoga rata Blaško Rajić bio je interniran ubudimskom samostanu.

Prastara tabanska župa (I. budimskiokrug) ponovno je uspostavljena 1702., atada je, u vrijeme gvardijana Ignaca Perko-vića, obnovljen i proširen tamošnji franje-vački samostan. Godine 1708. ovdje jedjelovalo 10 redovnika, oni služe mise i utri budimska predgrađa. Samostan je uni-šten u požaru 1810., nije obnovljen. [Ž.Mandić]

Kalača. Bosanski su franjevci za tur-ske vladavine bili dušobrižnici katolika uKalači i obližnjim hrvatskim naseljima(Baćino, Dušnok). Potkraj XVII. st. fra-njevci su imali samostan (nalazio se namjestu današnjeg Doma sv. Stjepana, Uli-ca sv. Stjepana br. 6) i crkvu Tijela Kristo-va, ali su ih 1717. predali nadbiskupuImreu Csákiju. Crkva je danas posvećenaNašoj Gospi, a samostan je srednjoškolskiđački dom.

Mohač. God. 1693. franjevci BosneSrebrene osnivaju zajednicu. Crkvu sv.Antuna podigli su bosanski franjevci1740., a kasnije je posvećena sv. Stjepanu,ugarskom kralju. Rezidencija postaje1740-ih godina samostan u kojem je tije-kom XVIII. i XIX. st. djelovalo provinci-jalno filozofsko učilište. Crkva se i danaszove franjevačkom iako u njoj služe svje-tovni svećenici; u njoj se redovito održava-ju i mise na hrvatskom jeziku, a u samosta-nu stanuju medicinske sestre.

Novi Sad. U prvoj polovici XVIII. st.za katolike u Petrovaradinskom Opkopu(danas: Novi Sad) skrbili su franjevci izpetrovaradinskoga samostana sv. Franje,do oduzimanja župe polovicom stoljeća.God. 1942. madžarska Provincija sv. IvanaKapistranskoga osniva u gradu redovničkuzajednicu pa samostan počinje djelovati1943. darom župnika iz Gajdobre Mathia-sa Leha, kad je posvećena i samostanskacrkva u čast sv. Ivana Kapistranskoga. Od1956. dio je Hrvatske franjevačke provin-cije. U samostanu se vodi duhovna skrbpodjednako na hrvatskom i madžarskomjeziku.

Segedin. Franjevci su se u Segedinupojavili početkom XIV. st. Kraljica Eliza-beta, supruga Karla Roberta, skrbila se za

99

FRANJEVCI

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:07 Page 41

opremu njihove crkve, zbog čega je franje-vačka crkva u Palanku i posvećena sv. Eli-zabeti. Franjevci opservanti Provincije Bo-sne Srebrene u Segedinu su našli svoj domza vladavine Jánosa Hunyadija u prvoj po-lovici XV. st., a polovicom XVI. st. dobilisu crkvu sv. Petra na donjogradskoj tržni-ci, pokraj koje su sagradili manji samo-stan. God. 1465. počeli su izgradnju većecrkve u čast Gospe Snježne, koja je dovr-šena 1503. Crkva i samostan srušeni napočetku turske okupacije poslije su obnov-ljeni pa su segedinski franjevci bili du-hovnici za okolna naselja u kojima nisuustrojene župe. U samostanu su djelovali idalmatinski propovjednici, npr. 1655. fraBernardin, 1656. fra Luka, 1663. fraGáspár Budai, a fra Jerko Slavić izabran je1656. za gvardijana. U razdoblju 1660.-86.u samostanu je djelovao i po jedan ma-džarski i dalmatinski propovjednik. Za tur-skoga razdoblja segedinski samostan bioje u sklopu Ugarske provincije PresvetogaSpasitelja. U XVII. st. Segedin se sastojaood tri dijela – Palanka, Gornjega i Donjegagrada, s tim da su u Donjem gradu živjeliisključivo Madžari, a u Gornjem gradu sta-novništvo je bilo nacionalno miješano.Donjogradska franjevačka škola djelovalaje već 1688. U kripti crkve Gospe Snježne

ispod glavnoga oltara, među istaknutimosobama, pokopani su i Dalmatini ĐuroŠarec (György Sarecz), darovatelj pozla-ćenoga glavnoga oltara, njegova kći i su-pruga Andrije Šiškovića. God. 1713. ute-meljena je župa u Palanku, a grad je 1719.sklopio sporazum s redom pijarista, kad suse razišli putovi Dalmatina (koji su živjeliuglavnom u Palanku) i donjogradskih fra-njevaca, budući da su pijaristi propovije-dali i čitali evanđelja na hrvatskom. VezeDalmatina i franjevaca obnovljene su na-kon što pijaristi nisu mogli osigurati sve-ćenike koji bi propovijedali i ispovijedalidalmatinsko pučanstvo, pa su katkada tuslužbu povjeravali franjevcima. Dalmatinisu 1730. zahtijevali da se položaj propo-vjednika na »dalmatinskom« jeziku uvedekao stalno gradsko namještenje, pri čemusu franjevci obećali poslati redovnika uPalanku. Segedinski gvardijan međutimnije obećao da će taj položaj biti trajan, alisu Dalmatini bili ustrajni u svojem zahtje-vu da im se osigura stalni propovjednik paje predstojnik pijarist Gábor Bencsik pri-hvatio da njihov dotadašnji propovjednikpater Bonaventura ostane na svojem mje-stu. Grad je 1780. ukinuo propovijed na»dalmatinskom« jeziku, koju pijaristi tadveć pet mjeseci nisu održavali, ali je bi-skup Imre Kristović naložio mjesnom žup-niku da do daljnjega nastavi predikaciju na»dalmatinskom« jeziku te duhovnu skrb zaDalmatine. Nakon što je 1789. pijaristimaoduzeto upravljanje župom te su stvorenegornjogradska i donjogradska župa, pre-stala je i redovita uporaba hrvatske riječi usegedinskim crkvama, budući da je i asi-milacija bila uvelike odmakla. Hrvatski jeipak javljao povremeno pa je zabilježenoda je još 1854. fra Bruno Stipić s gvardija-nom Kazimirom Remešom držao »ilirsku«propovijed Dalmatinima. Samostan je1950-ih oduzet od Crkve te je funkcioniraokao socijalni dom, a nakon pada komuni-zma vraćen je franjevcima te je obnovljeni u njemu djeluje desetak franjevaca. Fra-njevačka crkva Gospe Snježne i samostanu Donjem gradu gradske su znamenitosti,a u franjevačkom samostanu sirotinja sva-ki dan dobiva besplatnu večeru. [L. Heka]

100

FRANJEVCI

Oltar Gospe Snježneu franjevačkoj crkvi u Segedinu

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:07 Page 42

Sombor. Franjevci su u Sombor došliza turske vladavine, potkraj XVII. st. uSomboru osnivaju zajednicu, koja je po-četkom XVIII. st. imala crkvu posvećenuPresvetomu Trojstvu i rezidenciju. God.1750. uzdignut je u samostan, u kojem jebila i gradska gimnazija. Somborski je sa-mostan pripadao Provinciji Bosna Srebre-na. God. 1773. franjevcima je oduzeta žu-pa, a 1785. ukinut je i samostan. Franjevcisu se preselili u Baju, a samostan je dodi-jeljen župi Presvetoga trojstva, koja ga jepreuzela tek nakon nekoliko godina nakonšto ga je koristila Bačko-bodroška župani-ja. Poslije Drugoga svjetskog rata dio sa-mostana je nacionaliziran, dok je u dru-gom dijelu ostao smješten župni dvor.

Subotica. Za katolike u Subotici u vri-jeme turske vladavine skrb su vodili sege-dinski franjevci. Nakon protjerivanja Tura-ka 1686. u subotičkoj su se tvrđavi nasta-nili franjevci, koji su odmah počeli izgrad-nju samostana i vođenje župe. Crkva je po-svećena sv. Mihaelu Arkanđelu. Godine1700. odlučeno je da samostan pripadneProvinciji Presvetoga Spasitelja. Samostanje bio središte župe od 1710. do 1773. i od1921. do 1933. U njemu je tijekom XVIII.i XIX. st. djelovao studij filozofije i moral-ke. God. 1900. samostan ulazi u sastavProvincije sv. Ivana Kapistranskoga, a1923. postaje dio Hrvatske franjevačkeprovincije sv. Ćirila i Metoda. Pri samosta-nu je danas razvijeno djelovanje franjevač-koga Trećega reda, a duhovna se skrb vodina hrvatskom i madžarskom jeziku.Lit.: J. Rupp, Buda-Pest és környékének helyrajzitörténete, Pest, 1868; L. Némethy, A pesti főtem-plom története, Budapest, 1911; I. Madzsar, Aközoktatás ügye fővárosunk területén a török ura-lom alatt. In: Magyar Pedagógia, XXXV, Buda-pest, 1926; K. K. Szántó, Ferencesek a budaiVizivárosban (rukopis), b. g.; P. Cvekan, Subotičkifranjevački samostan i crkva, Subotica, 1977; F.E. Hoško: Filozofski rukopisi hrvatskih franjeva-ca XVIII. stoljeća u Franjevačkom samostanu uBudimpešti, Croatica christiana periodica, sv. 1,Zagreb, 1977; F. E. Hoško, Prosvjetno i kulturnodjelovanje hrvatskih franjevaca tijekom 18. stolje-ća u Budimu, Nova et Vetera, sv. 1-2, Sarajevo,1978; A. Sekulić, Drevni Bač, Split, 1978; A. Se-kulić, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici,Split, 1978; A. Sekulić: Ulomci iz somborske po-vijesti do kraja XVIII. stoljeća, Kačić, 13, Split,

1981; A. Sekulić: Hrvatski pisci u ugarskom Po-dunavlju od početka do kraja 18. stoljeća, Zagreb,1993; T. Žigmanov, Skotistička filozofija u Hrva-ta u ugarskom Podunavlju, Scopus, br. 9-10, Zag-reb, 1998; V. Belaj, B. Duda, F. E. Hoško, Zatoče-nici gesla »Mir i dobro«, u: Mir i dobro : umjet-ničko i kulturno naslijeđe Hrvatske franjevačkeprovincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote ob-ljetnice utemeljenja (ur. M. Mirković), Zagreb,1999; Franjevačka prisutnost u Subotici, Suboti-ca, 2001; B. Unji: Istorija Šokaca, Bunjevaca i bo-sanskih franjevaca, Subotica, 2001; I. Gy. Tóth,Franjevci Bosne Srebrene kao misionari u TurskojUgarskoj, Scrinia Slavonica, 2/2002, SlavonskiBrod; L. Heka, Povijest Hrvata Dalmatina u Sege-dinu, Budimpešta, 2004; www.ofm.hr; http://www.suboticka-biskupija.info.

R. Skenderović

FRANJEVKE, katoličke redovnice koježive prema pravilima franjevačkoga dru-goga reda (klarise) i trećega reda te premavlastitim statutima. Franjevke trećega redaorganizirane su kao redovničke kongrega-cije, a dijelom i kao samostalne kuće.Glavnu djelatnost najvećega broja zajedni-ca predstavlja skrb za bolesne i siromašnete školstvo. U Hrvatskoj postoji nekolikoženskih kongregacija, a u podunavskih Hr-vata od samoga osnivanja 1920-ih godinadjeluje Družba sestara kćeri milosrđa tre-ćega samostanskoga reda sv. Franje.

N. Tumbas

FRANJO, bilten Franjevačkoga svjetov-noga reda (FSR – III. reda sv. Franje) uVojvodini. Nastavak je Serafa, glasila

101

FRANJO

Franjo, br. 1-2/2004, Subotica

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:07 Page 43

FSR-a u Subotici, koji je, nakon osnivanjamjesnoga bratstva FSR-a u Novom Sadu,prerastao u regionalni bilten Franjo. Izla-zio je od 2002. do 2004. na 4-8 stranica.Uređivali su ga članovi subotičkoga i no-vosadskoga bratstva FSR-a, odgovorniurednik prvoga broja bio je Stipan VojnićHajduk, urednik Serafa, a poslije ga je ure-đivao Csaba Kovács iz Subotice. List seumnažao fotokopiranjem u tisuću primje-raka, a imao je i elektroničko izdanje nainternetskoj stranici koju uređuju subotičkitrećoredci. Izašlo je ukupno pet brojeva u2002., šest brojeva u 2003. te jedan dvo-broj u 2004. Sadržaj su činile vijesti veza-ne uz FSR, intervjui, duhovno štivo i sl.Budući da se dijelio besplatno, bio je po-pularan ne samo među pristašama franje-vaštva, nego i šire. Dijelio se u Subotici,Baču, Novom Sadu, Zemunu i Sonti, gdjepostoje mjesna bratstva FSR-a u Vojvodini.Lit.: www.onlinefranjevci.catholicweb.com

Cs. Kovács

FRANJO SREBRENIČANIN (Francis-cus a Srebrenica) (Srebrenica, oko 1680.– Vukovar, 10. VIII. 1725.), franjevac, pe-dagog. Franjevcima Bosne Srebrene pri-družio se 1701. Filozofsku i teološku nao-brazbu stekao je u inozemstvu, a ondje je ipoložio ispite za predavača filozofije i teo-logije. Nije poznato je li predavao filozofi-ju na filozofskim učilištima Bosne Srebre-ne ili u inozemstvu, no teologiju je počeopredavati 1718. na visokoj bogoslovnojškoli u Budimu, najprije s I. Kopijarevi-ćem Stražemancem 1718.-21., a zatim s I.Srijemcem 1721.-23. Učiteljsku je stolicu1723. morao prepustiti drugima jer su filo-zofsko učilište i bogoslovna škola u Budi-mu 1722. postali jedinstven školski zavod– generalno učilište 1. razreda. ProvincijalBosne Srebrene Augustin Tuzlak 1723.proglašava Srebreničanina »šestogodi-šnjim lektorom« jer nije položio ispit zatzv. generalnog lektora i nije ispunio uvje-te za profesorsku službu na bogoslovnojškoli generalnoga učilišta. Umjesto togabio je ispitivač studenata koji su željeli stu-dirati teologiju na bogoslovnoj školi gene-ralnoga učilišta u Budimu. Od 1723. bora-

vio je u Šarengradu, najprije kao župnik uTovarniku, a zatim kao propovjednik i od-gojitelj studenata filozofskoga učilišta ušarengradskom samostanu. Izvorna građao njegovu djelovanju čuva se u arhivu fra-njevačkoga samostana u Makarskoj.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998.

F. E. Hoško

FRANJOVIĆ (Vranović, Frányó), sege-dinska dalmatinska porodica. U madžarizi-ranom obliku Frányó prezime je i danasčesto u Segedinu, Deski i Sirigu te u okol-nim mjestima Algyő, Balástya, Bordány,Csanádpalota, Kistelek, Szatymaz i Üllés.Izvorni oblik prezimena bio je Vranović iliFranjović (Vranovics, Franyovics), a oblikFrano, Frányó prvo se pojavio u Deski, aposlije i u Donjem Gradu te Palánku. Pre-zime potječe od osobnoga imena Franjo,koje se u Dalmaciji koristi u obliku Frano(Vrano) ili Frane.

U Segedinu prvi spomen prezimena uobliku Frányó potječe iz ruralnoga i uglav-nom madžarskim stanovništvom napuče-noga Donjega Grada, gdje 1720. izvorispominju stočara po imenu Frányó Pál(Pavao Franjo/vić/). Porodica Frányó naj-vjerojatnije je bila u rodbinskim vezama sasenatorskom obitelji Temesváry s poč.XVIII. st., koja je također bila hrvatskogapodrijetla (Temišvarac), a u Segedin je do-selila iz Temišvara, po kojem je i dobilanovo, madžarizirano prezime, dok je njezi-no prijašnje prezime ostalo nepoznato. Na-ime, u segedinskim popisima poreznih ob-veznika 1729./30. među stanovnicimaPalánka s pravom građanstva (civis) spo-menute su četiri glave porodice Temes-váry, od kojih su dvojica prezime pisalikao Temesvári, ali su im imena hrvatska(dalmatinska), jer su upisani kao Đuro iJerko (Gyuro i Jerko). Druga dvojica pre-zime su pisali u obliku Temesváry, s timeda je jedan od njih (Matthias Temesváry)upisan na nemadžarski način (prvo ime paonda prezime), dok se drugi već pomadža-rio te je upisan kao Temesváry András. Ukasnijim ispravama ta se dva prezimenakatkad spominju zajedno.

102

FRANJO

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:07 Page 44

U središnjem dijelu grada (Palanku)porodica se prvi put spominje 1750./51.,kad je popisan gumbar Antonius Frányó,za kojega je iz načina pisanja imena raz-vidno da je bio doseljenik. Kako je u to do-ba taj dio grada bio prenapučen, zbog čegaje u njemu bilo teško kupiti kuću, obrtnicisu često imali radionice u kućama Palanča-na ili su radili za njih. Antun Franjovićsvakako je bio povezan s hrvatskom zajed-nicom u gradu jer je sljedeće godine živiokao želir u kući Mihaela Bajalića,1753./54. u kući jednoga od najutjecajnijihSegedinaca Jánosa Temesváryja, a 1754./55.u domu Franciscusa Schmidta (premda jerazvidno da je riječ o Nijemcu, iz načinapisanja imena vidi se nakana da postaneMadžar). Antonius Frányó napokon je1760. postao vlasnik kuće u središnjem di-jelu grada, a zadnji je put njegovo ime za-bilježeno 1769./70.

Povezanost između obitelji Temesváryi Frányó vidljiva je u Gornjem Gradu(Felsőváros), gdje su u XVIII. st. popisanetri osobe s prezimenom Temesváry Frányó,i to dva Mathiasa te Ioannes, koji su sviimali svoje kuće, blago i bavili se poljo-djelstvom. U popisu 1777./78. evidentiranisu opet Mathias i Ioannes.

Također u Gornjem Gradu zabilježenisu 1783. Antal Frányó, zatim 1813.Károly, Michael i Ferenc Frányó, koji subili članovi gradskog oružništva, te 1848.András Frányó sa svojom mnogobrojnomobitelji.

U spisima segedinskoga gradskoga po-glavarstva često se spominje ime TamásaVranovicsa, bilježnika Čongradske župa-nije. Tako je, primjerice, 26. VII. 1732. uknjige magistrata upisano: »Tamás Vrano-vics, bilježnik Čongradske županije, u ci-lju osiguravanja mira u gradu uredio je go-spodarske odnose s Komorom te položajpredija i pivnice«.Lit.: L. Heka, Povijest Hrvata Dalmatina u Sege-dinu, Budimepšta, 2004.

L. Heka

FRATRIČEVIĆ, plemićka porodica. Po-tječe od Ivana, kapetana Potiske vojne gra-nice. Plemićka listina i grbovnica Josipa II.

predana je nakon njegove smrti 14. VII.1791. u Trstu somborskomu senatoru Ja-kovu. Njome su plemstvo dobili i njegovasupruga Kata Margetić te njihovi mnogo-brojni potomci, među kojima i sin Petar(1768. –?), kotarski načelnik (madž. szol-gabíró), te unuci Stipan, županijski poruč-nik, Ignacije (1784.– 1863.), somborski se-nator, te Ivan (1787.– 1827.), gradski ka-petan. I poslije je porodica dala više ugled-nika: Jakovljev sin Pavao (1803.– 1835.)bio je županijski dobilježnik, Jakovljevunuk Petar bio je kotarski načelnik, zatimgeneral Ignacije (1820.– 1887.), kotarskinačelnik Stipan (1832. –?), dobilježnikBačko-bodroške županije, veleposjednik iodvjetnik Vince (1859.– 1939.) i dr. Po-tomci porodice i danas žive u Somboru.Lit.: M. Szluha, Bács-Bodrog vármegye családjai,Budapest, 2002.

S. Bačić

FRATRIČEVIĆ, Ignacije (Sombor, 23.VII. 1820. – Beč 13. XI. 1887.) konjičkigeneral, zapovjednik Madžarske tjelesnestraže. Sin Ignacija i Barbare, rođ. BuzagićŠkolovanje je počeo u Baji, a već je 1838.postao kadet. Vojničku karijeru počeo je1841., kad je postao članom Madžarsketjelesne garde, a nastavio ju je kontinuira-nim usponom: poručnik je postao 1846.,natporučnik 1847., satnik 1850., bojnik jeu X. husarskoj pukovniji od 1854, a tri go-

103

FRATRIČEVIĆ

Ignacije Fratričević

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:08 Page 45

dine poslije dobiva potpukovnički čin. Za-povjednikom II. husarskoga puka imeno-van je 1859. Tijekom ratnoga pohoda1866. godine u diviziji Edelsheim – Gyulaidobio je čin pukovnika, a od 1869. zapov-jednik je VI. pješačke divizije u Grazu. Utom je gradu iduće godine dobio čin gene-ral-potpukovnika. Nakon smrti FranjeHallera, hrvatskoga bana i satnika Madžar-ske tjelesne straže, imenovan je zapovjedni-kom te jedinice. Posljednju počast u voj-ničkoj karijeri dobio je šest godina prijesmrti, kad je promaknut u čin konjičkogagenerala. Bio je carski i kraljevski savjet-nik, zastupnik u gornjem domu Ugarskogaparlamenta, vlasnik XII. husarskoga puka,nosilac Velikoga križa Leopoldova reda iŽeljeznoga križa trećega stupnja. Pokopanje 19. XI. 1887. na somborskom grobljusv. Roka, gdje mu je podignut monumen-talni obelisk s brončanim turulom na vrhui poprsjem generala u donjem dijelu spo-menika, koji je devastiran potkraj XX. sto-ljeća.Izvor: Gradski muzej Subotica, Povijesni odjel, I-60.

Lit.: A Pallas Nagy Lexikona, 7, Budapest, 1892;Hét Nap, 49/2005, Szabadka.

M. Grlica

FRATRIĆ, Franja (Sombor, 7. VI. 1959.),atletičar, trener triatlona, pedagog tjelesnekulture. Sin Franje i Julijane, rođ. Bodó.Osnovnu i srednju Medicinsku školu zavr-šio je u Somboru. Diplomirao je na Fakul-tetu za tjelesnu kulturu u Novom Sadu1983., gdje je i magistrirao 1994., s temomInicijalna selekcija djevojčica za pojedinesportove na bazi kongruencije njihovihmorfoloških karakteristika i motoričkihsposobnosti s hipotetskim modelom odre-đenoga sporta. Doktorsku disertaciju Mo-gućnosti primjene anaerobnoga praga utreningu plivača obranio je na Fakultetutjelesne kulture u Beogradu 1997.

Na Fakultetu za tjelesnu kulturu u No-vom Sadu od 1991. radi kao asistent, a od1997. docent je na predmetu Osnove sport-skoga treninga. Na Fakultetu za menadž-ment u sportu Sveučilišta Braća Karić u

Beogradu izvanredni je profesor od 2001.,redoviti od 2006. Na rečenom fakultetuprodekan za znanost bio je 2002.-03. te de-kan 2003.-04., a predaje Teoriju sportsko-ga treninga i Dijagnostiku sportaša. Preda-vač je i na fakultetima za sport i tjelesniodgoj u Novom Sadu i Nišu te na Sport-skoj akademiji u Beogradu. Objavio je oko80 stručnih i znanstvenih radova, sudjelo-vao u istraživačkim projektima funkcio-nalne dijagnostike sportaša i humanizacijesporta. Na poslijedoktorskom dvomjeseč-nom usavršavanju 2000. na Havajima bioje član ekipe od sedam znanstvenika kojisu obavljali dijagnostiku razine trenirano-sti i priprava vrhunskih triatlonaca iz svije-ta u kampu Živi na visini, treniraj u nizini,a završio je i evaluaciju rezultata testiranjatriatlonaca na svjetskoj konferenciji Sport-ska medicina i triatlon.

Kao mladi atletičar Atletskoga klubaMaraton iz Sombora bio je šestostruki pr-vak Vojvodine u trčanju na srednjim pru-gama do 3000 m te juniorski reprezentati-vac Vojvodine. Zbog ozljede 1980. završa-va natjecateljsku karijeru i posvećuje setrenerskome poslu. Atletski je trener i sa-vjetnik od 1981. u atletskim klubovima»Maraton« u Somboru, »Vrbas« u Vrbasu,»Vojvodina« u Novom Sadu i triatlon klu-bu »Dinamika« u Novom Sadu. Savezni jetrener u triatlonu od 1995. Trenira više-struke državne prvake u triatlonu SvetlanuBrkić i Nenada Sudarova. Predsjednik jeZnanstveno-istraživačkoga povjerenstvaStručnoga vijeća Triatlonske unije Srbije iorganizator promotivnih i saveznih triat-lonskih natjecanja.Djela: Statistička metodologija : repetitorijum vež-bi i vežbanka, Novi Sad, 2005; Teorija i metodikasportskog treninga, Novi Sad, 2006; Dijagnostikatreniranosti sportista, Novi Sad, 2007; Kičmenistub i (ne)trening kod dece, Novi Sad, 2007.

Lit.: http://apv-nauka.ns.ac.yu/vece/dokumen-t i / k a r t o n i / F R A T R I C % 2 0 F r a n j a . d o c ;http://www.ffk.ns.ac.yu/html/nastavnici.htm.

Z. Čota

FRATRIĆ, Sigmund – Žiga (Sombor,14. VIII. 1933.), društveni i kulturni djelat-nik. Sin Josipa i Marije, rođ. Budimčević.

104

FRATRIČEVIĆ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:08 Page 46

Odrastao je u zemljoradničkoj obitelji nasalašu na Bezdanskom putu, gdje završavačetiri razreda osnovne škole. U Somborunastavlja školovanje – isprva pohađa nižugimnaziju, a zatim završava ekonomskusrednju školu. Na Ekonomskom fakultetuu Beogradu diplomirao je 1961., a 1967.završio je prvi tečaj za istraživanja tržištašto ga je organizirao Zavod za tržišna istra-živanja Zagreb-Beograd pri Saveznoj go-spodarskoj komori.

Po završetku ekonomske škole radi usomborskome poduzeću »Poljoprivred-nik« te u filijali Narodne banke u Sombo-ru. Poslije studija, bio je gradonačelnikSombora 1963.-68., i istodobno zastupniku Skupštini Vojvodine. Po preseljenju uNovi Sad, bio je glavni tajnik Gospodarskekomore Vojvodine 1968.-73., a od 1973.do 1979. bio je ravnatelj Osnovne organi-zacije udruženog rada Commerce servisRadne organizacije AS-Impres. Od 1980.do odlaska u mirovinu 1993. bio je ravna-telj zajedničkih službi Složene organizaci-je udruženog rada Agrovojvodina.

Član je HKUD-a Vladimir Nazor od1947. Sudjelovao je u radu više sekcija,obnašao dužnosti tajnika i potpredsjedni-ka, a član je Upravnog odbora 50 godina.Dobitnik je niza priznanja i nagrada, međuostalim i Ordena rada sa srebrnim vijen-cem, Povelje Novosadskog sajma i Plake-te HKUD-a Vladimir Nazor.

M. Đanić

FRGIĆ, Ivan (Sombor, 18. VII. 1953.),hrvač, trener, sportski djelatnik. Sin Ru-dolfa i Lidije, rođ. Tühl. Osnovnu i srednjutehničku školu završio je u Somboru, a Fa-kultet tjelesne kulture u Novome Sadu. Hr-vanjem grčko-rimskim stilom počeo se ba-viti 1964. u Hrvačkom klubu Radnički (ne-ko vrijeme Elektrovojvodina) u Somboru.God. 1967. postaje član prve ekipe te sekao četrnaestogodišnjak s 47 kg bori s is-kusnijim i težim protivnicima u kategorijido 52 kg. Već sljedeće godine postao jeomladinski prvak i reprezentativac Jugo-slavije. Nešto više od dvije godine nastu-pao je za Hrvački klub Lika iz Zagreba, s

kojim je 1971. postao ekipni prvak Jugo-slavije i osvojio ekipno treće mjesto uEuropi. Vraća se u somborski HK Radnič-ki, gdje je ostao do kraja karijere 1987. Zareprezentaciju Jugoslavije nastupao je oko1000 puta, bio je desetostruki pojedinačniprvak Jugoslavije i još jednom ekipni sElektrovojvodinom 1974. Na svjetskim pr-venstvima osvojio je u Katowicama 1974.prvo, u Göteborgu 1977. treće, a u Ciudadde Méxicu 1978. drugo mjesto. Na Olim-pijskim igrama u Montréalu 1976. osvojioje srebrnu medalju, u Moskvi 1980. četvr-to mjesto, a u Los Angelesu 1984. i Seo-ulu 1988. bio je pomoćni trener reprezenta-cije. Na europskim prvenstvima osvojio jeu Helsinkiju 1973. treće, a u Ludwigshafe-nu 1975. prvo mjesto. Na Mediteranskimigrama u Alžiru 1975. i Splitu 1979. osvo-jio je prvo mjesto. Nastupao je u kategori-jama do 57 i 62 kg.

Živi u Somboru, uposlen je u Sport-skom centru Soko. Predsjednik je Sport-skoga saveza Općine Sombor, direktor HKRadnički, član Upravnoga odbora Hrvač-koga saveza Vojvodine i dopredsjednikHrvačkoga saveza Srbije zadužen za me-đunarodnu suradnju. Dobitnik je Listopad-ske nagrade Grada Sombora, vojvođanskenagrade Jovan Mikić Spartak, Zaslužnisportaš Jugoslavije, proglašen je sporta-šem stoljeća grada Sombora, dobitnik jeSvibanjske nagrade Srbije, višestruki jedobitnik Zlatne značke lista Sport, zasluž-ni je sportaš Srbije.Lit.: D. Kolundžija, Leksikon somborskog sporta,Sombor, 1990; D. Kolundžija, Rvanje u Jugoslavi-ji, Beograd, 1998.

Z. Čota

FRTALJ (njem. Vier: četiri; Theil: dio >Viertel: četvrt), tradicionalni naziv zaoznačivanje četvrti ili četvrtine općenito.Rabio se prije uvođenja metričkoga susta-va u Ugarskoj 1874., ali i nakon toga, a jošje i danas u upotrebi na bunjevačkom selu.Od svake važnije mjere računalo se i na fr-talj: u mjerenju obujma, površine, duljine isl. Rabio se i za označivanje vremena pa»frtalj jedan« znači 12 sati i 15 minuta, a»tri frtalja jedan« 12 sati i 45 minuta. U

105

FRTALJ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:08 Page 47

ovom smislu funkcionirao je i kao mjeraudaljenosti, npr. frtalj sata hoda.Lit.: M. Vlajinac, Rečnik naših starih mera, 4, Be-ograd, 1974; A. Sekulić, Rječnik govora bačkihHrvata, Zagreb, 2005.

P. Skenderović

FRULA (dijal. vrula), drveni puhački in-strument. Veoma staro glazbalo, pretečadanašnje flaute, koje dugo vremena nijebilo temperirano. Izrađivala se najčešće odzove, vrbe, javora i klena, a mogla je bitirazličitih oblika i veličina. U raznim inači-cama zastupljena je u mnogim kulturama.Kao pučko glazbalo, najviše je zastupljenau izvođenju pučke glazbe, no danas je nanjoj moguće svirati sve – od pučkih melo-dija do pastoralnih elegija i djela klasičneglazbe.

Na području koje nastanjuju Hrvatiupotrebljavale su se različite vrste frula, ito najviše jednocijevne, dvocijevne (dvoj-nice) i rjeđe trojnice. Jednocijevna frula(dijal. svirala, zveglica, saltva, kavela, cur-lik) gradi se u dva oblika – jedan ima rupuza usne izrezanu na prednjoj strani prebi-raljke, na kojoj su i rupice za prebiranje,dok je na drugom ta rupa na stražnjoj stra-ni prebiraljke. Prvi je oblik rašireniji. Fru-le se zovu još i »pastirsko glazbalo« zbogsvoje popularnosti među pastirima, a to jekarakteristično i za podunavske Hrvata.Posebice su zanimljive curlike sa šest rupi-ca, slične flauti, s karakterističnim obli-kom i vrhunskom rezbarijom.

U prigodi raznih običaja šokačkih i bu-njevačkih Hrvata, kao što su prela ili diva-ni, u obiteljskim kućama znao bi se naći ineki frulaš. Danas su njegovu ulogu preu-zeli tamburaši, a frula, gajde, diple, cimba-lo i druga narodna glazbala više su dio ne-kadašnje kulturne baštine nego stvarnogaglazbenoga života. No ranije nije bilo tako,o čemu svjedoče i stihovi narodnih pjesa-ma, kao što je, primjerice, »Čija vrula na-šim šorom svira...« (Fancaga, 1940.)Lit.: Popularna enciklopedija, Beograd, 1976;Narodna glazbala u Hrvata, Danica : Koledar zaprostu godinu 1951., Zagreb, 1950; www.koma-zec.com; A. Sekulić, Rječnik govora bačkih Hr-vata, Zagreb, 2005.

Z. Pelajić

FUCIN, Marko (Santovo, 13. II. 1861. –Budimpešta, 1910.), učitelj, kulturni dje-latnik. Sin je Marka i Olive, rođ. Balatinac.Osnovnu školu završio je u rodnom selu,gimnaziju u Baji, a učiteljsku školu, uzzdušnu pomoć biskupa Ivana Antunovića,u Kalači 1880. Do jeseni 1892. učiteljuje uBođanima, a do 1907. (ili do 1909.) u Be-regu. Bio je organizator kulturnoga životabereških Hrvata, a u tom je mjestu bio i crk-veni kantor i orguljaš. Pokušao je osnova-ti čitaonicu 1900. god., ali su ga mjesnevlasti u tom spriječile. Iz pera jednoga dru-goga Santovca doznajemo da je 1901.zbog prijevare pomadžario svoje prezimeu Fenyvesi. Zbog grižnje savjesti, u časuogorčenosti uništio je svoje književne ra-dove. Sačuvana su samo tri njegova djela:novela Siromašni, al’ pošteni par stari (ti-skana u Nevenu za 1896., br. 11, str. 176)te budnice Vilin poruk i Plači, noći.Lit.: A kalocsai érsekmegye népiskoláinakévkönyve, Kalocsa, 1900; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);M. Beljanski, Bački Breg i njegovi žitelji, Sombor,1976; Hrvatski književnici u Mađarskoj. Mišo Je-lić, Budimpešta, 2000; I. Kovač, M. Katačić, Hr-vatsko kulturno-prosvetno društvo »Silvije Strahi-mir Kranjčević« u Bačkom Bregu, Bački Breg,2004.

Ž. Mandić

FUNTAK, Kuzman (Mohač, 24. VII.1802. – ?, nakon 1870.), franjevac, pisac.U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga stu-pio je 1821., bogoslovno školovanje zavr-šio je u Vukovaru 1826.-28., a za svećeni-ka je zaređen 1827. Najprije djeluje međuhrvatskim vjernicima u južnoj Ugarskoj:1830. »ilirski« je propovjednik u Baču, aposlije upravitelj župe u Banatskoj Suboti-ci. Prije 1834. pristupa Bugarsko-vlaškojfranjevačkoj provinciji, u okviru koje jebio u župi Grozesti (Grozafalva) u Bukovi-ni, a zatim u istočnoj Sedmogradskoj(Transilvanija, Erdelj) u samostanu u Rim-niku (rum. Rîmnicu Sărat). God. 1866.vratio se u Provinciju sv. Ivana Kapistran-skoga i djeluje u Sedmogradskoj, gdje jeod 1870. bio gvardijan i župnik u Alvincu(rum. Vintu de Jos) u Čanadskoj biskupiji.Za potrebe hrvatskih vjernika u Sedmo-

106

FRTALJ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:08 Page 48

gradskoj sastavio je molitvenik s pjesmari-com na ikavskoj štokavštini.Djelo: Kljucs nebeski tojest bogoljbne molitve i pi-sme koje se u razlicsiti prigoda duhovnog i cerk-venog obsluxivanja priko godine moliti i pivatimogu, Arad, 1834.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); Hrvatski biografskileksikon, 4, Zagreb, 1998.

F. E. Hoško

FUNTAŠICA (funtača, madž. fontos al-ma, rétes alma, stara francuska sorta jabu-ke, opisana još 1535. Rasprostranjena je usvim dijelovima zapadne Europe, a bila jezastupljena i u Ugarskoj. Na sjeveru Bač-ke uzgajala se u mnogim voćnjacima teoko salaša, nerijetko i radi toga da bacahlad. Sadila se i u dvorištima kuća u gradu,pogotovo u kućama salašara.

Stablo joj je bujno, a rano i redovito ro-di. Izdržljiva je na mraz, otporna na bole-sti i štetnike. Kruna joj je prozračna, viso-ka i okrugla s povijenim granama, list ve-lik, a cvijet krupan i bijelo-ružičast. Cvje-ta rano, slab je oprašivač. Dobri su jojoprašivači astran crveni i beličnik. Plod jevrlo krupan – od 300 do 600 g., a može bi-ti i teži. Peteljka je kratka, debela, u uskojudubini. Čašična je udubina široka i rebra-sta. Pokožica joj je staklasta, s voštanomprevlakom, blijedo žuta, s rumenilom u vi-du pramenova, a na strani koja je bila izlo-žena suncu boja je intenzivnija. Meso jojje bijelo, katkad sa žutom nijansom, sočno,slatko-kiseloga okusa i ugodne arome. Sa-zrijeva postupno, od početka do kraja ko-lovoza.

U kućanstvima se rabila za kolače, pitei pogače, a pekli su se i cijeli plodovi po-suti šećerom. Pravila se i poslastica »jabu-ke u šlafroku«: kriške funtašice izmiješanes tijestom za palačinke, ispečene i posute

šećerom i cimetom. U Bunjevaca se tajspecijalitet zvao »jabuke u ponđoli«. Nasalašima se sušena ostavljala i za zimu.Rezala se na tanje kriške, a sušila se u plit-kim košarama ili na rešetu izlaganjem nasuncu. Osušene su se komadi nizali na ko-nac ili odlagali u platnenim vrećama. Plodfuntašice dobra je sirovina za sokove imarmeladu. Sačuvani su podaci da je sovih područja kao svježa distribuirana pocijeloj Austro-Ugarskoj.

Danas je funtašica rijetko zastupljenasorta jabuke – pojedini pasionirani voćariuzgajaju još stablo ili dva. Potkraj 1950-ihi početkom 1960-ih iz proizvodnje su je is-tisnule nove sorte.Lit.: M. Milovankić, Pomologija : jabučasto voće(skripta), Novi Sad, 1963; P. Tomacsányi,Gyümölcsfajtáink, Budapest, 1979.

K. Dulić

FURKAČ (madž. fúr: bušiti), vrsta maljaza nabijanje zemlje pri izgradnji zidovakuća. Gradeći kuće od nabijene zemlje,Bunjevci su najprije na mjestu budućih zi-dova usporedno postavljali parove debelihdasaka, unutar kojih se nabijala zemlja. Či-nilo se to drvenim maljevima, koji su zbogčvrstoće u pravilu izrađivani od bagremo-va drveta. Osnovni tip malja imao je kvad-ratnu osnovu zaobljenih rubova, zbog če-ga zemlja uz same daske nije mogla bitidobro nabijena. U tu je svrhu zato rabljenposeban malj – furkač, koji je zbog svoje-ga oblika mogao nabijati i zemlju uz da-ske. Gornji mu je dio bio kvadratnoga ob-lika i u njemu se nalazila i rupa za držak(»sapište«). Kvadrat se prema dolje konu-sno sužavao i završavao je osnovicom pra-vokutnoga oblika oštrih rubova. Takav ob-lik omogućavao je dobar pristup i dijelovi-ma naboja uz daske.

P. Skenderović

107

FURKAČ

Leksikon 7. svezak F 08.12.2009.:Leksikon 7. svezak F.qxd 20/04/2010 21:08 Page 49

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Pokrajinsko tajništvo za znanost i tehnološki razvojPokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine

Vlada Republike HrvatskeJavno komunalno poduzeće «Suboticaplin»

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA1000