Kvaliteta života i turizam u Puli

Sveučilište u Zadru

KVALITETA ŽIVOTA I TURIZAM

Turistička sezona i kvaliteta ţivota u centru grada Pule

Esej za doktorski studij Sociologije lokalnog i regionalnog razvoja

Joshua Kalčić, mag. soc./mag. croat.

UVOD

Studije utjecaja na okoliš, koje uključuju isključivo ekonomske, ekološke i

infrastrukturne reperkusije odreĎene investicije danas su gotovo conditio sine qua non svakog

ozbiljnijeg turističkog ulaganja. Tim se studijama utvrĎuje cijeli niz čimbenika vezanih za

mikrolokaciju na kojoj se planira graditi ili ureĎivati odreĎen (turistički) sadrţaj. No, dok se

posebna paţnja posvećuje ekonomskim i ekološkim elementima studije, društveni elementi

nerijetko zaostaju ili ih se potpuno ignorira, a kulturni elementi tek u najnovije doba počinju

se uzimati u obzir. Dojam je mnogih autora sa ovog područja da je potrebno sociologiju

turizma, disciplinu koja postoji, no ne u mjeri u kojoj bi se bavila ovim pitanjima, dublje

razraditi, kao i razviti potrebnu legislativu odnosno političku klimu koja bi sociološke studije

o turizmu uvela kao neodvojiv dio već postojećih studija o utjecaju na okoliš. Studije utjecaja

turizma na kvalitetu ţivota, studije naglog povećanja stanovništva, studije očuvanja kulturne

baštine i druge moraju postati neodvojiv dio budućih, pogotovo većih zahvata u turizmu,

ukoliko ţelimo sačuvati barem minimum kvalitete ţivota koju imamo danas, ako već ne i

poboljšati ju. TakoĎer, politička klima koja bi uvaţavala rezultate takvih studija i ravnala se

prema njima prilikom planiranja ekonomskog razvoja te time umnogome riješila svakodnevne

nedaće (pa i ozbiljnije probleme) koji nastaju kod običnih graĎana zbog nepoštivanja njihovih

osnovnih sloboda odnosno ljudskih prava, poput prava na neometan odmor, ograničenje

zagaĎenosti (napose svjetlom i bukom), odnosno od naoko sasvim banalnih poput parkiranja u

neposrednoj blizini vlastitog prebivališta, do sasvim ozbiljnih, poput zaštite integriteta

tjelesnog i duševnog zdravlja.

Dosadašnji pristup sociologiji turizma išao je u sasvim drugom smjeru, smjeru koji je

neprikladan za sociologiju kao znanost i koji se javlja kao svojevrsna nadopuna ekonomskoj

nauci i već po metodi pokazuje da ima vrlo malo dodirnih točaka sa sociologijom. Zanimljivo

je pitanje zašto se ta disciplina javlja gotovo isključivo kao "pomoćni" kolegij na studijima

ekonomije i turizma, a tek rijetko na samim katedrama za sociologiju, i to diljem svijeta.

Analizom sadrţaja fakultetskih predavanja sociologije turizma moglo bi se doći do zaključka

da odgovor na to pitanje vrlo vjerojatno leţi u iznenaĎujućoj činjenici da se sve do sada

zapravo i radilo o nekonvencionalnom pristupu koji sam po sebi, čini se, tek sporedno spada u

okvire predmeta i metode sociologije.

Bilo kako bilo, u interesu je razvoja znanosti kao i rješenja problema koji se pojavljuju

u praksi usmjeriti napore na rasvjetljavanje fenomena vezanih za turizam s kojima se

"domaći" (rezidenti) stanovnici turističkih mjesta i njihovi gosti susreću svakodnevno. U

interesu je to ne samo boljeg razumijevanja empirijske svakodnevice, poboljšanja turističke

ponude već, što je najvaţnije, poboljšanja kvalitete ljudskih ţivota svih uključenih - uopće.

GraĎani Pule se suočavaju sa uobičajenim, općenitim problemima turističkih mjesta,

ali i nekim specifično Pulskim problemima, koji zasluţuju sociološku studiju. Pojmovi poput

"neizdrţivo", "grozno", "strašno", "kaos" ili "katastrofa" prate neformalne razgovore kojima

su prikupljeni preliminarni podaci za formiranje same studije. Prema njima se takoĎer činilo

da zbog specifične politike slijevanja turista direktno u sam centar grada, što radi shoppinga

ili posjete kulturnim spomenicima, što zbog jednostavno nevjerojatne prometne regulacije

koja cijeli promet iz prigradskih naselja usmjerava u najuţi centar grada, graĎani čiji se ţivoti

(a nerijetko i poslovi) odvijaju sa adresa koje se nalaze u centru grada, preteţno više nego

drugi situaciju smatraju iznimno teškom.

Rad će nastojati primarno kombiniranjem metode intervjua i fokus grupe sa drugim

prikladnim metodama i kontekstualnom analizom proklamiranih strategija u odnosu na

faktičko stanje ukazati na probleme grada Pule kao turističkog mjesta, analizirati svakodnevne

situacije koje stvaraju nove društvene odnose koji nadilaze ustaljene društvene standarde i

obrasce te stvaraju nove društvene konvencije. Nedovoljna znanstvena istraţenost ovih

fenomena, pogotovo na domaćem tlu, kao i njihovo ad hoc nastajanje i percepcija

predstavljaju iznimno bogat i zanimljiv teren za sociološka istraţivanja.

TEORIJSKA RAZRADA

Sociologija turizma kao grana znanosti svoje korijene vuče iz Simmelova rada

"Stranac" (9. poglavlje: "Prostor i organizacija prostora u društvu" u knjizi Inquiries into the

construction of social forms, vol.2 - str. 601) u kojem su udareni temelji pristupa koji se do

danas nije u mnogočemu mijenjao. Reperkusije doţivljaja stranca, situacije u kojoj se nalazi u

stranoj zemlji, napose u svojstvu turista, zaista su zanimljive za istraţivanje. Naţalost, često

se zanemaruje vrijednost društvenih istraţivanja općenito dok se ne pojavi akutna potreba,

poput u političkim anketama ili istraţivanja društvenih okolnosti koje vode, primjerice

prostituciji ili galopirajućoj depresiji. Tek kada postotci probiju kritičnu masu - kad se pojavi

statistička prevaga - društvo reagira. Strah, socijalna ili moralna panika, zaista poziv na

uzbunu, a često i odreĎen prigovor društvenim znanstvenicima (koji su najčešće godinama

ignorirani dok su upozoravali na problem) "što nisu ranije reagirali" - fascinantan su društveni

fenomen čije bi uzroke bilo zanimljivo istraţiti, ali s kojim se za sada jednostavno moramo

pomiriti i unutar kojeg moramo nastojati što kvalitetnije djelovati.

Sociologija turizma je, prema tome, u kontekstu zemlje koja za jednu trećinu ovisi o

prihodima od turizma, iznimno vaţna i jedina koja moţe usmjeriti i omogućiti kvalitetan

razvoj. Prepustiti sve politici, trenutnom javnom mnijenju i biznisu potencijalno vodi u

katastrofu, o čemu svjedoče ekološke i druge katastrofe poput bezobzirne industrijalizacije ili

stvaranja drţavnih i nacionalnih zajednica uz nebrojene ţrtve. Kao što postoji potreba za

ekološkim studijama odrţivog razvoja, sa svrhom očuvanja okoliša, prirodnih resursa i

zdravlja, tako neminovno postoji potreba za sociološkim istraţivanjima utjecaja turizma na

pojedinca, sredinu, zajednicu, društvo. Davno je, primjerice, utvrĎeno da bazirati planiranje

razvoja na strogo ekonomskim čimbenicima često ne uzima u obzir osnovne ljudske potrebe

uopće, poput zaključka da cijena vode u industrijskoj proizvodnji daleko premašuje cijenu u

proizvodnji hrane i vode te time hladna ekonomska računica govori da "ljudi trebaju umirati

od ţeĎi jer je ekonomski isplativije vodu koristiti za industrijsku proizvodnju" (Gore, 1992.,

Glavač, 2001.), tako je vaţno sa stajališta društvenih znanosti poput sociologije i psihologije

osim očitih utjecaja istraţiti i utječe li i kako turizam na cijenu zemljišta, ljudskog rada u

tercijarnim djelatnostima, masovnoj poljoprivredi, itd., odnosno na primjer: "je li ekonomski

isplativo da ljudi uopće ţive u stambenim objektima na područjima koja su turistički

atraktivna te ekonomska računica govori da je ekonomski isplativije ta područja preorijentirati

na turizam, odnosno kako to utječe na psiho-fizičko stanje pojedinca".

Sociologija turizma bi, dakle, trebala biti svojevrstan "glas razuma" koji usmjerava i

potiče pravilan razvoj, ali se ne treba ograničavati na sociologiju razvoja, kako se počesto čini

(Poljanec-Borić, 2011.). Iako veoma povezane grane, potrebno je stroţe razgraničenje

(odnosno takoĎer i suradnja na području preklapanja) jer se sociologija turizma treba baviti

izmeĎu ostalog i utjecajem postojećeg stanja (dakle i bez komponente "razvoja") na

pojedinca, sredine, društvo i druge entitete. Istraţiti komponentu stresa koju prati fenomen

turizma, kao i ukazati na različite mogućnosti djelovanja u tom smjeru smatram mogućim

plodnim razvojem predmeta discipline, jer se u najmodernijem kontekstu pojavljuje potreba

za sveopćim smanjenjem stresa koji je postao neprijatelj broj 1 psihičkog i fizičkog zdravlja te

sekundarno opterećuje sredine i na druge načine (ekonomski, psihološki, itd.). Stres kojeg

donosi turizam kao takav na domicilno stanovništvo kao i na same turiste je najveći dio

interesa ovog rada. Sekundarni interes ovog rada utjecaj je političke i administrativne

regulative na kvalitetu ţivota graĎana Pule, te planovi i pristupi koji se direktno odraţavaju na

postojeće stanje, kao i ciljevi strategije koji nastoje ocrtati obrise budućih nastojanja, njihovi

uspjesi i promašaji.

Urbanizacija, modernizacija, slojevita i komplicirana turistička ponuda koja više ne

uključuje samo "sunce i more", već najrazličitije tehnološke popratne sadrţaje, bogatu i

diferenciranu (već prema potrebama gosta, od novčane moći, gastronomskog i kulturnog

interesa, itd.) ponudu hrane, zabave, smještaja, kulturnih sadrţaja, itd. dočekale su, čini se,

kako političare tako i znanstvenike prilično nespremnima. U osamdesetim se godinama

politika turizma u Puli i okolici bazirala na relativno segmentiranim ili nesegmentiranim

sadrţajima (veliki hotel ili turističko naselje sa svim pratećim sadrţajima) i razvoj se

uglavnom polarizirao oko turističkih centara, a prateći sadrţaji su se naknadno i sa što niţim

faktorom rizika otvarali na strateškim pozicijama sa najčešće višestruko odvagnutom

potencijalnom namjenom i strategijom "učenja od većih i modernijih centara turizma, poput,

primjerice, Azurne obale". U ozračju krhkog jugoslovenskog turizma koji se uglavnom

nastojao bazirati na gostima iz nesocijalističkih zemalja, smatralo se da je "mjesta za

pogrešku" vrlo malo. O svakoj se odluci višestruko vijećalo, i bilo je vrlo teško pokrenuti

"mašineriju" donošenja odluka. To je, jasno, donekle usporavalo razvoj turizma u odnosu na

stranu konkurenciju, ali je stvaralo veću osjetljivost na identificirane potrebe sredine kao i tek

marginalnu pojavu devastacije prirodnih i kulturnih bogatstava odnosno "katastrofa" koje su

danas - svakodnevica.

Današnja situacija je, dakle, dijametralno suprotna. S jedne strane nekontrolirana,

upravo stihijska prenamjena lokala iz javnih u trgovačke pa ugostiteljske ili neke četvrte,

davanje dozvola za bilo što ad hoc procijenjeno "ekonomski isplativim" bez uvida u moguće

posljedice, odnosno upravo ignoriranje tih posljedica, moţe biti opravdano potencijalnim tj.

očekivanim stvaranjem viška dobara, profita u ekonomskom smislu, ali liberalizacija trţišta

shvaćena na hrvatski način bazira se očito na tri stvari:

Veliki projekti poput "Brijuni rivijera" kojima se nastoji privući zvučna imena – velike

strane investitore kojima se nastoji medijskim PR-om utjecati na javnu raspravu o

dotičnom projektu. (Poljanec-Borić, 2011.)

Nekontrolirano, gotovo panično nastojanje da se iznajme lokali u vlasništvu grada s

ciljem prikupljanja sredstava za njegovo funkcioniranje, uglavnom bez obzira na

veliku većinu razloga protiv ili jednostavno bez jasne koncepcije razvoja odnosno u

najgorem slučaju čak i usprkos prosvjedima graĎana.

Rigidno odbijanje davanja dozvola i iznajmljivanje lokala koji "ne spadaju u

(nepostojeću!) strategiju razvoja" zapravo trenutnu politiku stranke na vlasti (ili one na

lokalnoj razini), opet, ignorirajući javne potrebe ili vapaje graĎana.

I kao posljednje, vjerojatno najgore: forsiranje "turističkih (ili 'kulturnih' poput

ukinutog projekta 'Pula non-stop' ili famoznog 'Brijuni rivijera') projekata" po

političkoj liniji, unatoč protivljenju struke, javnosti, pa i ekonomske računice, a već

prema trenutnoj, netransparentnoj politici koja ostavlja prostora špekulacijama o

korupciji, nesposobnosti, ili jednostavno bahatosti. Ovo posljednje je najočitije po

pretvaranju starih gradskih jezgri ili centra grada u zabavne centre sa preglasnom

glazbom do kasno u noć, dok se, paradoksalno, u turističkim naseljima ograničava rad

ili radno vrijeme ugostiteljskim objektima - "da buka ne bi smetala gostima".

Turizam je, kako navode različiti autori, odnosno i uopćeno Svjetska turistička

organizacija (WTO) - neodvojiv od politike na više razina. No politička situacija u Hrvatskoj

je i po pitanju turizma polivalentna i isključiva, običnom graĎaninu često nelogična,

neshvatljiva a nerijetko i jednostavno - pogrešna. Politički "konsenzus na višim instancama",

dakle, očito zamjenjuje ili zanemaruje faktičke potrebe, ekonomsku računicu, javno mnijenje,

a nerijetko ekološke i socijalne uvjete ili čak samu legalnost, zakon. Bez ulaţenja u dublje

analize koje nisu predmet ovog rada, zaključak se nameće sam od sebe: percepcija drţavne

politike kao kombinacije nesposobnosti i korupcije i ovaj put, naţalost, dobro opisuje stanje

svijesti u kojem se nalaze hrvatski graĎani.

Znanost o turizmu u hrvatskom kontekstu

Pri početnim analizama fakultetskih skripta i istraţivanja s područja turizma u

Hrvatskoj, iznenaĎuje često ponavljana tvrdnja da je u Hrvatskoj sociologija turizma po broju

istraţivanja i radova veoma nerazvijena. U drţavi koja prihode trećine proračuna bazira na

turizmu, ovakvo stanje u društvenoj znanosti koja se bavi turizmom trebalo bi biti alarmantno.

Naţalost, iako se Hrvatska često voli nazivati "društvom znanja", i bez dublje analize odnosno

već prvim tek letimičnim pregledom naslova u tiskanim medijima i naslova znanstvenih

radova lako je uočiti slabosti hrvatske znanosti, a višestoljetna tradicija političke

uvjetovanosti "znanstvenih" zaključaka dovela je do prilične popustljivosti znanstvenika

prema potrebama velikih projekata, napose onoga što se jednostavno naziva - krupni kapital.

Za pretpostaviti je da turizam, kao izniman izvor zarade, nije imun na spomenutu

zarazu, što ga vjerojatno pretvara u svojevrsno "osinje gnijezdo" politike i kapitala koje iz

razumljivih razloga većina znanstvenika nastoji jednostavno – izbjeći. Tek odreĎeni projekti

unutar sociologije turizma koji "nikome ne staju na ţulj" višestruko su atraktivni ne samo

zbog izgradnje pojedinačnih karijera, već i zbog potencijalne praktične vrijednosti (koristi za

prostorno planiranje, primjerice) koje zaključci istraţivanja mogu donijeti, te potencijalne

ekonomske vrijednosti njihove izrade. No naţalost, čak i takvih projekata (koji nerijetko

nastoje ignoriranjem negativnih činjenica, potreba i problema te veličanjem najmanjih ili čak

zanemarivih postignuća – lako ih je prepoznati po zakučastim i nerazumljivim naslovima koji

ne daju naslutiti o kakvom se zapravo projektu radi – suprotno tzv. dobroj znanstvenoj praksi)

ima vrlo malo, a radi se uglavnom o sasvim malim projektima sumnjivih metoda i/ili

nerelevantnih rezultata, odnosno velikim (inter-)nacionalnim projektima koji su financirani od

drţave i na kojima radi strogo odreĎena grupa istraţivača. U svjetlu opće negativnosti ozračja

u Hrvatskoj, običnom graĎaninu djeluje realno pretpostavka da je tomu tako jer je problema

višestruko više nego potencijalnih pozitivnih činjenica koje bi se moglo navesti u zaključcima

istraţivanja, a takvi hvalospjevi, logično, uvijek više odgovaraju samoj vlasti i ulagačima

kapitala.

PREDMET ISTRAŢIVANJA

Tragom uočenih diskrepancija koje se javljaju u istupima pojedinih političara,

medijskim prilozima, u odnosu na izjave graĎana koji su direktni akteri, u fazi empirijskog

predistraţivanja došao sam do zaključka da postoji odreĎen fenomen koji zasluţuje

znanstvenu paţnju, a nakon preliminarnog istraţivanja izolirao sam cijeli niz fenomena pod

zajedničkim nazivnikom koji gotovo zasluţuju posebnu disciplinu unutar znanosti.

Prvi uočeni fenomeni kretali su se od naglih promjena koje nastaju u društvenim

odnosima i funkcioniranju mjesta kada se stanovništvo naglo, a nerijetko (kod manjih mjesta)

i višestruko poveća (usp. "City tourism and culture, the European experience" ETC research

group, 2005. strana 39). Negodovanje graĎana na susretima uz jutarnje kave suviše je

konstantno i preglasno da ne bi probudilo znanstveni interes sociologa. Neformalni intervjui

koji su uslijedili identificirali su nekoliko glavnih problema s kojima se susreće domicilno

stanovništvo dolaskom većeg broja turista:

Guţve, nemogućnost parkiranja, a nerijetko i krajnji prometni "kaos" koji ukazuje na

neriješenu prometnu regulaciju i sve probleme koje to donosi.

Fenomen koji je (zbog karakterističnog izraza lica sa opuštenom donjom usnicom,

usporenim hodom sa rukama na leĎima i polu-otvorenim očnim kapcima)

pejorativno identificiran kao "nagli pad kvocijenta inteligencije" kad osoba preuzima

ulogu turista, poput sasvim usporenog hodanja posred prometnog kolnika u centru

grada stvarajući iza sebe kolonu automobila, ili primjerice fizičkog blokiranja

prolaza koloni pješaka.

Buka koja se kreće od uobičajene buke ugostiteljskih objekata: barova, terasa i

diskoteka pa sve do "zabavnih" pohoda mjestom sa navijačkim urlikanjem, "pijanim

pjevanjem", razbijanjem boca, lupanjem vratima odnosno po prometnim znakovima

ili kontejnerima za smeće, kao i trubljenjem, škripom guma ili puštanjem glasne

glazbe iz automobila, itd.

Očekivanje prednosti u primanju odreĎene usluge i drugo ponašanje turista u

ugostiteljskim, trgovačkim, kao i posredno usluţnim djelatnostima poput banaka i

mjenjačnica.

Neshvatljive izjave pojedinih političara, duţnosnika, predstavnika turističkih

zajednica kao i priloge u medijima mještani često ocjenjuju pristranim ili čak

"suludim".

Preraspodjela dobara i usmjeravanje ulaganja vezanih za turistička mjesta: od

trgovanja nekretninama, preko infrastrukturnih ulaganja do dodjele atraktivnih

lokacija za trgovačku i ugostiteljsku djelatnost.

Kriminal poput sitnih kraĎa, napuštanja ugostiteljskog objekta bez podmirenja

računa, fotografiranja djece na plaţama, seksualnih delikata, tzv. "ljetnog nasilja",

nevjerojatnih prekoračenja brzine i drugih opasnih radnji u prometu, itd.

Problemi vezani za javnu upravu, poput neplaćanja turističkih pristojbi, utaje poreza,

neprijavljenih gostiju po apartmanima, "gostiju" koji spavaju skriveni po šumama,

loša koordinacija intervencija vezanih za hitne medicinske slučajeve, itd.

Devastacija prirodnih i kulturnih znamenitosti, od primjerice poţara, vaĎenja

zaštićenih školjaka ili amfora i drugih zaštićenih elemenata kulturne baštine iz mora,

do fizičkog oštećivanja spomenika kulture i zaštićenih lokaliteta (što od strane samih

turista – pojedinaca, što od beskrupuloznih poduzetnika koji ne prezaju od

graĎevinskih zahvata na nepoznatim arheološkim lokacijama).

Seks-turizam i njegove posljedice, kako pozitivne tako i negativne.

Prema reakcijama, domicilno stanovništvo uglavnom se dijeli na dvije kategorije: na

one koji imaju direktne koristi od turizma (zaposleni u turizmu, ugostitelji, trgovci) i one koji

imaju tek sekundarne ili nemaju direktne materijalne koristi od turizma. TakoĎer, primjetna je

manja razlika u identificiranju problema vezanih za turističku sezonu izmeĎu mlaĎe (do 35) i

starije populacije, a čini se da se stratifikacija širi i u smjeru odreĎenih razlika u percepciji

problema u odnosu na najstariju, umirovljeničku populaciju, no za to je već potrebna

sveobuhvatnija, kvantitativna studija. Karakter studije je u svojoj biti kvalitativan, a bez nekih

pretenzija na znanstvenu "revolucionarnost", nastojat ću identificirati predmet samog

istraţivanja kroz nekoliko osnovnih točaka s kojima se stanovnici Pule (prema njihovim

vlastitim izjavama) svakodnevno susreću u posljednjih desetak godina (identifikacija

konkretnog - kontinuiranog vremenskog konteksta je gotovo nemoguća zbog ratnih godina i

tranzicije koji su neminovno doveli do naglog prekida prijašnjeg stanja i nejednako

stratificiranog stvaranja novih trendova). Krenimo od očitog:

Turisti su u Puli, pogotovo za vrijeme trajanja tzv. "turističke sezone"1 jednostavno

nezaobilazna činjenica. Domaći, regionalni, europski, pa i svjetski turisti dolaze posjetiti

Pulu i nerijetko borave 3 i više dana u Puli i okolnim turističkim naseljima i mjestima

orijentiranim na turizam (Medulin, Liţnjan, Premantura, Banjole, Štinjan, Šišan, Faţana,

Peroj, itd.), te brojnošću i postupcima kako u prometu, tako i u osobnoj interakciji,

opterećuju infrastrukturu odnosno mijenjaju kulturnu sliku grada i traţe dodatnu

toleranciju od graĎana.

Postoji više vrsta turista koji posjećuju Pulu, a podjela po značajkama je toliko

komplicirana da zasluţuje svoju zasebnu studiju. Za potrebe ove studije koncentrirajmo se

na osnovnu podjelu: turisti sa privremenim boravištem u gradu Puli i turističkim

naseljima; i tzv. "kulturni turisti" (usp. Tomić-Koludrović) sa boravištem izvan Pule, koji

dolaze u Pulu tek na nekoliko sati, najčešće posjetiti kulturne spomenike ili odreĎenu

kulturnu manifestaciju, te kao takvi najviše utječu na prometne guţve i, paradoksalno,

upravo na ne-kulturu u gradu.

Druga vaţna podjela je na turiste koji individualno, u paru ili manjoj grupi dolaze svojim

osobnim automobilima stvarajući prometni kaos; i one koji dolaze najčešće u većim

grupama: autobusima, brodovima, zrakoplovima, itd. koji više opterećuju uske prolaze i

uličice te stvaraju probleme pješacima, kao i guţve u trgovačkim i ugostiteljskim

lokalima, muzejima, kulturnim spomenicima, itd.

Prema rezultatima posljednjih popisa stanovništva broj stanovnika grada Pule je praktički

stoljećima stabilan i iznosi oko 66.000. Kako se u turističkoj sezoni sa brojem

svakodnevnih posjetitelja taj broj umnogostruči, kompletnu pulsku (zastarjelu)

1 Fenomen koji nazivamo "turistička sezona" varira u trajanju te nerijetko počinje i završava već prema

trenutnim klimatskim, političkim i ekonomskim uvjetima, kao i drugim trendovima. Teoretski traje od 1. svibnja

do 1. listopada, no uglavnom mu je trajanje i do dva mjeseca kraće. Sporadične posjete individualnih turista ne

čine "sezonu", te se ona odnosi na isključivo na masovnije pritjecanje turista i ne odnosni se na neki konkretniji

vremenski period.

infrastrukturu trebalo bi, na nivou budućeg razvoja analizirati u kontekstu odrţivosti, što

se, prema dostupnim informacijama, nikad nije učinilo.

Prometne guţve i kroničan nedostataka parkirnih mjesta izrazito nepovoljno utječe na

psiho-fizičko stanje pojedinaca u populaciji, te se graĎani najviše bune protiv toga.

Sezonska zaposlenost je kategorija za sebe, ali iznimno vaţna za ovaj rad. Utjecaj turizma

na sezonsko zapošljavanje, ali ne u kontekstu statistike i borbe protiv nezaposlenosti, već

u kontekstu promjene psiho-fizičkog stanja pojedinaca i njegovih posljedica po ţivot u

gradu. Ne radi se, dakle, o sezonskom zapošljavanju nezaposlenih osoba, već općenito o

sezonskom radu kao takvom. Dvije kategorije kod istraţivanja ovog fenomena nameću se

kao najvaţnije: intenzitet sezonskog rada ("radi dan i noć dok ljeto traje, poslije ćeš

odmarati cijelu zimu") i stres koji nastaje kao posljedica takvog zapošljavanja (zlouporaba

alkohola, droga, cjelonoćni izlasci, seksualne avanture bez zaštite, nedostatak sna, te

posljedično razdraţljivost i slaba koncentracija) utječu na ponašanje "sezonaca" koji time

posljedično remete ravnoteţu u vrednotama, običajima i ponašanju cjelokupne populacije.

Zabava u smislu noćnih izlazaka i klupske ponude, glazbenih manifestacija, a kao

najvaţniji kriterij društvene odrţivosti turizma – problem zagaĎenosti bukom. Kako se

radi o polivalentnom problemu koji za sobom povlači iznimnu političku, medijsku i

graĎansku pozornost, analiza istog zahtjeva odreĎenu dubinu te će se u radu tom problemu

pristupati sa različitih aspekata (turističke struke, ekonomske struke, ekološke struke,

odnosno odnos političkih struktura, medija, kao i institucija za nadzor i ograničenje buke

prema problemu) kao i unakrsnoj, višeslojnoj analizi istih.

I naposljetku, ovaj će rad nastojati u obliku predzaključka dati sociološku analizu

potencijalnog razvoja individualnog stresa kod graĎana Pule, njegovog intenziteta, i

direktnih odnosno indirektnih čimbenika koji ga povećavaju, odnosno čije ublaţavanje bi

doprinijelo njegovom opće, smanjenju te sekundarno, povećanju kvalitete ţivota u odnosu

na turističku ponudu grada Pule.

Prijedlozi za moguća buduća istraţivanja:

Analiza svakodnevice na razini "izlaţenja u susret" kao i ophoĎenja, kulturnog ponašanja i

uviĎavnosti u odnosu turist-rezident te u njezinom sklopu:

1. analiza statističkih podataka o nasilnim napadima koji uključuju turiste, statistički odnos

pruţanja hitne medicinske pomoći i policijskih zapisnika.

2. analiza statističkih podataka o prometnim prekršajima turista, te ustanoviti odnos na one

prekršaje koji prema pravilima pravne i policijske struke spadaju u kategoriju "opasnih

radnji u prometu", odnosno u kojima je prisutna nebriga za druge sudionike u prometu,

njihove ţivote i imovinu.

3. analiza dojava o remećenju javnog reda i mira, te statističkih podataka o policijskim

intervencijama te vrste te usporedba sa podacima sluţbe hitne pomoći.

4. intervjui sa stanovnicima centra grada i prikupljanje kvalitativne graĎe o odnosu turist-

rezident na svakodnevnoj razini, te analiza dobivenih podataka.

5. intervjui sa zaposlenima u sekundarnim turističkim djelatnostima (banke, mjenjačnice,

trgovine, info-punktovi, turističke agencije), kvalitativna analiza zahtjeva koje djelatnici

karakteriziraju "neuobičajenima".

te naposljetku "open-interview" metodom identificirati potencijalne dodatne informacije i

probleme koji bi mogli biti relevantni za samu studiju.

Zaključno, iznimno interesantno bilo bi napraviti studiju o odnosu kvalitete ţivota i

kvalitete turističke ponude, odnosno zadovoljstvo graĎana stupnjem kvalitete ţivota za

vrijeme turističke sezone pokušati dovesti u korelaciju sa zadovoljstvom turista kvalitetom

turističke ponude. Hipoteza je da te dvije pojave direktno proporcionalno utječu jedna na

drugu.

DEFINICIJA INDIKATORA KVALITETE ŢIVOTA

Od samih svojih početaka, istraţivanja utjecaja turizma na domicilno stanovništvo

djelovala su u smjeru razvoja kvalitetnih instrumenata za istraţivanje. Potreba za

identifikacijom univerzalnih mjerljivih pojava sa svrhom stvaranja statističkih podataka, tzv.

"indikatora" u kontekstu turizma općenito, dovela je i do definiranja indikatora kojima se

mjeri kvaliteta ţivota u kontekstu turizma. Svjetska turistička organizacija (WTO) poznaje

indeks razvijen na osnovi rezultata dobivenih istraţivanjem odrţivog turističkog razvoja

kojim se nastoji gotovo identično istraţiti sasvim različite sredine, primjerice Arizonu i Istru.

Indeks, prema Andereck i Nyaupane (2011.) je razvijan prema rezultatima studija koje su

tokom godina proveli različiti znanstvenici (primjerice Andereck & Vogt, 2000; Gursoy &

Rutherford, 2004; Jurowski, Uysal, & Williams, 1997; Ko & Stewart, 2002; Lankford &

Howard, 1994; McGehee & Andereck, 2004; Perdue, Long, & Allen, 1987; Teye, Sirakaya, &

Sonmez, 2002; Wang & Pfister, 2008).

Navedena istraţivanja polaze od premise da razvoj turizma u jednoj sredini neminovno

i pozitivno i negativno utječe na općenitu kvalitetu ţivota svakog njenog stanovnika

(Andereck i Nyaupane, 2011.). Naime, autori tvrde da bez plodne turističke industrije ne

razvija se niti raznovrsnost kulturnih i sportskih manifestacija i mogućnosti koje utječu na

umjetnička, obrazovna i rekreacijska iskustva koja posljedično oblikuju ţivot graĎana,

najčešće pozitivno odnosno obogaćujuće. TakoĎer, razvoj turizma, po njima, stvara ozračje

koje privlači novo poduzetništvo i industriju (prema isto). Florida, 2006. u svom epohalnom

djelu "The rise of the creative class" ovu raspravu obogaćuje sa različitim podacima o

uspješnosti na različitim nivoima kod gradova koji su svojom otvorenošću privukli upravo

ljude iz najviših sektora, tzv. "kreativne klase". Tolerancija različitosti, umjetnički, obrazovni

i rekreacijski sadrţaji te kulturno bogatstvo koji su vaţni za turizam, privlače i ove izrazito

izbirljive i bogate ljude koji onda posljedično sami svojim kreativnim radom postaju

mikrosredišta privlačenja i razvoja te doprinose daljnjem razvoju same sredine. Dakle,

kulturno-umjetnički i drugi sadrţaji vezani za turizam postaju generator ne samo razvoja

domicilnog stanovništva, već i privlačenja vaţnih novih doseljenika, i to onih koji, prema

svim dostupnim rezultatima istraţivanja, najviše utječu na kvalitetu ţivota odnosno kompletan

razvoj odreĎene sredine. Situacija u Hrvatskoj je nešto drukčija, te smo svjedoci da se iz

ruralnih područja stanovništvo seli na Jadransku obalu u potrazi za poslom, no to je takoĎer

potencijalna tema za novo istraţivanje.

Uopće definirati QOL (Quality Of Life – kvaliteta ţivota) je teško jer se radi o

subjektivnom iskustvu, percepciji i osjećanju pojedinaca te stoga mnogi autori smatraju da ga

je najbolje istraţivati iz perspektive pojednica (Taylor & Bogdan, 1990., prema isto). Dodao

bih da su se objektivne kvantitativno mjerljive činjenice: ekonomske, demografske,

urbanističke, infrastrukturne i druge upravo zbog subjektivnosti doţivljaja pokazale manje

preciznima za mjerenje kvalitete ţivota.

Postoji preko stotinu definicija i modela kvalitete ţivota, iako postoji odreĎen

konsenzus u posljednje vrijeme da se radi o multidimenzionalnoj i interaktivnoj konstrukciji

koja uključuje mnoge aspekte ljudskog ţivota i okoline (Schalock i Siperstein, 1996., prema

isto). Isti autori definiraju QOL ovako: "Quality of life refers to one’s satisfaction with life and feelings

of contentment or fulfillment with one’s experience in the world. It is how people view, or what they feel about,

their lives.2"Nastavljaju kako slične situacije i dogaĎaje različiti ljudi različito percipiraju, a

dodao bih, i objašnjavaju i internaliziraju te to posljedično, utječe na promjenu njihovih

2 "Kvaliteta ţivota odnosi se na zadovoljstvo ţivotom i osjećajem zadovoljstva i ispunjenosti iskustvima u

ţivotu. Kako ljudi vide, ili što misle o svojim ţivotima." (dir. prev. autora)

stavova i, naposljetku - ponašanja (primjerice stvaranje predrasuda, mrţnje ili jednostavno

psihološkog, pa posljedično i konkretnog otpora, u ovom slučaju - u praksi - prema

turistima,).

METODA, CILJ I SVRHA ISTRAŢIVANJA

Studija se sastoji od predistraţivanja, empirijskog istraţivanja i interpretacije

prikupljenih podataka te zaključka. U predistraţivanju vršio se niz neformalnih razgovora sa

ciljem identifikacije fenomena odnosno uopće odabira cilja, predmeta i svrhe istraţivanja.

Predistraţivanje je uključivalo i pregled postojeće literature, kako klasične tako i najnovijih

radova s područja sociologije turizma, istraţivanja kvalitete ţivota i etnometodologije, čime je

odabrana najprikladnija metoda: ad hoc intervjuirati pojedince u prirodnom okruţenju i

sasvim neposrednoj situaciji, te prikupljene podatke usporediti sa rezultatima tzv. "fokus"

grupe – u nastojanju da se izbjegne temeljne probleme koje oba pristupa odvojeno donose.

Kombinirana metoda korištena u studiji obuhvaća i kvalitativnu analizu (novinskih članaka,

sadrţaja internet-stranica, te podataka prikupljenih predistraţivanjem), intervjue sa akterima

(domicilnim stanovništvom i turistima), te se u literaturi najčešće naziva etnometodologija (H.

Garfinkel, 1967.) zbog svog uporišta u etnološkom pristupu. TakoĎer, poradi produbljivanja i

potvrĎivanja teza u radu, korišteni su i statistički podaci turističke zajednice, prometne

policije, komunalnog redarstva, kao i samog poglavarstva grada Pule.

Rezultate istraţivanja, kao i objedinjavanje podataka u studiju, izvršit ću bez

postavljanja hipoteze, jer je karakter ove studije sakupljački i deskriptivni, a svrha joj je

maksimalno moguće zaokruţiti postojeće stanje, stavljanje Pulskog turizma u konkretne

sociološke okvire i time postaviti teorijski temelj za daljnja istraţivanja sa graničnih

disciplina, odnosno srodnih pristupa: ekonomskog i kulturnog, koji se njeguju na pulskom

Sveučilištu "Juraj Dobrila", te otvoriti niz pitanja koja bi trebala pokrenuti istraţivanja

ovakvog tipa. Mišljenja sam da se sociološki pristup istraţivanju fenomena turizma nalazi

izmeĎu kulturološkog i ekonomskog, odnosno da ih objedinjuje u zajedničku cjelinu, te sam

pristup istraţivanja i koncipirao prema toj premisi.

Osnovni cilj studije je prikupljanje kvalitativnih podataka o percepciji kvalitete ţivota

u centru grada u kontekstu turizma općenito, s naglaskom na situaciju turističke sezone u

gradu Puli. Sekundarni cilj je dobivene podatke staviti u konkretan sociološki okvir

usporedbom sa statističkim podacima te medijskim napisima, napose izjavama političara i

duţnosnika u turizmu.

Predistraţivanje je provedeno kroz period od travnja 2010. godine do listopada 2011.

godine, a samo istraţivanje je provedeno u proljeće/ljeto 2012. te nastavljeno u ljeto 2013.

godine. Metoda prikupljanja podataka u predistraţivanju uključuje:

intervjue (tijekom predistraţivanja neposredne - sa ciljem postizanja što većeg stupnja

opuštenosti ispitanika. U samom istraţivanju direktne po uzoru na pristup vizualne

sociologije: snimanje intervjua video-kamerom),

analizu novinskih članaka u dnevniku "Glas Istre", kao i drugim novinama

analizu sadrţaja u elektronskim medijima (radio, TV, s naglaskom na komentarima

pojedinaca i nezavisnim medijima na internetu radi otkrivanja "druge strane medalje"

i pronalaţenja odreĎenog balansa, ravnoteţe izmeĎu sukobljenih strana)

usporedba dobivenih rezultata cross-reference metodom i zaključak

Svi navedeni podaci staviti će se u odgovarajući kontekst i zaokruţiti kvalitativnom,

primarno etnometodološkom analizom. Nemogućnost konkretnijeg kvantitativnog

istraţivanja, kako zbog nedostatka materijalnih sredstava, tako i zbog realnih ograničenja na

koja se nalazi u ovakvom kontekstu3, ostavlja jedinu mogućnost istraţivanja percepcije

turizma – kvalitativno metodom, no nastojat ću nadopuniti moguće nedostatke ovakve analize

kombiniranjem različitih tehnika i rezultata dobivenih istim.

REZULTATI EMIPIRIJSKOG ISTRAŢIVANJA

Prvi i osnovni "demon" s kojim se susreću graĎani centra grada Pule prema mišljenju

100% ispitanika prometne su guţve. Naime, promet je u centru grada koncentriran na jednoj

prometnici i to samom najuţem centru grada, trgu "Giardini", čega, često komentiraju

graĎani, nema nigdje u svijetu. Najčešća je usporedba sa Zagrebom i rečenica: "Zamisli da

Trgom Bana Jelačića u svakom trenutku svakog dana teče najgušći promet grada!" Gradska je

vlast 2004. "doskočila" ovom problemu na samo njima svojstven način: limitirali su

parkiranje, povećali rad "pauka", (protuustavno i protuzakonito) počeli stavljati "lisice" na

automobile stranih tablica koji nisu platili parking, te u tzv. "Zoni 1" uveli cijene koje su

meĎu najskupljima u Europi (prema dostupnim informacijama jedino u Veneciji i Puli sat

3 Privoliti turiste na testiranje njihovog kvocijenta inteligencije dok se nalaze na godišnjem odmoru u Istri djeluje

a priori neizvedivo, dok anketiranje domicilnog stanovništva je ne samo izvedivo, već i uputno, ali medicinski

mjeriti razinu stresa (tlak, temperaturu, znojenje dlanova, itd.) za vrijeme turističke sezone i usporediti ju sa

razinom izvan turističke sezone, iako bi bilo znanstveno veoma zanimljivo, na samom je rubu izvedivosti kako

zbog skupoće takvog istraţivanja, biološke razlike fizioloških reakcija izmeĎu ljeta i zime, kako i zbog

očekivanog otpora populacije.

vremena parkiranja košta 2 eura), a onda pozvali, bez natječaja ili ikakvih konzultacija

anonimne stručnjake, tvrtku "dhv" iz Nizozemske, i platili im gotovo 100.000 eura za studiju

koja je pokazala sljedeće:

a) u Puli NE POSTOJI problem sa prometom, jer se, citiram: "...u prosjeku u guţvama

čeka 5-15 minuta." (naravno, usporedba "špice" turističke sezone sa zimskom

situacijom, očito – nije provedena)

b) u Puli postoji teţak problem sa parkiranjem, kronični nedostatak parkirnih mjesta.

Na osnovi ove studije 2008. objavili su "Završno izvješće – projekt prometne strategije

Grada Pule" koje ne se samo da se nikad nisu pridrţavali, već upravo suprotno: u Strategiji

piše da je nedostatak parkirnih mjesta najveći problem i strateški cilj – oni još dodatno smanje

broj parkirnih mjesta. Piše da treba zatvoriti Rivu i Giardine, oni još pojačaju promet kroz

njih. Piše da je potrebno javno partnerstvo i privatne garaţe - ne otvore niti jednu garaţu i sve

tako redom već, dakle, 5 godina. Jedino što se ne spominje u tijelu Strategije, već samo na

jednoj stranici sa "mogućim upitnikom za njih" su – stanari. Nevjerojatno, ali jednostavnom

analizom diskursa vidi se da su stanari, prema tekstu Strategije, najnebitniji za budući razvoj

prometa u gradu, dok se turisti često spominju, kao i poduzetnici, taksiji, autobusi, i drugi.

Stanari, graĎani i njihove potrebe – apsolutno se ignoriraju u tekstu Strategije koja se –

paradoksalno i sama u praksi ignorira iako je na nju potrošen gradski novac.

Komentara graĎana na dotični postupak gradskih vlasti bilo je različitih: od zgraţanja

cijenom koja je plaćena, preko upita zašto su pozvani strani stručnjaci pored toliko domaćih,

do sumnji u stručnost istraţivača i vjerodostojnost rezultata istraţivanja, no jedan šaljiv

komentar kojeg je unutar fokus-grupe izrekao 33-godišnji liječnik odskače od ostalih načinom

na koji ocrtava situaciju: "Naš gradonačelnik je sa sela, a tamo nema problema ni sa prometnim gužvama

ni sa parkiranjem – jednostavno propustiš traktor i parkiraš ispod kestena."

Utjecaj ovakve prometne situacije na zdravlje i kvalitetu ţivota graĎana nevjerojatan

je. Naţalost, rastuţuje činjenica da statistički podaci o stresu i sa njime povezanim bolestima

pulske Opće bolnice nisu dostupni, kao niti bilo koji drugi statistički podaci. Primjećujem da

ispitanici koji su izraţavali najemocionalnije reakcije na prometne probleme takoĎer boluju

od različitih bolesti poput začepljenja arterija, dijabetesa, moţdanog i srčanog udara i imaju

poteškoće u kretanju. Naţalost, ne samo u uţem centru grada, već i šire postoje problemi sa

dostupnošću vlastitim automobilom, poput, primjerice u Mutilskoj ulici koja gotovo cijelom

svojom duţinom nema parkirna mjesta pa se graĎani snalaze parkiranjem na nogostupu čime

čine prekršaj i dolaze u sukob s policijom koja ih svako toliko serijski kaţnjava. U svakoj

političkoj kampanji političari obećavaju otvaranje parkirnih garaţa, no do dana današnjeg – ne

postoji niti jedna osim sasvim, sasvim male, privatne, improvizirane u prostoru bivšeg kina

"Beograd". Druga vrsta problema s parkiranjem odnosi se na sam najuţi centar grada gdje

stanarima okolnih zgrada ne samo da nisu osigurana parkirna mjesta (a najveći broj njih su

umirovljenici i obitelji s malom djecom), već se i svakodnevno za parkirno mjesto moraju

natjecati s turistima, dostavljačima, odnosno odnedavno i taksistima kojima je gradsko

poglavarstvo, iz sasvim nerazumljivih razloga, dodijelilo dvije ulice parkirnih mjesta, njih

preko 20. Još jedna krajnje nelogična odluka: u centru grada nedostaje parkirnih mjesta,

stanari se bune i situacija je neizdrţiva. Rješenje: koncentrirajmo sva mjesta taxi-stanica grada

upravo na tom mjestu i smanjimo još više parking-mjesta za graĎane.

Teško je razumjeti situaciju u kojoj se nalaze stanari centra grada, što je pokazao i niz

intervjua sa ljudima koji ţive izvan centra grada. Izjave poput: "Centar grada pripada svima, ako im

ne odgovara – neka isele!" ili "Šta imaju dvoje penzića živjeti u centru grada u stanu od 200 kvadrata?! Neka

ga prodaju!" ukazuju da porijeklo dotičnih gotovo nacističkih ideja o prisiljavanju stanara

centra grada na iseljavanje nije usamljen, tamni politički naum, već čini se stanje svijesti koje

samo po sebi već dovodi u pitanje demokraciju kao drţavno ureĎenje "po mjeri graĎana". Jesu

li stanari centra grada "kolateralne ţrtve" kako navodi Baumann? Čini se da su upravo školski

primjer onoga što navodi u trećem poglavlju, gdje govori o Crozierovom konceptu

"manipulacije nesigurnošću" kao najjačem oruţju koje moć (pozicija moći) posjeduje. U tom

su kontekstu, primjerice izjave Sanje Cinkopan-Korotaj, direktorice Turističke zajednice Pule

u listu "Glas Istre": "Alternativa postoji. Ako im je bučno, mogu prodati stan. Ne može se grad podređivati

željama nekoliko stanara. Znam neke ljude koji su kupili stan kod kluba "Uljanik" i zatim tražili da se stiša buka.

Pa taj klub postoji 40 godina; trebali su prilikom kupnje znati da je tamo klub. Ne možeš cijeli svijet prilagoditi

sebi.", odnosno klasično "dječje naivnu" izjavu gradonačelnika Borisa Miletića (koji je zbog

takvog osebujnog stila i dobio medijski nadimak: "Bambi"): "To je vječna dilema turističkih naselja,

predlažem kompromis: događanja se ne odvijaju na svim lokacijama, već za to prikladnim mjestima. Stoga

molim stanare za strpljenje jer se ipak radi o samo dva mjeseca ovako intenzivnih zbivanja." U istom članku,

"Glas Istre" navodi izjavu čuvenog basista grupe "Atomsko Sklonište" - Brune Langera,

jedinog javnog pulskog borca za kvalitetu ţivota koji već godinama nastoji utjeloviti ţelje tihe

većine, graĎana koji u Puli već tradicionalno kukaju na jutarnjim kavama, ali ništa ne

poduzimaju niti se na bilo koji način (osim eventualno direktno šakama kad se osjete tjelesno

napadnuti) bore za svoja prava: "Bio sam inicijator protesta (protiv buke iz Uljanika) i na strani sam

stanara, ali počelo me se sotonizirati kao da se jedini bunim, a buni se puno stanara. Šutim, evo, već pet, šest

godina. Imali smo najpoznatiji klub u Jugoslaviji, 'Piramidu', a nakon privatizacije 'Arenaturista' novi ju je

vlasnik zatvorio jer je buka smetala turistima. Dakle: turisti spavajte, a pulski šljakeri, krepavajte i budite budni

do jutra. S tim se ne mogu složiti!" sva tri intervjua: Glas Istre, 28.07.2010. (izvor:

www.glasistre.com/vijesti/arhiva/24232 - stanje od 1. kolovoza 2013.)

Sa ciljem razumijevanja sociološkog konteksta u kojem se odvijaju ovi fenomeni,

upitao sam graĎane za komentar na dotične izjave i stavove. Većini Bruno Langer nije

simpatičan, te vjeruju u PR protiv njega. Oni koji ga osobno poznaju kaţu da je dobar prijatelj

i "pravi Puleţan" (rekao bih: klasično pulsko evazivno ponašanje, nastojanje da se nikom ne

zamjeri) a oni koji ga ne poznaju ponavljaju poput robota, na uţas istraţivača, iste izjave: "Ma

šta se on buni, dok je njegov I(S)DF bio na vlasti nije mu smetalo! Briga njega za stanare, samo da bude protiv

IDS-a!" – dotične izjave zaprepašćuju jer se ponavljaju praktički od riječi do riječi neovisno o

spolu, dobi, i bilo kojoj drugoj demografskoj osobini, a dolaze od ispitanika koji su i sami

protiv IDS-a, koji se potiho bune protiv njihove politike i problema ne samo sa kvalitetom

ţivota u centru grada, nego na raznim razinama. TakoĎer, to su isti ljudi koji sami ne bi

apsolutno ništa konkretno poduzeli, ali su spremni ne samo internalizirati medijski i

"kavanski" PR koji im se servira, već i polu-otvoreno napasti jedinu osobu koja se javno

zauzima za ono što ih zapravo najdublje pogaĎa – ali sami se apsolutno i niti malo nisu

spremni boriti za svoja prava, radije će šutjeti i trpjeti. Upravo nevjerojatan fenomen.

Fenomen koji je, navodno, prisutan u cijeloj Hrvatskoj, no, uvjeren sam, nigdje ovako jako

izraţen kao u Puli.

Zanimljivo je pitanje odakle potječe dotični fenomen, kojeg IDS-ova vlast već

godinama iskorištava kao jedan od tri osnovna postupka kojim osigurava opstanak na vlasti.

Prema sjećanjima jednog ispitanika, rješenje je jednostavno: "U selu Orihi, nedaleko Pule, negdje

1943. došla su samo dva njemačka vojnika sa tek dva mitraljeza i dva kamiona, te su naredili odvlačenje

stanovništva na nepoznatu lokaciju, vjerojatno strijeljanje ili logor. Jedan jedini gospodin, stanoviti Kontošić, u

određenom je trenutku skočio u grmlje i otrčao u šumu. Ostali su negodovali i komentirali: 'Ma vidi budalu!' te

nastavili šutke ulaziti u kamion. Mnogi se nisu vratili, a gospodin Kontošić, iako je slovio za seosku ludu i prije

ovog, ako uzmemo u obzir kontekst, spektakularnog bijega – preživio je." Sada već slika postaje jasnijom.

Istra je praktički oduvijek bila na putu svim vojskama. Ako znamo da okupatorske vojske

imaju jednu osnovnu strategiju zastrašivanja domicilnog stanovništva – ubij onoga koji se

ističe, za primjer drugima – postaje očito da je prirodna selekcija dovela do toga da samo i

isključivo osobe izrazito podloţnih karaktera preţivljavaju, zadrţe kuće, zemlju i obitelj i

reproduciraju se, te, uvjereni da to garantira opstanak, i odgoje vlastite potomke u istom duhu.

Dakle – Bruno Langer "ne valja" jer diţe glas u situaciji u kojoj se drugi ne usuĎuju, te time

stvara osjećaj izloţenosti, ranjivosti, nervoze, pa čak i straha kod većine ostalih. Normalno,

gospodin Langer, osoba koja je većinu ţivotu provela na domaćim i svjetskim pozornicama,

televiziji, u oku reflektora i pred tisućama ljudi, taj duboki, paralizirajući osjećaj srama, treme

i straha odavno ne poznaje, te je njemu sasvim normalno reagirati na ovaj način. I tu se

začarani krug zatvara.

No vratimo se na izjavu gospoĎe Cinkopan-Korotaj: većina komentara u intervjuima

odnosila se na "neotuĎivo pravo na vlasništvo" koje dotična izjava dovodi u pitanje. GraĎani

smatraju da se Turistička zajednica nema pravo miješati u njihovo vlasništvo i odluke koje oni

donose u odnosu na to vlasništvo. Za pretpostaviti je da se dio njene izjave vezan za "osobu

koja je kupila stan pored Uljanika" odnosi upravo na spomenutog Langera i osobne te

političke okršaje na nivou IDS-IDF-nezavisni vjećnici, no to graĎane manje muči od

sljedećeg: većina ispitanika u centru grada ţivi 20 i više godina. I dok su u 80tima i 90tima

policajci pješice patrolirali centrom grada i smirivali remetitelje javnog reda i mira, kaţnjavali

ih i/ili tjerali glasne prolaznike u: ugostiteljske lokale koji imaju dozvolu rada do kasno u noć;

na obalu mora (čuvena šetnica "Lungomare"); ili jednostavno – kući; danas se policajci po

gradu isključivo voze vozilima, gubeći time dodir sa bukom koju pojedinci stvaraju, a lokali

su otvoreni do kasno u noć. Primjer za ilustraciju: do 1995. čuveni "Uljanik" je radio do

00:30, diskoteka "Monello" u Zajednici Talijana "Circolo" radila je do 00:00, noise-club

"Colloseum" u Hotelu "Pula" do 02:00, a jedino je "Piramida" radila do jutarnjih sati. Danas

"Uljanik" radi do 05:00, a obični barovi u centru imaju svakodnevnu dozvolu puštanja glasne

glazbe do 01:30. Situacija, primjerice, u Poreču je neusporedivo gora, no prema sve duţem

radnom vremenu lokala, čini se da "golemovićizacija4" centra grada slijedi i drugim

sredinama poput Pule, Rovinja, Novigrada, itd.

Političari u svoju obranu često navode da se mladi turisti ţale na nedostatak zabavne

ponude u centru grada, no ne objašnjavaju i zašto bi to bilo vaţno, tj. relevantno za strategiju

razvoja. Ne navode da se u istim intervjuima turisti ţale i što u Hrvatskoj lake droge nisu

legalne, što ne postoje javne kuće i "swingerski" centri, no, kako znamo, njih se političari

gnušaju. U Rovinju je upravo, u ljeto 2013., svjedoci smo, gradsko poglavarstvo na

dugogodišnju "swingersku" plaţu poslalo "čuvare ćudoreĎa", zaštitare koji se staraju da se na

plaţama ne odvija nikakvo "nemoralno ponašanje" te su ovlašteni i da represivno reagiraju na

isto, što se u njemačkim medijima odmah usporedilo sa "iranskom vjerskom policijom".

Politika je u Puli, dakle, ne samo omogućila otvaranje dotičnih lokala u centru grada,

nego i podrţava ugostitelje koji u najuţem centru grada prepunom stanara puštaju preglasnu

4 Draţen Golemović, kontroverzni porečki poduzetnik sumnjivih metoda, kojeg se u medijima i špekulacijama

graĎana često dovodi u vezi s kriminalnim miljeom, navodno je vlasnik porečkog kluba "Saint&Sinner" u

samom centru grada, pored drugog kluba "Cioccolata" s kojim do ranih jutarnjih sati stvara neopisivu buku

upravo neugodno preglasnom glazbom.

glazbu, a ukoliko koji od njih prestane plaćati najamninu gradu na dovoljno dug rok - zatvore

ga i navedu kao razlog: "Građani su se bunili zbog buke." - što je notorna laţ jer već idući

najmoprimac otvara lokal potpuno identične namjene i glasna glazba do kasno u noć je i dalje

svakodnevica, a gosti ostaju i nakon stišavanja glazbe, uglavnom nakon 2 sata ujutro (?!).

Tada svojim glasnim smijehom, vikanjem, pjevanjem, razbijanjem čaša i boca, itd. remete

javni red i mir do ranih jutarnjih sati, a policija, čak i ako se po pozivu pojavi na mjestu

dogaĎaja, očito je upućena da tolerira dotično ponašanje – suprotno Zakonu o remećenju

javnog reda i mira. "Što može biti iznad slova zakona?! Odluka gradonačelnika?! A je li on onda i

odgovoran za takvu odluku?!" – pitaju se graĎani s nevjericom, a mišljenje je većine ispitanih da

im je time značajno umanjena vrijednost nekretnine koju su višestruko isplatili, prvo

plaćanjem tadašnje stanarine ili samodoprinosa, a onda nakon promjene političkog sustava i -

otkupom. "Tko će nam nadoknaditi razliku vrijednosti?" često je ponavljano pitanje. Neki Puljani na

privremenom radu ili školovanju u Austriji, navode da primjerice u Beču, na zidu ispred

svakog ugostiteljskog lokala koji se nalazi u stambenoj zgradi stoji standardizirana mjedena

ploča na kojoj vrlo jasno piše: "Zabranjuje se svako glasno smijanje, govor i pjevanje, kao i drugo

stvaranje buke nakon zakonski utvrđenog radnog vremena, kako unutar, tako i izvan lokala. Molimo goste da

poštuju dotične odredbe jer će u protivnom biti pozvana policija." Još jedan, dakle, pulski paradoks –

politika je graĎanima svojim neshvatljivim odlukama smanjila vrijednost nekretnina, a sada

im zbog situacije u kojoj su se našli sugerira da – prodaju te iste nekretnine. Nazire li se tu,

moţda, novi skandal sa korupcijom na trţištu nekretnina?

Ostaje analiza nevjerojatne izjave gradonačelnika: ne radi se ni o kakvoj "vječnoj

dilemi" kako on, već poslovično neupućeno navodi. Radi se o kršenju ljudskih prava na toliko

razina da takvog nema nigdje. Za bolje razumijevanje primjer koji gotovo svi stariji ispitanici

navode za ilustraciju: umirovljenik koji se teško kreće dolazi automobilom kući. Sa sobom

nosi vrećice s namirnicama (jer su prodavaonice u centru pred propašću ili propadaju – poput

nekadašnjeg giganta "Puljanke" koji je u dugovima od 300 milijuna kuna – primoran je po čak

i osnovne namirnice ići automobilom u velike centre poput "Kauflanda", "Mercatora" ili

"Lidla" koji se redom nalaze na periferiji grada). Ne moţe parkirati automobil i jednostavno

otići u stan. Prvi slobodan parking, ukoliko ga i pronaĎe, nalazi se gotovo kilometar udaljen

od mjesta na kojem ţivi, a i tamo je to uglavnom bespravan parking koji policija tolerira,

odnosno tek ponekad, bez upozorenja pokrene "akciju" i serijski kaţnjava vlasnike parkiranih

automobila. Zamislimo da taj umirovljenik još mora obaviti nuţdu, dakle ţuri mu se, izuzetna

je vrućina, temperatura uglavnom viša od 30 stupnjeva, mora hodati tek nešto manje od

kilometar noseći vrećice sa namirnicama, a noć prije toga nije spavao do kasno u noć zbog

nevjerojatne buke!

Svaki vikend, a nerijetko i unutar tjedna organiziraju se koncerti u samom centru grada

u, prema gradonačelnikovim riječima: "...na za to predviĎenom mjestu..." u prostorima

Zajednice Talijana, tzv. "Circolu", od kojih se u okolnim zgradama bukvalno od vibracija

tresu podovi. Stanari se pitaju jesu li punk-koncerti primjereni ne samo centru grada, nego i

after-partyjima manifestacija poput pulskog film festivala, no na njihove upite nema

odgovora. Drugo mjesto na kojem se koncerti odvijaju, naoko zaista i predviĎeno za njih, je

amfiteatar Arena, te se njegov komentar vjerojatno na to i odnosi, opet zaobilazeći pravi

problem. Naime, u Areni se veliki koncerti odvijaju u ranijim večernjim satima, dok u Circolu

dotični koncerti počinju nakon što završe dva cjelovečernja filma u Areni, dakle oko 01:00,

iza ponoći. Prisjetimo li se činjenice da je, primjerice, rimski Colosseum zaštićen spomenik u

koji je ograničeno otvoren - samo za razgledavanje, izjava pulskog gradonačelnika: "Pulska

Arena je prikladno mjesto za najglasnije koncerte" djeluje još neupućenijom.

Koncerti se organiziraju i na Trgu Portarata, takoĎer do kasnih noćnih sati, te u

povijesnom "Kaštelu". No, slaţu se stanari, tradicionalna istarska glazba, jazz-koncerti, klape,

zborovi, laganija akustična glazba itd. odnosno navode kao svijetli primjer koncert pulske

pop-grupe "Nola" nisu nikakav problem, dapače, čak ih i vesele. Problem je u izrazito

pretjerano glasnim koncertima koji, smatraju, nemaju veze s kulturom. Naime, stadionski

ozvučeni koncerti poput onog "LET 3" ili "Kawasaki 3p", kojima je, smatraju, mjesto na

periferiji grada ili u zatvorenim prostorima, sigurno nisu conditio sine qua non Pula Film

Festivala. MeĎu ispitanicima bilo je i nekoliko osoba koje se profesionalno bave glazbom,

koje svjedoče da takvi razglasi nisu prikladni za tako male, akustične prostore u centru grada i

da je glasnoća koju proizvode višestruko pretjerana, no mjerodavne sluţbe ne rade u kasnim

noćnim satima i nemoguće ih je pozvati da izaĎu na teren u trenutku kada se za to ukaţe

potreba, nego onda kada njima odgovara. Tragično je da gradonačelnik ne shvaća da je svaka

zajednica sustav u kojem svaki element utječe na onaj drugi, i da ljudi koji rade u turizmu, a

ţive u centru grada čine ţilu kucavicu ugostiteljske i turističke ponude grada, odnosno ako se

oni ne naspavaju, nemoguće je očekivati da budu nasmijani i spremni na rad, a drugi stanari

centra, poput zaposlenih obitelji sa djecom i umirovljenika, svojim nervoznim ponašanjem

takoĎer stvaraju ozračje netrpeljivosti prema turistima, te ne iznenaĎuju česta premlaćivanja

turista o kojima se uglavnom ne priča, a svakodnevna su pojava. Na izrazito veliku ţalost

barem sociološke struke, pulska Opća bolnica ne raspolaţe nikakvim statističkim podacima,

pa tako niti ovim.

Gradonačelnikova izjava o "samo dva mjeseca" takoĎer ne stoji i to iz više razloga:

1. graĎani Pule ţive u svojim stanovima 365 dana u godini i njihova procjena kvalitete

ţivota u gradu Puli odnosi se na cijeli taj period. Nitko ni iz kojeg razloga neće 60 dana

tolerirati maltretiranja najrazličitijih vrsta te i dalje biti blag prema vlasti i smatrati da je to

u redu "jer grad nema novca te su turisti potrebni". Turizam u Puli nije počeo prije desetak

godina, a nagli pad kvalitete ţivota – jest.

2. "sezona nemira" u centru grada ne traje "samo dva mjeseca" nego kudikamo dulje, jer kad

turisti odu, četvrtkom se u parkovima oko Arheološkog muzeja (prema riječima dispečera

policijske postaje Pula prilikom poziva graĎana na intervenciju): "skupljaju mladi koji idu

u Uljanik, i tu policija ništa ne moţe", a ti mladi razbijaju boce, ruše kontejnere, urlaju i

stvaraju buku, te oštećuju parkirane automobile, a poznat je i skandal u kojem su iz čiste

obijesti oštetili čuveni Slavoluk Sergijevaca (tzv. "Zlatna vrata"), spomenik nulte

kategorije pod zaštitom UNESCO-a.

3. dok diskoteke u turističkim naseljima i bivši vojni objekti na relativno zabačenim

lokacijama zjape prazni, a ovi potonji derutni, devastirani i sve opasniji po prolaznike,

dozvole za njihov rad se ne izdaju i zabavna se dogaĎanja forsiraju u centru grada,

nerijetko i pod demagoškom oznakom "kulturna dogaĎanja" što je krajnji paradoks.

Najekstremniji primjer nesposobnosti gradske vlasti po pitanju buke i remećenja

javnog reda i mira bila je reakcija na incident koji su prouzročili članovi uprave koncerna

"Motorola" kada su ljeto 2007. boravili sa luksuznom jahtom u pulskom akvatoriju. Naime,

bez ishoĎenja potrebnih dozvola, bez obrazloţenja niti upozorenja, priredili su usred tjedna,

profesionalni, skupi vatromet koji je od otprilike 01:00, oko 30 minuta odjekivao centrom i

uţom okolicom, stvarajući paniku meĎu naprasno probuĎenim stanovništvom. Prema

dostupnim informacijama, dotični su direktori drugi dan sami posjetili policijsku stanicu sa

prezirnim i posprdnim upitom: "Koliko moramo platiti kaznu za remećenje javnog reda i

mira?" Gradonačelnik se ispričao graĎanima (?!) no ništa konkretno nije poduzeto što je

pokrenulo i klasične špekulacije o primanju mita. Umjesto da se dotičnu gospodu kaznilo do

krajnjih instanci svih odnosnih zakona, moţda ih čak pokušati teretiti i za prouzročenu

ekonomsku štetu koju su graĎani pretrpili zbog neprospavane noći – dogodilo se upravo

suprotno. Proglasilo ih se "vrijednim gostima" kojima trebamo tolerirati "ovakve ispade" i

privlačiti ih na sve moguće načine. GraĎani se danima nisu mogli oporaviti od izgubljenog

sna tih vrućih dana i noći, ljutiti komentari su se ponavljali tri tjedna, a moţemo tek

pretpostaviti na koje se sve načine to odrazilo na turističku sezonu, odnosno na psihičko,

fizičko i emocionalno stanje graĎana.

ZAKLJUČAK

Kvaliteta ţivota domicilnog stanovništva u mnogim turističkim naseljima na niskoj je

razini, ali dok se neke sredine bore protiv problema poput prenapučenosti, buke, prometne

zakrčenosti i slično, percepcija je graĎana da u Puli dotični problemi iz sezone u sezonu

postaju sve gori i sve teţi. TakoĎer, percepcija je graĎana da postupci gradske vlasti, umjesto

da djeluju na rješavanje problema, ne samo podrţavaju nego i stvaraju probleme. Naţalost,

zbog karakterističnog mentaliteta, graĎani gunĎaju unutar privatne sfere, a tek rijetki

pojedinci se izloţe i javno progovore o problemima, ili pokrenu javne proteste. Do sada se

vlast s takvima uspješno obračunavala ignoriranjem ili medijskim odnosno još češće tzv.

"kavanskim" PR-om – pokretanjem tračeva. No problemi se gomilaju, a vlast pokazuje

nesposobnost na sve više razina, te glasovi protiv postaju sve glasniji i uporniji. Naţalost,

ekonomska kriza kao i opća kriza vrednota u Hrvatskoj, nezaposlenost, korupcija i nepotizam

doveli su do toga da se sve više pojedinaca odlučuje na "prihvaćanje neminovnog", odnosno

ulazak u stranku na vlasti ili otvoreno simpatiziranje, te obavljanje "partijskih" zadataka ne po

vlastitoj savjesti, već prema diktatu. Po svim pokazateljima, kvaliteta ţivota graĎana stranci

na vlasti očito je na zadnjem mjestu, a egzistencijalna ucjena dovela je do toga da su ugušeni

progresivni glasovi, jedini koji su mogli potaknuti promjenu.

Kombinacija ionako podloţnog mentaliteta i straha za vlastitu egzistenciju dovela je

do toga da je nekoć idealno mjesto za ţivot pretvoreno u nešto što sve više stanovnika Pule

definira kao: "Volim ovaj grad, ali grad ne čine samo zgrade, ulice, asfalt, već i ljudi. A njih sve manje

volim." (česta izjava, slično je izjavio i Dario Marušić, glazbenik i etnomuzikolog u dnevniku

Glas Istre, 11. kolovoza, 2013.)

Literatura:

"Approaches to Improving the Quality of Life - How to Enhance the Quality of Life" u "Social Indicators

Research Series - Volume 42" (glavni urednik: Alex C. Michalos) - Abbott L. Ferriss, 2010., Gainesville,

Georgia (SAD) - Springer Dordrecht Heidelberg London New York", ISBN 978-90-481-9147-5

"Community Quality-of-Life Indicators: Best Cases series - Volume 3" – (urednik serijala: M. Joseph Sirgy)

razni autori (uredili: M. Joseph Sirgy, Rhonda Phillips, D. Rahtz), 2011., Blacksburg, Virginia (SAD) - Springer

Dordrecht Heidelberg London New York, ISBN 978-94-007-0534-0

"Cultural tourism – global and local perspectives" – razni autori (urednik: Greg Richards), 2007.,

Binghampton, New York (SAD) - The Hayworth hospitality press, ISBN-13: 978-0-7890-3116-7

"Economics of Sustainable Tourism" – monografija, razni autori (uredili: Fabio Cerina, Anil Markandya,

Michael McAleer), 2011., New York (SAD) - Routledge, ISBN: 978-0-415-58385-5

"Georg Simmel: First Sociologist of Modernity" – David Frisby, "Theory, Culture, Society" 1985; 2; 49 - online

publikacija - www.sagepublications.com, SAGE publications (za The TCS Centre, Nottingham Trent

University), DOI: 10.1177/0263276485002003006

"Handbook of Social Indicators and Quality of Life Research" – razni autori (uredili: Kenneth C. Land, Alex

C. Michalos, M. Joseph Sirgy), 2012., Blacksburg, Virginia (SAD) - Springer Dordrecht Heidelberg London

New York, ISBN 978-94-007-2420-4

"Quality-of-Life Community Indicators for Parks, Recreation and Tourism Management" u "Social

Indicators Research Series - Volume 43" (glavni urednik: Alex C. Michalos) – razni autori (uredili Megha

Budruk i Rhonda Phillips), 2011., Phoenix, Arizona (SAD), - Springer Dordrecht Heidelberg London New York,

ISBN 978-90-481-9860-3

"Quality of Life, Balance of Power and Nuclear Weapons - A Statistical Yearbook for Statesmen and

Citizens" - Alexander V. Avakov, 2011., New York (SAD) - Algora Publishing, ISBN 978-0-87586-819-6

"The 'Community' in Community-Based Environmental Protection" (Synopsis Report) - Mary R. English,

Graduate Research Assistant: Margaret A. Zimlich, September 1997., Knoxville, Tennessee - Energy,

Environment, and Resources Center, University of Tennessee

"Zemlja u ravnoteži - ekologija i ljudski duh" – Al Gore (prevela Ljiljana Šćurić), 1994., Zagreb, Mladost d.d.,

ISBN 953-152-022-4

"Uvod u globalnu ekologiju, II. izdanje" – Vjekoslav Glavač, 2001., Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada,

ISBN 953-169-064-2

"Sociology - Inquiries into the Construction of Social Forms Volume 1" (naslov originala: "Soziologie.

Untersuchungen über die Formen der Vergesellschaftung", Georg Simmel, 1908., Leipzig, Njemačka, Verlag

von Duncker & Humblot) - Georg Simmel, 2009., Leiden, Nizozemska (prvo izdanje na engleskom jeziku:

Boston, Massachussets, SAD), ISBN: 978 90 04 17458 0

"The Sociology of Tourism - European Origins and Developments Tourism Social Science Series Volume 12"

– Graham M. S. Dann, Giuli Liebman Parrinello (urednik serijala: Jafar Jafari), 2009., Bingley, UK - Emerald

Group Publishing Limited, ISBN: 978-1-84663-988-3

"Unveiling Wealth - On Money, Quality of Life and Sustainability" – razni autori (uredio: Peter Bartelmus),

2002. Dordrecht, Nizozemska - Kluwer Academic Publishers, ISBN: 1-4020-0814-7

"Urban Livelihoods, Institutions and Inclusive Governance in Nairobi - ‘Spaces’ and their Impacts on

Quality of Life, Influence and Political Rights" - Bob Hendriks, 2010., Amsterdam, Nizozemska - WOTRO

Science for Global Development of the Netherlands Organisation for Scientific Research (NWO) and the

Amsterdam Institute for Metropolitan and International Development Studies (AMIDSt) of the University of

Amsterdam. Bob Hendriks / Vossiuspers UvA – Amsterdam University Press, ISBN 978 90 5629 636 0

"City tourism and culture - the European experience" - ETC research group, 2005.

"Vlasnici, menadţeri, drţava i post-krizne strategije u hrvatskoj industriji" – Saša Poljanec-Borić, Zagreb, 2011.,

Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" i Konrad Adenauer Stiftung

"Nastanak i razvoj sociologije turizma" - Mirko Štifanić, 2001., Zagreb, "Društvena istraţivanja", god. 11

(2002) br. 6 str. 859-877