KVALITET VAZDUHA UNUTAR ZDRAVSTVENIH USTANOVA
KVALITET VAZDUHA UNUTAR ZDRAVSTVENIH USTANOVA
O VAZDUHU
• Čovek svakodnevno udiše do 30m² vazduha
• Sastav prirodnog suvog vazduha:
GAS VOL%
AZOT 78,9
KISEONIK 20,9
UGLJEN – DIOKSID 0,03
PLEMENITI GASOVI 0,093
VAZDUH KAO IZVOR RIZIKA ZA LJUDSKO ZDRAVLJE
• Vazduh je izvor života, ali i rizika po zdravlje
• u vazduhu se mogu naći: različite materije, čestice, gasovi, pare različitog hemijskog sastava, radioaktivni elementi, mikroorganizmi...
• Dejstvo ovih materija ovisi od njihove KONCENTRACIJE, VREMENU IZLOŽENOSTI I OSETLJIVOSTI ORGANIZMA
• Dejstvo na zdravlje: akutno, hronično, fibrinogeno, alergogeno i kancerogeno
KVALITET VAZDUHA U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA
• Unutrašnja sredina zdravstvenih ustanova može predstavljati rizik za pojavu infekcija koje se prenose vazduhom
• Izvor mikroorganizama:
- iz različitih medijuma životne sredine (zemljišta, vode, prašine, produkata raspadanja organskih meterija itd)
- kijanjem i kašljanjem
GREJANJE, VENTILACIJA I MIKROKLIMATSKI USLOVI U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA
CILJ:
- Održavanje temperature i vlažnosti vazduha (optimalni uslovi: 17°C - 22°C; rel.vl. 40-60%; strujanje vazduha: 0,1 m/s)
- Kontrola širenja neprijatnih mirisa
- Zaštita pacijenata i zaposlenih od uzročnika infekcija iz vazduha
- Smanjenje rizika za širenje infekcija putem vazduha
PREPORUKE VEZANE ZA POSTIZANJE I ODRŽAVANJE ODGOVARAJUĆEG KVALITETA VAZDUHA I MIKROKLIMATSKIH USLOVA
1. Postojanje sistema za kondicioniranje vazduha
2. Pripremne radnje prilikom planiranja i izgradnje sistema za ventilaciju i njegove stalne kontrole
3. Korišćenje kvalitetnih filtera različite funkcije i efikasnosti
4. Posebni zahtevi za neke prostorije (operacione sale, odeljenja sa imunodeficijentnim pacijentima, odeljenja za infektivne bolesti)
PREPORUKE VEZANE ZA POSTIZANJE I ODRŽAVANJE ODGOVARAJUĆEG KVALITETA VAZDUHA I MIKROKLIMATSKIH USLOVA
5. Ugradnja zapečaćenih prozora u zgradama sa centralnim sistemom za ventilaciju
6. Obezbeđenje funkcionisanja sistema u vanrednim okolnostima
7.Obezbeđenje stalnog rada sistema za ventilaciju
8. Predviđanje mogućnosti popravke, provere i obnove sistema
FILTRIRANJE, KONDICIONIRANJE, VENTILACIJA
FILTRIRANJE VAZDUHA je fizičko uklanjanje nečistoća i prvi je korak u postizanju odgovarajućeg kvaliteta vazduha unutrašnje sredine.
KONDICIONIRANJE VAZDUHA podrazumeva održavanje vazduha koji je prečišćen pomoću visokoefikasnih filtera u optimalnoj temperaturi (17°C - 22°C) i odgovarajućem rasponu vlažnosti vazduha (40 – 60%).
VENTILACIJA ILI PROVETRAVANJE podrazumeva optimalnu izmenu celokupnog vazduha u prostoriji, najmanje jednom u sat vremena.
VAZDUH KAO PRENOSILAC BOLNIČKIH INFEKCIJA
- Pacijenti kao izvor infekcije koja se prenosi vazduhom
- Veliki protok pacijenata / obolelih u ambulantnim uslovima
- Rizik za pacijente (osetljivost zbog osnovne bolesti i smanjene otpornosti)
- Profesioanlni rizici za zaposlene (svakodnevna izloženost infektivnim i hemijskim agensima)
UTICAJ NARUŠENOG KVALITETA VAZDUHA
• DIREKTAN UTICAJ NA ZDRAVLJE
- izazivajući intrahospitalne infekcije
• INDIREKTAN UTICAJ NA ZDRAVLJE
- Usled izmenjenih mikroklimatskih uslova, neodgovarajuće ventilacije i prisustva zagađujućih materija u povišenoj koncentraciji dolazi do usporavanja oporavka pacijenta ili pogoršanja osnovne bolesti
ISPITIVANJE VAZDUHA • Ispitivanje štetnih sastojaka u vazduhu se vrši i u
KOMUNALNOJ i u RADNOJ SREDINI
ZAGAĐUJUĆE MATERIJE PREMA VELIČINI ČESTICA:
Prašina – do 10 μm
Aerosoli – od 1 do 10 μm
Dim – manje od 1 μm
Što su čestice manje, duže se zadržavaju u vazduhu, dublje prodiru u disajne organe, i štetnije su po zdravlje.
OSNOVE UZORKOVANJA
• Uzorak mora biti REPREZENTATIVAN
MERNO MESTO: na mestu gde je zagađenje najveće, zatim u visini usta radnika, i na različitim udaljenostima od izvora
VREME UZIMANJA
Trenutni uzorci (trenutno zagađenje)
Kontinuirani uzorci (prosečna koncentracija za 8-časovno radno vreme ili za 24 časa u spoljnoj sredini)
Automatski registratori (stalna kontrola)
POSTUPAK UZORKOVANJA BEZ KONCENTRISANJA kada su metode za analizu
gasova i para dovoljno osetljive
- Za uzimanje uzoraka: sudovi poznatih zapremina, ampule od stakla, plastične kese, špricevi
SA KONCENTRISANJEM: apsorpcijom, adsorpcijom i kondenzacijom
- Za uzimanje uzoraka: sud, merač protoka vazduha i pumpa za uzimanje uzoraka vazduha
ANALIZA ZAGAĐIVAČA
KVALITATIVNA ANALIZA je detekciona metoda kojom se samo dokazuje prisustvo zagađivača, a NE određuje se njegova koncentracija
KVANTITATIVNOM ANALIZOM se određuje tačna koncentracija prisutnog zagađivača
• diskontinuirano
• kontinuirano
MAKSIMALNO DOZVOLJENA KONCENTRACIJA
• Stepen zagađenosti vazduha jednom ili više materija istovremeno, koji ne bi mogao da izazove oštećenje organizma čoveka u toku osmočasovnog radnog vremena za radnu sredinu, odnosno u toku celog dana za komunalnu sredinu.
• Uzimaju se u obzir i mikroklimatske prilike (temperatura, rel.vlažnost i strujanje vazduha)
• Izmerene vrednosti se svode na 20 °C i 1000 mbar
IZRAŽAVANJE ŠTETNIH PARA I GASOVA
• ppm – broj delova zagađivača od milion delova ispitivanog vazduha (parts per milion)
• mg/m³ - broj miligrama zagađivača u kubnom metru vazduha
Nađene koncentracije se upoređuju sa maksimalno dozvoljenom koncentracijom (MDK) koje su definisane odgovarajućim pravilnikom
BIOLOŠKI AEROSOL
Mikrobiološka kontaminacija predstavlja zagađenje vazduha aerosolima koji sdrže bakterije, gljivice, viruse i polene.
U biološkom aerosolu čestice manje od 1μm do 50 μm sadrže jedan ili više organizama (ČESTICE MANJE OD 5 μm DOSPEVAJU DO PLUĆA)
Veće čestice mogu da sadrže prašinu i organske i neorganske materije
ČINIOCI KOJI UTIČU NA PREŽIVLJAVANJE MIKROORGANIZAMA U AEROSOL ČESTICAMA
• Sredina u kojoj se nalaze • Temperatura • Relativna vlažnost • Osetljivost na kiseonik • UV zračenje • Elektromagnetno zračenje
! Patogeni mikroorganizmi otporni na sušenje mogu preživeti veoma dugo i prenose se na velike razdaljine
Na broj i vrstu mikroorganizama utiču:
a) Protok osoba
b) Posetioci
c) Temperatura
d) Vreme dana i godišnje doba
e) Relativna vlažnost
f) Karakteristke aparata za kondicioniranje vazduha
g) Karakteristike uzorkovanih čestica