kurikulum suvremene skole

Školski sustaviŠkolske reforme

Cjeloživotno učenje i kontinuirani profesionalni razvoj glavni su mehanizmi

kojima se potiču osobni rast i razvoj te sprečavaju stagnaciju u životu pojednica i

društva (Vizek Vidovid, 2005, str. 15).

Kvaliteta obrazovanja učitelja i nastavnika jedan je od

glavnih činitelja koji djeluje na razinu učeničkih obrazovnih postignuda.

Stoga je obrazovanje i profesionalni razvoj učitelja i nastavnika ključno pitanje u svakoj zemlji koja nastoji unaprijediti obrazovni sustav i učiniti ga odstupnijim,

prohodnijim i fleksibilnijim (Vizek Vidovid, 2005, str. 15).

Zašto promjene u školstvu?

.

Konceptualni sukobi staroga i novogastaro novo

konkurencija uzajamnost

tehnocentrizam sklad sa prirodom

materijalna efikasnost duhovne vrijednosti

hijerarhija nehijerarhijsko zajedništvo i timovi

liderstvo vođe kolektivna interakcija u upravljanju

vlast vedine vlast svih i ravnopravnost manjina

homogenost pluralizam

nacionalizam kozmopolitizam

rutina invencija

masovnost individualnost

Mar

uya

ma,

M. (

19

76

), T

ow

ard

Hu

man

Fu

turi

stic

s

CJELOŽIVOTNO UČENJE

DRUŠTVO KOJE UČI

ŠKOLA KOJA UČI

• Količina novog znanja se svakim danom sve više povedava, a postojede znanje sve brže zastarijeva

• Nužno je cijeli život učiti

• Neformalno obrazovanje, informalno učenje, samoobrazovanje

Cjeloživotno učenje

Vrste odgojno – obrazovnih sustava

zatvoreni otvoreni

Mješoviti (RH)

Tradicionalna, reproduktivnom znanju usmjerena škola nije mogla pratiti sve promjene suvremenog društva, te se pokazalo da je za njezin opstanak i razvoj potrebno da brzina učenja u organizaciji bude jednaka ili veda od brzine promjena u vanjskom okružju (Stoll i Fink, 2000).

Zašto su promjene potrebne?

demografski porast i povedanje broja nepismenih

naglo intenziviranje potražnje obrazovanja => preplavljenost škola i fakulteta

inertnost školskog sustava prema vanjskim promjenama

nesposobnost društva da najbolje iskoristi školstvo i obrazovni kadar u interesu nacionalnog razvoja

Što je kriza obrazovanja?Kada nastaje?

Školske su reforme uvijek izraz zajedničkih duhovnih i političkih stremljenja određenog doba, odnosno određene zemlje.

Inovacija – promjena jednog elementa, najčešde u samom edukativnom procesu, koja ne mora izazvati promjene u ostalim dijelovaima sustava

Reforma – promjena jednog ili više elemenata koja uvjetuje promjene u određenom broju drugih sastavnica sustava.

Školske reforme

- izmjena strukture obrazovnog sustava (ciljevi i funkcija škole u širokom društvenom i ekonomskom kontekstu.

- s obzirom na organizaciju i administraciju obrazovnog sustava

- s obzirom na definiranje uloga i odnosa između uloga

- reforme koje obuhvadaju nastavne programe

Vrste reformi

- preciziran cilj

- razrađene strategije provođenja

- predviđanje pozitivnih i negativnih efekata

O čemu ovisi uspješnost školske reforme?

• Gdje smo sada? (procjena početnog stanja)

• Gdje bismo željeli biti u bududnosti? (planiranje)

• Koji je najbolji način da krenemo u tom smjeru? (implementacija)

• Kako ocjenjujemo promjene koje provodimo? (evaluacija)

Plan razvoja škole u četiri faze:

• 1. val – “činilo se isto, samo više toga”

(pokret za unapređenjem djelotvornosti škola)

• 2. val – “činilo se isto, samo bolje”

(pomak prema povezivanju školske djelotvornosti s poboljšanjem škola)

• 3. val – preustroj i preobrazba obrazovanja

(traženje budude vrsnode)

“Tri vala reforme”

25% uspjeha

reformi ovisi

o dobrim idejama

75% o uvjetima u kojima se reforma

ostvaruje te o kompetenciji ljudi

koji je provode

Uspješnost školskih reformi

Učitelji se osjećaju zarobljeno između

ostvarivanja kurikularnih ciljeva i

zadovoljavanja učenikovih potreba.

(Beghetto, 2007)

Škola usmjerena na učenika

Suvremena škola

TRADICIONALNA ŠKOLA SUVREMENA ŠKOLA

Poticanje cjeloživotnog učenja

Poticanje lifewide učenja (transfer procesa učenja kroz

sadržaj i discipline)

Prihvadanje osobne odgovornosti za vlastito

učenje

Učiti kako učiti iz višestrukih izvora

Suradničko učenje

Učiti kako prihvatiti i riješiti probleme

• Učenje činjenica i vještina

• Usvajanje znanja i stavova

tradicionalna škola

• Učenje kroz akciju i osobno iskustvo

• Učenje rješavanjem problema i istraživanjem

suvremena škola

“škola koja uči”

• Dosljedna i sustavna primjena teorijskih znanja

• “traženje apsolutne istine”

• Poštivanje autoriteta, znanstvenih i stručnih istina

tradicionalna škola

• Razlike u stavovima, kritika teorijskih polazišta

• Ništa se ne uzima “zdravo za gotovo”

• Korištenje alternativnih metoda, otvorenost duha, uvažavanje iznimki

suvremena škola

• Znanje učeniku pruža nastavnik

• Fokus je na obrazovanju kao rezultatu

tradicionalna škola

• Znanje gradi učenik

• Fokus je na obrazovanju kao procesu

suvremena škola

• Učenici pasivno upijaju informacije i autoritet

• Učitelji su jedini izvor informacija

• Učenici uglavnom rade sami i potiče se natjecateljski duh

tradicionalna škola

• Učenici su aktivno uključeni u rješavanje problema i planiranje

• Učitelji su pomagači i vodiči u učenju

suvremena škola

Škola koja uči – škola utemeljena na znanju

Tradicionalna imitativno – reproduktivna paradigma odgojno – obrazvonog procesa

VS

Suvremena kreativno – inovativna paradigma

• Kurikulumski pristup – “ne propisuju se recepti i pravila djelovanja ved se pružaju različita znanstvena stajališta, te pouzdane smjernice za praktično djelovanje u pedagoškim situacijama”

• Multidisciplinarni, interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup programiranju odgojno – obrazovnog procesa

• KOMPETENCIJSKI PRISTUP UČENJU

Suvremena škola

• Cjeloživotno učenje

• Učiti kako učiti

• Usmjerenost na kompetencije

• “škola usmjerena na učenika” – učenik je u centru odgojno – obrazovnog procesa

• Mijenjaju se uloge svih sudionika odgojno –obrazovnog procesa

čitanje

slušanje riječi

gledanje slika

gledanje filma

razgledanje izložbe

promatranje demonstracije

promatranje na licu mjesta

sudjelovanje u raspravi

držanje govora

izvođenje igrokaza

simuliranje stvarne situacije

primjena naučenog u stvarnoj situaciji

15% od onog što naučimo,

naučimo iz onoga što drugi kažu

90% od onoga što naučimo, naučimo iz

onoga što sami kažemo i učinemo

50% od onoga što naučimo, naučimo iz

onoga što vidimo

RECI MI

POKAŽI MI

UKLJUČI ME

NACIONALNI OKVIRNI

KURIKULUM

Terminološko značenje...

NACIONALNI – donosi se na nacionalnoj razini

OKVIRNI – najširi okvir odgojno – obrazovnoga djelovanja; utvrđuje suvremena o-o područja iz kojih proizlaze jezgrovni i diferencijalni kurikulum, te školski kurikulum

KURIKULUM - podliježe promjenama primjenom vanjskoga vrednovanja i samovrednovanja

Nacionalni kurikulum

Članak 26.

Odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje se na temelju:

nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa,

školskog kurikuluma.

Kurikulum:

Čini polazište za izradbu nastavnih planova

Definiranje optimalnog opteredenja učenika

Izradba predmetnih kurikuluma

Polazišta kurikulumskog pristupa

prelazak na KOMPETENCIJSKI SUSTAV

usmjerenost na UČENIČKA POSTIGNUĆA

usmjerenost na SADRŽAJ

Usmjerenost prema kompetencijama

Razvoj inovativnosti, stvaralaštva, rješavanja problema, razvoj kritičkog mišljenja,

poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija

Nacionalni okvirni kurikulum

razvojni je dokument

otvoren za promjene i poboljšanja ovisno o potrebama i razvojnim težnjama na području odgoja i obrazovanja

promjene de se temeljiti na rezultatima istraživanja i rezultatima vrjednovanja.

Odgojno-obrazovne vrijednosti

Odgojno-obrazovna načela

Odgojno-obrazovni ciljevi

Organizacija odgojno-obrazovnog rada

Vrednovanje i samovrednovanje

Metode i sredstva odgojno-obrazovnog

rada

KURIKULUM

Struktura NOK-a u osnovnoj i srednjoj školi

Jezgrovni kurikulum

• Odnosi se na sve učenike

• Jednak je i obvezan za sve učenike (izuzev one s teškodama)

• Ocjenjuje se brojčanom ocjenom

Diferencirani (razlikovni) kurikulum

• Jedan ili više izbornih nastavnih predmeta ponuđenih na nacionalnoj i/ili školskoj razini

• Čini dio obrazovnog standarda učenika

• Ocjenjuje se brojčanom ocjenom

Školski kurikulum

• Fakultativni nastavni predmeti

• Dodatna i dopunska nastava

• Izvannastavne aktivnosti, projekti, ekskurzije i druge

• Može i ne mora se ocjenjivati brojčanom ocjenom

Međupredmetne teme protežu se kroz sve dijelove NOK-a ili se programiraju kao posebni nastavni predmeti ili moduli u dijelu školskoga kurikuluma

Međupredmetne (interdisciplinarne) teme

• Osobni i socijalni razvoj

• Zdravlje, sigurnost i zaštita

• Učiti kako učiti

• Poduzetništvo

• Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije

• Građanski odgoj i obrazovanje

ŠKOLSKI KURIKULUM

Školski kurikulum

• Školski kurikulum utvrđuje dugoročni i kratkoročni plan i program škole s izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima.

• Donosi se na temelju nacionalnog kurikuluma i nastavnog plana i programa.

Literatura:

• Beghetto, R. A. (2007), Ideational code-switching: Walking the talk about supporting student creativity in the classroom. Roeper Review, 29(4), 265–270.

• Jurid, V. (2007), Kurikulum suvremene škole. U: V. Previšid (ur.), Kurikulum: teorije –metodologija – sadržaj – struktura. Zagreb: Školska knjiga, 253–303.

• Key competences for lifelong learning. European Reference Framework (2007), http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf, (5. 04. 2009.).

• Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opde obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011), Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH.

• Previšid, V. (2005), Kurikulum suvremenog odgoja i škole: Metodologija i struktura. Pedagogijska istraživanja, 2(2), 165–175.

• Previšid, V. (2007), Pedagogija i metodologija kurikuluma. U: V. Previšid (ur.), Kurikulum: teorije – metodologija – sadržaj – struktura. Zagreb, Školska knjiga, 15-34.

• Vizek Vidovid, V. (2005), Obrazovanje učitelja i nastavnika u Europi iz perspektive cjeloživotnog učenja. U: V. Vizek Vidovid (ur.), Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspektive. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

• Pivac, J. (2008), Izazovi školi. Zagreb: Školska knjiga.• Stoll, L.; Fink, D. (2000), Mijenjajmo naše škole: Kako unaprijediti djelotvornost i

kvalitetu škola. Zagreb: Educa.