-
Novembar 2006 IZVJEŠTAJ
KULTURNI SEKTOR U BANJA LUCI, MOSTARU, SARAJEVU I TUZLI
DIJAGNOSTICIRANJE STANJA KULTURNOG SEKTORA, IDENTIFIKACIJA KLJUČNIH
PROBLEMA U RADU KULTURNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA I MOGUĆIH
RJEŠENJA (NA OSNOVU MIŠLJENJA KULTURNIH DJELATNIKA U OVIM
GRADOVIMA)
-
1
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Naslov: KULTURNI SEKTOR U BANJA LUCI, MOSTARU, SARAJEVU I TUZLI
DIJAGNOSTICIRANJE STANJA KULTURNOG SEKTORA, IDENTIFIKACIJA KLJUČNIH
PROBLEMA U RADU KULTURNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA I MOGUĆIH
RJEŠENJA (NA OSNOVU MIŠLJENJA KULTURNIH DJELATNIKA U OVIM
GRADOVIMA) Istraživanje i izvještaj: MEDIACENTAR Sarajevo, 2006
Autorica: Adla ISANOVIĆ MEDIACENTAR Sarajevo Kolodvorska 3,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel. & Fax: (+387 33) 715 840
http://www.media.ba [email protected]
Tekst ovog izvještaja je objavljen pod Creative Commons
licencom. Naziv licence: Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5
Slobodno smijete umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati
djelo pod sljedećim uvjetima:
• Imenovanje. Morate priznati i označiti autorstvo djela na
način kako je specificirao autor ili davatelj licence.
• Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne
svrhe. • Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili
prerađivati ovo djelo.
-
2
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
SADRŽAJ
SAŽETAK IZVJEŠTAJA
........................................................................................
4
1. UVOD
...............................................................................................................
11 1.1 OPIS I CILJEVI
PROJEKTA........................................................................
11 1.2 DIZAJN I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
.............................................. 12
2. ANALITIČKI IZVJEŠTAJ
.................................................................................
14 2.1 KULTURNA DEŠAVANJA U RATNOM I POSTRATNOM PERIODU ........ 14
2.2 PUBLIKA, CILJNE GRUPE I TRŽIŠTE
....................................................... 18 2.3
IZVORI
FINANSIRANJA..............................................................................
38 2.4 UMREŽAVANJE I KOOPERACIJA U KULTURNOM
SEKTORU................ 66 2.5 ODNOS KULTURNIH ORGANIZACIJA I
INSTITUCIJA VLASTI ................ 77 2.6. DODATNI PRIJEDLOZI I
PREPORUKE ....................................................
96
ANEKS
...............................................................................................................
101
-
3
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
SAŽETAK IZVJEŠTAJA
Na zahtjev i u saradnji sa organizacijom AKCIJA Sarajevo-
Agencija za kulturni razvoj Sarajevo, Mediacentar Sarajevo je, u
okviru projekta pod nazivom “Kulturtreger XXL”, sproveo
istraživanje koje za cilj ima prikupljanje relevantnih podataka o
stanju i potencijalima kulturnog sektora u četiri grada u Bosni i
Hercegovini i to na osnovu mišljenja predstavnika tri ciljne grupe.
Ciljne su grupe predstavljali sami kulturni djelatnici i to:
predstavnici javnih institucija kulture, predstavnici nevladinih
organizacija u kulturi i nezavisni kulturni djelatnici. Fokus grupe
su provedene u Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Osnovni
ciljevi projekta koji je obuhvatio realizaciju diskusija sa
kulturnim djelatnicima bili su:
1. prikupiti informacije o stanju javnih institucija i
nevladinih organizacija u oblasti kulture, mapirati probleme i
moguće uzroke takvog stanja, njihove posljedice po efikasnost rada
kulturnih djelatnika; 2. elaborirati odnos vlasti prema javnim
institucijama i nevladinim organizacijama u kulturnom sektoru,
mapirati ključne karakteristike tog odnosa ; 3. prikupiti komentare
i sugestije učesnika, predstavnika sektora vezanih za moguća
sistemska rješenja identificiranih problema.
Istraživanje je dio projekta Kulturtreger XXL koji za dodatni
cilj ima aktualiziranje pitanja kulturne politike u Bosni i
Hercegovini. Analitički izvještaj obuhvatio je pregled glavnih
rezultata istraživanja datih po obrađenim tematskim cjelinama.
Kulturna dešavanja u ratnom i poratnom periodu Uvodna pitanja imala
su za cilj da identificiraju stav učesnika o najznačajnijim
kulturnim dešavanjima u njihovim gradovima u proteklom periodu, da
eventualno definišu promjene koje su se desile na kulturnoj sceni
tokom i neposredno nakon rata, te da posluže kao uvod u otvoranje
diskusije o trenutnom stanju u kulturnom sektoru i mogućim
uzročnicima tog stanja. Odgovori o važnosti pojedinih kulturnih
dešavanja ne predstavljaju egzaktne podatke nego individualna
mišljenja učesnika, te ne začuđuje podatak da se u svim gradovima
stavovi učesnika znatno razlikuju, kako kod predstavnika javnih
institucija, tako i predstavnika nevladinih organizacija u kulturi
ili nezavisnih kulturnih djelatnika. Izuzev Banja Luke, u svim
gradovima istaknut je značaj pojave novih kulturnih aktera i
razvoja njihovog djelovanja, razvoj nevladinog sektora u kulturi,
kao i važnost prisustva snažnih stvaralačkih energija i brojnih
kulturnih inicijativa u ratnom periodu.
-
4
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Učesnici diskusija u Tuzli i Banja Luci istakli su i značaj
pokretanja umjetničkih
akademija u njihovim gradovima. Publika, ciljne grupe i tržište
Drugom grupom pitanja željelo se dobiti odgovore na set pitanja
koja se zasnivaju na iskustvu participanata, a koji se tiču
njihovog odnosa sa publikom, odnosno njihovim ciljnim grupama.
Jedan od ciljeva bio je i identificiranje stanja na tržištu
kulture, kako kroz analizu "trendova" kulturne potrošnje tako i
kroz analizu strukture publike, identificiranje poteškoća, ali i
načina na koji se ovi kulturni djelatnici sa njima suočeljavaju. Na
pitanja: Kakav je generalno odaziv publike na vaše programe i jeste
li zadovoljni tim odzivom? i Da li naplaćujete svoje usluge i da li
je potencijalna publika spremna da plaća za programe/usluge koje vi
nudite?, učesnici su ponudili različite odgovore, kao i različita
pojašnjenja njihovog zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva, te je
teško sumirati generalne zaključke. Odaziv publike / broj
konzumenata u svim sredinama i na različitim programima zavisi od
brojnih faktora, kao i njihova spremnost i mogućnost da plaćaju za
iste programe / usluge koje ovi kulturni djelatnici nude. Također,
istaknuto je i da je platežna moć stanovništva jako mala. U više
navrata je nagoviješteno da je došlo do krize interesovanja za
kulturne sadržaje, da je sama struktura publike koja posjećuje
određene kulturne događaje nezadovoljavajuća i da je zadatak
kulturnih radnika, ali i medija i obrazovnih institucija, da
strateški i kontinuirano rade na njenoj edukaciji i kreiranju.
Kvantit nije nužno prioritet kulturnih djelatnika. Za širenje opšte
publike u pojedinim kulturnim programima iz analize brojnih
ilustrativnih primjera može se zaključiti da su se, kao
najpogodnija sredstva pokazale upravo spektakularne izložbe,
koncerti, predstave, projekcije „blockbuster“ filmova i
prezentacije "slavnih imena" čiji je status već unaprijed
opštepoznat najširoj javnosti. Učesnici su istakli problem
poistovjećivanja kulture sa zabavom, te pretpostavku da bi svako
istraživanje potreba, odnosno interesa publike pokazalo takve
rezultate po kojima bi najtraženiji kulturni proizvodi bili upravo
oni iz industrije zabave. Generalno, mali je broj onih koji su
provodili konkretna ispitivanja potreba tržišta i interesa publike,
s ciljem definisanja trenutnih trendova kulturne potrošnje, odnosno
stvarnih interesa publike, koristeći odgovarajuće istraživačke
metode. Uglavnom je riječ o ličnim procjenama. Analizom ponuđenih
odgovora ne može se zaključiti da interes za ovakvom vrstom
primjene istraživačkih metoda, s ciljem razvoja publike/širenja
tržišta, zaista i postoji. Naime, nekolicina je istakla da je
postavljanje pitanja istraživanja publika i marketinga u kulturi
uopšte, potpuno neumjesno u ovako lošoj situaciji u kakvoj se
trenutno nalazi kulturni sektor u BiH.
-
5
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Analizom ponuđenih odgovora može se zaključiti da kulturni
sektor koristi jedan širi
spektar mehanizama za animiranje svojih konzumenata i raznovrsne
komunikološko-marketinške kanale, strategije i instrumente u
pristupanju svojoj potencijalnoj publici, a kako bi povećali svoju
vidljivost, ali i medijsku prisutnost. Jedni od osnovnih problema
koji je veći broj učesnika identificirao, jesu nedostatak
kapaciteta (kako u finansijskim ograničenjima, tako i u
odgovarajućoj stručnosti kadra za obavljanje ovih vidova aktivnosti
unutar nevladinih i javnih organizacija koje djeluju u oblasti
kulture). U Mostaru i Tuzli istaknut je i problem neinformiranosti
građana, odnosno nedostatka kanala za promociju programskih
aktivnosti (brošure i sl.) koji bi objedinjavali sve informacije o
kulturnim dešavanjima u gradu i koje bi vjerovatno omogućile i
povećanje posjeta. U sklopu diskusije o vidljivosti kulturnih
aktivnosti u gradu, učesnici su uglavnom analizirali ulogu medija.
Postoje različita iskustva i različiti odnosi koje su pojedini
kulturni akteri uspjeli razviti sa ključnim medijskim kućama, tako
da i zadovoljstvo varira (iako preovladava stav da mediji ne
izvještavaju na adekvatan način o kulturi). Ipak, važno je istaći
da pojedine nevladine organizacije koje imaju mnogo agresivniju
kampanju uspjevaju dobiti odgovarajuću medijsku pažnju zahvaljujući
svojim komunikacijskim vještinama. Generalni je stav, da saradnju
kulturnog i medijskog sektora treba unaprijediti, da je uloga
medija u razvijanju kulturnog sektora, uspostavljanju komunikacije
sa javnošću i publikom, kao i u edukativnom i kreativnom smislu,
ogromna a trenutno na nezadovoljavajućem nivou; da njihovu ulogu u
odnosu na razvoj kulturnog sektora treba strateški promišljati i
razvijati kvalitetniju saradnju i povezanost ova dva sektora.
Izvori finansiranja Trećom grupom pitanja željelo se dobiti
odgovore na set pitanja koja se tiču finansijskih izvora i
finansijske stabilnosti javnih institucija i nevladinih
organizacija koje djeluju u sferi kulture. Generalno, veliki broj
učesnika u svim gradovima okarakterisao je svoje finansijske izvore
kao nestabilne i nedovoljne za ostvarivanje kontinuiteta produkcije
i održivosti. Planiranje osiguravanja potrebnih materijalnih
resursa, a naročito finansijskih, oduzima veliku količinu energije,
iako su rezultati često nepredvidivi. Jedan od preduslova za
stvarnje finansijske stabilnosti i ostvarivanja kontinuiteta
produkcije vidi se u diversifikaciji izvora finansiranja, dakle
kroz prikupljanje javnih sredstava, donacija, sponzorstva,
partnerska ulaganja (trenutno u praksi uglavnom u razmjeni
postojećih resursa) ali i alternativnih metoda finansiranja i
povećanju sopstvenih prihoda koji uglavnom, u najvećem broju
slučajeva, nisu dovoljno razvijene (trenutno samo kroz prodaju
ulaznica i iznajmljivanje prostora i tehnike, a
-
6
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
samo u rijetkim slučajevima kroz prodavanja konsultantivnih
usluga, prodaje
produkata kreativne industrije, autorskih prava i edukativnih
usluga).Istaknuto je i da bi kulturni djelatnici trebali da imaju
proaktivniji pristup, brojnije i efikasnije inicijative za
diversifikacijom izvora finansiranja i za razvijanjem sopstvene
samoodrživosti. Predstavnici institucija vlasti okarakterisani su
kao neprofesionalni, kao osobe sa kojima je teško ostvariti
komunikaciju. Dodatni problem predstavljaju i kriteriji za
raspodjelu javnih sredstava (vrednovanja, odabira programa i odluka
o finansiranju) koje se odvija kroz javne organe vlasti, a u čiji
proces kreiranja nisu uključeni sami kulturni djelatnici. Proces
raspodjele javnih sredstava ocijenjen je, u najvećem broju
slučajeva, kao netransparentan i neadekvatan, kako od strane
predstavnika nevladinih organizacija tako i od strane većeg broja
predstavnika javnih ustanova kulture kao osnovnih korisnika. Jedan
od problema za pojedine predstavlja i još uvijek nedefinisan status
ovih profesionalnih ustanova. Veliki problem predstavlja i često
preveliko kašnjenje dostavljanja alociranih sredstava koje ugrožava
i održavanje samih programa. Zbog limitiranih javnih sredstava za
finansiranje u oblasti kulture, predloženo je i revidiranje
postojećih poreskih regulativa kako bi se obezbijedila dodatna
sredstva kroz procenat od lutrije i igara na sreću. Za veliki broj
nevladinih organizacija međunarodne organizacije, inostrane
fondacije, vlade, ambasade i inostrani kulturni centri, u proteklom
vremenu bili su ključni faktor za ostvarivanje njihovog
kontinuiteta produkcije i predstavljale su i još uvijek
predstavljaju jedan od osnovnih izvora finansiranja. Nešto
drugačija situacija u pristupanju međunarodnim organizacijama i
korištenju internacionalnih fondova bila je u Banja Luci, gdje su
se ta sredstva u proteklom periodu nešto manje koristila.
Pojašnjeno je i da su ova sredstva nedovoljno iskorištena zbog
slabe difuzije informacija o njihovoj dostupnosti. Po mišljenju
učesnika tim sredstvima najčešće se finansiraju regionalni
projekti. Iako pojedini učesnici smatraju da su se međunarodne
organizacije i inostrane fonadacije koje podržavaju kulturne
djelatnosti orijentisale na kulturne djelatnosti vezane za Sarajevo
i da su manji gradovi zanemareni, učesnici skupa u Banja Luci
naveli su da smatraju da veliki dio krivice leži upravo u lokalnoj
sredini i da je posljedica pasivnosti i nedostatka inicijativa
samih kulturnih aktera. Učesnici su prepoznali značaj i nužnost
umrežavanja, lokalne,regionalne i međunarodne saradnje, a u
osiguravanju potrebnih materijalnih resursa kroz pristup
donatorskim sredstvima. Konkretna preporuka je i da se nevladin
sektor u kulturi i javne institucije kulture udruže kao partneri i
djeluju u sadejstvu prilikom apliciranja za pristup određenim
finansijskim izvorima, međunarodnim donatorima. Važno je istaći da
u posljednje vrijeme dolazi do smanjenja dostupnih donatorskih
sredstava, što se u slučaju da ne dođe do strateškog rješavanja
pitanja izvora
-
7
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
finansiranja, za pojedine može direktno odraziti na opstanak i
produkcijski
kontinuitet, s obzirom da je sistematska podrška vlasti tom
sektoru izostala. Odnos kulturnih aktera sa biznis sektorom,
korištenje sponzorskih usluga i sredstava nije na adekvatan način
promišljen. Kulturni sektor još uvijek nije razvio strateški
pristup i jasno pozicioniran stav prema biznis sektoru, za razliku
od pojedinih firmi kojeimaju jasno definisanu strategiju i politiku
prema kulturnom sektoru i određenim kulturnim aktivnostima.
Generalno, biznis sektor nije adekvatno iskorišten kao jedan od
mogućih finansijskih izvora. Potrebno je kulturni sektor učiniti
atraktivnijim za ulaganja biznis sektora, kako kroz donošenje
određenih zakonskih rješenja vezanih za poreske olakšice kojima bi
se stimulisalo ulaganje, tako i kroz aktivniji angažman samih
kulturnih djelatnika i razvoj sopstvenih kadrovskih kapaciteta kako
bi se odgovorilo zahtjevima svjetskog tržišta i njihovim odnosima u
kulturi. S obzirom da dodatni problem predstavljaju i nepostojanje
potrebnih marketinških strategija i kapaciteta, znanja i vještina u
sferi menadžmenta, veći broj kulturnih djelatnika istakao je
potrebu za ozbiljnim i sistematskim obučavanjem kadra u kulturnom
manadžmentu i „fundraising“ tehnikama. Umrežavanje i kooperacija
Pitanjima kao što su: "Kakva je saradnja javnog i nevladinog
sektora u kulturi...saradnja unutar nevladinog sektora u
kulturi...lokalna, regionalna, odnosno međunarodna saradnja
kulturnog sektora?» nastojala su se procjeniti razvijenost i
strategija intersektorskog povezivanja ali i drugih vidova lokalni,
regionalnih i međunarodnih povezivanja. Jedno od pitanja odnosilo
se i na povezivanja kroz strukovne, profesionalne organizacije i
asocijacije u kojima kulturni djelatnici iz ovih gradova učestvuju.
Identificirani su različiti tipovi saradnje koji se temelje na
različitim interesima. Neki od primjera partnerstava i koprodukcije
već su navedeni u odgovorima na pitanja koja su se ticala načina
finansiranja pojedinih kulturnih djelatnosti i oni su prisutni,
kako se vidi iz odgovora učesnika, pored lokalnog, i na regionalnom
i međunarodnom nivou. Uočljivo je da je regionalna i međunarodna
saradnja često i intenzivnija od one na lokalnom nivou. Ipak,
izuzev pojedinačnih primjera u ovim gradovima, uglavnom je riječ o
periodičnim uspostavljanjima saradnje ali ne i o strateški
promišljenom dugoročnom partnerstvu. Umrežavanja još uvijek u većem
broju slučajeva djeluju kao neformalna, iako i kao takva značajno
doprinose radu kulturnih djelatnika. Generalno, saradnja javnog i
nevladinog sektora postoji, i s obzirom da zavisi od više faktora,
između ostalog lokalne specifičnosti, individualnih inicijativa i
interesa, njena zastupljenost kao i karakter varira (kako u
različitim gradovima, tako i u različitim oblastima
djelovanja).
-
8
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Jedna od preporuka je i da se vrši strateško povezivanje
nevladinog i javnog
sektora koji djeluju u oblasti kulture, s ciljem realizacije
zajedničkih interesa a vezano za buduća strateška ulaganja stranih
donatora. Odnos kulturnih organizacija i institucija vlasti Nakon
diskusije o saradnji unutar i između nevladinih organizacija,
javnih institucija u oblasti kulture, međunarodnog sektora učesnici
su imali priliku da analiziraju njihov odnos sa institucijama
vlasti, prvenstveno na nivou grada, ali i kantona, entiteta i
države. Analizirajući prikupljene odgovore može se zaključiti da
jasno definirana javna kulturna politika, koncept djelovanja, ne
postoji ni u jednom od gradova. Neki od učesnika u Banja Luci su
kao značajan pomak istakli značaj postojanja omladinske politike
unutar kojih su postavljene određene smjernice omladinske kulturne
politike,a u Tuzli neke inicijative o strateškom razvoju kreativne
industrije Tuzla, iako ni jedna od ovih nije jasno identificirana
kao javna kulturna politika Grada, odnosno Kantona. Generalni je
stav da je stanje izuzetno loše i da je hitno započeti radove na
definisanju razvojne kulturne strategije i definisanju javne
kulturne politike, modela djelovanja, kako na lokalnom, tako i na
državnom nivou. I tom procesu, mišljenja su većine učesnika
diskusija, predstavnici kulturnog sektora moraju biti direktno
uključeni u sam proces, ali se trebaju i intenzivnije angažirati na
razvoju istog i u kontinuiranoj osnovi. Tokom diskusija, kako kroz
ovu tematsku oblast, ali i kroz ostale, ukazivano je, kroz brojne
ilustrativne primjere, na izostanak sistematske podrške institucija
vlasti nevladinom sektoru u oblasti kulture (u proteklom periodu).
Generalno, profesionalnost, efikasnost i transparentnost rada
institucija vlasti i njihovih aktera je ocijenjena negativno (sa
izuzetno oštrim kritikama), kako po pitanju procesa prilikom
realizacije javnih konkursa, vrijednovanja, odabira programa i
odluka o finansiranju, tako i strateških planova razvoja kulturnog
sektora. Također, po mišljenju učesnika dodatni problem
predstavljaju zastarjeli koncepti kulture na osnovu kojih se
definišu prioriteti. Jedan od osnovnih prioriteta jeste izgradnja
kadrovskih kapaciteta uprave. Trenutni odnos Vlasti prema kulturnom
sektoru, u najvećem broju slučajeva, ne uspijeva obezbijeti uslove
za razvoj kulturnog stvaralaštva u ovim sredinama. Institucije
Vlasti ne uspijevaju stvoriti uslov za demokratičniji kulturni
život kroz omogućavanje i stimulaciju participacije različitih
kulturnih aktera u sistemu. Drugačija mišljenja su rijetka i odnose
se na izuzetke kao što je npr. u gradu Banja Luci odnos Grada i
kulturnih ustanova za kulturne djelatnike generalno
zadovoljavajući, iako je i tu bilo kritika, ali u blažem obliku. Na
pitanje da li nepostojanje Ministarstva za kulturu na državnom
nivou na neki način otežava rad kulturnih djelatnika i da li bi
njegovo formiranje poboljšalo situaciju, veći broj učesnika je
odgovorio potvrdno te dodao da bi formiranje takvog
-
9
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
jednog tijela na državnom nivou, možda ne nužno Ministarstva,
vjerovatno imalo
pozitivne efekte na kulturni život u Bosni i Hercegovini i u
ovim gradovima. Međutim, neki od njih su rekli da takvo nešto jeste
potrebno, ali ipak nije prepoznato kao prioritet jedne razvojne
strategije. Na pitanje da li je postojeći zakonski okvir
stimulativan za rad kulturnih djelatnika, odnosno da li je potrebno
donositi neke nove zakone ili vršiti njihovu harmonizaciju,
generalno, predstavnici su iskazivali nezadovoljstvo trenutnim
stanjem i najčešće ukazivali na nepostojanje određene zakonske
regulative kojom bi se kulturni sektor učinio atraktivnijim za
ulaganja biznis sektora. Predlagana su i druga rješenja kojim se
definišu status profesionalnih ustanova, udruživanja ali rješavaju
i drugi problemi. Dodatni prijedlozi i preporuke Na osnovu
mišljenja velikog broja učesnika, može se zaključiti da je jedino
ostvarivanjem kulturnog sistema u cjelini moguće očekivati
stvaranje uslova za organizacioni razvoj pojedinačnih ustanova
kulture unutar lokalnih prilika. Na kraju diskusije moderator je
pozvao prisutne da navedu dodatne preporuke za kreiranje idealne
kulturne politike grada, kantona, entiteta, odnosno države. Pored
osnovnih preporuka vezanih za potrebno aktivno i hitno djelovanje
na definisanju lokalnih, regionalnih i državnih kulturnih politika,
u čijoj će formulaciji kulturni akteri biti uključeni aktivno i u
kontinuiranoj osnovi, učesnici su dodali da je neophodno učiniti i
osigurati slijedeće: Tuzla
• Unaprijeđenje sistema koji definira konstituiranje i
formiranje različitih
organa i nivoa vlasti u čijoj se unutrašnjoj raspodjeli obaveza
i odgovornosti
nalazi kultura. (naročito u smislu definisanja kriterija i
procedura za izbor i
imenovanje članova tih organa vlasti);
• Kreiranje državnog fonda za kulturu;
• Decentralizacija;
• Razvijanje profitnih kulturnih organizacija/projekata;
• Strateški razvoj kreativnih industrija;
• Zalaganje za pojednostavljenje administrativnih procedura i
unaprijeđenje
ograničavajućih zakonskih rješenja vezanih za (privremeni) izvoz
umjetnina
i opreme potrebne za produkciju umjetničkih djela.
Banja Luka
• Spuštanje administracije na niže nivoe;
-
10
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
• Angažovanje kvalifikovanih kadrova za rad u javnim
ustanovama;
Mostar
• Unapredjenje saradnje unutar kulturnog sektora, kako između
samih
kulturnih djelatnika, tako i između njih i institucija
vlasti;
• Angažovanje kvalifikovanih i „apolitičnih“ kadrova u procesu
vrijednovanja,
odabira programa i odluka o finansiranju, odnosno raspodjeli
javnih
sredstava i donošenja strateških odluka za razvoj kulturnog
sektora;
• Smanjenje glomaznog administrativnog aparata i ukidanje
paralelnih
institucija;
• Razvoj strategije povezivanja;
• Rješavanje statusa umjetnika i profesija u kulturi;
• Prihvatanje i pozicioniranje različitih vidova kulture i
različitih nivoa
organizacije;
• Jačanje saradnje kod kulturnih djelatnika, formuliranje i
definiranje kulturne
strategije i lobiranja;
• Zajednički rad na strateškom razvijanju saradnje kulturnog
sektora i biznis
sektora; Sarajevo
• Edukacija stručnog kadra u kulturnom sektoru;
• Strateški pristup biznis sektoru;
• Jačanje međusobne saradnje unutar kulturnog sektora;
• Lobiranje kulturnih djelatnika u cilju ostvarivanja
zajedničkih interesa;
• Kreiranje liste prioriteta, definiranje smjernica ,
formuliranje zahtjeva
kulturnog sektora i njihova javna prezentacija;
• Monitoring i kontrola implementacije („mainstreaming“ rada
institucija vlasti i
kritička analiza stepena realizacije strateškog plana).
-
11
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
1. UVOD
1.1 OPIS I CILJEVI ISTRAŽIVANJA Na zahtjev i u saradnji sa
organizacijom AKCIJA Sarajevo- Agencija za kulturni razvoj
Sarajevo, Mediacentar Sarajevo je, u okviru projekta pod nazivom
“Kulturtreger XXL”, sproveo istraživanje koje za cilj ima
prikupljanje relevantnih podataka o stanju i potencijalima
kulturnog sektora u četiri grada u Bosni i Hercegovini i to na
osnovu mišljenja predstavnika tri ciljne grupe. Ciljne su grupe
predstavljali sami kulturni djelatnici i to: predstavnici javnih
institucija kulture, predstavnici nevladinih organizacija u kulturi
i nezavisni kulturni djelatnici. Fokus grupe su provedene u Banja
Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Istraživanje je sprovedeno kroz
organizovane fokus grupe diskusije sa kulturnim djelatnicima i to
korištenjem modificiranih metoda fokus-grupa. Osnovni ciljevi
projekta koji je obuhvatio realizaciju diskusija sa kulturnim
djelatnicima bili su:
1. prikupiti informacije o stanju javnih institucija i
nevladinih organizacija u oblasti kulture, mapirati probleme i
moguće uzroke takvog stanja, njihove posljedice po efikasnost rada
kulturnih djelatnika; 2. elaborirati odnos vlasti prema javnim
institucijama i nevladinim organizacijama u kulturnom sektoru,
mapirati ključne karakteristike tog odnosa ; 3. prikupiti komentare
i sugestije učesnika, predstavnika sektora vezanih za moguća
sistemska rješenja identificiranih problema.
Istraživanje je dio projekta Kulturtreger XXL koji za dodatni
cilj ima aktualiziranje pitanja kulturne politike u Bosni i
Hercegovini. Projekat želi upravo kroz sakupljanje i distribuciju
informacija omogućiti otvorenu debatu o kulturnim politikama,
inicirati participativno konstituiranje politika kulture, ono koje
ce uključiti sve aktivne aktere kulture u BiH u debatu o kreiranju
kulturne strategije. Kulturtreger XXL je projekt koji provodi
AKCIJA – agencija za kulturni razvoj Sarajevo uz podrsku Evropske
kulturne fondacije i Švicarskog kulturnog programa u BiH.
-
12
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
1.2 DIZAJN I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Kako bi se postigli
postavljeni ciljevi, projekt je obuhvatio realizaciju četiri
fokus-grupe / diskusije sa predstavnicima kulturnog sektora. 1.2.1
MODIFICIRANE FOKUS-GRUPE Četiri fokus-grupe sprovedene su u periodu
od 13. septembra do 03. oktobra 2006. godine i svaka je uključivala
sve tri ciljne grupe: predstavnike javnih institucija u oblasti
kulture, predstavnike nevladinih organizacija u kulturi, te
nezavisne kulturne djelatnike. Također, nekim od diskusija
prisustvovali su i javni službenici i predstavnici medija. Ove
diskusije održane su u Tuzli, Banja Luci, Mostaru i Sarajevu. U
diskusijama je učestvovalo ukupno 59 osoba (17 u Tuzli, 18 u Banja
Luci, 15 u Mostaru i 9 u Sarajevu) uz prisustvo moderatora
diskusije - predstavnika Mediacentra Sarajevo, kao i prisustvo
koordinatorice projekta -predstavnice AKCIJE - Sarajevo. Učesnici u
radu fokus-grupa okupljeni su prema metodama korištenim za projekte
koji imaju ovakve specifične zahtjeve. Regrutaciju učesnika za
četiri fokus-grupe izvršila je AKCIJA - Sarajevo u saradnji sa
projektnim partnerima: Centar za istraživački, stvaralački i
građanski angažman „GRAD“ (Tuzla), Udruženje građana „Protok“
(Banja Luka), Omladinski kulturni centar Abrašević (Mostar), Centar
za savremenu umjetnost Sarajevo (Sarajevo). Učesnici su odabrani u
skladu sa predhodno definisanim kriterijima koji su se odnosili na
odabir učesnika i na strukturu grupe koje je definisala AKCIJA –
Sarajevo i koja se prvenstveno odnosila na zadovoljavanje
izbalansiranosti predstavnika različitih ciljnih grupa, a unutar
njih i postizanja raznolikosti u smislu prisustva različitih
disciplina i oblasti djelovanja. Broj učesnika u diskusijama bio je
veći nego u klasičnim fokus grupama, a nekada je bilo prisutno i po
više učesnika iz iste organizacije, što je uzrokovalo modificiranje
klasičnih metoda koje se koriste u provođenju fokus grupa. Na skupu
koji je održan u Sarajevu došlo je do blagog poremećaja balansa
unutar strukture grupe, s obzirom da se skupu odazvao mnogo manji
broj kulturnih djelatnika u odnosu na broj pozvanih i u odnosu na
odaziv u drugim gradovima. Rezultati su pokazali da ovaj izuzetak
nije uticao na kvalitet i upotrebljivost rezultata ovog projekta i
istraživanja. Same diskusije trajale su u prosjeku 3h u
prostorijama koje su za ovu priliku bile iznajmljene. Dužina
trajanja fokus grupa također je razlog modifikacije klasičnih
metoda koje se koriste u provođenju fokus-grupa. Učesnici su
participirali u grupnoj diskusiji o pitanjima definisanim u vodiču
koji je, u skladu sa smjernicama organizacije AKCIJA, i uz njihove
konsultacije sa projektnim konsultantom prof. Sanjinom
Dragojevićem, izrađen posebno za ovu
-
13
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
priliku. Sve diskusije usmjeravao je jedan moderator koristeći
se standardiziranim
vodičem za vođenje diskusija. Dužine diskusija po pojedinim
pitanjima razlikovale su se od grupe do grupe, što je rezultat
različite strukture grupa, odnosno njihovih interesa za određenu
poblematiku. Mišljenja i rezultati navedeni u ovom izvještaju
trebali bi biti posmatrani kao indikatori pogleda samo ovih
sagovornika, ali ne eventualno i kao mišljenja ostalih kulturnih
djelatnika (ostalih predstavnika javnih institucija, nevladinih
organizacija u kulturi niti nezavisnih kulturnih djelatnika).
Učešće sagovornika je bilo na dobrovoljnoj osnovi. U dogovoru sa
organizacijom AKCIJA, učesnicima iz Tuzle, Banja Luke, Mostara i
Sarajeva, objašnjena je svrha projekta i priroda istraživanja putem
razgovora u modificiranim fokus-grupama kako bi se osigurala puna
svijest o tome šta se od njih očekuje i na koji način će biti
predočeni i korišteni rezultati istraživanja. Razgovori su
snimljeni video i audio opremom. Snimci, kao i naknadno izrađeni
transkripti, namjenjeni su isključivo u analitičke svrhe i ne mogu
biti korišteni ni u kakve druge svrhe osim za internu upotrebu
Mediacentra Sarajevo i organizacije AKCIJA. Na bazi ovih snimaka i
transkripta izrađen je i ovaj izvještaj.
-
14
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
2. ANALITIČKI IZVJEŠTAJ
Vodič za diskusije, kreiran u skladu sa ciljevima projekta i sa
željom da obezbijedi odgovarajuće informacije strukturisan je kroz
6 temamskih cjelina i to:
2.1 Kulturna dešavanja u ratnom i poratnom periodu; 2.2 Publika,
ciljne grupe i tržište; 2.3 Izvori finansiranja; 2.4 Umrežavanje i
kooperacija u kulturnom sektoru; 2.5 Odnos kulturnih organizacija i
institucija vlasti; 2.6 Dodatni prijedlozi i preporuke.
Rezime dobijenih odgovora na pitanja postavljena unutar ovih
tematskih cjelina i njihova analiza ponuđeni su u analitičkom
izvještaju koji slijedi. 2.1 KULTURNA DEŠAVANJA U RATNOM I PORATNOM
PERIODU ''Po vašem mišljenju, koji je to najznačajniji kulturni
događaj / koja su to najznačajnija kulturna dešavanja u periodu
rata i neposredno nakon njega? Šta se to značajno desilo u tom
periodu na kulturnoj sceni u vašem gradu? Koje organizacije su bile
nosioci kulturnih aktivnosti u periodu 1992-1997?"– bio je prvi set
pitanja postavljenih učesnicima grupnih diskusija. Ova uvodna
pitanja imala su za cilj da identificiraju stav učesnika/ca o
najznačajnijim kulturnim dešavanjima u njihovim gradovima u
proteklom periodu, eventualno identificiraju promjene koje su se
desile na kulturnoj sceni u tom periodu, te da posluže kao uvod u
otvoranje diskusije o trenutnom stanju u kulturnom sektoru i
mogućim uzročnicima tog stanja. Odgovori o važnosti pojedinih
kulturnih dešavanja ne predstavljaju egzaktne podatke nego
individualna mišljenja, te ne začuđuje podatak da se stavovi
učesnika znatno razlikuju, bilo da je riječ o predstavnicima javnih
institucija u kulturi, predstavnicima nevladinih organizacija
kulture ili nezavisnih kulturnih djelatnika. Izuzev Banja Luke, u
svim gradovima istaknuta je važnost pojave novih kulturnih aktera i
razvoja njihovog djelovanja, razvoja nevladinog sektora u kulturi.
Također, prisustva snažnih stvaralačkih energija i brojnih
kulturnih inicijativa u ratnom periodu. Učesnici diskusija u Tuzli
i Banja Luci istakli su i značaj pokretanja umjetničkih akademija u
njihovim gradovima, sto se direktno odražava na razvoj lokalne
kulturne scene.
-
15
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
TUZLA Učesnici diskusije koja je održana u Tuzli istakli su kao
značajne: izmjene u načinu finansiranja kulturnih aktivnosti u
poslijeratnom periodu (a u odnosu na prijeratni), pojavu novih
kulturnih organizacija i djelatnika, i njihov direktni uticaj na
razvoj kulturnog sektora u gradu. Kao značajne kulturne aktivnosti
i važna dešavanja u periodu rata istakli su: pojavu novih
izdavačkih kuca i ratnu "izdavačku hiper produkciju", djelovanje
"ratne Biblioteke" i dostizanje rekordnih statistika po broju
cirkulacije korisnika usluga Bibioteke u tom periodu, projektne
aktivnosti Tuzla Open Space-a, rad Doma Mladih i Bosanskog
kulturnog centra u Tuzli, te kao naročito važne (u postratnom
periodu) otvaranje Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli (1997) i
razvoj nevladinog sektora u kulturi.
Mi možemo napraviti i komparaciju koliko je bilo izdavačkih kuća
do '92 godine a koliko ih se pojavilo '92. Mislim da je bilo možda
nekih i do dvadesetak, jer sam se bavila time. Do '92 ih je bilo
dvije izdavačke kuće. (Sabina Babajić J.U. Narodna i univerzitetska
biblioteka)
Odmah nakon rata pa sve do danas taj se period može slobodno
nazvati procvatom
nevladinog sektora. Svakim danom je sve više nevladinih
organizacija koje u svoj opus djelovanja stavljaju različite pravce
djelovanja... zasigurno da je taj period od 2000. pa naovamo, to
neka zlatna era gdje se veliki broj organizacija pojavljuje,
razvija i radi na mnogim programima. (Mirsad Hadžiefendić, SP
Galerija „Mi Ritmo“)
Ja mislim da je jako bitno spomenuti, za taj period '92-'97. ,
projekat Space-a u
Tuzli i sve što je Aco Adamović radio u Tuzli. ... Šta sam ja
htjela najviše naglasiti da je Tuzlu obilježilo od '92-97.-
nastanak nevladinih organizacija koje nisu prevashodno radile na
polju kulture, nego na drugoj vrsti problema i te organizacije su
već nekako, kako ih ja danas gledam, a koje su se već u tom nekom
ranom periodu stvorile, ostvarile neku vrstu profesonalizacije,
institucionalizacije. Tada je bio veliki broj donatora prisutan.
Dok ove organizacije na polju kulture čini mi se, tek se javljaju
krajem devedesetih i propustile su puno prilika da ih neko
podpomogne, što se tiče infrastrukture, što se tiče upravo ovoga
programskog usavršavanja itd. (Jasmina Husanović, Centar za
istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla)
Mišljenja o "energiji" koja je postojala o ratu i i njenom
preživljavanji i stanju nakon rata u Tuzli su podjeljena. Dok je
mišljenje pojedinih da je nešto od te energije "preživjelo", drugi
npr. tvrde da su kreativne inicijative u Tuzli u posljednjih pet
godina u opadanju.
Ja mislim da je trend nekih novih kreativnih, atraktivnih
inicijativa u opadanju zadnjih pet godina. Mislim da je svoj
maksimum bio dosegao 2001-2002. i od tada
-
16
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
umjesto da se probije, otišlo je u regresiju. (Jasmina
Husanović, Centar za
istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla)
BANJA LUKA Učesnici skupa u Banja Luci nisu iznijeli lični stav o
važnosti određenih kulturnih događaja vezanih za ratni period. Kao
značajne događaje i kulturna dešavanja u postratnom periodu istakli
su prvenstveno one koje su ostvarile kontinuitet produkcije u
proteklom periodu kao što su npr. koncertne aktivnosti koje je
organizovao KSET, GETO, održavanje manifestacija na Kastelu pod
pokroviteljskom Srpskog kulturnog centra, te održavanje Teatar
Festa duži niz godina poslije rata. Također, istaknut je i značaj
osnivanja Akademije umjetnosti u Banja Luci.
Najrevolucionalnija je činjenica da je u Banja Luci osnovana
Akademija umjetnosti koja je proizvela, ako mi mladi ljudi dozvole,
sve ove energije koje su za ovim stolom, koje mi izuzetno poštujemo
i zbog kojih smo danas ovdje» (Ljiljana Labović-Marinković, Muzej
savremene umjetnosti Republike Srpske )
MOSTAR Kao najznačajnija kulturna dešavanja u Mostaru u ratnom i
postratnom periodu učesnici su istakli: početak Mostarskog ljeta
koji je prerastao u Mostarski ljetni festival, Dane Matice
Hrvatske- Mostarsko proljeće u organizaciji Matice Hrvatske Mostar,
obnavljanje rada Hrvatskog kulturnog društva Napredak, opstanak
Narodnog pozorišta u Mostaru, pokretanje Omladinskog kulturnog
centra Abrašević i razvoj nevladinog sektora u kulturi, ali i
brojne individualne inicijative i djelovanja.
Mislim da trebamo i moramo spomenuti taj fenomen pokretanja
Abraševića, što je po meni možda neka najznačajnija stvar u nekoj
novijoj kulturnoj historiji grada. Ljudi su pokazali, da mala grupa
ljudi može pomjeriti jako velike stvari, što je samo po sebi
fenomen. I druga svar koja je bitna da njihovi programi ne priznaju
nikakve podjele što je opet po sebi fenomen. Oni opstaju i ipak se
uspijevaju finansirati, što je po meni kapa dole, da je to zaista
velika stvar (Mili Tiro, Muzički centar Pavarotti)
Za mene je to itekako važno i mislim da bih ovdje mogao
naglasiti upravo incidentne kulturne događaje. Dakle, sve ovo što
mi pričamo su za te kulturne događaje koji su dolazili u Mostar
pojedini vezani za privatne ljude i institucije koje su pokušale na
neki način dovoditi značajne kulturnjake, umjetnike, muzičare itd.
Nije postojao jedan kontinuirani rad. Također smo upali u zamku
festivalizacije. Dakle cijele kulture gdje mi imamo trči trči pa
festival, a između tih festivala nemamo apsolutno nikakvog
kontinuiranog rada da bi ti festivali iznjedrili određene ljude,
određene umjetnike koji će odavde, iz Bosne i Hercegovine,
prezentirati svoj rad na tim istim festivalima. I ono zbog čega mi
postojimo je upravo kontinuirani rad između trči trči festivala,
odnosno festivalizacije koja je zavladala bosanskohercegovačkom
kulturnom scenom. (Husein Oručević, Omladinski kulturni centar
Abrašević)
-
17
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
SARAJEVO Prisutni predstavnici kulturnog sektora u Sarajevu
izdvojili su kao značajna dešavanja ona koja se vezuju za ratni
period i to upravo zbog okolnosti unutar kojih su se dešavale. Npr:
projekat "Svjedoci postojanja", pokretanje projekta ARS AEVI-a,
osnivanje Galerije Obala Art Centra, prvi filmski festival Obala
Art Centra, djelovanje Radio Zid-a, muzički projekat "Rock Under
the Seige", te začetke nezavisne scene u kulturi. Također, istaknut
je značaj djelovanja teatarskih grupa u ratu. Na pitanje šta je za
njih u tom periodu bilo značajno i zašto, neki od učesnika
odgovorili su:
...malo stvari. Sama činjenica ratnog života nas je dodatno
senzibilizirala za umjetnost i kulturni život. Tako da, zapravo,
mnogo toga je promatrano na način da je pomatrano u rutini mira,
životu u miru. Za vrijeme rata radio sam na Radiju Zid i mene je
tada, s obzirom na moje godine tada posebno me je privlačila
subkultura, hajmo tako reći, i biti na Radiju Zid, čije postojanje
u tom periodu smatram jednim od ključnih repera kulturnog života u
Sarajevu tokom opsade. Znači, politika Radija Zid kada je u pitanju
rock'n'roll, kada su u pitanju mladi, zatim projekat Rock Under the
Siege koji je onako najbolje utjelovio tu politiku radija Zid u tim
stvarima. (Nebojša Jovanović, nezavisni kulturni djelatnik)
'Svjedoci postajanja', sigurno evidentno je velika izložba koja
je na kraju izašla iz Sarajeva i koja je, ustvari označila, koja je
pokazala, šta je u tom momentu bila praksa i šta su savremeni
umjetnici bez obzira koje orjentacije, u to vrijeme radili kao neko
lično svjedočanstvo ili pravljenje konstrukcije od dekonstrukcije
... jedan iskorak onoga što su ljudi do tada radili i čemu su se
poslije vratili, nekim tradicionalnim oblicima. Prema tome, vidi se
da pojedini uslovi, nenormalne situacije proizvode jednu pozitivnu
reakciju umjetnika. I mislim da je primjer toga upravo ARS AEVI.
Osim toga, dokaz nasušne potrebe, dakle onoga da ta kultura hrani
kao hrana i voda. Mislim, to je evidentno pokazalo Sarajevo u
vrijeme rata. (Dunja Blažević, Centar za savremenu umjetnost
Sarajevo) Ono što je na mene u tim godinama opsade Sarajeva
ostavilo najsnažniji uticaj je djelovanje teatarskih grupa.
Stanovao sam blizu Kamernog teatra 55 i imao sam priliku da boravim
određeno vrijeme tamo. Bilo mi je zadovoljstvo da dođem gledati sa
kojim entuzijazmom oni pripremaju svoje predstave, unatoč
bombardovanja, unatoč svega. ... i SARTR je djelovao, Sarajevski
ratni teatar, isto tako veoma uspješno. Naravno da ukoliko se
vizuelno vratim u taj period, ono što se događalo u porušenom kinu
Sutjeska je nešto nevjerovatno. Dakle, «Svjedoci postojanja»,
umjetnici, individualne izložbe koje su oni tamo priređivali, zatim
kolektivna. To je bilo nešto što se u mirna vremena ne može ni
dogoditi, ni osjetiti. Ako se dobro sjećam i prvi filmski festival
je organizovan u ratnom periodu, tako da je i to bio svojevrstan
podvig ... (Enver Hadžiomerspahić , ARS AEVI) ... I čini mi se
upravo u toj vanrednoj situaciji počeki su djelovati, tu se već
počinju uočavati začeci ove nezavisne scene. Dakle, scena koja nije
pripadala nikakvim institucijama, koja nije imala veze sa vlašću.
Nego je bilo dovoljno da dvoje-troje ljudi imaju neku ideju da je
pokuša realizirati. Tada se nije govorilo ni o novcima ni o
budžetima. Pokušavalo se djelovati. I što je zanimljivo je da su te
male grupice
-
18
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
ljudi koje su djelovale i koje su bile potpuno neformalne
preuzele, na neki način,
funkciju velikih institucija za kulturu svojim projektima koji
su kasnije prerasli u kapitalne kulturne projekte su pokazali da je
ta inercija velikih birokratskih institucija, velikih birokratskih
sistema koja se desila u ratu, i činjenica da oni ne mogu
odgovoriti na aktuelni kontekst bila pravo vrijeme i mjesto za neke
nove ljude, neki novi način djelovanja i organiziranja kulture. I
naravno bum NGO scene koji se desio nekako odmah nakon rata pokazao
je da to ima smisla (Aida Kalender, AKCIJA Sarajevo)
2.2. PUBLIKA, CILJNE GRUPE I TRŽIŠTE Drugom grupom pitanja
željelo se dobiti odgovore na set pitanja koja se zasnivaju na
iskustvu participanata, a koji se tiču njihovog odnosa sa publikom,
odnosno njihovim ciljnim grupama. Jedan od ciljeva bio je i
identificiranje stanja na tržištu kulture, kako kroz analizu
„trendova“ kulturne potrošnje tako i kroz analizu strukture
publike, identificiranje poteškoća, ali i načina na koji se ovi
kulturni djelatnici sa njima suočeljavaju. Prvo pitanje koje je
postavljeno svim učesnicima diskusije bilo je: Kakav je generalno
odaziv publike na vaše programe i jeste li zadovoljni tim odzivom?
A zatim "Da li naplaćujete svoje usluge i da li je potencijalna
publika spremna da plaća za programe/usluge koje vi nudite?" S
obzirom da su učesnici ponudili različite odgovore na ovo pitanje,
kao i različita pojašnjenja njihovog zadovoljstva, odnosno
nezadovoljstva, teško je sumirati neke generalne zaključke. Odaziv
publike / broj konzumenata u svim sredinama i na različitim
programima, zavisi od brojnih faktora, kao i njihova spremnost i
mogućnost da plaćaju za iste programe / usluge koje ovi kulturni
djelatnici nude. Također, istaknuto je i da je platežna moć
stanovništva jako mala. U više navrata je nagoviješteno da je došlo
do krize interesovanja za kulturne sadržaje, da je sama struktura
publike koja posjećuje određene kulturne događaje nezadovoljavajuća
i da je zadatak kulturnih radnika, ali i medija i obrazovnih
institucija, da strateški i kontinuirano rade na njenoj edukaciji i
kreiranju. Kvantit nije nužno prioritet kulturnih djelatnika. Za
širenje opšte publike u pojedinim kulturnim programima iz analize
brojnih ilustrativnih primjera može se zaključiti da su se, kao
najpogodnija sredstva pokazale upravo spektakularne izložbe,
koncerti, predstave, projekcije „blockbuster“ filmova i
prezentacije "slavnih imena" čiji je status već unaprijed
opštepoznat najširoj javnosti. Učesnici su istakli problem
poistovjećivanja kulture sa zabavom, te pretpostavku da bi svako
istraživanje potreba, odnosno interesa publike pokazalo takve
rezultate po kojima bi najtraženiji kulturni proizvodi bili upravo
oni iz industrije zabave.
-
19
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Generalno, mali je broj onih koji su provodili konkretna
ispitivanja potreba tržišta i
interesa publike, s ciljem definisanja trenutnih trendova
kulturne potrošnje, odnosno stvarnih interesa publike, koristeći
odgovarajuće istraživačke metode. Uglavnom je riječ o ličnim
procjenama. Analizom ponuđenih odgovora ne može se zaključiti da
interes za ovakvom vrstom primjene istraživačkih metoda, s ciljem
razvoja publike/širenja tržišta, zaista i postoji. Naime,
nekolicina je istakla da je postavljanje pitanja istraživanja
publika i marketinga u kulturi uopšte, potpuno neumjesno u ovako
lošoj situaciji u kakvoj se trenutno nalazi kulturni sektor u BiH.
Analizom ponuđenih odgovora može se zaključiti da kulturni sektor
koristi jedan širi spektar mehanizama za animiranje svojih
konzumenata i raznovrsne komunikološko-marketinške kanale,
strategije i instrumente u pristupanju svojoj potencijalnoj
publici, a kako bi povećali svoju vidljivost, ali i medijsku
prisutnost. Jedni od osnovnih problema koji je veći broj učesnika
identificirao, jesu nedostatak kapaciteta (kako u finansijskim
ograničenjima, tako i u odgovarajućoj stručnosti kadra za
obavljanje ovih vidova aktivnosti unutar nevladinih i javnih
organizacija koje djeluju u oblasti kulture). U Mostaru i Tuzli
istaknut je i problem neinformiranosti građana, odnosno nedostatka
kanala za promociju programskih aktivnosti (brošure i sl.) koji bi
objedinjavali sve informacije o kulturnim dešavanjima u gradu i
koje bi vjerovatno omogućile i povećanje posjeta. U sklopu
diskusije o vidljivosti kulturnih aktivnosti u gradu, učesnici su
uglavnom analizirali ulogu medija. Postoje različita iskustva i
različiti odnosi koje su pojedini kulturni akteri uspjeli razviti
sa ključnim medijskim kućama, tako da i zadovoljstvo varira (iako
preovladava stav da mediji ne izvještavaju na adekvatan način o
kulturi). Ipak, važno je istaći da pojedine nevladine organizacije
koje imaju mnogo agresivniju kampanju uspjevaju dobiti odgovarajuću
medijsku pažnju zahvaljujući svojim komunikacijskim vještinama.
Generalni je stav, da saradnju kulturnog i medijskog sektora treba
unaprijediti, da je uloga medija u razvijanju kulturnog sektora,
uspostavljanju komunikacije sa javnošću i publikom, kao i u
edukativnom i kreativnom smislu, ogromna a trenutno na
nezadovoljavajućem nivou; da njihovu ulogu u odnosu na razvoj
kulturnog sektora treba strateški promišljati i razvijati
kvalitetniju saradnju i povezanost ova dva sektora. TUZLA Učesnici
su naveli da odaziv na određene programe varira i da je zavistan i
od vrste programa i usluge koja se nudi.
Kada su u pitanju redovne aktivnosti koje sprovodi Srednja
muzička škola, mislim i Osnovna muzička škola ... Mislim da je
odziv publke tradicionalno dobar pošto na tim koncertima učestvuju
naši učenici i njihovi roditelji. (Dragan Divjak, J.U. Srednja
muzička škola) ... Daleko najposjećeniji koncert su polugodišnji i
godišnji koncerti Osnovne i Srednje muzičke škole, jer tu dođu
nena, amidže, dajdže i svi se iskupe, bude krcato
-
20
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
nema mjesta stoji se. A recimo kada dođe vrhunski orkestar
recimo kao što je bio
Orkestar američke vojske bilo je sedam ljudi ili ovako nešto. To
je, oni nemaju koga da zovu da dođu. (Belma Bešlić, nezavisni
kulturni djelatnik)
Sve zavisi o kojoj vrsti programa se radi. Ono što smo mi do
sada činili bile su dvije pozorišne amaterske predstave koje se
uključivale veći broj mlađih učesnika. ... Posjeta takvog događaja
nije dovođena u pitanje iz razloga što se to ipak radilo o velikom
broju učesnika i onda glas o svemu tome se jako brzo proširi. Tako
recimo prikazivanje premijerno ili prve i druge reprize je sve
rasprodano. Već poslije idu neka ugovorena prikazivanja da li za
škole itd. Tako da u tom smislu nije bilo nekih poteškoća iako smo
mi kroz cijeli svoj rad pokušavali da to ispromoviramo na najbolji
način. (Mirza Softić , Udruženje „Mladi Tuzle“)
Na ove koje smo organizovali bio je prilično fin odaziv... Od
2006. imamo u programu strategiju razvoja... (Oliver Jović, Forum
građana Tuzle- „Urbana kultura“)
Kao problem, predstavnici kulturnog sektora u Tuzli, naveli su i
nedostatak raznovrsnosti konzumenata njihovih usluga, te istakli
važnost i nužnost dugoročnog strateškog educiranja i kreiranja
publike.
Što se tiče odziva publike, uglavnom svi mi gledamo šta je
finalni proizvod, ishod svega toga. Slabije se gleda da je to
ustvari proces, taj odnos nezavisni ili javni kulturni sektor –
publika, to je stvarno dugoročan proces koji ima veze sa
kultiviranjem ukusa, formiranjem navika itd. Na tome se jako malo
radi. Jednostavno, odziv publike nije samo poster i da neko dođe.
Nema tog strateškog i dugoročnog promišljanja i zato je ovo, oni
,obdaništa i takve stvari, jesu malo drugačiji pristupi i gleda se
u budućnosti i na koji način se publika kreira, jer nije sad da
postoji tu nekakav privatni sektor i on ima svoju neku publiku. Ne,
on isto tako kreira publiku kao što publika kreira njega i posotoji
nekakav dinamičan odnos između publike i nas kao proizvođača tih
dobara ili usluga. (Jasmina Husanović, Centar za istraživački,
stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla) ... Mislim da
publiku treba hraniti i odgojiti. (Damir Pirić , nezavisni kulturni
djelatnik) ...Galerija portreta Tuzla, BKC Tuzla oni imaju VIP
listu, listu svojih gostiju. I tu ćete uvijek vidjeti istih
dvadeset ljudi i ako su oni spriječeni izložba će biti posjećena sa
nekih deset ljudi. Mi smo uzeli to kao neki parametar i bježimo od
toga. Mi ćemo pozvati tih standardnih dvadeset gostiju, ali naša
publika je od 7-77 godina. I ono što je još Monofaktura radila ...
mi često idemo u obdanište pa dovedemo djecu na svoje izložbe,
uključujemo ih u rad. Tako da publiku, ja mislim, treba odgajati od
malih nogu. (Mirsad Hadžiefendić, SP Galerija „Mi Ritmo“)
Na pitanje da li neko od učesnika ima razrađenu marketinšku
strategiju, pojedini učesnici odgovorili su da se pitanju
animiranja publike i konzumenata posvećuje određena pažnja.
Predstavnici nevladinog sektora pokazali su spremnost za ulaganja u
takve vrste aktivnosti, ali i neke i od javnih ustanova kao sto
je
-
21
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Nacionalna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“,
prepoznale su važnost
razvoja komunikaciono-marketinških strategija i aktivno djeluju
na tom planu. Učesnici su prepoznali vaznost kreativnih industrija
i prepoznavanje kulture kao proizvoda.Jedan od učesnika je potpuno
odbacivao ideju potrebe marketinga u kulturi u lokalnom kontekstu.
Kako je rečeno za tu vrstu promišljanja potrebno je tržište kojeg,
po njegovom mišljenju, nema. Na pitanje koje kanale komuniciranja
koriste pri promoviranju svojih aktivnosti i pristupanju publici,
istaknuti su prvenstveno mas-mediji, ali i drugi kanali
komuniciranja. Uz zavisnosti od karaktera svojih ciljnih grupa, oni
i razvijaju i prilagođavaju svoje strategije. Prisutni su potvrdili
da je potrebno da kulturni djelatnici prepoznaju sopstvenu
odgovornosti s obzirom da efekti odnosa sa javnošću i efekti
marketinške politike, po mišljenju prisutnih, ipak prvenstveno
zavise od komunikaciono- marketinške strategije samih djelatnika i
od toga koliko je neko bio aktivan i uspješan na animiranju
konzumenata svojih usluga i na stvaranju poželjnog imidža. Loš
odaziv publike, po mišljenju brojnih, rezultat je nerazvijenih
odnosa sa javnošću i generalno loših ili nepostojećih
komunikaciono-marketinških strategija.
Ja mogu bez problema reći da su Manufakturini događaji koje mi
organizujemo najposjećeniji u gradu...Npr. jedino naše umjetničke
izložbe dovedu preko 500 ljudi, što mladih što starih. Mi dovodimo
od 7-77 godina, ali mislim da je to sve do našeg načina PR-a, znači
našeg drugovanja sa televizijama, drugovanja sa svim mogućim
medijima (Alija Kamber, „Manufaktura“)
... a što se tiče posjete, kod nas je problem što ljudi koji
organizuju neke stvari, problem je u tome što imaju slab PR, slab
kontakt sa građanima i sa javnim mijenjem. Smatram da koliko vi
radite na tome da vam ljudi dođu, jer kod nas su ljudi pomalo
uspavani, a mnogi kažu –E pa nećemo ih mi buditi. Ustvari mi ih
moramo probuditi da bi nam došli, da bi mi napravili tu neku
energiju.... Mora se sve objasniti od A-Ž zato što se ljudima treba
sigurno još 15 godina ugrađivati taj osjećaj da se dođe na izložbu
samim tim što se vidi plakat u gradu. Znači, plakat nije dovoljno
mora se još i galamiti. ... Mislim da je glavni problem svega ovoga
jedan kontinuitet...Onda nije ni potrebna neka velika reklama ako
ljudi iz tog nekog samog imena događaja oni će da prepoznaju
kvalitet i znači posjetiti će taj događaj. (Aleksandar Todorović,
„Tuzla Live“) ... ovo što je maloprije Alija rekao za PR. U
principu, ako se ta promocija dobro uradi publika će da dođe i ako
se objasni. Nije nikakav problem ljudi će da dođu, ali mora baš
podrobno da se objasni o čemu se radi... (Aleksandar Todorović ,
„Tuzla Live“)
Neki od prisutnih iznijeli su i kritike na račun određenih
javnih institucija i količine ulaganja sredstava u marketinške
kampanje koje po njihovom mišljenju nisu uspješne.
-
22
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Generalno, marketinške strategije i sposobnosti su na niskom
nivou.
Mi smo prije četiri godine s tog jednog aspekta jedno od
rijetkih udruženja koje je na profesionalan način uradilo
strategiju razvoja udruženja. ... ja mislim, da je u gradu jedan od
velikih problema što javne ustanove vrlo često, u likovnom smislu,
rade ad hock događaje kojima je apsolutno bitno da se dese, onda
vam se dešavama da imate izložbu ... svjetskog autora sa deset
ljudi... Problem je marketing u javnim ustanovama, menadžmenta u
kulturi što ljudi vrlo često jedan svjetski događaj koji im se
dešava na pogrešan način, ili ga odrade na način jer nisu u njega
uložili, ... da je u takav događaj uložen novac vjerovatno bi i iz
njega jedan drugačiji odnos bio... (Grbić Mujo, Udruženje likovnih
umjetnika TK)
Mi vrlo često i zovemo, čak telefonima i problem je taj što mi
evo konkretno sad nemamo nikakav prostor za izložbe. Dok smo bili u
Bosanskom kulturnom centru imali smo prostor... Problem je što mi
prvo nemamo, broj zaposlenih je veoma mali i mi moramo u principu
radtiti sve. (Sabina Babajić, Narodna i univerzitetska biblioteka)
Ja o kulturi mogu pričati u kontekstu kreativne industrije. Mi smo
prije svega servis koji može pomoći pojedincima i pokretima da
implementiraju svoje projekte i da ih kvalitetno medijski
promoviraju. Znači, mi radimo procjene na nekim kvalifikacijskim
osnovama, ali rijetki su ljudi koji nama priđu barem za savjet ili
neku pomoć koja ne bi ni koštala. Ima pojedinaca... a ne dešava nam
se često, gotovo nikako da neko dođe i traži našu uslugu u smislu
da mi sa svojim servisom pomognemo u promociji događaja, jer ljudi
to ne smatraju za shodno da je dovoljno važno i zbog toga je razlog
da ljudi ne znaju za koncerte, za izložbe, da se mora telefonom
zvati. To je problem kao i u svakom biznisu kultura se može
posmatrati u jednom kontekstu kao biznis. Znači, ako ga kvalitetno
ne promovirati i ne pronađete kvalitetne medije za prijenos
informacije kao klijenta kojeg hoćete dovesti i koji je već
educiran, ili kojeg već trebate educirati u tom smislu da napravite
dobar posao. (Elmir Huremović, ARTHUR d.o.o)
Nezavisni umjetnici su predstvili svoje kanale komuniciranja ali
i specifične probleme na koje nailaze u kreiranju odnosa sa
javnošću i privlačenju publike.
... kroz medije, printane, reklamni materijal: afiše, plakate
itd. ... mi svi imamo neke marketinške strategije prilagođene našim
potrebama i publici koju želimo da animiramo, ali bitno je reći da
marketing košta, znači iziskuje značajna novčana sredstva, i
iziskuje vrijeme isto tako. I recimo ako ste pojedinac vi morate da
razmišljate kada ću ja, ako pripremate neki projekat, da obiđem sve
medije, ko će meni plakate da zalijepi, kako ću da obezbijedim sva
sredstva, da ja adekvatno isprintam te plakate. Znači, to je jedan
veoma bitan aspekat... (Belma Bešlić, slobodna umjetnica)
Jedno od postavljenih pitanja bilo je i da li je itko od
prisutnih predstavnika nevladinog sektora u kulturi, odnosno javnih
institucija i ustanova kulture, sproveo neka istraživanja o stanju
na tržištu kulture, trendovima kulturne potrošnje,stvarnim
potrebama odnosno interesima publike, odnosno ciljnih grupa i da li
je to imalo uticaja na njihovu programsku djelatnost? Niko od
prisutnih nije naveo konkretno
-
23
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
istraživanje koje je sprovedeno sa ovakvim ciljem. Jedan od
odgovora o
procjenama i prilagođavanju programa interesima publike bio je
i:
...pozorišna politika, repertoarska politika uvijek težite da
radite neke vrhunske, svjetske ili poznate klasike, tekstove jake ,
dobre da se možete predstaviti izvan granica naše države i da
možemo gostovati svugdje. Međutim, takvi tekstovi nama odbijaju
publiku. Ako uradite jednog Šekspira vi ćete podijeliti pozivnice
za tu premijeru, doće vam ta premijerna publika. Na prvoj reprizi
mi nemamo publike. ... mi nismo educirali djecu, naša omladina
rijetko zalazi u pozorište, čast izuzecima. Sve ih više privlače
komedije ako je "Biće, biće" ili "Vidi ko je doš'o" sale su pune.
Valjda je rat ostavio te traume. Ne može niko slušati teške teme,
ne može niko slušati "Šest lica traže pisca", teško im, zamorno. I
uglavnom se sve svodi na to – šta vam je na repertoaru. I onda naši
tamo napišu na papiru "komedija", i onda je sala, da kažem,
relativno puna, a ako su klasici ili ako su neka dramska djela onda
nam publike nema. (Remira Osmanović, Narodno pozorište Tuzla)
Iznesena su različita iskustva i stavovi vezano za medijsku
prisustnost i zastupljenost u ključnim medijima . Potvrđeno je da
generalno, mediji informiraju javnost o kulturnim dešavanjima u
Tuzli, ali da sadržaj njihovih priloga nije zadovoljavajući i da
nedostaje kritički odnos i dublja refleksija prema temama i
događajima koji su obrađeni. Istaknuto je da bi u cijelom sektoru
bilo potrebno unaprijediti saradnju kulturnih aktera i medija i
razvijati partnerske odnose.
Posmatrajući naše lokalne medije, žalosno je konstatirati da
imate jednu ili nijednu polučasovnu emisiju o kulturi sedmično u
programu. Mislim da je to veliki problem, ne znam da li je problem
uređivačka politika ili nekakav nesposobni kadar, ako uopće i
postoji koji bi bio zadužen za tu vrstu programa. I mislim da bi se
na tu temu moglo dosta toga prodiskutirati. S druge strane, mislim
da je neka saradnja sa medijima, bilo da se radi o vladinom sektoru
ili o privatnom, mislim da bi boljom saradnjom sa medijima mogla bi
se ta produktivnost povećati, jer konkretno evo primjer, zašto neko
od medija lokalnih sa Narodnim pozorištem napravio predstavu u
nekoj zajedničkoj produkciji ili neki koncert. Tako mislim da bi se
zatvorio jedan krug i medij bi imao određenu količinu programa i
pozorište bi bilo marketinški popraćeno na jedan adekvatan način.
(Dragan Divjak, Srednja muzička škola)
Ja mislim da oni pokrivaju kulturna dešavanja u informativnom
smislu, to i to se desilo. Nekakva vrsta refleksije i ozbiljnijeg
programa gdje će se prikazati šta se te sedmice dešavalo u Tuzli sa
osvrtom pozitivnim ili ponešto kritičkim, a ne desilo se to i super
je, toga nema. A to što refleksije nema mislim da je zbog toga što
u medijima rade ljudi prilično needucirani. (Jasmina Husanović,
Centar za istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“
Tuzla)
... Mi se zaista ne možemo što se tiče medija požaliti. Naravno,
mi smo tu uvijek i da popunimo njihove praznine programa tako da su
oni uvijek kada je u pitanju promocija naših izložbi i projekata
uvijek se odazovu. ... (Vesna Isabegović , Muzej Istočne Bosne)
... kada je u pitanju manifestacija-publika-medij. Mi nemamo
loše iskustvo. Zašto? Kultura je proizvod, ona se treba plasirati.
Vjerovali ili ne, mi nemamo nikada
-
24
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
problema da nam dođe TV Tuzla, TV Kantona, Hayat, Federalna. Mi
smo često na
Hayatu, TV Tuzli zato što mi njima nudimo, mi ih bombardujemo,
mi ih zovemo da oni dođu. Mi smo itekako prisutni.... Mi se
nalazimo na webu, svaka aktivnost koja se dešava je na webu. Znači
koristimo sve moguće medije od elektronskih do štamparskih da
privučemo korisnika, da privučemo građanina, pogotovo mladog
čovjeka da dođe u biblioteku... Rezultat je pozitivan. Samo je
jednom ili dva puta da je bio mali odziv. ... u principu kada je u
pitanju javna ustanova Narodna i univerzitetska biblioteka Derviš
Sušić prisutni smo u medijima. Npr. TV Kantona svake sedmice pravi
retrospektivu šta se desilo prethodne sedmice. TV Tuzla nije baš u
tome jaka i vična. Trebali bi i oni napraviti strategiju kako
profesionalne tako i ovaj nevladin sektor i ove razne organizacije
da pozivaju. Ali zaključak je, vjerujete li, ono da bi mi postigli
i došli do rezultata mi moramo, ja imam knjigu Marketing u
bibliotekarstvu, ja to nisam izismislila. Ljudu su napisali,
napravili i ja to moram sada samo primjenjivati. Kako je i do njih
tako je i do nas. Tako da ova naša ustanova nema nekih velikih
problema kada je u pitanju medij i publika. (Enisa Žunić, Narodna i
univerzitetska bibioteka „ Derviš Sušić“)
Kao dodatni problem u ostvaranju vidljivosti aktivnosti i
stvaranju prepoznatljivosti u javnosti naveden je i problem
korištenja zastarjelih metoda produkcije.
... kod nas je u prometu jedna knjiga o produkciji i
producenskim metodama iz 70.-te godine, a danas je 2006. drugačije
se radi danas. Mislim da je i to problem –savremena metoda
produkcije i menadžmenta. (Damir Pirić , nezavisni kulturni
djelatnik)
... do nas je koliko ćemo se mi nametnuti, a do publike je
koliko će biti zainteresirana. ... Mi odosmo sada, evo biblioteka
ode sada u Žepu sa 500 knjiga. Otišli smo u Banja Luku, Srebrenicu,
Bratunac itd. Izlazimo iz okvira. Zašto? Da bi smo bili
prepoznatiljivi. Znači koliko je god do vlasti toliko je i do nas i
do ljudi koji se bave kulturom i kulturnim dešavanjima. Opet
ponavljam, jako je bitan marketing. Imamo fantastičnih ideja, ali
je bitan marketing. (Enisa Žunić, Narodna i univerzitetska
bibioteka „ Derviš Sušić“)
Dodatni problemi za ostvarivanje zadovoljavajućeg odaziva
publike na pojedine kulturne programe predstavljaju nepostojanje
adekvatne difuzije informacija i činjenica da građani nisu
informisani na odgovarajući način. Međusobna neuvezanost različitih
kulturnih organizacija često dovode do programskih preklapanja koji
se direktno odražavaju na odaziv publike. Rješenje ovih problema
učesnici vide u jačanju međusobne komunikacije, boljoj međusobnoj
razmjeni informacija. Konkretnan prijedlog odnosio se na redovno
pripremanje i štampanje određene vrste «brošure» sa informacijama o
kulturnim dešavanjima u gradu, ali je istaknuto da je i prije bilo
sličnih inicijativa ali da nije prepoznata njihova važnost i da
kulturni djelatnici nisu na njih odgovorili na adekvatan način.
...Kada su u pitanju određeni kulturni sadržaji u vezi sa
muzikom ili klasičnom muzikom, maloprije je spominjano, mislim da
smo mi uskraćeni za jednu organizaciju, hajd' da tako kažemo, jednu
agenciju koja bi se bavila organizovanjem takvih sadržaja... da
mislim sa bi mi morali biti malo uvezaniji i da
-
25
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
bi trebali imati neku konceptnu agenciju koja bi se bavila tim
promotivnim
aktivnostima, ... (Dragan Divjak, Srednja muzička škola)
... problem Tuzle je što u jednom danu imamo puno tih događanja.
Ja sam predlagala određenom krugu ljudi dajte da napravimo planove
i programe tako da se ne podudaramo ... po meni bi trebalo da se
napravi jedna knjiga programa kao što Sarajlije rade, pa ne znam u
septembru je to, u oktobru je to, u novembru to... (Enisa Žunić,
Narodna i univerzitetska bibioteka „ Derviš Sušić“) ... Ja kao
osoba koja nije povezana sa institucijama ovdje kada sam prošetala
Tuzlom ovog ljeta ja nisam mogla da vidim ništa. Nije bilo
koncerata. Trebala sam se stvarno potruditi da nađem informaciju
šta se dešava u Tuzli. ... Bilo bi super da postoji neki list gdje
bi se pisalo tačno šta će se desiti, te sedmice i tog mjeseca gdje
bi se možda davale neke refleksije. Da postoji agencija, tijelo
koje povezuje sve to, i ta obična informacija plus neke kritike.
(Edina Husanović, umjetnica) ...Momci iz Tuzlarija su tražili,
svima su poslali pozive –dajte nam sva vaša kulturna dešavanja. I
ko je poslao? (Enisa Žunić, Narodna i univerzitetska bibioteka „
Derviš Sušić“)
BANJA LUKA Predstavnici kulturnog sektora u Banja Luci nisu
identificirali konkretne probleme i poteškoće koje imaju sa
odazivom publike na njihove programe i kao ni sa brojem konzumenata
njihovih usluga, odnosno sadržajima koje produciraju.
Mi smo radili jedan projekat 30 godina univerziteta ... 30 posto
ljudi nije moglo ući na tu predstavu kada smo je radili. Hoću da
kažem da što se tiče publike ovdje smo imali prije mjesec dana, evo
večeras Race ima performance izložbu u Muzeju savremene umjetnosti.
Evo npr. na izložbama Muzeja, na njihovim godišnjem programu, hoću
da kažem da su te njihove izložba jako posjećene. Da imaju jako
dobar odziv i da na otvaranju izložbe nije prisutno samo desetak
ljud... (Radenko Milak, Asocijacija umjetnika „Protok“)
Kulturni djelatnici iz Banja Luke istakli su važnost
prilagođavanja tržišnom modelu, promjene modela umjetničkog
djelovanja, i pronalaženja načina kako da ono što je njihov
kreativni potencijal spoje sa tržištem. Kao neki od faktora koji
direktno utiču na proces navedene su lokalna specifičnost i niska
kupovna moć stanovništva. U njoj učesnici vide i glavni razlog
trenutne nemogućnosti naplaćivanja svojih usluga / programa. U tom
smislu, istaknuta je odgovornost i značaj angažiranja različitih
kulturnih aktera u ovom procesu prilagođavanja tržišnom modelu u
umjetnosti i kulturi (umjetnika i ostalih kulturnih aktera ali i
države koja po mišljenju učenika kroz različite oblike direktnog
stimuliranja može da unaprijedi sam proces).
... ja bih istakao nešto što se tiče djelovanja ili
organiziranja te sfere na osnovu kojih možemo i govoriti o tom
tržištu kulturnih proizvoda. ... Dok smo ranije imali jedan model
gdje je kultura imala jednog finansijera i jednu vrstu publike i
jedan model djelovanja, sada se to mijenja i okreće se više tržištu
na onaj način na koji se
-
26
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
prema tržištu okreću i druge djelatnosti. Znači, ona je nešto
što mora da se kupi, ili
što mora da se proda. Drugim riječima, da bi imali profesionalan
model mi moramo imati model prema kojem će umjetnici morati da
prodaju, plasiraju ono što proizvode. Znači nije dovoljno da imamo
jako posjećene izložbe, mi mormao imati nekoga ko kupuje slike....
Mi moramo više govoriti o modelu i načinu kako izrađivati model po
kojem će u jednom trenutku takva vrsta profesionalizma biti
naplaćena. (Nenad Malešević, Organizacija Organizacija umjetnika
„Protok“)
Ako mi na ovom području pričamo o problemu umjetničkog tržišta,
kako se kreću umjetnine... Hoću da kažem da u Jugoslaviji nekih
osamdesetih godina kada je jugoslovenska kulturna scena,
jugoslovenski kulturni prostor sve više ličio na neki evropski
prostor, ono što uopće nije zaživilo, što nije imalo šanse da
zaživi je to neko tržište. Znači ja mislim da mi ovdje sa ovakvim
ekonomskim potencijalom, politikom nema šanse da razmišljamo o
ovakvom tržištu. .. Ja uvijek ono što zamjerim nekim galerijala
privatnim kada se pokrenu jeste što one rade sa slikama a ne sa
umjetnicima. Mi trebamo kroz stimulanse države koja će podržati
takve galerije, koja će nekim manjim porezom ili ne znam kojim
odnosima pokušati da taj sistem razvije. Mi bez galerije ne možemo
razmišljati o tržištu. (Radenko Milak, Organizacija umjetnika
„Protok“)
Da dodam samo nešto. Ovaj model koji je kolega pomenuo ne
podrazumijeva djelovanje samo odozgo ka dole, znači od institucija
ka umjetnosti. Podrazumijeva i promjenu onoga što je model
umjetničkog djelovanja, a to znači i promjenu obrazovnog sistema.
...Moramo razmisliti kako ono što je naš kreativni potencijal
spojimo sa onim što je tržište. Ali i u tom smislu i umjetnik treba
imati odgovornost, i on mora znati da niko za njega nije odgovoran
do on sam. I mora znati da se izbori za njegov interes. (Nenad
Malešević, Organizacija umjetnika „Protok“)
Na pitanje da li je publika spremna da plati njihove program /
usluge neki od predstavnika odgovorili su:
... da li je neko spreman ili nije spreman to je stvar trenutka.
Dotakli bi se nečega što je prolazno. Mi moramo više govoriti o
modelu i načinu kako izrađivati model po kojem će u jednom trenutku
takva vrsta profesionalizma biti naplaćena. (Nenad Malešević ,
Organizacija umjetnika „Protok“)
... ne prodajemo. (Nenad Malešević , Organizacija umjetnika
„Protok“)
Muzej savremene umjetnosti radi od 10-22 sata uveče ... takav
muzej ne postoji koji je otvoren za posjetioce svaki dan, bez
obzira na praznik neradni dan ili sl. Mi ne naplaćujemo ulaznice
prosto jer ljudi nemaju novca da plate. Mi smo pokušali jedan mali
eksperiment sa jednom velikom izložbom... očekujući da će njegovo
ime privući tu vrstu zanimanja da će ljudi kupiti ulaznice da bi
vidjeli tu referentnu izložbu, ali smo naišli na tako emotivne,
stvarne, ljudske komentare naših komintenata da smo tu praksu istog
trenutka i prekinuli. Dakle, neminovnost je da ljudi u Bosni i
Hercegovini nemaju novaca za ovu vrstu kulture koja je izložbeno
galerijska, za razliku od pozorišta gdje su možda i naviknuti ili
ta konfornost koja podrazumijeva udobno sjedište i predstavu koja
traje dva sata podrazumijeva da se
-
27
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
plate ulaznice. Tako da i kolega u Banskom dvoru organizuje
velike koncerte i
izložbe nikada ne naplaćuje ulaznice, jer se to prosto pokazuje
tehnički neizvodljivo i ... neostvarivo još uvijek u ovom vremenu.
(Ljiljana Labović-Marinković, Muzej savremene umjetnosti Republike
Srpske)
Predstavnici nevladinog sektora u kulturi istakli su značaj
razvijanja određenih marketinških strategija u pristupanju i
animiranju publika / konzumenata, kao i da da taj koncept oni
trenutno razvijaju u skladu sa raspoloživim sredstvima.
Sve što mi radimo što se tiče organizacije radimo u sopstvenoj
režiji: marketing, promociju i dovođenje gostiju i sve to.
Oslanjamo se na sopstveni budžet koji je limitiran. (Mladen Tomić,
Asocijacija „Urban Beat“) Uglavnom flajeri, plakati, internet...
...Zadovoljavajuće je u odnosu na prisutnost elektronske muzike
ovdje na ovom prostoru. Mislim da ljudi koji žele da dođu, da čuju
i posjete to, dobiju informaciju. (Mladen Tomić, Asocijacija „Urban
Beat“)
S obzirom da su skupu prisustvovali i predstavnici medija,
povela se diskusija o odnosu medija i kulturnih djelatnika.
Predstavnici kulturnih organizacija nisu zadovoljni trenutnim
medijskom prisutnošću, jer po njihovom mišljenju mediji ne
informiraju građanstvo o kulturnim aktivnostima na adekvatan način,
nedostaje dublja refleksija, a često je medijska zastupljenost
zavisna upravo od ličnih interesa unuatar pojedinih medija.
Predložena rješenja odnose se na potrebna veća zalaganja samih
kulturnih radnika, ali i pokretanje jedne alternativne emisije o
kulturi.
Pa, mediji su nezainteresirani. (Zoran Crncević, Razvojni centar
za kulturu i umjetnost „RACE“)
Mi smo sa ATV-om imali neke dobre odnose, ali isto tako neko
poznanstvo. (Mladen Tomić, Asocijacija „Urban Beat“) U principu to
ide tako, mada i oni prepoznaju kada je nešto što je malo drugačije
i onda kako su svi željni tih procenata gledanosti, valjda se trude
da izađu u susret što više. Uglavnom podržavaju one manifestacije
za koje oni procijene da su zanimljive, ali isto tako neki sajam
harmonikaša će ispromovirati zbog nekog ličnog interesa ljudi koji
to odlučuju. (Božana Trninić, predstavnica medija – „Glas
Srpske“)
Samo da bi popunili svoj program (Radenko Milak, Organizacija
umjetnika „Protok“) Ja mislim da je to do ljudi koji rade na
televizijama. Gledajte Pink BiH pa ćete vidjeti da u Banja Luci
postoje parfimerije i saloni ljepote. (Radenko Milak, Organizacija
umjetnika „Protok“)
Sve zavisi do nas. Radeći ova zadnja dva mjeseca ... ona je bila
angažirana u organizaciji da radi PR, da radi odnose sa javnošću i
to je ispalo jako dobro. zato
-
28
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
što je svako u organizaciji bio zadužen za svoj dio i ona je to
apsolutno radila kako
treba. (Miodrag Manojlović, Organizacija umjetnika „Protok“)
Bilo bi bolje da se angažuje da se napravi neka alternativna
emisija. Znači ne samo da dođu da snime neku žurku, neki koncert i
prezentirati to eto to je bilo u gradu, popuniti program. ... da je
to program da se može nešto naučiti, a ne samo da se vidimo šta se
desilo. (Siniša Tamamović, Asocijacija „Urban Beat“)
Još bolje bi bilo kada bi grad prepoznao taj problem, odnosno
neko u gradu koji to savršeno dobro vidi i prepoznaje jednu mladu
grupu ljudi koja je super, pa da vidimo kako vi razmišljate, kakve
imate ideje, evo vam novac, kupite svu opremu, napravite privatnu
emisiju. Da vidimo koliko će vas to koštati, koliko vas je
uključeno u to i da se to emitira i da se vidi kakav će biti odjek.
Znači da to ljudi pogledaju pa da onda kažu, znači nezavisna
politika te kuće nema ništa sa kreiranjem te emisije što bi hiljadu
puta bilo bolje kao Pro.ba, kao Fade in. (Božana Trninić ,
predstavnica medija – „Glas Srpske“)
MOSTAR Kulturni djelatnici iz Mostara naveli su da je došlo do
negativnih promjena u odazivu publike u odnosu na prijeratni period
i da je takvo stanje posljedica djelovanja različitih faktora.
Između ostalog: jako ekonomsko raslojavanje stanovništva-
slabljenje platežne moći stanovništva, demografske promjene nastale
ratom, te generalna nezaintesiranost potencijalne publike za
kulturna dešavanja i kulturne sadržaje .
Što se tiče publike složila bi se da su u pitanju demografske
promjene u gradu i dolazak ruralnog dijela stanovništva to je jedan
problem. A drugi je, to još nismo spomenuli, a jako je bitan za
Mostar, to su te nacionalne podjele. Što znači, kao prvo odgoj
mladih ljudi u jednonacionalnim sredinama sprečava da razviju neku
svijest da oni mogu da odu u Narodno pozorište s jedne strane, da
ljudi dođu u Dom Herceg Stjepan Kosača i tome sl. Druga stvar što
se tiče kulture uopće ona je dugo godina bila u službi politike
nacionalnih podjela. I zato imamo toliko institucija sa nacionalnim
predznakom koje možda do unazad godinu dvije godine nisu razvijale
uopće ni kulturu ni kulturnu svijest i zaista su bile samo u službi
nekih podjela. Mi radimo festival 10 godina i mi smo se svim
mogućim institucijama, bivšim općinama itd. obraćali za pomoć. Niko
nije uvidio važnost da se nešto događa u gradu. Diskurs se
promijenio u posljednje dvije tri godine kada se grad ujedinio itd.
a to je veliki problem još i danas. (Kristina Ćorić, Omladinski
kulturni centar Abrašević) Mislim da su uglavnom sve kolege rekle
ono što jeste problem i u biti je ta nezainteresiranost za kulturne
događaje. Mislim da se mi ovdje, u biti, borimo za svaku osobu ne
samo u tom smjeru da to bude naša publika neko ko će platiti kartu,
nego neko ko iole razumije ono što je kulturna ponuda i ono što
umjentik želi da kaže i ono što je organizator želio da prikaže.
(Asmir Šabić, Alternativni institut)
Jedan dio učesnika je zadovoljan odzivom publike, dok su neki
predstavnici nevladinog sektora jasno izrazili nezadovoljstvo
odazivom publike i brojem
-
29
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
posjetilaca. Jedan od dodatnih problema predstavlja i činjenica
da još uvijek ne
postoji strateeški plan razvoja publike. Istaknuto je da je
potrebno raditi intenzivno i strateški na edukaciji publike i
njenom kreiranju i da je u tom procesu potrebna i pomoć medija.
.... Nemamo educiranu publiku ako je publika u nekom slučaju
masovna. .... Kada vi budete imali stalnu grupu pravih poznavalaca
muzike, bilo da su to učenici muzičke škole koji se školuju
godinama i imaju vrlo rafiniran okus što je normalno, to je prava
muzička publika i koji su stanju ne samo da dođu na bilo koji
muzički događaj, nego da razlikuju izvedbe, da razlikuju izvođače,
da prepoznaju nijanse u izvođenju pojedinačnih dijela.... (Tanja
Miletić- Oručević, pozorišna redititeljica i univerzitetska
radnica)
... što se tiče mladih i njihovog odnosa općenito prema svemu,
pa i prema kulturi. Maloprije je, čini mi se, gospodin iz pozorišta
rekao da treba obrazovati mlade kada je u pitanju njihov odnos
prema kulturi, prema kazališnim predstavama. Mislim da je to ne
potreba, nego prioritet kada se tiče kulture. Ja znam, jer radim sa
njima na nekim drugim projektima, oni su totalno nezainteresirani
za bilo što u gradu. ... Ja ne sumnjam da su oni zbilja fenomealnii
u internetu, u nekim ovim modernim predmetima, ali kulturna
događanja ili neka uopćena, oni nemaju pojma. To je neka
nezainteresiranost i mislim da je njih potrebno educirati preko
nekih radionica, preko bilo čega. (Anita Šimunović, Grad Mostar-
odjel društvenih djelatnosti) Većina aktivnosti u Pavarotti centru
je besplatna. Znači ono, kada se predstavljaju značajniji umjetnici
to naplaćujemo minimalno. Onda to opet većinom dajemo u humanitarne
svrhe. Mislim da događaje posebno takve kada se predstavljaju
umjetnici koji su čitav život posvetili tome treba naplaćivati da
bi se kod ljudi stvorila svijest da cijene ono što gledaju i tog
umjentika koji je tamo na sceni. Nije tačno da ti mladi ljudi
nemaju para, imaju za kafića i za narodnjake. Odazivom publike
nisam zadovoljan i mislim da se treba puno raditi i fokusirati na
urbanizaciji mladih. Treba nam tu jaka pomoć medija. Mislim da
nemamo muzičke urednike koji će staviti akcenta na to, provlače se
stvari i kopiraju sa drugih stanica, a to je uglavnom turbo folk
što direktno utiče na svijest...(Mili Tiro, Muzički centar
Pavarotti) Ja mislim da je situacija gora i da uskoro niko neće
dolaziti na predstave tipa teatra i pozorišta. To je tzv. polu
pasivna umjetnost. Ja mislim da stvarno se mora svaka organizacija,
da znači prestanemo ovdje govoriti o nekim svojim iskustvima. Već
da vidimo na nivou cijelog grada kakva je situacija. Svi stalno
govore o svojim problemima. Situacija je jako loša i svi moramo
raditi na edukaciji. Ako je loša situacija u pozorištu moramo
napraviti neku radionicu da tu djecu pokušamo edukovati. Plus
mediji su od dobrog značaja. Ono što ljudi mladi kada sjede i
gledaju na tv-u oni to prihvate. (Mili Tiro, Muzički centar
Pavarotti)
Većina učesnika je izjavila da ne naplaćuje ulaznice , ne
prodaje programe ili je riječ o naplačivanju „simboličnih iznosa“,
sa ciljem prilagođavanja platežnoj moći korisnika i povećanju
atraktivnosti programa za privlačenje nove publike.
-
30
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Ja sam zadovoljan, jer uglavnom dvorana koja je tu namjenjena,
ona je nekada
prepuna, a nekada gotovo puna, a nikada i niodkoga nismo
naplaćivali ulaznice. (Fra Andrija Nikić , Hrvatsko kulturno
društvo „Napredak“)
Nismo naplaćivali usluge. Ulaz je bio svima slobodan, ali u
svakom slučaju bili smo zadovoljni odzivom. ...Uvijek može bolje,
ali generalno jesam kakva je situacija. Jer prosjećan svijet nema,
ali dolaze ljudi...(Vernes Voloder, Nansen dijalog centar
Mostar)
Ja mislim da ne ide se s tim da narod daje puno. Jednostavno da
se obveže da dođe. Moje mišljenje je da je nekom puno i 5 maraka
izdvojiti. Platežna moć je vidimo i sami šta je. Kultura je uvijek
bila skupa i ja mislim da do sada sve ide uredu, i da se ipak ide
da se ljudima pomogne da dođu simbolično i karte se pošalju. Samo
treba to poštovati, doći i prisustvovati što više. Ja kažem, da ne
bude polu-prazna dvorana za neke dobre koncerte. (Zdenka Soče
Vladić, Gradska uprava) Ono što bih želio reći o radu Prosvete to
je da godišnje napravimo otprilike oko 19 manifestacija i moram s
ponosom istaći da taj prostor Kuće Ćorovića sa svojom galerijom je
postao čini mi se prepoznatljiv u gradu. ... Inače, taj prostor je
navikao, ja moram to iskreno reći , na jednu stalnu klijentelu koja
tu dolazi. Jer čini mi se danas na jednom mjestu gdje okupite od
80-100 ljudi aktivnost je uspjela. Nećemo govoriti o onome gdje
Matica Hrvatska organizuje zaista izuzetno kvalitetne programe, pa
na tim koncertima imate punu salu, na tim programima, to je nešto
posebno. Ali za ove manifestacije, ako tako mogu stepenovati,
srednje vrijednosti, vjerujte, izuzetno je ako na njoj imate od
80-100 ljudi....Sve manifestacije koje se dešavaju u okviru
Prosvete su besplatne i otvorene su za javnost ... (Ratko Pejanović
, Srpsko prosvjetno kulturno društvo Prosvjeta Mostar) Mi smo sva
događanja radili uglavnom besplatno.... Naš Festival je uvijek bio
besplatan, uglavnom se oslanjao na rad volontera... Generalno nisam
zadovoljna odzivom zato što je generalno Festival usmjeren uglavnom
na mladu publiku koja je potpuno nezainteresirana gdje postoji
jedan prekid kontinuiteta upće u kulturi življenja u odgoju i
obrazovanju gdje oni nemaju neke kulturne potrebe i želje da vide
nešto novo i čuju. Što se tiče plaćanja, tek smo od nedavno počeli
sa nekim minimalnim naplaćivanjem ulaznica između 2 i 5 maraka
zavisno od događaja i to je prilično mal odaziv. (Kristina Ćorić,
Omladinski kulturni centar Abrašević)
... filmski dio koji Abrašević ogranizira. ... Odziv,
katastrofalan. I na to, i na neke druge aktivnosti filmske... Zato
što u gradu ne postoji ni kulturna strategija, a pogotovo ta kino
kultura koja je nesala, nemamo kino dvorana, ljudi su se odvikli
vjerovatno od te kino kulture. I naravno možda zbog toga što kod
nas sala nije toliko ugodna za gledanje filmova, jer znate ono u
kakvoj je situaciji to je neko privremeno rješenje. Pokušavamo da
popunimo barem malu šupljinu nepostojanja kino dovrana. (Elma
Zekić, Omladinski kulturni centar „Abrašević“)
Što se tiče publike u Narodnom pozorištu u Mostaru nema nikakve
razlike prije rata i sada. Problem je bio za publiku i prije rata.
... jednostavno ako su predstave lakšeg sadržaja, u smislu komedije
onda se dvorana i napuni. Ali kažem, isto je potpuno da li je karta
5 maraka ili 10, vrlo je mala razlika u tome ili bilo
besplatno.
-
31
Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR
ADVERTISERS
Svjedoci smo da besplatno omogućimo predstavu, evo 2-3 mjeseca
prije ovog
odmora, Gimnazija mješovita je trebala da dođe, imali su plaćenu
predstavu. Kantonalno Ministarstvo kulture je platilo dvije
predstave i trebali su da dođu učenici te škole, međutim, samo su
tri učenika došla... (Šerif Aljić, Narodno pozorište Mostar)
Učesnici su istakli kao značajnu karakteristiku generalno mali
odaziv publike na redovne kulturne programe, dok je posjeta
specijalnim kulturnim manifestacijama festivalskog tipa znatno
veća.
... Ja ću napomenuti ponovo ovu predstavu Majčina Sultanija,
bila je najbolja na međunarodnom festivalu u Sarajevu 1984. godine.
Mi smo ovdje u pozorištu igrajući reprezentativne predstave uvijek
gledali da li ćemo otkazati ili nećemo, jer po pravilniku je
trebalo da se igra predstava ako ima 20 ljudi , međutim uvijek je
bilo 17 ili 18. Mi često zadužimo 2-3 dekoratera da sjednu samo da
predstava počne, da bi se odigrla predstava. (Šerif Aljić, Narodno
pozorište Mostar)
... Ne možemo generalno reći nema publike na predstavama
...Istakao bih neke manifestacije za koje vam ja mogu garantirati
da su jako posjećene. Već tradicionlano smo rekli da postoje Dani
Matice, postoji Mostarski ljetni festival. Tradicionalno, ljudi
samoinicijativno, bez veće podrške Grada sviraju Božićni koncert u
Mostaru, jako kvalitetan...Dakle, Mostarski sinfonijski orkestar
skupi snage i dovede iz Splita i Dubrovnika...Svake godine ulaznica
je bila 20 maraka i koncert je bio jako posjećen. (Ivica Rodić,
Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača)
Dodatni problem predstavlja nedostatak komunikacije i
koordiniranosti prilikom planiranja i promocije različitih
kulturnih programa unutar kulturnog sektora, što dovodi do
preklapanja programa a što se često odražava i na odaziv publike.
Istaknut je i problem neinformiranosti građana, nedostatka kanala
za promociju programskih aktivnosti koji bi objedinjavali sve
informacije o kulturnim dešavanjima u gradu i koje bi vjerovatno
omogućile i povećanje posjeta.
... Veliki problem ovog grada je što se pojedini programi
dupliraju, odnosno zakazuju se isti termini i ne možete sada
očekivati posjete. Ja sam prije 4-5 godina insistirao da se
napr