Kulturna ponuda u turizmu ROMANIKA Danas pod nazivom “ROMANIČKA ARHITEKTURA” podrazumjevamo stilske oblike koji su se u zapadnoj Evropi razvijali pribliŀno izmeñu 1050. i 1200. godine.
Kulturna ponuda u turizmu
ROMANIKA
Danas pod nazivom “ROMANIČKA ARHITEKTURA” podrazumjevamo stilske oblike
koji su se u zapadnoj Evropi razvijali pribli no izmeñu 1050. i 1200. godine.
Romaniččččka arhitektura
Gradovi
Gradovi ranog srednjeg vijeka nisu zauzimali mnogo prostora. Nesigurna vremena zahtijevala su solidne odbrambene zidove unutar kojih su sabijene uske uličice i tijesne kuće grañene prete no od drveta.
Antička graditeljska iskustva bila su zaboravljena ili ignorisana
U središtu gradova nalazila se KATEDRALA
Manastiri
Sna an uticaj crkve učinio je da ogroman broj vjernika iz cijele Evrope hodočasti u Rim, Jerusalim i Santiago de Compostelu. Na putevima kojima su se kretale čitave rijeke hodočasnika podignut je lanac manastira koji su mogli da prime i po nekoliko hiljada ljudi, neki i do 20000.
Ovi manastiri bili su zapravo dobro utvrñeni gradići sa karakterističnom arhitekturom za svoje vrijeme.
Romaniččččka arhitektura
San Vittore alle Chiuse, Genga,
Romaniččččka arhitektura
Osnovne karakteristike
Elementi karakteristični za reprezentativnu romansku arhitekturu su:
� gradnja objekata tesanim kamenom; zidovi su veoma masivni sa malim otvorima,
� upotreba polukru nog luka, bačvastog svoda i krstastog svoda,
� prozori i vrata su lučno zasvoñeni
Romaniččččka arhitektura
Sakralna arhitektura
Proizašle iz rimske i ranosrednjovjekovne baziike, romanske crkve najčešće imaju jedan pravougaoni brod sa dva bočna broda (rjeñe četiri).
TRANSEPT presijeca glavni brod u blizini apside, obično na 2/3 du ine glavnog broda tako da dobijamo upisani latinski krst.
Dio izmedju transepta i apside naziva se HOR.
Ispod hora je KRIPTA.
Romaniččččka arhitektura
Zbog ogromnog broja vjernika koji su posjećivali velike crkve, i izdašno ih darivali, hor crkve bio je okru en DEAMBULATORIJEM. Iza deambulatorija nalaze se zrakasto rasporeñene niše.
Apsida, deambulatorij i niše zajedno čine HODOČASNIČKI HOR.
U Njemačkoj (Rajnska oblast) crkve imaju dva transepta.
Romaniččččka arhitektura
Katedrala u Trieru
Romaniččččka arhitektura
Portali romanskih crkava lučno su zasvoñeni. Lučni svodovi i stubovi portala su se širili prema spolja. Portali su bili veoma bogato ukrašavani.
Romaniččččka arhitektura
Prozoriu su bili veoma mali u odnosu na veličine grañevina. Bili su lučno zasvoñeni.
BIFORA – prozor podijeljen jednim stubićem na dva jednaka dijela
TRIFORA – prozor podijeljen sa dva stubića na tri jednaka dijela
Tavanice u crkvama bile su u početku ravne a kasnije uvijek zasvoñene.
Stubovi romanskih crkava ne podliježu strogim stilskim pravilima kao u antici većsu veoma raznoliki. Kao novina javlja se udvojeni stub koji ima zajedničku bazu.
Romaniččččka arhitektura
Tavanice u crkvama bile su u početku ravne a kasnije uvijek zasvoñene.
Stubovi romanskih crkava ne podliježu strogim stilskim pravilima kao u antici većsu veoma raznoliki. Kao novina javlja se udvojeni stub koji ima zajedničku bazu.
Romaniččččka arhitektura
Najpoznatiji objekri romaničke sakralne arhitekture su:
Italija: S. Ambrogio u Milanu, S. Zeno u Veroni, katedrala sa baptiserujem i kampanilom u Pizi
Francuska: St. Martin u Turu, Notre-Dame u Avinjonu, Notre-Dame- la-Grande u Poatjeu, St. Remy u Reimsu.
Engleska: katedrale u Kenterberiju, Vinčesteru, Durhamu itd.
Njemačka: katedrala u Vormsu, Maincu, Trieru, Limburgu, Bambergu kao i crkve St. Michael i St. Gothard itd.
Romaniččččka arhitektura
Gotiččččka arhitektura
Gotika i gotička arhitektura nastala je u Francuskoj oko 1135, i označava umjetnost koja je sjeverno od Alpa trajala od XII do XVI vijeka.
Tvorac gotskog stila je opat Si e (Suger) koji je na specifičan način rekonstrusao crkvu u St. Denisu.
Osnovne karakteristike gotičke arhitekture:
prelomljeni luk
naglašena vertikalnost
svoñenje punih zidnih površina na najmanju moguću mjeru
upotreba potpornih lukova i kontrafora
Gotiččččka arhitektura
Kelnska katedrala
Gotiččččka arhitektura
Dijeli se na
RANU GOTIKU – kraj XII i početak XIIIv.
RAZVIJENU GOTIKU - XIII i XIV v.
POZNU ili PLAMENU GOTIKU – XV i XVI v.
Epohe u razvoju gotike najlakše se mogu odrediti posmatranjem lukova.
Gotiččččka arhitektura
U ranoj gotici raspon luka je veći od visine, u razvijenoj je jednak, a u poznoj visina luka je znatno veća od njegovog raspona.
Ovaj arhitektonski element, prelomljeni luk, vuče svoje korijene sa bliskog istoka i pojavljuje se još u 2 v. p.n.e.
Neki tipovi prelomljenog luka iz doba Gotike:
Gotiččččka arhitektura
Osnove gotičkih crkava ne razlikuju se mnogo od romaničkih, one imaju upisan latinski krst, trobrodne su, sa deambulatorijem i neparnom brojem zrakasto rasporeñenih kapela.
Nastojeći da poke u svoju graditeljsku vještinu, ali i religijska osjećanja, neimari gotičkih crkava gradili su veoma visoke zvonike.
Novi konstruktivni elementi – POTPORNI LUKOVI i KONTRAFORI dozovlili su da noseći zidovi izgube svoju nekadašnju masivnos i postaju gotovo prozračni, sa velikim prozorima i rozetama.
Unutrašnjost katedrala je jedinstven prostor natkriven krstastim svodovima koje nose veoma vitki stubovi ili sve nji stubova.
Gotiččččka arhitektura
� kontrafori
Gotiččččka arhitektura
Karakteristično za gotičku arhitekturu je prisustvo prozora sa velikim i bogatim vitra ima,
VITRA – tehnika dekorativnih slika prozora sastavljenih od komada stakla u bojama spojenih olovnom trakom
Gotiččččka arhitektura
Najpoznatiji objekti gotičke sakralne arhitekture su:
Francuska: Notre-Dame i Sainte-Chapelle u Parizu, Notre-Dame u Šartru, katedrale u Reimsu i Amienu.
Njemačkaj: katedrale u Štrasburgu, Regensburgu, Kelnu, Erfuru, Osnabriku, Nirnbergu i Minhenu
Engleska: katedrale u Kenterberiju, Jorku, Velsu
Italija: crkve i katedrale – S. Petronio u Bolonji, De Frari u Veneciji, S. Croce i S. MariaNovella u Firenci, S. Maria della Spina u Pizi, Duomo u Milanu.
Španija: katedrale u Burgosu, Toledu, Leonu, Sevilji i Salamanki
Gotiččččka arhitektura
Renesansna arhitektura
� Italija je odigrala vodeću ulogu u razvijanju renesanse, i to prvenstveno grad Firenca, a zatim i Padova, Rim, Venecija … sve do početka XVI v. kad se nastavlja u cijeloj Evropi.
� Društveno ureñenje je sličilo onome u antičkoj grčkoj, bilo je prepuno gradova-dr ava koje su se takmičile za ekonomsku i kulturnu prevlast
Renesansna arhitektura
� Renesansa je prvo razdoblje u istoriji umjetnosti koje je bilo svjesno svoga postojanja i koje je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod).
� U ovom razdoblju antika je smatrana vrhuncem čovjekovih stvaralačkih snaga, pa su sve umjetnosti i nauke koje su cvjetale u antici ponovno bile o ivljene.
Renesansna arhitektura
� Slikari, vajari i arhitekte nisu više bezimene zanatlije već poznati umjetnici, njihovi radovi dobijaju lični pečat i prepoznatljivost
Renesansna arhitektura
Duomo Firenza sa Brunellecshievom kupolom 1417
Renesansna arhitektura
� Renesansa u Italiji dijeli se na:
� Ranu renesansu 1420-1480
� Visoku renesansu 1480-1520
� Poznu renesansu 1520-1580
Renesansna arhitektura
Filipo BRUNELLESCHI 1377-1466 donosi novi stil u arhitekturi –u Rimu je proučavao klasičnu antičku arhitekturu, i prvi je napravio tačna mjerenja (mo da tada i otkriva geometrijsku perspektivu – trebala mu je precizna metoda prenošenja izgleda tih grañevina na papir)
- uvijek tra i nova i praktična rješenja – kupola firentinske katedrale – novi način kojim je napokon omogućeno natkrivanje tako velike površine – kupola ima 2 odvojena kostura (crkva je izgrañena još u gotici)
Renesansna arhitektura
� Bruneleski je kao bazu zatekao ranije konstruisani osmougaoni tambur kupole. Nadsvodnjavanje tog raspona bio je izuzetan problem koji je Bruneleski riješio tako što je istrajao na osmougaonom obliku i u kupolnom dijelu, za razliku od Gibertijevog predloga koji je trebalo da osmougaonik pretvori u krug, što tada majstori nisu znali da izvedu.
� Bruneleskijev opus karakteriše nov način obrade unutrašnjeg prostora zgrade
Renesansna arhitektura
� LEON BATISTA ALBERTI 1404-1472 – drugi veliki inovator u renesansnoj arhitekturi
� Njegove zgrade otkrivaju klasične elemente, naročito na pročeljima čiji su stubovi, arkade, kapiteli, timpanoni nastajali direktno pod uticajem slavoluka i rimskih i grčkih hramova
� Albertijevo najznačajnije djelo je srkva S. Andrea u Mantovi
Renesansna arhitektura
� S. Andrea - Mantova
Renesansna arhitektura
Organizacija elemenata, odnosno koncept prostora i odnos spolja-unutra zasnivao se na nekoliko elemenatarnih principa koji su sledili tri glavne odlike stare rimske arhitekture. To su bili:
� ordinatio, onis – u značenju ureñenost, sreñenost
� euritmia – u značenju povezanost i harmonija ritma
� symetria – u značenju ravnopravnost delova s obe strane neke
osovine
Renesansna arhitektura
� Mikelanñelo Buonaroti 1475-1546