-
Kulturalni studiji- novi kvantni skok u razvoju ljudskog
znanja
Multi;inter;trans;post;anti-disciplinarni
-MULTI uzimaju koncepte iz razliitih postojeih disciplina -INTER
- 1 problem se sagledava sa stajalita razliitih disciplina -TRANS -
nadilaze postojee discipline uzimajui samo ono to im je potrebno
-POST - ivimo u svijetu postizama -ANTI ne potuje vie pojam
discipline, ali je jo uvijek disciplina
Kulturalni studiji- neprestano preispitivanje vlastitog
polazita; postavlja se pitanje to je uope kultura?! -znanost se
poima kao dio kulture
-Thomas Kuhn- Struktura znanstvenih revolucija - tvrdi: znanost
se ne razvija
postepeno, ve u obliku paradigmi *paradigma- ono to kae kakve
stvari jesu (dogma); to je primjereno, to vrijedi, a to ne..
- dokument religije - i skup ljudi koji se bave tim
injenicama
-promjena paradigme- u najboljem sluaju- religijsko preobraenje
- do juer vjerovali u jedno, danas u drugo ! (Darwin-evolucijski
teoretiar )
*Kulturalni studiji- jedan od oblika relativiziranja znanstvene
istine
-konstrukcionistiki su= sve je u drutvu proizvedeno; sve je
socijalne konstrukcije; drutvena pojava
-povijesno gledano kulturalni studiji nastaju na dodiru
humanistike i drutvene discipline
-ideografske-nomotetske znanosti- predmet: kultura kao proizvod
ljudi, a
nasuprot tome je priroda (izvanjsko)
-prirodne znanosti otkrivaju zakone koji ve postoje u prirodi
-kulturalne znanosti; interpretativna nasuprot pozitivistikoj
spoznaji -interpretativna-ono to se razumije -pozitivistika-trai
neto to se moe opaati, mjeriti; covering law - pokriva kompletan
skup pojava odreene vrste (npr. mehanika) -kulturalni studiji u
velikoj mjeri odbacuju pozitivistike spoznaje
*Teorija kompleksnosti ; teorija kaosa; butterfly efekt
-Stuart Hall- prva institucija kulturalnih studija
Richard Hoggart i Raymond Williams u Engleskoj otkrivali
kulturalne studije
-
POPULARNA KULTURA
Ideja popularne kulture vee se na vie definicija; popularnu
kulturu moemo shvatiti i kao masovne medije u masovnoj proizvodnji,
ali i kao ostatke kulture koji su suprotnost visokoj
kulturi.
U kapitalistikom, konzumeristikom drutvu, u kojem ivimo,
popularna je kultura zapravo odraz nas samih; nae potroake navike,
strasti, povrnosti, seks, tragedije, smrt ali i raznovrsnost naih
spontanih uitaka. Upravo su zato za visokom kulturom, iako
vrjednijom zato to sama po sebi nema sklonost da postane potroaka
roba, ljudi izgubili interes.
Kritika upuena popularnoj kulturi odnosi se na njen temeljni
paradoks popularne kulture ; poveanjem tehnologije i kulturalne
sofictiriranosti raste i dehumanizacija malog ovjeka.
Van den Haag: Svi masmediji naposljetku otuuju ovjeka od njihova
osobna iskustva i tako moralno izoliraju ovjeka od ostalih, ali i
od njegove vlastite stvarnosti. time je zapravo elio rei da se kroz
ljudsku podlonost masmedijskoj manipulaciji smanjuje mogunost da
ovjek doivi ivot kao takav.
U nepreglednosti moi televizije i svijeta filma Hollywood ima
vodeu ulogu, do te mjere da moemo rei da postoji itava jedna
Hollywoodska kultura i vrijednosti koje ona prenosi.
Jedan od primjera amerike televizije jest tv-serija Seinfield
koja zapravo ne govori ni o emu. U jednoj epizodi jedan od likova
postavlja autoironino pitanje ; Kod koga uope prolazi ovo ?! -
humoristina kritika koja se odnosi na nevjerojatnost uspjeha
njihova show-a
Zaluenost realy oblikom show-a direktno prikazuje modernog
ovjeka kao voajera koji je u svome vlastitom ivotu izgubio smisao
pa se hrani tuim.
KULTURA cjelokupno drutveno nasljee neke grupe; nain ivota;
jezik, obiaji i vjerovanja. Postoje dvije teorije rascjepa kulture;
na visoku i popularnu.
MODA nain odijevanja, iako moe ukljuiti i knjievnost,
arhitekturu i brojne druge komponente koje popularna kultura
obuhvaa.
IDEOLOGIJA
Pojam ideologija je nastao krajem 18. stoljea. Dobiva razliita
znaenja kod raznih mislilaca u 19. i 20. stoljeu. Dakle, duga je
povijest toga pojma, te je kroz to vrijeme promijenio razliite
oblike i varijante.
-
Danas se shvaa na dva naina; s negativnom konotacijom,
oznaavajui lanu i iskrivljenu svijest o stvarnosti prilagoenu
neijim vrijednostima i interesima. Drugo je pak shvaanje neutralno
i duhu funkcionalizma; ideologija se tada moe shvatiti kao sustav
ideja zastupan od strane nekog pojedinca ili grupe ali i kao
prouavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i grupa.
Za Marxa, ideologija je instrument drutvene reprodukcije.
Dva su aspekta po Marxu:
1. Dominantne ideje u bilo kojem drutvu su ideje vladajue klase.
2. Mi percipiramo da smo pravi karakter socijalnih odnosa dok je
kapitalizam zapravo
mistifikacija trita
Iz toga proizlazi da pojavnost trinih odnosa jednakosti pokazuje
duboke strukture trine eksploatacije.
Ovdje ideologija ima dvostruki karakter, a oba su u funkciji da
legitimno slue interesima vladajue klase. Odravanje lane svijesti
odravanje je dominantne ideologije aktualnom.
Dva su temeljna problema s konceptom ideologije:
1. doseg njezina djelovanja, upotrebe 2. odnos ideologije s
istinom i znanjem
Najdugovjenija i znaajnija teorija ideologije u kontekstu
kulturalnih studija dolazi od strane Gramscija;
-za njega je ideologija suukus ideja, znaenja i praksi koje su
planirane kao univerzalne istine; karte znaenja koje podupiru mo
izdvojene drutvene klase.
Linkovi:
ISTINA- opis koji odgovara slici neovisnog objektivnog svijeta u
neutralnom jeziku
opaanja. Ne stoji nuno iza ideologije.
MO- snaga djelovanja neke ideologije na odreenu grupu ljudi,
snaga manipulacije kojom vladajua klasa promie ideje te
ideologije.
KOMODIFIKACIJA Commodification
Komodifikacija je proces koji se povezuje sa kapitalizmom iji
objekti (predmeti), kvalitete i znakovi su pretvoreni u robu, ija
je glavna svrha prodaja na tritu.
Prouavanje kulture je dugo involuiralo kritiko razmiljanje o tom
procesu u kojem kulturna industrija pretvara i ljude i znaenja u
robu koji slue njezinim interesima.
-proces je Marx nazvao robni fetiizam. -roba ostaje bez svog
tvorca
Komodifikacija:
je fenomen koji se oituje u brojnim oblicima drutvenog ivota, pa
tako i kulturnoj proizvodnji unutar konteksta neoliberalnog
kapitalizma.
-
commodification proces pridruivanja ekonomske vrijednosti neemu
to prije nije bilo razmatrano u ekonomskim kategorijama) to je
fenomen koji se oituje u brojnim oblicima drutvenog ivota, pa tako
i kulturnoj proizvodnji unutar konteksta neoliberalnog
kapitalizma.
Kritika takve pretvorbe svega i svih u predmet koji se moe
utriti, najee se suprotstavlja povrnost i manipulacije robne trine
kulture sa onom autentinom narodnom kulturom ili sa civiliziranom
visokom kulturom.
Richard Hoggart predstavlja humanistiki detaljan pogled kroz
kronike ivljene kulture radnike klase u Britaniji 1950-ih.
Adornov koncept kulturne industrije govori o visoko
standardiziranim dobrima koji potiu autoritet i konformizam
dominantne zapadnjake kapitalistike kulture.
Npr. Commodity kultura kultura trita istovremeno propagira
poeljnu hranu s manje kalorija i kupnju sprava za vjebanje
Postmodernistiki teoretiar Baudrillard kae kako je znaenjska
vrijednost zamijenila i uporabnu vrijednost i razmjenu vrijednosti
roba i dobara u suvremenoj kulturi.
Glavna pitanja koja takva trina kultura ostavljaju jest to
potroai, konzumenti ine s robom i kakva sve znaenja stvaraju u
meusobnoj interakciji izmeu ponuenih dobara i potroaa.
Che Guevara: ovjek zaista dolazi do stanja potpune ljudske
prirode kada proizvodi, bez ikakva psiholokog pritiska da proda
samome sebi neki proizvod, ve onome drugome.
Linkovi:
KAPITALIZAM ekonomska formacija drutva; sve se proizvodi za
trite, ne marei pritom zadovoljavaju li se sve ljudske potrebe.
Marxisti smatraju da kapitalizam zadovoljava
lane potrebe.
ZAJEDNIKA KULTURA- moe se shvatiti na dva naina; 1) zajednika
kultura obuhvaa kulturu jedne cijele zajednice (naciju, grupu,
mlade) 2) zajednika kultura moe biti shvaena i kao demokratska
zajednika kultura s brojnim
razlikama svejedno obuhvaenima u istoj Zajednika kultura sve je
ee obiljeena i karakteristikama trine kulture.
GLOBALIZACIJA
Oznaava ekonomski, drutveni, politiki i kulturni proces kojim se
omoguuje brzi razvoj prijevoza i komunikacije meu razliitim dravama
i dijelovima svijeta
Kroz irinu njena djelovanja moemo rei da postoji:
-
-Ekonomska globalizacija oznaava stvaranje i utvrivanje pravila
jedinstvenog svjetskog trita te potie konkurenciju i razvoj.
-Politika globalizacija podrazumijeva postojanje jedinstvenog
svjetskog trita koje smanjuje mogunost nacionalnih drava da
direktno potiu razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja
daju prednost domaim tvrtkama. -Kulturna globalizacija je susret
razliitih svjetskih kultura i obiaja. Protok robe, kapitala i ljudi
preko dravnih granica povlai sa sobom i protok navika, obiaja i
kultura. Ovaj proces izaziva razliite reakcije kod ljudi, dok jedni
smatraju utjecaj nove kulture pozitivnim razvojem koji obogauje
postojeu kulturu, drugi u novoj kulturi vide prijetnju
tradicionalnim vrijednostima i pravilima.
Proces globalizacije stavlja u pitanja proces kulture jer
kulturu inae veemo za geografske prostore i fiksne lokalitete.
Neke od karakteristika globalizacije:
-jaanje drutvenih veza irom svijeta -poveanje konkurencije na
tritu to dovodi do pojave kvalitetnijih roba i usluga -pokretanje
snaga svjetskog trita i ekonomsko slabljenje drava -porast
drutvenih veza i kontakata u svijetu; Internet i mediji omoguuju
nam nevjerojatan pristup svim dijelovima svijeta
Posljedice globalizacije:
-stvara se jaz izmeu bogatih i siromanih zemalja -zagaenje
okolia -nestajanje nacionalne drave; stvaranje jedne velike
svjetske drave (world-state)
Antiglobalizacijski pokret nastao je kao reakcija na
globalizaciju. Antiglobalisti tvrde da e globalizacija u svom
neogranienom obliku zapravo promovirati nejednakost u svijetu, te
siromane drave uiniti ovisnim o bogatima, odnosno da e svijet
staviti pod kontrolu multinacionalnih korporacija esto motiviranih
profitom a ne brigom za ovjeanstvo. GLOBALIZACIJA- ekonomski,
drutveni, politiki i kulturni proces kojim se omoguuje brzi razvoj
prijevoza i komunikacije meu razliitim dijelovima svijeta; dolazi s
modernizacijom. Moderno drutvo postaje masovno.
Linkovi:
GLOKALIZACIJA sam koncept glokalizacije se izvorno vee uz termin
iz marketinga, izmiljen je u svrhu izraavanja globalne proizvodnje
lokalnog i lokalizacije lokalnog. Globalno i lokalno se meusobno
nadovezuje i ispreplie.
GRAD polazite svih globalizacijskih procesa. Rast i razvoj
modernih gradova dio je procesa urbanizacije svojstvene
modernizaciji.
KULTURNA HEGEMONIJA
Koncept koji je osmislio marksistiki filozof Antonio
Gramsci.
-
Proces proizvodnje, odravanja i reprodukcije, struan niz
znaenja, ideologija i obiaja naziva se hegemonija.
Kulturna hegemonija znai da nekom kulturom moe vladati ili
dominirati jedna grupa ili klasa kroz zdrav razum(kroz masmedije,
organizacije itd. usmjeravaju nae stavove odnosno oblikuju ih prema
njihovim pravilima), da svakodnevno prolaze zajednika vjerovanja
koja omoguuju temelje kompleksne sisteme dominacije.
Gramscijeva teorija hegemonije
-on je pokuao objasniti zato se predviena komunistika revolucija
nije pojavila tamo gdje je bila najoekivanija ; u
industrijaliziranoj Europi Marx i njegovi sljedbenici imali su
teoriju da e razvoj industrijskog kapitalizma iznjedriti masovnu
radniku klasu koja bi se usporedo sa kapitalistikim promjenama
dovela do politikih stranaka i razliitih radnih organizacija koje
bi titile njihova prava a isti bi potaknuli na revoluciju !
-Gramsci je smatrao da razlog neuspjeha to radnici nisu uspjeli
napraviti antikapitalistiku revoluciju jesu nedostatak uspjene
radnike ideologije, boljeg meusobnog razumijevanja i organizacije
hegemonistike (vladajue) kulture. -smatrao je da je hegemonija
kompleks slojeva socijalnih struktura
-meutim, norme vladajue kulture ne trebaju biti viene kao
prirodne ili neminovne ve te kulturalne norme, ukljuujui
institucije, navike i uvjerenja, trebaju biti prouavane kao
korijeni dominacije ali i smisao osloboenja od istih
Linkovi:
KULTURA cjelokupno drutveno nasljee neke grupe; nain ivota;
jezik, obiaji i vjerovanja. Svaka je kultura obiljeje nekog naroda,
a kulturna joj hegemonija daje neku drugu dimenziju.
KLASA grupa ljudi meusobno povezana ekonomskim, drutvenim,
politikim i ideolokim interesima odnosno vrijednosnim shvaanjima .
Dominantna klasa namee svoju kulturu podreenoj te tako stvaraju
zajednika uvjerenja
STRUKTURALIZAM
Strukturalizam je metoda analize koja prouava drutvene i
kulturalne strukture. Strukturalizam nije teorija, ve orijentacija
koja se primjenjuje u razliitim znanostima, na razliite naine.
Poetke strukturalizma moemo nai ve u 19. stoljeu u studijama
sociologa Durkheima koji je istraivao ograniene uzorke kulture i
drutvenog ivota to je izvan utjecaja svakog individualca.
Danas strukturalizam nalazimo u podrujima jezika, psihoanalize,
antropologije, znanosti, kulture i drutva. Strukturalizam je
navodno naklonjen deterministikoj sili koja je izvan mogunosti
individualnog ovjeka te je stoga izloen kritici.
-
Linkovi:
STRUKTURA temeljna a ponekad nedodirljiva ideja koja pokriva
prepoznavanje, prouavanje, prirodu i stabilnost uzoraka i odnosa
nekih entiteta Struktura definira od ega je neki sistem sastavljen;
konfiguracija jedinica.
POSTSTRUKTURALIZAM- obuhvaa razvoj filozofa i kritikih
teoretiara Derride, Foucalta i Kristeva. Prefiks post sugerira na
to da su oni odbacili
strukturalizam i postali prema istom kritini.
DISKURS
Rije diskurs prvotno se odreuje kao rasprava. Filozofi
prosvjetiteljstva, racionalizma i empirizma pisali su razne
rasprave u kojima je
obraivana neka tema. (npr. Decartes: Rasprava o metodi,
Rousseau: Rasprava o porijeklu nejednakosti meu ljudima, Spinoza:
Politika rasprava i brojne druge. ) U tim je sluajevima diskurs
govor, odnosno, pisanje i promiljanje neke teme. Govor odnosno
jezik je instrument koji koristimo kako bi to tonije opisali
objektivno postojei predmet razmatranja. Smatralo se kako jezik
oslikava stvarnost kakva ona jest u sebi esencijalistiko shvaanje
jezika koje je vladalo prije lingvistikog zaokretu postmoderni.
U postmoderni pojam diskursa dobiva drugaije znaenje, a to novo
znaenje potjee od povjesniara i filozofa Michela Foucaulta. Neke
dodirne teze nalazimo i djelima njegovih suvremenika- Derride,
Deleuza, pa i
Althussera.
Jezik vie nije samo medij koji objektivno oslikava stvarnost, ve
ju nuno iskrivljuje - antiesencijalistiko shvaanje jezika.
Foucaltovo shvaanje diskursa povezano je s nekoliko temeljnih
pojmova koji se s njim podudaraju ili na njega utjeu; diskurzivna
praksa i diskurzivne tvorbe. Diskurs shvaa kao specifinu praksu,
neovisnu od subjekta, bez vremenskog slijeda. Diskurs omoguuje,
tvori subjekt i odreuje ga.
Postoje brojni diskursi; npr. diskurs sociologije koristi rijei:
drutvo, interakcija, institucija, devijacija, socijalizacija,
ideologija, kultura, mo, patrijarhat i dr. Diskurs se ne odnosi
samo na znanosti, postoji i diskurs religije, knjievni, vojniki,
novinarski, marksistiki, diskurs ulice i brojni drugi.
-
Linkovi:
JEZIK- Ljudi koriste jezik i razliite naine reprezentacije
stvarnosti: 1) do razdoblja postmoderne smatralo se da oslikava
stvarnost kakva ona jest
esencijalistiko shvaanje 2) iskrivljuje stvarnost
antiesencijalistiko shvaanje
ANALIZA DISKURSA- oblik lingvistikog ispitivanja djelovanja
teksta. Koncept diskursa se ne koristi nuno na nain koji ga je
Foucault primjenjuje. Bazira se na ispitivanju teksta, kako u
pisanom, tako u verbalnom obliku.
MODERNOST
-pridjev moderan uglavnom se odnosi na 20. stoljee, no za
povjesniare prva faza modernosti see ve u period od 1500. do 1800.
godine
To je razdoblje obiljeeno industrijalizmom, kapitalizmom,
tehnolokom ekspanzijom, urbanizacijom ali i intelektualnim i
kulturalnim dostignuima.
Neki su dogaaji od vee vanosti za modernost kao takvu: pojava
tiskarskog stroja, Amerika revolucija, Francuska revolucija, Ruska
revolucija, I. i II. svjetski rat Promjene koje je modernost
donijela oituju se u drutvenom i politikom ivotu, ali i ivotu
svakog pojedinca ukljuujui i radne navike, obiteljski ivot,
aktivnosti i dr., od ruralnog do urbanog naina ivljenja. Modernost
je unijela promjene u sve aspekte drutva; politici, znanosti,
umjetnosti, kulturi i tehnologiji.
Karakteristike modernosti:
-dostignua kao to su: automobil, vlak, avion, telefon, radio,
mikroskopi, elektricitet -unaprjeenje prometa robe, kapitala i
ljudi izmeu odvojenih podruja -bre kolanje informacija -unaprjeena
specijalizacija razliitih elemenata drutva, kako bi se isto lake
prouavalo
Sva su ta dostignua modernoga svijeta poveala kvalitetu
ivljenja, unaprijedila obrazovanje, a i zahvaljujui gigantskom
napretku medicine znatno manje su stope smrtnosti.
Dugaak je popis pozitivnih strana modernizacije, no postoji i
negativna strana na koju ukazuju neki sociolozi; mo tehnologije ne
osjeti se samo u medicini, ve i u vojnim svrhama, to dovodi do
otkria atomske bombe i brojnih traginih pria urezanih u mnoge
ratove (Hiroshima i Nagasaki). Neki pak tvrde da je i masovno
drutvo do kojeg nas je modernizacija dovela, dovelo do masovnog
nasilja. Moderan nain ivota otupljuje nas na isto, te tako dolazi
do otuenja, osamljenosti, izgubljenih vrijednosti, hedonizma i
dr.
-
MODERNOST- razdoblje obiljeeno industrijalizmom, kapitalizmom,
tehnolokom ekspanzijom, urbanizacijom ali i intelektualnim i
kulturalnim dostignuima, zavretkom 20. stoljea dobiva prefiks post,
te tako dobiva i novo znaenje.
Linkovi:
KAPITALIZAM- jedna od negativnih strana modernog drutva;
zadovoljenje lanih potreba, proizvodi se za trite, odnosno potroai
su na prvome mjestu kupci
POSTMODERNOST
-najee se opisuje kao ekonomsko i kulturalno stanje drutva koje
dolazi nakon razdoblja modernosti (neki sociolozi tvrde da
modernost zavrava krajem 20. stoljea).
Pojam postmodernost originalno se vee uz arhitekturu i
knjievnost, no kasnije dobiva dimenziju i svih ostalih podruja
modernog svijeta. Koncept postmodernizma se odnosi na estetska,
filozofska i kulturalna pitanja. Ipak
postmodernizam se najee koristi kao periodiziran koncept koji
definira institucionalne parametre drutvenih oblika. Odnosno,
termin postmodernost je apstrakcija koja se odnosi na povijesni
period nakon modernizma: Ako je modernizam oznaio razdoblje uzleta
industrijalizacije, kapitalizma i nacionalno dravnikih sistema,
tako je postmodernizam logino, postindustrijsko, postkapitalistiko
drutvo bez drave.
Bitno je rei da je tehnologija vitalna komponenta ovog procesa.
Postmodernost takoer obuhvaa prostor od proizvodnje do konzumacije,
kao centralni set drutvenih i ekonomskih procesa socioloke
formacije. U tom smislu postmodernost, kao koncept je slian kao
postindustrijsko drutvo, koncept koji sugerira da
industrijalizirana drutva svjedoe prijelazu od industrije
manufakture do industrije bazirane na informaciji tehnologije.
Argument da ivimo u jednoj drutveno - povijesnoj formaciji
postmodernosti nije prolo bez izazova i potpitanja. Nadovezujui se
na isto, Giddens tako kae da mi ipak oevidno ne svjedoimo
postkapitalistikom svijetu i svijetu bez drava-nacija. On taj
proces naziva visokom ili radikalnom modernou, radije nego
postmodernou.
Neki od teoretiara rekli su o postmodernizmu ;
Mogli bi rei da svako vrijeme ima svoj postmodernizam, kao to
svako vrijeme ima svoju formu manirizma -Umberto Eco
Postmodernizam sadrava pravo da ne postoji apsolutna istina,
nita nije ni dobro ni loe, ispravno ili neispravno, zlo ili
plemenito, moralno ili amoralno.. - dr. James Dobson
-
POSTINDUSTRIJSKO DRUTVO- drutvo koje se okree drugoj vrsti
proizvodnje odnosno tehnologije; ljudi vie ne rade u tvornicama;
mehanizacija i sve vea zamjena ljudske radne snage jedan je od
aspekata postmodernog drutva.
Hegemonija postoji samo onda kad dominantne drutvene snage
predstavljaju i utjelovljuju neke vrlo realne materijalne interese
podreenih grupa u vlastite drutvene odnose. Bez svjesna izbora
hegemonija nestaje, a drutveni poredak pada u razliite oblike
dominacije, prisile ili kooptacije
Termin kulturna hegemonija posuen je od glasovitoga talijanskoga
drutvenog analitiara Antonija Gramscija, koji je u nas, naalost,
malo poznat, pa zahtijeva poblie objanjenje. Poimo najprije od
jezinog objanjenja. U naem jeziku hegemonija znai isto to i
dominacija. No u Gramscija kulturna hegemonija znai dominaciju neke
drutvene elite ili elita, ali dominaciju uz suglasnost onih
drutvenih skupina koje su na niim razinama drutvene ljestvice. U
amerikoj literaturi kulturna hegemonija prevodi se kao cultural
leader ship. Meutim, prijevod toga amerikog termina bio bi posve
nekoristan, jer bi sugerirao vodstvo kulture kao jednog sektora u
drutvu to bi znailo da u drutvu vode glavnu rije kulturnjaci,
odnosno kulturne elite.
Moda bi najtoniji prijevod kulturne hegemonije bio jedan termin
iz socijalistikog razdoblja, a to je vodea uloga. Prema tome, slom
kulturne hegemonije znai slom vodee uloge sadanje koalicije na
vlasti.
Ali ni to ne bi bio potpun ekvivalent za kulturnu hegemoniju,
jer ne ukljuuje posebnu vrstu drutvenog diskursa koji vladajue
stereotipove tretira kao samorazumljive (zdravorazumske), a
temeljne drutvene fenomene kao prirodne (a ne drutvene) pojave, to
unaprijed iskljuuje svako alternativno promiljanje. To je osobito
vano u razmatranju masovnih medija kao (jednog od) aparata
hegemonije. Ali ostanimo ovdje na bitnom znaenju kulturne
hegemonije kao jednog od temeljnih mehanizama za efektuiranje
drutvene moi vladajue elite ili koalicije elita. A ta je vodea
uloga od presudne vanosti, jer je rije o nainu na koji se efektuira
drutvena mo vladajue politike koalicije. Prema klasinom amerikom
sociologu C.W. Millsu, drutvena mo odreenih elita moe se
efektuirati na vie naina: prvo, prisilom koja ukljuuje upotrebu
fizike sile monika kada se na podreenu osobu ili grupu ne moe
drukije utjecati da i protiv svoje volje provodi naloge monika;
drugo, provoenjem vlasti koja ukljuuje vie ili manje dobrovoljno
pokoravanje osoba ili grupe koja ima manje moi dunosniku koji ima
vie moi problem je samo u tome da se ustanovi tko se pokorava kome,
kada i zbog kojih razloga;
tree, manipulacijom kada manipulator izrijekom ne kae
manipuliranom to da konkretno uini, ali je manipulirani ipak
podvrgnut volji manipulatora. To je skriveno provoenje moi
karakteristino za moderna drutva, u kojima gruba prisila sve vie
ustupa mjesto formalnoj birokratskoj vlasti, a ona pak prikrivenoj
manipulaciji. U tom prijelazu od fizike prisile i institucionalno
propisane dunosti na manipulaciju, glavna uloga, prema C.W. Millsu,
pripada masovnim komunikacijama.
-
Ali ni pronicljiv analitiar amerikog drutva C.W. Mills nije
nikada doao do teorije o kulturnoj hegemoniji kao glavnom mehanizmu
provoenja moi koja prevladava u suvremenoj literaturi, osobito onoj
koja se bavi masovnim medijima.
Tu se odmah namee pitanje: je li to oblik drutvene dominacije a
ako jest, ime se razlikuje od Millsove manipulacije. U nastavku u
pokuati odgovoriti na to pitanje. Hegemonija jest oblik dominacije
vladajue klase ili elite nad podreenim klasama ili slojevima
stanovnitva. Ali za razliku od drugih Millsovih modaliteta, to je
dominacija uz suglasnost (consent) onih koji su locirani na niim
razinama drutvene ljestvice (ili ljestvica). Bez svjesna izbora
hegemonija nestaje
Ali ta hegemonija, u naelu, nije rezultat maioniarskog trika
dominantne grupe kako bi prevarila nie slojeve niti je to rezultat
vjete propagandne kampanje dominantne grupe kojoj je svrha da
obmane podreene grupe. Naprotiv, hegemonija postoji samo onda kad
dominantne drutvene snage predstavljaju i utjelovljuju neke vrlo
realne materijalne interese podreenih grupa u vlastite drutvene
odnose.
Bez svjesna izbora hegemonija nestaje, a drutveni poredak pada u
razliite oblike dominacije, prisile ili kooptacije.
Drugim rijeima, dominantne drutvene grupe mogu imati vodeu ulogu
i mo u drutvu, ali bez aktivna pristanka stanovnitva, dominantne
grupe nemaju hegemoniju. Gramsci pri tome upotrebljava termin
povijesni blok da bi opisao kompleksnost odnosa
izmeu vodeih drutvenih klasa i drugih drutvenih snaga. Nasuprot
dobro poznatim postavkama klasinog marksizma, Gramscijev povijesni
blok ujedinjuje disparatne drutvene snage oko zajednikoga politikog
programa, uzimajui u obzir kompleksna proturjeja u masovnom drutvu,
povijesni bi blok morao biti neto vie od privremenoga politikog
saveza. Ali ako vladajue klase u svom politikom, ekonomskom i
socijalnom vodstvu stavljaju vlastite interese ispred svih drugih
interesa, to e ih nuno suoiti s time da e druge drutvene grupe
ozbiljno osporavati njihovu hegemoniju. Kada se puki konsenzus
povlai, hegemonija se smanjuje, i obratno, kada vodee skupine
osiguravaju i konsolidiraju potporu stanovnitva, hegemonija se iri.
Stoga valja oekivati da kulturna hegemonija u demokratskim drutvima
nee biti konstantna nego da e se iriti i suavati ovisno o ponaanju
dominantne grupe, te o materijalnim, politikim i kulturnim uvjetima
kao i o aparatima hegemonije, meu koje spadaju i masovni
mediji.
Ukratko, hegemonija nije neto permanentno, neto dato to se ne
moe promijeniti. Gramsci je shvatio hegemoniju kao proces koji je
uvijek u nastajanju. Da bi se efektivno
provodila mo putem konsenzusa, ideoloka akcija putem kulturnog
vodstva ne smije se prekidati.
Teren zdrava razuma i prirodnog reda stvari mora se stalno
uvrivati, jer e inae stvarna iskustva ljudi dovesti u pitanje
dominantne ideoloke postavke. Neki ljudi nee prihvatiti temeljni
hegemonistiki svjetonazor, neki e mu se odupirati, a promjena
povijesnih uvjeta uinit e neke aspekte hegemonistike ideologije
neodrivim. Napokon, Gramsci je vidio hegemoniju kao svakodnevnu
borbu oko koncepcija svijeta to lee u temeljima hegemonije, borbu
koja uvijek moe dovesti do revizije i opozicije. Vladaoci koji
pokuavaju odrati svoju mo definiranjem postavki na kojima poiva
drutvo, tee da osiguraju stabilnost i legitimitet i nastoje
ukljuiti potencijalno opozicijske snage u temeljni ideoloki okvir.
Kao impresivan primjer toga moe se navesti da su slike pobune
ezdesetih godina ukljuene u zapadnjaku demokratsku priu i sada se
upotrebljavaju u prodaji automobila i odjee.
-
Uostalom, teko bi bilo i nabrojiti koliko je u amerikim
supermarketima prodano majica s likom Che Guevare!
Kulturna hegemonija je filozofski i socioloki pojam , nastao po
marksistikog filozofa Antonio Gramsci , da kulturno-raznoliko
drutvo moe biti iskljueno ili dominira jedan od njezinih drutvenih
slojeva . To je dominacija jedne drutvene grupe nad drugom, npr.
vladajua klasa nad svim drugim skupinama. Teorija tvrdi da su ideje
vladajue klase dolaze da se vidi kao norma , oni su vidjeli kao
univerzalna ideologija , smatra da korist svima dZa
Karla Marxa , kapitalistiko drutvo gospodarske recesije i
praktine proturjenosti bi izazvati radnike klase za revoluciju u
deposing kapitalizma - a zatim restrukturiranje postojeih
institucija (ekonomske, politike, socijalne) po racionalnim,
socijalistiki modeli, dakle, poetak tranzicije u komunistikog
drutva. U uvjetima marksistike, drutva dijalektiki mijenja
gospodarstvo odreuje svoje kulturne i politike suprastrukture,
odnosno njegove drutvene i ekonomske klase. Unato Marx i Friedrich
Engels imaju predvidio ovu eshatoloku scenariju u 1848, desetljeima
kasnije, radnici - ekonomski jezgra industrijalizirana drutva - tek
da ga uinak.
Da bi razumjeli ovaj, Gramsci postavlja strateke razlika izmeu
rata poloaja i ratu MANEVRIRANJE. Rata pozicije intelektualne,
kulture rat u kojem anti-kapitalistiki odgajatelji, agitatori i
organizatori ele imati dominantan glas u masovnim medijima , drugih
masovnih organizacija, i kola (i aktivno provoditi ideoloke
subverzije ). Jednom postignuta, ovo mjesto e se koristiti za
poveanje klasne svijesti , nauiti revolucionarne teorije i analize,
te potaknuti revolucionarne organizacije. Na pobjedu intelektualnog
rata poloaja, komunistiki lideri tada e imati potrebnu politiku mo
i popularni podrku za poetak rata manevar - oruane pobune protiv
kapitalizma .
Izraz "dugi oujak kroz institucije" se koristi u marksistikoj
govora da se odnosi na rat poloaja, [ od koga? ] aludirajui na Long
oujka od kineske Crvene armije u 1930. Izraz ne potjeu s Gramsci,
iako je iroko je pripisano njemu. [1] Umjesto toga, on je skovao
njemaki studentski pokret voa Rudi Dutschke u 1967 kao "Der Lange
Marsch durch die Institutionen", kao njegov promjeni sastava
Gramsci ideja, koristei jezik pod utjecajem tadanjim interes u
maoizam . [2] [3]
Iako je kulturna dominacija je prvi put analizirane ekonomske
klase smislu, to je iroko se primjenjuje na drutvena klasa .
Gramsci je predloio da prevladavaju kulturne norme ne smiju biti
percipirane kao ni "prirodno" i "neizbjean", ali, da je rekao
kulturne norme ( ustanove , prakse , uvjerenja ) mora biti ispitana
za svoje korijene u drutvenim dominacije i njihove implikacije za
drutveni osloboenje .
Kulturna hegemonija ni monolitne niti jedinstvena, ve je sloen
slojevitih drutvenih struktura (klasa). Svaki ima "misiju" (svrhu)
i unutarnje logike, omoguujui svojim lanovima da se ponaaju na
odreeni nain koji je razliit od lanova drugih drutvenih slojeva, a
takoer suivotu s ovim drugim razredima. Zbog svojih razliitih
drutvenih misijama, nastava e se moi spajati u vee cjeline, drutva
, s veom drutvenom poslanju. Ovaj vei, drutveni misija se razlikuje
od specifine misije pojedinih klasa, jer se pretpostavlja i
ukljuuje ih u sebi, cijeli.
-
Isto tako, ne kulturne hegemonije rad, iako svaka osoba u drutvu
smisleno ivi ivot u svojoj drutvenoj klasi, drutva diskretne klase
moglo izgledati da ima malo zajednikog sa ivotom pojedinca. Meutim,
doivljava kao cjelinu, svaka osoba u ivotu pridonosi veoj drutva
hegemonije. Raznolikost, varijacije i sloboda oito e postojati, jer
je veina ljudi "vide" razliite ivotne okolnosti, ali su nesposobni
sagledavanja vee hegemonijske uzorak stvaraju kada ivi su i sami
svjedok spajati u "drutvo". Kroz postojanje manjih, razliitih
okolnosti, vei, slojevita hegemonije se odrava, nije u potpunosti
priznata od strane veine ljudi koji ive u njoj. [4]
U slojevite kulturno hegemonije, osobno " zdrav razum ", tvrdi
dvostruki konstruktivne uloge.
Pojedinci iskoristiti ovaj "zdrav razum" kako se nositi sa
svakodnevnim ivotom i objasniti da se mali segment drutvenog
poretka dolaze svjedoiti tijekom ovoga ivota. Meutim, jer je po
prirodi ogranieno u fokusu, zdrav razum takoer inhibira sposobnost
da percipiramo vee, sistemsku prirodu drutveno-ekonomske
eksploatacije koja kulturne hegemonije omoguuje. Ljudi
koncentrirati svoju pozornost na njihove neposredne brige i
problemi u osobnom ivotu, nego na temeljne izvore njihovog
drutvenog i ekonomskog ugnjetavanja . [5]ok samo stvarno korist
vladajue klase.
Hegemoniju ( grki : hgemona, engleski: [Velika Britanija] / hmni
/, [US]: izgovara / hdmni / ; "vodstvo" ili "hegemon" za "voa") [1]
je politiki, ekonomski, kulturni ili ideoloke snage ispoljio od
dominantne skupine nad drugim skupinama, bez obzira na izriitog
pristanka druge. Iako u poetku se odnose na politike dominacije
odreenih drevnih grkih gradova-drava nad svojim susjedima, pojam je
doao da se koristi u raznim drugim kontekstima, osobito marksistiki
filozof Antonio Gramsci teorija kulturne hegemonije . Pojam se esto
pogreno koristi predloiti sirovu snagu, ili dominacija, kad se
bolje definira se kao istiui kako je kontrola se postie konsenzus
ne snagu. Uporaba jezika moe posluiti kao sredstvo za stvaranje i
primjenu hegemonije. Svaki izvor koji iri informacije, namjerno ili
ne, dio hegemonije u tom izvoru moe sadravati samo konani koliinu
informacija. Dakle, u odabiru informacija da odabere za prikaz,
izvor je ograniavajui i kadriranja informacije da primatelj dobije.
Na taj nain, izvor je trenirao njegov utjecaj na primatelja.
Primjeri drutvenog aspekta hegemonije su crkve i medijske
organizacije koji stalno distribuirati informacije javnosti . Ovi
utjecajni institucije suptilno
mogu koristiti jezik i okvir njihove poruke i time se valuate,
pomae u daljnje irenje usvajanje svoje poruke. Ovaj fenomen jezika
utjeu na misli u drutvu je vano vezati za ideju kulturne hegemonije
.
Kultura industrija je pojam skovao kritiki teoretiari Theodor
Adorno (1903-1969) i Max Horkheimer (1895-1973), koji je tvrdio u
posljednjem poglavlju svoje knjige Dijalektike
prosvjetiteljstva ", kulturna industrija: Prosvjetiteljstvo kao
Mass Deception ', da popularna
kultura je srodan tvornicu za proizvodnju standardiziranih
kulturnih dobara - kroz film , radio
i asopisi - manipulirati masama u pasivnost, lako uitaka
dostupne putem potronje popularne kulture ine ljudi pitome i
sadraj, bez obzira koliko teko njihove gospodarske okolnosti.
Adorno i Horkheimer vidio mass-produced kulture kao opasnost za
tee visoke umjetnosti . Kultura industrije i mogu obraivati lane
potrebe, tj. potrebe stvorio i zadovoljna kapitalizma . Istina
potrebe, za razliku, su sloboda , kreativnost , ili pravi sreu . To
je pozivanje na ranije
-
razgranienju u potreba Herbert Marcuse (vidi Eros i civilizacija
(1955)). Sve od strane osoba materijalizacija njihova rada i izraz
njihove namjere. Tu e takoer biti uporabna vrijednost: korist
potroaa e biti izvedeni iz njegove korisnosti. Vrijednost razmjene
e odraavati njegovu korisnost i uvjetima na tritu: cijene plaa
televizije ili na box-officeu. Ipak, moderna sapunica s izmjenjivim
parcelama i ablonski narativne konvencije odraavaju standardizirane
tehnike proizvodnje i pada vrijednosti masovno proizvedena
kulturni
proizvod. Samo rijetko je film puten da ini vie pozitivan dojam
o opem diskurs i postie veu razmjenu vrijednosti, npr. Patton
(1970) glumi George C. Scott kao istoimenog ameriki general,
objavljen je u vrijeme znaajne anti-ratnog raspoloenja . Otvaranje
je pucao od Patton ispred amerike zastave izradu strastvena govora.
To je bio oblik dijalektike u kojoj publika moe poistovjetiti s
domoljubljem bilo iskreno (teza) ili ironino (antiteza) i tako ton
interpretacije za ostatak filma. Meutim, film je manipulira
posebnih povijesnih dogaaja, ne samo kao zabavu, ali i kao oblik
promidbe pokazuje vezu izmeu uspjeha u situacijama stratekog
upravljanja resursima i navedene liderske osobine. S obzirom da
podtekst je instrumentalna, a ne "vrijednost slobodne", etika i
filozofska razmatranja nastati.
Normalno, samo visoka umjetnost kritizira svijet izvan svojih
granica, ali pristup na ovaj
oblik komunikacije je ograniena na elitne klase, gdje rizike
uvoenja socijalne nestabilnosti su blagi. Film kao to je Patton je
popularna umjetnost koja namjerava kontroverze u svijetu drutveni
poredak i jedinstvo koje, prema Adorno, jest opadanje u kulturni
blandness. Za Hegela, kako bi je dobro a priori, tj. ne moraju
odgovarati onima koji ive ispod njega. Ali, ako bi je poremeen? U
negativne dijalektike, Adorno vjerovao ovom skloni napretka
stimulirajui mogunost klasnog sukoba. Marxova teorija historijskog
materijalizma je teleoloki , odnosno drutva prati kroz dijalektiku
odvija faze, od drevnog naina proizvodnje do feudalizma u
kapitalizam budunosti komunizam. Ali, Adorno je smatrao da kultura
industrija nikada nee dopustiti dovoljno jezgre izazovan materijal
da se pojavi na tritu koji bi mogli poremetiti status quo i
stimulirati komunistika drava konano raati. [ uredi ]
Promatranja
Kritiari teorije kau da proizvodi masovne kulture ne bi bilo
popularno, ako ljudi ne uivati u njima, te da je kultura
samo-odreivanje u svojoj administraciji. To bi zanijekati Adorno
suvremene politiko znaenje, tvrdei da je politika u prosperitetnog
drutva je vie bave akcije nego s milju. Wiggershaus (1994)
primjeuje da je mlada generacija kritiki teoretiari uglavnom
ignoriraju Adorno djelo koje, meu ostalim, proizlazi iz
nesposobnosti Adorno izvui praktine zakljuke iz njegove teorije.
Adorno je takoer optuen za nedostatak dosljednosti u njegove
tvrdnje da se provedbenim marksizam. Dok je prihvatio Klasina
marksistika analiza drutva pokazuje kako jedan razred vjebe
dominaciju nad drugom, on je odstupio od Marxa u njegov neuspjeh da
koriste dijalektike kao metodu predloiti naine promijeniti. Marxova
teorija ovisi o spremnosti radnike klase sruiti vladajuu klasu, ali
je Adorno i Horkheimer pretpostavili da je kultura industrija je
potkopalo revolucionarni pokret.
Adorno je ideja da se masa ljudi su samo objekti kulturne
industrije je povezana s njegovim
osjeaj da vrijeme kada radnike klase moe biti sredstvo
svrgavanja kapitalizma je prolo. Ostali kritiari imajte na umu da
"visoke kulture" previe nije izuzet od uloge u opravdanje
kapitalizma. Osnivanje i jaanje elitizma vidi ti kritiari kao
kljuni element u ulozi takvih anrova kao opera i baleta .
Meutim, unato tim problemima, koncept je utjecao na
intelektualnom diskursu o popularnoj kulturi , popularne kulture
studije , te studije kulturnih institucija .
-
Prema meunarodnim organizacijama kao to su UNESCO i Opi sporazum
o carinama i trgovini (GATT), kulturna industrija (ponekad takoer
poznat kao " kreativne industrije ") kombiniraju stvaranje,
proizvodnju i distribuciju na roba i usluga koje su kulturni u
prirodi i
obino zatien intelektualnog vlasnitva prava. [ citat potreban ]
[ uredi ]
koncept
Pojam kulturne industrije openito ukljuuje tekstualne, glazbu ,
televiziju i film proizvodnja i objavljivanje , kao i obrt i
dizajn. Za neke zemlje, arhitekture , vizualnih i izvedbenih
umjetnosti , sporta , oglaavanje , i kulturni turizam mogu biti
ukljuene kao vrijednost dodavanjem za sadraj i stvaranje
vrijednosti za pojedince i drutva. Oni su temelji na znanju i
intenzivnog rada, stvaranje zaposlenosti i bogatstva. By njegovanje
kreativnosti i poticanje
inovacija drutava e se odravati kulturne raznolikosti i
poboljanja gospodarskih rezultata.
Kulturne industrije irom svijeta su se prilagodile novim
digitalnim tehnologijama i na dolazak nacionalnih, regionalnih i
meunarodnih (de) regulatorne politike. Ovi faktori radikalno
promijenio kontekst u kojem kulturnih dobara, usluga i ulaganja
protok izmeu zemalja, a time i tih industrija su proli proces
internacionalizacije i progresivne koncentracije, to je rezultiralo
u stvaranju nekoliko velikih konglomerata: novi globalni oligopol
.
Dogaaji na prijelazu stoljea, od Seattlea do New Yorka, pokazali
su da je kritika kapitalistike globalizacije mogua i hitno potrebna
- prije nego to razina nasilja u svijetu dramatino poraste. Poeci
takve kritike postoje, a javljaju se s obnovom neortodoksne
ekonomije.[1] No, sada je mogue pogledati i dalje od toga, prema
kritici suvremene kapitalistike kulture.
Da bi bila djelotvorna, kritika kulture mora pokazati veze izmeu
glavnih artikulacija moi i uglavnom trivijalne estetike
svakodnevnog ivota. Mora otkriti sustavnost drutvenih odnosa i
njihove privlanosti za svakog njihovog sudionika, a istodobno i
nadalje upuivati na specifine diskurse, slike i emocionalne stavove
koji prikrivaju nejednakost i sirovo nasilje. Mora uzdrmati
ravnoteu suglasnosti i pristanka, iznosei na svjetlo dana upravo
ono na to drutvo pristaje te pokazati kako drutvo tolerira ono to
se ne moe tolerirati. Takvu je kritiku teko ostvariti u praksi jer
ona mora djelovati na dvije suprotstavljene razine; pribliiti se
sloenostima drutvenih procesa kako bi uvjerila istraivae ije
specijalizirano znanje joj je potrebno, a istodobno pronai dovoljno
snaan izraz za svoje zakljuke kako bi utjecala na ljude za koje
tvrdi da ih opisuje - one, o ijem ponaanju ovisi transformacija
postojeeg stanja.
U naem drutvu ta je kritika donedavno postojala. Dala je
intelektualni fokus intenzivnom i iroko rasprostranjenom
nezadovoljstvu ezdesetih i sedamdesetih godina, doprinijela je
promijeni itava sustava. ini se da je danas nestala. Estetska
dimenzija vie se ne pojavljuje kao osporavani most izmeu psihe i
objektivnih drutvenih struktura. Kao da smo izgubili ukus za
negativno, kao da vie nemamo ambiciju kritike sustava. Na njezinom
mjestu sada je bezbroj varijanti angloamerikih kulturalnih studija
- to je afirmativna strategija, sredstvo dodavanja vrijednosti, a
ne njezina oduzimanja. Povijest kulturalnih studija danas
zastupa
obnovu negativnoga, ideoloke kritike.
-
Krajem pedesetih godina, kada su se pojavili, britanski
kulturalni studiji pokuavali su preokrenuti estetsku hijerarhiju
tako to su sofisticiranim jezikom knjievne kritike poeli govoriti o
djelatnostima i oblicima radnike klase. Uzdiui popularno izraavanje
procesom kontaminacije, koji je istodobno transformirao i elitnu
kulturu, teili su kreirati pozitivne alternative novim vrstama
dominacije projiciranim na masovne medije. Taj je pristup bitno
uveao raznolikost i raspon prihvaenih tema i akademskih stilova,
te je time realno doprinio idealu narodnog obrazovanja.[2] tovie,
kulturalni studiji bili su prava kola intelektualne ljevice, u
kojoj se razvila usmjerenost na strategiju. No, njihov kljuni
teorijski alat bio je pojam diferencirane recepcije ili itanja o
kojem se moe pregovarati - osobni biljeg koji primatelj ostavlja na
poruci. Taj se pojam prvotno upotrebljavao da bi se otkrilo
kako
radnika klasa interpretira dominantne poruke, prema modelu koji
se temeljio na klasnoj svijesti.[3] No, kad se osamdesetih godina
naglasak na recepciji odvojio od klasne dinamike,
kulturalni studiji pretvorili su se u produeno velianje onog
osobitog pomaka kojim svaki pojedinac ili skupina moe obogatiti
globalni medijski proizvod. Tako su kulturalni studiji dali
legitimitet novoj, transnacionalnoj potroakoj ideologiji.[4] To je
diskurs otuenja koji je usavren, prisvojen, individualiziran,
etniciziran, uinjen vlastitim.
Kako kritika kulture danas ponovo moe biti djelotvorna? Zalaem
se za stvaranje ideal-tipa koji e otkriti presjek drutvenih snaga,
intimnih moralnih dispozicija i erotskih nagona.[5] Taj ideal-tip
nazivam fleksibilna linost. Rije fleksibilan izravno aludira na
dananji ekonomski sustav koji obiljeavaju privremeni ugovori o
radu, optimizirana proizvodnja, informacijski proizvodi i apsolutna
ovisnost o virtualnoj moneti koja cirkulira financijskom
sferom. No istodobno se odnosi i na itav skup vrlo pozitivnih
predodbi, na spontanost, kreativnost, suradnju, mobilnost,
ravnopravne odnose, uvaavanje razlika, otvorenost iskustvu
sadanjosti. Osjeate li se bliskima kontrakulturi ezdesetih i
sedamdesetih godina, tada moete rei da to jesu nae kreacije, ali
uhvaene u iskrivljeno ogledalo nove hegemonije. Bio je potreban
prilian povijesni trud svih nas da bismo ludost suvremenog drutva
uinili podnoljivom.
Osvrnut u se na noviju povijest kako bih pokazao kako se u
razdoblju nakon Drugog svjetskog rata kritika kulture artikulirala
u intelektualnom, a kasnije i drutvenome smislu. Osim toga, pokazat
u kako su postojee strukture dominacije djelomino rezultat
neuspjeha te ranije kritike da se razvije nakon to ju je suvremeni
kapitalizam apsorbirao.
Globalizacija oznaava ekonomski, politiki i kulturni proces koji
je omoguen brzim razvojem na poljima transporta i komunikacija, a
koji je esto voen eljom velikih korporacija za osvajanjem novih
trita. Globalizacija je kontroverzan proces.
Kultura se odnosi na cjelokupno drutveno nasljee neke grupe
ljudi, to jest na nauene obrasce miljenja, osjeanja i djelovanja
neke grupe, zajednice ili drutva, kao i na izraze tih obrazaca u
materijalnim objektima. Rije kultura dolazi iz latinskog colere, to
je znailo: nastanjivati, uzgajati, tititi, potovati. Za kulturu
postoje i druge definicije koje odraavaju razne teorije za
razumijevanje i kriteriji za vrednovanje ljudske djelatnosti.
Antropolozi kulturu smatraju definirajuim obiljejem roda Homo.
Pojam ideologija (francuski: idologie, od dva pojma porijeklom
iz grkog, ideja i logos) skovan je krajem XVIII. stoljea. Dobiva
razliita znaenja kod raznih mislilaca u XIX. i XX. stoljeu.
Danas se rabi u dva osnovna znaenja.
-
esto ima vrijednosno negativno obiljeje, oznaavajui iskrivljenu,
lanu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagoenu
neijim vrijednostima i interesima (vidi politika ideologija)
Postoje i neutralna znaenja u duhu funkcionalizma: sustav ideja
koje zastupa neki pojedinac ili skupina, ili
prouavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i skupina.
Hrvatski enciklopedijski rjenik navodi niz znaenja pojma
"ideologija". Navodi se neutralno i negativno znaenje, te vezanost
uz skupinu ili uz pojedinca.
Prouavanje ideja i rad na idejama. U politici:
primjenjeno miljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u
razliitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i
praktino djelovanje; razgovorno: krivo ili ekstremno shvaanje i
tumaenje kakve ideje (u frazama: "zadojen ideologijom",
"zasljepljen ideologijom" isl.).
Ukupnost filozofskih, drutvenih, politikih, moralnih,
religioznih itd. ideja svojstvenih jednom razdoblju ili
jednoj drutvenoj skupini (npr: "prosvjetiteljska ideologija",
"graanska ideologija", "militaristika ideologija" itd.).
Razgovorno:
puka teorija o emu, otuena od ivotne prakse; ivotno
opredjeljenje ("neija osobna ideologija"). Engleski jezik: samo
neutralno znaenje [uredi]
Tradicija koritenja pojma "ideologija" u negativnom, pa i
pogrdnom znaenju potjee iz francuskog, odakle je ula u njemaki (pa
je tako koriste i Marx i Engels i druge europske jezike. Iako je u
engleski jezik rije "ideology" takoer ula iz francuskog, a u
tekstovima marksista pojavljuje se i negativno znaenje, suvremeni
engleski rjenici navode samo neutralno znaenje.
Oxford Advanced Learner's Dictionary navodi za "ideology":
ideje (odnosno skup ideja) koje ine osnovu neke ekonomske ili
politike teorije, ili koje podrava neka grupa ili osoba.
Microsoftova Encarta Worlds English Dictionary daje iri opis i
razlikuje dva znaenja: Sustav drutvenih vjerovanja: paljivo
organizirani sustav vjerovanja, vrednota i ideja koje ine osnovu
socijalne, ekonomske ili politike filozofije ili programa.
Orijentacioni sustav vjerovanja (meaningful belief system"): skup
vjerovanja, vrednota i
uvjerenja koji usmjerava nain na koji pojedinac ili grupa kao to
je drutvena klasa misli, djeluje i razumijeva svijet.
Encyclopaedia Britanica (15th edition) navodi takoer neutralnu
definiciju. Izvori: Bacon i prosvjetiteljstvo [uredi]
Pretea moderne teorije ideologija je Francis Bacon (1561-1626)
sa svojim razmatranjima o idolima. Njegova etiri "idola" opisuju
razne oblike "iskrivljenje svijesti" (predrasuda, obmana), te se i
danas esto spominju.
-
Slino francuski prosvjetitelji XVIII. stoljea, mada jo ne znaju
za pojam ideologija, koriste sline termine za obiljeavanje
negativnih ideja: skup dogmi i predrasuda koje su u slubi
privilegiranih stalea, emu treba suprotstaviti sigurno, na iskustvu
zasnovano znanje. Senzualizam: uenje o idejama (osjetima)
[uredi]
Krajem XVIII. st. grupa francuskih mislilaca kojima je na elu
Destutt de Tracy naziva svoju filozofiju ideologijom (Idologie), a
sebe same ideolozima (idologues); pojam je skovao de
Tracy 1796. Njihova filozofija - senzualizam - je radikalna
varijanta empirizma. Ideologija je
"uenje o idejama", meutim pojam "ideja" kod njih nije vezan uz
duhovnost. Sve ideje potjeu iz osjeta (senzacija), koji daju osnovu
i grau itavoj naoj spoznaji. Osjeti se meusobno spajaju i dolaze u
razliite odnose, preko mozga kao organskog centra, ime se stvaraju
sloene "ideje".
Ideolozi gaje optimistiko uvjerenje da e znanost o idejama
osloboditi ljude od predrasuda i pripremiti ih za vrhovnitvo
razuma, za drutvo osnovano na racionalnosti i znanosti. U De
Tracyjevom uenju i djelovanju zastupljena su etiri imbenika, koji
se i danas navode u definiciji pojma "ideologija":
sustav objanjenja svijeta, program djelovanja,
javno djelovanje za provedbu programa, te
isticanje posebne uloge intelektualaca.
De Tracyjeva "ideologija" je bila slubena doktrina Francuske
Republike u doba Direktorija, 1795.-1799. Sredinju ulogu imao je
Nacionalni institut kojeg je osnovao i vodio de Tracy. Kombinirajui
vjeru u osobnu slobodu i u racionalno dravno planiranje, ideolozi
su imali znatan utjecaj na duhovni ivot, politiku i obrazovanje.
Iako je to kratko trajalo, taj spoj liberalnih i etatistikih
koncepcija i danas je snano prisutan u koncepcijama francuskih
stranaka i politiara. Kod Marxa i Engelsa ideologija marxizma je
sustav ideja povezan s vladajuom klasom i vladajuim
drutveno-ekonomskim odnosima, usmjeren na opravdanje postojeeg
poretka (u njihovo doba, kapitalistikog). Kao i kod prosvjetitelja,
ideologije neminovno prikazuju stvarni svijet iskrivljeno:
predstavljalju lanu svijest. Funkcije ideologije proizlaze iz
karaktera uslova u kojima je nastala. Stoga svaka ideologija
nosi i odreena svojstva koja odreuju i modalitete njenih
funkcija. S obzirom na karakter ideologije mogue je izdvojiti njene
dvije globalne funkcije: pozitivna i
negativna.
Popularna kultura naziv je za zbroj odreenih kulturalnih praksi,
proizvoda i fenomena ije se zajedniko znaenje konstituira u naelnoj
opoziciji prema visokoj kulturi. Engleski knjievni teoretiar
Raymond Williams, 1976. predloio je tri odreenja pojma popularno:
popularno je ono to se svia velikom broju ljudi popularno kao
suprotnost izmeu visoke i popularne kulture popularno kao pojam
koji se koristi za opisivanje kulture koju su ljudi proizveli sami
za sebe
Tree odreenje, sukladno drutvu kasnog kapitalizma, zahtijevalo
je protudefiniciju, pa je britanski teoretiar kulturalnih studija
Anthony Easthope, dopunio Williamsovu podjelu tvrdnjom u kojoj:
popularno oznaava masovne medije koji su ljudima nametnuti
komercijalnim interesima Za knjievna "djela", glazbu i vizualnu
umjetnost niske vrijednosti rabe se takoer izrazi und i ki.
-
Teorije rascjepa kulture [uredi]
Postoje tri teorija rascjepa jedne jedinstvene, pred-moderne
kulture na dvije nerijetko
suprotstavljene kulture - visoku i popularnu.
Prva, liberalna, tvrdi da popularna kultura oprimjerena modernim
bestselerima i lancima u asopisima prua puko ispunjene elje u
razliitim oblicima, dok strogost visoke kulture oprimjerena u
uglednim romanima, pjesmama i dramama moe pomoi itatelju da se
manje nedoraslo nosi sa stvarnim ivotom. Ova teorija zasniva se na
psiholokoj, moralistikoj razlici izmeu onih koji se pasivno
podvrgavaju naelu uitka i onih koji se opiru samoobmanjivanju.
Druga i trea teorija su marksistike, a razvile su se iz tvrdnji
Karla Marxa i Engelsa u Njemakoj ideologiji da su vladajue ideje
svake epohe ideje valadajue klase. Druga teorija tako tvrdi da u
svijetu zrelog kapitalizma radnik postaje sve otueniji od
proizvodnje i natjeran na potronju u slobodnom vremenu, pa se
popularna kultura sve vie prilagoava klasinoj robnoj proizvodnji. U
svijetu korporativnog kapitalizma i visoka kultura je obmanjujua,
meutim njezina joj transcedentnost obeava da se nee pretvoriti u
potronu robu i zbog toga, za razliku od popularne kulture, ima
afirmativan karakter.
Trea teorija polazi od postmarksistikog uvida u ulogu ideologije
kao kljune snage u reprodukciji odreenog i ne samo kapitalistikog
drutva. Reprodukciju svakog ljudskog drutva omoguava djelovanje
dominantne ideologije. U kapitalistikom drutvu dominantna
ideologija uvjete drutvene reprodukcije osigurava prije svega na
polju popularne kulture, uspostavljajui i iroko distribuirajui tako
pojavu tzv. lane svijesti. Odravanje lane svijesti odravanje je
dominantne ideologije aktualnom. Nasuprot popularnoj kulturi,
teorija dominantne ideologije smatra da visoka kultura nije
presudno obiljeena ideologijom, to ju ini neovisnijom, pa time i
vrijednijom. Revizija teorija rascjepa [uredi]
Sva tri pionirska odreenja popularne kulture dolaze do rezultata
u kojem je visoka kultura a priori dobra, a popularna kultura a
priori loa. Reviziju ovakvih ranih sociolokih, marksistikih i
filozofskih uvida poduzeli su osnivai i sljedbenici osobitog
interdisciplinarnog drutveno-humanistikog studija nazvanog -
Britanski kulturalni studiji, koji su djelovali na Birminghamskom
centru za suvremene kulturalne studije od 1964. do
kasnih 80-tih, kada Centar prelazi pod okrilje Sveuilita u
Birminghamu. Oni su - poevi od 19. stoljea, pa sve do tada aktualne
beatlesomanije - pratei iznimno brze promjene na polju kulture u
Engleskoj - zakon o obveznom kolovanju, masovna pismenost, pojava
novih tehnologija i uspon masovnih medija poput novina, radija,
filma i televizije itd. - pokuali analizirati pojavu i razvoj jedne
sasvim nove kulture; kulture koja je nastajala daleko od
tradicionalnih kulturalnih institucija kao to su kola,
Sveuilite, muzej, kazalite ili crkva. Primjeri popularne kulture
[uredi]
U literaturi predstavnik popularne kulture je tzv. trivijalna
knjievnost (eng. pulp fiction), npr. romani Danielle Steel (kao
predstavnika tvrdoukoriene trivijalne knjievnosti), naravno romani
koje moemo kupiti na novinskim kioscima (ljubavni, krimi itd.) svi
spadaju ovamo.
U glazbi situacija je neto sloenija, jer se ovdje razlikuje
popularna kultura u Hrvatskoj od one u SAD-u ili Japanu. U
Hrvatskoj su predstavnici popularne kulture izvoai tipa Severine,
dok se undom obino nazivaju narodnjaci, no postoji i cijela paleta
izvoaa koji se kreu u "mutnom" meuprostoru. S druge strane, country
glazba u SAD-u spada u svima prihvatljivu popularnu kulturu, dok je
iivljavanje na elektrinim gitarama tipa thrash metala ili speed
metala pak neto teko prihvatljivo.
-
Trash kultura nema veze s gore spomenutim thrash metalom, tom
pojmu najbolje odgovora
na pojam und.
Karl Marx
Glavno Marxovo djelo je "Kapital" u tri knjige, koje se bavi
ekonomskom problematikom.
Drugo njegovo djelo, vanije za filozofiju, su
"Ekonomsko-filozofski rukopisi". Od djela koja je Marx napisao s
Friedrichom Engelsom vanija su "Njemaka ideologija" i "Manifest
Komunistike partije". Vei dio ivota Marx i Engels su blisko
suraivali. Engels je uvijek priznavao Marxu vodeu ulogu u izgradnji
teorije koju su obojica zastupali. Ipak, veinu filozofskih tekstova
"marksizma" napisao je Engels, dok se Marx puno vie bavio
ekonomskom problematikom.
U svojim razmiljanjima dotie iroku lepezu pitanja, no
najpoznatiji je po svojoj analizi povijesti u terminima borbe
klasa, saetoj u poznatoj uvodnoj misli uvodnika u Komunistiki
manifest: "Povijest svih do sada postojeih drutava je povijest
borbe klasa." Njegov cilj je bio stvaranje besklasnog drutva. Marx
cjelokupnu historija, izuzev prvobitne zajednice, sagledava kao
historija klasnih borbi,
gdje vodi i razjanjenje ovog klasnog antagonizma, u konstituciji
jednog drutva socijalizma, njegova diktatura proleterijata, kao
prijelaznog oblika ka komunizmu.
Marx je drutvo podijelio na dvije velike grupe: drutvenu bazu i
drutvenu nadgradnju.
Pod drutvenom bazom, on podrazumijeva nain proizvodnje,
materijalnog ivota, ovaj nain proizvodnje materijalnog ivota je
sastavljen od proizvodnih snaga i produkcijskih odnosa. Proizvodne
snage su sredstva proizvodnje i ovjeka, kao temeljna proizvodna
snaga drutva. Produkcijski odnosi, su oni odnosi, u koje ljudi
stupaju nuno, nezavisno od volje, u odnose proizvodnje. Ovi su
odnosi determinirani samim vlasnikim odnosima. Kada je rije o
vlasnikim odnosima prema Marxu, onaj koji je vlasnik sredstava za
proizvodnju, u materijalnoj produkciji i reprodukciji ivota, on je
vladajui subjekt drutva, drave, prava, te je njegova svijest,
valadajua svijest date epohe.
Pod drutvenom nadgradnjom, Marx podrazumijeva dravnu, pravnu,
politiku sferu, kao i oblike drutvene svijesti. Pod oblicima
drutvene svijesti podrazumijevamo religiju, ideologiju, znanost,
razliite sadraje, forme umjetnosti, itd.
Marx je uoio dualizam izmeu graanskog drutva i same drave, a taj
se dualizam prelama kroz samu egzistenciju individua, pa je
individue u graanskom drutvu on definirao kao HOMO DUPLEX, tj. kroz
individuu se prelamaju javna i privatna sfera.
Antonio Gramsci
-
Gramsci je bio jedan od utemeljitelja i lidera Komunistike
partije Italije, u svojim dijelima osobito se bavio pitanjima i
analizom kulture i praktine politike. Gramscija se i danas dri za
jednog od vrhunskih izvornih marksistikih mislioca. Kulturna
hegemonija je termin koji je on uveo i ralanio, - pomou nje se
odrava na vlasti kapitalisti. Gramscija se dralo za jednog od
najznaajnijih marksistikih mislioca 20. st. koji je znaajno uticao
na razvoj zapadnoeuropskog marksizma (Eurokomunizam). Izmeu ostalog
Gramsci je osvijetlio i temu kulturne hegemonije kao miroljubivog
sredstva kojim se odrava kapitalistiki poredak, zbog toga je nuno
obrazovanje radnitva i stvaranje proleterske intelegencije. Pomou
kulturne hegemonije se tipine buroaske ideje - proglaavaju opim
javnim mijenjem i zdravim razumom te se uz pomo toga - vlada. On je
takoer ukazao na razlike klasinog politikog drutva koje vlada
uporabom sile i zakona (vojska, policija, pravni poredak) i
civilnog drutva u kojem se vlada ideologijom i privolom (drutvo,
sindikati, obrazovni sustav). Gramsci je otro kritizirao vulgarni
ekonomski determinizam ali i pojednostavljeni filozofski
materializam[3].
Michel Foucault (Poitiers, 15. listopada 1926. - Pariz, 26.
lipnja 1984.), francuski filozof
Njegova djela imala su velik utjecaj na druge znanstvene
discipline: Foucaultov utjecaj vidljiv
je u humanistikim i drutvenim znanostima. Poznat je po svojoj
kritici raznih socijalnih institucija, psihijatrije, medicine i
zatvorskog sustava, te po svojim idejama o povijesti
seksualnosti. Njegove teorije usmjerene su na mo i odnos izmeu
moi i znanja, a njegove ideje vezane za diskurs u odnosu na zapadnu
misao bile su iroko raspravljane i primjenjivane.
Foucault je takoer bio protivnik svih socijalnih institucija
koje su ukljuivale identitet, to ukljuuje sve od indentiteta
mukarac/ena i homoseksualnosti, do kriminalaca i politikih
aktivista. Tvrdi da se veina znanstvenih istina o ljudskoj prirodi
ne temelji na injenicama ve na etikim i politikim stavovima
odreenog drutva. Tako u svom djelu "Povijest ludila u doba
klasicizma" zakljuuje da ludilo nije znanstveno otkrie koje tvrdi
da je ludilo mentalna bolest, ve je proizvod upitnih drutvenih i
etikih obaveza. Navedenu injenicu prikazuje razliitim objanjenjima
ludila kroz povijest - od krivog balansa tjelesnih tekuina do
mentalne bolesti. Umire od AIDS-a.
ko je umro gotovo deset godina prije pojave queer teorije, on je
jedan od najznaajnijih prethodnika i utemeljitelja queer
teorije.
Glavni oslonac Foucaultovog pristupa analizi drutva je
seksualnost. Danas se moe rei da je seksualnost prirodna
karakteristika ljudskog ivljenja koja se na Zapadu snano potiskuje,
posebice od XVII.st. do danas. Za takvo potiskivanje Focault jasno
optuuje Katoliku crkvu kao moralnog autoriteta tadanjeg ali i
suvremenog drutva. Otvaranje seksualnosti dogaa se tek ezdesetih
godina XX.st. i prema Foucaultu to znai otvoreno prikazivanje
seksualne elje"
Prema Foucaultovom najznaajnijem djelu Povijest seksualnosti
(The History of Sexuality), otvaranju seksualnosti prethodi tzv.
seksualna revolucija te navodi dvije bitne karakteristike seksualne
revolucije: mini suknju i psihoanalizu. Ipak, jasno je da
seksualnom
revolucijom 60-ih godina prolog stoljea, nisu svi profitirali,
neki su postali sretniji i slobodniji, ali i zdraviji od
drugih.
-
POPULARNA KULTURA:
Termin popularne kulture tradicionalno se odnosi na ono to
ostaje nakon odreivanja visoko knjievnog kanona te na masovno
proizvedenu robu kulture potroakog kapitalistikog drutva. U tom
kontekstu popularna je kultura podreena tzv. visokoj kulturi (poput
klasine glazbe ili visoke umjetnosti) ali i autentinoj kulturi
naroda. Razlika izmeu tzv. visoke i popularne kulture temelji se
tada na kvaliteti proizvoda. Za visoku se kulturu tvrdi da su
njezini proizvodi kvalitetniji, suptilniji, kompleksniji i
prihvatljiviji zbog svojeg formalnog
izraza. Naspurot tomu, popularna je kultura optuena za
standarnizaciju i izjednaavanje to zahtjeva konformizam. Meutim, sa
stajalita kulturalnih studija, kriteriji po kojima se odreuju
granice ''dobrih djela'', zapravo su kriteriji
institucionaliziranih, klasno-hijerarhijsko odreenih kulturnih
ukusa i iako kritiari imaju negativan stav prema komodificiranoj
kulturi, ne ele u potpunosti odbaciti popularnu. Kritiari i
kuturalni studiji dre da publika stvara vlastito miljenje na
temelju radova popularne kulture. Tako da popularna kultura moe
biti promatrana kao znaenja i ono praktino proizvedeno od njene
publike, njenih itatelja u trenutku potronje. Odatle tradicionalno
pitanje o tome kako kulturna idnustrija pretvara ljude u robu koja
slui njenim interesima, ali i o tome kako ljudi pretvaraju
proizvode u svoju popularnu kulturu u slubi svojih interesa.
Poveznice:
John Fiske:
John Fiske je strunjak za medije, najpoznatiji kao profesor
umjetnosti komunikacije na sveuilitu Wisconsin-Madison. Njegovo
zanimanje obuhvaa podruja popularne kulture, masovne kulture te
prouavanje televizije. Isto tako, nastupa kao kritiar medija,
prouavajui kako je kulturalno znaenje stvoreno u Americi te kako su
rasprave o problemima poput rase i spola promatrane s razliitih
stajalita, razliitih medija. Autor je osam knjiga, od kojih je
jedna Understanding Popular Culture iliti Razumijevanje popularne
kulture, iz 1987. I upravo
Fiske u toj svojoj knjizi izraava kritiko miljenje o tome kako u
kapitalistikom drutvu, u kojem ivimo, ne postoji tzv. autentina
narodna kultura nasuprot koje moemo postaviti neautentini karakter
neke komodificirane kulturu. Iz tog razloga, argument koji
suprotstavlja popularnu kulturu s nekom autentinom narodnom
kulturom koja nije izvrgnuta procesu komodifikacije ne moe biti
utvren.
-
Leavis i Adorno:
Uenja o popularnoj kulturi djelomino se baziraju i na radu
Leavisa i Adorna, koji su razlikovali dobro i loe te visoko i
nisko. Te razlike se naravno odnose na pitanja estetske kvalitete,
na sudove o ljepoti, dobroti i vrijednosti. Povijesno, sve polemike
o granicama
''dobrih djela'' kanona vode do iskljuivanja popularne kulture,
no kako vrijeme prolazi i poveava se interes za popularnu kulturu,
nova grupa teoretiara vjeruje kako ne postoje opravdani razlozi
povlaenja tih linija izmeu onoga to je navodno vrijedno ili pak
bezvrijedno.
Proizvod popularne kulture, kao to je na primjer televizijska
sapunica, je najee zaobilaen, kako iz drutvenih, tako i kreativnih
razloga. No, moemo primjetiti slinosti izmeu, primjerice, visoke
umjetnosti i oblika popularne kulture. Chris Barker u Kulturalnim
studijima navodi da su i Mona Lisa i Dallas djelo ljudskih ruku, a
ne nekih mistinih djelovanja. Obje su pretmet ljudske
transformacije materjalnog okruenja kroz rad. On kae da je, naime,
i sama umjetnost zajedno sa svojom industrijom djeluje po zakonu
profita. U
tome se i ne razlikuje previe od komodoficirane kulture ili
kulture popularne komercijalne televizije.
Izvori: www.wikipeida.org,
C. Barker; The SAGE Dictionary of Cultural Studies,
C. Barker: Cultural Studies: Theory and practice.
KOMODIFIKACIJA (commodification):
Termin komodifikacija je neslubeni neologizam u kulturalnim
studijima i dolazi od engleske rijei commodification, koja se
odnosi na rije commodity to znai roba, iliti predmet ljudskog rada
namjenjen tritu, predmat trgovine. Analogno tomu, rije
komodifikacija bi predstavljala proces kojim objekti, kvalitete,
znakovi, ita materijalno, ali i nematerijalno, biva pretvoreno u
robu, odnosno osnovni mu i primarni cilj i namjena postaje prodaja
na
tritu. Kritika komodifikacije se esto sastoji od
suprotstavljanja plitkosti i manipulacije komodificirane kulture s
autentinou kulture naroda ili civilizirajuim kvalitetama visoke
klture.
Jedna od centralnih kritika komodifikacije kulture jest ta da
ona, ne samo oblikuje i
discplinira kulturalna znaenja, ve i pretvara same ljude u robu.
O tome pria Habermas, koji misli da poveana komodifikacija ivota,
za koju krivi velike korporacije, transformira ljude iz racionalnih
graana u ne-racionalne potroae, na nain da socijalna i pitanja
egzistencije postaju podreena novcu.
-
Poveznice:
Fetiizam robe:
Komodifikacija je proces koji se javlja u kapitalistikom drutvu
koje je prouavao Karl Marx. U svom djelu Kapital iz 1867. on uvodi
i pojam fetiizma robe u kapitalizmu. Naime, smatra da se stvari
proizvode samo radi razmijene na tritu, a da je njihova uporabna
vrijednost nevana. Prema njegovoj teoriji ljudi vjeruju da je
cijena robe na tritu njena priodna osobina i ne povezuju je s
koliinom ljudskog rada koji stoji iza nje. To objanjava nelogine
prodajne vrijednosti robe s markom, i to kako ljudi prihvaaju te
cijene kao neto uobiajeno, tovie, razumiju i stvaraju te neke
umjetne razlike u vrijednosti dobara na temelju kriterija
nametnutih od drutva, okoline, kulture industrije.
Jean Baudrillard:
Tradicionalna, Marxova teorija dri da roba ima uporabnu i
razmjensku vrijednost. Dakle, ono to kupimo u trgovini, platiti emo
koliko vrijedi u novcu, ali emo to moi i konkretno koristiti. Jean
Baidrillard je postpodernistiki teoretiar koji tvrdi da je u
suvremenoj kulturi simbolika vrijednost zamijenila druge
vrijednosti. On smatra da se vrijednost robe oitava u simbolikom
znaenju prije nego korisnou. Na ovaj nain on predstavlja kako u
biti svi dijelovi ljudskog ivota postaju robom. Naime, vanjska
vrijednost odreena drutveno oblikovanim kulturnim autoritetom
kolabira i izbor izmeu vrijednosti i naina ivota postaje predmet
ukusa i stila. Na kraju krajeva, zbog poveanja interesa publike u
potronji neki kritiari raspravljaju da znaenja odreena od samih
potroaa nisu nuno ono koja kritiari smatraju usaenima u robu.
Zapravo, kritiari se usredotouju na pitanja to potroai ine s robom
i kakva se znaenja stvaraju u njihovom meusobnom djelovanju.
Izvori: www.wikipedia.org
Vladimir Ani, Veliki rjenik hvatskog jezika Cris Barker, The
SAGE Dictionary o Cultural Studies
Cris Barker, Cultural Studies: Theory and Practice
Nenad Fanuko, Sociologija, udbenik sociologije za gimnazije
GLOBALIZACIJA:
Globalizacija je pojam koji se odnosi na rastuu ekonomsku,
drutevnu, kulturnu i politiku povezanost koja se stvara diljem
svijeta i nau svijest o istoj. Globalizacija se najee poistovijeuje
s irenjem ekonomiske, prometne i elektronike povezanosti, no
kulturalni se studiji sagledavaju i onu kluturoloku i drutvenu
stranu globalizacije. Dok vrijednosti i znaenja pridodana neemu
ostaju znaajna, mi smo sve vie upleteni u mree koje se ire daleko
iznad nae trenutne fizike lokacije. Nismo jo dio svjetske drave ili
jedinstvene svjetske kulture, ali se moemo poistovijetiti s
globalnim kulturnim procesom, kulturne integracije i
dezintegracije. Zahvaljujui internetu, televiziji, radiju i slinim
medijima daleke su kulture pristupane na nain koji je nekad bio
nezamisliv. Globalizacija, to se kulture tie, obuhvaa dinamine
kretnje etnikih grupa, tehnologije, financijskih transakcija,
medijskih slika i ideolokih sukoba koji nisu uredno odreeni jednim
cijelovitim zajednikim planom. Globalizacija i globalni kulturalni
tokovi su kao nizovi meusobno preklapajuih , kompleksnih i kaotinih
struja koje se stiu oko kljunih vorinih toaka.
-
Poveznice:
Glokalizacija:
Pojam glokalizacije podrazumijeva globalnu produkciju lokalnog i
lokalizaciju globalnog.
Globalno i lokalno se meusobno odreuju i mnogo toga to se smatra
lokalnim, i u protutei s globalnim, zapravo je rezultat
translokalnog procesa. Dakle, produkti globalnog su
lokalizirani tj.nainjeni prikladno za lokalne potrebe.
Globalizacija i pristupanost razliitih kultura omoguuju pojavu
glokalizacije.
Modernost:
Modernost je povijesni period koji je uslijedio nakon srednjeg
vijeka. To je poslije-
tadicionalni red ije su odlike promijena, inovacija i dinamika.
Institucije modernosti su , prema Giddensu: industrijalizacija,
nadzora kontrola informacija i nadziranje drutva, kapitalizam
drutveno-ekonomski sustava koji se zasniva na privatnom vlasnitvu i
trinoj konkurenciji kapitala i radne snage, te kontrole sredstava
nasilja-vojne snage. Modernost je
dio globalizacije, tj. dogaa se kao njena poslijedica.
Izvori: www.wikipedia.org
Cris Barker, The SAGE Dictionary o Cultural Studies
Cris Barker, Cultural Studies: Theory and Practice
KULTURALNI STUDIJI:
Kulturalni su studiji struja humanistike 1990-ih godina. Njihovo
podruje prouavanja je teko odredivo, no tee razumijevanju
fukcioniranja kulture i konstruiranju identiteta. Kulturalni
studiji su praksa teoriji, a teoriju bi tada predstavljala sva
teorija. Zanimljiva
definicija kulturalnih studija implicira da su kulturalni
studiji ono na to referiraju ljudi koji tvrde da se bave
kulturalnim studijima. Proirili su se iz Centra za Kulturalne
Studije i proirili svijetom od 1960ih nadalje. Isto tako, moemo ih
shvatiti kao diskurzivnu formaciju, odnosno grupu ideja, slika i
praksi, koji omoguuju naine promiljanja neke teme, drutvene
aktivnosti ili institucije. To jest, kulturalni studiji imaju
vlastite termine i objanjenja postojeih termina i naina govora o
nekim objektima, koji ukljuuju diskurs, ideologiju, hegemoniju,
artikulaciju, kulturu, identitet, popularnu kuklturu, mo,
reprezentaciju i tekst.
Poveznice:
STUART HALL:
Stuarta Halla mnogi smatraju ''ocem'' kulturalnih studija. Uz
suradnike osnovao je Centar za
kulturalne studije u kojima je relativno marginistii zapoeo
svoja istraivanja. Za njega, ono to razlikuje kulturalne studije od
ostalih podruja je njihova veza s problemima moi i politike i
posebice potrebama za drutvenim i kulturalnim promijenama. U ovom
pogledu, kulturalni studiji su tjelo teorije potaknuto od mislioca
koji gledaju teorijsko znanje kao
politiku praksu.
-
TONY BENNETT:
Bennet razumije kulturalne studije kao interdisciplinarno
podruje u kojem su perspektive razliitih disiplina razmatrane da bi
se prouavali odnosi kulture i moi. Smatra da se kulturalni studiji
bave tim praksama. Institucije i sistemi klasifikacije koji
omoguavaju populaciji da stekne odreene vrijednosti, vjerovanja,
sposobnosti i navike ivota. Nadalje, kulturalni studiji tee
razvitku naina razmiljanja o kulturi i moi koje moe biti iskoriteno
od imbenika u potjeri za promijenom.
Izvori: Knjievna teorija: kratak uvod u kulturalne studije,
Jonathan Culler Cultural Studies: Theory and Practice, Chris
Barker
The SAGE Dictionary of Cultural Studies, Chris Barker
DISKURS:
Uobiajeni termin diskursa, koji koristimo svakodnevno, odnosi se
na odjeljak teksta ili izreenog govora koji je u skladu s smislenim
tumaenjem. Meutim, praktiari kulturalnih studija koriste termin
diskursa na jedan vie tehniki nain koji potjee od rada povijesniara
i filozofa Foucaulta. Reeno je da diskurs ''spaja'' jezik i praksu
i odnosi se na regulirane naine govora o temama, kroz koje objekti
i prakse dobijaju svoje znaenje. Proizvodnja znanja kroz jezik,
koji daje znaenje materijalnim objektima i drutvenim praksama,
moemo nazvati diskurzivnom praksom.
Diskurs nije neutralna sredina formacije i prenoenja
vrijednosti, znaenja i znanja koje postoji izvan svojih granica, ve
je sastavljen od istih. On nije odraz ne-lingvistikih znaenja, ve
on konstruira znaenja. Iako svi pojmovi imaju izvanjezinu
materjalnu egzistenciju, njihovo je znaenje skovano u jeziku i to
diskurzivno. Diskurs odreuje koja znaenja mogu ili ne mogu biti
prihvaena u odreenima okolnostima govorenja o subjektu.
Poveznice:
MICHEL FOUCAULT (1972.):
Michel Fouucault je jedan od najutjecajnijih anti-esencijalista,
poststrukturalnih mislilaca u
kulturralnim studijima. Foucault je protiv formalistikih teorija
jezika koje kau da je to autonomni sustav s vlastitim pravilima i
funkcijama. Isto tako, on oponira metodama koje
koje razotkrivaju ''skriveno'' znaenje jezika. Namjesto toga, on
prouava opis i analizu povrine diskursa i njihove uinke. Isto tako,
on smatra da jezik stvara i razvija znaenja unutar specifinih
materijalnih i povijesnih uvijeta. Istrauje posebne i odreuje
povijesne uvijete pod kojima su izjave kombinirane i ureene. Smatra
da, da bismo shvatili odreenu iszjavu moram shvatiti i gdje je i
kada reena. Foucault pokuava identificirati povijesne uvijete i
odrediti pravila formiranja diskursa ili reguliranih naina govora o
predmetima.
ANALIZA DISKURSA (Discourse analysis):
-
Analiza diskursa je nain lingvistike istrage koja ispituje i
razrauje dijelove teksta. Ovjde se koncept diskursa ne koristi nuno
kao to ga je Foucault opisao, ve vie u jednom mondenom smislu
ekspanzije jezika, ireg od reenice. Tehniki govorei, diskurs
ukljuuje zdruivanje lingvistikih elemenata kako bi se stvorila
struktura znaenja ira od zbroja njenih dijelova.
Analiza diskursa temelji se na pomnom prouavanju tekstova,
pisanih ili govorenih, tako da tekstualna metafora ne treba
iskljuiti analizu predmeta o kojima govorimo. Analizu diskursa
zanima u prirodno dogaanje teksta i govora koje se prouava unutar
svog globalnog i lokalnog konteksta. Ona moe demonstrirati nau
ulogu u obrascima lingvistikih dogaanja kojih ni sami nismo
svijesni i to zato jer promatra stvaranje znaenja kao posljedice
aktivnosti odreenih pravila zbog kojih ljudi neto tvrde.
Izvori: Cultural Studies: Theory and Practice, Chris Barker
The SAGE Dictionary of Cultural Studies, Chris Barker
HEGEMONIJA:
Ideja hegemonije je igrala vanu ulogu u razvitku kulturalnih
studija i poetni je koncept tog polja sedamdesetih i osamdesetih
godina dvadesetog stoljea. Temelji se na uvijerenju da postoji niz
vrijednosti unutar svake kulture koji nazivamo vladom ili vlau.
Proces stvaranja, odravanja i reproduciranja tih autoritativnih
skupova znaenja, ideologija i praksi nazvan je hegemonija.
Hegemonija moe biti shvaena kao strategije kojima svijetonazori
i snaga vladajuih drutvenih grupa bivaju odravane. No, hegemonija
je povremeno ureenje i savezi izmeu drutvenih grupa, koja je
postignuta, a ne dobivena. Prema tome, treba ju konstanstno
postizati i pregovarati pa je kultura teren konflikata i borbi
izmeu znaenja. Hegemonija nije statina ve je konstituirana od niza
promjenjivih diskursa i praksi.
Poveznice:
ANTONIO GRAMSCI:
Antonio Gramsci bio je talijanski filozof, pisac, politiar i
teoretiar politike. Bio je lan i jedno vrijeme i voa Komunistike
Stranke Italije i zbog toga je zatvoren od Mussolinijeva faistikog
reima. Poznat je kao mislilac marksistiih ideja, a ponovno cijenjen
zbog svog koncepta kulturalne hegemonije kao sredstva za odravanje
kapitalizma u drutvu. Kulturalni studiji preuzeli su termin
hegemonije upravo od Antonia Gramscija. On je povezivao
hegemoniju sa situacijom gdje ''povijesni blok'' vladajuih
skupina vjeba drutveni autoritet i vodstvo nad podreenim klasama uz
kombinaciju snage i, to je i vanije, otpora. Gramscievi koncepti su
se dokazali dugotrajnog znaaja za kulturalne studije zbog osnovne
vanosti koje pridodaju popularnoj kulturi, kao pokaz ideoloke
borbe. Unutar njegovih analiza, hegemonijski se blok nikada ne
sastoji samo od drutveno-ekonomske sfere. tovie, formiran je od
mnotva saveza u kojima jedna grupa uzima poziciju voe. Ideologija
igra kljunu ulogu u doputanju tom savezu grupa da svlada tjesnu
ekonomsko-drutveni interes za cilj nacionalno-popularne
dominacije.
-
LACLAU I MOUFFE:
Promatrajui koncept hegemonije ova su dva uenjaka u svojoj
post-marksistikoj reviziji, odbacili su determiniranje drutvenih i
kulturalnih odnosa klasom, jer po njihovom miljenju to ne odreuje
kulturalna znaenja. Za njih, ideologija nema klasno odreenje. Oni
istiu kako povijest nema imbenika drutvene promjene i socijalna
formacija nema jednu jedinu centralnu toku antagonizma. Namjesto
toga, hegemonijski i kontra-hegemonijski blokovi su formirani kroz
privremene i strategijske saveze dosega diskurzivno konstruiranih
subjekata i
interesnih grupa. Ovdje, ''drutveno'' nije shvaeno kao objekt ve
kao polje natjecanja u kojemu mnogobrojni opisi sebe i ostalih
natjeu za vlast i utjecaj. Za Laclaua i Mouffea uloga je
hegemonijskih praksi da poprave razlike, da trae konani popravak
znaenja.
POSTFORDIZAM:
Postfordizam je razdoblje koje je uslijedilo nakon fordizma, s
opim poveanjem proizvodne moi, veom funkcionalnou i
specijaliziranou rada. I danas, u naem kapitalistikom drutvu, rad
se organizira u naelu fleksibilne specijaliziranosti. Taj sustav
dolazi iz Japana, ali su ga, vidjevi da je uspjean, prihvatile
mnoge kapitalistike zemlje. Sustav ukljuuje koritenje nove
tehnologije i ulaganje u najnovija raunala i softvere koja omoguuju
reorganizaciju i preprogramiranje strojeva da izrauju razliite
proizvode. Progres od fordizma prema postfordizmu iskljuuje masovnu
proizvodnju i ukljuuje specijaliziraniju proizvodnju. Osim toga
prihvaen je i japanski sustav pravodobnih zaliha. To se odnosi na
iskljuivanje velikih skladita s dijelovima i prihvaa novi nain
dijelovi se isporuuju neposredno prije uporabe. Radnici zbog
raznolikosti svog novog posla moraju biti
obrazovaniji. Iz japana takoer stie novost kruoka za kvalitetu,
gdje svaki radnik jedne tvrtke moe rei svoje miljenje i kritiku.
Ovakav nain proizvodnje poeljan je u gotovo svim podrujima
industrije i trgovine jer osigurava profit uz zadovoljne
radnike.
Poveznice:
FORDIZAM:
Fordizam je dobio ime po Henryju Fordu, poznatom amerikom
proizvoau automobila. Dok su svi proizvoai automobila jo izraivali
automobile svaki posobno manualno, on je u svojim tvornicama prvi
uveo masovnu proizvodnju. To znai da je uvedena pokretna traka koja
je svojom dinamikom nadzirala i ograniavala tempo i brzinu rada.
Svaki je radnik radio uvijek isti posao, za koji je bio unaprijed
obuen. Taj posao nije iziskivao mnogo intelektualnog napora, ali je
traio potpunu koncentraciju. S obzirom da je proizvodnja time
olakana, i proizvodi su bili relativno jeftini, a s obzirom na to
da su trokovi za tvornicu bili mali (niske kvalifikacije radnika,
ubrzanje proizvodnje itd.), a konkurencija slabija, Fordov T-
model bio je jedan od najprodavanijih automobila: prvo za elitu,
kasnije za sve koji su drali do sebe i na koncu ak i nie slojeve
drutva jer su si ga mogli priutiti. Ova teorija potjee od Michaela
J. Piorea, ekonomistu koji smatra da smo zali u postmodernizam.
-
JOHN ATKINSON:
John Atkinson je doao do slinih rezultata kao i postfordisti, i
u svojoj teoriji fleksibilne tvrtke, tvrdi da su razliiti faktori
natjerali menaere i efove da svoje tvrtke unaprijede i uine
fleksibilnijima. To je uinjeno skraenjem radnog dana, recesijom,
smanjenom moi sindikata, tehnolokim napretkom.. Atkinsonova teorija
ukljuuje dva osnovna oblika, a to su: funkcionalna fleksibilnost i
numerika fleksibilnost. Prva se odnosi na sposobnost menaera da
radnike rasporedi i organizira itav rad, te odreuje jezgru tvtke
(ljude sa stalnim zaposlenjem). druga se odnosi na periferne
skupine radnika, tj. radnike koji nisu na
stalnom zaposlenju, djeluju kao suradnici tvrtke, rade na
fleksibilne ugovore ili odrauju posao koji se trai u vie tvrtki.
Atkinson misli da se bolje tvrtke vie slue vanjskim suradnicima te
da rad nije dekvalificiran, ve s obzirom da je potrebna nia
kvalifikacija, njihov se rad storgo nadzire, to trai usavravanje i
koncentraciju.
Izvori: C. Barker; The SAGE Dictionary of Cultural Studies,
C. Barker: Cultural Studies: Theory and practice,
M. Haralambos, M. Holborn: Sociologija; Teme i perspektive.
STRUKTURALIZAM:
Strukturalitam je pristup istraivanju kulture, koji je potekao
iz lingvistikih teorija gdje se jezik smatra kljunim za
razumijevanje drutva i drutvenog svijeta. On analizira temeljne
strukture koje su u ovjekovu miljenju i ljudskim drutvenim
skupinama. Kae se da je za strukturalste svijet jezini fenomen s
obzirom da se najvei dio drutvenog ivota odvija putem jezika.
Strukturalisti smatraju da ga jezik tad i oblikuje. itav pravac
zapoeo s radom francuskog lingvista Ferdinanda de Saussurea, koji,
kao osniva semiologije (semiotike, znanosti o znakovima), smatra da
je jezik drutveni fenomen koji je zajedniki nekoj drutvenoj grupi i
prenosi se s generacije na generaciju, te time na neki nain postaje
nepromijenjiv - stalan, tj.stalna komponenta tog drutva, kao neto
to je to drutvo samo stvorilo generacijama unatrag (spajanjem
oznaitelja i oznaenika). Naglaavajui vanost jezika, razlikuje
langue i parole. Naime, langue je za njega ukupna struktura
gramatikih i ostalih pravila koritenja rijei, dok su parole
konkretno aktualno koritenje jezika. Vrlo vaan dio njegova rada je
onaj gdje tvrdi da svi ljudi zbog jezika doivljavaju svijet kroz
znakove koje ima predstvaljaju neka znaenja, nevezana za
materijalni oblik koji predstavljaju.
Poveznice:
CLAUDE LVI-STRAUSS:
Claude Lvi-Strauss antropolog je na kojeg je djelovao rad F. De
Saussurea. On je razvio
strukturalizam i primijenio ga je za razumijevanje srodstva i
mitova. Smatrao je da ovjekovo miljenje i drutvene odnose mogu
oblikovati strukture koje su sline strukturama svojstvenima jeziku.
Te strukture s ne moe direktno promatrati, ali ih se moe uoiti u
ovjekovoj kulturi. Strauss se bavi fenomenima srodstva i mitova.
Tvrdi da su ti fenomeni
-
jednaki jezinim fenomenima. Povezuje rodbinske sustave s jezikom
dajui primjer povezanosti pojoaja, recimo, mukarca i ene, ili majke
i djeteta. Pritom govori o povezanosti tih pojmova kao povezanosti
oznaitelja i oznaenika. Njegova strukturalnost ukljuuje tri tipova
obiteljskih odnosa, plus avankularnih odnosa, prisutnost tabua
incesta...osim toga pria o mitovima kao posljedicama proturijeja
binarnih opozicija koje smatra strukturom ljudskog miljenja. Mnogi
njegov strukturalizam optuuju za determinizam jer ne ostavlja
mjesta za ljudsko stvaralatvo, te za greku da ljudi doivljavaju
kulturu kao opoziciju prirodi.
JOHN STOREY:
John Storey je kritiar i kulturolog koji, promatrajui rad
Saussurea o strukturalizmu i znjaenjima, odnosno tvrdnju da ljudi
doivljavaju svijet kroz znakove s odreenim znaenjima, izjavljuje
vrlo zanimljive reenice: ''Funkcija je jezika organizirati i
konstruirati na pristup zbilji. Stoga iz toga takoer slijedi da
razliiti jezici zapravo proizvode razliito mapiranje zbilje. Kad
Europljanin gleda snijeni krajolik, on ili ona vidi snijeg. Eskim
koji promatra taj isti snjeni krajolik vidjet e u njemu kudikamo
vie, jer Eskimi za snijeg imajuvie od pedeset rijei. Prema tome,
Eskim i Europljanin koji stoje jedan kraj drugog promatraju sasvim
razliit pojmovni sklop.''
Izvori: C. Barker; The SAGE Dictionary of Cultural Studies,
M. Haralambos, M. Holborn: Sociologija; Teme i perspektive.
POSTMODERNOST:
S obzirom da dolazi nakon modernosti, postmodernost je
razdoblje, ili fenomen post-
industrijskog, post-kapitalistikog i bezdravnog drutva. No nitko
ne kae da su dananja zapadna drutva isto post-moderna. tovie,
koncept postmodernosti, to se institucionalnosti tie, vie naginje
ka drutvenoj izmjeni informacija to zamjenjuje teke industrije kao
prvenstvenih ekonomskih pokretaa. Vana komponenta ovog procesa je,
dakle, tehnologija informacija.ljudi se vie ne bave toliko
industrijskim poslovima i radom u dravnim tvtkama, ve se okreu
turizmu i razmijeni informacija. Ljudi poinju gubiti vjeru u
znanost i tehnologiju, postaju svijesni njihovih negativnih
posljedica (nuklearne opasnosti,
oneienje prirode otpadom industrije...), poinju sumnjeti u
velike organizacije (zdravstvo, policija...), gube vjeru u
politiare, u organizaciju drave i napredak drutva u komunizmu. Zato
se u postmodernizmu javlja alternativna New Age filozofija,
religijski kultovi i sl. kao reakcija na moderni znanstveni
raciolnalizam i organiziranje.
Poveznice:
MODERNOST:
-
Modernost je prethodnica postmodernosti. Kao termin javlja se
kao posljedica, a moda i sveukupnost modernih drutava. Naime,
modernost ukljuuje pojavu industrijalizma, kapitalizma,
urbanizacije i novih drutvenih organizacija. Svi ti procesi
zajedno, kada nastaju u 18. stoljeu, najavljuju eru modernosti.
Ljudi tad vjeruju u mogunost napretka, u sposobnost tehnologije i
znanosti, u proizvoaku industriju za koju vjeruju da poboljava
ivotni standard i profinjuje novim potrebama. Kao kontra modernosti
javlja se postmodernost u onim drutvima, za koje neki znanstvenici
vjeruju da postoje kao postmoderna drutva jer se imeu modernosti i
postmodernosti dogodilo dovoljno promijena da bi se postmodernost
smatrala vaeom novom erom.
POSTMODERNA KULTURA:
Postomoderna kultura ukljuuje mnotvo noviteta. Kao prvo,
ovjekovo shvaanje drutva i osjeanje sebe se mijenja. Osjea se
fragmentiranost drutva i kulture, stalna nesigurnost i
propitkivanje svega, priznavanje kulturalnih razlika, ubrzanost
ivota. Tu uvelike pomae i odsustvo okvira i tradicionalnosti
religije kao mjeraa svih aktivnosti i promiljanja. Sociolozi takoer
tvrde da se dogodio prjelaz sa diskurzivnog na figuralno , tj.
slika ima premo nad rijeju, sve proizlazi iz svakodnevnog ivota i
prezire se racionalno promiljanje kulture. Dakle, postomoderna
kultura ne vidi granice izmeu visoke i niske kulture, kulture i
umjetnosti, komercijale i umjetnosti, kulture i komercijale.
PrimjEr toga je popularna kultura
koja postaje jednakovrijedna s nekom tradicionalnom visokom
kulturom, dok visoka ak postaje subkultura u moru popularnih
kultura.