Krs i Kaverne u Krsu

Krš i kaverne u kršu

UVOD Krško tlo je tlo u kojem prevladavaju sedimentne stijene

(vapnenci, dolomiti) , soli i gips koje su podložne erozijskom djelovanju površinskih i podzemnih voda

Osnovna obilježja karbonatnih krških terena je opći nedostatak stalnih površinskih tokova uz postojanje ponora, krških polja i ostalih specifičnih krških formi

Česte su pojave kaverni i krških kanala

Postojanje velikih krških stalnih i povremenih izvora

Razvoj vrlo oštrih morfoloških oblika

GEOMORFOLOŠKA OBILJEŽJA

Škrape Vrtače Suhe doline i uvale Jame Špilje Kaverne Krška polja

Škrape su najmanji krški oblici, veličina varira od 1 cm do 10 cm

Nastaju diferencijalnim površinskim otapanjem vodotopljivih stijena

Nalazimo ih na ogoljeloj površini i ispod tla Posebna su vrsta obalne škrape-u njihovom formiranju

mogu sudjelovati i mikroorganizmi Ponikva je bazična reljefna forma u kršu To su izolirane cirkularne udubine promjera od 10 – 500

(1000) m, čija relativna dubina rijetko prelazi 100 m Nastaju korozijom (otapanjem odozgo) i/ili urušavanjem

(ispiranjem odozdo) Ponikve daju kršu njegov specifičan izgled Poseban oblik je tzv.DOLAC-dno ponikve pokriveno tlom

(crvenicom) i obrađen

Uvale su veće, duguljaste zatvorene forme s podzemnim odvodnjavanjem

Njihov je postanak vezan uz znatniju tektonsku oštećenost terena te kasnije korozijsko djelovanje

Krška polja su najčešće veće (nekoliko km dugačke) zatvorene depresije unutar krškog terena

To su vrlo plodna područja

Imaju podzemno odvodnjavanje

Zaravni u kršu su zaravnjene karbonatne površine

Na sebi ponekad imaju razvijene ponikve ili krška polja

Podzemni krški oblici nastaju tijekom poniranja vode i njezinog korozivnog utjecaja

Brojni podzemni oblici – jame, špilje, kaverne

Špilja je pretežno horizontalna podzemna šupljina u koju može ući čovjek

Nastaju erozijskim i korozijskim radom podzemnih voda

Jame su pretežno vertikalni objekti

Dijele se na jednostavne, koljeničaste i jamske sustave

Zanimljivost: JAPAGA je prijelazan oblik između ponikve i jame, ima strme strane, ali se vidi dno

Kaverne su podzemne šupljine u kršu koje nemaju prirodnog ulaza (nabušene)

U RH ih je registrirano preko 850

Najveća u tunelu Vrata (nedaleko Fužina) 83*63 m, visina 45 m

Špilje, jame i kaverne su zapravo ista pojava jer su nastale proširivanjem pukotina u topivim stijenama krša

Razlika je da jame i špilje imaju prirodne otvore na površini, dok kaverne to nemaju

Površinski reljef Zemlje je stalno izložen procesima erozije koji ga postupno snižavaju

Tako se dugogodišnjim snižavanjem krških terena otvaraju ulazi u brojne kaverne koje na taj način postaju jame i špilje

Također, erozija špiljama i jamama postupno smanjuje strop te dolazi do urušavanja pa se na taj način špilje i jame pretvaraju u vrtače ili neke druge oblike krškog reljefa na površini

ODNOS SLANE I SLATKE VODE

Zaslanjenja priobalnih krških vodonosnika rezultat su interakcije prirodnih pojava i antropogenih utjecaja na priobalne vodonosnike

Zaslanjenje priobalnih vodonosnika posebno je izražen na Mediteranu

Krški vodonosnici su karbonatni i otvoreni prema utjecaju mora

Izgrađeni su od vapnenaca ( vodopropusni) pa zbog ulaza morske vode u kopno dolazi do problema miješanja slane i slatke vode (najviše je to izraženo za vrijeme sušnih, ljetnih razdoblja)

TEORIJSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJIMA ZASLANJENJA PRIOBALNIH VODONOSNIKA

Osnovni zakon kojim se tumači odnos slane i slatke vode je Ghyben-Herzbergov zakon koji se temelji na razlici u gustoći slane i slatke vode

Ghyben-Herzbergov zakon vrijedi za stacionarne uvjete tečenja s jednakim horizontalnim brzinama u zoni slatke vode

U stvarnosti je situacija složenija

Ghyben-Herzbergov zakon se kao matematički opis stanja u podzemlju može koristiti kao aproksimacija

- hs debljina sloja slatke

vode ispod srednje

razine mora (m)- hf debljina sloja slatke

vode iznad srednje

razine mora (m) s gustoća slane vode

(kg/m3) f gustoća slatke vode

(kg/m3) hf odnos gustoća slatke i

slane vode ( 40)

Kad se govori o priobalnim krškim vodonosnicima onda se treba usmjeriti na promjene razine mora i zbivanja u Jadranskom bazenu i cijelome Sredozemlju u geološkoj

prošlosti Na slici je prikazano

Jadransko more za vrijeme najnižega položaja morske razine u posljednjem glacijalu prije 25000 godina

Crna površina označava današnje dno Jadranskog mora koje je prije 25000 godina bilo kopno

TERENSKA ISPITIVANJA I ISTRAŽIVANJA

SVRHA: 1. ispitati mogućnost izgradnje objekta;

2. ekonomična izgradnja;

3. predviđanje poteškoća u gradnji;

4. proučiti sve promjene u tlu i negativne utjecaje

CILJ: 1. odrediti parametre za projektiranje;

2. odrediti svojstva zemljanog materijala;

3. odrediti svojstva podzemne vode

Prethodna ispitivanja podrazumijevaju :1. obilazak terena, 2. pregled geoloških karata, 3. pregled postojeće dokumentacije, 4. podatke o podzemnoj vodi i tumačenje tektonskih odnosa

Ta istraživanja se vrše da bi se došlo do plana koji sadrži slijedeće:

1. što je potrebno doznati za pravilno projektiranje ;2. postupci ispitivanja koji će se primijeniti ; 3. količina i mjesto radova

Metode ispitivanja tla: 1. geofizičke metode ;2. metode ispitivanja vađenjem uzorka

GEOFIZIČKA ISTRAŽIVANJA NA KRŠKIM TERENIMA

Općenito, sva su istraživanja na krškim terenima zahtjevnija i teža (geološki odnosi)

Poteškoće geofizičkim istraživanjima uzrokuju površinske krške pojave (nehomogenost)

Ponikve i škrape ispunjene su crvenicom (mala otpornost i seizmička brzina)

Kompaktni karbonati-velika otpornost i seizmička brzina U površinskoj okršenoj zoni dolazi do čestih izmjena

ponikva i škrapa i kompaktnih karbonata - jaki šumovi u geofizičkim mjerenjima

Zato se koristi više geofizičkih metoda istraživanja kako bi se dobiveni podaci međusobno uspoređivali

Voda se nalazi u rasjednim i pukotinskim zonama i šupljinama – zadatak geofizičkih istraživanja je kartiranje takvih zona

Kod takvog kartiranja uglavnom se koriste električne i seizmičke geofizičke metode

ELEKTRIČNO SONDIRANJE

Koristi se najviše za određivanje položaja pukotinskih i rasjednih zona na površini ili na malim dubinama

Gradijentno kartiranje – omogućuje kartiranje dublje tektonike i litoloških promjena Dvojno gradijentno profiliranje – njime se može prigušiti djelovanje površinskih

nehomogenosti i pratiti promijene otpornosti po dubini računanjem odnosa otpornosti:

ρ1 – otpornost za plići dubinski zahvat

ρ2 – otpornost za dublji dubinski zahvat

JESTE LI ZNALI?

Čak ¼ kontinenata izgrađena je od okršenih karbonatnih stijena

Najveće dinarsko krško polje je Lika sa zaravnjenim dnom 474

Najduža poznata špilja se zove Mamut cave (Sjeverna Amerika) čija ukupna dužina njezinih kanala iznosi 571 km

U RH najduža špilja nalazi se u samom gradu, Ogulinu-špiljski sustav Đula-Medvedica

2km

Najdublja jama, Krubera, duboka je 1710 m i nalazi se u masivu Kavkaza

U RH je najdublja poznata jama Lukina jama na sjevernom Velebitu, duboka 1392 m, po dubini zauzima 10.mjesto među najdubljim jamama na svijetu

Preko 50 % prostora RH je pod kršom

Najveća polja u kršu u Hrvatskoj su Gacko, Ličko i Krbavsko

U RH najduži speleološki otkriven je u tunelu Sveti Rok gdje je istraženo 1137 m kanala

Prevladavaju jame s hidrogeološkom funkcijom povremenih ili stalnih izvora

Jedini pravi izuzetak je kaverna gdje je istražena dvorana dimenzija 148*53*62 m

Tijekom izgradnje tunela to je otežavalo radove ali su ti objekti i sačuvani kao prirodni fenomeni

http://www.hac.hr/docs/brosure/brosura-tuneli.pdf