Naslov originala:
Naslov originala:
En-nasranijjetu taarihan we akideten we kutuben we mezahib
Naziv prijevoda:
KR[]ANSTVO
Istina o kr{}anstvu kroz historiju, vjerovanje... knjige i
u~enje
(studija, analiza i rasprava)
Recenzija:
A.S.
Stru~ni konsultant:
Hfz. Halil Mehti}
Lektor:
Aida Krzi}
Korektura:
Abdulvaris Ribo
Abdulmed`id Nezo
Tehni~ka obrada:
Semir [i{i}
KR[]ANSTVO
ISTINA O KR[]ANSTVU KROZ:
HISTORIJU,VJEROVANJE,...KNJIGE, PRAVCE I U^ENJE
(STUDIJA, ANALIZA I RASPRAVA)
Autor:
Dr. Mustafa [ahin
Prevodilac:
Hasan Popara
Zenica 1417 h.g.- 1997
U ime Allaha, milostivog, samilosnog
PREDGOVOR OVOM IZDANJU
U jeku priprema kr{}anskog svijeta za skoro obiljeavanje 2000
godina kr{}anstva, nedavno je (1991.) u izdanju Daru-l-itisamaa u
Kairu, iza{la iz {tampe izuzetno vrijedna knjiga pod naslovom:
Kr{}anstvo kroz historiju, u~enje, knjige i pravce (Naslov
originala; En-nasranijjetu tarihan we akideten we kutuben we
mezahibe) iz pera dr. Mustafe [ahina, profesora uporednih religija
na Teolo{kom fakultetu u Pe{evaru.
Ova knjiga predstavlja svojevrsnu dokumentiranu studiju o
razvoju kr{}anstva, od njegovih prvih dana do danas. U njoj autor,
navode}i brojne citate iz svetih knjiga i rezultate najnovijih
istraivanja, kako islamskih tako i najeminentnijih kr{}anskih
nau~nika iz oblasti povijesti religija, argumentirano dokazuje da
je dana{nje kr{}anstvo, kao i judizam prije njega, toliko
iskrivljeno da od njegovog prvobitnog i originalnog u~enja nije
ostalo gotovo ni{ta.
Paljivom analizom knjiga Starog i Novog zavjeta, s posebnim
osvrtom na evan|elja, njihovim me|usobnim pore|enjem i pore|enjem
sa u~enjem apostola Pavla, utemeljiva~a Crkve, iznesenim u njegovim
poslanicama, kao i kasnijim odlukama ekumenskih koncila, u njoj
autor razotkriva sav jaz i kriti~ne zaokrete u razvoju kr{}anskog
u~enja, nepobitno dokazuju}i da ono, ve} odavno, vi{e predstavlja
svojevrsnu mje{avinu i isprepletenost starih paganskih u~enja, nego
istinski nauk, koji je propagirao Isa, a.s.(Isus Krist). Kroz
cijelu knjigu provla~i se ideja da tri velike religije: judizam,
kr{}anstvo i islam, ne dijele samo podneblje zajedni~kog nastanka,
Bliski istok, nego i isti nebeski izvor i pravo da islam, kao
najmla|a i najautenti~nija religija, ostale dvije pozove na dijalog
i ispravljanje iskrivljenog:
Reci: O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne
rije~i i nama i vama zajedni~ke; da se nikome osim Allahu ne
klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge,
pored Allaha, bogovima ne drimo! (Kuran, Ali Imran, 64)
Ovakvo razmi{ljanje name}e se, tim prije, {to se u zadnje
vrijeme, sve ~e{}e, ~uju otvorena osporavanja prava na ravnopravan
pristup sve tri nebeske vjere, izvan prostora zajedni~ke im
kolijevke. Najupe~atljiviji primjer za to je evropski dio
kr{}anskog svijeta koji bi najra|e pred plimom islama zalupio vrata
i za~ahurio se u dogmama svojih svatanja vjere zadravaju}i
istovremeno za sebe pravo da na velika vrata {irom svijeta uvodi
samo svoja shvatanja ovako iskrivljenog kr{}anskog u~enja, ~ak i
tamo gdje ga do sada nikada nije ni bilo.Ta ista Evropa zanemaruje
historijske ~injenice da je ona i kr{}anstvo, kao tekovinu Istoka,
preuzela samo nekoliko stolje}a prije pojave islama na svome tlu,
krajem sedmog i po~etkom osmog stolje}a. To priznaju i neki zapadni
histori~ari, poput Gibbona, koji vjeruje da bi, da kojim slu~ajem
Karlo Martel sa merovin{kog kraljevskog dvora nije uspio da kod
Poatjea 732.god. zaustavi nadiranje Arapa prema sjeveru, sudbina
Evrope bila zape~a}ena. Moda bi se danas u Parizu i Londonu,
umjesto dana{njih crkava nalazile damije, a umjesto crkvenih zvona,
prolamali ezani, te umjesto izlaganja Biblije na Oksfordu i drugim
nau~nim centrima, tuma~io Kuran. Zato nas jo{ vi{e raduje da na{im
~itaocima, u doba najnovijeg su~eljavanja polumjeseca na ovim
prostorima s krstom s jedne i kriom s druge strane, ponudimo
prijevod knjige na bosanskom jeziku.
Skre}emo panju ~itaocu da smo u na{em radu na prijevodu ove
knjige na bosanski jezik nailazili na odre|ene pote{ko}e zbog:
a) relativno velikog broja {tamparskih gre{aka i tehni~kih
propusta u arapskom originalu,
b) ~estog prepri~avanja i citiranja biblijskih odlomaka, bez
navo|enja broja poglavlja, citiranih stihova, pa ~ak i imena
biblijskih knjiga iz kojih su preuzeti i
c) navo|enja izvora, literature i stranih imena u arapskom
prijevodu, a ne u originalu.
Mi se ipak nadamo da smo ve}inu ovih nedostataka, u bosanskom
prijevodu, uspjeli uklonuti, sve citate uredno obiljeiti i
usporediti sa arapskim i hrvatskim prijevodom Biblije sa gr~kog
jezika i bar ve}inu stranih imena ispravno prenijeti. Ukoliko je u
vezi s ovim posljednjim, ostalo bilo kakvih nedoumica, molimo
~itaoca da ima na umu da su imena preuzeta u onom obliku u kakvom
smo ih pro~itali u arapskom originalu. [to se ti~e ve}ine imena,
naro~ito onih biblijskih, njih smo prenijeli u zapadnoj varijanti i
samo u rijetkim slu~ajevima, kada se o njima govori sa stanovi{ta
islamskog u~enja, koristili smo izvorna arapska imena. Tako smo
npr. ime Isa, a.s., koristili samo u onim slu~ajevima gdje se o
njemu govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, a u svim drugim
slu~ajevima smo koristili zapadno-kr{}anski oblik Isus ili Isus
Krist, jer se tamo o njemu govori kroz prizmu kr{}anstva.
Prevodilac
U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG
Oni, kojima je dato znanje dobro znaju da je ono {to ti se
objavljuje od Gospodara tvoga istina. (Kuran, Sebe, 6)
Onima koji se ozbiljno ele upoznati sa istinom o Mesiji i
kr{}anstvu, i upustiti se u ozbiljno istraivanje o njima, poklanjam
ovu knjigu da im bude svjetiljka na tome putu.
A ovo je vje~ni ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga
koga si poslao, Isusa Krista. (Ivan 17,3)
I Otac koji me posla svjedo~io je za mene.Vi niti ste kada ~uli
njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica.(Ivan 5,37)
POSVETA
Na samom po~etku odlu~ili smo da ovu knjigu, posvetimo
prvenstveno aktivistima na polju islamske djelatnosti, a zatim i
{irokom sloju ~italaca. Pi{u}i ovu knjigu o kr{}anstvu, njegovom
nastanku, u~enju te knjigama i pravcima, vodili smo ra~una da se
ona zasniva na originalnim izvorima, kr{}anskim knjigama i
tekstovima koji su prihva}eni od sljedbenika. Otuda je bilo
neophodno da izloimo i stav islamskog u~enja o pitanjima kojih su
pune kr{}anske knjige i u~enje. Otuda je na{e izlaganje kr{}anstva
u ovoj knjizi popra}eno navo|enjem islamskog stava o svakom
pojedinom pitanju, vode}i ra~una da se ona temelje na originalnim
tekstovima. Kao {to smo u na{oj prvoj knjizi posve}enoj judaizmu a
koja je iza{la neposredno prije ove, rekli da je, prije svega,
posve}ena afganistanskim borcima i njihovoj djeci, a zatim i
ostalim ~itaocima koji se bave problemima vjere, i ovdje
nagla{avamo da ovu knjigu posve}ujemo afganistanskim borcima i
njihovoj djeci, studentima Teolo{kog fakulteta, kojima sam imao
~ast predavati predmet uporedne religije u periodu izme|u 1987. i
1990. god. Kao plod ovog rada nastale su knjige Judaizam i
Kr{}anstvo. Ko bi drugi, ako ne oni, bili zasluni da im se posvete
ova dva djela? Oni su okrueni misionarima, koji su se okomili sa
svih strana da svojom najrazli~itijom propagandnom djelatnosti,
bilo putem knjiga, bilo pruanjem humanitarne, medicinske i druge
pomo}i, navedu ih da prime kr{}anstvo. U nekim slu~ajevima
misionari to od njih otvoreno trae, ~ine}i najgnusniji atak na
slobodu izraavanja vjere. I desilo se {to se desilo. Opasnost
crkvenog zvona zakucala je na vrata nadlenih na afganistanskom
univerzitetu, odjelu za vjersku djelatnost i dihad privremeno
smje{tenom u pakistanskom gradu Pe{evaru. Ovaj univerzitet prua sve
usluge afganistanskim studentima i borcima koji su gosti u bratskom
Pakistanu. Molim Uzvi{enog Allaha da ovo djelo uvrsti u dobra
djela, jer On usli{ava molbu i zna svaku namjeru. Amin!
Islamabad, 1. maja 1991. god.
PREDGOVOR
Kada bi se op{irno govorilo o kr{}anstvu, njegovom u~enju,
knjigama i svemu {to je vezano za njega, bilo bi potrebno napisati
tomove knjiga. Mi smo, uz Boiju pomo}, u ovoj knjizi uspjeli
izdvojiti teme a izostavljaju}i samo one pojedinosti koje bi
~itaoca odvele u nedoumice od ~ije spoznaje ne bi imao velike
koristi. Zato smo sav svoj trud, u granicama na{ih mogu}nosti,
usredsredili na izlaganje glavnih temelja kr{}anstva, kojima se
ono, u svojoj cijelosti definira. Ako se neko ne zadovolji sa
izlo`enim i eli se upustiti u dublje izu~avanje, neka to sam
u~ini.
Ova knjiga ima devet poglavlja i zaklju~nu rije~. U svakom od
njih smo obradili vi{e pitanja vezanih za naslov poglavlja, koja
smo obiljeili rednim brojevima, umjesto da ih naslovljavamo. Ovim
smo eljeli posti}i slijed obra|enih pitanja i, osim u rijetkim
slu~ajevima, izbje}i spominjanje podnaslova. Pomenutih devet
poglavlja i zaklju~na rije~ su navedeni sljede}im redom:
PRVO POGLAVLJE - MESIJINO DOBA
U ovom poglavlju smo obradili brojne pojedinosti koje su nam
omogu}ile da izloimo Mesijin ivot i misiju od po~etka do kraja, {to
je, svakako, od nas zahtijevalo da njegovo doba sagledamo iz
sljede}ih uglova:
1. Jevrejske sekte u Mesijino doba,
2. Polo`aj jevrejskog hrama i njegova uloga me|u Jevrejima,
3. Dru{tveno-politi~ke prilike u Palestini u doba Mesije,
4. Vjerski ivot u Mesijino doba,
5. Galileja - oblast u kojoj je ivio Mesija i njene veze sa
okolnim zemljama,
6. Kada je Mesija ro|en,
7. Sredina u kojoj je Mesija ro|en,
8. Pomazanici me|u Izrael}anima.
DRUGO POGLAVLJE - MESIJINO PORIJEKLO
U ovom poglavlju se govori o Mesijinom porijeklu, ivotu,
djelovanju i kraju. Ovo poglavlje, zatim, govori o njegovim ~udima,
tvrdnjama o raspe}u, ustajanju iz mrtvih i na kraju rasprava o tome
na osnovu tekstova iz kr{}anskih svetih knjiga.
TRE]E POGLAVLJE
Ovo poglavlje smo posvetili izlaganju kr{}anskog u~enja. U njemu
raspravljamo o kr{}anskom u~enju o trojstvu i boanstvenosti Mesije.
U njemu dalje analiziramo sve izraze navedene u tom pogledu. Ovom
pitanju prilazimo sa svih aspekata. Oslanjaju}i se pri tome na
tekstove iz svetih knjiga, na kraju iznosimo istinsko u~enje koje
je donio Mesija.
^ETVRTO POGLAVLJE
U ovom poglavlju, kao dopuni tre}eg, govori se o kr{}anskim
obredima. U njemu govorimo o kr{tenju, euharistiji, svetosti kria i
sl., navode}i kao podlogu tekstove iz svetih knjiga. Na kraju, o
svakom od ovih obreda govorimo o njegovom izvornom obliku prije
nego {to su ih preuzeli kr{}ani.
PETO POGLAVLJE
U petom poglavlju se govori o kr{}anskim svetim knjigama koje
oni prihvataju. Ovo poglavlje dolazi iza poglavlja o kr{}anskom
u~enju i obredima kako bi moglo posluiti kao njihov izvor. U njemu
govorimo o svetim knjigama kod kr{}ana, a naro~itu panju
posve}ujemo Evan|elju. Govore}i o evan|eljima, za svako smo rekli
ko ga je sastavio, kada, gdje i na kom jeziku. Na kraju poglavlja
dajemo kratak pregled mi{ljenja o ovom pitanju.
[ESTO POGLAVLJE
U ovom poglavlju govori se o stvarnim izvorima kr{}anskog u~enja
- u~enje po u~enje i obred po obred.
SEDMO POGLAVLJE
Ovo poglavlje se nadovezuje na ostala i govori o vjerozakonu u
kr{}anstvu. U njemu govorimo o tome {ta se moe nazvati kr{}anskim
vjerozakonom. Ovo poglavlje, tako|er, govori o stavljanju nekih
propisa van snage, uz navo|enje primjera iz kr{}anskih svetih
knjiga. Na kraju govorimo o tome {ta kr{}ani prigovaraju
muslimanima i na te prigovore dajemo odgovore.
OSMO POGLAVLJE
Ovo poglavlje govori o kr{}anskim sektama i pri tome detaljno
iznosimo razloge koji su doveli do ove podjele. Dalje govorimo o
temeljnim u~enjima svake sekte, o zajedni~kim nitima koje ih
povezuju i o svetim koncilima.
DEVETO POGLAVLJE
Deveto poglavlje smo posvetili razmatranju nekih pitanja i
nalaenju odgovora na njih. Nakon ovog poglavlja dolazi zaklju~na
rije~ u kojoj ukratko govorimo o rezultatima nekih istraivanja o
kr{}anstvu od strane nekih zapadnih kr{}anskih istraiva~a.
Rezultate ovih istraivanja donosimo na samom kraju.
Molimo Uzvi{enog Allaha da ovu knjigu upi{e u dobra djela i da
je u~ini vodiljom svakom ko eli da se upozna sa istinskim u~enjem o
Jednom i Jedinom Bogu, Gospodaru svjetova.
Amin!
PRVO POGLAVLJEMesijino doba1. JEVREJSKE SEKTE U MESIJINO DOBAU
Mesijino doba djelovalo je sljede}ih pet sekti: saduceji, farizeji,
eseni, zeloti i samarijanci. Svaka od ovih sekti, na svoj na~in,
i{~ekivala je dolazak obe}anog Mesije Spasitelja. O svakoj od ovih
sekti govorit }emo zasebno.
1. Saduceji
Saduceji su sljedbenici Sadoka koji je u doba Salamona predvodio
sve}eni}ku slubu. Nastanjivali su urbana naselja i odlikovali se
njegovanjem tradicije, dru{tvenim ugledom i bogatstvom. Zbog svoje
privrenosti tradiciji, najstroije su osu|ivali uvo|enje novina u
interpretaciji vjerskih tekstova. U svom u~enju podravali su vlast
Hrama i sve}enstva. Priznavali su pet Mojsijevih knjiga, a ostale
odbacivali, naro~ito Talmud. S obzirom da su uivali sva dobra i
blagodati postoje}eg dru{tvenog sistema, zalagali su se za njegovo
o~uvanje. Podravali su postoje}u garnituru politi~ke vlasti Grka i
Rimljana. U tome im je i{lo na ruku nepostojanje vjerskih tekstova
o onosvjetskom ivotu. U ovome su se razlikovali od ostalih vjerskih
sekti koje su vjerovale u proivljavanje nakon smrti i polaganje
ra~una.Najlju}i Mesijini neprijatelji, me|u saducejima su bili
Ananija i Kajfa. Razlog za to treba traiti u tome {to su saduceji
nastojali da o~uvaju vlast Hrama i postoje}i poredak. Koliko god su
bili dosljedni u pitanjima vezanim za njihovo vjersko u~enje, jo{
su vi{e bili liberalni po pitanjima vezanim za njihov svakodnevni
ivot. S obzirom da su u svjetovnim pitanjima, poslovima i
dru{tvenom poloaju bili tijesno povezani sa vlastima, saduceji nisu
izbjegavali strance, nego su sa njima bili u tijesnoj
kolaboraciji.
2.Farizeji
Farizeji su, po svom u~enju, predstavljali sektu koja je stajala
nasuprot saducejima. Broj~ano su bili ja~i od saduceja, a u
narodnim masama i me|u vode}im li~nostima, njihovo u~enje je bilo
popularnije i dublje je pustilo svoje korijene. Nisu se mije{ali sa
strancima niti su njihovi pripadnici zauzimali istaknutija mjesta u
vlasti i svjetovnim poslovima. Farizeji su dobili ime po hebrejskoj
rije~i, koja je po izgovoru i zna~enju sli~na arapskoj rije~i ferz
(izdvajanje, odvajanje). Prema tome, oni sebe smatraju odabranim.
Me|utim, njihovi protivnici ih sa omalovaavanjem nazivaju ovim
pogrdnim imenom, kojim su se sami izdvojili iz zajednice i time
napustili put pre|a{njih generacija. Farizeji to, pak, tuma~e
druga~ije i kau da njihovo ime zna~i odabrani, pretpostavljeni,
navode}i kao dokaz Boije rije~i upu}ene svim Izrael}anima u
dvadesetom poglavlju levitskog zakonika, gdje On kae: Ja sam Jahve,
va{ Bog koji sam vas odvojio od tih naroda. Zbog ovoga su farizeji
imali osje}aj ponosa i oholosti, {to }e kasnije biti razlog da im
Mesija prigovori. Dizali su pobune protiv zvani~ne vlasti, bez
obzira da li se radi o vlasti Hrama, ili centrima strane politi~ke
vlasti. To je imalo za rezultat da oni nisu priznavali sve}enstvo i
njegov monopol nad djelatnostima Hrama kao i ceremonijal oko
prino{enja rtve. Pored ovoga, oni su osu|ivali sve one koji su
prihvatali obi~aje stranaca. Njihova najpoznatija pobuna protiv
uvo|enja novina u vjeri, bila je ona koju su digli protiv kralja
Antioha koji je 168. god. prije n.e. vrhovnom sve}eniku Hrama
naredio da kao rtvu prinese svinje. Zbog ovakve samovolje vlasti i
monopola nad Hramom od strane sve}enstva, oni su pozivali da se
bogosluje obavlja u ku}ama, bez prisustva zvani~nog sve}enstva, {to
je dovelo do toga da svaka ku}a postane sveti hram. Na taj na~in su
postali krajnji ekstremisti, iako su, u osnovi, naginjali
umjerenosti i suprotstavljali se monopolu i samovolji. Po pitanju
tuma~enja vjerskih tekstova i tradicije oni su od svih bili najblii
racionalnom prosu|ivanju. Tako su npr. prihvatali otkupninu za
svoje ubijene, nasuprot saducejima, koji su se strogo pridravali
pravila oko za oko, zub za zub i koji nisu prihvatali otkupninu.
Ako su saduceji bili najblii materijalizmu i doslovnoj primjeni
osnovnih postavki njihovog u~enja, za farizeje se moe re}i da su
bili najskloniji duhovnim vrijednostima i normama lijepog pona{anja
u svojim shvatanjima i razmi{ljanjima. Nasuprot saduceja, oni su
vjerovali u proivljavanje nakon smrti i u duhovnom svijetu
i{~ekivali dolazak Mesije Spasitelja koji ne}e imati obiljeje
svjetovne vlasti. Ako su saduceji bili neka vrsta aristokratske
kaste, onda se moe re}i da su farizeji predstavljali neku vrstu
demokrata. U Mesijinu dobu, me|u njima su bile prepoznatljive dvije
struje. Prvu su sa~injavale pristalice mudraca Hilela koji je u
Palestinu do{ao iz Babilona. Pristalice ove grupacije bile su
tolerantne i ljubazne u odnosima sa strancima. Druga struja koja je
slijedila mudraca [amaja bila je dosljedna u strogoj primjeni svoga
u~enja. U svojoj dosljednosti su i{li tako daleko da su odbijali
primiti nove kandidate u svoje redove ukoliko nisu bili Jevreji.
Ako je Hilelova deviza bila umjerenost, onda je [amajeva bila borba
protiv te umjerenosti. Njegovo ljubomorno njegovanje tradicije
nadma{ivalo je elju za novim stremljenjima. Mesijini u~itelji u
djetinjstvu najverovatnije su bili iz reda farizeja.
3. Eseni
Ova sekta je po broju svojih pristalica mnogo manja od prethodno
dvije pomenute, ali je po utjecaju koji je ostavila, ako ne
snanija, onda bar sa njima ravna. Njihov broj, u doba Josipa
Flavija (jevrejskog histori~ara iz poznog prvog stolje}a i doba
Mesijinog ro|enja) procjenjuje se na oko ~etiri hiljade na jugu
Palestine. Svoju snagu crpili su iz strogosti u~enja, izvanredne
organizacije i porijekla iz same sri izraelskog naroda. Ovo
posljednje bilo je ja~e od svega drugog, {to im je omogu}ilo da se
u svom u~enju i nacionalnom obiljeju, gotovo oslobode vlasti Hrama.
Da nije njihovog priznavanja prino{enja rtve Hramu, te{ko bi se i
po ~emu drugom mogli ubrajati u jevrejsku sektu. ^ak i u obredima
prino{enja rtve, ova sekta se razlikuje od drugih, jer je osu|ivala
klanje ivotinja i svoje rtve prinosila u bilju. Ovo ime
najvjerovatnije je izvedeno iz rije~i asi koja na aramejskom zna~i
iskusan ljekar, erudit i koja u arapskom ima isto zna~enje. Ovo
semanti~ko zna~enje je sasvim logi~no, jer su se bavili
iscjeljenjem du{e. Svoje bolesne lije~ili su svakojakim molitvama i
tvrdili da su upu}eni u tajne iscjeljenja. Preovladava mi{ljenje da
je ova sekta nastala u drugom stolje}u prije n.e. i da je mnoge
tajne svojih obreda preuzela iz aleksandrijskih {kola i nekih
filozofskih u~enja, kao {to je Pitagorino, koje najstroe zabranjuje
klanje ivotinja, zagovara isposni{tvo i zadovoljstvo sa malim.
U~enje esena
Pripadnicima ove sekte je bilo zabranjeno posjedovati dvije
odje}e ili gomilati ku}ne potrep{tine i hranu. Me|u njima je
preovladavao mona{ki ivot i celibat, mada je i me|u njima bilo
nekima dozvoljeno da zasnuju porodicu. Materija je po njihovom
u~enju izvor svakog zla. Pripadnici ove sekte predavali su se
{utnji i pokajanju. Jedina radost koja im je bila dozvoljena je
bila radost du{e, radost zbog uspostavljanja kontakta sa du{ama i
vi{im nebeskim svijetom, gdje se molitvama, disciplinom i
ustrajno{}u u pokornosti, uzdie vjernik. Na svojim putovanjima
pripadnici ove sekte bratimili su se dvojica po dvojica. Rijetko su
vi|ani u gradovima i naseljenim mjestima. Vjerovali su u Sudnji
dan, proivljenje poslije smrti i dolazak Mesije Spasitelja.
Spasenje je po njima duhovni preporod koji ljude upu}uje na valjan
i ~estit ivot. U traganju za Boijim zadovoljstvom slijede Amosa,
zagovara~a na~ela da je pribliavanje Bogu pravdom i milo{}u bolje
od prino{enja rtve i poklona. Obavljali su vjersko pranje i Bogu su
se u svojim molitvama obra}ali pred zoru. Subota im je bila neradni
dan. Izme|u sebe nisu imali pretpostavljene i pot~injene. Ropstvo
je me|u njima bilo zabranjeno, a omiljeno zanimanje zemljoradnja i
ru~ni zanati. Trgovina im je bila najstroe zabranjena. Stroije od
svega bilo je zabranjeno nositi oruje.
Ustrojstvo i hijerarhija kod esena
Eseni su bili organizirani u }eliji sa trostepenastom piramidom.
Prvi stepen je okupljao maloljetne dje~ake. U drugom stepenu su
bili zavje{tenici. To su oni koji su prethodno poloili zakletvu,
godinu dana proveli u uvjebavanju u slubi Boijoj i upoznavanju sa
tajnim u~enjem sekte. Zatim se kandidat priklju~ivao nekome ko je
na stepenu u~itelja kod koga je ostajao dvije godine. Poslije toga
obla~io bi simbol sekte, plavu odje}u i pojas, a u ruci nosio {tap
kao znak te{kog fizi~kog rada. Tu je jo{ bilo vjersko pranje,
~itanje vjerskih knjiga, zakletva na vjernost i ~uvanje tajni
bratstva. Nakon toga, sve do smrti bilo je zabranjeno zaklinjati
se, bez obzira da li se radilo o istinitoj ili lanoj zakletvi. ^lan
koji bi prekr{io zakletvu mogao je biti isklju~en iz bratstva, pod
uvjetom da ga je za prekr{aj optuilo stotinu njegovih drugova.
[tavi{e, mogao je biti osu|en i na smrtnu kaznu, ako je prekr{aj
zna~io izdaju ili negiranje temeljnih u~enja vjere.
4. Zeloti
Nije isklju~eno da su zeloti ili galilejci, sljedbenici Jude
Galilejca, jedno ekstremno krilo esena, jer su u isposni{tvu i
skromnom ivotu slijedili njihov put. Oni su jo{ vi{e od samih esena
zagovarali rad na ostvarenju predskazanja o skorom dolasku Dana
spasenja. Ovi zeloti su isti oni koji su {este ili sedme godine
p.n.e. digli pobunu i otkazali poslu{nost sirijskom vladaru Kvirinu
koji je izdao nalog za popis stanovni{tva po kome su se Jevreji
trebali izja{njavati kao carski podanici. Ovi su to odlu~no odbili
i to shvatili kao uvredu i ponienje. U ovoj pobuni poginuo je i sam
Juda Galilejac, njegovi sinovi i cijela porodica.
5. Samarijanci
Samarijanci su mje{avina Jevreja i Asiraca koji su nastanjivali
prostore starog jevrejskog carstva. Asirci su se sa Jevrejima
izmje{ali nakon poznatog progona Jevreja u Babilon. Nabukodonozor
II dozvolio je da u Palestini ostane jedan broj seljaka i radnika
iz reda Jevreja i s njima neka asirska plemena. Oni su se kasnije u
mjestima u kojima su ivjeli me|usobno izmje{ali putem rodbinskih
veza, kroz obi~aje i vjerske obrede. Kada su se prognani Jevreji
ponovo vratili iz Babilona u Palestinu, samarijancima su osporili
priznati autenti~nost njihovog vjerskog u~enja i obreda, jer su se
navodno kosili sa njihovom tradicijom. [tavi{e, oni su ih
proglasili hereticima i idolopoklonicima, pa su im zabranili da sa
njima u~estvuju u podizanju novog Hrama, ~iju je izgradnju na
temeljima starog, koji je razorio Nabukodonozor, dozvolio perzijski
kralj Kir. Nakon poraza Babilonaca oni su potpali pod vlast
Prezijanaca. Po{to su Jevreji, povratnici iz Babilona odbili da im
se samarijanci, zbog iskrivljenog u~enja, pridrue u gradnji Hrama,
ovi su se odlu~ili na podizanje zasebnog hrama na brdu Gerizim. Na
taj na~in oni su po~eli skrnaviti jeruzalemski Hram, jer su slubu
Boiju isklju~ivo obavljali u novopodignutom hramu. Ovaj
novoizgra|eni hram gotovo dvije stotine godina bio je konkurencija
jeruzalemskom, dok ga stotinjak i ne{to godina p.n.e. nije sru{io
Ivan Hirkan, glavni jeruzalemski sve}enik. Me|utim, i poslije ovog,
samarijanci su ponovo podigli svoj hram koji je postojao sve dok ga
nisu sru{ili Rimljani nakon pobune koju su protiv njih samarijanci
podigli u petom stolje}u na{e ere. Tom prilikom Vespazijan je
razorio nihov grad i na njegovim ru{evinama podigao Neopolis (Novi
Grad) danas poznat pod imenom Nablus.
Vjerovanje samarijanaca
Malobrojni ostaci samarijanaca i do dan danas u Palestini
ljubomorno ~uvaju svoju vjeru i obi~aje. Oni ne priznaju postoje}i
Tevrat koji slijede drugi Jevreji hebrejskog porijekla, nego imaju
zasebnu knjigu Tevrata, napisanu na njihovm jeziku. Ova njihova
knjiga sastoji se samo iz pet Mojsijevih knjiga. Ostale, ovoj
knjizi pridodate knjige oni ne prihvataju, izuzimaju}i Ho{eovu
knjigu o sucima, koje oni smatraju knjigama o historiji, a ne
sastavnim dijelom Tevrata. Ne vjeruju u sveta mjesta, izuzimaju}i
mjesto njihovog nekada{njeg hrama na brdu Gerizim. U Mesijino doba,
sukob izme|u pristalica ova dva hrama, je bio uzeo toliko maha, da
je zbog nesigurnosti na putu gotovo u potpunosti bio obustavljen
promet na svim komunikacijama koje su povezivale Samareju i druge
zemlje. Svaki onaj koji bi se usudio da sa juga, iz Judeje, krene
na put za Samareju na sjeveru, bio je izloen opasnosti da bude
ponien i maltretiran.
Samarijanci su vjerovali u duhovno spasenje od o~ekivanog
Mesije, ili obe}anog poslanika. Dok su stanovnici judejskog
kraljevstva na jugu vjerovali da je njihova prijestolnica Jeruzalem
o~ekivano mjesto Kralja Davidova roda, njihovog Spasitelja, dotle
su samarijanci to negirali i vjerovali da su jedino oni dostojni
imena Izrael}ana i da vode direktno porijeklo od Jakova. Pored ovih
vjerskih sekti u to doba su postojali i slobodni pojedinci koji su
u sve druge bili izgubili nadu. @ivjeli su u isposni~kim }elijama,
daleko od o~iju urbanih naselja i civilizacije. Ovakvi samotnjaci
uivali su ugled i po{tovanje {irokih narodnih masa koje su se bile
zasitile propovjednika ogrezlih u ovosvjetskim blagodatima,
okruenim vlastodrcima i sve}enstvom. Jedan od ovakvih isposnika bio
je i Panos kod koga je Josip Flavije, veliki histori~ar u~io tri
godine. Ovaj asketa ivio je u potpunoj izoliranosti od svijeta i
zadovoljavao se sa onim {to mu je svijet dobrovoljno donosio.
Tijelo je ~istio vodom, a du{u ~itanjem svetih knjiga i vjebama.
Ovakvih asketa, sli~nih njemu bilo je vi{e i svi su svoje molitve
obavljali uz maksimalno ~i{}enje i u izolaciji, daleko od o~iju
svijeta. Jedan od najpoznatijih ovakvih asketa je bio Jahja, u
evan|eljima poznat pod imenom Ivan Krstitelj.
2. HRAM U MESIJINO DOBA
Kada smo govorili o Hramu, rekli smo da je njegov graditelj bio
Mudri Salomon. Hram je trebao biti mjesto obavljanja molitve i
prebivali{te Gospoda Jahvea. Ovaj Hram je sagra|en na mjestu gdje
je nekada stajao {ator, a poslije njega Drevni hram. Oko ~etiri
stolje}a kasnije do{li su Babilonci i razorili Hram. Kasnije je
perzijski kralj Kir 536. god. p.n.e. naredio da se Hram ponovo
podigne. Rimski car Herod oko pet stotina godina kasnije je naredio
da se Hram ponovo obnovi i pro{iri. Do ove gradnje je do{lo u doba
Mesijinog ro|enja.
Sve}enstvo
U doba Mesijinog ro|enja vlast sve}enstva je bila spala na
najnii stepen. Hiljade neukih i nezaposlenih sve}enika prepu{talo
se vra~anju i stupalo u zavje{tenike ne u~estvuju}i na bilo koji
na~in u prosvje}ivanju naroda i obavljanju slube Boije.
PisariPored spomenutih postojali su i ljudi koji su bili pismeni
i koji su po narudbi prepisivali vjerske knjige. Nisu imali nikakva
upliva u slubi Hrama, u njemu se nisu zavje{tali niti uivali u
blagodatima njegovih zadubina. Oni su predstavljali grupu pisara
ili vjerou~itelja. Svi su bili iz reda farizeja koji su, nasuprot
saducejima, priznavali nove knjige i na njih se oslanjali u svojim
obredima i me|usobnim odnosima. U doba Mesijinog dolaska mnogi
sve}enici su se bavili proricanjem i gatanjem, ali to nisu
obavljali u samom Hramu. Tako|er, veliki je broj pisara i
vjerou~itelja djelovao na podru~ju vjerskih znanosti, ali nisu
ubrajani u red vjerskih velikodostojanstvenika, jer se na taj
poloaj dolazilo nasljednim putem. U to doba u narodu je bilo
ra{ireno mi{ljenje o nemarnosti i nezainteresiranosti nasljednog
sve}enstva prema vjerskim pitanjima, prosvje}ivanju masa i
pronalaenju vjerskih rje{enja. Istovremeno, obra}anje svijeta
nezvani~nom sve}enstvu i u~enim ljudima, radi dobijanja odgovora na
vjerske probleme, sve je vi{e uzimalo maha. Sve se ovo de{avalo na
o~igled nasljednog sve}enstva, koje je sve vi{e i vi{e gubilo
ugled, ~ak i kad se radilo o slubi u Hramu, jer se svijet po~eo
okretati prema nezvani~nom sve}enstvu i njega slijediti.
SinedrijU doba Mesijina ro|enja slubu u Hramu obavljalo je
Veliko vije}e zvano Sinedrij, sastavljeno od 71 ~lana. Od ovog
broja dvadeset trojica su sa~injavali Vrhovni savjet koji je po
tradiciji imao zvani~ni karakter. Njegovi ~lanovi su bili u bliskoj
vezi sa predstavnicima dravne vlasti. Ovo je naro~ito vailo za
pitanja od op}eg zna~aja, primjene zakona i njegovog o~uvanja. U
Mesijino doba ovome je vije}u bilo oduzeto pravo izricanja presuda
za te{ke prekr{aje. Ovo se poklapa sa periodom koji je prethodio
drugom ru{enju Hrama u trajanju od oko ~etrdeset godina. Dono{enje
presude za najtee prijestupe u Mesijino doba pripadalo je rimskom
namjesniku koji je presudu Vrhovnog vije}a mogao potvrditi ili
oboriti u svako doba. Sinedrij je bio neprijateljski raspoloen
prema o~ekivanom Mesijinom dolasku, jer je to zna~ilo priznavanje
postojanja anarhije u tom vremenu i nemo}i da se zavede red.
Odgovornost za ovakav nered moralo je snositi i pomenuto
vije}e.
Nazare}ani (zavje{tenici)
Nazare}ani ili zavje{tenici su ljudi koji su sebe i svoje
porodice bili stavili u slubu Boiju i najavu skorog dolaska
Obe}anog dana, Dana spasenja od nepravde. Nazare}ani nisu bili
organizirana grupacija poput drugih vjerskih sekti. Oni su bili
slobodni pojedinci koji su se sa svojim porodicama odlu~ivali na
ovakav ivot, i kao takvi pripadali su cijelom narodu. Prilikom
zavjetovanja na ovakav ivot nije im se uslovljavalo da se klone
drugih ljudi, niti da se osamljuju u isposni~kim }elijama. Me|utim,
prilikom zavjetovanja morali su obe}ati da ne}e piti vino, niti
svoje tijelo prljati dodirivanjem mrtvih. Broj ovakvih zavje{tenika
bio je u stalnom porastu, naro~ito u doba pojave Mesije, jer se to
vrijeme podudaralo sa istekom ~etiri hiljade godina od stvaranja
svijeta. Po hebrejskom kalendaru u to vrijeme o~ekivala se pojava i
dolazak obe}anog Mesije. Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) je bio jedan
od mnogobrojnih predznaka njegovog dolaska. [tavi{e, vjerovalo se
da ga je on li~no krstio i pred njim dao prisegu. Imaju}i u vidu da
su ovi mladi}i, Nazare}ani bili puni poleta i zanosa protkanog
vjerom u uspostavljanju reda me|u ljudima, oni su u doba Mesije
predstavljali zna~ajnu snagu. Ovo tim prije, jer su smatrali da su
oni ti koji nose ideju Mesijinog dolaska, njegovog do~eka i
slije|enja. U tome im nije bila dorasla ni jedna organizirana
vjerska sekta, ni bilo koje, u to doba, postoje}e u~enje.
3. DRU[TVENO - POLITI^KE PRILIKE U PALESTINI U DOBA MESIJESirija
i Palestina u{li su u sastav Rimskog Carstva u vrijeme velikog
vojskovo|e Pompeja. Mesija je ro|en u doba ~uvenog rimskog
imperatora Augusta Cezara. Njegova slava, prije svega, po~iva na
vojnoj mo}i na koju se Rim oslanjao do te mjere da je zbog
apsolutisti~ke vlasti dokinuta Republika. Ovaj imperator, poslije
koga su do{li Trajan i Hadrijan, uzdignut je na stepen boanstva i
kao takav uz druge kultove morao se oboavati. Po njemu se sve do
danas zove i jedan od dvanaest mjeseci u godini. Zbog
apsolutisti~ke vlasti u rukama vladara do{lo je do jaza izme|u
zakona i reda, izme|u vladaju}e i pot~injene klase. U rukama vlasti
na{lo se bogatstvo, rasko{ i nasilje, s jedne strane, a siroma{tvo,
bijeda i ponienje me|u podanicima, s druge strane. Uklju~ivanjem
Palestine u Rimsko Carstvo situacija se nije smirila, nego je
rivalstvo izme|u rimskih i perzijskih pristalica i dalje raslo.
Rezultat ovog rivalstva je bio da su perzijske pristalice u
Jeruzalemu nadvladale rimske. ^ak je i u izboru glavnog sve}enika
bila snana konkurencija. Tako se desilo da je Antigon, kandidat
perzijskih pristalica pribjegao lukavoj intrigi i pobjedio Hirkana,
svoga rivala koga su kandidirale pristalice Rima. Me|utim, jezi~ak
na vagi Rimljana na kraju je ipak, pretegao u njihovu korist. Kada
je Herod, poglavica jevrejskih plemena u Idumeji, pustinjskoj
oblasti na jugu Palestine, uvidio da situacija ide naruku
Rimljanima u Palestini, i on je stao uz njih. Da bi mu se oduili za
ovakvo dranje Rimljani su ga postavili za kralja Judeje, Samarije i
Galileje gdje se rodio Mesija (Mesih, Isa, sin Merjemin). Herod je
nastojao da u svakodnevnom ivotu ivi u skladu rimskih obi~aja,
kulture i civilizacije, poku{avaju}i da u isto vrijeme za sebe
pridobije jevrejsku duhovnu vlast. Iako je sam potjecao iz
jevrejskog plemena, u svjetovnim stvarima, na~inu no{nje i
stanovanja, poku{ao je da uvede opona{anje Rimljana i Grka. S druge
strane, obnovom Hrama na svoj tro{ak i kandidiranjem svojih ljudi
na najvi{e poloaje me|u sve}enstvom Hrama, elio je zadobiti
naklonost duhovne vlasti. Me|utim, uprkos ovom njegovom nastojanju
da pomiri antagonizam izme|u dvije suprotstavljene struje, bio je a
i nakon smrti ostao omraen me|u pripadnicima svoje vjere i naroda.
Poslije njegove smrti, uz blagoslov Rima, vlast u Palestini su
preuzela trojica njegovih sinova. Galileja, Mesijino rodno mjesto
pripalo je Herodu (drugom) Antipi, Judeja Arhelaju, a brdoviti
predjeli prema [amu Filipu.
Politi~ke prilike u Palestini u doba Mesijinog ro|enja bile su
krajnje lo{e. Socijalne prilike bile su jo{ gore. Veliki broj
iznemoglih, bolesnih, nepokretnih, sakatih, paraliziranih, ludih,
osu{enih ruku i nogu, gluhonijemih i slijepih susretao se na svakom
koraku. Bilo je i takvih za koje se vjerovalo da su neprekidno
opsjednuti demonima. Sve ove bolesti bile su ra{irene, kako me|u
djecom, tako i me|u omladinom i starcima. Pored toga me|u svijetom
je harala i lepra i neizlje~ive krvare}e rane. Sve ove i
mnogobrojne druge neda}e bile su prisutne u vremenu u kome se
trebao pojaviti Mesija. Zbog svega ovog u dru{tvu su djelovale
najrazli~itije grupe ljekara i nadriljekara koji su svoje pacijente
lije~ili primjenom duhovne terapije koja se temeljila na ~vrstom
vjerovanju i ~istom ivotu. Uz ovo, postojala su i druga sredstva za
smirenje i utjehu, uglavnom uz pomo} duboke vjere. Sredina je u
potpunosti bila spremna da prihvati onoga ko }e do}i i koji }e sve
ove jadnike uzeti za ruku. Oni koji su radili na smirivanju stanja
i ulijevanju nade bili su prethodnica Mesije koji }e do}i i sa
sobom donijeti djelotvoran lijek za sve.
Jedan od njegovih prethodnika svakako je bio i Ivan Krstitelj
koji je pranju i ~i{}enju vodom dao poseban zna~aj u borbi protiv
svih ovih bolesti. Ivan je protiv dvora kralja Heroda podigao
sna`nu pobunu, jer je ovaj na silu htio da od njegovog brata
preotme enu koja se zvala Herodijada. Kralj Herod je naredio da se
Ivan pogubi. Uradio je to da bi ispunio elju njegove snahe i njene
k}eri Salome. Za Salomu se kae da je od nje Herod traio da pred
njim ple{e i da je po nagovoru majke pristala, ali pod uvjetom da
kralj ispuni sve {to ona bude traila. Kada je na to pristao,
zatraila je Ivanovu glavu, jer se suprotstavljao Herodijadinoj
udaji za kralja. Kralj je ispunio njenu elju i pogubio Ivana
Krstitelja (Jahja, a.s.). Ovaj doga|aj se zbio za vrijeme Mesije
(Isaa, a.s.) koji mu je i sam prisustvovao. Neposredno nakon ovog
doga|aja on }e obznaniti svoju misiju, o ~emu }emo kasnije
detaljnije govoriti.
Pisac knjige Historija crkve dodaje da je Herod Herodijadu uzeo
sebi za enu, nakon {to je pustio svoju raniju zakonsku enu Aretinu,
k}erku kraljice Mitre. Herodijada je silom preoteta od njenog mua
koji je jo{ bio iv.
4. VJERSKI @IVOT U MESIJINO DOBA
Rimsko Carstvo u Mesijino doba je dostiglo vrhunac svoje mo}i.
Njegova vlast protezala se na gotovo cio do tada poznati svijet,
izuzimaju}i Daleki istok. Pod njegovom vla{}u na{li su se
pripadnici mnogih naroda, razli~ite rase, jezika i vjerovanja. Tako
su se u Aleksandriji, Nablusu i Jeruzalemu mogli sresti ljudi svih
vjerovanja. U ovom {arenilu vjera i naroda, isto~na u~enja su se po
pravilu nametala Zapadu, uklju~uju}i i sami Rim. Kada se pojavilo
kr{}anstvo, ni ono nije bilo izuzetak od ovog pravila, nego je samo
potvrdilo raniju praksu. Razlog za ovo treba traiti u tome {to je
sve}enstvo sa Istoka javno priznavalo utjelovljenje boga u liku
vladara, ~ime je prakti~no bio trasiran put za njihovo oboavanje.
Vladarima se to svakako dopadalo. Tako npr. u Egiptu imamo pojavu
da se vjerovalo da je Aleksandar sin boga Amona. Njegov nasljednik,
kralj Antioh, oti{ao je dalje i od toga progla{avaju}i se bogom i
trae}i da se prema njemu tako i odnosi. Desilo se to na tlu
Palestine dok je njom vladao. Na prostore Rimskog Carstva pro{irili
su se razni kultovi sa istoka, poput Mitre iz Perzije, Izide iz
Egipta, Orfeja iz Gr~ke, ta~nije iz Male Azije. Svi ovi kultovi
vodili su porijeklo sa Istoka. Mitra je bio kult sa dvije omiljene
osobine, od kojih je jednu predstavljalo svjetlo koje razgoni tamu,
a drugu neustra{ivost borca, gospodara vojnika. Kao takav ovaj kult
je bio omiljen kod vojnika, ali i nekih drugih, kao {to su pastiri
i no}ni radnici. Vjerovalo se da on boravi u ljudskim tijelima kao
{to siromasi borave u pe}inama. Znaci oboavanja ovog kulta bili su
konzumiranje hljeba i vina, javno i tajno. Tragovi oboavanja ovog
kulta prona|eni su i u najudaljenijim dijelovima nekada{njeg
Rimskog Carstva, na zidovima podignutim u ono vrijeme na prostorima
dana{nje Engleske, kao i na drugim mjestima. Ovaj kult su naro~ito
oboavali mladi vojnici, jer je u Avesti bio opisan kao bog
pobjednik, sljedbenik boga Ahuramazde, boga dobra, koji se bori
protiv Ahrimana, boga zla. U {irenju na rimskim i gr~kim prostorima
~esto su poistovje}ivani kultovi egipatske Izide i perzijske Mitre.
Nju su grci nazivali Demetrom i imala je iste osobine kao i
egipatska Izida, jer su je smatrali boginjom plodnosti. Uz nju je
oboavan i mjesec. Smatrana je boginjom mora i moreplovstva.
Prikazivana je na slikama koje odi{u ~istotom i ljubavi. U svom
naru~ju dri dijete iz ~ijeg lica zra~i svjetlost, simbol
materinstva, dobrote i ~ednosti. Sve}enici su na Zapadu brijali
svoje glave po ugledu na egipatske sve}enike. Me|u njenim
oboavaocima bilo je i mu{karaca i ena. Nazivana je za{titinicom
ku}e i porodice. Rimljani koji su po tradiciji bili privreni
porodici i pokoravanju roditeljima, zbog njenih osobina su je
prihvatili kao svoje boanstvo. Tajnovitost ceremonijala koji je
prire|ivan u ~ast kulta Izide i Mitre imao je svoje ~ari i utjecaj
na ljude da ih svojataju. Pored ovog, Egipat je dao jo{ jedan
zna~ajan kult, iako je okupljao relativno ograni~en broj
sljedbenika. Bio je to kult erutida koji spominje aleksanadrijski
filozof Filon. Sljedbenici ovog kulta su ivjeli u asketskim
}elijama oko starog Marjuta u okolini Aleksandrije. Neki
histori~ari su skloni vjerovanju da su ovi erutidi zapravo bili
u~itelji jevrejskih asketa esena. Ovome treba dodati da je u to
doba postojao i kult Orfeja. Ovaj kult je u osnovi bio gr~kog
porijekla, ali se kasnije stopio sa ostalim isto~nim kultovima u
pogledu asketizma, duhovnih bratimljenja, zabrani konzumiranja
mesa. Tu treba dodati i zabranu obla~enja bijele odje}e i
konzumiranja vina, osim prilikom prino{enja rtve. U vrijeme
Mesijinog dolaska ovaj kult je bio dosta ra{iren. Sljedbenici ovog
kulta vjerovali su da Orfej posje}uje svijet umrlih i da se otuda
vra}a. Pripadnici ovog kulta imali su dva praznika, jedan u kome su
oplakivali Orfejevu smrt, i drugi u kome su se veselili zbog
njegovog ponovnog proivljenja. Ovo podsje}a na obiljeavanje smrti i
proivljavanje boga prolje}a Adonisa. Otuda poznavaoci uporednih
religija primje}uju da egipatski bog Aton odgovara gr~kom bogu
Adonisu. Na hebrejskom jeziku Adonaj zna~i Gospod, Gospodin i to je
kod Jevreja jedno od Boijih imena. Sva ova imena vode porijeklo iz
Starog Egipta.
5. GALILEJAMesija je ro|en u Galileji ili Galileji naroda kako
su je zvali Izrael}ani, jer je bila zemlja otvorena za sve narode,
kako one sa Istoka, tako i za one sa Zapada. Galileja nikada nije
bila namijenjena samo Izrael}anima. Na hebrejskom jeziku Galileja
zna~i krug ili okruenje. Ovim imenom se htjelo re}i da je bila
uvijek otvorena za prognanike i izbjeglice iz drugih krajeva
Palestine, naro~ito sa juga, gdje se nalazila Judeja. (Pogledati
kartu) Galileja je bila sastavni dio oblasti sjeverne obale, u
staroj historiji poznate pod nazivom Kanaan. Grci su kasnije ovu
oblast nazvali Fenikijom {to zna~i crvena boja koju cijela oblast
dobija od crvenkastih litica galilejskih planina. Odnosi izme|u
Galileje i Judeje uvijek su bili napeti i neprijateljski, ako ne
ka`emo u neprijateljstvu, na ratnoj nozi, iako su pojedini krajevi
Galileje i Kanaana od samog osnivanja Davidova carstva bili u njega
uklju~eni. Kada je Judeja zagospodarila Kanaanom, Jevreji su od
Kanaani}ana preuzeli tekovine njihove kulture i civilizacije na
polju zanatstva, trgovine i graditeljstva. Ovo posljednje posebno
je do{lo do izraaja u gradnji Hrama i dvorova. (Pogledaj o tome u
sedmom poglavlju Prve knjige o Kraljevima i dvadeset sedmom
poglavlju Knjige o Ezekijelu!) Jevreji su se u kulturi i umjetnosti
oslanjali na Kanaani}ane. Zbog mije{anja stanovnika Galileje i
Samarije (dvije oblasti na sjeveru Palestine) sa strancima i
preuzimanja od njih mnogih obi~aja, tradicije i jezika, juni
Jevreji u oblasti Judeje nisu ih podnosili. Me|utim, svi Jevreji, a
naro~ito oni iz oblasti Judeje na jugu, bili su im zavidni. Oni su
strance koji su ivjeli na sjeveru prisiljavali ili da prime
judaizam, ili da se isele. Veliki broj stanovnika Galileje bili su
Arapi koji su govorili aramejski i sluili se hebrejskim sa stranim
dijalektom. Ekstremni Jevreji iz oblasti Judeje na jugu, nisu iz
Galileje o~ekivali da im i{ta dobro do|e. U tom smislu imali su i
poslovicu koja glasi: Nikakvo dobro ne dolazi iz Galileje. Kada se
u Galileji pojavio Mesija, podrugljivo su govorili da iz Galileje
nikada nije iza{ao nijedan poslanik. Nasuprot grubosti stanovnika
Judeje na jugu, vjerska tolerancija je bila jedna od osobina i
vrlina stanovnika Galileje na sjeveru. Nekoliko godina poslije
Mesijinog ro|enja, nakon smrti Heroda Velikog, Galileja se
oslobodila vlasti Judeje, kada je ona pripala, zajedno sa okolnom
pustinjom, u posjed njegovog sina Heroda Antipe. Prijestolnica
Galileje bila je Tiberija, u blizini Nazareta, gdje je odrastao
Mesija.
6. KADA JE MESIJA RO\EN?
Iz ra~unanja vremena po novoj eri obi~no se misli da je Mesija
ro|en u njenoj prvoj godini. Po ovom ra~unanju vremena evropski se
narodi slue od 532. god. Te godine je monah Dionosije Mali pozvao
na ra~unanje vremena po godini Mesijina ro|enja. Me|utim, danas je
utvr|eno da se ova era ra~una od pogre{nog datuma, jer je Mesija
ro|en ~etiri godine prije ovog datuma. Do ovakvog zaklju~ka se
do{lo mnogobrojnim pore|enjima imena palestinskih vladara prije
njegova ro|enja i njegovih savremenika, sa rimskim vladarima. Otuda
se zasigurno moe ustanoviti da je Mesija ro|en oko 749. god. po
rimskom ra~unanju vremena. Svoju misiju po~eo je obznanjivati u
tridesetoj godini tj. 779. god. Stvarna godina njegovog ro|enja
bila je ~etiri godine ranije, nego {to se danas ra~una. Postoje i
druga mi{ljenja da je Mesija ro|en oko pete ili {este godine prije
n.e. Neki histori~ari koptske crkve smje{taju Mesijino ro|enje na
dan 25. decembar, {to odgovara 28. kiheku, ~etvrtom mjesecu koptske
godine. (el-Haride en-Nefise, str.16. u prenosu iz Historija crkve
od Josabija el-Kajsarija u prijevodu od el-Kums Markos Davud, Kairo
bez datuma izdanja.) Me|utim, jedan muslimanski istraiva~,
egipatski profesor Muhammed Izzet et-Tahtavi u svojoj knjizi
En-Nasranijjetu we-l-islam dokazuje da je Mesijino ro|enje bilo u
ljetnom periodu i da ono nikako nije moglo biti u zimu. Ono je
moglo biti ili u mjesecu augustu ili septembru, a nikako 25.
decembra kako tvrde zapadnoevropski kr{}ani, niti u januaru, kako
tvrde isto~ni kr{}ani. Ovo svoje mi{ljenje temelji na nepobitnim
dokazima koje preuzima iz izjava samih kr{}anskih u~enjaka. Ovdje
}emo prenijeti ukratko {ta on i oni o tome kau. U svom Evan|elju
Luka o Mesijinom ro|enju navodi da su te iste no}i u mjestu u kome
se Mesija rodio, pastiri pod vedrim nebom ~uvali stoku kad im
je:
Najedanput pristupio an|eo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji
obasjao, pa su se vrlo upla{ili. An|eo im je rekao: - Ne bojte se,
jer vam evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod.
Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.
(Luka 3,9-11)
Spominjanje no}nih ~uvara govori o tome da je to vrijeme bilo
pogodno za napasanje stoke, a to je mogu}e samo ljeti, jer u
zimskom periodu u tim krajevima opada temperatura, naro~ito no}u.
[tavi{e, brdovite krajeve Palestine zna i snijeg prekriti,pa
nikakva napasanja stoke u tom periodu nije moglo biti.
Zbog ~ega se onda Mesijino ro|enje smje{ta u zimski period?
Odgovor na ovo pitanje daje episkop Barenz koji kae da se taj
datum, 25. decembar, podudario sa datumom velike proslave koja se u
Rimu organizirala povodom nacionalnog paganskog praznika. Crkva
nije mogla ukinuti ovaj praznik, nego ga je prihvatila kao narodni
praznik koji se od tada proslavlja kao crkveni praznik.
Poslije dugogodi{njih rasprava, zapadni svijet je oko 300.
godine 25. decembar prihvatio kao datum proslave Isusovog ro|enja.
Ovo mi{ljenje episkopa Barenza prihvatila je Britanska
Enciklopedija Champers (Pogledaj o tome na 642. i 643. str.
Britanske enciklopedije, 5. svezak, 15. izdanje). Kada su crkveni
oci 340. godine odlu~ili da obiljeavaju i proslavljaju ovaj
praznik, oni su s dozom velike mudrosti odabrali zimski solisticij,
jer je on, kako smo ranije rekli, u to doba bio najpoznatiji
praznik.
Mi{ljenje da je Mesija ro|en u augustu ili septembru prihvatila
je i enciklopedija Champers. Za ovakvo mi{ljenje opredijelio se i
dr. Don D. Ever u svojoj knjizi Leksikon Svetog pisma, pod rije~i:
godina. Profesor Bek, jedan od komentatora Svetog pisma, tako|e
isklju~uje mogu}nost da je Mesija mogao biti ro|en 25. decembra.
Oni koji poput prof. Beka smatraju da je Mesija ro|en u augustu ili
septembru odre|uju to kao 8. godine p.n.e., a raspe}e odre|uju da
je bilo u srijedu, 34. godine n.e.
Ovako kazuje i Kuran ^asni kad govori da je Merjemi, nakon {to
je rodila Mesiha, bilo nare|eno da zatrese palmino stablo kako bi
je posule datule svjee. Tako|e joj je bilo nare|eno da se napije sa
potoka koji je tekao pored palme. Po{to u zimskom periodu nema ni
datula svjeih na palmi, niti potoka, oni su se mogli na}i samo u
ljetnom periodu.
7. SREDINA U KOJOJ JE @IVIO MESIJAMesija je ro|en kao Jevrej.
Odrastao je u jevrejskoj sredini iz koje je, kako znamo, naslijedio
elemente duhovne i vjerske kulture. Kr{}anstvo se u po~etku, van
Palestine, pro{irilo prvenstveno zahvaljuju}i Jevrejima. Prema tome
Isa, a.s., je ro|en i odrastao u sredini u kojoj su ljudi bili,
prije svega, preokupirani vjerskim pitanjima. Pojavio se u sredini
koja je o~ekivala da se desi neko ~udo koje }e te ljude u~initi
vladarima na Zemlji. Glavna preokupacija svih vjerovjesnika tog
vremena koji su potjecali iz Galileje, bila je najava njegovog
skorog dolaska i ostvarenje o~ekivane nade. Izgleda da je ovakva
klima doprinijela da Isa, a.s., po~ne obznanjivati svoju misiju.
Kad ju je obznanio, on je zapravo samo obnovio lanac vjerovjesnika
samo iz reda Izrael}ana koji je bio prekinut nakon povratka Jevreja
iz babilonskog izgnanstva. Prije njega karike ovog lanca poku{ali
su spojiti drugi vjerovjesnici, me|u kojima je bio i Ivan Krstitelj
(Jahja, a.s.).
8. POMAZANICI ME\U IZRAEL]ANIMAMesija (Isa, sin Merjemin) nije
bio prvi pomazanik me|u Izrael}anima. I prije njega bilo je vi{e
pomazanika, ali je on bio najpoznatiji i najve}i me|u njima. Pod
pojmom pomazanik podrazumijeva se da neki od vjerovjesnika pomae
svetim uljem nekoga. Na ovo se ukazuje na vi{e mjesta u jevrejskim
svetim knjigama. Jedan od takvih slu~ajeva je onaj kad je Bog
naredio Musau da pomae svoga brata Haruna. To je isto uradio i
Samuel (jedan od izraelskih vjerovjesnika) sa [aulom (Samuel I
9,15-16 i 24-26). Samuel je, tako|er, pomazao Davida (Samuel I
16,12-13). Prije nego {to je Ilija uzdignut na nebo on je pomazao
svoga u~enika, kasnijeg vjerovjesnika Ho{ea. ^ak je i perzijski
kralj Kir pomazan od strane Jevreja, kada su sa njim stupili u
vezu, za vrijeme babilonskog izgnanstva. Oni su mu pomogli da
porazi Babilon. Kir im ovo nije zaboravio, pa ih je nakon pobjede
vratio u Palestinu. Ovo Kirovo dobro Jevreji nisu zaboravili, zbog
~ega su ga smatrali svojim pomazanikom. Ovo treba shvatiti u smislu
da su ga cijenili, uvaavali i prema njemu se odnosili kao {to su se
odnosili prema svojim vjerovjesnicima, ili tome sli~no. Na kraju,
napokon je do{ao Mesija (Isa, a.s.) kao najve}i pomazanik koji se
pojavio me|u Izrael}anima, i ako ga Jevreji ne priznaju, nego ga
odbacuju sve do danas. Oni su o~ekivali Mesiju kralja koji }e im
uspostaviti kraljevstvo i njime vladati a Mesija je li~no izjavio
da nije kralj. Ostavimo ovo za neku drugu priliku, o ~emu }emo
govoriti kada na to do|e red u ovoj knjizi, i po~nimo sa izlaganjem
o Mesijinom ivotu.
ZNA^AJNIJI DATUMI U KR[]ANSKOJ HISTORIJI- August Cezar, 27. god.
p.n.e. - 14. god. n.e.
- Herod Veliki, 37. god p.n.e. - 4. god.p.n.e.- Mesijino
ro|enje, 8 - 6. god. p.n.e.
- Smrt Heroda Velikog 4. god. p.n.e.
- Herod Antipa, vladao oblasti Galileje od 4. god. p.n.e. do
39.god. n.e.
- Herod Filip, vladao Batanejom od 4. god. p.n.e. do 34. god
n.e.
- Herod Arhelaj, vladao Judejom, Samarejom i Idumejom od 4.
god.p.n.e. do 6. god n.e.
- Kajfa, vrhovni jevrejski sve}enik od 18. do 36. god. n.e.
- Ilija (Iljas, a.s.) sin Zaharija (Zekerijja, a.s.) po~eo
krstiti 28. god. n.e.
- Poncije Pilat, od 26. do 36. god n.e.
- Navodno Mesijino raspe}e, 29. ili 33. god n.e.
- Pavlovo preobra}anje u kr{}anstvo 34. ili 35. god n.e.
- Pavle po~inje djelovati kao misionar kr{}anstva 35. god
n.e.
- Herod Agripa I, vladao Judejom od 41. do 44. god. n.e.
- Glad u Palestini 46. do 48. god. n.e.
- Smrt Heroda Agripe I, 44. god. n.e.
- Prvo Pavlovo putovanje u ulozi misionara kr{}anstva, 47. god.
n.e.
- Prvi crkveni koncil u Jeruzalemu 49. (?) god. n.e.
- Tiberije Aleksandar, vladao Judejom od 46. do 48. god.
n.e.
- Antonije Felix, preuzeo prijesto Judeje 52. god.
- Pavlovo hap{enje i zatvaranje (u Kajsarijji u Palestini) 59.
do 61. god. n.e.
- Pavlovo putovanje u Rim 61. do 62. god- Smrt Mesijinog brata
Jakova, brata Gospodnjeg 62. god. n.e.
- Petrova i Pavlova smrt u Rimu 64. i 65. god.
- Pobuna Jevreja protiv Rimljana 66. do 70. god.
- Pad Jeruzalema i njegovo razaranje od strane Rimljana 70.
god.
- Razaranje Jeruzalema i njegovo ponovno podizanje pod imenom
Ilija Kapitolija, 135. god.
DRUGO POGLAVLJE
Mesijina biografija
1.MESIJA I NJEGOVO PORIJEKLO
Bilo bi normalno o~ekivati da pisari evan|elja, kad govore o
biografiji Mesije, koga smatraju Bogom i Sinom Boijim, i ne
spominju ne{to {to se zove Mesijino porijeklo, jer pravi Bog nema
rodoslovlja. Ovako bar govori zdrav razum, istina i stvarnost.
Zdrav razum, dakle, govori da Bog nije kao ~ovjek, da se On ne moe
porediti sa svojim stvorenjima, te da On nije nikome i ni~emu
sli~an. Historijska stvarnost ne dopu{ta mogu}nost da autenti~ne
knjige bilo koga vjerovjesnika mogu govoriti o ne~emu {to se zove
Boije porijeklo. Ja ovdje spominjem izraz historijska realnost, ne
zato {to on ovdje ima posebnu teinu, ve} da bi iscrpili sve
eventualne mogu}nosti. Dakle, logika (sud razuma) i historijska
stvarnost isklju~uju mogu}nost da istinski Bog moe imati svoje
porijeklo. Me|utim, sa lanim, izmi{ljenim bogovima, stvari ne
moraju stajati ovako. Ho}u re}i da je kod njih upravo obrnuto, tj.
imaju svoje porijeklo, o~eve, djedove itd. Ni ovo, tako|er, nije
van zdrave pameti i historijske stvarnosti... Dakle, sa logikom i
historijskom realno{}u se ne kosi da lani bogovi poput Kisre,
Cezara, Lata ili Hubela, mogu imati svoje o~eve, djedove, porodice
i sl. Sve ovo zdrav razum moe prihvatiti, a historijska stvarnost
potvrditi. Tako kurej{ijski prvaci dolaze i pitaju poslanika
islama, Muhammed, a.s.: Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara? tj.
reci nam njegovu lozu iz koje potje~e. Postupili su ovako jer su
ranije ve} bili navikli da svojim boanstvima daju rodoslovlje.
Kakav je bio odgovor Poslanika, a.s. Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
li~no im nije odgovorio, nego je odgovor dao Uzvi{eni Allah
objavljuju}i Kuran koji se ~ita i u njemu rije~i:
Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio
i ro|en nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas, 1.-4.)
Prema tome, Uzvi{eni Allah nije nikoga rodio i nije ro|en. Nema
druga i niko Mu ravan nije. On je pravi i istinski Bog. [to se ti~e
lanih bogova, sa njima stvari druga~ije stoje. Njih je u Mesijino
doba bilo veoma mnogo. Rimljani su imali mnogo lanih bogova. Grci
tako|er. I jedni i drugi su u Mesijino doba bili na sceni svjetske
pozornice. Rimska vlast i drava prostirala se, ne samo na
prostorima Palestine, nego i u drugim krajevima Bliskog istoka. ^ak
je i Egipat ulazio u sastav prostranog Rimskog Carstva. Gr~ka
kultura, filozofija, i pagansko u~enje, sa svim onim {to je ona sa
sobom nosila, od jezika do ba{tine, naslije|ene od Helena i
stopljene u duhovne vrijednosti Istoka, a naro~ito jevrejske
vjerske sekte, bila je snano prisutna u Palestini i van nje. Ovo se
moe re}i i za Perziju koja je imala svoja boanstva svjetla i mraka,
Babilon, Mezopotamiju i Egipat. Sve ove zemlje imale su svoja
boanstva i paganska vjerska u~enja o njima. Sastavlja~i evan|elja
svakako su bili upoznati sa svim ovim kretanjima i atmosferom koja
je vladala u njihovom okruenju. Zasigurno se moe tvrditi da su bili
upoznati i sa rodoslovljem tamo{njih boanstava i najrazli~itijih
kultova. Zbog svega ovog, oni su, dok su pisali svoja evan|elja i
Mesijinu biografiju, bili pod snanim utjecajem sredine u kojoj su
ivjeli i djelovali. U knjige koje su sastavljali unijeli su mnogo
natruha iz pomenutih paganskih u~enja i obi~aja. Jedna od takvih
stvari je bilo i Mesijino rodoslovlje. Normalno je o~ekivati da
sastavlja~i evan|elja, ukoliko Mesiju smatraju bogom, i ne poteu
ovo pitanje. To {to je navelo neke od njih (Mateja i Luku) da daju
opis Mesijinog rodoslovlja, zapravo i nije ni{ta drugo do skriveno,
potajno vjerovanje da je on samo ~ovjek, a ne bog. Druga dvojica,
Marko i Ivan uop}e ne govore o Mesijinom rodoslovlju, o ~emu }emo
detaljnije, govoriti, kad budemo govorili o svakom evan|elju,
zasebno. Me|utim, ovdje elimo naglasiti da su Matej i Luka,
prilikom opisa Mesijinog rodoslovlja, napravili katastrofalne
gre{ke, koje govore da su bili ili totalno neupu}eni u ono o ~emu
pi{u, ili neodgovorni. Bez obzira o ~emu se ovdje radi nepoznavanju
ili neodgovornosti, moe se re}i da se to nije smjelo dogoditi,
pogotovu kad se radi o ovako vanim stvarima. Kad se govori o
porijeklu ~ovjeka, bilo kog ~ovjeka, mora se biti precizno i
odgovorno i bez ikakvih neslaganja. Tako se npr. kae: Taj i taj,
sin toga i toga, unuk toga i toga itd. sve do posljednjeg pretka od
koga se izvodi porijeklo. Me|utim, Sveti Matej ili onaj koji je
napisao Evan|elje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj
ko je pod njegovim imenom napisao Evan|elje, nedopustivo se mnogo
me|usobno mimoilaze i proturje~e kad govore o Mesijinom
rodoslovlju. [ta svaki od njih o ovome kae?
Matej zapo~inje svoje Evan|elje sljede}im rije~ima: Djetinjstvo
obe}anog Mesije Isusa Krista...
Isusovo ljudsko porijeklo
1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova:
2. Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i bra}u
njegovu.
Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje kae:
16. Jakov rodi Josipa, mua Marije, koja rodi Isusa koji se zove
Krist.
Od Abrahama do Davida je ~etrnaest koljena, od Davida do protje-
rivanja u Babilon ~etrnaest i od protjerivanja u Babilon do Mesije
~etrnaest koljena. Me|utim Luka na po~etku svog Evan|elja
izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom
poglavlju kod pri~a o Mariji. Nakon pri~e o njoj on govori o
Isusovom kr{tenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci
Jordan, nakon ~ega je Isus po~eo obznanjivati svoju misiju. Samo na
ovom mjestu Luka govori o njegovom rodoslovlju i kae:
Isusu je na po~etku njegova djelovanja bilo otprilike trideset
godina, a bija{e, kako se dralo - sin Josipov, sin Helijev,
Matatov, Levijev...
On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Pore|enjem
rodoslovlja koja navode Matej i Luka dolazi se do zaklju~ka da su
im se potkrale gre{ke koje moe uo~iti i obi~ni ~italac, bez ikakve
prethodne upu}enosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom
evan|elju ide preko Davidova sina Natana, za razliku od Mateja, po
kome ono ide preko Davidova sina Salamona.
- Matej kae da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi
da je on Helijev sin.
- Matej, dalje, kae da su Mesijini preci od Davida pa do
babilonskog progonstva bili ugledni vladari, dok Luka kae da nisu
bili ni vladari ni poznati, izuzimaju}i Davida i Natana.
- Matej kae da je Salatiel Jehonijev sin (jedan od predaka u
lozi Mesijinog rodoslovlja), dok Luka kae da je on Nerijev sin.
- Matej kae da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka kae da se on
zvao Rezin. Do ovakvih gre{aka je do{lo i pored toga {to su imena
Zerubebelovih sinova ve} bila napisana u Trinaestom poglavlju Prve
knjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje me|u njegovim
sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin.
- Matej kae da izme|u Davida i Mesije ima {esnaest koljena, dok
Luka kae da je izme|u njih dvojice ~etrdeset i jedno koljeno.
- Ostalo je da jo{ kaemo da ~ovjek ~ije su rodoslovlje dali,
uop}e nije Mesija nego Josip Drvodjelja. Ovo je jedna velika, ako
ne i najve}a gre{ka, koju su napravili navode}i lozu Mesijinog
rodoslovlja. Na po~etku je nagla{eno da se daje rodoslovlje Mesije,
a na kraju se uspostavilo da se, zapravo, radi o Josipu Drvodjelji,
Marijinom muu. Zar neka gre{ka moe biti fatalnija od ove? Nikakvo
se opravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj na~in eljelo
izbje}i da se spomene Marijino ime, jer je navodno to bilo sramota.
Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo
slu~ajeva optuivali za nemoral, jer je bez mua rodila Mesiju. Zar
neka uvreda pominjanjem njenog imena, moe biti tea od ove?! Ko eli
da se upozna sa jo{ nekim detaljima i prigovorima, preporu~ujemo mu
da pro~ita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga
koja je {tampana u okviru Starog zavjeta. Tamo se moe na}i jo{
prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog ~ega se ni
Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne moe prihvatiti
kao ispravna, jer one jedna drugu isklju~uju. Dakle, ako bi se
jedna uzela kao ta~na, druga bi bila neta~na.
2. KO JE MARIJA, MESIJINA MAJKA?
Ona je k}i Imranova, uglednog i u~enog ~ovjeka me|u
Izraeli}anima. Umro je ostaviv{i iza sebe malodobnu djevoj~icu o
kojoj se neko trebao brinuti. Brigu o njoj preuzeo je Zaharija, mu
njene tetke po majci, Elizabete. Kad god bi Zaharija (Zekerijjah,
a.s.) u{ao u njenu }eliju u hramu kod nje bi, zato {to je bila
bogobojazna i ~estita, na{ao hranu. O tome govori i Kuran ~asni u
suri Ali Imran gdje se kae:
Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu i Imranovu
porodicu nad ostalim svijetom ..., do i kad meleki reko{e: O
Merjema, tebe je Allah odabrao i ~istom stvorio i boljom od svih
ena na svijetu u~inio. (Ali Imran, 33-43)
3. MERJEM DOBIJA VIJEST DA ]E RODITI ISAA
Ovo joj je saop}eno preko meleka Dibrila koji ju je nadahnuo,
nakon ~ega je zanijela Mesiju Isaa. Dibril joj je, tako|er,
nagovjestio da }e on biti vi|en i na ovom i na onom svijetu i jedan
od Allahu bliskih, da }e govoriti ljudima u kolijevci, a i kao
odrastao, i biti ~estit....i pou~iti ga pismu i mudrosti i Tevratu
i Indilu. tj. da }e on biti radosna vijest i Boiji znak ljudima o
Allahovoj svemo}i i milosti. Me|utim, kr{}anske knjige govore da je
an|eo, kada je Mariji saop}io vijest da }e zanijeti Mesiju, rekao
da }e se on zvati Isus, Sin Boiji, da }e mu njegov Gospodar dati
prijesto njegovog pretka Davida, da }e vladati Jakovljevim
potomstvom, da njegovoj vlasti ne}e biti kraja, te da je Elizabeta,
Zaharijeva ena, u {estom mjesecu trudno}e. Ovdje se da primijetiti
da jedino Luka Mesiju naziva nadimcima koje drugi ne spominju,
poput Sinom Svevi{njeg }e se zvati, Dijete koje }e{ roditi Sinom
Boijim }e se zvati i kome }e dati Davidov prijesto. Da se jo{
primijetiti da pomenuti Luka nije bio Mesijin u~enik, da ne spada
me|u dvanaestoricu apostola, nego je ~ovjek koji je kasno primio
kr{}anstvo i postao jedan od Pavlovih u~enika, koji ni sam nije
nikada vidio Mesiju. Prema tome, ovi izrazi su li~no Lukin
proizvod. U~inio je to da bi do~arao i uljep{ao Mesijinu pojavu,
iako mu to ni najmanje nije bilo potrebno. Histori~ari koji se bave
izu~avanjem Mesijinog ivota u vezi sa ovim nadimcima imaju svoje
prigovore u koje spada:
Prvo, Mesiji nije prili~ilo da sjedi na Davidovom prijestolju,
jer vjerovjesnik Jeremija (jedan od izraelskih vjerovjesnika ~ije
ime nosi i jedna knjiga Starog zavjeta, koju Jevreji i kr{}ani
smatraju svetim) kae da mu je Gospod rekao da Joakin Judin kralj
ne}e zasjesti na Davidov prijesto. Kod Luke se Joakinovo ime
navodi, u donekle iskrivljenom obliku, kao Elijakim.
Drugo, Mesija zaista i nije zasjeo na Davidov prijesto. Desilo
se upravo obrnuto, da je Mesija od strane Jevreja bio maltretiran i
pretu~en, kad im ga je Pilat izru~io. [to se ti~e njegovog nadimka
Sin Svevi{njeg za njega se moe re}i da je pozajmljen iz nadimka
koji je Zaharije (Zekerijja a.s.) dao svom sinu Iliji(Iljas, a.s.):
A ti }e{ dje~a~e vjerovjesnikom Svevi{njeg biti. Luka je ove rije~i
iskrivio i pripisao (Sin Svevi{njeg) u korist Mesijinu kako bi ga
svijet zami{ljao i prihvatio kao Boga, Sina Boijeg. Iz samih
Ivanovih rije~i razumije se da je Mesija bjeao od svoga naroda kad
su ga htjeli postaviti i proglasiti za kralja. Kad bi navedena
Lukina verzija kojim slu~ajem bila ta~na, postavlja se pitanje kako
je mogao bjeati od ne~ega zbog ~ega ga je Bog poslao? Nepobitno se
zna da on nije kao kralj vladao ni jednog jedinog dana, a kamoli
vje~no. O trudno}i i poro|aju govore dvojica sastavljava~a
evan|elja, Matej i Luka. Ovdje primje}ujemo da kr{}anske knjige
pre{utkuju Isaovo obra}anje ljudima dok je jo{, kao novoro|en~e,
bio u kolijevci, slu~aj sa palmom, ugonjenje Merjeme u la od strane
svijeta ... O ovome Kuran govori, a evan|elja pre{utkuju. Za{to? Na
to Uzvi{eni daje odgovor u sljede}im rije~ima:
A dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavljaju.
(El-Maide, 13)
Jevreji su Merjem optuivali za blud. O tome govori Kuran kad
kae:
I zbog nevjerovanja njihova i zbog izno{enja te{kih optubi
protiv Merjeme... (En-Nisa, 156).
Evan|elja ovo sve pre{utkuju. Za{to? Je li zato {to su Jevreji
bili odgojeni i u~tivi?! Ili, da li su oni povjerovali Merjemi da
istinu govori kada je rekla da Mesiju donosi od Dibrila? Ipak,
evan|elja, svete kr{}anske knjige navode jednu pri~u koja daje
odgovor na njihovo pobijanje da je Mesija govorio ljudima, dok je
jo{ bio u kolijevci, {to Kuran navodi, a evan|elja pre{utkuju. Ova
pri~a kazuje da je Mesijina majka, nakon {to ga je rodila i nakon
{to joj je istekao period babina, u pratnji Josipa Drvodjelje
odnijela dje~aka u Jeruzalem, da bi u Hramu prinijela rtvu. Tamo se
ona susrela sa sve}enikom [imunom koji je jo{ od ranije imao
boansko nadahnu}e i kome je Duh Sveti objavio da ne}e vidjeti smrti
dok ne vidi Mesiju Gospodnjeg. Potaknut od Duha Svetog ovaj ~ovjek
je do{ao u hram upravo kad su roditelji nosili djete{ce Isusa da
izvr{e na njemu propis Zakona. Tada ga je uzeo u ruke, zahvalio
Bogu, unio u Hram i detaljno opisao ko }e i {ta ovaj dje~ak
biti.
To je isto uradila i proro~ica Ana, Marijina majka. (Pogledaj:
Luka, 2,26-29). Ovdje se postavlja pitanje. Ako je to ta~no, za{to
[imun nije kazao Jevrejima (iz kojih je i sam potjecao) da se
O~ekivani Mesija ve} rodio, kako bi ga kad poraste mogli slijediti?
Ovo je odgovor kr{}anima koji pobijaju Kuran kad govori da je
Mesija govorio, dok je jo{ kao dijete bio u kolijevci, kad kau:
Za{to u njega nisu vjerovali Jevreji, ili za{to barem ne
posvjedo~e?
Odgovor na ovo pitanje je isti kao i na prvo. U Lukinom
evan|elju se kae da je Mesija osunne}en osmi dan po ro|enju po
jevrejskim propisima.
4. MAGI I ISUS
Jedino Matej od sve ~etvorice sastavljava~a evan|elja spominje
pri~u o magima i Isusu. Kratki sadraj ove pri~e sastoji se u tome
da su trojica maga sa Istoka promatrali nebeske zvijezde i da su
primjetili jednu koja jako sja i koja se kre}e. Oni su je po~eli
pratiti i idu}i za njom, ona ih je dovela do Jeruzalema.Tamo su
pitali gdje je jevrejski kralj. Kad je za to ~uo Herod, upla{io se
i o tome se po~eo raspitivati kod sve}enika. Oni su mu ispri~ali da
}e se jevrejski kralj roditi u Betlehemu, pa je Herod pozvao mage,
upitao ih zbog ~ega su do{li i kada im se ukazala zvijezda. Oni su
mu ispri~ali da sa sobom nose poklone za novoro|enog dje~aka,
budu}eg kralja. Herod im je naredio da po|u u Betlehem, da prona|u
dijete i da ga o tome obavijeste, kako bi i on oti{ao i poklonio mu
se. Kada su magi saslu{ali kralja uputili su se u Betlehem, tamo
prona{li dijete, poklonili mu se i uru~ili poklone. Boje}i se da
Herod ne u~ini ne{to runo dje~aku, na svom povratku nisu navratili
kod kralja, nego su se drugim putem vratili u svoju zemlju. Kada je
za ovo ~uo Herod, vidio je da je izigran, pa je naredio da se sva
novoro|en~ad u Betlehemu poubijaju. Ibn Batrik kae da je njihov
dolazak bio dvije godne nakon Mesijinog ro|enja, jer je to bilo u
trideset petoj godini vladavine kralja Heroda, a Mesija je ro|en u
trideset i tre}oj godini njegove vladavine. O~ito je da se ovdje
radi o potpuno izmi{ljenoj pri~i, jer kakve bi veze Mesija mogao
imati sa magima koji su oboavali vatru? Da se ovaj doga|aj zaista
zbio, na njega bi Luka, koji tvrdi da je svoje Evan|elje napisao sa
krajnjom precizno{}u, sigurno ukazao. Dalje se postavlja pitanje
kakav je bio stav Jevreja prema mladom kralju koga su toliko dugo
i{~ekivali?! Za{to ga onda i Jevreji sa magima nisu posjetili?
Drugi prigovor na ovu pri~u je da Mesija nije poslan magima. I na
kraju, da je gornja pri~a istinita, Jevreji koji su pomno biljeili
Herodova zlodjela, sigurno bi zabiljeili i ubijanje djece.
5. JOSIP I MARIJA SE SA MESIJOM SKLANJAJU U EGIPAT
I ovaj doga|aj spominje jedino Matej. Ukratko, ova pri~a kazuje
da je Josipu Drvodjelji, nakon {to je Herod naredio da se u
Betlehemu pogube sva novoro|en~ad, u snu nare|eno da se sa dje~akom
i njegovom majkom skloni u Egipat. Oni su tamo ostali sve do
Herodove smrti, kada je Josipu Drvodjelji ponovo nare|eno u snu da
se sa dje~akom i njegovom majkom vrati ku}i. Me|utim, pisac knjige
el-Fariku bejne-l-mahluki we-l-Haliki ovu pri~u smatra izmi{ljenom.
(pogledaj istu na str. 29. stavka C)
6. ISUS RASPRAVLJA SA U^ENJACIMA NAKON POVRATKA U JUDEJU I
NAPUNJENE DVANAESTE
GODINE @IVOTA
Kada je Herod umro, Josipu se u snu pokazao an|eo Gospodnji i
rekao mu:
Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te idi u zemlju izraelsku,
jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete. (Matej 2,20)
Josip je uzeo dje~aka i Mariju i uputio se prema Judeji. Dje~ak
je tada imao sedam godina. Kad su do{li u Judeju i ~uli da tamo
vlada Arhelaj, nakon smrti svoga oca Heroda, uputili su se u
Galileju, gdje su se nastanili u gradu zvanom Nazaret, jer su se
bojali da ostanu u Judeji. Kada je dje~ak napunio dvanaest godina,
Josip je sa Marijom i dje~akom oti{ao u Jeruzalem da se, po
propisima objavljenim u Mojsijevoj knjizi, poklone i pomole. Kada
su zavr{ili sa molitvom vidjeli su da se dje~ak negdje izgubio, pa
su pomislili da se sa njihovim ro|acima vratio u Galileju. Me|utim,
kada su se vratili u Galileju tamo ga nisu zatekli, pa su se ponovo
vratili u Jeruzalem da ga tamo trae. Nakon tri dana traganja
prona{li su ga u Hramu kako sa u~enjacima raspravlja o vjerozakonu.
Svijet mu se ~udio kako kao malodoban i nepismen dje~ak postavlja
takva pitanja. Kada ga je na{la, majka ga je izgrdila {to je bez
njene i Josipove dozvole ostao u Jeruzalemu. Nakon toga nastanili
su se u Nazaretu gdje je bio pokoran i poslu{an prema njima dvoma.
Ovdje primje}ujemo da su se u Jeruzalem uputili poslije Josipova
sna u kome im je to nare|eno, da poslije saznanja da je Herodov sin
Arhelaj pruzeo vlast, napuste Jeruzalem i upute se prema Nazaretu
itd... Ovdje se postavlja pitanje, kako je mogu}e da an|eo Josipu u
snu naredi da idu u Judeju, tj. Jeruzalem, kad je njom vladao
Arhelaj od koga su se bojali? Za{to im, onda, an|eo nije naredio da
se direktno upute u Nazaret? Nijedno od evan|elja, nakon ovog
doga|aja o Mesijinom ivotu ni{ta ne govori, sve do njegove dvadeset
i devete godine ivota. Gdje je, onda, Isus proveo ovaj dugi period
od sedamnaest godina? Neki evropski istraiva~i smatraju da je on u
ovom periodu putovao u Indiju radi izu~avanja budizma i da je, kad
se otuda vratio, po~eo obznanjivati svoju misiju, jer se njegovo
u~enje o isposni{tvu, ~i{}enju du{e od grijeha i zla u potpunosti
podudara sa u~enjem budizma. Oni dalje kau da je Mesija u pogledu
podsticanja na dareljivost i uzvra}anje dobrim, kako prijateljima,
tako i neprijateljima, oti{ao dalje i od samog Bude. Ovo je sve {to
evropski istraiva~i kau o njegovom odsustvu u trajanju od
sedamnaest godina.
7. KAKO JE PO^ELA MESIJINA MISIJA
Kuran ne govori kako i kada je Mesija po~eo obznanjivati svoju
misiju. Me|utim, sastavlja~i evan|elja kazuju da je Ivan Krstitelj
(Jahja, a.s.) neko vrijeme proveo u pustinji ive}i asketskim
ivotom, poslije ~ega se pojavio na obali rijeke Jordan,
propovjedaju}i kr{tenje u znak obra}anja za opro{tenje od grijeha.
Ljudi su mu dolazili i on ih je krstio u rijeci Jordan najavljuju}i
im dolazak carstva nebeskog. Jevreji iz Jeruzalema su mu poslali
neke sve}enike koji su ga pitali da li je on Ilija? Odgovorio je da
nije. Zatim su ga pitali da li je Mesija, pa je odgovorio da nije.
Onda su ga pitali da li je on (obe}ani) prorok. Kad je rekao da ni
to nije rekli su mu: Pa ko si onda i za{to krsti{ ljude kad nisi ni
Ilija, ni Mesija ni obe}ani prorok? Insistirali su da im kae. Rekao
je: Ja sam glas onog koji vi~e u pustinji: Pripravite put
Gospodnji, poravnajte mu staze. Neka krivudavi putevi postanu
pravi, jer se pribliio dolazak carstva nebeskog.(Ove rije~i su bile
pozajmljene iz tre}eg stiha ~etrdesetog poglavlja knjige proroka
Izaije.) Evan|elja kazuju da je Mesija do{ao Ivanu, da ga je on
krstio u Jordanu. Kada je iza{ao iz vode, vidio je Duha Boijega
kako se u liku goluba spustio na njega govore}i mu:
Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Nakon toga on
je postio ~etrdeset dana u pustinji ni{ta ne jedu}i niti piju}i.
Kada je na kraju posta osjetio glad bio je isku{an od napasnika
koji mu je pri{ao i rekao: Ako si zaista Sin Boiji, naredi da ovo
kamenje postane kruh. On je odgovorio:
Pisano je: Ne ivi ~ovjek samo od kruha, nego o svakoj rije~i
koja iza|e iz usta Boijih. Zatim ga je |avo zaustavio na vrhu hrama
i rekao mu: Ako si zaista sin Boiji, baci se dolje, jer je pisano:
Naredit }e svojim an|elima za tebe da te nose na rukama, da ne bi
gdje nogom udario o kamen. Isus mu je odgovorio:
Tako|er je pisano: Ne ku{aj Gospodara, Boga svojega! Onda ga je
|avao odveo na jednu visoku planinu, pokazao mu kraljevstva ovog
svijeta i njihov rasko{, pa mu rekao:
Sve }u ti ovo dati ako padne{ ni~ice te mi se pokloni{. Rekao mu
je Isus:
Odstupi, sotono, jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj
se i njemu jedino slui! Tada ga je napustio |avao, a pristupili
an|eli. Nakon toga Mesija je saznao da je Ivan ubijen pa se povukao
u Galileju. Napustio je Nazaret i nastanio se Kafarnaumu. Od toga
~asa Isus je po~eo propovjedati:
Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko! Tada je imao
trideset godina. (Pogledaj, Matej 4, Marko 1, Luka 3 i 4, Ivan
1)
Oko ovog doga|aja Barnaba u svome Evan|elju kae da je Mesija,
kada je imao trideset godina, oti{ao na Maslinsku goru sa svojom
majkom da bere masline. Kada su u podne stigli, do{ao mu je an|eo i
dao knjigu koju je Isus pojeo. U tom momentu sve je spoznao. Od
toga dana Isus se rastao sa svojom majkom i po~eo propovijedati
svoju misiju.
Pri~a koju prenose sastavlja~i evan|elja o tome da ga je |avo
htio isku{ati i njegove rije~i: Ako si zaista Sin Boiji..., navodi
nas na to da se zapitamo, da li je Isus prije toga nekada rekao da
je on Sin Boiji? Ako jeste kada je to bilo i kako? Drugo pitanje
koje se ovdje postavlja je: Za{to }e ga isku{avati |avo kad je on
po njihovom vjerovanju bog?! Jo{ ne{to: Za{to je Isus pre{utao kad
su oni sotoni rekli da on moe to i to?!
8. MESIJA I EVAN\ELJE
Evan|elje je rije~ Gr~kog porijekla i ona zna~i radosna vijest.
Mnogo je dokaza da je Uzvi{eni Allah Mesiji, zaista, objavio Indil
(evan|elje). U njemu je bila uputa, svjetlo i poziv Jevrejima da se
vrate Allahu i da samo Njega oboavaju. U njemu im je bila data
nagovijest doga|aja koji }e se tek dogoditi i nagovije{ten skori
dolazak vremena u kome }e im Allah poslati obe}anog vjerovjesnika
sa novim vjerozakonom, poput onoga koji je dat Musau. U njemu je
bio njegov opis i opis njegovih sljedbenika. Gdje se danas nalazi
Indil koji je bio dat Mesiji a koji Kuran spominje na vi{e mjesta
od kojih i:
Elif - Lam - Mim. Allah je - nema boga osim Njega, @ivi i
Vje~ni! Tevrat i Indil objavio jo{ prije, kao putokaz ljudima, a
objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine. (Ali
Imran, 1.-4.)
I pou~it }e ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indilu. (Ali Imran,
48.)
O sljedbenici knjige, za{to se o Ibrahimu prepirete, pa zar
Tevrat i Indil nisu objavljeni poslije njega? Zar ne shvatate? (Ali
Imran, 65.)
Pogledaj, tako|er, {ta se o ovome kae u suri El-Maide ajeti
46,47,66,68,110, zatim u 157 ajetu sure El-Araf, 111 ajetu sure
Et-Tewbe, 29 ajetu sure El-Feth i 27 ajetu sure El-Hadid. Gdje je
onda evan|elje koje je donio Mesija i koje spominje Kuran? Gdje je
evan|elje koje je Mesija predao svojim u~enicima i naredio im da ga
{ire me|u ljudima? Njega danas nema.Postoje samo pri~e koje su
pisali njegovi u~enici i oni koji to nisu bili. ^ak su i te pri~e
pretrpjele mnogobrojna iskrivljavanja, dodavanja i oduzimanja.Kao
dokaz da je Mesija donio svoje evan|elje i da je jedino to
postojalo,a da drugih nije bilo, mogu nam kao argument posluiti
navodi iz Pavlovih poslanica, zvani~no prihva}enih od crkve, a koje
iznosi prof. Abdulwehhab en-Neddar. Pogledaj {ta se u njima
kae:
1. Bog kojem svom du{om svojom sluim nagovje{}uje evan|elje
njegova Sina, svjedok mi je da vas se neprestano svaki put sje}am u
svojim molitvama.(Rimljanima 1,9)
Pod rije~ima njegova Sina misli na Isusa. Ovo ukazuje da je
Mesija imao svoje Evan|elje.
2. Ako li je zastrta na{a Radosna vijest, zastrta je onima koji
propadaju. (Korin}anima II, 4,3)
83%-13. S njim {aljemo i brata ~ije zasluge u propovjedanju
Radosne vijesti poznate po svim crkvama. (Korin}anima II, 8,18)
4. ^ujem da se tako brzo odme}ete od onoga koji vas je pozvao da
budete u Kristovoj milosti, da prije|ete na drugo evan|elje. Tog
drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji
ele izvrnuti Kristovo evan|elje. (Gala}anima 1,6-7)
5. Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evan|elja...
do kraja stiha (Gala}anima 2,14)
6. Ali, bra}o, elim da vi znate da je moj poloaj veoma mnogo
pripomogao {irenju Radosne vijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi
propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranu Radosne
vijesti. (Filipljanima 1,12 i 16)
Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo
Evan|elje i da je Pavle bio zaduen za njegovo ~uvanje. Svakako da
ovo evan|elje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od ~etiri
dana{nja. Iz gornjeg iskaza se tako|er vidi da je evan|elju
prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno ~uvati.
U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice
Filipljanima, Pavle ih savjetuje: Samo se vladajte dostojno
Kristove Radosne vijesti!
7. Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam
omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Boiju nego i svoj
ivot. (Solunjanima I, 2,8)
U ovoj poslanici tako|er se kae:
A poslasmo svoga brata i suradnika Boijega u Kristovoj Radosnoj
vijesti - Timoteja... (Solunjanima I, 3,2).
8. Koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji
se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e
biti kanjeni vje~nom propa{}u. (Solunjanima II, 1,8-9).
9. koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave bla`enog Boga
koja je meni povjerena. (Timoteju I, 1,11)
10. Sje}aj se Isusa Krista koji je ustao od mrtvih, ro|en od
Davidova potomstva! Tako to u~i moja Radosna vijest. (Timoteju II,
2,8)
Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin,
svojim sljedbenicima ostavio Indil, ali ga je svijet vremenom
napustio, usljed ~ega se zagubio. Kasnije je svijet po~eo slijediti
knjige od kojih su neke napisali Mesijini u~enici, a neke u~enici
njegovih u~enika, ili ~ak oni koji su jo{ kasnije iza njih
do{li.
Tako se broj napisanih evan|elja popeo na brojku preko stotinu.
Iz navedenih Pavlovih rije~i smo vidjeli da su sastavlja~i novih
evan|elja po~eli mijenjati njegov sadraj. Pored ovoga je poznato da
crkva nije prihvatila ona evan|elja koja joj se nisu dopadala, a
prihvatila je ~etiri poznata evan|elja, iako u sebi nose:
1. Prekinut lanac predaje,
2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavlja~u, prevodiocu,
stepenu autenti~nosti, vjerskoj podobnosti, ta~nosti itd.
Ovome treba dodati da je zbog me|usobne isklju~ivosti ovih
evan|elja, te{ko utvrditi {ta je u njima ta~no, a {ta nije.
9. SA KAKVIM JE ZADATKOM DO[AO MESIJA?
Cilj Mesijine misije bio je sljede}i: Da odvrati Jevreje od
grijeha, nedozvoljenih stvari, iskrivljavanja Boijeg zakona, od
odustajanja da ~ine dobro i odvra}aju od zla, nevjerovanja u du{u i
duhovne stvari itd. Tako su oni npr. zabranjivali svaku vrstu rada
subotom, pa makar to bila i dobra djela. Mesija im je rekao da to
nije bio cilj zabrane rada subotom. U to je spadalo njihovo nasilno
otimanje imetka pod izgovorom zakletve i sl. {to im je Mesija
tako|er osporio, zatim uvo|enje trgovine u Hram i pretvaranje ovog
svetog mjesta u pijacu. Zbog ovoga ih je Mesija o{tro prekorio i
ispreturao im stolove za mijenjanje novca koje su bili postavili na
ulazu u Hram. Oni su, zatim, Musaov vjerozakon tuma~ili po
rije~ima, a ne po smislu, na {to su najstroe prisiljavali obi~an
svijet, dok ih se istovremeno nisu pridravali sve}enici, pisari i
farizeji. Bilo je jo{ mnogo drugih iskrivljenih shvatanja vjere.
Najtee od svega ovoga je bilo to {to oni nisu priznavali du{u, niti
bilo {ta duhovno, nego su bili ogrezli u pohlepi za imetkom i
njegovom oboavanju do te mjere, da se nisu ustru~avali od ~injenja
najteih grijeha i zlo~ina, na putu njegovog sticanja. Mesija je
elio da ih vrati na pravi put i da im ukae na njihove zablude,
podsje}aju}i ih da postoji drugi svijet, proivljenje i du{a. On im
je na tom putu pruao materijalne dokaze i argumente, kroz
pokazivanje ~uda (mudiza) za vrijeme rasprava koje je sa njima
vodio. Saduceji, iako su govorili smireno, bili su najuporniji u
nijekanju proivljenja, nasuprot Farizeja, koji su u postavljanju
pitanja i raspravama sa Mesijom, bili bu~ni. Pored toga, u to doba,
postojalo je mnogo pisara, sve}enika i njihovih pomaga~a. Prvi su
bili nagomilali ogromno bogatstvo prepisuju}i vjerske knjige za
svoje bogate klijente, a drugi, kao sluge, spali na nezavidan
poloaj mijenjaju}i i iskrivljuju}i vjeru i spu{taju}i se na
ovosvjetske ni{tavnosti. Pored ovoga postojao je ogromni jaz izme|u
njihovih rije~i i djela, o ~emu govore i evan|elja, a da i ne
govorimo o njihovoj sklonosti da se laktaju oko prvog mjesta na
skupovima, da im se obra}a panja prilikom pozdravljanja, susreta na
ulici i pijaci. Pred svijetom su se pretvarali u pokajnike,
namjerno otezali molitvu, istovremeno se dre}i nadmeno, obilaze}i
ku}e udovica i sl.
10. ISAOVA, A.S., ^UDA (MUD@IZE)
Kuran spominje sljede}a Mesijina ~uda:
1. Da je kao dijete u kolijevci govorio kao odrastao ~ovjek:
On }e govoriti ljudima jo{ u kolijevci, a i kao odrastao, i bit
}e ~estit. (Ali Imran, 46.)
I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. O Merjemo - reko{e
oni - u~inila si ne{to ne~uveno! Ej ti, koja u ~ednosti li~i{
Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica. A ona im na njega pokaza: - kako da govorimo djetetu u
be{ici? - reko{e. Ja sam Allahov rob - ono re~e, - meni }e On
Knjigu dati i vjerovjesnikom me u~initi. (Merjem, 29.-30.)
2. Da je od gline ne{to poput ptice pravio, {to je, kad bi u
njega puhnuo, Boijom voljom pravom pticom postajalo,
3. Da je iscijelio slijepca koji se slijep rodio,
4. Da je lije~io gubavce, bolest koja je me|u Jevrejima bila
mnogo ra{irena. Ova bolest im je pravila mnogo problema, {to smo
spomenuli kad smo govorili o vjerozakonu kod Jevreja.
Ova ~uda se u Kuranu spominju u sljede}im rije~ima Uzvi{enog:
Kad Allah rekne: - O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje
prema tebi i majci tvojoj, kada sam te Dibrilom pomogao, pa si s
ljudima, u be{ici i kao zreo mu, razgovarao, i kad sam te
pismenosti i mudrosti i Tevratu i Indilu nau~io, i kad si voljom
Mojom, od blata ne{to poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je
ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljom Mojom, od ro|enja
slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao...
(El-Maide, 110.)
5. Da je ljudima kazivao {ta da jedu i u svojim ku}ama gomilaju,
na {to ukazuje sljede}i kuranski ajet u kome Uzvi{eni kae:
I kazat }u vam {ta da jedete i {ta u domovima svojim gomilate.
(Ali Imran, 49.)
6. Da je ljudima spu{tao sofru s neba, sa koje je jeo on i
njegovo dru{tvo, na {to ukazuju rije~i Uzvi{enog:
Isa, sin Merjemin, re~e: - O Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s
neba trpezu da nam bude praznik, i prvim od nas i onima kasnijim,
~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj i najbolji! (El-Maide,
114.)
U kr{}anskim knjigama spominju se sljede}a ~uda:
1. Iscjeljenje slijepca i gubavca,
2. proivljenje mrtvaca,
3. istjerivanje |avola iz ljudi,
4. gubljenje iz vida,
5. smirivanje talasa uzburkanog mora kada je sa nekim svojim bio
na la|i na Tiberijskom jezeru,
6. Hodanje po vodi,
7. Uve}avanje male koli~ine hrane da bi je bilo dovoljno za
njegovu druinu,
8. pretvaranje vode u vino (to je bilo njegovo prvo ~udo),
Trojica su mrtvaca koje je Mesija proivio. To su:
1. Mrtvac ispra}en na nosilima u gradu Nainu. Ovaj mrtvac je bio
sin jedinac majke udovice. (Luka 7,11-16)
2. K}erka nadstojnika jevrejske sinagoge za koju je, prije nego
{to ju je oivio, rekao da spava. (Marko 5,21-43, Matej 9,24).
3. Lazar, brat Marije Magdalene i sestre joj Marte. Lazar i
njegove sestre su bili prisni prijatelji Mesije. (Ivan
11,1-44).
Prije svih ovih ~uda, bilo je ~udo njegova ra|anja samo od
majke, bez oca. Ovakvo ro|enje nazivaju djevi~anskim. Iz gore
navedenih ~uda moglo bi se re}i da se ona mogu podijeliti u dvije
grupe:
1. Ro|enje od majke djevice i
2. Druga ~uda.
Pored ovog, u evan|elju se susre}u rije~i i izrazi koji se
pripisuju Mesiji da ih je on rekao kao {to su: O~e moj koji si na
nebu i sl. Na osnovu ove tri stvari kr{}ani u Mesiju vjeruju kao u
Boga Sina. Me|utim, to je zabluda o kojoj }emo govoriti na vi{e
mjesta u ovoj knjizi. A sada }emo ne{to vi{e re}i o prilikama u
kojima su se pomenuta ~uda desila. ^uda koja kr{}ani ubrajaju u
boansku mo} Mesije, poput proivljenja mrtvaca i hodanje po vodi,
ve} su od ranije poznata kod Ilije i Ho{ea, dvojice jevrejskih
vjerovjesnika. Spomen o tome nalazi se i u jevrejskim svetim
knjigama u koje, pored Jevreja, vjeruju i kr{}ani. O tome }emo
govoriti kasnije.
Pro~itaj pri~u o iscjeljenju gubavca (Matej 8,2 i Luka 5,12).
Zatim, pogledaj pri~u o iscjeljenju uzete (paralizirane) osobe u
Mateju 8,5. Ovaj slu~aj Luka navodi u verziji koja se ne slae sa
Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole
izraelske poglavice, dok Matej kae da je to bio stotnik. Ivan, koji
tako|er navodi ovaj slu~aj kae da je bolesnik bio sin kraljevog
sluge. Matej navodi pri~u o sti{avanju uzburkanih morskih talasa.
(Matej 8,23) Izgonjenje |avola iz dvojice opsjednutih spominje se u
Mateju 8,28-34. Matej kae da su Mesiju dvojica ludaka susrela u
mjestu zvanom Gadara, dok Marko i Luka, koji tako|er spominju ovaj
slu~aj, kau da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni jo{ kau da nisu bila
dva nego samo jedan bolesnik. U pri~i o iscjeljenju uzetog se kae
da je bolesnik Mesiji donesen u postelji. (Matej 9,1-3) Ovu pri~u
spominju Marko i Luka s tim {to Marko kae da se to desilo u
Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej kae da je
bolesnik koji je leao u postelji donesen Mesiji, Luka da mu je u
krevetu spu{ten, a Marko da mu se zbog mno{tva svijeta nije moglo
pri}i, pa je skinut krov na ku}i i kroz otvor spu{tan na mjesto
gdje je bio Mesija. Pogledaj, dalje, pri~u o uskrsnu}u umrle
djevoj~ice (Marko 9,18-26). U pri~i se kae da je djevoj~ica bila
k}er nekog poglavara, da je Mesija, kad je do{ao u njegovu ku}u, iz
ku}e istjerao okupljeni svijet i rekao da djevoj~ica nije umrla,
nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je
istjerao iz ku}e, uzeo djevoj~icu za ruku i ona je ustala. Marko
ovu pri~u prenosi u ne{to druga~ijoj verziji. On kae da djevoj~ica
nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila k}er nadstojnika
sinagoge po imenu Jair. Mesija je vijest o njenoj smrti ~uo dok je
svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu pri~u biljei po Markovoj
verziji. Matej, dalje, navodi pri~u o iscjeljenju dvojice slijepaca
(Matej 9,27-31). U njoj stoji da je Mesija iscijelio dvojicu
slijepaca.
Marko, tako|er, govori o ovoj pri~i i kae da je Mesija slijepca
iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona. On tako|er kae da se
radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej,
sin Timejev (Marko 10,46-52). Markova verzija pri~e se djelimi~no
poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18,35-43). Luka se slae sa
Markom da je slijepac iscijeljen i kae da je Mesija pljunuo na
zemlju, pljuva~ku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po
o~ima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru. Kada je slijepac
oti{ao i umio se, progledao je. Matej dalje navodi pri~u o
pove}avanju hrane kada se od pet kruhova i dvije ribe zasitilo pet
hiljada ljudi, osim ena i djece. (Matej 14,13-21). Ovu pri~u navode
i ostali sastavlja~i evan|elja uz neke manje nepodudarnosti. Matej
i dalje spominje pri~u o Mesijinom hodanju po vodi. (Matej 14,
22-33) Ovu pri~u, sa izmjenom nekih detalja, navode Marko i Ivan,
dok je Luka izostavlja. Matej dalje navodi pri~u o dijalogu
Mesijinom sa enom Kenanejkom i kae:
83%-2 Isus izi|e odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu.
Najedanput, ena Kenanejka, koja do|e iz tog kraja, povika: Smiluj
mi se Gospodine, Sine Davidov! K}er mi vrlo mu~i zli duh. Ali joj
on ne uzvrati ni jedne rije~i. Na to mu se priblii{e u~enici i
zamoli{e ga: Udovolji joj jer vi~e za nama. On odgovori: Ja sam
poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Ali ona do|e, pade
pred njim ni~ice i re~e: Gospodine pomozi mi! On joj odgovori: Nije
pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psi}ima. Jest, Gospodine! -
doda ona - jer i psi}i jedu mrvice {to padaju sa stola njihovih
gospodara. Na to joj re~e Isus: O eno, velika je tvoja vjera. Neka
ti bude kako eli{! Istoga ~asa ozdravi njena k}i. (Matej
15,21-28)
Evan|elja prenose jo{ pri~a o iscijeljenju slijepaca, gubavaca i
bolesnika. Me|utim, postoje dva doga|aja koja zasluuju da se na
njima zastane i da im se posveti posebna panja, jer se u njima, po
tvrdnji Mesijinih sljedbenika, navodno, govori o njegovoj
boanstvenosti. Ta dva doga|aja su ustvari pri~e o:
1. Isusovom proklinjanju neplodne smokve.
U njoj se, naime, govori da je Mesija pro{ao pored stabla smokve
na putu, i po{to je bio gladan pri{ao joj, pruio ruku prema njoj da
ubere njene plodove, ali na njoj nije na{ao ni{ta, osim li{}a. Tada
joj je rekao: Nikada vi{e na tebi ne bilo roda! Na to se smokva s
mjesta osu{ila.
Sva ~etiri evan|elja spominju ovu pri~u uz neka neslaganja u
detaljima (Matej 21,18-22). Ovdje se postavlja pitanje: Kako on kao
Bog nije znao da na smokvi nema plodova? Drugo, kako on kao Bog po
njihovom vjerovanju nije svojim ~udima dao da na smokvi bude
plodova? Tre}e, kakav je grijeh stabla smokve {to joj je Mesija
pri{ao kad na njoj nije bilo plodova? Kako su njegovi sljedbenici
pred ovakvim pitanjima, koja se name}u sama po sebi, mogli
zatvoriti o~i?
2. Isus uskrisuje Lazara.
U ovoj pri~i govori se o Mesijinom proivljenju svoga ljubljenog
prijatelja Lazara, ~etiri dana nakon {to je umro i ukopan. Kada je
Lazar umro Mesija je bio izvan sela Betanije u kome je Lazar ivio.
Ovo je bilo u blizini Jeruzalema. Mesija je u to vrijeme bio oti{ao
u okolna sela da tamo propagira svoju misiju. Lazar je imao dvije
sestre Martu i Mariju Magdalenu. Isus je ljubio Martu, njenu sestru
Mariju i brata im Lazara, a i oni su njega ljubili. Kada je do{ao
nadomak Betanije, prema Mesiji je potr~ala Marta sa svojom sestrom
Marijom, koja je do{la ne{to kasnije i rekla: Da si bio ovdje, na{
brat ne bi umro! Tada su se njih dvije rasplakale.