Krista Lina

http://www.youtube.com/watch?v=gPDdqP6gl1A

K.L. , djevojčica

koja se trebala

sjećati

(po njenim sjećanjima zabilježila Daniela Knapić)

http://youtu.be/VjW9Fah0q7w

"Svjetlost svijeta dolazi kao dijete kako bi u meni probudilo Božansko" („Christ Within,

the Beloved I am“, „Unutarnji Krist, Voljeno Ja Jesam“, Rysa)

http://www.youtube.com/watch?v=z_KvF57cH1o

Boh, klinci, veliki i mali prijatelji! Poklanjam vam pričice koje sam čula od jedne drage

djevojčice. Zapisala sam ih kako bi ih mogla upamtiti i pokloniti mojoj Sunčici Shanti za njen

13. rođendan, ali možete ih i vi pročitati, baš me zanima hoće li vam se svidjeti. Dodala sam i

linkove glazbenih videa, pa ih možete slušati dok čitate Iako priče ne morate čitati po redu

( ni Ka El se baš ne sjeća točno što se kada dogodilo), redoslijed ovdje ide ovako …

More,,,,,,,,,,,,,,,,,

Kolonija kupus-djece

Opet ,,,,,,,,More,,,,,,,,

Vuk i lisica

Na stablu

Grad

Leptiri

,,, ,,, ,,, ,,,

Dvorac

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Izlječenje od puža

Vila od snova

,,,,,,,

Kornjača

Ptica Sreće

Normalno

Vrane

,,,,,,,,,,,,,,,,,

Anđeo

,,,,,,,

Špilja

,,,,,

Puž

Sovac

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,Samo Je Jedno Sada Ovdje,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Gaja

Tanker

Dudi

Nervozno,,,,,,,,,,,,,,,,,

Vrijeme

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Klaun

,,,,,,,,,,

Rat

Stvar

Pismo ,,,,,,,,,,,,,,,,

Patuljak-zagonetaš

Oh, Dječače!

Novi san

Zrcalo (Rasplet 2)

KaEl se budi

Još vam nešto moram reći: željela sam da ovo bude vesela slikovnica, pa sam dodala puno slika koje sam uglavnom našla

na internetu (i nekoliko fotografija koje sam sama napravila). Zato se zahvaljujem svim autorima, iako je ovo samo „podijeli

prijateljima“ PDF-knjižica. Nadam se da, ako netko prepozna neki svoj rad, neće imati ništa protiv, a sigurna sam da će se djeci slikice svidjeti. e, tako. a sad stvarno krećemo s našom malom prijateljicom:

More,,,,,,,,,,,,,,,,,

,,,PLJUS,,,,, PLJUS ,,,,, ,,,, Oh, tu si, mala Jedna,

dugo se nismo vidjeli !,,,,,

-„Da, drago More ... …bila sam zabavljena pomažući mojim kupus-

kompićima u našem vrtu. Sadili smo cvijeće, da bude ljepši, imali smo sjemenke od anđela i

vila…“

„,,, A, tako,,, pa onda nema vremena za stare prijatelje, ha ?,,,,

-„Ma, nemoj se ljutiti, More! Vidim da si nervozno, tvoji su me valovi zapljusnuli!“

Valovi se malo umire i more odgovori: ,,, Ma, i da i ne,,, ,,,

Znam da se nemam razloga ljutiti, ti si uvijek sa mnom,,, ali ipak volim vidjeti i tvoje

nasmijane oči,,, kao i Sunce i ostale zvijezde,,, oblaci su ih skrivali u zadnje vrijeme,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=L93dKTh_bks

-„Ma, da. Kišovito vrijeme. Mama Gaja voli

kišu, kaže da joj ona radi da bude življa i još

ljepša.“

,,,A je,,,, znam, imaš pravo, mora biti da se samo igram kao da sam malo prgavo danas,,,

,,, ali imam taj čudan osjećaj u zadnje vrijeme, osjećam da

će se nešto veliko dogoditi, a ja ne mogu vidjeti što. To me radi nervoznim,,,, uostalom, ipak

sam ja more, trebalo bih znati stvari!,,,

-„Oh, ali ti žnaš toliko toga, ti si moje najdraže mudro Jedno. A opet, nitko ne žna sve. Ljepše

je tako. Zamisli da svi žnaju sve! Od A do Ž sve. Ne bi bilo zabavno! ... Ništa ne bi mogli

podijeliti...“

,,, Ma je, pretpostavljam da si u pravu,,, i onda, što si danas poželjela doznati ?,,,

-„Ništa posebno: Čula sam kako me zoveš, pa sam se došla malo zezati s tobom.

Ša ima kod tebe?“

,,, Pljus,,,„ ,,,ma, ništa novog: disanje s valovima

naprijed - nazad, plesanje s delfinima,,, ,,,

pjevanje s kitovima, znaš već, obične stvari,,,"

-„Da. A ja sam putem ovamo baš lijepo fićukala s pticama ... Ej, žnaš kako ja volim kako

tvoja voda putuju kroz zrak ... s tim malim lopticama?“

,,, Ha, ha, da, to je zabavno,,,

-„Mislila sam kako tvoj smijeh radi mom srcu da pleše. Skoro sam

zaboravila taj zvuk,,,

,,Eto vidiš?-zato bi me trebala češće posjećivati!,,,

Ali ok, nema pritiska, nema planiranja,,, Mi smo ionako izvan vremena,,,

-„Da! A i ti si svjetlo svijeta, jel'da?“

„,, Naravno,,,

-„To je nešto što moram zapamtiti, pa si ponavljam, haha ... Kako

ide morskim psima?“

„,Nije baš veselo. Jedan je jučer počinio samoubojstvo, u luci grada tu blizu vas,,, Oni su u

žalosti,,, Mislim da me je htio zaštititi, uputiti prosvjednu poruku odraslima (mislim da baš

nije izabrao najbolji način, ali bila je to njegova slobodna volja),,, ima tu nešto što treba

ozdraviti,,, ( moja kćer rekla mi je da ovo izbacim, jer kaže da će uplašiti i otjerati djecu. Ali

ja znam da ste vi svi hrabra djeca. A i nekako se ne mogu odvojiti od tog dijela,

tim više jer mi ga je KaElica ispričala baš onaj dan

kad je i u našoj luci pronađen mrtav morski pas)

-„Žnam za tvoju bolest, vidjeti te kako patiš boli i mene ...(rekla je, dakle, KaEl. moru)

Ali pričala sam s onim gospodinom koji ima bijelu

bradu, on kaže da se sada na planeti događa veliko liječenje. Osjećaš da se puniš ljekovitim

vodama?“

„,,, Sigurno,,, ja ne paničarim,,, Moja stvorenja da, ponekad,,, ali delfini nas sve znaju

oraspoložiti,,,

-„Da, volim se igrati s njima. Nadam se da ću ih uskoro ponovno sresti ... Ali čini mi se da me

sad moji prijatelji iz kupusišta zovu natrag, moram ići ... Drži svoje unutarnje oko na mojem,

hoćeš?“

,,,, PLJUS,,, haha, da,, Vidimo se, drago Jedno,,, "

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Kolonija kupus-djece

http://www.youtube.com/watch?v=MB26L8nbRiw

-„Što se ti imaš smijati?“ - reklo je jedno od kupus-djece Ka Elici čudnim, strogim glasom.

-„Kako to misliš? Pa, kad sam sretna, ja se smijem i pjevam i plešem!“-odgovorila je,

iznenađena pitanjem – „A danas sam išla kroz

šumu, sve do mora, i fućkala sam s pticama i pričala s morem, naravno da imam puno razloga

za veselje!“

-„Ne možeš ti biti vesela kad smo mi nesretni!“

-„Oh, nije se valjda netko udario?“ (zabrinuto upita K.L.)

-„Nje, ali imali smo neke tučnjave.“

-„Što ti je to – tučnjave? Misliš - ono kao kad neki odrasli ljudi rade ratove?“

-„Ne baš, svađali smo se oko cvijeća koje smo sadili.“

-„Kako se možeš tući zbog cvijeća? Ok, sjećam se da su neka djeca uspoređivala, kao - moj je

cvijet ljepši od tvojeg ... ali to ne može biti razlog za borbu...“

- „Neki su cvjetovi izbili a neki nisu. Pa su onda djeca jedna drugima

počela govoriti: „Ti si kriv! Ti si kriva", neki su se čak počeli čupati za kose, morali smo ih

razdvajati...“

-„Čudno! Svi smo zajedno sadili, ali ja nisam ništa primijetila.

Zapravo, pjevala sam im- žnaš kako vilinsko sjeme voli kad mu se pjeva…

http://www.youtube.com/watch?v=b__9QLJSZoY - Možda zato nisam primijetila da se išta

čudno događa? ...“

-„Znaš onu grupu djece koja je išla u grad?“

-„Žnam.“

-„Onda si sigurno primijetila i kako se čudno ponašaju u zadnje vrijeme?“

-„Sada kad mi to kažeš, da, vidim da postaju nekako drugačiji.“

- „E. Igraju s lišćem onu "igru novca"

Tamo su je naučili i jako su na nju

ponosni. Razmjenjuju bobice i kamenje,

pa čak i cvijeće za listiće (umjesto onih papirića koje su u gradu vidjeli)- to nazivaju i "igra

kupi - prodaj"!“

- „Škužila sam, da, neki su već nagomilali puno kamenja i bobica pod svojim kupusima...“

-„Da, toliko da nemaju dovoljno prostora ni da se protegnu i veselo spavaju...“

-„Žnaš šta su mi Glasovi rekli o sretnim snovima? - Oni dolaze samo kad spavaš lijepo i

mirno ...“

-„Vidiš?! Zato sam ja zabrinut!“

-„Imaš pravo, oni se mijenjaju - vidim sve manje i manje smješkova na njihovim licima, kad

pričaju šapću jedni drugima na uho, a ako im dođem blizu kažu mi da odem, jer oni imaju

„tajnu“... “

-„To je to. Mislim da sve to ima veze s tom „kupi-prodaj“ igrom koja ih osvaja. Čak mislim

da njihovi cvjetovi nisu izbili zato jer su dok su ih sadili razmišljali kako će ih prodati…“

-„Hm, da, to može biti problem. Sjeme anđela i vila treba mnogo

pažnje i divljenja i puno ljubavi i njegovanja. Ako oni nisu

zamišljavali ljepotu cvijeća dok su ga sadili,

nego samo kako će ga ubrati i zatim ga prodavati,

mogu škužiti zašto je cvijeće odbilo niknuti ...“

- „Oni su zaboravili iskricu!“

- „Baš tako. Žnaš

šta? Ajmo otpjevati pjesmicu o "Iskrici mašte" ... oni su tamo, raspravljaju o svojim tajnama,

možda će nam se pridružiti, ranije su to voljeli pjevati.“

http://www.youtube.com/watch?v=xpcUxwpOQ_A

-„Da, hajde.“

-„Ipak, (dodala je Ka El, a glas joj je bio pomalo naduren) vidim da ću jednog dana morati

otići i istražiti taj grad... Moja znatiželja postaje nestrpljiva. Primjećujem da se tamo događaju

mnoge čudne stvari, a ti znaš kako ja sve volim sama provjeriti.“

-„Oh, ti se ničega ne bojiš? Ti si avanturistica!“

-„Haha, da, jesam. … Avantura je dobra riječ za zabavu, to žnači da se negdje ide ...

Ali, idemo sad otpjevati pjesmu o mašti…“

„Daaa..

-La-la-la, Sjeti se, sjeti se, sjeti se

te tvoje male iskrice,

taj blistave maštice tračak

tjera sav mrak i bistri te…“

http://www.youtube.com/watch?v=sGrfLQVVI8A

Čim su čula pjesmicu djeca su se počela okupljati i pjevati i, kao i toliko puta ranije, slatki se

sklad na tren vratio u koloniju.

… ...

,,,opet ,,,,,,,More,,,

http://www.youtube.com/watch?v=HyH9bKmBfjk

-„ Hej, More, volim te vidjeti kad si ovako mirno i iskričavo.“ (Ka El je izgledala vesela, sjela

je na svoju najdražu stijenu i klackala nožicama)

,,, Da, Sunce je danas tako lijepo ,,,,,, Što te vraća k meni tako brzo, mala Elice?,,,

-„Trebam tvoje mišljenje, ili možda savjet. Kupus

djeca imaju neke svađe u posljednje vrijeme, oko cvijeća koje smo sadili.

Ali nisam zato došla ...“

,,, Ha, ha,,,, ti tajanstvena djevojčice,,, Dakle, što te to onda zapravo muči?,,,

- „Fore.“

http://www.youtube.com/watch?v=YqdDXUA0aG8

,,,Fore?,,,

-„Aha. Fore. Čini mi se da mi ih je sve teže naći. El se

sjećaš kad sam tek prohodala i počela pričati?

Kad smo se susreli prvi

put?“

,,, Oh, da, to je bilo zabavno,,,, pljus,,,,

-„Vidiš? Ti si se tada tako glasno smijalo,

a i ja sam bila sretna iako nisam žnala koju sam ti

foru rekla. Tek sam bila počela vježbati riječi.“

http://www.youtube.com/watch?v=jQAkI8DHOCs

,,, Da, bila si tako slatka, toliko

puno novih smiješnih riječi sam čulo od tebe,,,

- „Pa zašto mi onda sada fore više ne dolaze tako lako?

Mislim, jave se one, dođu još uvijek ponekad, ali kad ih zovem ni jedna mi ne odgovori, ...“

,,, Previše se trudiš ,,,,,

-„Bit će da si u pravu, da. ali to je zato jer ponekad u glavi

vidim slike stvari koje se događaju po svijetu, ima ih puno koje uopće nisu lijepe, pa onda što

više tuge vidim više osjećam da moram požuriti i naći nove fore, puno puuuno fora, da mi sve

opet bude veselo i smiješno.“

,,, Vidiš!? Tu gubiš svoje fore - one i dalje postoje, ali ih ti ne vidiš, jer se krećeš prebrzo

tražeći ih,,,

-„ Strpljenje?“

,,, Da,,,

,„Teška riječ. Tjera me da sjedim mirno, a ti žnaš kako ja ne volim biti mirna.“

,,, Ha, ha,,, eto ti – nasmijala si me,,, pljus,,,

- „Jesam? Drago mi je ako je tako, ali nisam sigurna da li sam škužila foru ...“

,,, Najbolje su one koje shvatiš tek nakon što ih izgovoriš,,,, nisam sigurno jesam li shvatilo

ovo što sam reklo,,,

-„ Ha, ha, ti staro more, baš si smiješno!“

,,, Da, jesam,,, Puno učim od mojih delfina,,, posudim i neke od njihovih šala,,, Osim toga,

najsmješnije fore su bez riječi,,,

http://www.youtube.com /watch?v=G9_MzAqGn8A

-„U pravu si. Sjećaš se kada je mali dupin bio tužan? Nismo se mogli prestati smijati - svatko

je dolazio s novim i novim šalama - vrtili su se, prskali, radili smiješne face i zvukove, skakali

iz vode, izvrtali oči-svakakve fore su izvodili, sve dok maleni nije počeo plakati od smijeha!“

,,, Da, dupini su baš smiješna ekipa,,,

-„Onda? Što mi kažeš? Da bih se trebala češće igrati s njima?“

,,, Da, naravno, i slušati ptice – i one imaju urnebesne fore,,,

-„Ah, ha, da, vrabac mi je baš rekao da će kazati štos koji će učiniti da kukavica pocrveni!“

(pssst! ;))

,,, HAA, vrapci su stvarno veseli,,,

-„ Da, baš mi je neki dan jedan preletio pored nosa, ko strijela, a ostali su se divljački smijali.

Volim njihovo hihotanje, ne mogu se na njihove spačke ljutit ni da hoću!“

,,,Vidiš?,,,, fore su svugdje,,,, ako možeš dovoljno dugo šutjeti, čuješ ih,,,

-„Oh, evo dolazi još jedna ...“

,,, Jedva čekam da je čujem,,, pljus,,,

- „Ruke u vis!“

,,, Haa ha, ha opet ti je uspjelo! Predajem se,,, pljus,,,

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Vuk i lisica http://www.youtube.com/watch?v=zCRUPWDIgYM

-„Jaaa Vuk sam strašniii, što šumom luuuta…Dobra, a? (Vuk se malo šepurio svojim

pjevačkim sposobnostima pred Lisicom, pa nije odmah primijetio Ka El) Aaaaahm,vidi vidi

tko nam je tu! Boh, mala djevojčica, ti me se ne bojiš? Zar ne znaš da vukovi vole jesti

djecu?“

-„Boh! To što bi me ti mogao pojesti zapravo i nije tako važno. Dok god ti to stvarno i ne

pokušaš, mi još uvijek možemo biti prijatelji“ - odgovorila je KaElica Vuku – „Osim toga, ja

se predobro penjem na stabla, nikada me ti ne bi ulovio!“

Vuk nije bio stvarno gladan, samo se pravio kao da je ozbiljan opasni vuk. On je mislio da je

njegova prirodna dužnost ponašati se na taj način ...- „Ooo, Elice, Elice, pa ti me zbunjuješ!

Moja je uloga da budem Veliki Zločesti Vuk. To je uvijek bio tako da sam ja plašio male

djevojčice u šumi!“

-„Možda, ali ja sam drugačija. Jednom sam čak plesala s

nekim bijelim vukovima, ali za utrkivanje su prebrzi, od toga sam odustala. Ja trčim kao male

djevojčice, ne toliko brzo kao vukovi. Al' inače smo si super, ne

plaše oni mene. Moji prijatelji i ja živimo blizu šume, mi

žnamo da su sva stvorenja prirode ljubazna, samo su neka uplašena ...“

http://www.youtube.com/watch?v=fjX5A6UTM-0

-„Hmm, možda ima istine u tvojim riječima, ja sam imao neke doista stravične susrete s

ljudima“ - kazao je Vuk –„Možda nisam stvarno ustrašen, ali im ne vjerujem, pa ih zato volim

uplašiti i potjerati daleko.“

-„Misliš nešto kao "Napad je najbolja obrana"?“ - Čula sam za to, ali nisam sigurna da li je to

istina...“

-„Da, znate što, vas dvojica?“ – lisica se napokon uplela u razgovor –

http://www.youtube.com/watch?v=5Bamk_oecr8

„Umjesto da se igrate Velikog Zločestog Vuka i njegove žrtve, mogli bi napraviti lijepu

vatricu i ispeći nekoliko krumpira, ili jednostavno izraditi neke instrumente, frulice i

bubnjeve, pa možemo svirati i plesati oko vatre - što kažete na to?“

-„Oh, lisice draga, ti uvijek imaš dobre ideje! I ja bih to

voljela, ali morat će to pričekati neki drugi put. Sada sam se zaputila prema gradu. Hoću

provjeriti jesu li sve priče o gradovima istina ...“

-„Što si točno čula? Možda ti i mi možemo ispričati poneku istinitu priču?“

-„Hmm, da vidimo ... Prvo što mi pada

na pamet je da gradovi oko sebe imaju veliki oblak sivog dima. Kažu da je to zbog mnogih

dimnjaka. Ne samo iz kamina, nego i iz onih velikih mjesta koje zovu „tvornice“, a i od tih

„automobila“ kojima idu uokolo…“

http://www.youtube.com/watch?v=ZaI2IlHwmgQ

-„Ehm da, osjeti se to i ovdje. Ponekad ja od toga tako kašljem i zavijam!“ –primijetio je Vuk.

http://www.youtube.com/watch?v=YQys5Zfb7UY

„... Onda, -nastavila je KaEl - postoji i nešto što se zove "plastika", čula sam da je tamo ima

posvuda, gdje god se okreneš. Pa one kutije u koje mnogi

zure cijele dane. A onda i ti neki

„dućani“, mjesta koja su posjetili moji prijatelji koji su bili u gradu ... šuška da se mnogi tamo

pogube, nikada se i ne vrate natrag u svoje kolonije! Oni to zovu "odrastanje", nešto kao

naprednija verzija igre "kupi- prodaj" koju igraju ovdje, nakon što su vidjeli te „dućane“ ...“

-„I to je sve što znaš o gradovima?“ –upitala je Lisica.

–„Uglavnom da - zato i hoću ići tamo, da naučim više. A što vi znate o gradu?“

-„Pa, na primjer, jesi li znala da postoje mjesta gdje životinje drže u zatvoru?“

-„Nee, vi se šalite, jel'da? Mislila sam da su zatvori mjesta u kojima su samo jako žločesti

ljudi koji su napravili neke jako, jako žločeste stvari?!?“

-„Ne, ne, istina je to, ja imam prijatelja tamo!“ – potvrdio je Vuk Lijinu izjavu.

– „I ja,“ - rekla je Lisica – „kažu mi da ih ljudi posjećuju, gledaju ih, neki im bacaju hranu, a

neki su i jako grubi. Ljudi su prema životinjama ponašaju kao da su manje vrijedna bića!“ („a

da ti ne pričam o onim klaonicama“ –naježila se lisica na tu misao, pa odlučila da je mudro

zašutjeti. )

http://www.youtube.com/watch?v=CMptFYrru2Q

http://www.youtube.com/watch?v=xn9qWnGbZtw

–„O joj, sad sam čula još jednu ružnu stvar o gradovima!“ – KaEl je sad stvarno bila

uznemirena – „Sve mi se manje sviđaju što više žnam o njima. Idem sad gore na stablo, tako

da ti, Vuče, ne ogladniš. Malo ću samo disati … i to će me smiriti, nadam se, ne mogu ići

tamo ovako iznervirana. Previše priča o gradovima čine me da se osjećam tužno, a ja to ne

volim. Tužno nije moje omiljeno raspoloženje. Zdravo. Budite si dobri!“

-„Hoćemo, malena!“ http://www.youtube.com/watch?v=7N2fqY6puVU

(„hm, možda sam stvarno mogla ostati plesati s životinjama?“ - pomisli KaEl- „ah, dobro

sad, bit će još prilika! Jednom kad odlučiš nema smisla premišljati o svojoj odluci“- sjetila se

– „idem se malo razdisati http://www.youtube.com/watch?v=iHHIiGmLPSM pa pravac-

grad!“)

--------------

Na stablu

http://www.youtube.com/watch?v=SnC6mzdIbWY

-„ ... Aaaah, ovo je bilo taaakoo dooobro!“ – mislila je KaElica

protežući se nakon malo disanja na njenom omiljenom stablu.

-„Vidiš, nije ti to ništa teško,“ - reklo joj je Sunce, trepčući kroz grane - „postaješ jako dobra u

brzom smirivanju...“

http://youtu.be/mL_PNNr_NgU

-„Da, Sunce, trikovi kojima si me podučilo jako mi pomažu. Tvoje su zrake tako tople i

nježne. Osjećam posvuda ugodno peckanje kad si ovdje. Drago mi je što si se danas uspjelo

probiti kroz oblake, ti boje činiš svjetlijima i sve čega se dotakneš svojim osmijehom postaje

ljepše. A i meni vraćaš smiješak.“

-„Hvala, raduje me to čuti, ja sam tu za tebe, a i za sve ostale, naravno!“ - reklo je Sunce

namignuvši.

- „Da, ti tako puno daješ!“

-„To je zato što i primam toliko mnogo. Ja sam Sunce i svi me vole. Dobijem toliko puno

ljubavi da je moram puno i vratiti, jednostavno ne mogu sve zadržati za sebe, to možeš

razumijeti?...“

-„Ha-ha, da, previše ljubavi moglo bi te pojesti?“

-„Pa, ne baš, ali…“

-„Razumijem. Mora biti čudno, kada te sva bića stalno hvale… Ali ti to i zaslužuješ… Znaš

što još volim?“

-„Ne?“

-„Volim kada mi s tvojim zrakama na trepavicama crtaš male duge. To je super veselo. Zato

volim trepćati i gledati te u oko i onda su mi trepavice pune cvjetičastih šarenih svjetlećih

valića. Tako nekako, možda ti nisam dobro objasnila, ali ti znaš... Ja sam zahvalna za sve

tvoje darove.“

-„A ja sam jedno sretno sunce

-------------------------------------------

http://www.youtube.com/watch?v=DBaKWLoFYmQ

Grad

http://www.youtube.com/watch?v=jywa9oK3ytU

-(„Hej more, da li me čuješ?“)- Ka El je tek počela učiti telepatiju, pa joj se učinilo da je ovo dobra prilika za vježbu, ipak je

more bilo najtelepatičnije biće koje je poznavala, osim Gaje…

,,, Da,,, pljusss,, samo ako možeš misli malo glasnije,,,

-Ah, ok ... ja sam sada u Gradu. (jel' ovako dobro?)

,,,Je, čak i preglasno ,,, I? Kako ti se sviđa? ,,,

-„Nije velik kao oni gradovi koje ponekad vidim u glavi, znaš one slike ružnih i tužnih stvari

koje se događaju u gradovima širom mame Gaje, ti si mi jednom reklo da se to zove

"vizije"...“

,,, Oh, nemoj toliko misliti o tome, pobrčkat će ti sjaj. Umjesto da brineš, šalji tamo svoju

ljubav, zamišljaj neke lijepe vizije, nisu sve vizije tužne, znaš,,,

-„E, da, ja to ponekad radim - ne mogu zaboraviti tužne stvari, posebno ne one o djeci, ali si

zamišljavam kako udahnem malo te tuge od svijeta i onda izdahnem puno moje ljubavi.

Žnaš kako je ponekad imam puno, ne

žnam što bih sve s njom, samo za mene je previše.

Pa onda zamišljavam da, što više tako dišem, ima manje tuge i više ljubavi koja se može slati

dalje. To je uzbudljivo. Osjećam da

tako i ja mogu malo pomoći. Misliš da možda neko tužno dijete

može dobiti malo moje ljubavi i veselja i obrisati suze i opet se osmjehnuti Suncu?“

http://www.youtube.com/watch?v=ojcf3bc9bFE

,,, Naravno! Pppljusss,,, tako se to radi, ti malo bistro Jedno!,,,

-„Ahaha, da, ja sam Jedna iskra života!“

,, U to nema sumnje ,,, haha,,,,, ,,,a možeš probati i

sva lica koja vidiš u svojoj glavici zamišljati kako se SMIJEŠE,,,,,što kažeš na to?,,,lijepa

igrica, ja je volim igrati,,,

-„Super fora! Dalo si mi još jedan dobar savjet, baš ću probati,

hvala ti…

-Žnaš još nešto? Srela sam jedno staro stablo, ono će uskoro umrijeti.

Zagrlili smo se. Pričala sam mu ono kad sam sanjala

da sam stablo i bila strpljiva i sretno blistala na suncu i onda su došli ljudi i posjekli me.

Dobro je da sam se probudila.. Ali tek sam danas škužila što mi je san htio reći, da će mi

se dogoditi ovaj susret… bila sam tužna zbog stabla pa sam pričala više nego obično,

htjela sam da bude veselo.

Reklo mi je: "Život mi je bio dobar, sretno sam što sam upoznalo tebe i puno drugih

krasnih bića.. Sada me svemir zove i ja ću

mu se predati...Zanima me koja će biti moja sljedeća pustolovina ..."

,,, Da, drveće ne brine, stabla ne osjećaju tu bol odvajanja zbog koje ljudi toliko pate,,,

(zamisli se more, i skroz umiri)

-„Htjela sam ti pričati o gradu.

http://www.youtube.com/watch?v=2NzFp0-RSV8

http://www.youtube.com/watch?v=NXeJYJVDeGA

Lijep je, zapravo. Nije kao oni veliki

zamaglani sivi gradovi koje vidim u oku mog uma. U sredini se nalazi brdo i na njemu je

građevina, zovu je „Kaštel“, iako nije pravi dvorac, više kao tvrđava, a oko nje se spiralno u

krug spuštaju zgrade, kao paukova mreža, sve dolje do tebe. Mjesto na kojem se grad s tobom

susreće zovu Riva, luka, ali mislim da to žnaš.“

,,,Ne, zapravo ne znam,,, Postoje stvari koje čak ni staro more ne zna, sjećaš se? ;)

Ipak, odlično zvuči ovo što mi pričaš,,,

-„Da, je. Nego, kad smo već pričali o boli odvajanja – pitam se zašto sam vidjela

toliko tužnih i sumornih lica? Bila sam nasmijana, dijelila sam ljudima koje sam

susretala neke od mojih najljepših smješkova,

ali malo njih mi je uzvratilo

osmijehom, većina je samo okretala oči natrag u pod. Izgleda kao da imaju puno

tužnih misli u glavama, kao da su svi odvojeni od nečega ili nekoga njima dragog?“

,,, Pa, ti znaš da ne možeš druge ljude natjerati da se osjećaju isto kao ti,,,

,,, Svaka je duša ovdje da bi doživjela svoja posebna iskustva,,,

http://www.youtube.com/watch?v=xcosL-JohCI

-„Da, ali kada mnogi ljudi misle nesretne misli to je kao bolest, neki to zovu virus, on

se širi, pa čak i oni koji su sretni počnu biti tužni i

ljuti ili se žele svađati, ili tračati, ili se čak i tući, sve stvari koje mi se uopće ne

sviđaju.“

,,, hmm,,,, vidim,,, to doista može biti problem,,,

-„Primjećujem da to sada dolazi i u našu koloniju, čini mi se da su virus donijeli prijatelji koji

su posjetili grad... Zato sam htjela ovdje doći i sama provjeriti. Misliš li da ću i ja sada biti

bolesna?“

,,,Oh, ne, ne vjerujem. Ti poznaješ svoj centar, plešeš na svom srcu, a znaš i svoju misiju, zar

ne?“

- „Joj, da - da ljude podsjećam na njihove iskre ... Moram si to često ponavljati da ne

zaboravim.“

,,,Vidiš? Odgovori su uvijek s tobom, ti si djevojčica koja pamti, i hrabra si. Strahovi drugih

ljudi ne mogu te uplašiti i ti ćeš nekima od njih pomoći pronaći iskrice koje su izgubili,

zapravo samo zaboravili,,,Zapravo, već si mnogima pomogla,,,

-„ Kul. Zapravo. (Ka El je voljela nove riječi, i voljela ih je ponavljati kada bi ih čula, čak i

kada neke zapravo, kao ovu, nije baš kužila) Misliš li da je, čak i kada mi se čini da sam ga

zaboravila, Odgovor još uvijek u meni?“

,,,Da, svakako, samo slušaj svoje srce,,,

-„Oh, dobro onda, sada mi moje srce kaže da pokrenem moje tijelo i vratim se u doma,

izgleda mi da me ovaj grad malo umara.“ http://www.youtube.com/watch?v=Y8Z8pO8ipN0

,,, Yess,,, pljusss,,,dobra ideja, gradovi mogu biti zabavni, ali samo u malim dozama, ako

ostaneš duže postaješ umorna, haha,,, pljusss,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=Lgn9DE4ubIY

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=ZrqF7yD10Bo

Leptiri http://www.youtube.com/watch?v=UwZZj1jFT3I

– „Dobro došla, dobro došla, dobro došla, KaEl, KaEl, KaEl,“- leptiri su se toga dana radosno

vrtjeli posvuda oko KaElice – „Gdje si se skrivala, zašto ne dođeš češće plesati s nama na

našu livadicu,

livadicu, livadicu, s nama, s nama?“

-„Bila sam u špilji, morala sam si dati neko vrijeme da budem sama s Gajom. Ona me

razumije i najbolje mi pomaže kad sam zbunjena.“

–„Bila si zbunjena? zbunjena si bila? bila si zbunjena?“ (leptiri su vrlo znatiželjna bića,

gotovo koliko i KaEl)

-„A, ne žnam. Osjećaj je bio čudan. Posjetila sam grad, žnate,

pa sam onda trebala još malo više razmisliti o svim stvarima koje sam tamo vidjela...“

. –„I mi letimo blizu gradova, ponekad, ali ne volimo ulaziti. Kako si se ti osjećala?“

- „Oh, znate li kako me vi žnate zbuniti?“

-„Da, da, da, mi volimo letjeti oko tebe i zbunjivati te! Da, da, ha, ha!

.– „E - to i mene veseli, ili kao ona vaša priča o gusjenici-

jednom mi je morate opet objasniti, još uvijek me zbunjuje…

…ali Grad mi je napravio neku drugačiju vrstu zbunjenosti, dao mi

je hrpu novih slika i osjećaja koje su onda u meni pokrenuli jako čudna raspoloženja. Ali - ne

brinite, sad sam opet dobro, Gaja mi je pomogla.“

-„Što obično radiš u spilji? Što radiš, ha?“

- „Sjedim, i pjevam moje pjesmice, a Gaja samo sluša

i nježno me ljuljuška, kao prava mama,

ili sam bar ja tako čula, da tako rade prave mame

(…ona je zaljubljena u naše Sunce!- gotovo je

dodala, ali se zaustavila sjetivši se da je to tajna koju joj

je Gaja povjerila. Iako je brbljavica, KaEl zna čuvati tajne, ako joj se sjetite kazati da mora).

Ona me i uči o mnogim stvarima, kao što su zvijezde i

galaksije...“

- „Da, da, da, i mi ih volimo, i nju, ali Gaja ne može s tobom plesati kao mi, zar ne?“

http://www.youtube.com/watch?v=TvuX-lygY6c

- „Da, naravno, s vama je tako lijepo plesati.“

- „Onda-hajdemo! Idemo! Ajde! Brzo! Dok ne dođe kiša!“

- „Da, ajmo plesat! http://www.youtube.com/watch?v=ry19c8oAYRM

............………….………………………..........

,,, ,,, ,,, ,,,

,,,,,,Iii??,,,pljuss ,,, Obavila si svoje istraživačko putovanje? ,,, Kako ti se sviđaju ljudi?,,, -

more je uvijek voljelo čuti o KaElicinim otkrićima.

–„Više volim leptire.“

,,,,?,,, ,,,,?,,,

-„Ma, dobro, nisu mi ni ljudi baš ne-forasti. Samo mi se neke njihove igre ne sviđaju.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

to je taj KaElicin detalj. vo je već drugi pokušaj da je postam. izbrisalo mi skoro sve.

mislim da znam i razlog, neke fotke od david dee-a. FREE

INTERNET,mamicuićaćuvamctrlfrikovsku!

i još sam o supružnicima smith i svjetskom danu srca 2005. i jednom snu iz

podzemlja, kad smo leđima zalijepljenim plesali nešto dodavala. i sve izbrisalo.

fknshit, sad sam BAŠ LJUUUTA.

Njima se sviđa skupljati se u grupama, pa izumišljavaju svakakve - klubove,

stranke, crkve, bratovštine, sestrinstva, lože, forume, banke, gradove, države, društvene grupe

... svakakva imena imaju za to, ali svugdje je isto - pokušavaju dokazati da su zato što su u

nekoj grupi bolji nego netko tko nije. To je zapravo vrlo

slično načinu na koji se ponašaju vrane. Al vrane bar ne rade ratove!

Sada vidim da se to događa i s mojim kompićima u koloniji, a meni je to taakoo dooosadno,

pa zato radije sjedim ovdje s tobom...“

,,, U redu.,,,Hoćeš da se igramo tišine?,,,

-„Da, hvala!“

,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

-„Hej, sjetila sam se nešto: Žnaš da, kada dugo zurim u sunce i ne zatvorim oči, vidim plavo

sunce, okruženo sa drugim bojama?“

,,, Kul,,,

-„I žnaš kako se ja volim igrati sa tim bojama unutra u meni, jel'da?

Pa sam onda škužila: Ja jesam svjetlo svijeta, ali sam i duga!

Škužiš?“

http://www.youtube.com/watch?v=rOxmkZv5X-g

,,, Pljus,,pa da,,, naravno da jesi,,, ali sada se igramo tišine,,,

-„O, da, oprosti.“

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Dvorac

http://www.youtube.com/watch?v=tjYPOBwPGpQ

Elica šeta uskim hodnikom starog napuštenog dvorca, u šumi.

Priroda ponovno preuzima cijeli taj prostor - velika trava i grmlje, negdje čak i drveće raste svugdje uokolo, iz

ostataka zgrade.. KaEl prilazi većem ograđenom prostoru bez krova, tek ostaci

zidova vide se oko velike stijene od ametista.

-„Prekrasno! Mora biti da je ovo mjesto jako staro!?!, - pita se KaElica - Izgleda tako lijepo, ja bih bila voljela

ovdje živjeti, kad je bilo sagrađeno...“

-„Stvarno?“ - Veselo biće velikih očiju, šiljatog šešira i ušiju, pojavilo se odjednom pred njom,

niotkuda ...

http://www.youtube.com/watch?v=-kl4hJ4j48s

-„Da. Tko si ti?“- upita KaEl.

-„Ja sam sagradio ovo mjesto jako, jako davno… Ako želiš mogu te odvesti u naše vrijeme, pa se možeš

upoznati i s ostalima...“

-„Hoću li se moći vratiti?“

-„Da, ali ti ne garantiram da ćeš stići natrag do večere.“

-„Oh, to je u redu, nisam baš gladna, a i naći ću već nešto, putem.!

-„Dobro, samo da te još upozorim - možda ćeš ako dođeš sa mnom doživjeti neke ozbiljne promjene ... Čak se

možda i nećeš nikad, nikad više poželjeti vratiti.“

-„Hmmm ... Misliš da će mi se toliko svidjeti?“ http://www.youtube.com/watch?v=Mwo-Q9QMLNc

-„Sasvim moguće.“

- „Pa idemo onda!“

http://www.youtube.com/watch?v=jAL1YPFkmCk

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

-„Bok, mister Ocean Kako si danas?“

,,,, fino,,,mirno ko maslinovo ulje (a galebovi sjede po moru i kod svakog novog naleta polijeću u novu borbu

s Burom, stoje u zraku nepomični, kao zaleđeni, Yek i ostali, samo krilima mašu i smiju se ko ludo sretni

galebovi),,, što ima KaEl?,,,

-„Upravo sam čula priču o onoj kornjači Hapi koja živi u pećini u tvom trbuhu.

Kažu da, ako zaronim i pronađem je na dan proljetne ravnodnevnice, trebam joj dati poljubac pa ću onda moći

letjeti cijelu sljedeću godinu. Jel' to istina?“

,,, Je,,, hoćeš probati?,,,

-„Ma, ekvinocij je upravo prošao, ali sljedeće godine moš' se kladit da hoću! Nadala sam se da bi mi moglo dati

koju uputu o tome gdje je ta špilja. Iako, kažu da je

moram pronaći sama, inače mi ne bi vrijedilo jer bi to bilo varanje, čak i da nađem kornjaču Hapi i poljubim je

ipak ne bih mogla letjeti! “

,,, ok, hoću, uputit ću te koliko smijem, malena, samo me podsjeti malo ranije iduće godine i reći ću ti nekoliko

korisnih zagonetki,,,

- „Kul.“

,,, A kako si ti u zadnje vrijeme?,,,

-„Nisam sigurna što da ti odgovorim. Sve me jako zbunjuje. I

osjećam da zaboravljam tako puno stvari, to ti čak ne mogu ni dobro objasniti. Ono čega se sjećam jest da

stvarno trebam naučili više o svijetu, ali onda –što više učim više sam žalosna, a to nije dobro za moj zadatak-

misiju –ma, žnaš ono - ja bih trebala vratiti veselje našoj Velikoj Mami i njezinim stvorenjima, a ne dodavati

neke tuge!

Pa onda budem obeshrabrena, razočarana u sebe i puna briga ...“

,,, hmmm, o ovome smo jednom već raspravljali,,, pa-što ti radiš što je neveselo?,,,

-„Djeca kažu da sam sad najveća u koloniji i da ću morati ići u školu tako da poslije mogu "ići na posao"

i "napraviti novac“

i kupiti im u gradu "igračaka" i

ostalih "stvari" ..

… žnaš već, ona igra koju su započeli...

i tu priču o školi ja ne volim, tamo se treba učiti. meni je i ovako previše učenja,

hoću samo biti vesela ja. ta „posao“ stvar mi zvuči još gore od „učiti“ jer je moraš tražiti i kažu da je to ful

teško…“

,, mhmm, razumijem,,,ali zar ti se ne čini da malo pretjeruješ, Mala Jedna,,, sigurno sam da ima tako puno stvari

koje voliš učiti i pronaći,,,

-Ma dobro, možda imaš pravom, mogu i učiti ali da je veselo. Volim na primjer učiti riječi. Ali još više volim

izmišljavati nove.

,,,aaah,,haaa, eto te, mala izmišljavalice,,, I izmislit ćeš sigurno puno

poslova koji će te veseliti,,,

-„Izmišljavanje veselih poslova? Super, toga ću se igrati. Ma

da, imaš ti pravo, More, kad se zabrinem onda malo pretjerujem.“

,,,sigurno,,,a čak i da su tvoje nevolje stvarno, stvarno velike, od zabrinutosti nema koristi. Brige ništa ne

rješavaju i mogu stvari samo pogoršati,,,

,,,koja ti je sljedeća vesela misao?,,, (more je htjelo

preskočiti teške teme)

,,,Je, ali istinu ti kažem, meni se stvarno svašta događa u koloniji (more tek uči da je Linici teško skrenuti misli

kad traži odgovore) npr. kada ja odbijem igrati se s njima

„prodavača i kupovača“, oni samo kuju zavjere protiv mene, kažu da nisam „kako treba“

… čini mi se kao da se sva kolonija ujedinjuje protiv mene,

igraju se izmišljanja načina da osjetim da sam"drugačija", i da ne žele da sam im blizu. To me jako zbunjuje ...

Nitko se više ne smije mojim šalama, ne žele čuti moje priče i pjesme, kažu da su glupe, i bilo koju igru da im

predložim neće se igrati sa mnom. Ili - još gore - promijene neke

dijelove pa igraju tu promijenjenu verziju i kažu mi da samo kvarim njihovu igru i da moram otići!“

,,, prolaziš kroz vrlo teško razdoblje, ha?,,,

-„Da, zato me češće i viđaš u posljednje vrijeme. Dobro mi je doći i razgovarati s tobom. Čak i samo sjesti pored

tebe, ti me razumiješ i umiriš i bez riječi ... Osjećam da moja radost blijedi, naći smiješne misli postaje mi sve

teže i teže, nemam smijeha, a ni pjesme mi iz grla ne dolaze u posljednje vrijeme ...“

,,, Jesi li probala slikati? Čulo sam da neki umjetnici mogu

liječiti svojim slikama,,,

http://www.youtube.com/watch?v=WKX4ztUy2Js

,,,,,,najbolji su oni koji slijede Stvoriteljev primjer- evo pogledaj oblake danas,

nisu li sjajni?,,,

http://www.youtube.com/watch?v=-TXDSlhSo-U

-„Oh, da, Veliko Boh Jedno je veličanstveni umjetnik, zar ne?“

,„Da, a i ti si, mala stvarateljice, znam da si sklona umjetnosti,,, a kažu da jedna slika vrijedi tisuću riječi,,,

-„E, da, a još i više ako naslikam nešto što osjećam!“

- Eto, pokušaj stvoriti nešto lijepo, vidjet ćeš kako će odgovori na tvoja

pitanja iskočiti, neočekivano, niotkuda,,, ,,,biti ćeš zadivljena,,,

dobra umjetnost je prava čarolija, ako je rađena u raspoloženju sličnom

onome kada očekuješ da ti dođu pokloni,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=v3dbKM0nbuQ

-„Hej, hvala ti More! (KaEl je zapljeskala rukama) Idem si sad to probat, crtat ću nešto po stijenama, možda

smješkove,

tako ću i sebi i tebi pokloniti neku čarolijicu

http://www.youtube.com/watch?v=JGbJoifOzuA

Izlječenje od puža

http://www.youtube.com/watch?v=xOf4SktPDak

-„Ne boj se!“ - Rekao je smiješni Dječak KaElici onog dana kada su se upoznali.

-„Oh, ali zar ti ne žnaš da sam ja neustrašiva? Pitaj vuka!“ – odgovorila je, iako nije više bila sigurna da li je to

stvarno istina. Uostalom, nije tu bila dovoljno dugo da bi znala sve

strašne stvari na koje bi mogla naići, a ni kako bi one utjecale na nju.

"Ovo je prilično strašno“ - rekao je Dječak uz vrckavi osmijeh.

Vrlo brzim i vještim potezom njegova je ruka prošla kroz

njen trbuh, kao da joj je tijelo bilo sastavljeno samo od zraka...

Tada je ispružio dlan i pokazao joj čudnog malog stvora. Dva ticala na njegovoj glavi znatiželjno su se protezala.

-„Vidiš? Imala si puža u svom trbuhu. Hranio se tvojim sretnim mislima, zato se više nisi

mogla smijati!“

-„Oh, ne, to je dakle bilo to?? Hvala ti što si ga uklonio. Misliš da ću se sada osjećati

bolje? Čini mi se da sam se bila naviknula na to stvorenje. Sada se moj trbuh osjeća dosta prazno ... Ali, uau!

Sada boje vidim, a i ptice

čujem, puno jasnije!

Sve mi je u zadnje vrijeme

bilo kao prekriveno nekom maglom, zar je to puž radio?“

-„Da, vjerojatno, rastao je sa svakom tvojom veselom mišlju, a ti si zaboravljala svoju pravu, blistavu sebe, koja

se uvijek zna sjetiti novih sretnih misli. Da sam ga tamo ostavio, jednog bi se dana ti

možda čak bila pretvorila u pravog velikog puža, kojem nije nikad dosta. To se

često događa kupus-djeci. Rastu, opuže se, trče za svojim željama,

pa na kraju pojedu svoj kupus i

tamo umru.

A ispod njihovog tijela izraste novi kupus, pa se rodi novo kupus-dijete ... i tako život ide dalje.“

-„Vau! - to je dakle taj kupus-misterij? Konačno sam ga shvatila. To me je dugo gnjavilo.

Nekako, od početka, uvijek sam osjećala da zapravo ovdje ne

pripadam...“

-„Pa, to i jest istina. Tu su te ostavila neka zagonetna bića. Rekli su nam da se dobro brinemo o tebi, jer si ti

jedno posebno dijete.“

(„I ti se meni činiš kao zagonetka!“- pomislila je KaElica, na što je iz Dječakova oka izletjela iskrica.

„Da li je moguće da i on to može?“ - pitala se, ali nije o tome sada

htjela misliti)

-„Da, čovjek s bijelom bradom spomenuo je nešto slično,“ - rekla je – „ali nisam mu baš sasvim vjerovala. Puno

se puta uopće ne osjećam posebnom, ... samo jako drugačijom, to je istina… ... djeca to

počinju primjećivati i u zadnje me vrijeme sve više izbjegavaju. Ali i to mi je bolje nego kad mi se rugaju, to

stvarno ne volim. A onda i taj zadatak koji mi je dao počinje mi biti previše težak. Možda i nisam pravo dijete za

to? Žnaš što mi je rekao?“

-„Da, rekao ti je da je tvoj zadatak sjećati se...“

- „Oh, kako si žnao?“

-„Pa ti si mi rekla.“

-„Neee. Kada? Vidiš? Sve je to tako čudno - ja se uopće ne sjećam ni da sam te ikad

ranije srela. Ali opet, činiš mi se tako jaaako poznat. Čudno, čudno,

čudno. I stalno se trudim ponavljati si: sjećaj se, sjeti se, sjeti se, ali ne znam što je to bilo čega bih se trebala

sjetiti. Ponekad, samo za treptaj oka, neko mi se sjećanje pojavi,

ali ga vrlo brzo opet izgubim. Ponekad čak zaboravim

i što riječ „sjećanje“ znači!

Ooooooooh, sve me to tako jako ljuti, ufff!“

-„Ma, to ti je lako! Ja se sjećam što si mi rekla. Da si ti svjetlo i ljubav

svijeta i da smo to svi mi, i da si ti tu da nam pomogneš sjetiti se i ponovno se

smijati i sjati!“

-„Prekrasno! Hvala ti što si me podsjetio!“

–„Ništa za to“ - rekao je Dječak – „Ja to nastavljam pričati i drugima, pa onda i oni isto to ponove drugima i

poruka se širi. Nisi valjda mislila da ćeš sve morati učiniti sama - zar ne? Ne izgledaš mi kao neka jako

uobražena djevojčica ...“

-„Ja ne mislim da sam takva, iako mi neki kažu da sam gruba i napadna. I

naporna. Smiješne riječi. Al' sad se sjećam, bradonja mi je rekao da ću imati pomoćnike, da, puno pomoćnika.

Nisam baš bila razumjela tu riječ, a zapravo je lagana-pomoćnici pomažu,

jel'da?“

http://www.youtube.com/watch?v=34K8TwyDIAA

-„Da, to je to. I – jesam li ti malo pomogao?“

-„Oh, da, jesi. Puno!“

-„Dobro, onda se sada samo nastavi smješkati, ok?“

-„Ok, hvala.“

-„Ako se ne možeš sjetiti baš ničeg smiješnog, probaj prodrmat vilicom lijevo-desno par puta.“

-„Ah, da, to je dobar trik!“

-„Budi nježna prema sebi. Tvoja rana od puža mora se dobro zacijeliti prije no što se budeš mogla ponovno

osjetiti potpuno sretnom. Onako kad te ništa ne boli, samo trbuh, ako pretjeraš s onim tvojim urnebesnim

smijurijama. I pazi sa puževima, sljedeći put ja možda neću biti u blizini!“

http://www.youtube.com/watch?v=l7Uvwg1BJC0

Vila od snova

http://www.youtube.com/watch?v=Vu_GyfW_AhI

-„Žašto si mi sinoć dala onaj žločesti san?“ – zapitala je Ka

El čim je ugledala Baku Vilu kako joj se približava.

-„Koji zločesti san? Svi snovi koje ja dajem kupus djeci su visoko

kvalitetno dobri. Za Boga miloga, bar bi ti od sve djece svakako morala znati da sam ja Vila Dobrih Snova!“

-„Ne, ne, taj je bio zločest!“ – Lina je bila uporna – „Uopće mi se nije sviđao san u kojem si me pretvorila u

zmiju!“

-„Ma daj, to se ti samo malo igraš sa mnom danas i praviš se neobičnom (i prestani kopat nos!) ...

…nisi se bunila za one snove u kojima si bila oblak, vatra, rijeka, čak ni onaj put kad si

bila krava.“

- „Ha, da, da taj je bio fora, a i čudan - kako sam samo mahala repom!

http://www.youtube.com/watch?v=ympBAlnKaF0

Opet, i onaj san s vatrom je bio strašan. Nisam mogla

prestati jesti, i bila sam sve veća i veća i sve gladnija, divlja, baš ono- žločesta, tako da sam se probudila

prestrašena od sebe! (Čak sam i onu tamparaturu imala poslije, znaš ono kad ti

čelo bude toplo…) Ja neću biti žločešta vatra, ona koja jede naše šume. Ne volimtakve vatre.

...ja hoću čuvati život!“

http://www.youtube.com/watch?v=qBmscq-PaHQ

http://www.youtube.com/watch?v=7I3ucCchkLs

- „Ah, ne sudi, KaEl. Uostalom, sve si to ti, samo u različitim snovima, i različitim iskustvima

... zašto bi san s zmijom bio drugačiji - ti ne voliš zmije?“

-„Ma volim, volim sve životinje. Samo mi se ne sviđa da budem zmijica.

Bilo mi je tako teško ići naokolo puzeći! I tako su mi

falile moje ruke, i moje noge pogotovo - nisam mogla ni skakati ni plesati!“

-„Pa, kad si se popela na ono stablo to je stvarno izgledalo kao lijep ples...“

-„Da, zmijski ples ... ali meni je draža moja vrsta plesa, sa skakanjem i rukama i

nogama koje drmaju posvuda i s puno treskanja glavom, to mi

sve napravi da se osjećam tako smijeeeešno “

-„Dobro malena Jedna, što mi ti onda kažeš, za tebe više neću spremati nikakve zmija-snove?“

-„Pa, ne baš zauvijek, ne mogu to reći. Možda ću se jednom ponovno

roditi kao zmija. U tom bi slučaju bilo u redu imati i zmija snove, mislim.“

-„Vidim da puno misliš…o tome što je u redu, što je prikladno a što nije?“

-„Da, voljela bih kada bih pored puta imala puno znakova, da mi pomognu vidjeti što učiniti kada se dogodi

nešto što ne razumijem.“

http://www.youtube.com/watch?v=FB8nIGKbpJY

-„Oh, ali imaš ih, pa znakovi su zapravo svugdje, samo trebaš naučiti biti strpljiva, tako da ih možeš primijetiti i

mirno ih pročitati. Za učenje treba malo truda, znaš?“

-„Ha, „čitateljica znakova“, još jedan dobar naziv za posao!“ –C.L. si je veselo zapljeskala.

-„Je, da li bi to željela postati?“

-„Između ostalog, da, to bi moglo biti zabavno („…ali posao

se mora učiti u školama, a ja ne želim ići u školu, nema veze, neću sad o tome…“ - pomislila je KaEl). Eeeehej,

znam - možda je zmija-san bio znak koji mi je dao tu ideju?“

-„Moguće.“

-„Kuuul. Hvala, Vilo!“

-„Da, i traži još znakova u snovima koje ti šaljem, ja ih stavljam puno, to ti je kao potraga za uskrsnim jajima “

-„Oooo, ovo je sve tako uzbudljivo!“ – KaElica je opet počela skakutati i pljeskati rukama –„Volim što su se

moje ruke i noge vratile …i volim pljeskanje i volim se pretumbavati

naprijed i nazad, hi, hi, hi!“

... I zuuumm, otrčala je, zaboravljajući reći uobičajeno "Volim te!" svojoj baka

Vili, (bila je previše zabavljena trčanjem i brojanjem likova kojih se igra u svojim snovima). Ali Vili to nije

doista smetalo. Zna ona svoju KaElicu - u njenim očima nema ničeg osim ljubavi koja iz njih frca, zato se vile s

njom vole družiti i povesti je sa sobom u njihovu zemlju, uvijek se tamo dobro zabave ...

Iako, istina je i da uvijek moraju koristiti neke magije kako bi sve zaboravila

kad se vrati. To je iz sigurnosnih razloga, kako bi zaštitili svoje Kraljevstvo od

navale ljudi, inače bi to ona već svima izbrbljala, znate već - KaEl jednostavno ne može čuvati tajnu! Ma dobro,

rekla sam vam, može ponekad- nije joj to baš lako ali može, ako joj baš,baš zaprijetite, ali to njoj bude

jako teško.

Zato je vile ne žele mučiti tajnama i jednostavno joj izbrišu vilinska sjećanja.)

http://www.youtube.com/watch?v=tG_ET-kUAuI

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=I16GdLvCsAA

-„ Ejla, more, mislim si još o jednoj čudnoj stvari!“

,,,pljus,,, Slušam, u uho sam se pretvorilo ,,,,,

-„Vila od snova mi je rekla da su svi likovi u mojim snovima zapravo ja, samo u drugim snovima, pa se sad

pitam koliko to mene zapravo ima tamo vani?“ http://www.youtube.com/watch?v=LRHZsDItG3A

,,, hmmm,, stvarno zagonetno,,,

-„Da, je. Sve mi to nekako radi da odem u neke jako čudne misli ako mislim previše o tome. Ali onda sam si

škužila da to nisam stvarno ona "ja" ja, nego ono Jedno Boh "Ja" koje je svi mi i koje se igra i misli i kroz mene

i kroz sve nas, zar ne?“

,,,, Predpostavljam da je tako,,,, ,,,sve ti

bolje idu te igre razmišljanja ,,,

-„Onda? Jel se dobro zabavljaš, ti Veliko Boh Jedno?“ – KaEl se

okrenula nekoliko puta oko sebe, gledajući gore i dolje, i svugdje naokolo i glasno se smijući s rukama široko

raširenim ... (Vrijeme je na tren usporilo.)“ „Tako

smo BLIIIIZU “

http://www.youtube.com/watch?v=HRVVOZ_NRX0

Nije bilo odgovora, naravno. Ipak, znala je da je to istina jer je osjetila tihi osmjeh, Jedno odlično priča na jeziku

Tišine.

http://www.youtube.com/watch?v=9v8qv3PZ3aE

Kornjača

http://www.youtube.com/watch?v=ATbJI-YGY4M

-„Gdje je sad nestao moj glas????“

Ptice su, kao i obično, cvrkutale svuda oko nje kad se taj dan probudila, ali umjesto da im se pridruži, kao što je

voljela raditi u jutro, KaEl nije mogla proizvesti nikakav, bilo koji, zvuk ... Ništa, bez obzira koliko je širila

usnice, lijevo -- desno, gore - dolje, na stranu ... … bez obzira koliko široko je pokušala

otvoriti usta, nijedan zvuk iz njih nije izlazio ...ČAK NI ŽVIŽDUK!

I ptice su bile iznenađene.

-„Ovo je sablasno!“ – pomislila je KaEl – „To mora imati neke veze s onim

snom!?“ - Sjetila se sna o zmiji i kako je gmizala uokolo, bio je to jako čudan osjećaj ... -„Sanjala sam da sam

zmija, eto zašto! Zmije ne govore, one ne pjevaju, ne vrište, niti se smiju, samo sikću, kada su uplašene!“

-„Hmmm ... Vrijeme ti je da posjetiš Kornjaču“- rekla je Gaja u njenoj glavi. (Ona je, naravno, mislila na

kornjaču Hapi, ali kako je to bila jedina kornjača kilometrima daleko, svi su o njoj govorili jednostavno samo

kao o Kornjači)

-„Oh, da, dobra ideja, hvala mama Gaja, ja sam je već jako

dugo željela posjetiti, i osjećala sam da mi je potrebno da me ona pregleda, još otkada je Dječak izvukao onog

puža iz mene. Nešto se čudno događa. Bolje će mi biti da pronađem lijek, i to

brzo - ne bih htjela ostati ovako - to ne može biti zabavno - zamisli – da ne mogu ni govoriti, niti pjevati ili

fućkati s pticama… Pa čak ni smijati se! Oh, ne, moram požuriti! - Imam toliko fora koje još nikome nisam

ispričala!“

- „Ohoho! Lijepo te je vidjeti, KaEličša, bilo je i vrijeme da še šušretnemo“

- rekla je stara Kornjača, zaokrenuvši oči prema

djevojčici (osim po svojoj mudrosti i sposobnosti liječenja, Hapi je bila poznata i po svom smiješnom šuškavom

govoru. Kako je K.L. pronašla Kornjaču neću vam ispričati, da vam ne kvarim gušte kad je vi budete tražili.)

KaEl ju je gledala, bespomoćno pokušavajući odgovoriti nekim, bilo kojim, zvukom ali

ništa nije izlazilo iz njenih usta ...

-„Ah, vidim“ - rekla je Kornjača – „dobila ši žmijšku bolešt“?

-(„U tom šlučaju ćemo še morati prebačiti na telepatiju ...“ )- KaEl je te

riječi čula u svojoj glavi ..

-(„Tele-što?“) - Zapitala se u sebi, a onda shvatila -kao što znate, ona je bila bistro

dijete i brzo je učila – („Misliš -pričati ovako, u mojoj glavi? Ja to

nekad radim, s mamom Gajom i s morem. Čak i neki vjetrovi i stabala vole ponekad tako sa mnom

razgovarati.“)

-(„Žnam.“)

- („I čak mogu vidjeti slike stvari koje se događaju širom svijeta, daleko ...“)

-(„I to žnam, šve što ti treba već imaš u šebi, draga, kao i švi .. šamo, čišto žbog žabave, švi mi neke štvari

ponekad malo žaboravimo tako da možemo biti vešeli kada ih še onda opet šjetimo. Švi mi volimo ražnolikošt,

pa žato možemo korištiti telepatiju ili glaš, a ti mi šada kažeš da ši švoj glaš ižgubila?“)

- („Da, to je baš neugodno. Zato sam došla. Rekli su mi da

si jako pametna pa sam škužila da mi ti možeš dati pametan savjet kako da mi se moj glas vrati ...“)

-(„Vratit če še, šamo mu daj vremena ...“)

-(„Oh, ali ne, ne razumiješ me, ja ga trebam SADA ODMAH!“)

-(„Budi štrpljiva. Koliko šam šhvatila tebi šu tek nedavno ižvadili tvog puža, žar ne?“)

-(„Da, a žnaš- ja nisam ni znala da je on bio tamo? Osjećam se nekako malo prazno sada ...“)

-(„Hmmm ... ražumijem ... vidiš - pužovi mogu bit štvarno lukavi – i ne primijetiš da ti škode dok ih netko ne

ižvadi ža tebe ... I, djevojčiče, što da radimo? Želiš da ti še tvoj glaš vrati?“)

http://www.youtube.com/watch?v=phlL7U0tjOM

-„DA, SADA!!“ -Zavikne KaElica, a onda od iznenađenja pokrije usta rukama.

Zatim je ruke podigla u zrak i počela vrištati i smijati se

i veselo pocupkivati uokolo – „Vratiiiooo seee! Vratio se!

Moj glas se vratio!“

(i zapjevala je svoju najdražu pjesmicu, koju joj je često pjevala njena vila snova)

- „Ha, ha, drago mi je ža tebe, ti malo šmiješno Jedno. Žnala

šam da ćeš bržo šhvatiti.“

- „Da, samo sam to trebala željeti dovoljno jako, jel'da?“

-„Da, ti ši šamo neko vrijeme oštala malo žarobljena u onom šnu ...“

- „Dakle, ti si žnala o mom snu o zmiji?“

-„Da, vidjela šam da ši ga šanjala ...“

-„Bio je zapravo smiješan. Ali ga ne bih htjela ponoviti. Ne bih željela biti zmija. Više volim biti ova djevojčica

koja ja jesam. Zmije se bolje penju na stabla i planine, to je istina, ali

i ja sam u tome sve bolja, a volim i skakati i smijati se i jako, jaaaakooo volim moj glas, la la la la laaaa la! E, da,

još nešto –šta je s onom pričom o letenju?“ („hm, kad si razmislim,

ne sjećam se ni kako sam sada ovdje stigla. A kako ću doma?“)-Ka El se malo zabrinula.

-„E, ža ta krila ćeš me morat ižnenaditi na ravnodnevniču, šolštičij, žnaš! A ža odlažak doma nemoj še brinuti,

šve je ok, niši še ižgubila.“ (

odgovori Kornjača i na Ka Elicinu misao)

-„Aha, ok, šuper, mislim super. Škužiš? Haa. Hvala ti, Kornjačo!“

-„Ma ni ne špominji to, draga, šve je dobro, žapravo odličšno! Šamo žapamti- šve še događa iž nekog ražloga i

jedina štvar koju trebaš učiniti kada ti še deše neobične, čudne štvari ješt da še vratiš u ovo tvoje vešelo

raspoloženje - tako ćeš naći šva rješenja koja ti budu potrebna .. Ješi vidjela kako ti še bržo vratio tvoj glaš?

Odlišno, maleška, ti ši prava šnaga!“

-„Da, jesam, i potrebna sam. Svijet me treba upravo ovakvu kakva ja jesam, tako mi često kažu moji Glasovi.

Hvala ti opet Kornjačo, idem sad, sjetila sam se još nekih viceva

koje moram ispričati mojim kompićima. Zapravo, znaš li onaj o pužu i kornjači?“

-„Oh, haha, da, to je moj najdraži vič!“

-„Jeeeeeeeeeeeee ...“

(Dobro, ajde, kornjača ga je znala, ali znam da ste vi znatiželjni klinci pa ću vam ga ja

ispričati: jedan se puž polako penjao po leđima jedne kornjače. Kad je napokon stigao na vrh,

kornjača je krenula hodati. „Jeeeeee!“ –zavrisnuo je puž. Ta-da-dam! To

je taj vic. Kako? Nije vam fora? Ah, nema veze, neke stvari su fora, a neke nisu. Možda ja ne

znam pričati fore onako dobro kao Ka Elica ili njen puž…)

Ptica Sreće

http://www.youtube.com/watch?v=c-dHxJNsxJc

-„Bok, Ptičice!“

-„Ćip, ćirp, ćirp!“

- „Ja sam baš dobila natrag moj glas!“ - KeElica nije mogla sakriti svoje

uzbuđenje kada je srela Pticu Sreće.

-„Odlično! Ćirp, ćirp, ćitipirp!“ – Odgovorila je Ptica – „Sada možemo opet

zajedno pjevati!“

-„Ali, prvo mi nešto reci - zašto te zovu Ptica Sreće?“

-„Oh, ništa posebno - pojavim se samo kad su klinci posebno sretni, to je sve.“

-„A-ha! KUUUL. Pa daa, ja sam jako jako jako jaaaaaaako

jaaaaaaakooooooo sretna sada. Ajmo

pjevat!“

-„Ćirp

...

... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ..

Normalno

http://www.youtube.com/watch?v=TkV-of_eN2w

-„AAAAAH! Taaako dobro, tako doooobro, taaakooo doooooobrooo!“ – KaElica si je to ponavlja cijeli dugi

dan, hodajući uokolo kolonijom s velikim tajanstvenim osmjehom koji jednostavno nije mogla skinuti s lica.

Nije mogla naći drugih riječi kojima bi to opisala djeci.

-„Što se to događa kad ona ode do mora?“ – Pitala su se ona međusobno - „Uvijek se vrati tako čudna, tako

blesava, tako nam ide na živce! - To jednostavno nije normalno da se stalno tako smijulji i ne radi ništa

ozbiljno!“ ( "Normalno" i „ozbiljno“ su bile neke od novih

modernih riječi koje su donijeli iz grada i vrlo su ih često koristili, igrajući se procjenjivanja „normalnih“ i „ne-

normalanih“, „ozbiljnih“ i „neozbiljnih“ stvari). Neka od djece koja su se dublje uplela u kupi-prodaj igru

gunđala su protiv KaElice i njenog "ne-normalnog" ponašanja, iako su mlađi voljeli vidjeti KaEl u tom veselom,

blistavom raspoloženju. Oni su prepoznavali tu istu radost i

zaigranost u sebi, a zajedno su se osjećali još veselije, ponekad to iskazujući prilično glasnim smijehom,

pjevanjem, trčanjem uokolo, skakanjem, pa čak i vrištanjem i zavijanjem poput vukova, a TO je super-potpuno

izluđivalo one "ozbiljne Jedne" (tako su oni koji su

razvrstavali "normalne stvari“ počeli sebe nazivati).

-„Što to more tebi stvarno čini, KaEl?“ - Dudi, jedan od znatiželjnije i hrabrije djece napokon ju je upitao to o

čemu su ostali samo šuškali i ogovarali je iza leđa. Mnogi su počeli izmišljati teorije o tome kako i zašto je

opasno ići čak i samo blizu mora, da ne spominjemo kupanje, a i to je, čini se, KaEl ponekad radila! (Pusti je

nek se prehladi, pa će morat ići na one ineckije!-šaputali su)

-„Nisam sigurna, samo znam da mi oboje doživimo jako lijepe osjećaje svaki put kad se sretnemo.

I ponekad kada plivam to je doista vrlo čudno, osjećam kao da ne mogu točno

znati gdje more završava i gdje ja počinjem.

Da li me razumiješ?“

-„Ne, stvarno ne,“ - odgovori Dudi - „iskreno, meni sve to zvuči malo stravično. Mislim - ti si ti, ja sam ja, more

je more ...“

-„Da, ali mi smo također dijelovi iste te Jedne Velike Cjeline, a ponekad možemo biti samo to Jedno isto ...

Mislim da je to ono o čemu me More uči.“

-„Ipak, m se to čini strašno. Zar se ne bojiš da ćeš izgubiti sebe? Ili da te More

pojede?“

-„Oh, ne, nikada. Moj mali Ja glas me vrati uvijek kad je to potrebno“.

-„Opa, kul, sad imaš čak i "mali Ja glas"? Pa koliko ti to onda glasova zapravski imaš?“

-„Cekaj da vidim-imam taj Mali Ja, koji je pravi, stvarni, pravi – žnaš, baš onako Pravi ja.

Onda su tu glasovi drugih mojih prijatelja, djece, životinja, drveća i

zapravo svih bića koja sanjam (anđele , vile i Gaju izbjegla je spomenuti.

Imala je već nekih loših iskustava kad je o njima pričala drugima.

A Dudiju zna biti teško prihvatiti neke stvari. Posebno ako

ih ne može vidjeti) - „... svi ste vi u stvari tu, samo što ja

jednostavno ne mogu stalno razgovarati sa svima vama ... a s Malim Ja moram govoriti malo češće, to sigurno

možeš razumjeti.“

-„Da, to je normalno.“ –ozbiljno je zaključio Dudi.

-„Hmm .. Dobro, nema veze, tu je onda i glas moje mame, naravno.

Ponekad ona i Gaja govore zajedno, istim Glasom, ponekad ne,

ponekad ona dolazi kroz Glasove. Moja mama je s jednog drugog planeta, znaš?“

-„Stvarno? Dakle, ti si pravo zvjezdano sjeme posađeno ovdje?“

-„Neee, ludice, e jesam te! Šalim se, naravno Ali ponekad

izmišljavam takve priče, to se zove "fantaziniziranje", ili "zamišljanje želja", ma svakako se to zove. I

„maštanje“ isto, pa sjećaš se pjesmice? ...“

-„Oh, to dakle znači „maštica“? Ali ja sam čuo da maštivanje nije zdravo, da je zapravo opasno i strašno, ako

može i mrak potjerati!“ A i smijat

-“ Ma, tko ti je to rekao?“

-„O vi iz grada. A ni smijati se puno nije dobro, to su mi isto ovi iz grada rekli. Kažu mi ovi iz grada da se

smijem ko luđak i da prestanem jer da ću brzo poluditi. Ne razumijem ih baš. Al mi i to zvuči ko nešto strašno.

Ima tako puno riječi koje još moram naučit.“

-„Aaaufffhhh, i meni su oni svašta rekli, al baš me briga!“-odgovorila mu je

KaEl malo ispilana -Meni je smijanje baš dobro, zapravo super, i radi mi dobro, nikad nisam tužna kad se

smijem. A i koliko im to brojeva znači, onima iz grada, puno se smijati? I izmaštavanje mi radi dobro, Ako ti

kažu da to ne radiš, reci im da to nije to, nego im reci neko drugo ime, izmaštaj si neku svoju

fantazmaštozmišljajuću mašticu, neku svoju smijalicu. More to zove „skupljati lijepe vizije“. Na primjer- ja bih

stvarno željela imati pravu mamu i pravog tatu, a ne samo sve te glasove koji mi pričaju. Zato se zamaštavam.

Svakakve mame i tate vidim. Neki su fora a neki nisu.

Onda ponekad Gaja sa mnom stvarno počne pričati kao zapravska mamica, ona me i ljuljuška i zagrli me s

grmljem i nasmiješi mi se kroz cvijeće… Jako je draga sa mnom, ne bih si mogla zamaštovizijati bolju mamu ...“

-„A o nama, drugoj djeci u koloniju, ništa ne znaš? To što ne znamo odakle smo došli me zbunjuje ...“

-„Ne žnam točno, mogu samo zarazmišljati, ali sam prilično sigurna da ste svi ovdje iz nekog posebnog razloga,

nečeg specijalnog zašto ste tu došli, kao i ja. To se zove "misija", žnaš? Još jedna kul nova riječ, meni se sviđa

al mi se ponekad učini teška, al kad je se sjetim onda se sjetim i šta se trebam sjetiti, me škužiš? Barba s bijelom

bradom rekao mi je da je moja misija da ljudima donesem radost i osmjehe (posebno onima koji su tužni) i da

svakoga podsjetim na svjetlo koje nose u svojim srcima. Škužiš sad? Iskrica misija!“

-„Kul. Već si mi to jednom bila rekla, ali sam zaboravio.To je lijepa stvar za zapamtiti. I ja bi neku takvu misiju.

Tko zna koja je moja?“

-„Da, je, a i vrlo korisna, ali i ja je puno puta zaboravim. Al me iskrica sjeti,

hehe. Dugo sam osjećala kao da mi je u glavi i srcu neka magla koja skriva sve moje lijepe misli, ali onda sam

škužila da mi je moj prijatelj puž to radio (puževi kao što je on to često čine, izgleda da je to nešto kao njihova

misija, oni se igraju ko će biti najdebeliji puž) ... Sada je otišao, morao je otići. Kažu mi da više nije onako

mršav. Zaboravim ga ponekad, al ga čujem često, uvijek kad se sjetim nečeg smiješnog on se nasmije u mojoj

glavi. A smiješni Dječak mi je pomogao razumjeti i sjetiti se i zapamtiti (kako se

ono kaže-memorizionizirati,tako nešto) puuuno toga. - Na primjer: da

uvijek postoji netko u blizini tko mi može pomoći sjetiti se i može raditi sa mnom na mojoj misiji.

Zato više nisam zbog toga toliko jako zabrinuta, iako još uvijek puno zaboravljam.

I žnaš još nešto? Sve strašne priče koje si pričaju odrasli u gradovima izmislile su male grupe bolesnih ljudi koji

misle da moraju plašiti sve ostale ...

To je stvarno glupo, ali oni misle da će tako zaraditi više novca!“ http://www.youtube.com/watch?v=4N3N1MlvVc4

-„Vau!“

-„Da, mislim da oni imaju stvarno velike puževe u svojim trbusima, žnaš, i puno veće žderonje od onog mojeg

malog, pa ne mogu jasno misliti ...“

http://www.youtube.com/watch?v=eMXKt99W61A

-„Misliš da mogu ljude pretvoriti u robove samo pričajući strašne priče?“

-„Aha, da, i ratove-sve to rade samo zbog onog glupog „ novca“…“

-„Sada si me uplašila!“

-„Da, to može biti strašno, zato se moraš sjećati da je ljubav puno jača od straha, jer i što više strašnih stvari

čuješ, u tebi to radi sve više straha pa onda sve više i više tražiš zaštitu i sigurnost izvan sebe ...a onda se tu

pojave oni koji su se već razboljeli sa svojim kupi-prodaj i pobjednik/gubitnik-igrama: „kupi ovo i osjećat ćeš se

sretno, kupi ono i ništa te više neće plašiti, budi pobjednik, pregazi gubitnike“ .. oni to zovu „reklame“

I za čas i ti pokupiš tu groznicu, a onda postaje opasno, jer možeš biti pretvoren u još jednog roba spremnog

raditi za te blesave papire za koje ti kažu da uz njih

možeš biti sretan i nikad više uplašen.

A tu su onda i svi oni otrovi koji čine da sve zaboraviš, pa one kutije,

ah, ne želim više pričati niti misliti na to, nikada više…“

-„Hmm .. Nikad tako o tome nisam mislio, ali sada kad mi ti kažeš - mogu vidjeti da se to počelo događati i

nekim našim prijateljima ovdje, zar ne?“

-„Da, groznica se širi. Oni hrane svoje puževe i zaboravljaju

svoj pravi sjaj i ljepotu u kojoj živimo.“

-„Tužno.“

-„Tužno, da, ali još uvijek imamo vremena, tek smo došli na ovaj smiješni planet da promijenimo tu igru i kako

bi započeli igre koje će svih učiniti sretnima, veselima i neustrašivima ...“

-„Zvuči kao da je tu potrebno jako puno teškog rada ...“

-„Aha, ali stigli smo na vrijeme, a imamo još i dobru zalihu trikova za odigrati.

Neke sam čak naučila od mog puža!“

-„Kako to možemo učiniti? - ipak smo mi samo klinci!“

-„Ma, ima tako puno malih načina. Sve što nas veseli pomaže, ali ima i neobičnih igara

koje izgledaju kao frka ali su zapravo super - na primjer, možemo forivati

ljutiće i gunđanja (ono kad ih potjeraš s forama),

…ili možemo organizirati natjecanja potjere za strahovima, ovako: nađi neki svoj strah pa ga ganjaj dok ne

nađeš smiješnu misao koja će napraviti da se taj strah osjeti glupo, pa mu bude neugodno i bude ga sram i

pobjegne i onda tako ostavi mjesta za više smiješnih i ljubaznih misli.“

- „Super, ajmo klince nagovoriti da se igraju s nama.“

-„Mogli bi probat, ali prvo tu igru moramo sami dobro naučiti, moramo postati jako spretni u ismijavanju svojih

strahova ako želimo i druge tome naučiti. Ako nismo profići, može nam se

dogoditi da se svi skupa jaaako jaako uplaaaašimo i počnemo se bojati bilo koje igre!

E, TO bi tek postalo oooozbiljno

opasno! Sviiii bismoooo ondaaa postali jaaako ooozbiljniii, a tooo ne žeeelimooo da se dogooodiii jel' daaa?“

(Ka El je pričala polako, tihim stravičnim glasom i široko razrogačenih očiju.

Dudijevom su kralježnicom prošli srsi.)

-„Ah, Aha, u pravu si, to sigurno ne želim . Hvala ti, KaEl, već osjećam kako

je to zabavna igra, idem je sad vježbati. Mogu se npr. šaliti s mojim zubima, umjesto da ih skrivam i osjećam se

loše i sramim se zbog njih!“

„Eto ga, kompa, samo naprijed! A ja ću se ići malo zabavit s mojim strahom od padanja !“

http://www.youtube.com/watch?v=8SIwUOII7hg

Vrane

http://www.youtube.com/watch?v=KdWsVXoZdVk

-„kraaaa, kraaa, kraaaa, mi smo uvijek zaaajeeeeedno i jedemo

smeeeećeeee zaaajeeeedno i naše djevojke su naaaajboljeee i mi

jedemo truuulo voćeee i napijemooo se zaaajeeeeeeeeednoooo,

čak i u gradove idemo zaaajednooo, kraą, kraą, kraaaaaa“ – vrane su

glasno pjevale svoju omiljenu pjesmu, kao i obično –bučno grakčući, podrigujući i bacajući plastiku za

prolaznicima.

-„Ejla, KaEl, kraaaa! Dugo već nisi graktala s nama, dođi ovdje, pridruži nam se,

imamo fino trulo voće, brzo fermentira, baš lupa! KRAAA!“

-„Ne, hvala vrane, imam neke stvari za napraviti.“

-„Hmmm, vidimo da nas više ne voliš!?“

-„Ma, i da i ne...“

- „Kraaa?“

-„Mislim, ja poštujem to kako se vi držite zajedno...“

-„Da, kraaa, to je velika stvar, ha? Miiii smo uuuuuvijeeek zaajeedno, ajmo ekipa - još

jednom, spremni braćo i sestre?“

- „Miiii smooo…“

http://youtu.be/bcxJAW3nlEI

-„ ...Ali u isto vrijeme ste bučni i surovi prema drugima koji ne pripadaju vašem jatu, i...“

-„Ho? To nam pak ne možeš reći - sjećaš se neki dan kad si imala problema s klincima iz kolonije, pustili

smo te gnojiti s nama!“

- „Jeste, istina, ali sigurno se sjećate i kako ste mi se glasno rugali, kao da nisam bila tamo,

a puno puta sam primijetila i ogovaranja iza mojih leđa s

drugim vranama i životinjama, a to nije lijep osjećaj, vjerujte mi!“

-„hmmm .. ali to je zato jer si bila uobražena, Kraa!“

-„Ne nisam. Samo drugačija. I sada sam. Žnate da nikada neću biti vrana. Ali

htjela sam biti vaša prijateljica. I nije da nisam pokušala i dok mi je puž još bio u trbuhu skoro sam povjerovala

da ste mi najbolji prijatelji!“

-„Pa i bili smo, ko te je drugi mogao onako nasmijati, Kraa, ajd reci istinu, Kraa! - Čak i

kada si bila tužna i usamljena? Kraaa-priznaj- mi smo najbolja zabava u kvartu!“

-„Da, ok, vi ste zabavna ekipa, ali vaše su fore uglavnom uvredljive, i jako vičete i volite kvariti pjesme ostalim

pticama i pljuvati po svima, osjećam kao da svi vi imate neke puževe u svojim trbusima i...“

-„Kraą, to je baš prava zabava!“

-„Hmm, ne, meni nije!“

-„Kraa, ali nekad si voljela naše pjesme!?!“

-„Oh, Bože, jesam, da, nekoliko puta, ali vi opet i opet ponavljate uvijek iste stare pjesame! Ponekad još uvijek

volim zapjevati s vama, ali ne svaki dan, to je meni previše, a...“

-„To se zove tradicija, bebo, tradicija nije mrtva, moramo je održati živom! Ajmo daj

banda, rivajnd, ispočetka jednu za KaEl, da joj se vrati raspoloženje, tri, četri: Miii

smooo uvijeeeeek…“

-„Kako god. Votever, idem ja...“ http://www.youtube.com/watch?v=Y8Z8pO8ipN0

-„…Zaaaajeeednooo…“ (vrane su nastavile sa svojom pjesmom i nitko nije primjetio kad je KaEl

otišla i okrenula svoje misli u neke svoje pjesmice)

http://youtu.be/LoQYw49saqc

--------------------------------

,,,,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=-oCCnxBos10

-„Bok, more, možeš li mi pomoći?“

,,, Uvijek,,, ako znam kako,,,

-„Moja malecka mirna točka, žnaš ona

koja je prava prava Stvarna ja?“

,,, daa?,,,

-„Nekako je tiha u posljednje vrijeme, skoro je uopće ne čujem...“

,,, Možda su ti misli previše glasne?,,,

-„Ah, možda imaš pravo, primijetila sam da sve više i više mislim, i to me brine.

Kad sam bila stvarno mala bilo mi je lako pronaći moju mirnu

točkicu i baš smo se lijepo zabavljale. Bila sam u tom sretnom trenutku s njom i samo sam rasla i rasla, osjećala

sav prostor oko mene i zaboravljala ovo moje tijelo.

Bilo je tako jednostavno,

bebe trebaju samo rasti i biti sretne, isto kao i cvijeće, drveće, planine ...“

,,, Dobar zaključak,,,

-„Aha. A i odrastanje bi trebalo biti zabavno, ali sada više nisam tako sigurna u to ... ona mala Ja, e ta Jedna

je bila fora! - Samo sam bila tamo,

radila nešto što sam voljela - brala cvijeće, ganjala zečeve, pratila mrave, trčala po

livadi, močila si nožice u lokvicama, što god, i sve je bilo nekako veselo i savršeno, nikakve me misli nisu gnjavile, ništa drugo - samo sam se čudila toj velikoj ljepoti koju nam Gaja stalno poklanja ... sada je sve drugačije - sad me brinu sve te brige ...“

,,,???,,, ,,,

-„Ma žnaš već, razvijaju mi se sve te sposobnosti… … mogu vidjeti

sve te stvari koje se događaju daleko, a mnoge su jako tužne...“

http://www.youtube.com/watch?v=ojcf3bc9bFE

,,, Da, doznati tužne stvari može jako uznemiriti, čak i ako se ništa tužno ne događa tebi osobno,,, ali pokušaj

slijediti svoju sljedeću bolju misao, na primjer, čak i kada dan nije ovako prekrasno sunčan kao sada, i ako čuješ

loše vijesti, još uvijek možeš podići glavu gore,,,

,,,,ako to probaš, vidjet ćeš da se na nebu uvijek

događa nešto lijepo ,,, a gledanje oblaka je moja omiljena razbibriga,,, ne znam kako je tebi, ali meni oblaci i

sunce uvijek naprave veselje,,,

-„Istina. Ne postoje dva ista oblaka ... Ali, to ne

rješava moj problem, moj je um još uvijek nemiran, želim se vratiti u moju malu mirnu točku, ali je više ne

mogu naći. Što trebam učiniti?“

,,, Samo se umiri, draga Jedna, budi mirna,,, diši sa mnom i doći ćemo tamo zajedno za tren oka,,,

-„Oh, da, drago More, tako mudro ... a ja sam tako šašava, stvarno kako To mogu zaboraviti? Kada se smirim

uvijek je nađem, ona je Naše maleno mirno mjesto. I tamo se mi zajedno smijemo, zar ne?“

,,,Yess,,, namigne more jednim sretnim valom,,, mi i jesmo Osmijeh ,,,

http://www.youtube.com/watch?v=kA42VrqGKd4

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Anđeo

http://www.youtube.com/watch?v=tqVnOLiH0FM

KaEl se baš spremala skočiti natrag dolje sa stabla kad ju je njen krilati prijatelj dodirnuo svojim perjem.

-„Oh, kakvo iznenađenje! Što te dovelo ovamo?“

-„Mala kukavica pala je iz gnijezda, morao sam je podići, dati joj

ljekovitu mast. Vidio sam te prije, ali oči su ti bile zatvorene, pa nisam htio smetati...“

-„Ah, to si bio ti? Malo sam vježbala

Sunčevo disanje ... A je, učinilo mi se da sam čula lepet nekih većih krila… U zadnje

se vrijeme pročulo da se tvoji okupljaju, čini se da se spremaju dogoditi neke važne stvari?“

-„Istina, već je vrlo živo u našem jatu. Pripremamo se pomoći mami Gaji u njenom porađanju...“

http://www.youtube.com/watch?v=BxJIrDxSpIg

-„Vau! Nisam znala da ona čeka bebu?!“

-„Naravno. Ona uvijek rađa nove bebe. Svi smo mi njena djeca, samo ovaj put je to malo drugačije. Oni Jedni

novi, koji tek sada dolaze, biti će svi puno više povezani s njom.

To se zove telepatija.“

-„Oh, ja to žnam, rekla mi je Kornjača, ja to mogu raditi! A ponekad mogu

čak vidjeti i slike stvari koje se događaju širom svijeta, daleko… Žnaš to?“

-“Da, ti imaš djelić tih sposobnosti, ali njihove neće biti tek povremena stvar.

Nove bebe biti će uvijek svjesne naše Majke Zemlje.

I učiti će starije, tako da će uskoro svi moći razgovarati s njom i slušati njezine

mudre savjete, pa ćemo svi konačno izaći iz mračnih vremena.“

http://www.youtube.com/watch?v=A-JmxG0Zs34

-„A i ja im mogu pomoći, mogu prevesti njihove misli drugima koji

još nisu telepatizirani, jel'da?“

,,,Ha, ha, da, upravo si izmislila još jednu dobru riječ!,,,

-„Telepatiziranje? Telepatizacija. I telepatičarka-moj novi posao! Kuuul.“

– pomislila je Lina, i nasmijala se svojim mislima (voljela je

izmišljati poslove koje bi voljela raditi). A, da, zaboravila sam ti ponuditi – molim te uzmi malo obojene

svjetlosti i ove bistre vode, sigurno će ti se svidjeti, donijela sam ih iz Zemlje vila.

Baš sam se od tamo vratila.“

-„Nije ti bilo lijepo?“

-„O, ne, tamo mi je jako lijepo, toliko se bar još sjećam. Ali ima još stvari

zbog kojih se trebam ovdje vraćati... Ti žnaš kako je to s vilama, njihov svijet brzo nestane iz sjećanja, pa uvijek

moram uzeti nešto sa mnom, da ne zaboravim da sam tamo bila i da se želim vratiti. ( "O, joj ... Dječak"- kratka

misao prođe joj kroz um, ali je ona brzo ukloni, anđeli su dobri telepate, a tu je misao htjela zadržati za sebe!)

Nije to lako objasniti, na primjer, meni ostane taj dobar osjećaj svaki put kad se vratim

iz zemlje vila.. Ali ja tako brzo zaboravim skoro sve što se tamo dogodi, pa kad me pitaju kako mi je bilo, nisam

sigurna što odgovoriti. ..zato sam i prestala o tome pričati djeci, jer mi se onda rugaju i kažu da opet izmišljam i

lažem, a ja stvarno NISAM lažljivica! ... Ipak ( ne pitaj me

kako) osjećam da je ono što tamo doživim meni puno istinitije od mog života u koloniji. Da li je to jako čudno? –

Mislim - reći da ti je nešto što zaboravljaš stvarnije nego ova "prava" stvarnost ovdje, mogu razumjeti zašto me

neka kupus-djeca izbjegavaju ...“

- „Hmm, da, mora da ti je teško, ali uostalom mnogi ne vjeruju ni u nas, zato jer nas ne vide….“

-„Ma da, oni koji ne vjeruju ako ne vide…“

-„Tvoj je izbor, želiš li ostati ovdje i pokušati pomoći djeci da prestanu sa svojim igrama natjecanja, a već znaš

koliko ti je ponekad teško, ili se vratiti i uživati u bezbrižnim zabavama vila...Znaš da smo uvijek uz tebe, što

god odlučila.“

-„Voljela bih djecu učiti o fer vilinskom putu...“

-„Da, to bi bilo lijepo, samo što mnoga djeca još nisu spremna za pobjednik-pobjednik igre

... Ovaj svijet je pun igara ometanja i uništavanja, napravljenih namjerno kako bi vi

zaboravili svoj sjaj, ili ga jedni drugima smanjili...“

-„Oh, da, umjesto da ga povećavamo! Ma vidiš? To je to što me tako naljuti- kako je lako zaboraviti, ponovo i

ponovo! I koliko je teško druge podsjetiti na igrice iskrice...“

-„Naravno, dobro je što si to primijetila. Ali, moraš znati da i ljutnja krije neke strahove - zapitaj se, čega te je

ovdje strah? Da nećeš moći pomoći svojim kompićima?“

http://www.youtube.com/watch?v=GJkQvyoWJBk

-„Da, a i da ću skroz zaboraviti moju iskricu pokušavajući se boriti protiv njihovih načina, kao što sam već

počela...“

-„Trebaš biti opreznija, da, ali nemoj se ni tako jako truditi ... borba nije najbolji način da se bilo što riješi,

zapravo, neki kažu da ono čemu se suprotstavljamo ustraje i može čak postati jače.

To znači da, iako vidiš stvari za koje bi željela da budu

drugačije, bolje ti je ne razmišljati o njima ako u tom trenutku ne možeš pronaći neko dobro rješenje. Bolje je

umjesto brige skrenuti pažnju na neke od tvojih najdražih stvari, na ples, pjevanje, smijanje, izmišljanje

smiješnih priča i pjesmica, zagonetki, znaš već, sve one stvari od kojih ti srce pjeva, to su dobri lijekovi za djecu,

a i za tvoju iskricu, čine je svjetlijom ...“

-„Oh, da, sad razumijem zašto se kad sam sretna osjećam kao da letim - moja iskra postaje jača i laganija pa me

podiže, zar ne?“

-„Eto ga, bistrice, ti sve svoje odgovore brzo pronađeš… a kada

dobiješ natrag svoja "krila", s visoka možeš lakše pronaći nova rješenja kao i lijekove za "probleme"...Oni se

ionako ne mogu riješiti tamo gdje su nastali “

-„Kad već govorimo o liječenju - vjerujem da vile imaju dobrih lijekova za moje drago more koji bi mu mogli

pomoći da se brže izliječi.. To je još jedan razlog da se k njima vratim, kako bih

saznala o tim lijekovima-oooh, ja bih toliko voljela pomoći mom dragom moru -

Znam da mi to ne voli pokazati, ali ono pati od sveg tog zagađenja!“

-„Sigurni smo da ćeš naći nešto dobro i, zajedno s drugom

djecom, učinit ćete more i mamu Gaju ponovno blistavima.

Ma, oni već i jesu jako ponosni na tebe i ono što radiš!“

-„ Sjetila sam se još nešto - voljela bi se s klincima igrati onako ko kad izađem iz mora, pa Sunce preko mene

šalje mami Gaji još malo više svjetla i ona se smije. Ako klince tome naučim, moći ćemo raditi svjetlo-

punkturne plesove, skakati i bockati je, oh, ona se neće moći prestati hihotati!“

-„Super ideja!“

http://www.youtube.com/watch?v=Qy5JGRMX1tk

-„Aha, baš je. Usput, anđele, da li bi me ti i tvoji kompići htjeli posjetiti za koji dan? Mogu pripremiti fešticu za

vas! I čokoladnu tortu!“

-„Ueeee!“

–„ Čokolada je jedna od rijetkih stvari iz gradova koje mi se stvarno, stvarno, stvaaarno sviđaju. Mislim - ima

tamo još stvari koje mi se sviđaju, ali ne toliko stvarno...“

-„Divno, mi stvarno volimo čokoladu!“

-„Stavit ću i koju jagodu. Do skorog viđenja, onda?“

-„Naravno, draga, vidimo se uskoro, zabavljaj se!“

http://youtu.be/V4JPx0eZdJQ

-------------------

,,,,, http://www.youtube.com/watch?v=NfJAh6hrCzw

-„Ćao More, tako si mirno danas.“

,,,Aha, da,,,ja znam da sam djelić nečeg prekrasnog,,,

-„Jesi. I ja sam.

Plesala sam noćas, puno, pored vatre …

http://www.youtube.com/watch?v=Wumr8rX5Qjg

http://www.youtube.com/watch?v=_59tIu40mzo

Imali smo čarobno nebo bez oblaka, puna kapa zvijezda!“

http://www.youtube.com/watch?v=HIHzAu9yRt4

,,,Znam,,,

_“

-„I plesali smo sve dok se Sunce probudilo i onda se

i ono baš veselilo s nama. jaaako smo bili umorni ali fantastastičnasto veseli!“

,,,,aha, super, jel'da?,,,

-„Ma, baš sam bedasta, pa ti sve žnaš, čulo si nas…“

,,,mhm, na neki način da,,,

-„ ok, sad mogu jednostavno sjesti tu kraj tebe i odmarati se, nigdje nam se ne žuri. Ja ću malo

čokolade, hoćeš malo?“

,,,mmmmmm,,,

http://youtu.be/DqpBHMf_EvY

Špilja http://www.youtube.com/watch?v=qQHu20_MhDU

-„Ha, evo je, sad tišina…“(klinci iz kolonije su napokon otkrili špilju u kojoj se Ka El

ponekad sklanjala) -Buuu…“-grunuli su svi odjednom kad je Ka El prišla ulazu u špilju.

-„Joj, vi ste ovdje! Baš ste me prestrašili!!“

-„Eee, he, he, ho, ho, jesmo, jesmo, hahahaha!“-

(špiljom je odzvanjao pomalo zločesti, podrugljivi smijeh)

http://www.youtube.com/watch?v=TKeJifOXAnA

-„Baš fino što ste pronašli špilju, super je, jel'da? Toliko puta sam vas zvala ali niste htjeli

doći…“

-„Ma, baš super i nije. Špilja ko špilja.“ (već su se ponašali kao da su

vidjeli puno ljepših, većih i čarobnijih špilja, a nisu!)

-„Sad se možemo igrati.“ - poveselila se Ka Elica.

-„Aaa, ne, ne, ne. Špilja je sad NAŠA. Zar si mislila da je možeš zadržati za sebe?“

-„Ne, naravno da ne, ali…“

-„Nema ALI! Idi sad ća! Mi ćemo ovdje imati dućane i školu,

pa kad nam dosadi biti tu, onda se

možda možeš vratiti. Ili možeš platiti ulaz.- namignuo je Dudi ostalima.

-„Ah, dobro, ne hvala.“-rekla je Ka El pomirljivo.

- „Idem onda malo do mora.“

-„Idi, idi, možeš se i potopi, baš nas briga! hahahaha…“- nastavili su klinci s podrugljivim

šalama na njen račun, njihov grubi smijeh čula je u sebi još dugo nakon što se udaljila od

špilje.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=01FE9cPXE3M

-„Bok, more, ja sam tužna.“

,,, Eh, baš šteta ružna,,,

-„Ovaj mi vjetar kaže da kasnim, a ledeno doba ubrzo dolazi…“

,,, A je, istina je, propustila si nekoliko proljetnih dana,,,

-„Trebalo bi biti ljeto.“

,,, Uvijek, yess,,, ali puno se drugih utjecaja tu miješa sa svojim namjerama,,,, godišnja doba nemaju ništa s tim,

ona uredno dolaze, odlaze, vraćaju se ,,,

-„Da, da, nema to veze s proljećima. Zapravo i ne znam gdje to kasnim.

Zaboravljam, zaboravljam, zaboravljam, uff kako me to izludi!

Kada me napadnu ovakvi dani ja ne žnam ni tko sam, čak ni kakvo je vrijeme, ni što bih

stvarno trebala raditi. Ja stvarno, stvarno pokušavam širiti tu priču da smo svi "svjetlo i ljubav svijeta" ali puno

puta mi se čini kao da to zapravo nije istina. Puno ljudi mi često izgleda jako

mračno, i osjećam kao da ni u meni više nije ostalo niti malo veselja… Niš ne škužim !“

,,, Ma daj, to ti je samo jedan od onih dana, svi ih mi imamo,,,osim toga, nije stvar u kuženju nego u traženju,,,ti

se samo bojiš novog,,,

-„Čega novog? Pa sve izgleda kao iste stare priče -razlomljene, raspršene, pa opet natrag skrpane na neki čudan,

samo prividno "novi" način. Dosadno.“

,,,, psssst,,,,samo diši,,,

,,,i ovu mi molbu usliši,,,,,,,, ,,,,,

,,, Suncu još jednu priliku daj,,,

i dođi u moj zagrljaj,,,,,,

,,,brzo ćemo ti vratiti osmijeh,,,, vidjet ćeš,,,

,,,,a baš zaplakat ako hoćeš,,,

,,,ooonda ovako:

,,,zaroni svoje suze u mene i izađi slobodna,,, polako,,,

-„Ueee, kako lako!“

,,, He, he. he, nego kako?,,,

pljussss,,,

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Puž

http://www.youtube.com/watch?v=PQNBii8Kogw

-„Ja nikad zapravo nisam nestao,“ - reče puž KaElici sljedeći put kad su se susreli - zato prestani razmišljati o

meni, dobro sam ja, samo je moja uloga u tvom trbuščiću bila gotova, to je sve...“

-„Drago mi je to čuti, bila sam zabrinuta za tebe...“

-„Znam, zato sam došao, umiriti te. Prestani brinuti, brige su skroz beskorisne i dosadne. Pa ti znaš kako smo mi

puževi snalažljivi – nema panike, no problemo! Život je dobar Ja Jesam Puž i svi me vole. Uvijek mogu naći

neko smiješno rješenje i neki novi trbuh, ili bar par dobrih trikova dok nešto ne nađem.“

-„Oh, da, zato te toliko i volim, nikada nisam osjećala da si mi zločest dok si bio u mom trbuščiću. Ponekad mi

je bilo bljutavo tužno, ne znam baš da li od tebe ili od mene, ili od drugih puževa koji su ti se rugali jer nisi bio

„pravi“ puž ko oni. Kao- ti ne čuvaš kućicu i lunjaš bez nje!“

-„Haa, ne znaju oni kako velika je moja kuća!“

-„Da, s krovom od zvijezda! Puno puta bilo je i jako smiješno i zabavno, sa svim onim forama koje si izmišljao,

ali sada razumijem da sam ja gubila sebe jer sam previše slušala tebe. Rekli su mi da moram naučiti nešto o

„granicama“, jer se lako počnem pretvarati u biće koje mi je drago, pa onda ne ostane skoro ništa od „mene“.

Morat ću razmisliti o tome, Izgleda da mi se i s tobom to dogodilo. Ni svojih fora se više nisam mogla sjetiti,

jedno jedino kad bih tebe čula…Sad bar znam kako izgledaš.“

-„Haa, da. Izgubiti se u nekom drugome, to baš nije dobra životna taktika. Imaš i ti poneku foru. Neke su ti fora a

neke nisu. Kiša pada ili ne pada. A ipak je kiša. Ni meni se to nije sviđalo, kako se pretvaraš u mene...“

-„Da, mora biti da se tu radi o onim stvarima koje zovu „granice“, ja još uvijek učim o njima. –i, onda…. bolje je

i za mene i za tebe ovako, el' da?“

- „Aahm…ma da, valjda…. Hoćeš još moj zadnji sluzavi puž-poljubac? Znaš kako je ljekovit…“

-„Oh, ti šaljivi bedak ... Samo sam htjela malo pričati s tobom, toliko toga se dogodilo od kad smo se odvojili ...“

-„UMUKNI! Ne želim ništa čuti!“ (da je imao ruke, vidjeli biste kako se

preklopio po ušima)

http://youtu.be/8rFAlFavf2U

-„Aaaehm, sve u redu ... Vidim da si još uvijek malo ljut na mene, jel' da?“

... (Nema odgovora)

http://www.youtube.com/watch?v=zah7-rxBYnk

-„Ok, ja mogu zašutjeti, ako tako hoćeš, ali ćemo jednog dana opet malo pričati, zar ne?“

Puž je šutio, ali KaEl je čula njegov odgovor u svojoj glavi:

(-„Da. Samo me sada ostavi na miru, ne mogu se fokusirati na moje puževanje kad si mi blizu, čujem samo tvoje

fore, ko da si mi ti jedna jedina izvornica fora, haa!“)

http://www.youtube.com/watch?v=wjbt8zTobV0

Taj mudri puž najbrži je kojeg će ikada upoznati, a i jedan jako telepatičan puž, i

tako jaaakooo smiješan, nije čudo što KaElici još uvijek toliko nedostaje njegova blizina…a onda opet…(„Žnaš,

puž, počinjem biti ne toliko uplašena telepatiziranja s tobom. Malo fantavizioniram, malo

telepatiziram, pa mi baš nije uvijek jasno što je istina, kada te stvarno čujem a kada samo izmišljavam, ali to ne

može biti toliko opasno kao imati te u mom trbuščiću, jelda?“

– „Oš' se kladit?“

http://www.youtube.com/watch?v=5vbRNOownWc

-„Ma, da ti samo znaš kako često mislim o tebi. Pogotovo kad hodam i zastružem nogama, odmah se sjetim kako

dobro sviraš! (aha, bila je to još jedna specijalnost ovog čudnog stvora, znao je vukući se po cesti proizvoditi

najčudnovatije zvukove) -„…pa ti se onda sjetim glasa i smjeha i opet pričamo…“

– „ U redu, mala, onda sada možemo vježbati i telepatizaciju, možemo se svaki dan čuti preko mreže srca, tako

ćemo se još koji put dobro nasmijati ;) Ali sad malo fantavizioniraj, ili možda da se prebacimo u neko drugo

vrijeme, jer ovdje me već čeka par drugih poziva…“

----------

Sovac

http://www.youtube.com/watch?v=yPim9F7QBPQ

http://www.youtube.com/watch?v=Ke0mpXAn_FQ

Mudri sovac Prometej se baš spremao za svoj dobri dan spavanja, nakon još jedne duge noći jurnjave za

sjenkama i miševima, kad je nabasao na KaEl.

Bila je baš u sred svog uobičajenog jutarnjeg "češljanja kose mami Gaji".

Tako je ona zvala to svoje trčanje kroz šumu i penjanje i

skakanje sa stabala. Vjeverice, leptiri, ptice i zečevi bili su svuda oko nje. Baš se veselo društvo okupilo i bodrili

su svaki njen skok ...

-„Jeeeeeeeeeeeee!“

-„Oh boh, Sovac!“ – veselo je rekla, popravljajući svoju razbarušenu kosu.

-„Boh, Elica, kako si danas?“ (upitao je Sovac, a navijači su se povukli za svojim poslom.)

(zapravo, ja sam samo ovdje htjela

dodati još poneku smiješnu slikicu životinja)

-„Lijepo. Osjećam se skoro kao orao.“- odgovorila je KaEl.

-„Stvarno?“ http://www.youtube.com/watch?v=z93kRj0J3rk

-„Aha, moji skokovi sa stabla postaju sve bolji i bolji. To je najbliže letenju što sam ikada došla, osim onaj put

kad sam bila mala i poletio me je moj prijatelj orao Carlos na svojim leđima, ej, kako je to bilo zabavno!

Oh, on mi tako fali...Tko zna gdje je sada?“

http://www.youtube.com/watch?v=JBLDxgrDVO4

-„Ooohoooh. k. ... Samo mi nemoj pojesti jetru, haha!“

...??? -“Oprosti, malo sam se zamislila, bila je to šala? Molim te objasni mi je, ja tako volim fore i mrzim kada

neku ne shvatim...“- rekla je KaEl zbunjeno, kao da je nešto upravo zaboravila.

-„Pa, to ti je ona stara priča ... o čovjeku koji je ukrao vatru Bogovima da bi je dao ljudima.“

-„O! To je plemenita namjera. Vatra je korisna na mnoge načine!“

-„Da, ali može biti i vrlo opasna.“

-„Znam, znaš da sam jednom čak sanjala da sam požar?“

-„Stvarno? To mora da je bilo čudno?!? U svakom slučaju, (osim što su bili jednostavno ljubomorni i posesivni)

Bogovi su mislili da ljudi nisu bili spremni za to...“

-„Hmm, posesivni? Još jedna teška riječ...“ –primijetila je KaEl.

-„To ti znači da su htjeli zadržati svu vatru za sebe.. .. Ma nema veze, oni su ti uglavnom okovali tog Prometeja,

e, da - tip se tako zvao…“

-„Ah, isto ime kao tvoje...“ –konačno je shvatila Sovčevu foru.

-„Da. Prikovali su ga za planinu i pustili da mu jetru jede orao...“

-„Odvratno!“

-„Aha, a što je još gore- svaki dan je jetra opet izrastala ponovno, tako da je iznova i iznova morao trpjeti bol…“

-„Oh, to nije lijepa priča, ne želim čuti ostatak!“ -Rekla je KaEl glasno, začepivši uši rukama...

-„Ooo.k…“

-„Ali sada sam škužila tvoju foru…“

-„Da, smiješno ha, mala orlice? Usput, KaEl, koje je tvoje pravo ime?“

-„Krista Lina. Moja mama mi ga je dala, barem su mi tako Glasovi kazali“ - rekla je

KaEl uz zagonetan pogled (činjenica da je sada imala tajnu za čuvati, i da je to mogla vježbati učinila ju je malo

ponosnom ... do sada ona jednostavno nije uspijevala da odmah ne podijeli sve što bi saznala ili bi joj palo na

pamet, i to prvom biću koje je bilo u blizini i spremno slušati! Ok, možda je i ponešto o Dječaku još uvijek

čuvala za sebe.)

-„Ah, i gdje je ona?“

-„Anđeli su mi rekli da su ona i tata jako zauzeti liječenjem mame Gaje i njezinih oceana. Oh, ne, pa ja sam ti

sada rekla moju tajnu!“

-„Koju tajnu?“

-„To da imam prave roditelje...“

-„Pa sva ih djeca imaju...“

-„Ma da, dobro, u svakom slučaju, moji sada imaju veliki zadatak.

Gaja prolazi kroz velike promjene i treba puno pomoći, znaš, tako da su moji "starci" (Baš mi je fora tako ih

nazivati, haa“ - pomislila je KaEl nasmješivši se samoj sebi), oni su me ostavio u koloniji s mojim kupus-

prijateljima. Naši su roditelji smatrali da je to prilično sigurno mjesto za djecu.“

-„Mora da je tako. Zvuči kao mudro rješenje. Mnogo je opasnosti za zvijezdanu

djecu u gradovima, da.“

-„Aha, to sam i ja čula puno puta: "Čuvaj se velikih gradova i velikih zločestih ljudi!" Ali, iz onoga što sam

vidjela do sada tamo također ima i puno finih ljudi.“

-„U pravu si. Život nikada nije potpuno dobar ili loš. Samo, kao i svi brižljivi roditelji, tvoji te također

pokušavaju zaštititi, možda ponekad i previše.“

-„Istina. Ali, moji su super – oni me puste probati sve što želim i trebam žnati, a ja ipak osjećam njihovu nježnu

tihu zaštitu. Zato ja nemam straha.“

-„To je lijepo znati, da - da živimo u svemiru koji skrbi za nas i da su ova tamna vremena na Zemlji samo kratka

faza koja će uskoro biti okončana...“

-„Ah, tako mi je drago da si to rekao... tako mi treba neki poticaj, jer ponekad mi dođu one sumnje i strahovi,

mora biti da je to od one straho-gripe koja se širi iz gradova. Zato ja sada ne

idem često tamo, osim ako se ne osjećam stvarno, stvarno dobro. A kad sam dobro onda idem i dijelim svoje

najbolje smješkove i sve izgleda puno manje strašno – ja ponudim moju malu unutrašnju iskru i sretna sam kad

vidim da mi se vrati natrag s nekog drugog nasmijanog lica. To strahove sigurno daleko potjera. Kao jučer -

jedan mi je prolaznik kimnuo i namiginuo i rekao: "Dobar ti dan!" A možda je to bio i anđeo. Oni to ponekad

čine, vole se prerušiti u ljude i iznenaditi me kada upadnem u neke zabrinute misli...“

-„Oh, draga, ti si tako brbljavo dijete! (zjev) Zar se nikad ne umoriš od riječi?“

-„Haa, ti si smiješan sovac. Volim ja riječi. Ali volim i tišinu. Samo je ne mogu dugo igrati. Usput- ne brini, ja

nikad ne bih pojela tvoju jetru, ja ne jedem meso žnaš?“

-„Oh, dobra djevojčica. Dobro je to znati. Sad sam opet miran, bio sam tako prestrašen od tebe, haha.“

-„Ne, nisi.“

-„Oh, molim te, samo sad idi i igraj se s nekim drugim pticama, pričat ćemo opet uskoro, ok?“

-„U pravu si, ja ponekad žnam "žderati jetru" s tom mojom radoznalo-znatiželjom.“

-„ Ma nema beda, ti možeš jesti moju jetru kad god hoćeš, ti si fina mala orlica i tvoji ugrizi radoznalosti ne

bole.“

-„Ha, hvala ti Sovac. Bilo je lijepo razgovarati s tobom, ali vidim da si sada već jako pospan...“

-„Da (zjev), sada stvarno moram ići spavati, jer će mi inače perje početi otpadati.“

-„Haa. Oprosti što sam te omela u tvom vremenu sanjanja. Laki ti dan sna, Sovac, boh! “

---------------

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,Samo je Jedno Sada ovdje,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=4xjPODksI08

http://www.youtube.com/watch?v=lEd12DWHtBM

Gaja

http://www.youtube.com/watch?v=HDhDmsWVieA

-„Hej, KaEl, gdje si u zadnje vrijeme? Nedostaju mi tvoja vesela pitanja…Ona tvoja igra: Mati, mati, ja ti sad i

ovdje želim žnati…“

-„Eehej, mama Gaja! Drago mi je što me zoveš. Jesam li bila

nepristojna? Nisam bila raspoložena za pričanje u zadnje vrijeme, čak ni s tobom ni s morem, imala sam neke

stvarno, stvarno teške misli u glavi i nisam te željela njima zamarati. Žnam da ti sada moraš proći kroz mnoge

frke, ne trebaju ti još i moja glupa pitanja, a ona stvarno i nisu tako važna...“

-„Sigurna si?“

-„Ma, ima tu to Jedno pitanje koje osjećam da je dosta važno, barem meni, ali nisam baš sigurna da ti ga mogu

jasno objasniti...“

-„Pokušaj.“

-„Hm, da vidim. Mislim da ima veze s Carlosom, orlom.

Bio mi je

jaaaako dobar prijatelj, a sada je otišao i nikada se više neće vratiti. Rekli su mi da je on sada mrtav, Sovac je

nekako preskočio odgovor kad sam ga pitala gdje je Carlos otišao .... A onda

opet, vidjela sam ja kako biljke i stabla i neke životinje umiru, čak i kako ih njihove iskre napuštaju, a i čula sam

mnoge priče o smrti, ali ovaj put se osjećam drugačije, tako me jako boli što se neću nikada više opet moći

smijati sa Carlosom, njegov mi je smijeh bio toliko poseban.

Nekad sam znala prepoznati da on dolazi

samo po njegovom smijehu koji bih čula, iz daljine. On je bio tako smiješan orao i uvijek se smijao dok je letio!

Zadnje što mi je rekao je da se mora promijeniti. Tada ga baš nisam razumijela.“

http://www.youtube.com/watch?v=Dlvv1r7E_SU

-„Oh, vidim, draga. Da, smrt je tako zbunjujuća igra. Iako znaš da smo svi vječne

Boh iskrice, još uvijek nam neke od tih iskri postanu draže od ostalih, pa nam i puno više fale kada ih više nema,

to je istina. Gdje idu iskre, pitaš? Pa, ima tu ona Nebo-planina

gdje se susreću bića koja me napuštaju ili mi tek dolaze.

Nešto poput zračne luke i

željezničkih kolodvora koje grade ljudi, ali gdje idu nakon mene ne znam, a ono što se događa nakon toga je i za

mene zagonetka. Čak se pitam hoću li i sljedeći put biti planet, ili nešto sasvim drugo.

Ali pretpostavljam da je tvoje pravo pitanje: Zašto

je smrt potrebna, zašto ju je Jedno Boh uopće izmislilo?“

-„Baš to, ti moje misli tako dobro čitaš, draga Gaja!“

-„Znaš, ja se to isto pitam uvijek ispočetka, ali opet nisam sigurna hoću li ikada naći odgovor. Mislim da su neki

od razloga raznolikost i poštovanje života. Vidiš,

mislim da Majka Priroda želi da postoji ta razmjena život/smrt/život, tako da možemo učiti o promjenama, o

njenoj beskrajnoj sposobnosti stvaranja i izmišljanja uvijek novih oblika života, a onda i nešto o vremenu i tome

kako zaista dragocjen jest svaki trenutak.“

http://www.youtube.com/watch?v=Ub8ArBO5R_Y

-„Da, to zvuči istinito.“

-„Znam da ti možeš razumjeti taj zbunjujući detalj – jer, može li biti boljeg načina da spoznaš ljepotu i vrijednost

SADA trenutka od toga da ga provedeš s prijateljima koje voliš, a on zatim zauvijek nestane?“

-„U pravu si. Sjetit ću se toga sljedeći put kad budem tužna zbog Carlosa.

Ili, još bolje - pamtiti ću Carlosa kada se budem igrala

sa svojim drugim prijateljima i smijat ćemo se onako kako je on to znao. Oh, koji

je to bio smijeh!“

-„Eto, malo Jedno. Vidiš kako je dobro podijeliti svoje tajne misli – sada ti je malo bolje, zar ne?“

-„Oh, da, puno

bolje, draga

mama Gaja.

A kako si ti?“

http://youtu.be/I

0ElhQttFIc

-„Krasno! Ja ću

uskoro roditi

novu mene.“

-„Da, čula sam. To mora biti uzbudljivo. Jel' ti frka? Mogu li ti nekako pomoći?“

-„Aha, jest, jako. Uzbudljiva frka. Svi mi možete pomoći da ne paničarim i

da čuvam vjeru u svoju Pravu Prirodu, tako što ćete i vi tako činiti. I ako se stvarno dogodi kakva veća frka,

držite se za ruke, biti će to isto kao da mene držite. To

će mi dati hrabrost i snagu “

http://www.youtube.com/watch?v=LlbYzyy7fuE

-„Super! Sjetit ću se toga. No problemo, mama Gaja!“, rekla je Lina, prevrčući u ruci jedan lijepi šareni listić.-

„Volim tvoje listiće u jesen. Svaki je poseban. Istina, i cvijeće je tako divno, ali jesenje lišće i sniježne pahuljice

su moja omiljena umjetnička djela. Dobro, možemo dodati i umjetnost oblaka, i paunovo pero iii...

…i uzorci koje more stvara sa svojim valovima su

isto divnastični ...

http://www.youtube.com/watch?v=pdCrUMDPOvM

…ma, svašta, svašta ima, toliko ljepote! Ti si baš prava umjetnica, mamica Gaja.

Žnam da ćeš i nova ti biti pravo čudo, iako te ja volim i ovakvu

kakva si sad.

(C.L. se na tren zamišljeno zaustavila, pa nastavila) Aaarg. Ne mogu te zavarati, ti me predobro poznaješ.

Sigurno si primijetila - mojim sam brbljanjem sad pokušala izbjeći to o čemu smo pričali. Ponekad tako

izbjegnem prava, ozbiljna pitanja. Ali sad osjećam da ti ovo moram reći: Imam čudan osjećaj – kao da

istovremeno imam dvije suprotne misli – jedna mi kaže da će sve na kraju ispasti baš krasno, ali sve te priče o

tvojim promjenama mi rade i strah. Ali, imaš pravo, ako se držimo za ruke sve će biti

super. A uvijek me možeš i pozvati ako trebaš bilo kakvu pomoć.“

http://www.youtube.com/watch?v=uoKAYoe6Tuw

-„Možeš me sada počešljati, ako želiš...“

-„O daaa, mogu! - tako ću još malo letjeti,

kao Carlos!“

http://www.youtube.com/watch?v=9frmZcFUgdA

http://www.youtube.com/watch?v=zA65KmOBTDw

,,,Tanker,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=R713NPo1M-A

http://www.youtube.com/watch?v=01FE9cPXE3M

- „O, ne, ne opet!“ - KaEl nije uspjela ne biti ljuta kad je vidjela kako je more taj dan opet zagađeno.

- „Izgleda da je taj tanker opet izbacio neko svoje smeće,

kako ih možeš podnositi, more? Da sam ja ti, ja bih napravila veeeeelike valove i potopila sve te brodove koji te

zagađuju!“

,„Ha, ha, sigurno sam da bi, ti divlje dijete! Ali to nije moj način,,,

,,,Ja znam da sam vječno, i znam da sam samo mala kap u

tom velikom oceanu univerzuma,,, tako ih ja pustim da kvare moje vode, jer je to nešto što moraju naučiti, da sve

te loše stvari koje rade meni i Gaji oni u stvari rade sebi,,, Mi smo svi povezani, ti to dobro znaš,,,

- „Oh, da, pogotovo kad plivam, ili ronim. Taaako je

doooobro kad se osjećam velika kao ti, drago More, ali zbog toga me sve to toliko i boli.“

,„Zabrinutost i tuga nikada nisu riješili neki problem,,,a osim toga, djeca ne bi trebala trpjeti nikakve boli, niti

brinuti,,,,

-„O, da, moj puž mi to često kaže. Veseljak jedan.“

,,,i ti bi trebala biti veselija,,,, ponekad se počinješ ponašati ko odrasli, sve je više i više briga u toj tvojoj malenoj

glavici!,,,

-„To je istina, ne sviđa mi se puno misliti, dođe mi glavobolja ako previše

pritisnem moj mozak.“

,,, Vidiš? To je to o čemu ti pričam,,, Ne brini, budi vesela,,, Misli sretne misli, od njih nećeš imat glavobolju,

garant,,,,Znam da će se sva zagađenja koja nas okružuju jednoga dana riješiti,,, Mogu to osjetiti,,, veliki pomak

se događa,,,

-„Ono što mi smeta su oni koji se igraju skupljanja novaca. Ta ih igra zaslijepi, pa

ne vide ljepotu koju kvare sa svojom grabežljivošću - ne vide razliku između tvojih sretnih kristalno čistih voda i

ove mutne zabrljotine koju su ti danas učinili! Aaaargh, ja postanem

tako ljuta i nestrpljiva, more, izgubim sve moje sretne misli kad te vidim ovakvo, kad si ti bolesno i ja sam!

I osjećam da nam nije ostalo puno vremena...“

,„Prestani paničariti! Koncentriraj se na svoju misiju, sjećaš se? Ne možeš ti riješiti sve nevolje na ovom

svijetu,,,sigurno ne sve odjednom,,,

-„Panika? Pa da, mama Gaja me je naučila tu riječ, ona znači „ veliki strah“…Ja sam se s njom zezala, ali sada

vidim da i mene hvata, kad mi se čini da ne pomažem dovoljno!“

…vjeruj mi,,,ljudi počinju shvaćati da sve počinje s njima, i oni stvarno pomažu, na mnogo malih vrijednih

načina koji uopće nisu "ne- dovoljni". Sve više ljudi pokazuje da im je stalo i tako se, zajednički, stvara

pomak,,,

-„to o čemu pričaš nije neki običan pomak, el? kao kad ja poskočim od jedne stijene na drugu,

ili kad skočim sa malog zidića…??“

,,,,,, aehmm,,,ne, nije baš tako,,,, ali, malo je teško objasniti ti pomake u svijesti, tvoja je glavica već i ovako

pretjerano zgrčena,,,,samo se opusti,,,a želiš li pomoći,,, uvijek možeš jednostavno dodati poneku svoju sretnu

iskricu! ,,,ti možeš misliti da ona nije dovoljna, ali baš ona čini

razliku. Iskrice ljubavi učinkovito raspršuju paniku,,,Beng, beng, beng i nema panike, he he,,,vuuuuš,, ho, ho,,,,

(čudno, KaEl je ugledala dim kako se

podiže iz vode, da li je to more radilo neke fore?),,,osim toga, kada postaneš stručna vremenska putnica moći ćeš

dosta problema brzo rješiti. Zapravo, već jesi, uvijek, ha, ha,,,, pljusss,,,

-„Pa, da, ponekad idem u moj um i zamišljam neka sretna i zdrava buduća vremena u kojima će djeca moći

raditi svakakve čudesne stvari samo razmišljajući o njima.. ...i smiješne, da, skoro sam

zaboravila, smiješne stvari su meni jaaako važne.“

,,,,,,,,,,ooo DA,,,,,,,Najozbiljnije,,,,,,,,,

-„Žnaš šta sam si bila zamišljavala neki dan? Natjecanje

u forivanju, ko će izmislit najbržu foru, klincima u budućnosti se svidjelo. Pobjednik je reko ooom tako

smiješnim tonom. Svi smo se prevrtali po zraku od smijeha. Djeca iz budućnosti lebde uokolo, žnaš to? I putuju

u balonima!“

,,, Ne, nisam znalo, ali sada znam,,,Eto ga, već si započela svoje vježbe putovanja kroz vrijeme,,,

-„Jesam li? Nisam primijetila, to je samo nešto što me je Gaja učila, ne bih to zapravo zvala pravim putovanjem

kroz vrijeme... možda putovremensko zamišljavanje? Hmm,„razmislit ću još o ovome. Imam vremena. Vrijeme

zna kad treba biti.“

,,, Ali to je to – Reći ću ti tajnu: sve što vidiš oko sebe jednom je najprije bilo u nečijoj mašti, netko si je to

izmišljavao, vidio nešto što još nije,,,

-„…došlo u svoje vrijeme? (KaEl je nadopunila rečenicu, iako baš nije bila sigurna da ima nekog smisla. More i

Sunce blistavo su joj se smješkali.) Vau, nikada o tome nisam

razmišljala, ali zvuči istinito. Sad sam se još nečeg sjetila: Neki dan me je jedno stablo zbunilo –reklo mi je da

sam ga ja posadila! Mislila sam da se zeza, sad baš i nisam

sigurna. …Dakle, što mi ti kažeš? –da moram biti oprezna gdje putujem u mojim mislima?“

,„Vrlo pažljiva, zaista. Misli, kao i cvijeće, treba pažljivo birati i uzgajati. U stvari, to je

tvoj glavni zadatak-da paziš na vrtić svojih misli, da one lijepo rastu,,, ,,,, posebno

maštanja o tvojoj budućnosti, što se više sretnih misli budeš mogla dosjetiti, sadašnjost će ti postajati sve

ljepšom, vidjet ćeš,,,

- „Što ako zamislim svijet bez svih tih prljavih brodova i automobila i ostalih stvari koje čine Gaju i zrak i vode

bolesnima, hoće li se to ikada dogoditi?“

,,, Ako dovoljno djece bude dijelilo te iste zamisli,,, da, jednog dana one mogu postati stvarnost,,,

-„Kuuul! Ja si zamišljavam puno raznih vozila i sprava koje ne prljaju, ili koje mogu

počistiti sve što je zabrljano, ali si ne mogu izmisliti kako one rade. Mislim da bih za to trebala ići u neke

posebne škole?!“

,,Zapravo ne,,, ne moraš sve izmisliti, objasniti, napraviti sama,,, Zamisli drugu

djecu koja će znati stvoriti takve stvari,,,

„Oh, pa DA, naravno, kako jednostavno.

Jednostavna rješenja su najbolja.

Ponekad sam tako budalasta, kako se tome nisam dosjetila?! – pljesnula

se KaEl po glavi. „Vidim sada, More, ti si pravo čaromagično more - to je kao da mi

daješ krila – moju ljutnju u tren oka okreneš u veselje, i tako si pametno, jesam li ti to ikada rekla?“

,,, Da, mnogo puta,,,

-„Ah, tvoje je pamćenje bolje od mojeg, a sad kad si o tome mislim, mora biti da me se ti već sjećaš i iz nekog

mog budućeg putovanja kroz vrijeme, zar ne?“

,,, Naravno, putujemo zajedno,,,To je za tebe još jedna zagonetka, ha?,,,

-„Da, toliko pitanja počne juriti kroz moje misli kad počnem razmišljati o putovanju kroz vrijeme.

Pa onda izgubim strpljenje i misli mi počnu

trčati u toliko pravaca istovremeno i onda, umjesto da zapamtim bar jedno dobro pitanje, ja ih na kraju sva

izgubim. (znaš, ona pitanja koja u sebi imaju i odgovore, ona koji mi trebaju ako želim pomoći i ako hoću biti

uspješna u mojoj misiji!) Zato ja ne razmišljam

puno o tim komplikacijama s putovanjem kroz vrijeme.“ (o, kako volim kad Ka El priča tako brzo, to znači da

joj se sviđaju njene nove misli)

,,,Odlično,,, To je najbolji način,,, Ne moraš sve razumjeti,,,

-„Ali, pitam se o nekim mojim sjećanjima. Škužila sam da dinosaurus baš nije iz našeg vremena, ni one

piramide, jel'da?“

,,,Nee,,oni su iz prošlosti,,,??,,, (da je ima, more bi bilo podiglo znatiželjnu obrvu, čekajući sljedeće KaElicno

pitanje)

-„Ali vilinski ljudi i ona gospođa zmajica koju

sam jednom srela u mojoj špilji, ne

mogu škužiti od kada su oni došli …“

,,,ah, pa svi znaju da su vile i zmajevi vanvremenska bića,,, ,,,Kažem ti

–nemoj se truditi sve razumijeti,,, samo slijedi ono što se tebi čini pravo, što ti u srce donosi toplinu,,,

,,,drži se izmaštavanja lijepih stvari i vidjet ćeš kako ćeš dobiti prava pitanja

kada ih budeš trebala :),,,

http://www.youtube.com/watch?v=mvtuuwKN3kQ

-„Da, tako ja to radim. Kada izmaštavam prestajem si boliti

glavu s pitanjima kako stvari točno rade ili šta je dobro a što loše, znaš već, svo to biranje me zbunjuje...i ne

želim se osjećat kriva zato što sam vesela čak i ako drugi nisu i ako je svijet pun tužnih stvari.

Škužila sam da ne mogu niti malo pomoći ako nisam vesela.

Zato se hoću sjećati da si uvijek lijepo dam dopuštenje da

budem vesela koliko god više mogu, pa makar mi i svi rekli da to ne smijem! Me škužiš?“

,,, sigurno, to je to,,,I uostalom, ti si još uvijek dijete,,,, čak i odrasli, kao što si sigurno primijetila, ne razumiju

mnoge stvari, iako se mnogi prave kao da baš uvijek znaju što je ispravno a što nije,,,I ima uvijek novih stvari za

naučiti, zato ne brini,,,

-„ok, ali znaš što? Ja još uvijek ne trpim vidjeti te ovako kako danas izgledaš.

http://www.youtube.com/watch?v=tYQbZhWXRwM

Sad ću zatvoriti oči i naći ćemo se u nekom vremenu u budućnosti gdje si blistavo i čisto, pa ću skočiti u tebe i

pljuskati i zabavljat ćemo se s dupinima i raspjevanim ribama...“

,,, Odlična ideja, dogovoreno!,,,

-„Vidimo se, onda, u budućnosti! ;)“

,,,doviđenja,,;),,,,,,,

http://youtu.be/MUt7qmSvxLI

Dudi http://www.youtube.com/watch?v=BxJIrDxSpIg

-„Ma, daj! Nemoj mi reć - sad me još hoćeš uvjeriti da pričaš s nekim "anđelima" i da čak i kroz vrijeme

putuješ? E pa TO je već previše!“

-„Ali, to je istina!“ - odgovorila je KaEl Dudiju dok je on prema njoj postajao sve više i više

nestrpljiv.

-„Ti misliš da sam ja glup? Ma znaš šta - ti ne slušaš nikoga drugoga osim sebe, i ne voliš naše igre i želiš se

igrati "spasiteljice" za sve nas Normalnu i Ozbiljnu djecu, kao da Mi nismo normalni! ... a TO nije normalno,

kako to ne možeš vidjeti ako svi to kažu - moraš konačno vidjeti da TI nisi normalna!“

-„Nikad se nisam igrala „spasiteljice“ i Kupus-kolonija nije "svi", molim te, slušaj me!“

-„Ne-slušaj ti mene za promjenu! Bilo je dovoljno ružno slušati tvoje priče protiv života u gradu, i protiv naših

„kupi –prodaj“ igara, ali sada si stvarno pretjerala.“

-„Nisam bila "protiv", ja samo kažem ono što vidim..“

(Dudi ju je pogledao pogledom izazova, onako „da vidim što ti to vidiš?“)

„…Vidim da ste na sve druge igre zaboravili!“

-„Ma daj, Probudi se, mala, izgubila si dodir sa stvarnošću! Gubiš se u nekim nevidljivim svjetovima koje nitko

drugi ne vidi osim tebe!“

-„Ali, ima više u nevidljivom nego...“

-„Oh, UMUKNI! Shvati ovo: gradovi su stvarni i rad za novac za kupovanje

stvari je stvaran, kao što je stvarno i NORMALNO ići u školu i odrasti i ići na posao i kupovati stvari,“

-„Ok, još ću razmisliti o toj školi!“

-„Ne, nije u tome stvar! Ti me ne slušaš! I to nije normalno da vjeruješ u sve te glupe

stvari o kojima pričaš, i, i ti me ne slušaš i, i nije normalno i stvar je u tome da me ne slušaš i…(kada je bio jako

ljut Dudi je ponavljao riječi) …i to… …i to pokazuje da si samo preplašena od

svega, pa izbjegavaš skrivajući se u te tvoje zamišljane svjetove!“

-„Ali, ima nešto u zamišljavanju...“ -pokušala je objasniti Lina, već na rubu suza, ali je Dudi nije htio čuti…

-„Nikakvo "ali", ŠUTI! Neću te ništa slušati! Ne želim više s tobom pričati o

nevidljivom i zamišljoviđenju iii …. …….i.zapravo, žnaš šta?- ne želim više

nikada pričati s tobom!!!“

Nervozno,,,,,,,

,„Hej, Linice!,,,, pljus,,

http://www.youtube.com/watch?v=Bq46OY-FHIc

(duuuga tišina) ,,,, nemoj mi reći,,, opet si tužna?,,,

-„Ne, ljuta sam- pa vidi me: bijesna sam, ludujem, Kako mrziiiim kad sam

takva, kad se ne mogu vratiti u moje dobro veselo raspoloženje. Uffff, ovo je taakooo loše, mrzim to, mrzim,

mrzim cijeli svijet, mrzim NJEGA!“

,,, Zapljus! Čekaj, čekaj, čekaj! Diši i reci mi što se događa?,,,

-„Ne mogu! Zar me ne čuješ? LUUUDA sam!“

http://www.youtube.com/watch?v=G8Ja8SqMwM0

,,, oookej, da, toliko razumijem, ali tko te tako razljutio? ,,,

-„Glupi stari prdonja- bradonja!“

,,, Ooohohoho! pričekaj malo, djevojčice, i pripazi na svoj bijes,,, ne možeš govoriti tako o mom prijatelju!

Zapravo, nije lijepo tako govoriti ni o kome, bez obzira koliko te naljute – sjećaš se? – „Nemoj prema drugima

biti onakva kako ne želiš da oni budu prema tebi“,,,

-„Da, da, dobro, imaš pravo, ali on zapravo JE kriv za puno mojih frki!“

,,, Sigurno sam da nije.,,,

-„Da, JE! On mi je rekao da se sjetim da jesam i da BUDEM svjetlo

svijeta i da druge učim da su to i oni i da će sve biti u redu, ali što više to pokušavam to mi teže ide i sve me više

ljudi mrzi!“

http://www.youtube.com/watch?v=2SK7dPzCPOI

,,, Oh, to samo tvoj bijes i povrijeđenost govore iz tebe,,,Znaš da to nije istina,,,

ne može biti,,,

-„O da, je, svi me sada u koloniji mrze i kažu da sam luda i rugaju mi se. Kao – „ha, ha-pogledajte – dolazi

KaElica, naše svjetlo, kako ste, vaše Veličanstvo?!“ – i svi se počnu

klanjati i smijati i izmišljati svakakve uvredljive sprdnje na moj račun, pa me izazivaju da ih prosvijetlim i da "to

znanstveno dokažem", tako vole koristiti tu novu riječ koju su naučili, „znanstveno“!

Kažu mi da ne mogu "dokazati znanstveno "da iskrica postoji!“

,,,Magarci pametnjakovići, oni se samo vole igrati pametnih magaraca,,,

(čak su se i galebovi uznemirili kad su to čuli!)

-„Baš! Kao neki dan - kad sam im htjela objasniti nešto o mojim otkrićima o putovanju kroz vrijeme rekli su mi

da sam lažljivica i da se samo skrivam u svojoj spilji jer se bojim njihovih igara, i da sam luzer, što god da im ta

riječ znači, nije mi se svidio ton s kojim su je izgovarali ... Zato sam

jednostavno pobjegla od njih...

,,,Oprosti im jer ne znaju što čine,,, (reklo je More mirno, ali KaEl je bila

previše zauzeta objašnjavanjem kako stvari stoje pa ništa nije čula) …Čak i od Dudija, a on je bio jedini s kim

sam još mogla pričati u posljednje vrijeme! Ooooh, sve je to tako POGREŠNO! Možda nisam stvarno luda, ali

oni jesu u pravo u jednoj stvari: ja se stvarno sve češće izdvajam od njih, ne zato jer ih se bojim, nego zato jer

onda mogu biti samo s Gajom, ona je sa mnom uvijek ljubazna i lijepo me tješi...“

,,, Da, dobro, vidim da je istina, prolaziš kroz jedno teško razdoblje, ali isto tako znam da će to uskoro proći,,,

-„Ne, neće, još se i pogoršava svaki put kad se približim koloniji, čak si razmišljam da odem zauvijek

(da ti i ne spominjem one žlooočeste glasove koji mi u glavi

govore da sam glupo beskorisno govno, i da se trebam ubiti!)“

,,,,,oh, što to moji valovi moraju čuti od tebe!

,,,,da se NISI

USUDILA tako više misliti, ili ću morati donijeti jedan od mojih tsunamija,

,,,a onda ćeš tek vidjeti što je pravi

strah! Tsunaimiji su moja vrsta ljutnje, spljusss,,, kad njih doživiš onda tek vidiš kako dragocjen tvoj život

stvarno jest! E jesi me sada stvarno naljutila! da više nikad nisi ni probala opet

misliti takve misli! Čuješ li me? ,,,,

SPLjUSSS,,,

-„Ne mogu si pomoći (odgovorila je KaElica kad se izvukla iz vala kojim ju ej More preklopilo) sve je to jače od

mene. Osjećam se kao neuspjeh, mislim da je to ono što zapravo "luzer" znači, mora biti da sam ja ipak jedna od

tih ...čini mi se da ta misija koju mi je dao stari barba u stvari uopće nikada i nije bila za mene, nikad je neću

moći završiti!“

,,,,eh, sada, sada, sada, mala Lina, "neuspjeh" je velika riječ za dijete, i ti je još ne razumiješ pa je nemoj ni

koristiti, kao i "nedovršeno",,, ,,, savršeno nikad nije završeno

(nasmješilo se More svojoj dosjetci)

,,,.zar si mislila da je tvoja misija

nešto što se ikada u potpunosti može dovršiti?,,,i da ćeš biti ostavljena učiniti sve sama? ,,,kako naivno,,,,

-„Ponekad se stvarno osjećam jako usamljeno, da. Ali onda, uvijek kad postane stvarno, stvarno teško dođe neka

pomoć, to je isto istina.“ („još jedna stvar koju tako često zaboravljam, ooojaojoj“- kukala je KaEl u svojoj

glavici)

,,,nijedan dah nikad nije usamljen,,, vidim da si ti tu nešto malo krivo shvatila, sigurno sam da ti ni moj prijatelj-bradonja, a ni bilo tko drugi, nisu

rekli da će biti stalno lako, samo da će vrijediti i da ćeš uspjeti,,, sve je teško prije nego postane lako,,,

,,,ali ok, znam da si samo mala djevojčica i ogromnost te tvoje prekrasne misije ponekad može biti velik

teret,,,osim toga, probuditi svoj plamičak i biti iskra svjetla i učiti to druge ne znači da to moraš učiti one koji te

ne žele čuti,,,,,,

-„Uf, da, kad se najviše trudim kažu mi da sam im dosadna!“

,,,Ah, haha,,,,pa i mene znaš ugnjaviti,,,ponekad,,,

-“Stvarno?“

,,,ma zezam se, ti si moj najdraži mali gnjavator,,,

-“Nisam ja gnjavator!“

,,,ma dobro, kako god,,,,sigurno ne znači da moraš stalno biti vesela i da uvijek moraš ljude nasmijavati i činiti

im da se osjećaju divlje sretnima! ,,,prestani se truditi svima

ugoditi, to ti nikad neće uspjeti,,,a pogotovo se nemoj truditi riješiti njihove probleme,,, to bi bilo previše lako za

njih - kako bi na taj način oni ikad išta naučili? ,,,

-„Škužim. Dobro je to čuti.“

,,, Nego šta,,,,,ipak - ja vidim da ti već jesi proširila puno svoje radosti naokolo,,,

,,,nemoj se obeshrabriti zbog nekoliko loših dana,,,sve je povezano,,,iako tako ne izgleda,,,i sve će se jednom

smjestiti na svoje pravo mjesto,,, Shvati to, vjeruj da imaš pomagače, čak i ako mnoge od njih ne

vidiš,,,,uostalom, većinu posla nećeš morati učiniti u ovom svijetu ili u ovom vremenu,,,a i nikad nije kasno da

imaš prošlost iz svojih snova,,, (More se zagonetno nasmijalo. Ka El nije odgovorila, trudila se pažljivo

slušati, ali kroz njenu je glavu trčalo još tako puno drugih misli),,,istina, kad si tužna ili ljuta kao sada, moraš

prvo smisliti kako sebe vratiti natrag u svoje pravo veselo raspoloženje,,,u tvoju tihu sredinu,,,

-„U moju malu mirnu veselu točkicu?“

,,, Da, možeš je i tako zvati,,,ja mislim da je ona jako znatiželjna, ona te zna potaknuti da pogledaš u nebo, da

pjevaš, skačeš, trčiš naokolo, nađeš nove svjetlije riječi,,, sve one stvari od kojih opet blistaš,,,

,,,a ako osjećaš da ne možeš to učiniti sama, uvijek me

možeš pozvati, ja te uvijek mogu pljusnuti u lice da se probudiš, haha,,,ili zovi mamu Gaju ili tvoje mamu i tatu,

naravno,,,

-„Kako to misliš? Ja nemam roditelje!“

,,,Naravno da imaš, budalice, sva djeca ih imaju! Samo neki, kao što su roditelj kupus-djece, nisu u ovom svijetu.

Sigurno sam da su te anđeli i vile učili da ima puno više stvari u nevidljive, nego u ovom vidljivom svijetu u

kojem smo mi sada?!?,,,

-„Da, ali...“

,,,Pa, tako su sada tvoji roditelji u nevidljivom i trebaju odraditi neke vrlo važne stvari, kako bi pomogli Gaji,,,

-„Stvarno? Oh, znala sam to!“ - (KaEl je počela pljeskati rukama i divljački skakati posvuda po stijenama. Zato

ju je, da je malo umiri, more moralo malo pošpricati!)-,,,pljuss!

„Haa! Znala sam, znala sam, ja sam to ZNALA! (vodenu pljusku nije ni primijetila, samo je sad veselo sjela na

stijenu i zapljackala nožicama po površini) –„Maštala sam o tome mnogo puta, kao: moji mama i tata su nekakvi

super - heroji, i jednog će dana doći po mene i riješiti sve tužne stvari u ovom svijetu i živjeti ćemo zauvijek

sretni i zadovoljni!“

,,, A upravo se to i događa!,,,

-„Hoćeš reći da ti poznaješ moje roditelje?“

,,, Da, nemoj mi reći da ih ti ne znaš?,,,

-„Oh, reci mi, molim te, nemoj me zezati, ovo mi je previše važno!“

,,,To je stvarno lako, (galebovi su sad postali vrlo

znatiželjni),,,,ti znaš Glasove koji su te učili kako ćeš pričati i ponekad ti daju korisne savjete?“

-„Daa?“ ( KaEl je stajala široko raširenih usta i očiju i obrve su joj se

divlje podigle!)

http://www.youtube.com/watch?v=jajOFQMS7rw

,,, Oni su vile, Čuvari Zemlje!,,,

http://www.youtube.com/watch?v=jLj1PKFrHTw

-„Joj, joj, joj, joj! Pa da! Glasovi!“

,,,Aha. To su oni,,,

-„Pa DA! Kako to prije nisam škužila! Anđeli su mi dali neke tragove, a i

Dječak, isto, a i sve je to tako očito i logično, pa uostalom – ja imam i vilinsku

baku!“

,,, ah, da, ona je tvoja prava baka,,,

-„Super! (KaEl je napravila jedan od svojih najvećih radost-skokova)

http://www.youtube.com/watch?v=VnT7pT6zCcA

O, kako ja nju volim- ona mi je rekla da se Veliko Jedno zove Boh, al ima još puno svakakvih imena. I da se

Boh voli igrati s imenima. Ma,

zapravo svašta je ona mene

naučila!“

,,,,Da,,,I mene,,,Ona nije tako

tajanstvena kao ostali

vilenjaci, ona ponekad

zanemari stroga vilinska

pravila i prelazi granice

Vilinske zemlje kako bi ti se

prišuljala i pravila ti društvo

ovdje,,,ona si jednostavno ne

može pomoći, stara

avanturistica, toliko te voli,,,

-„Oh, moja draga baka, da, ona mi daje i smiješne snove, žnaš? Ipak, mama i tata su mi to mogli reći!“

,,,Nisu mogli, vilinska su pravila jako stroga,,, osim toga, nisu te htjeli dodatno uznemiriti i učiniti da se osjetiš

još više usamljenom, zato si svaki tvoj posjet Zemlji vila morala zaboraviti. Tako su te ostavili da o njima misliš

samo kao o Glasovima koje čuješ otkako si rođena,,,

-„Pa ovo je tako uzbudljivo, a i tužno u isto vrijeme. Moram te sada ostaviti, More, moram ih odmah nazvati,

imam tako puno pitanja za njih. Zapravo, malo sam i ljuta na njih.“

,,, Ne. Nemoj se ljutiti. Oni te jako vole. Sigurno sam da ćeš shvatiti njihove razloge,,,- more joj je govorilo još

neke lijepe stvari, ali ona je već otišla...

( "Kad život od tebe zatraži da postaneš više ona koja zapravo jesi, ideš li, drage volje?“ – Sjetila se da je

negdje čula to pitanje. „DA!“ – poskočila je, a zatim počela pozivati Glasove u njezinoj glavi:" Super-Mama,

Super-Tata, SADA SVE ZNAM, gdje ste, ODGOVORITE MI! ")

Vrijeme

http://youtu.be/MUt7qmSvxLI

-„Ejla, MamaTata! Tako mi je drago što sada znam tko ste. Mogu to reći djecu? Jer ona su mi se rugala kada bih

im probla ispričati da su mi Glasovi nešto rekli...“

-„Bok, najdraža naša! Možda je ipak za sada još uvijek bolje da to zadržiš za sebe. Ne brini, imaš još dosta

vremena da uspiješ u svemu što trebaš učiniti...“

-„Jeste li sigurni? Mnogo puta osjećam da kasnim, pored zaboravljanja stvari, to je moj glavni problem...““

-„Nema ti tu problema, jedna od stvari koju ćeš uskoro naučiti jest kako putovati kroz vrijeme, tako da ćeš biti

gdje god ti je potrebno za kratko vrijeme, haha.“

http://www.youtube.com/watch?v=hr8lYMBf090

-„Ah, more mi je baš spomenulo nešto o tome, to je dobra vijest. I ja vidim da već putujem,

u mojim snovima i izmaštavanjima, ali žnam da ću tu još trebati dosta učiti. Tko će me tome učiti, vi?“

- „Da, uz brojne druge uzbudljive stvari koje ćeš naučiti od nas i drugih. Ali prvo, važno je da ti shvatiš da si

vječna, tako da ne brineš o vremenu “

-http://www.youtube.com/watch?v=CDumt2wqzdw „Vječna? Zvuči mi kao da sam tu riječ već negdje čula. Još jedna komplicirana za moju kompliciranističku

zbirku, što znači?“

-„Naučit ćeš kad za to dođe vrijeme, ha-ha, sada samo idi i malo se zabavi s djecom...“

-„Zapravo zadnje vrijeme izbjegavam klince iz kolonije.

Naučili su još jednu uvredljivu riječ u gradu - "ludo", pa me sada zovu luda, kažu da je to zato jer nisam kao oni,

jer pričam sa stablima, oblacima, anđelima, pticama, vilama, morem i Glasovima.

Kažu da normalni kupus-klinci to ne bi trebali raditi...Zamisli

da im još spomenem putovanje kroz vrijeme? Ma, vikali bi na mene taakooo glasnooo, kladim se da bi me opet

potjerali, ili bi me čak gađali trulim jabukama!“ i

- „Oh, draga! “

-„… onda se ja bojim da ću povjerovati u njihovu "istinu" da sam ja luda. U tom slučaju možda čak počnem

raditi protiv moje iskrice - zamislite! Zapravo, to sve češće zamišljavam i uopće nije fora.“

-„Oh, ne, ovo je sad ozbiljno, moraš prestati s tim strahovima ODMAH SADA! Jedino pravo ludilo je sve ono

što živi bez ljubavi.“

(Ka El nije čula zadnju rečenicu, samo je nastavila žaliti se) -„Najgore je što oni drže malu Jednu podalje od

mene , a ja je tako volim i tako mi nedostaje, ona je moja

najdraža beba...“

-„Da, znamo, to im baš i nije fora...“

-„…a kad im probam doći blizu neki ponekad čak bacaju kamenje na mene, i to zovu "igranje rata", i kažu mi da

sam ja njihova "neprijateljica". Ne volim tu igru, zato više volim lunjati uz more, ili sa životinjama u šumi, ili...“

-„Oh joj, joj, joj, mislili smo da će ti biti lakše, zato smo te ovdje ostavili…

Ipak - mi znamo da si ti jaka djevojčica. Nastavi se smijati i nalaziti

sretne smiješne misli u sebi i sve će se promijeniti, obećajemo ti. Samo se ne predaj tim njihovim igrama, dobro

si učinila što ih izbjegavaš. Vrijeme je škakljiva stvar, mora se odigrati, ali sada kada smo ovo čuli, možda ćemo

sa školom putovanja kroz vrijeme za tebe krenuti prije nego što smo planirali … Šuma i more za sada mogu biti

dobri, možeš tamo ostati dok ne vidimo što ćemo dalje učiniti, što kažeš?“

-„Možda, da.“

-„Budi hrabra, draga. Brinuli smo da ti još nisi spremna za putovanje kroz vrijeme, ali vidjet ćemo, savjetovat

ćemo se sa Starijima. Boh za sada, pazi na sebe i srce si čuvaj visoko, gori, srce!“

-„Hoću, hvala Mama/Tata!“

http://www.youtube.com/watch?v=WmU2jCsMt40

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=NCb_BSwX_sE

,,, Strašno si tiha danas, draga moja,,, osjećam da nešto nije u redu,,, - more je tog dana napokon reklo KaElici,

nakon što je ona jako dugo sjedila na obali, nepomično, samo zureći u horizont.

,,, a izgledaš mi i jako tužno,,,

-„Ne, nisam.“- odgovori ona prilično grubim tonom, nestajući natrag u tišini.

,,, oh, kako mrzim vidjeti te ovakvu,,,-more je bio uporno-

,,, zašto danas ne želiš

plivati? Samo je još nekoliko ljetnih dana ostalo za naše zagrljaje i prskanja, ,,znaš kako ti se ne sviđa kad prve

jesenje kiše moju vodu učine opet hladnom i mutnom,,,

-„Baš Me Briga!“

,,,Ooo hooo, ok, vidim da si u lošem raspoloženju! Možda bi ti moglo pomoći ako u meni ostaviš malo svog

viška suza, malo više soli meni ne smeta,,,

-„NEE, ja nemam suza! Nisam ja „mala beba plače“!“

,,,,,,,,,,,,,,,

,,,,, a da samo malo utoćaš stopala?,,,,, - Moru su nestajale ideje za dobar lijek (

čak i Jek, KaElicin najbolji galeb-prijatelj samo je nervozno letio

uokolo, ne znajući što reći ili misliti. Naposljetku je jednostavno odustao i

odlučio da će mu biti bolje malo odrijemati

…i sanjati. neke…ribe).

-„NEEE, samo me PUSTIII ME DA BUDEEEEM!“ – povikala je, prasnula u suze

i pobjegla. Plakala je cijelim putem kroz polja i napokon sjela na deblo

dolje na rubu šume, i plakala, plakala, plakala.

-„Ćirp?“ - upitala je mala ptica ostale.

-„Oh, ćirp. Samo je pusti, to je najbolje, neka se samo isplače sama.“

-„Mi ćemo je oraspoložiti kasnije,“- pridodala je druga ptica – „biti će s njom sve u redu, vidjet ćete.

Hoćemo sad pjevati "every little thing's gonna be all right"? Ćirp?“

-Ćirp.

http://youtu.be/FtIcpfY8X74

Klaun http://www.youtube.com/watch?v=SLYgVbVRoqk

http://www.youtube.com/watch?v=1EIy0nHHuyg

- „HALOO, mala curicaaa?!“ - Bučan lik, smiješno obučen, sa smiješnom spikom i jako smiješnom

crvenom loptom na nosu radosno ju je pozdravio.

-„Ooooh, neee!“ - KaEl je sad još glasnije zaplakala (i

pomislila „samo mi je još OVAJ trebao!“).

-„K vragu, što je sad to? Nisam te valjda uplašio?“

-„Neeeeeee!“

-„Nešto se loše dogodilo?“

-„Neeeee. Samo me PUUUUUSTIII! Nemoj me pilatiiii!“

-„Možda bi me voljela vidjeti kako žongliram, ja sam prilično dobar u tome,

vidiš?“ - Rekao je klaun (da, to je bio pravi klaun)

…………. Bez odgovora, samo jecanje .....................

Klaun je izveo neke od svojih najboljih trikova sa kuglicama i klavama,

ali kako je KaEl bila sva u suzama, i nije se činilo da ima namjeru uskoro

prestati (zapravo, pravi mali slani potok tekao joj je niz lice, a njezine su oči tražile nešto po podu,

potpuno nezainteresirane za žonglerske trikove), klaun je

odlučio stati. Spustio je svoj šešir i mirno čučnuo pored KaEl, vrteći loptice u rukama, zbunjen, ne znajući što

reći ni učiniti.

Sjedili su tako dosta dugo, sve dok se KaEl nije smirila tek toliko da je mogla čuti čudno smiješan zvižduk u

svojoj glavi.

-„Tko je to napravio?“ (bila je tužna, da, ali i previše znatiželjna

vrsta djeteta da ne bi pitala)

-„Ja, sviđalo ti se?“

-„Vau! Ti možeš zviždati telepatski?“

-„Haaaha! Vidim da znaš za telepatiju?“

-„Ma, učim malo, nisam baš profić. Ali žviždati izgleda drugačije...“

-„Za to treba samo malo više vježbanja. Začudila bi se koliko toga možeš napraviti sa samo malo strpljenja i

vježbe!“

-„Ja već žnam puno stvari...“

-„Siguran sam da znaš. I siguran sam da ćeš naučiti još puno više, pogotovo u školi...“

http://www.youtube.com/watch?v=Im0bpMren40

-„Ne, ne, ne, ja NIKAD neću ići u školu!“

-„Oh, pa kako to? Mislio sam da sva djeca idu u školu!“

-„Ja ne, ja sam posebna, ja učim od mora

i od drveća i od životinja, i od zvjezdica…

i mama Gaja

me uči o nekim stvarima, a i...“

-„Da, naravno, sve je to dobro, ali što kažeš o slovima i brojevima?“

-„Njih ne želim žnati!“ (lice joj se sada stvarno ljuto namrštilo)

-„Zašto?“

-„Zato jer ljudi pišu žločeste stvari jedni drugima u svim tim knjigama i novinama. I oni za to

ubijaju stabla, znaš? Zbog papira!“

„Ali papir je dobra stvar…“

„…i zbog onih…onih „brojova“ (Istina, ponekad kad Ka El počne pričati o

nečemu što joj je važno, ona baš ne može stati i čuti što drugi imaju za reći o tome, pretpostavljam da se to može

nazvati bezobrazlukom, ali ona je samo dijete koje želi da ga se čuje)

Brojove imaju samo da brojaju one glupe papire koje zovu

novac...Ja ne trebam taj papir, mama Gaja mi da sve što trebam. Tako

puno igračaka!“

-„Zavoljet ćeš ti knjige, siguran sam.

Čitanje je super igra. I slova I brojke. Ima tako

puno lijepih načina za korištenje slova i brojeva.“

-„A da? Kao na primjer?“- KaEe je sad prkosno napučila usnice.

-„Da vidimo: možeš recimo napisati svoje ime ili zapisati svoje priče, tako da ih ne zaboravimo i da ih druga

djeca mogu pročitati.

A s brojevima možeš brojati zvijezde, ili napraviti lijepe planove za izgradnju velikih kuća ili mostova,

ili piramida!

Ja, na primjer, jako volim slovima

zapisivati nove riječi. I moje fore. Previše ih imam za memorizionirati. Ima tako puno forastih stvari

koje se mogu učiti! Zato mi je čudno da ne želiš ići u

školu.“ http://www.youtube.com/watch?v=tk3sJmept3k

-„Ne razumijem „memorizirati“.“

„To ti znači čuvati ono čega se sjetiš, da opet ne zaboraviš.“

-„Aa, aha, misliš nešto kao zapamćivati? Ueeee, da! To bi stvarno

moglo bit zabavno!!“

-„Naravski! Na primjer, ja uvijek čuvam neke od mojih stvarno VELIKIH fora u mojoj torbi, za slučaj da se

dogodi neki stvarno, stvarno ozbiljni slučaj. Onda ih moram izvući iz mojih bilježaka, ja to zovem mojom Klaun

torbom za prvu pomoć.“

-„Kul! Memoriziravanje fora? To bi voljela naučiti. Ja toliko mojih izgubim.

I ne samo fore, svašta još…na priimjeer…(Ka El je namjestila vrlo zamišljeno lice, ali osjećala je kao da joj je

mozak skroz prazan) Ooh, ma vidiš ti to? Ne sjećam se! Opet!…Ufffff! Ali hej, imaš ti klaune stvarnostvarno

pravo, to zapiskivanje baš JE korisno. Bilo bi fantasmististično, da prestanem s tim mojim stalnim

zaboravljanjem. Razmislit ću još malo o toj školi....“

-„Svakako daj, molim te. I nikad ne reci nikad.“

http://www.youtube.com/watch?v=4b-Z0SSyUcw Ako ništa drugo, satovi glazbiranja nisu nikad

uludo utrošeno vrijeme…“

-„Misliš glazbanja?“ (Klaun je potvrdno klimnuo, uz veseli hihot)

-„ O, da, TO! Ne mogu bez muzike. I plesa.“

( Ka El je poskočila i krenula u još

jedan krug svojih čudnih pokreta. Zvala je to „superkulsretniples“

Mislim da ga je naučila od malih vila . Kad se izguštala, opet

se malo primirila.

Sjela je, zamislila se, pa upitala: -„I? Zar i klaunovi idu u školu?“

-„Oh, da, mi imamo vrlo posebnu školu i učimo toliko smiješnih i zabavnih i fantamističnih stvari!“

-Hmmm .. takvu bih školu ja vjerojatno voljela. Mogu vam se pridružiti?“

-„Naravno! Možeš probati i ako ti se sviđa bit ćemo više nego sretni da budeš s nama!“

-„Kuuul.“

-„Jesi sad malo bolje?“

….. (šutjela je, ali i blago klimala glavicom)

-„Hoćeš pričati o tome?“

-„Ne.“

-„Oprosti, što si rekla?“

-NE! http://www.youtube.com/watch?v=z8xrtl3Yhik

Prvi dan školice http://www.youtube.com/watch?v=FInCP-Xw3UY

Sljedeći put kad su se sreli, Klaun je iskočio pred Ka El, čučnuo i zagledao joj se duboko u

oči. Ona ga je zamolila da joj oprosti „za ono…neki dan…ooo, ma znaš…““

-„Ah, ono? Ma, sve pet, dobro je“ –odgovorio joj je Klaun veselo i pljesnuo joj peticu. Klaunovi se ne ljute na

druge. – „Čak i klaunovi imaju ponekad takvih dana, nismo uvijek veseli, znaš...“

-„Stvarno?“

-„Naravno! Sjećam se, nekoliko puta sam bio baš bijesan… A jedan dan sam

čak toliko plakao da me nitko od mojih prijatelja klaunova nije mogao smiriti! A ni podnijeti, za pravo reć.

Klaunovi zapravo, zapravo ne vole biti blizu tužnih klaunova, baš zapravo stvarno.“

-„Oh!“

-„Da, zna se to dogoditi ... neke teške stvari tako, sa suzicama, izađu van, da se osvijetle i olakšaju ...a drugi, čak

i ako ti se trude pomoći dok ti se to događa uspiju te samo još više zbuniti.“

-„Zvuči mi to kao istina, da. Žnaš žašto sam plakala?“

http://www.youtube.com/watch?v=vGeDE8iAr5M

-„Ne ... Zašto?“

-„Bila sam ljuta na sebe što sam tužna. Žnaš, ja imam misiju, i to važnu!“

-Misija? Vidim da si ti bistro dijete, koristiš mnoge teške riječi …“

-„Da, dobro, to sad nema veze, nemoj me prekidati– hoćeš li čuti o mojoj misiji? (CL je bila stvarno čudno

raspoložena. Obično je stvarno ljubazna i stvarno, stvarno ne govori tako grubo!)

-„Naravski!“

-„Trebam djeci pomagat da se sjete da su svjetlost svijeta.“

http://youtu.be/sRG5cvn-5to

-„A kada sam tužna ja to ne mogu. Znaš, svjetlo mi dođe samo kad sam vesela…“

„Naravsko svjetlo! I ja to kažem. (klimnuo je klaun glavom, zadovoljan što se prvi Ka Eličin dan škole za sada

lijepo odvija)

-„ I što više mislim o tome više sam žalosna i ljuta na sebe što mi ne ide i ja znam kako moje loše raspoloženje

može učiniti i drugima da se tako osjećaju, pa se onda osjećam i kriva, i još više tužna i ludo ljuta i ne mogu to

podnijeti pa onda samo plačem i plačem i plačem ... http://www.youtube.com/watch?v=vGeDE8iAr5M (i suze su opet bile spremne za svoju akciju,

dobro je što je to ipak bio pravi profić Klaun, „Promjene raspoloženja kod male djece i kako ih okrenuti u čisti

smijeh“, naslov je njegovog doktorskog rada na Klaun Akademiji )

-„Hm ... Zvuči kao vicious circus, začarani cirkus, vic-cirkus, haa!“

-„Cirkus? Kakav cirkus? Nadam se da u njemu ne gnjave životinje, svašta sam čula…“

-„Ne. Začarani krug. Cirkus znači i krug.“

-„Ah, onda dobro, ne volim čut priče o nasilju. Začas mi mozak

napune ljutnjom. Krug kao prsten?“

-„Ne, prsten se kaže „anulum“.“

-„Ah. Na kojem to jeziku?“

-„Na nekom, ne znam… Circus Visiosus, tako nešto. To ti znači ono kad ne možeš izaći iz jednog načina

mišljenja i ponavljaš stvari koje stvarno ne želiš...“

-„Oh, da, to je to! Vrtim se u krug. Kako to mogu riješiti, molim te?“

-„Nisam baš siguran da puno znam o tome. Meni pomaže samo sjediti i disati i čekati i slušati moje misli...

Ali ponekad je potrebno i malo plakanja, tako da ja samo pustim neka suze

odrade svoje finte, dok si ne dosade i prestanu same.“

-„Ha! To si ti učinio i s mojim suzama, pustio si da ih isplačkam dok nisam prestala?!“

-„Da, i onda, rekao sam ti, slušam moje misli i tražim one smješnastične i pokušavam ne raditi frku-paniku zato

da ne bih morao početi opet sve ispočetka, od suza.“

-„Škužim.“

-„Pa onda, nakon nekog vremena, umjesto misli koje mi govore da sam zločest i glup i dosadan i beskoristan,

počnem čuti neke ljepše. Kao: "Dragi klaune, ona fora o oblacima neki dan ti je bila super“ ili „tvoj šešir je

danas tako smiješan“ ili „dobio si u školi pet iz šumskih fora, haa? To

je baš težak predmet, bravo!“, ma znaš već… takve neke slične stvari…“

-„Ah, ali ti si prevelik da ideš u školu?!“

„Klaunovi nikad ne prestanu ići u školu, to nam je baš gušt. Ali u pravu si,

naša škola nije kao onaj Hogwards, znaš ono-čarobni dvorci i te fore, naša je fleksibilnija, svugdje učimo,

zovemo to „dijeljenje informatizacija i emocijonacija“.

Vidiš koliko kompliciranih riječi mi Veliki

klaunovi koristimo? I uvijek izmišljavamo nove.“

-„Oh, i ja sam izmišljavateljica, vidim da imamo puno toga zajedničkog.“

-„Da. Počeo sam ti pričati…nakon što čujem nekoliko ljepših misli slušam još malo više.

Vidiš, ja sam klaun, pa zato moram naći puno sretnih

misli a i poneku smiješnu, a one su ti najteže, one se znaju tako dobro sakrili!“

-„E da, žnam i to, što ih više zovam više mi se posakriju!“

-„E, baš tako! Zato ja čekam. I ne pritiskam ih požurivanjem,

njima se to uopće ne sviđa...“

-„Da, ponekad čak postanu žločkaste ako ih tako gnjavim, pa onda kažem i neke bez veze fore i djeca se naljute

na mene!“

-„Oh, draga, istina je, da, fore mogu biti vrlo opasne, moraš paziti gdje i kako se šališ, i tko će foru čuti.

Pogotovo neki odrasli koji su zaboravili kako se smijati, oni mogu postati jako osvetoljubivi ako misle da se neki

vic odnosi na njih…jer misle da se svi s njima stalno moraju igrati „mudrih i pametnih i ozbiljnih“ čak i kad se u

sebi osjećaju budalasto.“ (,Čovječe, koju veliku foru imam za njih! Ne moram je ni zapisati“ –pomislio je Klaun)

http://www.youtube.com/watch?v=9A95yzVgBTs

-„To je glupo. Ako se stalno igraš „ozbiljnih“ zaboraviš kako se zabavljati! Hej vidim sada, nisam to prije

primijetila, pa i ja sam se previše igrala „ozbiljnih“?

-„Eto, shvatila si!“

-„Uau! Pa zato su se moje fore od mene skrivale!“ (zapljeskala je Ka El, ozarena svojim otkrićem)

-„Da , „ozbiljni“ igrači gube svoje fore, pa se ljute…Ali njihove su ljutnje zapravo strahovi.“

-Čega se boje?“

-„Puno puta primijetim da se boje fora.“

-„To je blesavo, tko bi se bojao fora?!“

-„A ipak, to jest istina. Ali svatko mora shvatiti svoju istinu. Bolje je ostaviti ljute

ljude da sami shvate svoje bjesove, inače se oni naljute na tebe i ti onda možda pokupiš njihovu ljutnju pa i ti

postaneš ljut, a to je jaako opasno, nema ništa goreg od ljutog klauna.

Ufff, ljutnja me počne hvatati čim samo krenem misliti o njoj!“

-„Hoćeš reći da uspješni klaun mijenja ljuta u smiješna raspoloženja, ali ako fulaš možeš napravit još veću frku?

Hmm. Čini mi se da trebaš biti prilično hrabar da budeš klaun,

el?

Klaun se malo uspravio, široko se ispršivši. Ruke su mu se na kratko podigle u zrak, ali ih je brzo spustio. On se

ne pravi važan, iako se ima čime pohvaliti, a njegova je uloga i stvarno, stvarno teška i odgovorna, ali ovo Ka

Elicino pitanje učinilo ga je malo ponosnim…–„Da, trebam biti hrabar da se mogu boriti s ljutnjom i toliko

drugih strahova, da bih mogao vidjeti fore koje su dalje od njih…“

http://www.youtube.com/watch?v=M7Vf304YNXA

-„ Jer inače čuješ samo zločeste, uplašene fore koje izlaze iz ljutnje. Sada vidim, oh, da, to je tako važno,

ozbiljno važno!“

-„ Trebala si čuti neke od mojih zlih viceva, oni su bili jako, jako zločesti. Baš se jako zacrvenim kad ih se samo

sjetim. Tako Dooosadni!“

http://youtu.be/WZYPriCxvoI

-„Sigurna sam da nisu baš tako loši, vi klaunovi samo volite pretjerivati, i to je sve. Sigurno nisu toliko loši ko

one podrugljive šale i spačke koje mi kupus klinci toliko vole raditi.

_„Ma da, bit će da je tako. Žnaš što? Osjećam se kao da mi je ovo prvi dan u klaun-školi!“

-„Zapravo i je, ako ti to ne smeta, mi učitelji te samo nismo htjeli uplašiti, Glasovi su nam rekli da budemo

oprezni, jer se tebi ne sviđa ideja da ideš u školu ...“

-„Ne moraš ih više zvati Glasovima, ja sada znam tko mi je obitelj.

Dakle, oni su dogovorili ovaj susret s tobom?“

-„Aha.“

-„I uvijek će biti ovako, neću morati ići u neku veliku kuću u gradu da bi učila?“

-„Ne, samo ćemo se igrati školskih satova i pričati i isprobavati razne lijepe stvari kad se sretnemo...“

-„Oh, kul, onda ja pristajem, ne mogu dočekati sljedeći školski sat. Osjećam

da ću voljeti ovu školu. Ali sada želim ići na more. Još uvijek je ljeto, žnaš, i

ja još uvijek mogu plivati.“

-„Da, super, naravski, vidimo se neki drugi dan. I budi oprezna s tim suzama!“

-„Suze? Joj, da, skoro sam zaboravila. Baš sam neka budalasta klaun-učenica, ha? E da, da te pitam: prije si

spomenuo si neku foru o oblacima?“

-„Ha, ha, ti Znatiželjna Jedna, znao sam da ćeš to pitati…“

http://www.youtube.com/watch?v=1o69gmQzIa4

,,,,,,,,,,

http://www.youtube.com/watch?v=7ySrIymSJTM

Pljusssss!

-„OOplaaa, pljusnulo si me! Pazi malo, more, tvoji su valovi danas veliki, i tvoja voda više nije tako

topla!“

,,, Ja sam to namjerno! PLjuSsss,,,

- Ti si namjerno grubo prema meni?“

,,,, Da, zašto ne? Neki dan si i ti sa mnom bila jako neugodna,,, Splash,,,

-„Ah, ono? Skoro sam zaboravila. Da, mislim da ti dugujem ispriku, bila sam jako tužna, jednostavno nisam

mogla biti ljubazna prema tebi, ni sebi ili bilo kome drugome… Bilo je taaako čudnooo! Morala sam isplakati

sve moje suze...“

-,„Ma da, zna se to dogoditi. Znaš li da čak i ja ponekad plačem?,,,,

-„Nee? Pa ti mi se uvijek činiš tako kul, čak i u olujama!“

,„E, al' to ti je istina. Nemam baš moje vlastite, ali sve suze koje dolaze u mene od svih stvorenja i Gaje, znaš i

sama, ima tu sasvim dovoljno plakanja kroz koje moram proći, nije ni čudo da sam tako slano,,,

-„Ja sam sigurno dodala dosta slane vode u tebe, da...“

,„Dakle, sada se osjećaš bolje?,,,,,

-„Da, ali vidim da si ti danas malo neraspoloženo…“

,„Ma nije to zapravo ništa, već sam bolje,,, ,,,Samo

imam taj osjećaj da se nešto veliko događa, ali ja baš ne razumijem što, mora biti da to samo taj moj veliki

oceanski ja ne može izdržati da nešto ne razumije,,,

-„Trebaš se predati.“

„Pa to i radim,,,znam ja da postoje veće stvari i veće bića od mene. ,,,,,,,,,,,,

-„Da, sve je savršeno, samo mi ponekad ne možemo sve to vidjeti, a da ne pogubimo pamet.“

„,,,Istina,,, To može više nego tsunamično preokretati ,,,,, čak i mene ,,,,,,,,,,

-„Samo sam ti još htjela reći o Knjizi.“

„Kojoj Knjizi?“

-„Jednom ću je napisati, kad naučim slova .. Vidiš, odlučila sam ići u školu!“

,,, Stvarno?,,,,,,

-„Da, fora ha? Nikad ne reci nikad. I kad budem napisala moju knjigu,

mnoga će je djeca čitati.

Tako će čuti o iskrici, i neka od njih će me razumjeti i postati

će moji prijateljevi!“

,,, zvuči kao dobar plan,,,

-„Da, a možda ću postati i književničarka!“

,,,oohaaha, da, to će biti zabavno! ,,,ta Knjiga je baš dobra vijest,,, ja je već mogu vidjeti,,,

- „Tvoja maštovizija je velika, na tren sam je i ja ugledala, kako pluta na tvojim valovima!“

,,,Prelistalo sam par priča,,,uopće nisu loše, imaš ti dara, mala Jedna!,,,

- Oh, da, hvala, i ja sam si to mislila. Dar. Puno darova sam dobila i zahvalna sam. Žnam da mi ih šalju Veliko

Boh Jedno i vilinski narod i svi moji nevidljivi pomagači. Ali uvijek je

lijepo čuti pohvalu. I žnaš šta još? Škužila sam da sam si na mojim putovanjima u vremenu ostavila puno

poruka. Iako sada još ne žnam čitati, u drugim vremenima PUNO

pišem i čitam i to mi pomaže na tako puno načina, posebno u sada.

I škužila sam, čak i prije nego je bila prošlost i budućnost, ja jesam. Tako, jednostavno.“

,,,ohohhoaaa,,, (More sad nije moglo a da se ne nasmije. Naravno da su se dupini pridružili, oni baš ne mogu

odoljeti smijehu!))

-„Jesam li te malo razveselila, drago moje?“

,,, Da, svakako jesi,,,

-„Obećavam da ti više neću biti žločkasta, nikad nikad više.“

,,, ma ok, sve je dobro, ,,,samo nemoj puno obećavati, nikad se ne zna,,,, Inače, ponekad je dobro podijeliti s

prijateljima, čak i loša raspoloženja,,,

-„Da, hvala ti more, ti si tako puno razumijevanja!“

,, Nemoj to ni spominjati,,, ,,,samo, slijedeći put, pokušaj

prihvatiti moju pomoć,,, kao danas, podijelilo sam moje brige s tobom i ti si mi stvarno

pomogla,,,vidiš?,,,,,,,,,, – opet sam svo prskavo pljuskavo,,,,,,,,

-„Oh, ha, ha. Tako mi je drago da si ti moje prskavo pljuskavo prijateljasto biće, More moje drago!“

Rat

http://www.youtube.com/watch?v=8sgycukafqQ

-„Ti to ne razumiješ, ti si samo glupa žena, gubi se, briši!“ – Zavikao je jedan od dječaka iz

kolonije na KaEl kad je ona pokušala zaustaviti tučnjevu između njega i jednog drugog dječaka. Sve u redu,

zaustavili su se oni, ali onda su oboje krenuli vikati na nju: "Mi ćemo se igrati rata koliko god i kad god hoćemo,

jer to je ono što PRAVI muškarci rade, uvijek je bilo tako i uvijek će tako biti da PRAVI muškarci rade ratove i

ništa ti tu ne možeš učiniti, ti glupa, glupa ženo!"

KaEl je samo tamo stajala, tiho. Nije mogla naći riječi, kao i

toliko puta prije kad bi je netko napao….„Ooooo, vi..vi…vi MUŠKARCI! Vi ste BAŠ STVARNO TOČNO

ZAPRAVSKI GLUPI, GLUPI, GLUPI!“ i otrčala je dok su za

njom dečki izvikivali svakakve poruge. Trčala je sve do svoje špilje, ali jao, i tamo su već bila neka neprijateljski

raspoložena djeca.

http://youtu.be/esCgcTXC-RA

Igrala su se „osvoji dvorac“. …zato je

samo sjela vani, pod najbliže stablo. Nakon što je umirila svoje misli, pozvala

je mamu Gaju…

...

http://www.youtube.com/watch?v=HjlT3Q42gA8

-„Nikad nisam mislila da ćemo se ovdje igrati rata, Mama Gaja,

ali iz dana u dan igre postaju sve više grube. Čak se i djevojčice

svađaju, guraju jedna drugu, čupaju si kose, i svi govore svakakve riječi rugalice. Kažu da je to moderno i da to

sva djeca u gradu rade, i da sam ja staromodna glupa cura! Što da radim?!?“ – KaEl je briznula u plač...

-„Smiri se, sjeti se, kako su te More i Vjetrovi i Sunce učili?

Postani i ostani vesela! Ja nemam drugi savjet. Svi ti ratovi i zagađenja, sve nevolje koje ljudi rade na mojoj

površini, zapravo baš sve nevolje dolaze od naših loših misli ili strahova koji se pokušavaju sakriti nasiljem.

Misli postaju stvari, sigurna sam da si to čula. Zato, ako to želiš promijeniti, prije svega moraš pripaziti na svoje

misli.“

-„Žnam, i ja to probavam, ali i stalno zaboravljam, povuku me tuđe riječi i to me taaako izluđuje!...“

-„Da, vidim kako se trudiš zadržati mirnoću i veselje.

Znam da ti nije lako, ali upamti: Mir počinje od

tebe. Nastavi misliti vesele misli i govoriti svjetle, ljubazne riječi. Budi blaga prema sebi i drugima i mnoga će

djeca vidjeti da su to fora načini... i zajedno ćemo naš svijet pretvarati u

svakoga dana ljepše mjesto, vidjet ćeš!“

-„A što je s tim „dečki/djevojčice“ forama? One mi stvarno idu na živce. Ne sviđa mi se uopće, da me zovu

"glupa ženo"!“

-„Aeh, to je još jedan veliki problem. Vjekovima su ljudi odgajali svoje dječake tako da vjeruju da su bolji od

djevojčica. Vidiš to i u jezicima, u nekima su čak i riječi „čovjek“ ili „bog“ isključivo u muškom značenju.

Isto

takvo nepoštovanje i ja osjećam, kao i druga moja stvorenja, i more. Sve su to stvari koje se jednostavno ne

mogu promijeniti preko noći. Ovaj je svijet izgrađen na svim tim oprekama, znaš?“

-„Škužila sam to, da, sve je u suprotnosti, ali da se suprotnosti baš moraju boriti, e to nikako ne mogu škužiti,

žašto?!!...Ja sam BAŠ ZAPRAVO LJUTA na te igre borenja!... pa svi bi se tako lako mogli lijepo igrati. Većina

životinjica to žna!“

http://www.youtube.com/watch?v=lPS5e4F5iwg

-„Pa ne očekuješ valjda da će ti se svi svidjeti?…“ (upita Gaja, uz topli smješak)

-„Naravno da ne, ali svatko ima bar jednog dragog prijatelja i taj ima drugog i tako dalje…tako smo svi zapravo

prijatelji…“

-„Dobar primjer, da. Ipak, mnogi još uvijek ne razumiju snagu i ljepotu ljubaznosti i prihvaćanja različitosti. Ne

osjećaju to, pa se zato i dalje bore, ali ti znaš da je ljubav uvijek jača od straha i ona spašava dan, uvijek.

A i zagrljaj, ti znaš koliko čuda stvara samo jedan

zagrljaj. Uostalom, borba je samo jedan od pokušaja rješavanja opreka. Upamti jedno: ništa se ne može riješiti

tim „borenjem“ s drugima, ako to prije nemaš jasno razriješeno u sebi.“

-„Aha, da, to mi zvuči točno, jer osjećam da u meni još ima ratova koje moram pomirivati. A za ono prije-htjela

si mi reći da si prvo u sebi popričam sa tim „Pravi muškarci-dečkovima“ pa se onda i s njima vani pomirim?“

http://www.youtube.com/watch?v=ywP_XVbvtCc

http://www.youtube.com/watch?v=fgWFxFg7-GU

-„Tako nekako,da. Ključ je

uvijek u tebi. A i mogućnost izbora –uvijek se možeš pitati- radim li ovo iz straha ili iz ljubavi?

Uvijek možeš izabrati da u sebi ostaneš mirna i radosna, neovisno o vanjskim

nevoljama. To uvijek pomaže. A što se žena tiče -one donose bebe u

život, zar to nije prekrasna uloga? Mislim da bi te "glupe žene" zapravo trebale biti ponosne što su rođene kao

žene!“

-„Ja jesam! Ponosna djevojčica, to ti znači mala žena, žnaš? Jesam svjetlo, ali sam i ljubav!“

-„Da, mila, ti samo ostani u svojima nježnim načinima i vidjet ćeš promjene, one će ti se možda činiti spore, u

ovo vrijeme velike potrebe, ali te mogu uvjeriti da ćeš u svom životu vidjeti velike prekrasne promjene.“

-„Oooh, mama Gaja, ne znam, ponekad osjećam da je sve taaakoo beznadno...“

http://www.youtube.com/watch?v=lB6a-iD6ZOY

-„Ma nee. Ovo je samo kratko mračno doba koje svi moramo pretrpjeti, ali ti već znaš da tama ne može postojati

tamo gdje je svjetlost. Zbog toga je tvoj srčani plamičak sada još dragocjeniji i potrebniji. Ne dozvoli da te

obeshrabre tužne stvari. Od njih možeš ojačati i postati samo još sigurnija u to što

želiš i što ne želiš. Zato sada samo obriši suze i budi opet ona draga vesela ti, molim te!“

-„Hmm...“

-„Pričajmo onda o nečem svjetlijem. Možeš li se zamisliti kao odraslu, KaEl?“

-„Nekad to radim, da, ponekad si čak zamišljavam da sam bakica! To mi je dobra

vježba za moje putovanje kroz vrijeme. Zašto pitaš?“

-„I kako se vidiš, što radiš?“

-„Radim ljudima smijanje i pjevanje i plesanje oko vatrice i liječim ih svakako i pričam puno smiješnih stvari

djeci i pjevam im uspavanke, i učim ih vježbice i pričam im moja sjećanja iz

zemlje vila, „bajke“ ih zovem, ja sam porijeklom bajkanka, žnaš?“

http://www.youtube.com/watch?v=54XztbNJ87g

-„Naravno.“

-„... Usput - žnaš da sam odlučila da hoću ići u školu?

Škužila sam da mi škola ipak treba, imam tako puno

stvari koje još uvijek trebam naučiti. Ići ću u Klaun Akademiju!“

-„Uau! Pametan izbor, dobra karijera za djecu poput tebe!“

-„Daa, i vidim se kako te čuvam i pomažem djeci i moru i tebi,

isto kao što moji mama/tata sada rade, i zamišljavam čudesne buduće stvari. Žnaš

onako, kako me je more učilo, da zamaštati se u budućnost može pomoći da se iz te budućnosti donese

sadašnjost koju želimo?“

-„Čudesno, da, nema granica. Ja sam tako ponosna na tebe.

To su sve velike lijepe želje i sigurna sam da ćeš mi ti biti divna Čuvarica. Ma, što pričam? Pa ti to već i jesi!“

-„Oh, Gaja draga, ti stvarno znaš super načine za vraćanje moje veselesretne mene , hvala ti!“

-„Da, prilično sam čarobna, ha?“

-„Daa! Ti sigurno imaš i neku vrstu čarobirastih trikova, el' da? to je baš nekako čarobnasto kako mi brzo možeš

promijeniti raspoloženje!“

-„Ahaa..pa da vidimo, što sad? Ako mene pitaš ja bih rado čula neku od tvojih slatkih pjesmica, ako nemaš ništa

protiv…“

-„Stvarno?“

-„Naravno. Pa znaš kako volim tvoj glas. Molimo te, pjevaj mi!“

-„Hmm, čekaj da se zagrijem… li-la-laaa-li-laaa…

(i krene Ka El pjevati, zapravo „izmišljavati“ pjesmicu)

…Ja sam mala, ali znam što hoću,

Ova ja, danas, ko i sva djeca prije.

Uvijek-i po danu, a i noću

– vidjet hoću i osjećati:

zašto moje srce pjeva i čemu se smije …

i zašto sja?

Haahahahaaaaaa …

Dadada

Ša lalalala li la la

-“Dobra, ha?“

-“Aha.“

-„Ima ih još puno, tamo odakle sam ovu izvukla. A sad ću ti malo svirati s mojom čarobnom

flauticom.“

„Ah, Izvor bez dna .“

http://www.youtube.com/watch?v=UBbt-T32MGQ

Stvar

http://youtu.be/NqhN34GGz-Y

http://youtu.be/fBOhNV5sZGI

Ona ju je prva pronašla. (KaEl je bila poznata i po svom daru

primjećivanja čudnih stvari) Zatim im je to jednostavno morala odmah reći, pa su se i druga djeca okupila, i

stajala su neko vrijeme nijemo, sa strahopoštovanjem.

-„Što je to? Gdje si to našla, KaEl?“ - Upita jedno od djece nakon nekog vremena.

-„ Svijetlilo je i treptalo tamo, mijenjalo boje“.

- „Baš je lijepa!“ –Primijetila je jedna djevojčica.

-„Da, zar ne? I ja sam to pomislila, pa sam poželjela donijeti vam je... ne žnam zašto, ali učinila mi je da se

osjetim nekako sretna bez nekog posebnog razloga. Dosta dugo nisam bila tako sretna! Tako da sam to htjela

podijeliti. (žnate kako sreća, isto kao i ljubav, postane veća kada se podijeli?)“

http://youtu.be/2xNEMuE8vUA

-„Lijepo.“

-„Da, a tek kad čuješ zvukove koje stvara!“

http://youtu.be/hnMVNM8XM0Q

-„Sada je tiha.“

-„Pokušajte i dotaknite je, meni je to bila najljepša glazba koju sam ikada čula, i osjećala sam kao da je

napravljena samo za mene!“

-„Vau!“ - reklo je dijete koje se prvo usudilo dodirnuti neobični predmet kristalnog izgleda – „Ja čujem, čudesno

je!“

-„Ti nešto čuješ? Kako to da ja ne?“

-„Ni ja…“

... Ispalo je da samo dijete koje dodirne tu Stvar (kao što su je ubrzo nazvali) čuje glazbu u svojoj glavi, i svako

od njih osjeti da je glazba sačinjena posebno za njega. Nešto se vrlo čarobno događalo.

Ali onda, svako dijete koje bi je dotaknulo ponovilo bi isto – svi bi

se oni osjetili tako lijepo da više nisu htjeli pustiti Stvar iz ruku, htjeli su je zadržati samo za sebe…

.... I tako je, vrlo brzo, započela još jedna svađu u Koloniji...

(„Oh, ne, opet sam to napravila!“ - pomisli KaEl zabrinuto - „Mislim da ću učiniti nešto dobro, ali umjesto toga

samo stvorim veću zbrku! O, draga Mamice, pomogni mi ovo riješiti!“)

http://youtu.be/pwOGFPnAX1s

(-„Ovdje sam, ne brini, KaEl,“ – odmah je čula odgovor – „ti si napravila upravo ono što je trebalo, sada samo

pokušaj umiriti djecu i ispričaj im par priča. Tak ćemo im za neko vrijeme skrenuti pozornost od Stvari, kako bih

je ja mogu zakopati.“)

-(„Misliš da je više nećemo moći ni popipnuti?“)

-(„Moći ćete, ja ću je samo učvrstiti u zemlji. Tako se neće moći vaditi niti nositi uokolo.

http://www.youtube.com/watch?v=tZrBRQn6K0A

Možda to čak može riješiti i poneki problem u kupus-koloniji o kojima si nam pričala. Djeca još ipak nisu toliko

zaražena svjetovnim boljkama i bolestima, a Stvar bi im mogla pomoći da imaju još puno više sretnih misli i

snova.)

(„ Pa da! tako će kad narastu sjati s toliko puno radosti da ćemo svi svijetu moći donijeti još puno prekrasnih

snova!-zapljeskala je KaEl, ona uvijek plješće kad se sjeti nečeg veselog- Pričekaj, samo sekundu, mamica,

imam ideju!“)

-„Hej, klinci, kad ste zadnji put sreli vukomačkove ili

zombijone ili vampiromrava?“ – ne pitajte me kako je to napravila, ali KaEl je odmah uspjela privući pažnju

svojih kupus-kompića, na Stvar su skroz zaboravili. U sekundi su svi bili oko nje i načuljenih ušiju slušali su

njene smiješno-strašne priče, dok je u glavi ona nastavila pričati sa

svojom mamom…(-„Ovo je odlično, mama draga, tako mi je drago da si mi sve to rekla ... znaš kako ja mrzim

kad se djeca tuku i ljuta su i rade sve one druge glupe stvari koje su vidjeli u gradu…Ponekad gubim vjeru da

ćemo uspjeti zaustaviti da se sva ta zbrka dogodi i među kupus-djecom. Počnem se bojati da ćemo svi umrijeti

tužni i umorni i ljuti...“)

-(„Ha, ha, zaboravila si koliko smo čuda ja i tvoj tata spremili za vas? I zar si zaboravila što sam te učila kad si

bila beba?“)

-(„Oh, ne, samo što me sve te loše stvari oko nas zabrinjavaju ...

"smiješne misli,

misli, smješne, smiješne misli"- počela je Ka El ponavljati i šamarati samu sebe po obrazima, u mislima, dok je

istovremeno klincima pričala urnebesnu štoriju, neki to zovu multi-tasking - "Spomeni se, spameti se, sjećaj se,

nemoj zaboraviti što? ah, smiješne misli, vesele misli, pa da, to je to! Haha!" )

-(„Eto, vidiš? Znala sam da ćeš se brzo sjetiti, postaješ sve uspješnija, sjećanje ti sve bolje ide! Samo prestani s

tim šamaranjem, TO te ja nikad nisam učila! No dakle, sada smo tu -osjećaš li se

bolje?“)

(-„Oh da, puno mi je bolje. I nije lijepo šamarati, ni sebe ni druge, imaš ti pravo.“)

(-“Eto ga, ti pametna glavice.“)

(-„ Sad mi je jasno zašto ste me ostavili ovdje - Morala sam naučiti tako puno stvari, a ovako, ostavljena sama s

djecom, brže učim. Sada sam škužila još nešto: svi imaju svoje školske sate i predmete, stvari koje trebaju

naučiti, u svoje vrijeme i na svoje načine. Ne mogu ja klince učiti nešto što oni ne žele!“)

(-„Prava istina.“)

-(„Da, čula sam to i prije, ali tek sam danas stvarno škužila i žnam žašto se stvari moraju ponavljati…

Osjećala sam se kao dosadnjakovička i mnogi su mi to

govorili kad sam stalno pričala i ponavljala o svojoj misiji, ali sada znam da baš tako treba – nikada ne znaš kada

netko može škužiti nešto što sam im rekla i to mu može koristiti. Ono što je važno treba ponavljati. Svaki dan

stvarno puno naučim, mamice, možda postoji i neko smiješno objašnjenje žašto zaboravljam?“)

(-„Sigurna sam da ćeš nešto smisliti, uvijek se nečeg dosjetiš ...“)

-(„Da, da, da i ja to taaako voolim! smiješni odgovori su moji najvoljeniji. Da vidimo .. ja zaboravimmm…

zatooo… da sve mogu vidjeti kao da je prvi put? Da li je tako više zabavno? …a smiješan odgovor bi mogao

bitiiii ... hmm, možda da ja ne zaboravim zapravo-zapravo? nego se samo smiješni odgovori vole samnom igrati

sakrivača? Ili biraju „Miss foru za ovaj trenutak“, pa su neodlučni koju izabrati i to može potrajati pa im

trenutak pobjegne? Dobro je što ja mogu čuvati mjesto i taj trenutak za njih.“)

(-„Ha, ha, što god da kažeš, draga moja, dok god se ti zabavljaš i srce ti pjeva. Idem sad. Tvoj otac i ja ćemo

posaditi još ovih Stvari.“)

(-„Oh, kako to prije nisam primijetila, Ti si ih donijela?“)

http://www.youtube.com/watch?v=vo-hagleVsc

(-„Iznenađenje, iznenađenje! –Sjećaš se? - trebaš očekivati iznenađenja!“)

(-„Super!“)

http://youtu.be/_rII-kkOQws

-(„U stvari, tvoj tata je onu prvu Stvar najprije napravio kao poklon iznenađenja za tebe, da te malo oraspoložiti,

ali onda smo skontali da je nećeš moći zadržati za sebe, pa ih je napravio još nekoliko.

U svakom slučaju, vjerojatno je tako bolje. To čak može riješiti

mnogo problema koje imate u Koloniji. Djeca će moći doći i dodirivati je, i ona će im lijepo svirati i svi će se

početi osjećati više prijateljski i nježno, vidjet ćete.“)

(-„Oh, sigurna sam da hoće! Ja sam već puno ljepše raspoložena od kad sam čula tu glazbu.“)

(-„Sigurna sam da ćete ti i ostala djeca donijeti još mnogo lijepih snova svijetu, a ti znaš da su svjetovi

napravljeni od naših snova, zar ne?“)

(-„Oh, da, to se sjećam!“)

(-„Dakle, pozdravljam te za sada, bebice! Zadrži smješak, sanjaj lijepe snove i očekuj nove darove!“)

(-„Volim te, mamice!“)

http://www.youtube.com/watch?v=KPwNBbvjIc4

-„Ah, hej bando! (KaEl se sad okrenula klincima)– pogledajte: tu je još jedna stvar, ueeeeeee - još jedna! ...“

…i ubrzo su sva djeca krenula u potragu za svojim vlastitim

Stvarima …

http://youtu.be/ZWXus-F7Ick

http://www.youtube.com/watch?v=T1D3ejwQiVg

Pismo ,,,,,,,,,,,,,,,, http://www.youtube.com/watch?v=bvFLKyAGzzI

http://www.youtube.com/watch?v=XtiXiYMS86U

-„More, more, more!“ – dozivala je KaEl, od vrha brda trčeći do obale. – „Oh, toliko dobrih stvari ti imam za

ispričat! Tako puuunoo stvari se

dogodilo tako brzooo, dobrih, dobrih, dobrih! Ona Stvar koju je moja mama

poslala napravila je pravo čudo u koloniji ... Svako dijete koje je

dotakne čuje krasnu muziku, i svi stalno pronalaze nove Stvari i one sviraju krasne pjesmice samo za njih i one

im rade da se osjećaju dobro prema sebi, jer ako je glazba napravljena za njih tako lijepa shvate da su i oni lijepi,

http://www.youtube.com/watch?v=8SIwUOII7hg

pa su svi počeli sebe više voljeti, a žnaš da kad voliš sebe voliš i druge, drugi postanu nešto kao tvoje ogledalo,

još jedno ti, i svima želiš činiti samo dobre stvari, i sada sve postaje tako lijepo u koloniju

i djeca stalno pronalaze nove i nove lijepe stvari za

raditi i u vrtu smo svašta posadili i sve lijepo raste i,

i pčelice su se

vratile pa sad opet imamo med i mlijeko…i mala Jedna je naučila pjevati i vrane su donijele vijest o bijelim

bufalo-telčićima koji se opet rađaju i to je super znak i … …i jesi li

primijetilo da su te neka počela i posjećivati? (izgledalo je kao da je KaEl sve to izgovorila u samo jednom dahu,

bila je tako jaako uzbuđena!)

AOHM, da, skoro sam zaboravila najvažniju stvar – još nešto baš divnastično mi se sad dogodilo - moj prijatelj

anđeo donio mi je ovo pismo od moje Mame/Tate! Zato sam tu, trčala sam da ti brzo

pokažem...“

,,,Vauu,,,,,pljuss,,,, dobila si pismo? ,,,

- „Da, baš sam jako ponosna i uzbuđena! Pogledaj kako su lijepa ta Vilinska slova? Dođe mi da hoću odmah sad

krenuti i u tu vilinsku školu, hoću ići u PUNO škola!“

,,, eto vidiš!,,, reklo sam ti da ćeš jednog dana promijeniti

svoje mišljenje o školi,,,

-„Aha, i anđeo mi je rekao da tebi donesem pismo jer ćeš ga ti najbolje žnati pročitati...“

,,, hmm, nisam baš sigurno,,, malo sam zahrđalo u tome, nisam vježbalo,,, davno je bilo kad sam zadnji put

pročitalo nešto na Vilinskom,,, ali,,, pokušati ću,,,,samo,,,, drži ga dovoljno daleko od mojih vallova, baš su

nepredvidljivi danas,,,

-„Ahm, dobro, naravno da ne želim smočiti moje pismo. Od ovuda je u redu?“

,,, Podigni malo„ ee, tako, savršeno,,, Da vidimo:

"Voljeno naše dijete! (,,, lijepo,,,-reklo je more, pa nastavilo

čitati. A i Jek je sjedio mirno na valićima i znatiželjno slušao)

“Pišemo ti ovo jer su se dogodile neke promjene i Kraljevstvo Vila se preselilo dalje, tako da više ne možemo

razgovarati s tobom kroz Glasove. Trebaš nam se pridružiti sada, dok je portal-prolaz još uvijek otvoren, pa

ćemo tako vrlo brzo opet biti zajedno. Moraš znati da smo jako ponosni na sve što si učinila, a nadamo se da ćeš

i svoju školu ovdje voljeti. Reci Moru da dogovori detalje i kaže ti upute za tvoje putovanje. Volimo te, bebice!

M./T. "

-„Oh, super, tako sam uzbuđena, Taaako sam uzbuđena! Ali što su mislili reći s tim "More će organizirati te neke

„detatalje“?"

,,, PLJUSSSS !!,,,

ovooo su misliliiiii,,,

(veeeeliki ali i nježni val potopio je KaEl i povukao je u

podmorje),

- AAAAAAAAAAAAAAA ...

„,,,žao mi je, malena, nemoj se bojati! ,,,morali smo to učiniti na najbrži i najmanje bolan način,,, najbliži

otvoreni prolaz sada je kroz Kornjačinu podvodnu špilju,,, ona će ti pokazati put,,,vidimo se na drugoj strani!,,,

„Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa“ – i već je bila tamo, opet u toj špilji.

-„Bok, Krišta Lina, baš me vešeli vidjeti te današ, šuper je šušrešti te opet!“

-„Vau, Kornjačo, nisam ovo očekivala, desilo se taaako na brzinu!“

-„Ha, ha, ješmo, ižgleda da šmo te ušpjeli malo žaplašili, ha?“

-„Da malo? To je bio najveći strah u cijelom mom životu!“

- „Bilo je barem bržo! A i dobra vježbiča ti je to. Ne vidim u tvojoj budučnošti puno štrašnih priča, ali švejedno,

moraš biti špremna ža švaki šlučaj...“

-„Dakle, što sada trebam uraditi?“

-„Možeš oštati malo ša mnom, šmiri še ako ši još šplašena, ili ako ši neštrpljiva možemo i odmah šada nažvati

štarog bradatog gošpodina...“

-„Barba s bradom? On će mi pokazati put?“

- „Yeššš.“

- „Ok, pozovi ga, trebam doći kući što je brže moguće.“

(i eto njega) - „Hej, ho, ho, još uvijek se nisi naučila biti strpljivom,

KaEl?“

-„Boh, barba! Ma, jesam ja malo vježbala, ali nije mi to baš neki dragi sport. Nitko nije savršen, haha.“ („samo

Veliko Jedno“, dodala je Velika KaEl u njenoj glavi, i namignula)

-„Dobro, barba, reči nam šad ti- mišliš da je ova čuriča špremna ža put kući?“

- upitala je Kornjača Djedicu.

- „Više nego spremna.“- KaEl se nije mogla suzdržati i sačekati njegovo mišljenje, morala je odmah odgovoriti.

-„Ohohoho,fino, fino.“ –odgovorio je Djedica, namignuvši. -

„Onda samo nastavi ovim prolazom, idi u pravcu svjetla

i izaći ćeš u šumu. . Tri

jelena će ti tamo pokazati put do Patuljkove kolibe. On će ti reći što dalje. Ali pazi, nemoj mu dopustiti da te

pobrka s njegovim zagonetkama...“

-„Ok, hvala Barba, hvala Kornjačo, puno ste mi pomogli! Vidimo se u mojoj sljedećoj pustolovini!“

-„Vidimo še, KaElitša! I budi vešela!“ -„žbogom, KaEl!“

-„Ho, ho, ho!“

Patuljak-zagonetaš http://www.youtube.com/watch?v=PKTPf4BaHNs

Točno tako kako su joj Kornjača i Djedica rekli, tri prekrasna jelena čekala su Elicu na izlazu iz tunela na kraju

Kornjačine špilje i u trenu je već bila pred prekrasnom šumskom kućicom, prekrivenom mahovinom i cvijećem.

-„Bok, gospodin Patuljak!“ - KaEl je sada bila u velikoj žurbi – „…rekli su mi da ćeš mi ti pokazati moj put

kući?“

- „OI? Ti si to dijete koje sam očekivao?“

-„Mislim da jesam.“

-„Ok, ali prvo moraš riješiti moju zagonetku...“

-„Ribe se cerekaju?“

-„OI, haha! ti brzo telepatsko dijete! Odgovorila si mi prije nego sam uopće stigao izgovoriti moje pitanje! Ok,

onda ću te sada odvesti u moju sobu s blagom, pa možeš i odabrati svoje poklone. Ja sam prilično bogat patuljak,

znaš? Možeš malo ostati sa mnom, zabavno je igrati se sa mnom. Volim poklanjati poklone djeci. Odaberi svoj

dar: imam tamo zmajeva krila i zlatne pehare i čarobna vrata i ...

- „Ne, ne, ne, molim te, nikakvi pokloni, nikakve zagonetke,…

-„E, a ovu žabu, možda? Možeš je poljubit, znaš, i onda…

„Ma NE, ne čuješ me dobro- kad kažem ništa onda je ništa. Hoću samo što prije stići doma!“

- „Doma, misliš u Kraljevstvo Vila?“

-„Da.“

-„Ali ti već jesi tamo, u svojim snovima.“

-„Jesam li?“

-„Naravno.“

-„Onda je sve što mi treba još samo malo spavanja i sanjanja?“

-„OI. I budnosti, ha-ha, smiješno, a?“

-„Žnam na što misliš. Hvala, mister patuljak.“

http://www.youtube.com/watch?v=HgI6CMdlHM0

-„OI.“

Oh, Dječak!

-„OI, curica, sada te prepuštam samoj sebi!“, kaže patuljak i -pufufufu- nestane.

http://www.youtube.com/watch?v=3YDz-ftqr1g

KaEl stoji u čarobnoj šumi, s čudnom smaragdnom maglicom koja se širi naokolo, a sunčeve zrake po njoj

stvaraju male duge. Nikada prije nije vidjela tako zadivljujuća bića, carski velika stabla. I nikada prije ništa oko

sebe nije osjećala toliko ŽIVO.

Jedno je stablo pozdravlja. "Ja sam ti" – kaže - "Samo je Jedno ovdje, dođi natrag u mene."

Ona se ogledava oko sebe, zbunjena i nesigurna.

-„U mene pogledaj...“ – smije se Dječak s vrha stabla.

-„Oh, tu si, ti prevarantu Jedan! Skoro sam se uvjerila da mi stablo priča!"

-„I priča, ja mu samo posuđujem glas...“

-„Ma da, baš! Kao –svi smo mi stablo?“

-„Pa i jesmo, samo neki vole biti listići, neki se igraju korijenčića,

neki glume voćkice, a neki plesove cvjetića.“

http://www.youtube.com/watch?v=-N_8YC9r1Gg

-„A da, a neki su riječ „drvo“ a neki su „stablo“ i svakakve još riječi, a neki su još veći, neki su i one zvijezde

gore. Ma daj, ti Jedan smiješni pjesniče! Čini se da

ću morati još malo potkresati moje grane i doliti vode svojim korijenima, pa ću onda moći izmišljati stihove ko

ti. haha “

-„Dakle, Sada si me se sjetila?“

http://www.youtube.com/watch?v=oMGXI4ZQRiE

-„Da, mora biti da sam u Zemlji vila Sada?“

-„Aha. Tu je Sada sve dobro, zar ne?“

-„Oh, da, da, Super-Vau-Sada, nema potrebe za putovanjem kroz vrijeme kada ga pronađeš!“

-„Hajde, zagrli me, vrijeme je sada da se vratimo sebi!“

(U Zemlji vila vrijeme je uvijek Sada. Sjećaš se Sada?)

http://www.youtube.com/watch?v=TKQ4yHXkUOU

Ali Onda joj nešto http://www.yout ube.com/watch?v=9BFZ53I4Fms

skrene pažnju i PUF! –Dječak je nestao! Samo u kratkom bljesku vidjela je

moćnog nasmijanog lava kako sjedi na dugi i namiguje joj,

pa ozbiljnog indijanca http://www.youtube.com/watch?v=CRxhpNZ5gQs,

pa je onda prošla ispod duge kroz veliki zlatni prsten

http://www.youtube.com/watch?v=9BFZ53I4Fms i tada ju je veliki vrtložni vihor, ispunjen svim

vrstama slika i zvukova, povukao i rušio, rušio sve brže i brže, http://www.youtube.com/watch?v=-f__KyX6RiA

sve dok se KaEl nije opet našla u svojoj smiješnoj rozastoj sobi. Protrljala je oči i iskočila iz svog roza krevetića

– „VAUUU! Ovo je bilo TAAAAKOOO ČUUUDNOOOO! Dobro da sam se

probudila!“

Novi san

http://www.youtube.com/watch?v=D9AFMVMl9qE

http://www.youtube.com/watch?v=tgbNymZ7vqY

- „Mama/tata, mama/tata !!!" -KaEl je bila neobično sretna tog jutra, uskočivši u krevet

svojih roditelja (nije da ona nije skoro uvijek jako sretno dijete, ali ipak, jutros je tu bila neka dodatna sreća)

-„Što ima, malo naše Jedno?“

-„Oh, sanjala sam najčudnastiji čudasti čarobirački ludi san! Živjela sam s

kupusovom djecom...“

-„Kupusova djeca?“

-„Da, čekajte, slušajte me: družila sam se s morem

i sa životinjama i s vilama… a i

vi ste bili tamo! Prvo ste bili Glasovi, ti si mama ponekad bila i Gaja, a onda ste bili vile!“

-„Vile kažeš? Hmm...“

-„Da!, a i rješavali ste mnoge probleme, bili ste mi super-heroji (vi ste meni uvijek junaci, to žnate, ali ovo je

bilo posebno)… bili ste posebni, super posebni junaci spasitelji i iscjelitelji Majke Zemlje i imala sam anđelsko

cvijeće u vrtu s mojim kompićima kupus - djecom i svašta se događalo i prvo sam bila sretna pa onda tužna i

ljuta i jaaako zbrčkana, i… i jedan dan sam plakala toliko da nisam mogla

prestati ...“

-„Jedan dan? Izgleda da si puno dana bila daleko?“

-„Oh, da, zapravo sam putovala kroz vrijeme…“

-„Ohoho?“

-„Da, mislim da da. Vi ste me to naučili. A onda sam upoznala klauna

i počela ići u klaun-školu!“

http://www.youtube.com/watch?v=3zc0wHCT2hk

-„Vau! A mi smo mislili da ne želiš ići u školu?!?“

-„Ah, to je bio prije nego sam srela mog klaun-učitelja. Sada želim ići u školu i želim naučiti sve

one velike i pametne i smiješne stvari. Ali najviše od svega, hoću naučiti slova, zato

jer onda mogu pisati priče i putovati kroz vrijeme, a mogu pisati i o ovom snu, a i o drugim lijepim snovima koje

ću još sanjati! Tako onda neću zaboravljati i imati ću puno prijatelja koji će čitati moje priče

i fore i zajedno ćemo svi imati neke nove lijepe snove, koji će učiniti da Mama Gaja bude sretna!“

-„Oh, odlično, zvuči kao da ti je bilo jako zabavno, a dosjetila si se i mnogih lijepih planova tamo! Ali dođi

slatko naše, daj nam sada tvoj „jutrarnji“ zagrljaj!“

-„Yesss, odmah Sada ...“

Mama i tata stoje bez riječi, samo se smješkaju tom svom malenom svjetlu koje im skače po krevetu

Ne primjećuju slatku nasmijanu tinejdžerku koja pred vratima strpljivo čeka da je opaze, nasmiješena,

zabavljena ovom poznatom jutarnjom igrom.

-„Dobrodošla Doma, mala Jedna!“ - Shanti namigne KaElici kada ju je ona

napokon primijetila...

-„Oh, Velika Sestro!“ - KaEl iskače iz kreveta u sestrin zagrljaj – „ti sve žnaš?“

I ne -„Nego kako?!“

-„A i rođerdan ćemo ti danas slaviti i tortu praviti i plesat iii…“

http://www.youtube.com/watch?v=z-O-6IEzxQ8

http://www.youtube.com/watch?v=I16GdLvCsAA

-„Naravno, ludice, dođi!“ - Shanti počinje onu njihovu foru, zgrabi

K.L. i vrti se sa njom dižući je visoko u zrak.

pa onda krenu u svoj

poznati vrtiskočiples-frndalicu

-“El da smo mi prave pravcate sufice?-smije se KaEl, pa zapjeva: „Mi-smo su-fi-se-stri-ce, mi-smo-se-stri-ce

su-fi-ce, he-he-he , su-fi-ce, su-fi-ce!“ … i svi se smiju, smiju, smiju ...

Zrcalo, epilog 2

http://www.youtube.com/watch?v=7YCBPgP2MWE

http://www.youtube.com/watch?v=GwGDYwvLnN4

(u nekom budućem Sada) -„Dakle, ništa od toga nije bilo istina?“ - KaEl se gleda u zrcalo i žalosno uzdiše. Bez obzira koliko čudan,

nekako joj nedostaje taj njezin san. Dok se prisjeća kako joj je

dječak mahao zbogom, njena se ruka instinktivno podiže, kao da hoće vidjeti kako ju je on vidio ... ali onda se

počinju događati najčudnije stvari – prvo se ruka ne vidi u ogledalu, i dok ona tako zbunjeno stoji i gleda se,

zrcalna slika počinje se mijenjati u dječaka i raditi svakakve

glupe face, neke čak i jako strašne, a oči se počinju sablasno pretvarati u

crne rupe s crvenkastim rubovima!

-"To je previše frikovito!" –pomisli KaEl i odmiče se od zrcala.

- „HAA, jesam te!“ – Dječak se veselo smije u njenoj glavi, na trenutak čak vidi i

njegovu uobičajenu gestu rukom, onako kao kad sklanja kosu s očiju, i čuje ga kako kaže „pa valjda se sjećaš da

je ljubav jača od straha, ha, ha, ha“ i glava joj se ispuni njegovim smijehom. To je smiri i opet je sretna.

Tada na vratima zazvoni zvono i pred vratima je dječak s pizzom - "O,

joj, pizza! Skoro sam zaboravila! " (a u trbuščiću je opet osjetila ono poznato pužasto smjehuljenje i uopće joj

ne smeta) „oh, toliko ti stvari nisam rekla prošli put, i toooliko se stvari dogodilo od našeg zadnjeg pizza-

partija!“ http://www.youtube.com/watch?v=D9AFMVMl9qE

-„Poolaako, mala, imamo sve vrijeme na svijetu! Ajmo prvo jesti i sve ćeš mi reći, jedno po jedno. Nema

panike.“

http://www.youtube.com/watch?v=R3fa1KVU4vM

-„Ok, ma jel ti znaš da si mi najbolji prijatelj kojeg sam ikad imala, u snovima i cijelom ovom „pravom

pravcatom“ svijetu?“

-„Nego šta, ti smiješna šašavice! Nisi valjda mislila da ćeš si izfrendati nekog boljeg na netu?“

http://www.youtube.com/watch?v=TY4Zl8TeP8g

„A kako su nastale raspjevane ribe?“ –pitate? E, sad, To je tek Jaaako duga priča.

I to bi bilo to. Vjerojatno sam vam još mogla neke stvari bolje poobjasniti, ali već se predugo (više od 2 godine)

igram s ovim pričicama i postajem jako nestrpljiva, želim da što prije dođu do vas (i znam da vam ionako nikad

ne bih stigla ispričati SVE). A nisam sigurna ni da li se ja svega dobro sjećam. KaEl kada priča o tome priča

toliko brzo da je teško pratim, a i moje pamćenje nije najbolje. Možda bi ipak bilo najbolje da o njenim snovima

pitate nju?

Jeste zaspali? Niste? Ah, dobro onda, ako vam nije dovoljno,

evo vam jedan kratak dodatak. Ovo dolje je zapravo, zapravo, prva priča o K.L. koju sam

zapisala. Malo mi je dosadila, nju sam najčešće čitala ispočetka, taako puno puta… Htjela

sam vam što bolje ispričati sve što mi je K.L. rekla o tom susretu i stvarima koje je trebala

zapamtiti. Ali, kao i njeno, ni moje pamćenje nije uvijek pouzdano (ah, da? to sam vam već

rekla? ) osjećam kao da nikad neću uspjeti ispričati to kako treba, potpuno. Pretpostavljam

da mi treba još putovanja kroz vrijeme? Ahm, dobro, da vas više ne gnjevim svojim

zbrčkama, evo vam tog prvog susreta KaEl s djedicom:

KaEl se budi http://www.youtube.com/watch?v=5JXrmUD0EK0

http://www.youtube.com/watch?v=-oCCnxBos10

-„Ha! Eto

ga tamo - smiješni barba s bijelom bradom!“ - Bilo je to prvo što je KaEl pomislila nakon što

se tog jutra probudila pod svojim kupusom.

(Sjetila se da su joj Glasovi rekli da mu sjedne u krilo i on će joj dati što zatraži.)

-„Boh, barba! Ja ne želim igračke, hoću odgovore“!

- „Ok, mudra glavice, što želiš znati?“

-„Ah, ovo kupus-mjesto mi je tajanstveno i ne osjećam se baš kao doma, ali sada to nije toliko

važno. Ja bih zapravo htjela žnati zašto sam na

ovoj planeti, s toliko tužnih mjesta, i što mogu raditi da je učinim da bude šareno sretna i

skakutavo svjetlucava?“

-„Oh, pobojao sam se da ćeš postaviti neko teže pitanje! Ho,

ho. Da vidimo. Možda ti na ovo i mogu odgovoriti.

Zapravo – čini mi se da je tvoj odgovor već u tvom pitanju, samo trebaš ga ne samo razumjeti

nego i redovito vježbati. Vidim da si već primijetila tugu?“

http://www.youtube.com/watch?v=TKeJifOXAnA

- „Mmh, da, ona me boli.“

-„Da, ovaj svijet prolazi kroz jedno vrlo tužno vrijeme. Ratovi,

pored drugih bolesnih stvari, donose suze na mnoga lica, ali obećavam ti da to neće dugo

potrajati. Majke će vrlo uskoro vratiti mir i zdravlje na Zemlju,

one rade na tome

upravo sada, dok mi pričamo. Istina, i tate im puno pomažu.“

-„Stvarno?“

-„Pa, da, ali puno je tu posla, moraš razumjeti, ne može biti učinjeno brzo.“

-„Ja bih im voljela pomoći!“

- „O, ho, ho, ho, znam da bi voljela, ti jedno malo biće, a i hoćeš ...

tvoja je uloga u tome vrlo posebna i zabavna. Mi stariji zaključili smo da bi odrasli trebali

odraditi teže stvari, jer su oni i započeli te nezgodne pobjednik-gubitnik igre, a djeca ionako

ne pokazuju zanimanje da ih nastave, osim ako se već ne zaraze svom tom tugom.“

-„Da, vidim da i neki od mojih prijatelja iz kupus-kolonije već pokazuju znakove te bolesti,

zato i želim odgovore - kako mogu pomoći?“

-„Evo ti prvog odgovora: Ti si svjetlo svijeta...

Svi smo mi svjetlo, samo – taj bolesni mrak koji pokušava ovladati

našim svijetom napravio je da neki od nas zaboravljaju i počinju igrati ove sive igre gašenja

sjaja jedni drugima ...“

-„ Što da ja radim, kako da to izliječim?“

http://www.youtube.com/watch?v=vbehqzRzH4w

-„Ti si ovdje da se sjećaš, da njeguješ to znanje o sjaju i da ga

dijeliš. A ti ga i dijeliš u izobilju, svojim osmijehom, plesom, veseljem ... tvoja radost djeluje

tako ljekovito da čak i vrlo tužni ljudi osjećaju kako se

njihov sjaj vraća kada te sretnu ...“

-„Žnaš, barba, baš si mi napravio da mi je sad sve puno jasnije, hvala ti!“ - rekala je KaEl,

sretno odskočivši s njegova krila – „Bila sam

počela osjećati tu tugu oko mene i ona me je povlačila na neka čudna mjesta, puna suza. Nije

mi se tamo svidjelo... svjetlo života, rekao si? - Pa da! znam ja to, baš jako dobro poznajem

taj mali topli sjaj u mom srcu, on mi napravi da poželim pjevati i plesati i smijati se!“– Ka El

se svo vrijeme dok je to govorila vrtjela raširenih ruku (to je najviše voljela) – „Sada moram

požuriti, obećala sam moru da ću se doći igrati. Vidimo se, barba! I ne zaboravi se smijati!“

http://www.youtube.com/watch?v=YlLwKFl5n58

http://www.youtube.com/watch?v=9sc-jPkqziM

http://www.youtube.com/watch?v=P-E-p4hJeW0

http://www.youtube.com/watch?v=-f__KyX6RiA

http://www.youtube.com/watch?v=sW9JZl_i63Y

-„Ho, ho, ho ...“ – odzvanjalo je iza nje.

http://www.youtube.com/watch?v=YfE7AxmFsy4

Aaaaaah, baš se ne mogu odvojiti od vas. Zato vam evo dodajem još nekoliko fotografija koje sam ja radila (i neke moje

kolaž- sličice koje imam poljepljene po zidovima i vratima moje sobe), tako da me možete malo dulje imati u sjećanju…

I još jedna fora koja mi je jutros (18.1.2011.) pala na pamet…

- „Kuc, kuc!“

-„Tko je?“

- „Svemir“

-„Koji svemir?“

-„Pa ovaj tu, vrata do tvojeg, naravno!“

I još nekoliko ne-muzičkih videa, za mamu i tatu i njihovu misiju ;) :

http://www.youtube.com/watch?v=rOVmaBDW734 ("Moving forward")

+ "The american dream": http://www.youtube.com/watch?v=ZPWH5TlbloU (malo putovanja

kroz vrijeme, zadnja se rečenica lako zamijeni s„THIS IS EARTH! Ili „OVO JE ZEMLJA!“

http://www.youtube.com/watch?v=gyMObhFPO6c

http://www.youtube.com/watch?v=45dKklRJUoE

http://www.youtube.com/watch?v=Ff6dn9B5wt0

http://www.youtube.com/watch?v=T0EkHmgVQo8

http://www.youtube.com/watch?v=ZxQ1KYzAYfY

http://www.youtube.com/watch?v=mvtuuwKN3kQ

http://www.youtube.com/watch?v=WmU2jCsMt40

http://www.youtube.com/watch?v=nEiCrWXCKug

http://www.youtube.com/watch?v=lEd12DWHtBM

.

Ok, ok,ok, sada je stvarno gotovo. Volim vas!

Daniela Knapić („Ascenddani“

je nadimak pod kojim me možete naći na nekim Internet- mjestima;))

http://www.youtube.com/watch?v=ehu3wy4WkHs

Naravno, Veliko Hvala svima, a posebno Mami Gaji, uvijek: http://youtu.be/279h9bwoFZk

http://youtu.be/IIU4iclZumE

e, tako.

sad mogu u miru ispružit noge na terasi.