Kriminalna povijest papinstva

KRIMINALNA POVIJEST

PAPINSTVA KORUMPIRANOST I KRIMINALNI POSTUPCI PAPINSTVA KROZ STOLJE- Tony Bushby

studeni 2006. A N E M A J U PREMCA: PRAVA POVIJEST PAPINSTVA P U N A JE SKANDALA, kontakt preko:

c/- NEXUS Magazine OKRUTNOSTI, RAZVRATA, VLADAVINE TERORA, RATOVANJA I M O R A L N E PO Box 30

Mapleton, Qld 4560, Australija IZOPAENOSTI. Faks: +61 (0) 7 5493 1900

Veina katolika proivi svoj ivot, ne uvi niti jednu prijekornu rije o bilo kojem papi ili pripadniku sveenstva. Ipak, zapisana povijest ivota sveenike hijerarhije nimalo ne nalikuje dananjoj slici o njima, a prave prie o papama spadaju medu najiskrivljenije u povijesti religije. Katoliki povjesniar i njujorki nadbiskup, kardinal John Farley (umro 1916.), suptilno je priznao da bi stare legende 0 njihovim raskalaenim ivotima mogle biti djelomino istinite..., da nisu strogo ustrajali na seksualnoj kreposti i da si je papinski dvor openito doputao nepravdu, ali je vjerojatno da je moralno poboljanje bilo na prvom mjestu u njihovim mislima (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, 1897., iii, str. 207). Pravi karakter papa u pravilu je bio tako lano prikazivan da mnogi ljudi ne znaju da su mnogi pape bili ne samo dekadentni nego i naj-zvjerskiji i najpodmukliji vojni stratezi svih vremena. Kardinal Farley dodao je sljedei komentar: Pape su bili privremeni vladari civilnog teritorija i prirodno je da su imali mogunost prisilno ponovno osnivati ili iriti Crkvene drave do potvrde o sklapanju mira... njihovi pokuaji da u prvom redu oiste Rimsko vojvodstvo uzrokovali su im velike jade i potrebu da pribjegnu nasilju, ali uvijek na strani milosti... ivoti su izgubljeni u slubi istine, ali pravnu osnovu Kranskoj crkvi da posjeduje i predaje teritorije radi ubiranja poreza dao je [papama] car Konstantin 312. (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 157-169)

Komentari kardinala zahtijevaju nau panju, jer u njima lei malo poznata

pria o voama kranske religije koja otkriva da je dananja slika o papama kao neiskvarljivim moralnim autoritetima neistinita. Skrivena povijest o doktrinarnim osnovama koje su papama omoguile da se uputaju u sukobe i raskalaenost, te do koje je mjere dekadencija meu sveenstvom djelomino istinita, predstavljaju izvanrednu priu,

koja nema presedana ili paralele u povijesti svjetskih religija. U predgovoru za slubenu papinsku biografiju, koju je radi objavljivanja naruila Sveta Stolica, pod naslovom Pape: Saeta biografska povijest, kranskog se itatelja taktino priprema za neke predstojee neugodne injenice o papama ovim apologetskim priznanjem: Neki katolici moda e se sresti s iznenaenjima itajui ivotopise papa iz ove knjige. Nau predodbu o ulozi koju su pape imali u Crkvi moda e trebati pomalo prilagoditi." (The Popes: A Concise Biographical History, ur. Eric John, Burns & Oates, izdavai Svete Stolice, London, 1964., str. 19, objavljeno uz odobrenje Georgiusa L. Crave-na)

Ovaj komentar poziva itatelja na oprez pri prouavanju papinske povijesti, ali u ovoj biografskoj povijesti Sveta Stolica nije smatrala mudrim objaviti pune detalje o pravoj prirodi papinskoga dvora. Njegova prava povijest izmijeana je sa stoljeima trgovanja sveenikim poloajima, obmana, skandala, nemoralnosti, agresije, prijevara, ubojstava i okrutnosti, a pravu narav papa Crkva danas svjesno lano prikazuje (A History of the Popes, dr. Joseph McCabe [1867.-1955.], C. A. Watts & Co., London, 1939.). Crkva je stoljeima uvala opirne zapise o ivotima papa, koji su se do 11. stoljea nazivali ekumenskim patrijarsima, a zabiljeeni su zapanjujui ekscesi. Slubeni crkveni spisi pruaju izvanredna priznanja iskvarenosti itavog katolikog sveenstva, a implikacije koje okruuju to znanje poinju poprimati nove velike

razmjere kada ih razmatramo u svjetlu sredinje crkvene tvrdnje o nepobitnoj pobonosti crkvene hijerarhije. Uredniki odbori Katolike enciklopedije tvrde da su njihove knjige eksponenti katolike istine (predgovor), a ono to u iznijeti u ovom pregledu prikupljeno je prvenstveno iz tih zapisa i bez predrasuda. U istom duhu, takoer na raspolaganju

imamo nekoliko papinskih dnevnika, pisama i izvjetaja koje su strani veleposlanici pri Svetoj Stolici slali svojim vladama, samostanske dokumente, rimske senatske zapise, kao i pristup slubenim i drevnim registrima londonskih crkvenih sudova. U ovom je istraivanju takoer od velike pomoi bila dostupnost izvorne verzije Diderotove Encyclopdie, knjige ije je unitenje papa Klement XIII. (1758.-69.) naredio odmah po njezinom objavljivanju 1759. Ti dokumenti bez iznimke izvjetavaju o stoljeima izvanredne degradacije u papinskoj hijerarhiji i, kad se uzmu u obzir okolnosti njihovog nastanka, njihov se sadraj moe opisati samo kao okan-tan. Hinjena svetost i pobonost papa, kako ih se danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisima, to prua dokaz nepotenja u nainu na koji Crkva prikazuje samu sebe. Poboan katoliki povjesniar i autor, biskup Frotheringham, iznio je ovaj saetak kranskih voa sve do svog vremena: Mnogi od papa bili su ljudi najrazuzda-nijih ivota. Neki su bili arobnjaci (okul-tisti); drugi su bili poznati po buntovnosti, ratovanju, pokoljima, rasipnosti i trgovanju oprostima grijeha. Trei ak nisu bili ni sljedbenici Krista, ve najiskvareniji zloinci i neprijatelji svake pobonosti. Neki su bili djeca svoga oca, Sotone, veina je bila krvavih ruku; neki ak nisu bili ni sveenici. Drugi su bili heretici. Ako je papa heretik, on ipso facto nije papa. (The Cradle of Christ, biskup Frotheringham, 1877; takoer pogledati Catholic Encyclopedia, xii, str. 700-703, passim, objavljeno uz odobrenje nadbiskupa Farleya)

A heretici su zaista i bili, te su, kao to emo vidjeti, mnogi pape javno priznavali da ne vjeruju u evanelje. Te su injenice dobro poznate katolikim povjesniarima koji svojim itateljima nepoteno govore da su pape bili neporoni i sposobni ljudi uzvienih vjerskih umova (The Papacy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964.). Prava je istina da su bili usmjereni samo na vlastite interese, a ne Boje, i da su njegovali sustav papinske pokvarenosti mnogo marljivije nego to se katoliki pisci crkvene povijesti usuuju otvoreno otkriti. Laici su bili ogoreni na njih, a kad su bolji ekonomski uvjeti probudili umove nastajue europske srednje klase, dolo je do rairene pobune protiv njih. Kranski zapisi pokazuju da su pape oigledno bili jako daleko od mo-

Hinjena svetost i pobonost papa, kako ih se danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisima, to prua dokaz nepotenja u nainu na koji Crkva prikazuje samu sebe

derne slike o njihovom karakteru i pokuavajui ih portretirati s istom prolou Crkva je razvila doktrinarnu fasadu koja ih besramno i lano prikazuje kao pobone. Kad na umu imamo model papinstva s kraja 20. stoljea, teko je zamisliti kakvo je ono bilo u 16. ili 14. stoljeu, a kamoli u 10. ili osmom. Oni koje danas zovemo tumaima kranske kreposti bili su brutalni ubojice, a zloini protiv vjere bili su veleizdaja, i kao takvi kanjivi smru (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, xiv, str. 768). Pape su gazili kroz rijeke krvi kako bi postigli svoje zemaljske ciljeve i mnogi su osobno predvodili svoje biskupske milicije na bojnom polju. Crkva je naredila svom svjetovnom ogranku da ovjeanstvu nametne njezine dogme masovnim ubojstvima (The Extermination of the Cathars, Simonde de Si-smondi, 1826.) i ini se da sveenstvo, vrei u svakom okrugu funkcije lokalnih dravnih dunosnika, nikada nije u potpunosti povratilo vjerski duh (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, i, str. 507). Apologetski pisci kranske povijesti uzalud nastoje velom sofizma prekriti prolost papa, koja je stoljeima skandalizirala Europu i koja je oigledno neprofinjena i primitivna.

Budui da su poeci papinske linije opskurni, na emo pregled zapoeti s godinom 896., kada je grupa plemia sa svinjskim i brutalnim strastima, od kojih mnogi nisu bili u stanju napisati ni vlastito ime (Ljetopisi Hincmara, nadbiskupa grada Reimsa; objavljeni oko 905.), otela papinsku vlast i okonala je 631 godinu kasnije, 1527., kada je, zahvaljujui smicalicama pape Klementa VII. (1523.-1534.) Rim osvojila vojska cara Karla V. U ovom kratkom pregledu samo nekolicine papa iz tih stoljea, moemo proitati: Po smrti pape Formozija (896.), za papinstvo je zapoelo razdoblje najdubljeg ponienja, kakvoga nije bilo nikada prije ni kasnije. Nakon samo petnaest dana vladavine Formozijevog nasljednika, Bo-nifacija VI., Stjepan VII. [VI] postavljen je na papinsko prijestolje. U svom slijepom bijesu, Stjepan ne samo to je oskvr-nuo sjeanje na Formozija nego je i poniavajue postupao s njegovim tijelom. Papa Stjepan zadavljen je u zatvoru u ljeto 897., a est sljedeih papa (do 904.) svoje je ustolienje moglo zahvaliti sukobima izmeu suparnikih politikih frakcija.

Kristofora, posljednjeg od njih, svrgnuo je Sergij III. (904.-911.). (Catholic Encyclopedia, ii, p. 147)

Takva razdoblja najdubljeg ponienja za papinstvo javljala su se prilino esto, a bilo ih je i u 21. stoljeu kada su javnosti razotkriveni razmjeri sveenike pedo-filije (isprika pape Ivana Pavla II., oujak 2002.). Papa Stjepan VII. (VI), podagri-an i prodrljiv stari sveenik (kremonski biskup Liutpand, oko 922.-972.), naredio

je da se raspadajue tijelo pape Formozija izvadi iz groba nakon osam mjeseci, zavee uspravno u stolici i podvrgne suenju zbog krenja kanona. Pred njegovim trule-im tijelom, odjeveni u grimiz i sa zlatnim regalijama, stajali su papa, njegovi biskupi, rimsko plemstvo i Lamberto Toskanski. Suenje je bilo groteskna i opscena farsa. Papa je koraao naprijed-natrag i vri

tao na truplo, proglaavajui ga krivim. akon je, stojei kraj raspadajueg tijela biveg pape, odgovarao u njegovo ime. U tom sablasnom incidentu, koji danas licemjerno zovemo Sinod mrtvaca, mrtvog su papu uredno osudili, strgnuli s njega ruho, odsjekli tri prsta s njegove desne ruke i njegove ostatke bacili u rijeku Tiber. U tom odvratnom poslu, njega se [papu Stjepana VII. (VI)] ne moe opravdati za ono to je uslijedilo. Proglasivi mrtvoga papu svrgnutim, on je takoer ponitio njegova djela, ukljuujui njegova zaree-nja. Njegova mrana i jeziva uloga izazvala je estoku reakciju u Rimu, a krajem srpnja ili poetkom kolovoza papa Stjepan baen je u zatvor i kasnije zadavljen. (The Popes: A Concise Biographical History, ibid., str. 160)

Ovdje su, morbidna u svom realizmu, prikazana mentalna ogranienja starih papa. Zbog takvih i slinih scena, moemo razumjeti zato su redovnici iz samostana Eu-logomenopolis, koji se danas zove Monte Cassino, opisali Asinarijsku postaju (koja je kasnije preimenovana u Lateransku palau) kao kuu gnjeva, kosturnicu... mjesto egzotinih poroka i kriminala.

B E Z B O N A VLADAVINA KURVI Kremonski biskup Liutprand, ija Anta-podosis obrauje papinsku povijest od 886. do 950., ostavio je izvanrednu sliku poronosti papa i njihovih biskupskih kolega, moda uz malo zavisti: Lovili su na konjima sa zlatnim ormama, odravali bogate gozbe s plesaicama po zavretku lova i odlazili s tim bestidnim kurvama u krevete sa svilenom posteljinom i zlatom izvezenim prekrivaima. Svi rimski biskupi bili su oenjeni, a njihove supruge izraivale su svilene haljine od svetih ruha. Njihove ljubavnice bile su vodee plemkinje grada, a dvije pohotne imperijalne ene, Theodora i njezina ki Marozia, vladale su papinstvom desetog stoljea ( Antapodosis, ibid.). Ugledni vatikanski povjesniar, kardinal Caesar Baronius (1538.-1607.), to je razdoblje zvao vladavina kurvi, to je zapravo ustupilo mjesto jo skandalo-znijoj vladavini kurvara (Annates Eccle-siastici, folio iii, Antwerp, 1597.). Jedino to je biskup Liutprand detaljno razotkrio o Theodori jest da je uvjerila zgodnog mladog sveenika da uzvrati strast koju je osjeala prema njemu i postavila

ga za nadbiskupa Ravenne. Kasnije je Theodora pozvala svog nadbiskupskog ljubavnika iz Ravenne i proglasila ga papom Ivanom X. (papa od 914. do 928., umro 928.). Ivan X. uglavnom je ostao zapamen kao vojni zapovjednik. Osobno se borio na bojnom polju protiv Saracena i porazio ih. Preputao se nepotizmu, ili bogaenju svoje obitelji, a njegovo je ponaanje utrlo put dubljoj degradaciji papinstva.

...prema pobonim kroniarima, ubio ga je vrag dok je silovao neku enu u jednoj kui u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teko pretukao bijesni suprug te ene da je umro od ozljeda osam dana kasnije

Pozvao je Maare, koji su u to vrijeme jo bili polucivilizirani Azijati, da dou i bore se protiv njegovih neprijatelja, ime je na svoju zemlju navukao novu i stranu nevolju. Nije imao principa u svom diplomatskom, politikom ili privatnom ponaanju. Odbijao je Theodora i mamio je privlanu mladu ker Hugha od Provanse u svoju papinsku spavau sobu. Odbaena Theodora potom se udala za Guida, mar-kiza od Toskane, i oni su zajedno izveli dravni udar protiv Ivana X. Theodora je iznenada umrla, pretpostavlja se od trovanja, a Ivan X. uao je u ogoreni sukob s Maroziom i vodeim rimskim plemiima. Ivan je u Rim doveo svoga brata Petra, uzdigao ga na plemiki rang i zasuo ga unosnim poloajima koje su stariji pripadnici plemstva smatrali svojim privilegijem. Bila je to unutarnja bitka za mo. Plemii su, na elu s Maroziom, istjerali Petra, papu Ivana i njihove trupe iz grada. Papa i njegov brat poveali su svoju vojsku i vratili se u Rim, ali grupa Maroziji-nih ljudi presjekla im je put do Lateranske palae i ubila Petra pred papinim oima. Ivana su zarobili, proglasili svrgnutim u svibnju 928. i uguili jastukom u dvorcu Sant' Angelo.

Marozia i njezina frakcija nakon toga su za novog papu postavili Leona VI. (928.),

ali su ga sedam mjeseci kasnije zamijenili Stjepanom VIII. (VII). On je vladao dvije godine, a onda je Marozia predala papinski poloaj svom sinu Ivanu XI. (oko 910.-936; papa od 931. do 935.). Njegov nezakoniti otac bio je papa Sergij III., to je potvrdio Flodoard, pouzdan suvremeni pisac (The Popes: A Concise Biographical History, ibid, str. 162). Sergij je prethodno silom prisvojio papinstvo uz pomo Marozijine majke Theodore. I Theodora i Sergij imali su vodee uloge u ranijem skrnavljenju Formozijevog trupla, a Sergij je kasnije bio optuen da je ubio svoja dva prethodnika. Crkva se branila, ali je pritom razotkrila da on nije bio jedini papa koji je bio u seksualnoj vezi s Maroziom: Raireno je vjerovanje da je papa Sergij, premda sredovjean ovjek, bio u tjelesnoj vezi s mladom Maroziom i s njom dobio sina, budueg papu Ivana XI. Veina informacija koje imamo o Marozijinoj karijeri i rimskim skandalima u koje su ona i niz papa bili umijeani potjeu iz neprijateljskih izvora i mogle bi biti pretjerane. (The Popes: A Concise Biographical History, ibid.)

Uz sveeniku diktaturu, Marozia je nekoliko desetljea vladala kranstvom iz papinskog dvorca u blizini Bazilike sv. Petra, bavei se svim kranskim pitanjima osim rutinskih poslova. Nije se znala potpisati, a ipak je bila na elu Kranske crkve - to je injenica poznata povjesniarima koji su barem elementarno upoznati sa zapisima o papama. Bila je seksualno agresivna, beutna, glupa neznalica i posve beskrupulozna. Postavljala je okrutne ratnike-biskupe kako bi ojaala svoje frakcije, trijumfirajui u svom vladanju nad protivnicima. Da doslovno prevedemo rijei rimskoga naroda, zvali su je "papinska kurva": bila je izravno odgovorna za izbor i imenovanje barem etvorice papa. Moderni branitelji kranstva kau da su njezina imenovanja bila skandalozna, ali te pape Crkva danas priznaje kao legitimne nasljednike sv. Petra. U to vrijeme, meutim, velike mase dobrih ljudi osjeale su duboku ogorenost zbog opscene farse u koju se pretvorila papinska religija i okrenule su se protiv nje s prezirom i bijesom. Kasnije u svom pontifikatu, papa Ivan XI. razbolio se i Marozia je na papinsko prijestolje privremeno postavila jednog starog redovnika. On je kasnije odbio povui se s prijestolja i silom je odveden u zatvorsku

eliju, gdje je izgladnjen do smrti. Ivan XI. tada je preuzeo njegov poloaj i potroio svoje preostalo bogatstvo unajmljujui vojnike radi uspostavljanja reda u Rimu. Grad je bio pun revolta prema Crkvi i okantnom sveenikom nemoralu koji je postojao irom Italije. Ivan XI. zatim je odluio povratiti i osigurati bogate privremene posjede papinstva, ali je 936. umro. Tako iz ovog saetog opisa s uenjem doznajemo o danima kada su bludne ene vladale Svetom Stolicom, a kranska doktrina jo nije bila razvijena.

P R O D A J A PAPINSTVA U S R E D NOVE DUBOKE ISKVARENOSTI Koliko se god to moda inilo nevjerojatnim, papinstvo je nakon toga potonulo do jo veih dubina iskvarenosti, ostavi u tom stanju skoro tisuu godina. Kranski povjesniari nehajno odbacuju pravu prirodu papa, govorei kako ih nikada nisu smatrali bezgrenima i ignorirajui injenicu da su teko krili sve standarde ljudske moralnosti. Papa Ivan XII. (Oktavijan, oko 937.-964., papa 955.-964., The Popes, A Concise Biographical History, ibid., str. 166-7) bio je jo jedan u nizu bezbonih papa koji je svoju sramotnu karijeru otvorio prizivajui poganske bogove i boginje dok je bacao kocke u kockarskim partijama. Nazdravljao je Sotoni tijekom pijanki i postavio je svoju zloglasnu ljubavnicu/ prostitutku Marciju da upravlja njegovim bordelom u Lateranskoj palai (An-tapodosis, ibid.). Volio je oko sebe imati zbirku lakih ena, rekao je redovnik-kro-niar Benedikt iz Soracte, a na njegovom suenju zbog ubojstva jednog suparnika njegovo je sveenstvo pod zakletvom izjavilo da je imao incestuozne odnose sa svojim sestrama i da je silovao svoje redovnice (Anali Beneventuma iz Monumenta Germaniae, v). On i njegove ljubavnice tako su se napili na jednom banketu da su sluajno zapalili zgradu. Bilo bi teko zamisliti sveenika koji bi bio vea suprotnost svetosti: ipak, u vremenima kada je prosjean vijek papa bio dvije godine, on je zadrao prijestolje 10 godina. Meutim, njegov je ivot iznenada i nasilno okonan kad ga je, prema pobonim kroniarima, ubio vrag dok je silovao neku enu u jednoj kui u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teko pretukao bijesni suprug te ene da je umro od ozljeda osam dana kasnije. Car Otto tada je zatraio da sveenstvo za nasljednika Ivana XII. izabere

sveenika uglednog ivota, ali oni takvoga nisu mogli nai. Novi papa, Leon VIII. (963.-965.), bio je laik doveden iz dravne slube koji je podvrgnut svim zareenjima u jednom danu (ibid.). Dananja Crkva Leona VIII. smatra pravim papom, ali njegov je izbor zagonetka koju se strunjaci za kanonsko pravo nisu potrudili odgonetnuti (ibid.). Catholic Encyclopedia daje dodatne prie o papinoj moralnoj degradaciji: Pape 'Benedikti' od etvrtog do ukljuivo devetog (IV.-IX.) pripadaju najmranijem razdoblju povijesti papa... Benedikta VI. (973.) bacio je u zatvor protupapa Boni-facije VII. (umro 983.), davi ga zadaviti 974. Benedikt VII. bio je laik koji je silom postao papa, istjeravi Bonifacija VII. Papa Benedikt IX. [oko 1012.-1055./1065./10-85; papa 1032.-45., 1047, 1048] dugo je izazivao skandal u Crkvi svojim razuzdanim ivotom. Njegov izravni nasljednik, papa Grgur VI. [1044.-46.], nagovorio je Benedikta IX. da se odrekne Katedre sv. Petra, zbog ega mu je darovao vrijedne posjede. (Catholic Encyclopedia, i, str. 31)

Gerbert (koji e postati papa Silvestar II., 999.-1003.) je protupapu Bonifacija VII. opisao kao grozno udovite koje po zloinima nadmauje sve ostalo ovjeanstvo, ali posebnu panju zasluuje skan-dal pape Benedikta IX. Njegovo ime bilo je Grottaferrata Teofilatto (Theophylact u nekim zapisima), a 1032. pobijedio je u krvavom otimanju za bogat papinski poloaj. Odmah je ekskomunicirao voe koji su bili neprijateljski raspoloeni prema njemu i brzo je uspostavio strahovladu. Slubeno je otvorio vrata papinske palae za homoseksualce, pretvorivi je u organiziran i profitabilan muki bordel (The Lives of the Popes in the Early Middle Ages, Horace K. Mann, Kegan Paul, London, 1925.). Njegovo nasilno i razuzdano ponaanje izazivalo je rimski narod: u sijenju 1044. stanovnici grada izabrali su Ivana Sabinskog, pod imenom papa Silvestar III., da ga zamijeni. Ali Benediktova su braa brzo istjerala Silvestra, koji je spas potraio u brdima Sabine. Benedikt IX. potom je prodao papinski poloaj svome kumu Giovanniju Grazi-anu, koji je preuzeo papinsko prijestolje pod imenom papa Grgur VI., ali 1047. Benedikt se ponovno pojavio i objavio da natrag uzima papinski poloaj. Crkva je dodala da je bio ...nemoralan... okrutan

i ravnoduan prema duhovnim stvarima. Dokazi o njegovoj iskvarenosti pokazuju njegovu nezainteresiranost za vjerska pitanja, a njegovo nepotovanje asketskog naina ivota bilo je dobro poznato. Bio je najgori papa nakon Ivana XII. (The Popes: A Concise Biographical History, ibid., str. 175). Nakon njegove smrti, grobari su odbili izraditi lijes za njega. Potajno je pokopan pod okriljem noi, umotan

u tkaninu. etiri idua pape kratko su se zadrala na papinskom poloaju, a sljedei odlomak iz Katolike enciklopedije prepun je dokaza o moralnoj izopaenosti itavog sveenstva: U vrijeme izbora Leona IX. 1049., prema svjedoenju sv. Bruna, segnijskog biskupa, 'cijela Crkva bila je u iskvarenosti, svetost je nestala, pravednost je umrla, a istina je bila pokopana; Simon arobnjak vladao je Crkvom, iji su se pape i biskupi bili odali uivanju u raskoi i bludu. Znanstveno i asketsko obrazovanje papa bilo je alosno, moralni standardi mnogih bili su vrlo niski, a celibat se nije posvuda potovao. Biskupi su svoje poloaje dobivali na nepropisan nain, njihovi ivoti i rijei bili su u neobinoj suprotnosti s njihovim pozivom, svoje dunosti vrili su ne za Krista, ve radi stjecanja svjetovne koristi. Pripadnike sveenstva na mnogim su mje

stima gledali s prezirom, a njihove gramzive ideje, rasipnost i nemoralnost brzo su se irili u sreditu sveenikog ivota. Nakon to je crkveni autoritet postao slab u svom izvoru, morao je poeti propadati i drugdje. U skladu s tim, kako je papin autoritet gubio potovanje mnogih, rasla je ogorenost na Kuriju i papinstvo. (Catholic Encyclopedia, vi, str. 793-4; xii, str. 700-03, passim)

Papa Leon IX. (roen 1002., umro 1054.) bio je beskrupulozan pustolov koji je svoj pontifikat proveo kruei Europom s odredom naoruanih vitezova i ostavio svijet u gorem stanu nego to ga je zatekao. Crkva ga je zvala Lapsi (posrnuli), stidljivo priznajui da je zastranio u vjeri... zabludio je nudei rtve lanim bogovima (thurificati)... nije poznato zato se odrekao svoje vjere (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, iii, str. 117). Sv. Petar Damjan (1007.-72.), najei cenzor svoga doba, prikazao je zastraujuu sliku trulei sveenikog morala na ivopisnim stranicama svoje Knjige o Gomori, neobinom kranskom zapisu koji je udom preivio stoljea kranskih zatakavanja i spaljivanja knjiga. On je rekao: Kod papa se javlja prirodna tenja za ubojstvima i surovosti. Takoer nisu nimalo zainteresirani za obuzdavanje svo-

Meutim, istraivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kontinuitetu papa lana.

jih ogavnih strasti: mnogi su vieni kako se preputaju pohoti i poudi tijela i stoga, koristei tu svoju slobodu, ine svakakve zloine. Lord Acton (1834.-1902.), engleski povjesniar i osniva-urednik The Cambridge Modern History, koji je itav ivot istraivao ivote papa, saeo je militaristiki stav papa, primijetivi: Pape ne samo to su bili ubojice u velikom stilu ve su takoer ubojstva uinili pravnim temeljem Kranske crkve i preduvjetom spasenja. (The Cambridge Modern History, sv. 1, str. 673-77)

Papina mornarica jo uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeu, oko 700 godina nakon svog osnivanja... Pravi znaaj zapisa o takvoj vojnoj sili ponitava modernu sliku o milosti i svje-tlu za koje Crkva kae da je kranstvo donijelo svijetu

Moda su se ugledali na Isusa Krista koji je, nakon to je proglaen kraljem, izdao ovu krvolonu zapovijed: Moje neprijatelje - one koji me ne htjedoe za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oima! (Lukino evanelje, 19:27, Biblijski rukopisi s Brda Sinaj, British Museum, MS 43725,1934.). Katolika Biblija prua meki pristup: Ali one moje protivnike koji ne htjedoe da nad njima vladam, dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom (Luka 19:27). Pape danas ine sve to je u njihovoj moi da prikau Isusa kao bezazlenog vjerskog propovjednika i proroka mira, ali se paljivo suzdravaju od ulaska u raspravu o ovoj reenici iz evanelja, koja pobija sve to kranstvo tvrdi da predstavlja.

PAPINSKI RATNI BRODOVI I SUPARNIKI IMPERIJALISTIKI PAPE Otprilike u vrijeme sv. Petra Damjana spominje se postojanje papinske ratne mornarice iju su posadu inili kranski

mornari-ratnici. Izvorno ju je 881. osnovao papa Ivan VII. (papa 872.-882.; umro 882.), ali detalji o njezinoj veliini ili misijama slubeno ne postoje (Encyclopaedia Britannica, sv. 6, 1973., str. 572). Meutim, sudei prema kasnijem usamljenom spominjanju papine bojne flote, zabiljeenom 1043. (Diderotova Encyclopedie, 1759.), u to je vrijeme jo uvijek bila operativna. Taj izvanredan zapis pronaen je u dokumentima koji su nekada pripadali monoj rimskoj obitelji Crescenti, koja je odigrala vanu ulogu u papinskim prevratima od sredine 10. stoljea do poetka 11. stoljea. Papina mornarica jo uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeu, oko 700 godina nakon svog osnivanja, jer je papa Grgur XIII. (roen 1502., papa 1572.-85.) od Giorgia Vasaria (1511.-74.) naruio sliku flote dok je ona bila usidrena u sicilijanskoj luci Messina. Pravi znaaj zapisa o takvoj vojnoj sili ponitava modernu sliku o milosti i svjetlu za koje Crkva kae da je kranstvo donijelo svijetu. Ispriavajui se za stoljea metea koje su uzrokovali pape i nastojei njihove postupke prikazati u ljepem svjetlu, Vatikan je priznao da je u vrijeme pape Aleksandra II. (1061.-73.) Crkva bila rastrgana shizmama protupapa, simonije i sveenike razuzdanosti (Catholic Encyclopedia, i, str. 541). Pojavljivanje vie papa koji su djelovali istovremeno i bili u meusobnom sukobu slabo je poznata epizoda kranske povijesti, no koja prua jasne dokaze o postojanju monih sukobljenih frakcija koje su nastojale zadobiti iskljuivu kontrolu nad papinskim dravama. Crkvu su mnogo puta u povijesti potresali sukobi pretendenata na poloai pape... nastali razdori uvijek su bili praeni skandalima, ponekad i nasiljima i krvoproliem (Catholic Dictionary, Virtue 8c Co, London, 1954., str. 35). U poetku su suparnike imperijalistike pape birale francuske plemike obitelji kako bi iskorijenile porono rimsko sveenstvo, a kasnije su se pojavili novi elementi u raznim oblicima, potrajavi 400 godina. U novije vrijeme Crkva je protupape nazvala vragovima na Katedri sv. Petra, tvrdei da su oni bili nezakonito postavljeni (Catholic Dictionary, ibid.). Meutim, ta je razlika potpuno arbitrarna, jer je svaki od viestrukih papa bio kanonski izabran na crkvenim konklavama. Evo jednog izvanrednog priznanja Crkve: U raznim razdobljima tijekom povijesti

pojavljivali su se nezakoniti pretendenti na papinsko prijestolje i esto vrili ulogu pape, prkosei pravom nositelju prava na taj poloaj. Prema [kardinalu] Hergenrot-heru (umro 1890.), posljednji protupapa bio je Feliks V. (1439.-49.). Isti autoritet nabrojao ih je dvadeset devet sljedeim redom... [imena papa]. (Catholic Encyclopedia, i, str. 582)

Svaku suprotstavljenu papinsku hijerarhiju podravale su vrlo jake vojne frakcije, a tema papa koji ratuju jedni protiv drugih preiroka je da se ovdje ak i ukratko izloi. Njihove borbe za prevlast vodile su se iznimno ogoreno, a rije shizma nije dovoljno jaka da opie snagu gnjeva koji je stoljeima bjesnio unutar kranske religije. Katoliki povjesniari priznaju da ak ni danas moda nije potpuno jasno tko je iz dvaju linija papa bio papa, a tko je bio protupapa, ili koji je protupapa bio zakoniti protupapa (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, iii, 107; takoer, Catholic Dictionary, ibid.). To je krasno sveeniko rasuivanje, ali na ovoj neobinoj stranici povijesti Svete Stolice skriva se jo neto to moemo pronai u knjizi pod naslovom Tajne kranskih otaca, koju je 1685. napisao rimski biskup Joseph W. Sergerus (umro oko 1701.). On iznosi dokaze iz crkvenih arhiva koji su mu bili na raspolaganju da je u nekim razdobljima papinske povijesti bilo po etiri pape koji su sjedili na papinskim prijestoljima, svaki u drugoj zgradi, gradu ili dravi, djelujui neovisno, s vlastitim kardinalima i osobljem, i odravajui vlastita kanonska vijeanja. On navodi njihova imena, a iz 12 garnitura od po etiri pape jedan je primjer samoproglaeni papa Benedikt XIV. (1425.), koji je godinama bio suparnik papa Benedikta XIII. (1427.), Klementa VIII. (1429.) i Martina V. (1431.). U novije su vrijeme crkveni povjesniari domiljato etvrtog lana etverostruke garniture zvali kontraprotu-papa (The Popes: A Concise Biographical History), tvrdei kako ovo nije mjesto [u crkvenim prirunicima] za raspravu o zaslugama ili motivima viestrukih pretendenata (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, iii, str. 107-8; Catholic Dictionary). Uvoenje rijei protupapa bilo je naknadni potez Crkve kojim je ona htjela ukloniti stvarnost istovremenog vladanja vie papa i time sebi pripisati jedan neprekinuti zakoniti niz papa od sv. Petra do dananjeg Benedikta XVI. Meutim,

istraivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kontinuitetu papa lana. Biskup Bartolomeo Platina (1421.-81.), kranski povjesniar i prvi prefekt (1475.-81.) tada mlade Vatikanske knjinice, priznao je da je izravno nasljeivanje prekinuto u vie navrata nakon Nikole I. (papa 858.-867.) meuvlaem od osam godina, sedam mjeseci i devet dana, itd., itd. Te prekide licemjerno nazivaju slobodnim razdobljima, a biskup Platina zabiljeio je da je njihovo ukupno trajanje 127 godina, pet mjeseci i devet dana (Vi-

tae Pontificum ["ivoti papa"], biskup Platina, prvo izdanje oko 1479; takoer Catholic Encyclopedia, xii, str. 767-68). Meutim, Platina je propustio uraunati slobodna razdoblja iz priblino devet stoljea koja su prethodila Nikoli I., jer je na alost, objavljeno vrlo malo (crkvenih) zapisa starijih od godine 1198. ( Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles Black, London, 1899.). Sveeniki insaj-deri znaju da su djela u kojima je navodno zabiljeena papinska linija lana, te kau:

to se tie navodnih kataloga linije biskupa iz raznih kongregacija od vremena apostola, koje su iznijeli neki crkveni pisci, oni su puni krivotvorina i kasnijih izmiljotina. Tako se tu ubrajaju dijecezanski biskupi, za ije se poloaje smatra da su iskvareni ili nepoteno osnovani, kako su nalagale nune potrebe Crkve, ili sluajevi svjetovnih ambicija. (The Authentic and Acknowledged Standards of the Church of Rome, J. Hannah, DD, 1844, str. 414)

Meutim, humanitarac i biblijski uenjak Desiderius Erasmus (oko 1466.-1536.), bio je u pravu kada je otvoreno izjavio da je nasljeivanje imaginarno (Erasmus, u Nov. Test. Annotations, fol. Basle, 1542.) jednostavno zato to je njegova dananja slika u suprotnosti sa zabiljeenim povijesnim injenicama. Oko 50 godina nakon vremena pape Aleksandra II. (umro 1073.), jedna utjecajna suprotstavljena frakcija izabrala je Lamberta od Bologne za papu Honorija II. (1124.-30.) pa je Crkva imala dvoji

cu suprotstavljenih papa, ogorenih i zaraenih protivnika koji su ivjeli krvavim, raskalaenim i raskonim ivotom. Nema nikakve sumnje da je Honorije imao namjeru kupiti ili silom zauzeti papinsko prijestolje, u emu je i uspio, sauvavi poloaj do kraja svog ivota. Nakon njegove smrti, dvojica novih papa, Anaklet II. (1130.-38.) i Inocent II. (1130.-43.) izabrani su i posveeni istoga dana u suprotstavljenim sveenikim frakcijama. Prije svog izbora, Pietro Pierleoni (protupapa Anaklet II.) bio je vojni zapovjednik suparnike vojske, ija se obitelj borila 50 godina (ukupno) za kontrolu nad Svetom Stolicom - u sukobu koji Crkva danas lukavo zove Pedesetogodinji rat. Ako je vjerovati njegovim neprijateljima, on je osramotio papinski poloaj svojim tekim nemoralom i pohlepom u nagomilavanju bogatstva. Kad je Pierleoni umro 1138., njegova frakcija na papinsko je prijestolje izabrala Viktora IV. (Catholic Encyclopedia, i, str. 447). Crkva je ostala

u estokom sukobu, jo uvijek pod podijeljenom kontrolom dvojice papa, od kojih nijedan nije posjedovao Bibliju i svaki je djelovao neovisno o drugom [Confessions of a French Catholic Priest, Mathers, New York, 1837.). Razmjere papinskih grijeha proiruju rijei Crkve kroz Peccijevo izdanje (1897.) Katolike enciklopedije: U vrijeme inauguracije Grgura VII. (1073.-85.) kranski je svijet bio u jadnom stanju. Tijekom pustoeeg prijelaznog razdoblja, uasnog razdoblja ratovanja i pljakanja, nasilja i korupcije na visokim poloajima, koje je uslijedilo odmah po raspadu Karolinkog Carstva, u vrijeme kada se inilo da je drutvo u Europi osueno na razaranje i propast, Crkva nije bila u stanju izbjei opu degradaciju kojoj je bila tako znaajno pridonijela, ako je nije i uzrokovala. Deseto stoljee, moda najalosnije u kranskim analima, okarakterizirano je primjedbom kardinala Baroniusa (vatikanski povjesniar, 1538.-1607.) da je 'Krist bio uspavan u tijelu Crkve'. (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 289, 294, passim; takoer vi, str. 791-95)

Jo jedan neobian dogaaj iz anala kranstva vodi nas u 12. stoljee i taj nas dokaz tjera da se zapitamo to se dogaalo u umovima papa. Godine 1144., nakon spletkarske konklave koja je trajala 10 tjedana, Gherardo Caccianemici izabran je za papu i uzeo je ime Lucije II. Moderni katoliki povjesniari smatraju ga stu-pom Rimske crkve (The Popes: A Concise

Talijani su s oajem gledali novu papinsku

politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kri

arski pohod protiv vlastite pastve u Rimu

Biographical History, ibid., str. 215), ali prava je istina bitno drukija. Talijani su s oajem gledali novu papinsku politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kriarski pohod protiv vlastite pastve u Rimu. Jedanaest mjeseci kasnije, osobno je poveo papinske trupe u bitku i zauzeo grad. Meutim, stanovnici, na elu s Giorda-nom Pierleonijem, ustali su protiv njega i papina je vojska poraena uz ogroman

gubitak ivota. Teko ranjen u bici, Lucije II. umro je od ozljeda 15. veljae 1145. (The Pope Encyclopedia: An A to Z of the Holy See, Matthew Bunson, Crown, New York, 1995.).

INKVIZICIJA I KRIARSKI P O H O D PROTIV KATARA Velianstveno 12. stoljee, koje zbog nekog razloga vjernici ponosno uzdiu iznad svih drugih stoljea Mranog doba vjere, zapoeto je stravinom Inkvizicijom i 35-godinjim kriarskim ratom protiv katara (ponekad zvanih albigenzi). "Pod tim se nazivom [Inkvizicija] obino misli na posebnu crkvenu instituciju za borbu

protiv hereze ili njezino suzbijanje" (Catholic Encyclopedia, viii, str. 26) - a hereza jednostavno znai imati razliito miljenje. Njezino uvoenje bilo je jedini sluaj u kranskoj povijesti kada je Crkva bila slona oko cilja i govorila jednim glasom. Inkvizicija je postala trajna institucija kranstva i, kako bi opravdali principe suda, pape su uvele moan instrument u obliku dodatne serije krivotvorenih dokumenata zvanih Gracijanovi dekreti. Prikupljene krivotvorine neke su od najveih podvala poznatih ovjeanstvu, najuspjenije i najtvrdokornije po svom utjecaju na neprosvijeene narode. Mrana obiljeja ovog razdoblja nisu prijeporna meu autoritativnijim povjesniarima i ovdje, vie nego ikad, moramo otro prosuivati. U ovom razdoblju kranske povijesti Crkva je masakrirala stotine tisua ljudi, a vei dio Francuske ostao je opustoen. 1182. papa Lucije III. (1181.-85; umro 1185.) zadobio je kontrolu nad slubenim aparatom Crkve, a 1184. proglasio je katare hereticima i odobrio kriarski pohod protiv njih. Kriarski pohod je rat koji Crkva pokree radi navodnih vjerskih ciljeva, a odobren je papinskom bulom.

Osamdeset est godina ranije, 1096., papa Urban II. (1042.-99; papa 1088.-99.) odobrio je prvi od osam Crkvinih kriarskih pohoda, iji je broj s vremenom narastao na ukupno 19, a koji su s nesmanjenom estinom trajali 475 godina (1096.-1571.). Hereza je, kako je tvrdila Crkva, bila aka

u Boje lice i dunost svakog kranina bila je ubijati heretike. Jo ranije, papa Grgur VII. (1020.-85; papa 1073.-85.) slubeno je objavio da [u]bijanje heretika nije ubojstvo i proglasio je zakonitim da Crkva i njezini militanti ubijaju one koji ne vjeruju u kranske dogme. Sve do 19. stoljea pape su prisiljavali kranske monarhe da herezu proglaavaju zloinom kanjivim smru prema njihovom graanskom zakoniku, ali ono to je potaknulo kriarski pohod protiv katara nije bila hereza: njegov je cilj bio doni-jeti papinstvu dodatne zemlje i prihode, a pape su pribjegavali brutalnostima, prijetnjama i svim oblicima lukavtina kako bi

postigli svoje ciljeve (The Story of Religious Controversy, dr. Joseph McCabe, 1929., str. 40). Katari, miroljubiva i pobona zajednica, sada su od strane kranske hijerarhije bili izdvojeni za potpuno unitenje. Danas nam je teko razumjeti mete koji je izazvalo kranstvo i estinu ogorene kampanje papa protiv katara, a kasnije i protiv potomaka Frederika II., a zatim i vitezova templara. Papa Celestin III. (1106.-98; papa 1191.-98.) podrao je raniju odluku pape Lucija III. da se svi katari izbriu s lica Zemlje. Kako bi to postigao, poetkom 13. stoljea papa Inocent III. (Lotario di Segni, 1161.-1216; papa 1198.-1216.), jedan od najveih papa srednjega vijeka (Catholic Encyclopedia, viii, str. 13), naredio je Dominiku de Guzmnu (1170.-1223.) da okupi vojsku nemilosrdnih sljedbenika zvanih Katolika vojska (Catholic Encyclopedia, v, str. 107), te je formirana poetna sila od 200.000 pjeaka uz podrku 20.000 oklopljenih vitezova konjanika. Stanovnitvo ih je zvalo Koljai, ali Dominik ih je smatrao Vojskom Isusa Krista (ibid.), kasnije pojaavi vojsku s dodatnih 100.000 vojnika. Katoliki pisac, biskup Delany (umro oko 1227.), rekao je da se crkvena vojna sila razvila do 500.000 vojnika protiv zajednice obinog, nenaoruanog puka koji je vidio da je, u praksi, papinski sustav religije frivolan i laan. Kriarski pohod protiv katara zapoeo je 22. srpnja 1209. i bio je bezobzirna

demonstracija 'borbene Crkve'. Arnaud Amaury (umro 1225.), opat od Citeauxa, zapovijedao je vojskom nosei zastavu sa zelenim kriem i maem, a pripadnici francuskog plemstva, ukljuujui vojvodu od Burgundije i grofa od Neversa, bili su u njegovoj pratnji. Prava je istina da je vojska nakon pokretanja bila jednoglasno voena, upravljana i pod kontrolom Kristove crkve. Prema uputama opata Amauryja, Crkva je izvela jedan od najstranijih masakra ljudskih bia u svjetskoj povijesti. Ono to je uslijedilo bilo je stravino. Pohod je zapoeo u Bziersu: neki kroniari kau da su svi stanovnici grada bili ma-sakrirani u tjedan dana. Neki procjenjuju broj mrtvih na 40.000 mukaraca, ena i djece. Govorilo se da je tijekom prvih nekoliko dana 6000 ili 7000 ljudi sustavno odvedeno u Crkvu sv. Magdalene i pojedinano pobijeno. Velika je teta to nemamo pouzdanih zapisa o stanovnitvu Beziersa. Moemo jedino istaknuti da je to bio jedan od velikih gradova naprednog i, za to vrijeme, gusto naseljenog Languedoca. Ono to se sa sigurnou zna o masakru od 22. srpnja 1209. njegovi su okantni razmjeri i njegova nekritina priroda. No najgore e tek doi. Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima uasa koje je Crkva poinila protiv katara. S porastom zanimanja za katarstvo u posljednjih nekoliko desetljea bilo je pokuaja od strane katolika da ozbiljno minimi-ziraju razmjere ovog divljanja i zgodno umanje razmjere pokolja do nevanosti. ini se da su takvi napori da se ugui istina o kranskoj povijesti, iako nisu bili potpuno uspjeni, uvrstili vjeru onih koji ele vjerovati. Nain na koji katoliki pisci danas prikazuju ovo okantno papinsko zvjerstvo sramotan je. injenica da su pape provodile ta ubojstva u ime Krista posebno je alosna za krane. Prihvatimo li objanjenje Crkve da su kriari bili ljudi dubokih religioznih osjeaja, koji su krenuli suzbiti zajednicu onih koji nisu vjerovali u formalno ispovijedano kranstvo, onda prihvaamo neistinu. Nema sumnje da je katolika vojska, nakon to je pokrenuta, bila najstraniji stroj za ubijanje koji je Europa ikad vidjela. Posljedice pljakanja Beziersa bile su zapanjujue i analogne uinku bacanja atomske bombe na Hiroshimu u Drugom svjetskom ratu. Bio je to uas iji razmjeri nadmauju bilo to u sjeanju naroda ju-

Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima uasa koje je Crkva poinila protiv katara.

ine Francuske. Da su pape mogle odobriti takve ljudske tragedije u navodno prosvi-jeenom dobu crni je dokaz zaslijepljenosti koju moe izazvati slijepa vjera. Nakon Beziersa, crkvene su trupe trijum-falno umarirale u Carcassonne, najveu tvravu tog vremena. Moglo bi ga se opravdano smatrati plijenom koji bi mogao pasti samo nakon viemjesene ili viegodinje opsade, ali predao se u manje od mjesec dana nakon pustoenja Beziersa ( The Great Heresy, dr. Arthur Guirdham, Neville Spearman, Jersey, 1977.). Europljani su bili potreseni kad su uli da je jo 5000 ljudi pobijeno u Marmandeu 26. ruj-

na 1209., a Guillaume de Tudele zabiljeio e stravian opis mukaraca, ena i djece

koje je Vojska Isusa Krista sasjekla na komade. To to je navodno propovijedanje Krista moglo postati osnova za takvu divlju agresivnost prema ljudskim biima neto je nad ime se moramo zamisliti. Zapise i literaturu katara Crkva je jednako okrutno unitila kao i ive predstavnike vjere, a dokaz za to prua nam Katolika

enciklopedija (Catholic Encyclopedia, iii, str. 435-37) pod steriliziranom natuknicom katari. Budui da nisu bili u stanju postizati konstantne, premone pobjede u bitkama zbog katarskih utvrda, pape su pribjegle slubenoj politici sustavnog unitavanja njihovih farmi, graevina, vinograda, polja penice i vonjaka. Razaranje koje je uzrokovala katolika vojska bilo je ogromno, a gubitke za civilizaciju teko je pojmiti. Povjesniari procjenjuju da je preko 500 gradova i sela nestalo sa zemljovida kao rezultat njezinog pustoenja. Nakon tri i pol desetljea brutalnosti i okrutnosti, prezir Europe produ

bio se 1244. kada se odigrala konana bitka protiv katara u njihovoj utvrdi Montsgur. Crkva je u kasnijim vremenima naivno priznala da je motiv za njezine neviene pokolje i unitavanje katara bilo njihovo bogatstvo... i njihov prezir prema katolikom sveenstvu, izazvan njihovim neznanjem te svjetovnim i preesto skandaloznim ivotima ovih posljednjih (Catholic Encyclopedia, i, str. 268).

Inkvizicija je, kako je rekao biskup Bruno od Segnija, katoliki pisac iz 16. stoljea, izmiljena kako bi bogatima otela njihove posjede. Papa i njegovi sveenici bili su opijeni senzualnou; mrzili su Boga jer je njihova religija bila utopljena u potopu bogatstva (A History of the Popes , McCabe, ibid.). Otprilike u isto doba imamo pritubu papinog poslanika Elmerica, koji je rekao da revnost papa za progone slabi zato to vie nema bogatih heretika. Postoji li u povijesti religije neka paralela s ovim motivima? Smatra se uvredljivim ako odbijamo s potovanjem govoriti o boanski voenoj Svetoj rimskoj crkvi. Kranski pisci, po obiaju nezainteresirani za istinu, htjeli bi da zaboravimo ove injenice i prihvatimo njihovu licemjernu konstrukciju, po kojoj su Sveti Oci bili asni i poboni ljudi. Ali ono najgore tek je slijedilo. Nastavak u sljedeem broju...

N A P O M E N A AUTORA: Neki od datuma za pape i dogaaje u papinskoj povijesti predstavljaju procjene, to priznaje ak i Crkva. Datume su dodatno zakomplicirale promjene koje je 1582. u julijanski kalendar unio papa Grgur XIII. (papa 1572.-85.).

0 AUTORU: Australac Tony Bushby postao je izrazito uspjean poslovni ovjek i poduzetnik vrlo rano u svom ivotu. Osnovao je izdavaku kuu za magazine i proveo 20 godina istraujui, piui i izdajui vlastite magazine, prvenstveno za trita Australije i Novog Zelanda. Zbog svojih snanih duhovnih uvjerenja i zanimanja za teme koje se tiu metafizike, Tony je razvio duge odnose s brojnim udruenjima i drutvima irom svijeta. Bio mu je doputen pristup rijetkim biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The Secret in the Bible (2003., izvadak Drevni gradovi pod pijeskom Gize ,objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The Crucifixion of Truth (2005.). Njegove knjige dostupne su preko Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na http://www.joshuabooks.com. Budui da Tony Bushby odluno titi svoju privatnost, sva korespondencija s njim vodi se preko magazina Nexus, na PO Box 30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks: +61 (7) 5442 9381.

d

s' 4

n povijest religijaaoTrazi jetcoo. petutut Itosi ntb-ct arl's intitteo trbefiir tr)uribc

Mei A-11111p me- amiurn unit enT fhb fii

quarninuf anniiiiarE...-confiLttm t.. (rotwasttferro

tinv.tme- tic) no cu: elf AM/tut/Wecoon "tiolusficr. (T.L. cunt trip spat -

8614 -me nof.-

itlerit.`eofa, cuibublo wict'tvr ocabtr 'rum inrremenbt bte. mbini -

be- ttrif4er fubb!textvzebtrat rebberr imzonem

n cram 7 be- anti uerbo onof 14; tku

Papa Inocent III. napisao je razotkrivajuee djelo zvano Registro, u kojem je oOrno govorio o mod Crkve da kainjava grijehe i grenike.U njega je ukljutio ovu 2ivopisnu ilustraciju koja prikazuje vuka u redovniekom habitu s raevastim oru2jem kako tra21 milodare od stvo-renja s papcima i uvijenim repom. Ta sastavljena 2ivotinja srneeih otiju satirieki predstavlja vjernike u Isusa Krista koje je ira populacijazvala gsvinje s kriievima. (Iz The Travels of Ibn Jubayr; ibn Jubayr, 0 Archivio Segreto, Vatican)

KRIMINALNA POVIJESTPAPINSTVA - II DIOMNOGI PAPE OD 13. DO 16. STOLJECA NASTAVILI SU ZLOCINACKI, KR-

VO2EDAN I RAZVRATAN NACIN 2IVOTA SVOJIH ISKVARENIH PRETHO-

DNIKA I DOSEGNULI NOVE DUBINE IZOPACENOSTI KOJE MODERNA CR-

KVA SVIM SILAMA NASTOJI SAKRITI

61 nexus

Tony Bush bystudeni 2006.

kontakt preko:c/- NEXUS MagazinePO Box 30Mapleton, Old 4560, AustralijaFa ks: +61 (0)7 5493 1900

www.teledisk,hr

povijest religijaos uvijek smo a kasnorn 12. i ranom 13.

.stoljeeu. Sad demo reel neat() vise o 'Zivo-tu pape Inocenta HI. (1198.-1216.) koje-

a mnogi katolici uzdi2u iznad ostalih ismatraju jednom od glavnih konstrukti-vnih sila u razvoju europske civilizacije.Kad je 1198. izabran, zahtijevao je da nje-mu, kao papi, prisegu polo'2e prefekt, kojije zastupao cara Svetog rimskog carstva,i senatori, koji su zastupali rimski narod.Te iste godine sakrio je sve zapise o rani-joj povijesti Crkve utemeljivai Tajne ar-hive (Catholic Encyclopedia, xv, str. 287).Crkva priznaje: Nahlost, objavljeno jetek nekoliko (crkvenih) zapisa starijihod 1198. godine. (Encyclopaedia Biblica,Adam & Charles Black, London, 1899.)To priznanje otkriva da je oko dvanaeststoljeea kraeanske povijesti skriveno uvatikansldm podrumima i stoga javnostinepoznato.Kako bi obuzdao plemstvo, Inocent jeveliku moe i bogatstvo dao svom bratu,all taj nepotizam i njegovo despotsko po-naaanje izazivali su sve yea bijes, pa suse Rimljani 1203. joa jednom dignuli naordije i otjerali Inocenta i njegovog bra-ta iz grada. On se na kraju vratio u Rimi snO.no utvrdio Papinsku palaeu. Postu-pao je s okrutnoaeu tipienom za ovelikepape i bio ravnoduIan prema Iokantnimkrvoprolieima koja je uzrokovao. Na Ge-tvrtom Iateranskom koncilu u travnju1215. Inocent III. osudio je Magnu Cartui zatraiio da Zidovi nose posebnu odjeeu.Takoder je objavio da ee svakoga uhvaee-nog u eitanju Biblije do smrti kamenovatiovojnici Kristove vojske (Diderotova En-cyclopedie, 1759.). Ali glavni cilj tog vijeeabio je razviti plan Iirenja njegovih vojnihposlova, jer je njegova namjera bila da nalu-aju zagospodari eitavom Europom istvori svjetsku dominaciju a kojoj ce svekraljeve i princeve podvrgnuti sudu Svetestolice.Dominikova

1

(..3 V I J L., L l y1.11=1

U jednom od nakh glavnih izvora poda-taka, The Popes: A Concise BiographicalHistory, Celestin je opisan kao eovjekogrankene tkenosti i posvema likniskustva sa svijetom (str. 238).Medutim, u papinoj odsutnosti modamaSinerija crkvene vojske cvjetala je podvodstvom ratnika-kardinala iz Ostije, La-tina Malabrance, C"ovjeka s velikim vojnimiskustvom (Diderotova Encyclopedie).Kral Karlo IL Nap uljski, 2eled uslugeod pape, poslao je izaslanstvo u spilju dadoprati papu u Napulj kako bi se susreo sOM. Celestin je doSao i napravio javnupredstavu, dodijelivk izvanredne i neo-granieene povlastice Karlu. Kardinali su,sada shvaeajuei da je papa katastrofalnoprostoduAan, odlueili zatraZiti njegovopovlaeenje s poloiaja (The Papacy, Geor-ge Weidenfeld & Nicoison Ltd, London,1964., str. 87).Glavni medu onima koji su ga prisiljavalina abdikaciju bio je Benedetto Gaetani(ili Caetani) (1234.-1303.), bogat i odlu-e. an prelat velikih ambicija. Vjerovalo seda je Gaetani dao ugraditi cijev za pro-vodenje zvuka kroz zidove papine sobe, itako je glas s neba zapovijedao papi daodstupi. Celestin V. bio je uvjeren da muse obratio Bog i odstupio je s poloiaja.Zatim je, u veljad 1296., Gaetani kupio

papinski poloiaj od kardinala za 7000zlatnih farina i postao papa BonifacijeVIII. (1294.-1303.). Celestina su odmahzatoeili u jednom mradorn dvorcu i takobrutalno postupali s njim da je ubrzoumro.

IZDAJLCA VJEREBogateei svoju obitelj, Gaetane - pose-bno Pietra, sina vrlo sumnjivog karakte-ra - Bonifacije VIII. uSao je u ogofeensukob s moenom obitelji Colonna kojaje bila odgovorna za neprestana protje-rivanja papa iz Rima. Kad je kardinalStefano Colonna, brat kardinala Giaco-ma Colonne, oteo tovar papinog zlata isrebra upueen obitelji Gaetano, Bonifa-cije VIII. ekskomunicirao je cijelu obiteljColonna i protiv njih proglasio kri .Zarskirat. Obitelj je odgovorila manifestom ukojem je optuEla Bonifacija VIII. da je

El nexus

do papinstva do;ao prijevarom i zalila seprotiv njega na sudu Generalnog vijeea.Pod zapovjednikvom jednog od njegovihkardinala, Bonifacijeva vojska uniStila jeposjed obitelji Colonna i raStrk,ala njeneelanove po dtavoj Europi.U nekim kronikama Bonifacija VIII.optuZuju za intinine odnose s jednomfrancuskom groficom. To ne moiemopotvrditi, all protiv katoliekih izvjekaja anjegovoj ikenosti i dobroti moi.'emo izni-jeti neospornu e'injenicu da su njegov ne-potizam to prodaja i kupnja pol(Aaja billskandalozni. Takve so bile i njegove pa-pinske bule, eija je svrha bila tfevrkivanjeapsolutne prevlasti njegovog autoriteta.Rano u svom sedmogodiknein pontifi-katu - 1296. - Bonifacije je objavio prvuod dvije najpoznatije bule u luieanskojpovijesti. Njen ton podsjeeao je na papin-ska izopeenja Grgura VII. (1073.-85.), idobila je ime po svojim uvodnim died-ma, Clericis laicos. Njena prva reeenicadaje istinito priznanje i otkriva moralnunakaradnost unutar krkanstva: Stari iz-vjekaji govore da so. laid bill izvanrednoneprijateljski raspololeni prema papama,a nak iskustvo svakako pokazuje da jetako u danakne vrijeme.Odbojnost prema papama vjerojatno jeodraavala potajnu sumnju u njihove

tvrdnje o boZ"anskom porijeldu njihovereligije. Ova bula bila je posebno usmje-rena protiv francuskog kralja PhilippeaIV, unuka sv. Louisa, ali nije postigla svojcilj. Onda je, 18. studenog 1302. Bonifaci-je VIII. objavio svoju krajnje nepravednuBulu dva mae"a ( Unam Sanctam, Jednusvetu), koja je fornializirala okvir temelj -ne strukture krkanstva za nadolazdastoljeea. Papina bula objavila je da Crkvakontrolira dva maea, to jest, dvije sile:

Oba ina'ea u mod_ su Crkve, duhovnii svjetovni; duhovni unutar Crkveruka sveeenstva; svjetovnim se za Crkvusluii ruka njene vojske duhovna silai ma pravo uspostaviti i voditi svjetovnusilo, a takoder i osuditi je kada ne postu-pa ispravno U skladu s tim, svatko tkose suprotstavlja dvama mae'evima Crkvesuprotstavlja se zakonu Bo'ijent. (Bula

Unam Sanctam, Bonifacije VIII, 18 stu-denog 1302.; osvrt u Catholic Encyclope-dia, xv, str. 126)

Crkva je pod Bonifacijem VIII. postalasvjetovni vladar i zauzela ogromne terito-rije koje je nazvala CrIcvene dr2a.ve. Teksu 1870. bajuneti talijanskih domoljubakonaCno povratili otete regije iih ojediMenoj Italiji. U to su vrijeme Ta-lijani - pod Vittoriom Emmanueleom II,kraljem Sardinije i Pijemonta - povratiliRim i okolne papinske teritorije i pro-glasili Vjdni grad prijestolnicom novoo-snovanog Ujedinjenog Kraljevstva Italije.Tako su Papinske dr'Zave, s povrknom od40.800 kvadratnih kilometara i tri

poreznih obveznika, oduzete vatikan-skom investicijskom portfelju i zauvijeknestale sa zemliovida Europe - i iz povi-jesti. Crkva, uz iznimku 0,44 kvadratnakilometra Grada Vatikana, vise nije imalanikakav nasilno steeen zernaljski teritoriju Europi kojim bi vladala, Men svjetovnisuverenitet doSao je kraju.All priea o Bonifaciju VIII. jos. nije gotova.Glanak o njemu u Katolielco)proteie se na devet strana, devet stranabeskorisnosti uz priznavanje karakternihmana, ali oeajn kko izbjegavanje ozbiljnihoptulbi. Medutim, Encyclopaedia Britan-nica u svojim ranim izdanjima otkrivaistinu o ovom papi, a elanak o njemu napi-sao je profesor Rockwell, istaknut crkvenipovjesnkar. On ovako objaknava neprija-teljstvo prema papi: Pohlepa, ohole izjavei eesto pokazivanje arogancije donijeli sumu mnogo neprijatelja mnogi su vjero-vali da je u savezu s vragoin (Encyclopae-dia Britannica, 3. izd., 1797.).Zanimljivo je primijetiti dap nakon obja-vlivanja 11. izdanja 189S. Katolieka crkvakupila Encyclopaediu Britannicu i nakonsame par godina nova izdanja bez uvre-dijivih materijala zamijenila su ranijeverzije za koje je sada naredeno da buduunikene ( History in the Encyclopaedia,D. H. Gordon i N. L. Torrey, New York,1947.); takoder, The Good News of the Kin-gdoms, Norman Segal, Australia, 1995.). Svremenom, 1943. Encyclopedia Britannicadodijeljena je Rimokatoliekom sveudlikuu Chicagu (Encyclopedias: Their HistoryThroughout the Ages, 1966., dva izdanja;drugo izdanje posveeuje posebnu palMuEncyclopaedii Britannici ). U kasnijim de-setheeima crkveni misionari odlazili suod vrata do vrata krom svijeta prodajueiproeikenu Encyclopaediu Britannicu nai-

www.teLedFsk.hr

Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni viadari zauzela ogromne teritorije koje je nazvala Crkvenedr siave

up

Bedemi u pozadini ostaci su utvrdene Papinske palate u Avi-gnonu, sagradene tijekom vladavina Benedikta XII. i KlementaVI. Ona je eluvala papinski dvor i upravni centar do 1377. Glavnastruja u Europi ogtro je kritizirala ekstravagancije i fiskalni sustavpapinskog dvora.

povijest religijalijunima neupu&nili domadinstava. Ljudikoji imaju priliku usporediti ranija izda-nja s izdanjima pod upravljanjem Crkvetrebali bi to ainiti radi osobne potvrde daje napisana i objavljena nova i izrnigljenakikanska povijest, iz koje su izbaleneranije gtetne informacije. Neki negativnikomentari o Bonifaciju VIII. izbrisani su,a druge su reenice izmijenjene, all zadr-

nano je ime profesora Rockwella.The Cambridge Mediaeval History (ur.Gwatkin i Whitney, The Macmillan Co.,1911-13, sv. vii, str. 5), u kojem je zapisanopdi stay ili sud modernih povjesnfdara,kale kako se dini da dokazi nedvojbenopotvrduju da je on [Bonifacije VIII] u po-gledu doktrine bio skeptik, i da je pod mi-tram skrivao izrugivadd duh. Francuskikralj Philippe IV, uz podrgku civilnih od-vjetnika koji su nastojali uzdignuti njegovautoritet iznad papinog, usprotivio se buliUnam Sa.nctam Bonifacija VIII. Sazvao jesvoj parlament u Parizu i pred njega iznioophabu protiv pape za herezu, simonijui lakomost. Bonifacija je posebno optulioza q..larohnjakvo, poslovanje s vragom,nevjerovanje u Isusa Krista, objavu da tje-lesni grijesi nisu grijesi i izazivanje uboj-stva pape Celestina i drugih. lmao je odre-denog `idold u kojem se nalazio Vavolski

s kojim se imao obiLaj savjetovatiodgovarao mu je neki neobi'dan glas (AHistory of the Popes, dr. Joseph McCabe,C. A. Watts & Co, London, 1939).Godine 1303. papa Bonifaclie VIII. zaro-bijen je u Anagniu, kamo je bio pobjegao,i odveden je u Pariz radi sudenja. SciarraColonna i njegova gnjevna obitelj bill suna francuskom sudu, a na Parigkom sve-

uLliStu sazvanoje Generalno

vijede. Pred petnadbiskupa, 22biskupa te broj-nim svedenicim ai redovnicimaBonifacije VIII.neprestano

se

izrugivao religijii moralu, i daoovu izvanrednuizjavu:

Isus Krist nijepostojao, a hosti-ja je samo bragnoi voda. Marijanije bila djevicanigta vise negomoja majka, apociniti pre]jubje zlo koliko iprotrljati ruke.(A History of thePopes, McCabe,ibid.)

Prebaden jenatrag u Rim s jakom pratnjom koju jeosigurala obitelj Orsini, bojedi se daga papinska vojska pokuSati osloboditi.Bio je toliko mahnit od bijesa da uglednikronieari toga vrernena kalu kako je po-ludio i podnio samoubojstvo. To je malovjerojatno, all umro je u zatvoru mjesecdana kasnije, u listopadu 1303., vjerojatnootrovan iii zadavljen, a ne od goka zbogbrutalnog napada na njega kako smatraCrkva (The Popes: A Concise BiographicalHistory, op. cit., str. 239). Njegovi neprija-telji prokrili su priC'e da je, u svojimsliednjim trenucima, priznao svoj savez sdemonom i umro s plamenom koji mu jeizbijao iz usta.

PAPE PROGNANI IZ RIMARazaranja i skandaIe koji su prethodili ibill posljedica unutarnjih i vanjskih pa-pinskih ratova, krv, teror i zlobu, te nei-

zrecivo degradirane drugtvene uvjete kojisu sve to omogu_dili u ime Krista tegko jei zamisliti.Nepopularnost papa bila je tolika da sutijekom stoljeda mnoge od njih ubile iiiprotjerale iz Rima bijesne gomile ilj carskineprijatelii. U razdoblju od ukupno preko240 godina, izmedu 1119. i 1445 pape subill redovnor uz upotrebu sile izbacivani

Voltaire (1694.-1778.)je Izidorske dekrete op-sao kao onajodvainijunajvelianstveniju pri-jevaru koja je ikad ob-

manula svijeb>.

iz Rima, te su vladali iz Avignona, Ana-gnia, Orvieto., Viterba, Siene, Firence,Pise i Perugie.Jog 1119. na prirnjer, lokalno stanovnig-tvo pobunilo se protiv pape Gelazija IL(1118.-19.) koji je pobjegao u Gaetu ujuZnoj Italiji odveslavgi niz rijeku Tiberu barci. Dok je bidao, bijesna je gomilatrLla uz obalu rijeke zasipajudi sve uda-ljenijeg papu kamenjem, strijelama i pr-ljavirn psovkama.Slidio tome, papa Grgur VIII. (1187.)bio je toliko ornra"Zen zbog zlodna oslie-pliivanja svojih protivnika (kao i papaAdrijan III) da ga je lokalno stanovnigtvosvezalo za devu okrenutog naopako i pa-radiralo s njirn ulicarna Rima, dobacujudimu prostate i gadajudi ga kamenjem dosmrti (Diderotova Encyclopedic).Kako bi izbjegao prijetede optuZbe zaubojstvo, papa Kalikst H. (1119.-24.)oskvrnuo je navodni grab sv. Petra i po-bjegao u Konstantinopol sa srebrnimoplatama s vrata, debelim zlatnim plo-Zama koje su prekrivale oltare i kipomod punoga zlata (A History of the Popes,McCabe, op. cit.).Posljednji papa dije je protjerivanje izRima zabiljdeno bio je Eugenije IV.(1431.-47.), koji je ved dio svog deveto-godignjeg progonstva proveo ziveci ponapuljskim bordellina (Diderotova Ency-clopedie).Godine 1309. pod pontifikatom Kle-menta V. (1305.-14.; Bertrand de Got,1264.-1314.), Rimljani su toliko nego-dovali zbog papinih zlodina da je dtavakrkanska birokracija bila fiziad protje-rana Ia Rima u grad Avignon u juinoj

wwvv.telediskjIrnexus LI

. -y.

e44.40114::kombawsussi.

Ovaj njemat'ki drvorez prikazuje papu Pija II. kako kao mIadiemaskirana lica provaijuje u kuce. U Rimu su ga posvuda raspa-tavale protupapinske grupe, i nakon njegovog objavijivanjaprotestanti su iskoristili kampanju da ismiju hinjenu svetost Ka-tolit'ke crkve. ( Drevni dokumenti, Rathaus, Aachen)

povijest religtjaFrancuskoj. Pape su tamo trajno vladalisedam desetlieea, do 1377., u palaeamaizgradenim iz kamenih utvrda, gdje sustvorili sloienu birokratsku administra-ciju. U fidovskim krugovima progonstvosu nazivali Babilonsko sufanjstvo papa,a rastuei bijes prema papama koji je pre-plavio Europu bio je opravdan.Slavni talijanski ueenjak i dr2avnik Fran-cesco Petrarca (1304.-74.) godinama jefivio u predgradima Avignona i zapisaoje gomilu deta-lja o pap inskomnaeinu

fivotakoje je zapazio.Ostavio nam jejedan od naj -nevjerojatnijihprikaza crkveneprljavkine u svojdostupnoj litera-ture o krkanskojreligiji. On je bionajveei intelektu -alni pisac svogadoba, i tadagnjimoeni vladarinatjecali su seza njegovu pri-sutnost na svomkraljevskom dvo-ru. U svojoj zbir-ci pisama Epistolae sine nomine, Petrarcaje papinski dvor u Avignonu opisao kaouzavreo, uzburkan, opscen, ufasanvrelo boli gdje se Isus Krist ismijava,gdje se obofavaju sestercije [novae], gdjepatenje zovu glupoku, a podlost zovumudroku... sve to motes vidjeti tamo na-gomilano (Razna pisma VII). Rekao jeda je Avignon po porocima nadmakvaobilo koji grad tog vremena, a nitko nijepoznavao srednjovjekovni Pivot i litera-ture tako dobro kao Petrarca. On dajedetalje opscene razuzdanosti fivota napapinskom dvoru koji je divljao poputmoraine pogasti S'kola lafnosti, i hramhereze (Razna pisma XVIII).Petrarca, prijatelj obitelji Colonna, bio jepozvan da se obrati rimskom Senatu, i nauskrkiju nedjelju 1341. stigao je na Kapi-tol u died svog prijatelja i obofavatelja,kralja Roberta Napuljskog. Tamo je izniodojmllivu optuinicu protiv avinjonskihpapa i njihovih kardinala, rekavgi, ukra-tko, da su ...pometeni poplavom najraz-vratnijih zadovoljstava, nevjerojatnomolujom raskalaknosti, najuiasnijom i ne-videnom rukvinom morala. Privrfenost

papa Avignonu potjeee iz einjenice da sutamo sagradili svojevrstan raj zadovolj-stava, nebeski dom u kojem five bez Bogakao da ee tamo nastaviti fivjeti zauvijek(Pismo VIII).Sladostrasni papa Klement VI. (Pier-re Roger, 1291.-1352.; papa 1342.-52.)kupio je Avignon od napuljske kraljicei svoju Papinsku palaeu ueinio jednoinod najblistavijih u Europi, glamuroznimdvorom na kojem su papine rodake i go-

ste neprestano zabav]jali balovi, banketi iturniri. Petrarcina ocjena Klementa bila jeizuzetno stroga. Klementa je poznavao iosobno i iz dopisivanja. Petrarca je, realistkad je to fella biti, ovako opisao papu:

... odvratan od udovoljavanja svojim ufi-cima, eelav, crven u licu, debelih bedara,napola pokrivenih njegovom kratkom ha-liom... pogrbljen ne toliko od dobi, kolikood licemjerja. Dojmljiv ne zbog rjeCitosti,vee zbog namrtene gutnje, on koraea sa-lonima kurvi, rukei ponizne i gazed popravdi. (Petrarca, Letters without a Title(Epistolae sine nomine), University Press,SAD, 1969., Razna pisma VII, str. 98)

Petrarca je dodao da je Klement VI. po-vremeno jahao gradom Petrarca govori o neobienoj kolieini vre-mena i truda koje je Klement VI. ulagao

u pripreme za svoje parade, i kako je nasvom konju bio u neprestanom strahu daee vjetar poremetiti njegovo namirisanoruho (Razna pisma XV).Najbolji papa avinjonskog razdoblja,prema katoliekim standardima, bio je Ja-cques Fournier (oko. 1285.-1342.) koji jena svom ustolieenju u Dominikanskomsamostanu u Avignonu 8. sijeenja 1335.uzeo ime Benedikt X11. (1334.-42.). Biloje, ineclutim, suvremenika poput biskupaMolleta, ueenog katoliekog povjesniea-ra avinjonskih papa, koji su smatrali daje Neron, smrt za laike, zmija ljutica zasveeenstvo, lafov i pijanica (A Historyof the Popes, McCabe, op. cit., str. 115).Biskup Mollet priznaje da je BenediktXII. bio sklon pieu, ali prema evande]ji-ma takav je bio i Isus Krist (Matej 11:19;Lulea 7:34). Neki pisci tvrde da je od togpape potekao izraz pijan kao papa, i dasu njegova osornost i arogancija uvelikeogranieavale ono u 'emu je mogao imatipozitivan utjecaj.U Avignonu je napisan niz lafnih doku-menata koje danas zovemo Lafni Izidor-ski dekreti. U toj prijevari pape i njihovisuradnici sastavili su niz lainili pisama,datirali ih u ranija stolieea i utkali ih u nizslufbenih zakona koji su Crkvu ueiniliapsolutnim gospodarom eitave Europe,Male Azije i Egipta. Voltaire (1694.-1778.)je Izidorske delu-ete opisao kao najodva-fn iju i najvelieanstveniju prijevaru kojaje ikad obinanula svijet. Zatim su to biliizvanredni i golemi Pseudoareopagitskifalsitikati i ogoreena nepopustilivost papau tvrdnjama da su autentieni nakon gtoje razotkrivena prijevara. Buduei da ovonije povijest Rimokatolieke crkve negopapa, temu lafnih katolieldh dokumenataostavit eemo za neku drugu priliku.

FRANCUSKA POVLACI SVOJUPODRSKU KRSCANSTVUSada sel Imo nekoliko desetljeca naprijed,uz neke izvanredne informacije dobiveneiz De schismate Dietricha von Nieheima(oko 1338.-1418.), suvremenog njema-ekog odvjetnika visokog ugleda koji jenekoliko desetljeea bio u slufbi papa. Di-etrich je bio svjedok skandala o kojima

i opisao je pontifikat za koji Crkvapriznaje da je bio (jedan od najkatastro-falnijih u papinskoj povijesti (The Popes:A Concise Biographical History, op. cit.,str. 275). Radi se o BartoLomeu Prignanu(1318.-1389.) koji je 1378. postao papaUrban VI. i vladao do svoje smrti 1389.

56 nexus www.teledisk.hr

povijest religijagodine. Pisuci u strogo krIeanskom duhu,Crkva je rekla da je bio opobolan, ali vrloenergiean (ibid.).Odmah po svom izboru, Urban VI. unaj-ado je odred divljih plaeenika koji su uto vrijeme bill uobieajeni i otjerao svojesuparnike iz gradova. Prije nego

jekrenuo u ponovno osvajanje papinskihposjeda na jugu, prodao je svete posuderimokatoliekih crkava koje je bio obeeaosvojim sinovima i keerima. Pak() je obil-nu letvu konfiscirajuei vlasnigtvo bogatibplerniea i stvorivIi pololaje na prodaju zadodatnih 37 biskupa. Karlo III, kralj Na-pulja, bio je zgrolen i postao je vojsku daga napadne, all je Urban pobjegao prekostraZnjeg zida Papinske palace. Kad sevratio, kardinali, koji su medu sobomrazmatrali plan o njegovom svrgavanju,preldinjali su ga da obuzda svoje nepri-stojne ispade. Medutim, Urban je Iesto-ricu od njih zatvorio u papinske tanmicei dao ih mueiti.Dietrich von Nieheim bio je na lieu mje-sta i opisao je kako je papa glasno eitaosvoj brevijar kako bi zagluIio njihovejauke, dok se njegov sin rugao Zavama.Nakon nekog vremena papa je pobjegaosa svojim zatvorenicima u lancima i mar-skim putem otputovao u Genovu. Samojednom od kardinala, Englezu AdamuEastonu, nije izgubljen svaki trag; maloje onih koji surnnjaju da je ostale papa

1

dao ubiti. Brzo se seleei iz grada u grad,neprestano protjerivan zbog poroka svo-ga sina, Urban IV. pokugavao je prikupitinovae za krilarski pohod protiv Napulja,ali je 1389. umro ad trovanja, kao jog je-dan potpuno beItastan papa.Nakon toga je papinsko prijestolje zauzeoPietro Tomacelli (1356.-1404.) kao lju-bazan i obziran Bonifacije IX. (1389.-1404.), potieuei trgovanje svetim polob-Jima sve dok papin cared nije nalikovao naburzu (The Popes, op. cit., str. 278). Papiniagenti nisu vile pro davali samo slobodnepololaje, nego i njihovo oeekivanje,pa je osoblje pratilo dob i zdravlje nosi-laca poloiaja - a ako bi, nakon prodaje

oeekivanja, neki drugi sveeenik za Megaponudio veeu sumu, papa bi objavio daga je prvi sveeenik prevario i prodao gadrugom. Dietrich von Nieheim kaZe kakoje vidio da se isti pololaj prodaje neko-liko puta u istorn tjednu i kako je papadogovarao poslove sa svojim tajnicimaza vrijeme misc. Grad ga je proklinjao i unjemu je vladao potpuni nered.Godine 1400. Bonifacije IX. objavio jeslavlje, a hodoeasnici su, prisjeeajuei senedavnih triasa kuge i znajuei da je puto-vanje prepuno opasnosti, pristizali u Rimtijekom godine. Uvjeti u samom Rimubili su teIki., Zalosno osiromaIeni stano-vnici koristili su veeinu prilika da siluju,ubiju i ophaelcaju hadoeasnike.Bonifacija IX. 1404. naslijedio je

iplemeniti Inocent VII. (Cosimo Miglio-rati, 1336.-1406.) (Catholic Encyclopedia,vii, 1910., str. 19). Nastavio je 16-godi-snji

Zapadnog raskola stvorenogistovremenim postojanjem vile papa, iogoreeno se borio protiv svojih suparni-ka. Obogatio je svoje rodake, koji su bilitoliko nepodnoIljivi da ih je Rim izbaciozajedno s papom uz uobieajeno krvopro-Bee.U meduvremenu, francuski kardinali iza-brali su Benedikta XIII. (Pedro de Luna,1328.-1423.) za trash ednika KlementaVII, all pod uvjetom, koji je prisegnuoispuniti, da ueini sve Ito je u njegovoj mod

da okonea Iizmu izmedu njega i njegovogsuparnika Angela Corrara (takoder Cor-tarrio ilk Corrarrio) (1336.-1417.), koji je1406, postao papa Grgur XII. Sizma je, je-zikom teologije i kanonskog prava, kida-nje crkvenog jedinstva i zajednice, a Be-nedikt XIII. je kao papa odbio napraviti inajmanji korak prema takvorn jedinstvu.Sldonio se u Avignon, a cijela Prancuskazahtijevala je njegovu abdikaciju. Nakontoga je morao braniti avinjonsku palaeuod napada francuske vojske, ali pohlepni

osvetoljubivi Spanjolac uspio je zadrZa-ti svoje papinske krpe preko 20 godinadok mu se cileia. Europa rugala. Upravoje papa Benedikt XIII. poduzeo neeuven

korak potraZivIi i unistivsi sve primjerkedvaju knjiga iz drugog stoljeea koje susadrZavale pravo ime Isusa Krista (En-cyclopaedia Britannica, 1797., natukni-ca Jesus Christ). Stvorio je eetiri novakardinala iskljueivo kako bi osudili tajnitraktat na latinskom jeziku pod nazivomMar Yesa, a nakon toga je izdao narede-nja da se uniIte svi primjerci zagonetneElkazajeve knjige.21. svibnja 1408. francuski kralj Karlo VI.(1368.-1422.) objavio je dekret kojim jefrancusku Katolieku crkvu i sve gradaneFrancuske oslobodio posluInosti papiBenediktu XIII. PoniItio je potporu svojezeinhe krIeanstvu i proglasio Francuskureligijski neutralnom - to odluka ostala jena snazi sve dok godinama kasnije jedanFrancuz nije izabran za papu.U to vrijeme Benedikt XIII. i Grgur XII.bili su dvojica zakonitih, ali sukobljenihpapa u ratu ambicija, i svaki je vjerovaoda bi samo on trebao biti jedini papa.Benedikt XIII. je ranije izazvao skandalsvojim nemilosrdnim oporezivanjemsveeenstva Francuske i 8panjolske, a na-cionalno Crkveno vijeee glasalo je protivnjegovih nepopularnih odluka. Sada jesvim uldjueenim stranama bib jasno daje, usprkos njegovom predizbornom obe-eanju da ee odstupiti s pololaja pape uinteresu rjeIenja Iizme sa svojim rivalom,bio odluean u namjeri da svrgne svog su-parnika iz Rima i zadrki svoj pololaj posvaku cijenu. Dok su on i njegova vojskanapredovali prema Rimu, od glasnika jedoznao za treeeg legalno izabranog papu,Aleksandra V. (1409.-10.). Nije poznatoIto su Benedikt XIII. i Grgur XII. mislilio torn dogadaju, ali rimski narod reagiraoje na vijest oeajanjem. Krkanstvo je sadaimalo trojicu zakonitih papa, ad kojih jesvaki imao vojsku i nepomirhive supar-Mice. Neka Katoliaa encikiopedija iznesesveeenieko svjedoeenje:

Velika Iizrna (1378.-1417.) raskolila jeCrkvu. Kao kardinal, on [Aleksandar V]je odobrio dogovor suparniekih

zborova da zajedno rade na po-stizaniu jedinstva. Time je izazvao neza-dovoljstvo Grgura XII, koji ga je pokuIaosvrgnuti. Na Saboru u Pisi (1409.), on[Aleksandar Vl odrkao je uvodnu propo-vijed, oItru osudu svojih suparnika papa,i predsjedao je na vijeeanjima teologakoji su to pape proglasili hereticima izmaticima u suparniekom katoliekomsvijetu njegovu legitimnost dovodili su

Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeeamnoge od njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomileli carski neprijatelji. U razdoblju od ukupno preko 240

godina, izmedu 1119. i 1445 pape su bili redovno i uzupotrebu site izbacivani iz Rima

www.teledisk.hrnexus RI

povijest religijsu pitanje, i krkanski svijet bio je ojadenvijeku da umjesto dvojice papa ponovnoima trojicu. (Catholic Encyclopedia, i,str. 288-9)

Aleksandar V. iznenada je umro 1410.- pretpostavlja se od trovanja - pa su ta-lijanski kardinali izabrali BaidassareaCossu iz Pise (oko 1370.-1419.) da gazamjeni. On se prozvao paporn IvanomXXIII. (1410.-1415.) [kojega ne valja br-kati s paporn Ivanom XXIII, 1958.-63.;pogledati sljedeee poglavljej, i do danasje ostao najiskvareniji eovjek koji je ika-da nosio tijaru. Poroci kardinala Cosse,koji je podmitio izbornike, bili su dobropoznati kardinalima kao i eitavoj Italiji, inata nije moglo jasnije od tih izbora po-kazati do koje je dubine potonulo papin-stvo. 0 tome da li je bio sin talijanskog pi-rata, kao Ito tvrdi Dietrich, nema potreberaspravljati. Petnaest godina bio je na eelupapinskog korumpiranog financijskogsustava i predvodio je papinsku vojsku iplaeenike sa svom okrutnoku i razuzda-noku zapovjednika tog doba. Dietrichdodaje daje, kao papinski izaslanik u Bo-logni, Cossa ubirao osobnu proviziju odkockara i prostitutki. U vezi s tim pitanji-ma, dovoljno je red da su kardinali koji

Sveeeniei su zaposlili1.500 prostitutki koje suzvali lutajuee drolje(ibid.), da ih naveeer os-vjeie nakon to bi prove-

dan svadajuei se u Sa-boru. Bludni sveeenicisu, kako se eini, bili vrlogiroke ruke prema profe-sionalnim damama

su ga izabrali bili, poput svih Europljana,svjesni njegove reputacije, i moiemo bitizadovo]jni sluibenim crkvenim opisomnjegovog karaktera.

PROST1TUTKE UCRKVENOM SABORUNakon Ito su eetiri godine raspravijaho odvratnom prizoru trojice pohlepnihpapa, prelati i voded. crkveni laici na-govorili su cara Sigismunda da sazovei predsjeda na Generalnom crkvenom

saboru u Konstanci 1414. Bio je to zago-netan eetverogodignji dogadaj koji prkosirazurnijevanju, a razuzdano ponaganjesveeenika demoraliziralo je grad u kojemje sazvan (Samuel Edgar, The Variationsof Popery, London, 1838., 2. izd., str. 533).Sveeenici su zaposlili 1.500 prostitutkikoje su zvali olutajuee droije (ibid.), daih naveeer osvjeze nakon Ito bi provelidan svaclajudi se u Saboru. Bludni sveee-nici su, kako se eini, bili vrlo Airoke rakeprema profesionalnim clan -lama. Jednakurtizana je, prema prieama, zaradila 800florina, Ito je u to vrijeme bila ogromnasvota. Prema njoj su se ponijeli bitnodrugaeije nego prema Janu Husu i Jero-mu PraIkom. Veleeasni razvratnici obo-gatili su prostitutku i spalili reformatorena lomaei.SasluIavIi svjedoke, Sabor je pripremiodugu optUZnicu protiv Ivana XXIII kojase protezala na 54. elanka, i Indic se pro-eitati u bilo kojoj do stupnoj zbirci zapisa scrkvenih sabora. Kasnije je opttden za si-lovanje, preljub, incest, homoseksualnosti ubojstvo pape Aleksandra V. Nakonkratkog sudenja proglaIen je krivim, svr-gnut, baeen u zatvor i zadavljen. Rimljanisu bacali blato i kamenje na njegov lijeskad je donesen u Rim. Nije bilo javnogsprovoda. Prema glasinama, tijekom svogposlanstva zaveo je 200 iena i sikan brojmuIkaraca. U novije vrijeme, 1958. An-gelo Giuseppe Roncalli (188L-1963.)preuzeo je poloiaj pape i zbog nekog ra-zloga uzeo isto ime kao prvi Ivan XXIII.Vatikanski povjesnieari tada su pokuIaliiz svojih sh.ibettih zapisa ukloniti svakispomen izvornog Ivana XXIII, ali nisubili potpuno uspjeIni jer su popisi papakoji su u to vrijeme bili u tisku uskoro do-spjeli u javnost.Nakon dvije godine prepiranja kardinalisu izabrali Oda Colonnu (1368.-1431.) zapapu Martina V. (1417.-31.): on i svi nje-govi nasljednici polo2ili su sveeane zakle-tve da de reformirati papinstvo i Crkvu,ali zapravo su tonuli sve dublje u mulj,Pape koji su prethodili Martinu V. ueinilisu tako malo za boljitak grada Rirna dakad se Martin vratio 1420. nakon dugogizgnanstva koje mu je name tnuto zato Itoje legalizirao i Ititio zloupotrebe Kurije,zatekao je krave kako i dalje pasu na nje-govim ulicaina.DoznavIi da je oksfordski profesor JohnWycliffe (oko 1324.-1384.) oko pet de-setljeea ranije preveo Bibliju na engleskijezik, Martin se to]iko razbjesnio da je

1427. dao da se kosti tog teologa iskopa-ju, samelju i razbacaju po rijeci Swift. Toje bib 43 godine nakon Wyc]iffove smrti:papina djela odraZavaju hirove jednogneuravnot&Zenog uma, nimalo u skladusa zdravim razumom.Tijekom tih vstoljeea kulturne tame, pa-pinski dvor bio je nemoralniji nego u bilokojem razdoblju Mraenog doba (Catho-lic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 337), iCrkva se nadala da su katolici ikekivalivrijeme kada ee crkveni redovi, eija je ra-spuItenost velikim dijelom bila posljedi-ca pee nemoralnosti tih vremena, bitivraeeni u neku vrstu discipline (CatholicEncyclopedia, i, str. 288-89).Krkanski pisci 15. i 16. stoljeee smatrajudekadentnim, all malo njih svojim eitate-ljima daje eak i maglovitu predodZbu obesrarnnoj poroenosti, svjesnoj iskvare-nosti samostana, raIirenosti prostitucijei njenom javnom poticanju, nepristoj-nosti brojnih javnih kupaliIta, neljudskojokrutnosti koja nije jenjavala usprkosprocvatu umjetnosti, i cinienom Iirenjupodmuklosti i lailjivosti u medunaro-dnim krkanskim odnosima. Dr. LudwigPastor (1854.-1928.), iskreni njemaekipovjesniear papinstva, medu katoliekimje povjesniearima gotovo osamljen u svo-joj nepristranosti. On kale da je raIireninemoral u crkvenim redovima nadilaziosve IIto je videno od desetog stoljaa i dasu oobijesna okrutnost i osvetoljubivostisle ruku pod ruku s nemoralnoku ( AHistory of the Popes , op. cit., 1. pog., str.97).Epoha kojom se bavimo je, nema sumnje,jedna od najeudnijih u povijesti Crkve,i u njoj se susreeemo s najvedom kolid-nom zloeina i dekadencije. Crkva kale daje razdoblje propadanja uslijedilo nakonsredine trinaestog stoljeea, kad su rat iotirnaeina nanijeli veliku Itetu Crkvaje u petnaestom i Iesnaestom stoljeeu po-novno trpjela zbog raIirenih druItvenihpreviranja (Catholic Encyclopedia, i, str.145).Kada govorimo o moralnim uvjetima utorn razdoblju, Vatikan je ovako sale svojstay o vremenu Siksta IV (1471.-84.):

Njegova najveea strast bio je nepoti-zam, zasipanje bogatstvom i uslugamasvojih nedostojnih rodaka. Njegov ne-eak, kardinal Rafael Riario, kovao je za-vjeru da svrgne obitelj Medicija; papa jebio upoznat sa spletkom, iako vjerojatnone i s namjerom da ga se ubije, pa je eak

LI nexus www.telethsk.hr

povijest religijaobjavio interdikt Firenci zato Ito je u bi-jesu ustala protiv zavjerenika i brutalnihubojica liana dei Medici. Otada pa doreformacije, svjetovni interesi papinstvaimali su glavnu u]ogu. Stay pape Siksta IVprema zavjeri Pazzijevih, njegovi ratovi ipodmuklost, njegovo promicanje nepo-ieljnih na najvile pololaje u Crkvimrlje su na njegovoj karijeri. Usprkostome, postoji hvale vrijedna strana njego-vog pontifikata. Poduzeo je korake pre-ma suzbijanju zlostavljanja u Inkviziciji,energkno se suprotstavljao valdenzima, iponiltio je dekrete Sabora iz Konstance.(Catholic Encyclopedia, xiv, str. 32-33)Jedan vjerojatan razlog zaIto je Siksto ne-girao zaldjikke Sabora iz Konstance je tajIto je skup objavio da je jedna Zena, IvanaEngleska, u devetom stoljedt (855.-58.)dvije godine sluZbeno sjedila na papin-skom prijestolju. Za razliku od Marozije,koja je upravljala papinstvom nekolikodesethe6a u 10. stolje6u, Ivana je bila for-malno izabrana za papa, i tako je u oeimakatolika bila legitimna nasljednica sv. Pe-tra. Njena priea ugla je u srednjovjekovnepovijesne zapise, SluZbeni popis papaThomasa de Elmhama, u kojem je pisalo:.A. D. 855, Ivana. Ovo se ne raeuna; onaje bila Zena. Siksto IV. izradio je nacrteplanova za preuredenje ienskih samosta-na u obordele pune najbiranijih prosti-tutki, vitkih od pasta, ah punih polude(A History of the Popes, op. cit.; takoder,skni opisi ienskih samostana od neko-liko stolje6a ranije nalaze se u Annals ofHildesheim, oko 890.).Otprilike u tom kritiblom trenutku, i na-kon tistku godina neobkne povijesti Cr-kve, prosvjedi krkanskog svijeta bili susve glasniji i zatim su izbili u protestant-sku reformaciju, vjersku revoluciju po-modi sile i oruija. Apologetski osvrt naraskalalenost crkvenog morala i umovakoja je omogudla ovo veliko restrukturi-ranje katolieanstva nalazi se u KatoIraqienciklopediji:

Sveeenici na visokim polohjima kon-stantno nisu marili za istinu, pravdu,Ostodt, samozatajnost; mnogi su biliiskvareni i bez ikakvog osjeaja za kr-kanske ideale; nemali broj bio je dubokoukaljan poganskim porocima; vedna subill obkni pokvarenjaci. U godinama Ae-neasa Sylviusa Piccolominija (pape PijaII, 1458.-64.), Giovannija Battiste Gibe(papa Inocent VIII, 1484.-1492.), karije-re Rodriga Borgie (Aleksandar VI, 1492.-

1503.), 'Zivota Aleksandra [Alessandro]Farnesea, kasnije Pavia III. (1534.-49.),dok nije postao prisiljen reformirati sebe,kao i Kuriju, pontifeksi su pokazivali ne-zainteresiranost i za najosnovnije Ijudskevrline. (Catholic Encyclopedia, i, 109, ur.Pecci; takoder, xii , 767, passim)

Aeneas Sylvius Piccolomini, GiovanniBattista Cibo i Rodrigo Borgia tri suvjeka o kojima vrijedi red nelto vise. Kadje Piccolomini 1458. postao papa Pio IIpokuIao je zataIkati svaku spoznaju onjegovoj ranijoj karijeri kao lopova i pro-valnika. Medutim, bio je neuspjegan: pla-kati koji su prikazivali njegove aktivnostibill su u Iirokom optjecaju.Nakon Ito je Cibo 1484. bestidno kupioglasove kardinala kako bi postao papaInocent VIII, one koji su ga podrkalinagradio je silnim bogatstvom, raskok islavom. Kao papu, medutim, Ciba su za-nimale isldjueivo Zene i seks. Vatikan jepostao institucija koja je vrvjela od njego-vog ogromnog potomstva od preko 100nezakonite djece, a troIkovi izdriavanjanjegovih kena, sinova, k6eri i unuka bilisu enormni. 00tvorenim skandalima iza-zvanim papinim moral.om i politikama,unapredenjima njegove kopiladi [pose-bno Franceschetta] i njegovoj suradnji spoganskim kenamal

treba pribrojitirezultate korupcije u Kuriji (The Popes:A Concise Biographical History , op. cit.,str. 302-04). Suvremeni talijanski crkve-ni povjesnkar Valore isprieao je kako je,kroz odvratno ugadanje svom apetitu,Inocent VIII. postao strahovito debeoi kako se do proljedi 1492. pretvorio uornasu mesa nesposobnu za uzimanjebilo kalcve hrane osim par kapi mlijeka izdojkl mlade iene (Historic Ecclesiastica,MS 151, str. 1181).

ORGIJE U VATIKANUNakon smrti Inocenta VIII, i nakon 14dana prepirki i spletki medu kardinalima,Rodrigo Borgia (1431.-1503.) izabran jeza papu Aleksandra VI. Za trajanja Icon-

klave naoruiane frakcije zvane eskadro-ni pobile su preko 200 ljudi na ulicamaRima. Odmetnute grupe bile su bijesnezato Ito je Borgia, koji je bio nagomilaoogromno blago, velikim sumama po-dmitio izbornike prije poeetka konklave.Jedanaest kardinala prodalo mu je svoje

glasove (Burchardov Diarium, dodataksv. iii),

Crkva i priznaje: Da je Bor-gia osigurao svoj izbor Ostom simonijomdnjenica je dja je autentknost predobropotvrdena da bi se u nju moglo sumnjati(Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str.309). KrenuvIi prema Lateranskoj paladnakon konsakracije u bazilici sv. Petra,proIao je ispod slavoluka na kojem je biomoto koji su ispisali njegovi podupirate-Iji: oCezar je bio Zovjek; ovo je bog.Rodrigo je bio pripadnik zloglasne obi-telji Borgia koja je svoju vainost i mo6crpila iz talijanske politike. Njegovi Ipa-njolski korijeni bili su faktor u njegovomizboru, budud da su kardinali Zeljeliizbjed izbor Francuza. SluZio je pet pret-hodnih papa na poloiaju vicekancelara, injegovim izborom upraZnjen je yeei brojunosnih poloiaja i unapredenja koja jeobe6ao onima koji glasaju za Mega. JoI1460, dok je bio kardinal i papin legat,prijavljen je Piu II. (1458.-62.) jer je odr-Zavao opscene plesove s golim damama ujednom vrtu u Sieni, i nastavio je aivatiu takvim dogadajima do kraja svog Zivo-ta. Njegov pontifikat predstavljao je jedanod najgorih skandala u Vatikanu ad vre-mena Vladavine kurvi, a parada njegoveseksualne razuzdanosti odr2avana je uzmalo iii Minato skrivanja. Iz dnevnikanjemadcog kapelana Johanna Burchar-da, Iefa protokola pape Aleksandra VI,doznajemo najvile o karakteru tog papeBorgie. Burchard je osobno bio svjedokAleksandrove raskalaIenosti, napisao jeslavni komentar da je opapino krkanstvohinjeno (Burchardov Diarium).Aleksandar VI. bio je tako notorno zlo-glasan, a njegova prollost tako bogata idobro poznata da se pokazao kao velikaneugodnost za modern u Crkvu koja uza-

Nakon gto je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardi-nala kako bi postao papa Inocent VIII, one koji su gapodri ali nagradio je silnim bogatstvom, raskai i sla-vom. Kao papu, medutim, Ciba su zanimale iskljueivo

iene i seks

www.teledisk.hr nexus u

povijest retigija

Godine 1497. Cesare Borgia dao je ubitisvog brata Giovannija iz zavisti, a 1500.organizirao je ubojstvo Lucreziinog su-pruga Alfonsa od Aragona jer je Zelio daona sklopi politicks korisniju vezu.Giovannija su ...izvadili iz rijeke Tibers prerezanim grkljanoma. [Aleksandar]je to shvatio kao upozorenje s neba dase pokaje, i nitko nije time bio vise po-goden od samoga pape. Govorio je o po-vlaZenju s polohja i objavio da je odlu-Zan provesti onu reformu Crkve 'u glavii udovima' koju svijet ve6 dugo budiozahtijeva (Catholic Encyclopedia, xiv,32, 33).All njegovu tugu ublaZavala je palnjanjegovih ljubavnica, posebno privlaZneGiulie Farnese, petnaestogodignje se-stre kardinala u podsulcnji AlessandraFarnesea, Zija slika kao Djevice MarijeukraIava jednu od velilcih vatikanskihfresaka.Njen brat kasnije je postao papa PavaoIII, i ne treba nas iznenaditi Ito u Bur-chardovom Diariumu moZtemo proZitatida je otac Giulijine kceri Laure bio papaAleksandar VI.To je isti papa koji je asketskog talijan-skog vjerskog reformatora GirolamaSavonarolu (1452.-98.) i njegova dvadominikanska uZenika u svibniu 1498. uFirenci dao objesiti i potom spaliti zbogvjerske zablude..Medutim, u svojoj raskalaIenosti, Ale-ksandar je bio svjestan tihog Iirenjasumnjilavosti medu intelektualcima, paZak i medu samim sveCenstvom u po-gledu valjanosti krkanstva, i, shvativlida si njegova institucija ne mole do-pustiti da joj provjeravaju vjerodajnice,Nitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina(Burchardov Diarium, op. cit.).Godine 1501. izdao je edikt kojim jenaredio da se nijedna knjiga u kojoj seraspravlja o krkanskoj religiji ne smijetiskati bez pismenog odobrenja lokalnognadbiskupa iii ouz osobno dopuItenje ipovlastice pape (Burchardov Diarium,ibid.). To je bio poletak Indeksa zabra-njenih knjiga, a suzbijanje knjiga kojese suprotstavljaju crkvenim dogmamauskoro je postalo sluibena politika Va-tikana. Bio je to moZcla najdramatiZnijioblik cenzure poznat svijetu, kojim jeCrkva stoljeCima kontrolirala literaturudostupnu javnosti, i ostao je sluZbeno nasnazi sve do duboko u 20. stoljeCe.Aleksandar VI. umro je 1503. kada jenjegova zloglasna karijera doI1a kra-

ju na opCe zadovoljstvo. Njegova smrtdolekana je slavljem na ulicama Rima;papinom lijeeniku slali su poklone i Ze-stitali mu Ito nije uspio odrZati papu na"Zivotu.Ubrzo nakon njegove smrti njegovo je ti-jelo postalo crno i trulo, Ito je potaknuloglasine da je bio otrovan. (Povijesno,Rimska crkva nosi teak teret ubojstvado 40 papa, od toga mnoge trovanjem.)Grobari i nosad, zbijajud gale i huled,kaZe Burchard, imali su problema s ugu-ravanjem nadutog tijela u lijes izraden zanjega.TraZevi dodaju da je u smrtnom Zasu vi-den mali vrag koji je Aleksandrovu duIuodnio u pakao. Rimhani su se 'Sahli nanjegov raZun, govored da bi ga njegovamajka, da je mogla predvidjeti kako'Zivjeti njen sin, uguIila odmah po poro-du.

Isto bi se tnoglo reCi za majku sljedeCegpape, Jul ija II, zbog Zijeg se iivota i izjavakrkanski povjesniCari od muke hvatajuza glavu, jer nam opet pruiaju dokaze za

jednog papu nevjern ilca.

Nastavak u sijede cem broju...

0 AUTORU:Australac Tony Bushby postao je izra-zito uspjeIan poslovni Zovjek i poduze-tnik vrlo rano u svom Zivotu. Osnovaoje izdavaZku kudi za magazine i proven20 godina istraZujud, pisuci i izdajudvlastite magazine, prvenstveno za tr2iItaAustralije i Novog Zelanda.Zbog svojih snaZnih duhovnih uvje-renja i zanimanja za teme koje se tiZumetafizike, Tony je razvio dugogodiInjeodnose s brojnim udruZenjima i druI-tvima Iirom svijeta. Bio mu je dopuItenpristup rijetldm biblijskim rukopisima uarhivima brojnih privatnih biblioteka imuzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud(2001.), The Secret in the Bible (2003.,izvadak Drevni gradovi pod pijeskoinGize objavljen u 1. broju hrvatskogizdanja Nexusa) i The Crucifixion ofTruth (2005.). Njegove knjige dostupne

su preko Nexusovih ureda i web-lokacijeJoshua Booksa na http://www.joshuabo-oks.com .BuduCi da Tony Bushby odluZno kitsvoju privatnost, sva korespondencija snjim vodi se preko magazina Nexus, naPO Box 30, Mapleton Qld 4560, Austra-lija, faks: +61 (7) 5442 9381.

AleksandarVI, (c...papa Borgia pod kojim je papinstvo renesanse najdublje potonulou iskvarenosb (The Papacy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964., str.107). Ovo je detalj s freske talijanskog slikara Bernardina Pinturicchia (umro. 1513.)iz Borginih odaja u Vatikanu. Poput mnogih renesansnih slikara, Pinturicchio jeuZivao u ubacivanju prikrivenih informacija u pozadinu svojih kreacija, a u ovomje djelu suptilno prikazao oskudno odjevenu damu u gornjem lijevom uglu, kakopreko ramena gleda papu. Mogude je da predstavlja Lucreziju, Aleksandrovu kci. (0Papinska knjdnica, Venecija)

www.teledlsk.hr nexus 61

KRIMINALNA POVIJEST PAPINSTVA - III DIO POVIJEST POHLEPE, KRVOLONOSTI I IZOPAENOSTI M N O G I H PAPA I HI- Tony Bushby

studeni 2 0 0 6 . JERARHIJE RIMSKE CRKVE M O D E R N I SU CRKVENI POVJESNIARI KRIVO- kontakt preko:

c/- NEXUS Magazine TVORILI KAKO BI IH PRIKAZALI KAO POBONE I PONIZNE. PO Box 30

Mapleton, Qld 4 5 6 0 , Australija Faks: + 6 1 (0 )7 5 4 9 3 1 9 0 0

povijest religija P A P A JULIJE II, R I M S K I R A T N I K Papinstvo je nastavilo svoj pad u degeneraci ju kakva nije v iena u povijesti svjetskih religi