Korice 172-173

Deklaracija o osudi zloèina totalitarnog komunistièkogre�ima u Hrvatskoj 1945. - 1990.

Nove slike starog haškog igrokaza

Postanak i priznanje Nezavisne Dr�ave Hrvatske

Dokumenti, sjeæanja, svjedoèenja





GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)ISSN 1331-4688

GODINA XV. - SRPANJ/KOLOVOZ 2006. CIJENA 15 KNGODINA XV. - SRPANJ/KOLOVOZ 2006. CIJENA 15 KN BROJBROJ172/173172/173172/173









GLASILO HRVATSKOGDRUŠTVA POLITIÈKIH

ZATVORENIKA

PREDSJEDNIK DRUŠTVAAlfred Obraniæ

UREDNIÈKI ODBOR GLASILA

UREDNIK

UREDNIŠTVO I UPRAVA

PRIJELOM I TISAK

Godišnja pretplata za HrvatskuEuropa

prekomorske zemlje

***

416446-7101VBCRHR22

***

***

***ISSN 1331-4688

***Cijena oglasnog prostora:

***www.hdpz.htnet.hr

Višnja Sever, Andrija Vuèemil,Ljubomir Brdar, Zorka Zane,

Jure Knezoviæ

Mislav Gabelica

10000 ZagrebVojnoviæeva 15

tel: 01/46 15 437, 46 15 438fax: 01/46 15 437

e-mail: [email protected]

MINI-PRINT-LOGO d.o.o. Vara�din

CIJENA LISTAZa Hrvatsku 15 kn

180 knza inozemstvo: 310 kn

ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti;: 510 kn

ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti

�iro raèun: 2503007-1100009317kod Volksbank d.d. Zagreb

Devizni raèun: S.W.I.F.T.Code kod Volksbank d.d. Zagreb

***Rukopisi se ne vraæaju,

list ureðuje Urednièki odbor, sva prava pridr�avaHrvatsko društvo politièkih zatvorenika.

Uredništvo ne odgovara za navodei gledišta iznesena u pojedinim prilozima

Za sve informacije i kontakte u svezi sasuradnjom i pretplatom tel.: 01/48 72 433

radnim danom od 11-13 sati.

posljednja stranica u boji: 4.000,00 knpredposljednja stranica u boji: 3.500,00 knunutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn

1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn1/4 crno bijelo 700,00 kn

Alfred OBRANIÆ,predsjednik Hrvatskog društva

politièkih zatvorenikaNa naslovnoj stranici:

Hrvatski galeb

TADIÆ NEZADOVOLJANPOVRATKOM SRBA

Da je takav naslov izašao u nekim beogradskim novinama - i da ih kojimsluèajem èitam - potvrdio bih sam sebi, u Srbiji ništa nova.

No na�alost, naslov je iz hrvatskih dnevnih novina, kao odjek jednog odveoma uèestalih dolazaka srbijanskog predsjednika Borisa Tadiæa uHrvatsku. Dakle, predsjednik dr�ave - koja je nedavno izvršila agresiju naHrvatsku, koja je servisirala pobunu Srba u Hrvatskoj, slala u Hrvatskuraznorazne Bele orlove i druge razbojnièke bande koje su sijale smrt irazarale hrvatska sela i gradove - nije zadovoljan povratkom svojihsunarodnjaka koji su dobrim dijelom bili puki izvršitelji takve zloèinaèkepolitike prema hrvatskom narodu. Da se stanje popravi na bolje tj., ubrzapovratak Srba, hrvatska dr�ava bi vjerojatno trebala ulo�iti dodatne napore inovac za ureðenje stanova i osiguranje posla, a hrvatsko puèanstvo pokazatidobrodošlicu.

I ne samo to - dotièni Boris Tadiæ u javnim istupima u Srbiji izjavljuje, da jeoslobodilaèka akcija hrvatskih oru�anih snaga pod nazivom OLUJA, bilazloèinaèka, usporeðujuæi ju sa zloèinom u Srebrenici. Dakle, na tipiènobizantinski naèin predsjednik Srbije razmeæe se izjavama kako bi se svidiosrbijanskoj veæini, a kada doðe u Hrvatsku nastupa kao strogo opredijeljenimirotvorac i europejac. I sve to bez ijedne rijeèi isprike, kao da su nas Srbi od1990. - 1995. obasipali darovima, a ne granatama i minskim poljima.

Ako bih �elio povijesnu usporedbu, onda pomislim na situaciju, da jepedesetih godina njemaèki predsjednik Konrad Adenauer, prilikom posjetaWaršavi i Pragu, izjavio kako nije zadovoljan povratkom sudetskih i šleskihNijemaca, te da završne operacije osloboðenja Poljske i Èeške smatrazloèinaèkim pothvatom.

Dok donekle, ali samo donekle, mogu razumjeti snishodljivost hrvatskihdu�nosnika prema zahtjevima koji dolaze iz EU, ne mogu prihvatiti, da nampredsjednik Srbije koji bi slijedeæih sto godina morao ponizno dolaziti uHrvatsku, bahato dr�i lekcije izjavljujuæi, da on s neèim u današnjojHrvatskoj nije zadovoljan.

U interesu je svakog naroda, da izgraðuje dobrosusjedske odnose u svomokru�enju. No, s obzirom da smo mi bili �rtva srpske agresije, a uoslobodilaèkom ratu i pobjednik, na nama je èin opraštanja i brzinapribli�avanja. Srbija je du�na isprièati se, zamoliti za oprost i nadoknaditiratnu štetu - tko god bio na èelu te dr�ave Tadiæ, Šešelj ili Koštunica.

Iz reèenog proizlazi, da vodeæi ljudi naše dr�ave, kao partneri morajudiktirati ponašanje i postupno pribli�avanje srbijanskih predsjednika, a ne dasudjeluju u protokolu, gdje se današnji predsjednik Boris Tadiæ producira poHrvatskoj, u Kninu, Lici, Dubrovniku kao u vlastitom dvorištu. Naime,predsjednik dr�ave agresora ne bi se smio u dr�avi �rtve osjeæati kao uvlastitom dvorištu, nego mu uvijek treba biti barem neugodno.

br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006. 1

IZ SADR�AJA

DEKLARACIJA O OSUDI ZLOÈINAPOÈINJENIH TIJEKOMTOTALITARNOG KOMUNISTIÈKOGPORETKA U HRVATSKOJ 1945. DO1990. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

NOVE SLIKE STAROGA HAŠKOGIGROKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

POSTANAK I PRIZNANJENEZAVISNE DR�AVE HRVATSKE . . . 7

Tihomil DREZGA

LA�I O GENOCIDNOSTI HRVATA . . 15

Ivan VUKIÆ

BLA�ENI ALOJZIJE STEPINAC IHRVATSKA DR�AVA (XXVIII.) . . . . . 29

Ivan GABELICA

SJEÆANJA NA GODINEPROVEDENE U JUGOSLAVENSKOMKOMUNISTIÈKOM LOGORU (I) . . . 38

Ivo DILBER, D. I.

NDH U VIROVITICI8. TRAVNJA 1941.BORBA DO SMRTI ZAHRVATSKU DR�AVU (IV.) . . . . . . . . . 45

Vlatko LJUBIÈIÆ

DVA ÈASOPISA U BORBI ZAHRVATSKU DR�AVU:STUDIA CROATICA IKROATISCHE BERICHTE . . . . . . . . . 49

Ivona DONÈEVIÆ

KOME SLU�E KRIVOTVORINE. . . . 54

Mate ÆAVAR

PARTIZANI I HRVATSKI NAROD. . . 55

Ivan GABELICA

PRILOZI ZA BIOGRAFSKILEKSIKON HRVATSKIHPOLITIÈKIH UZNIKA (XXXVIII.) . . 61

Jure KNEZOVIÆ

IN THIS ISSUE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

IN DIESEM HEFT . . . . . . . . . . . . . . . . 64

MRTVO SLOVONakon što je krajem sijeènja ove godine Parlamentarna skupština Vijeæa Europe do-

nijela Rezoluciju 1481 o meðunarodnoj osudi zloèina totalitarnih komunistièkih re�i-ma, koja je obvezujuæa za sve dr�ave èlanice Vijeæa Europe, Hrvatski sabor je krajemlipnja na prijedlog Kluba zastupnika Hrvatske stranke prave i nezavisnog zastupnikaSlavena Letice usvojio Deklaraciju o osudi zloèina poèinjenih tijekom totalitarnog ko-munistièkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine. Deklaracija Hrvatskoga saborapodpuno je na tragu spomenute Rezolucije Vijeæa Europe. Pri oznaèavanju onoga štose osuðuje koristi se ista sintagma, totalitarni komunistièki re�imi, èime se podrazumi-jeva da su moguæi komunistièki re�imi koji ne bi bili totalitarni. Prema tomu, ni Hrvat-ski sabor, kao ni Parlamentarna skupština Vijeæa Europe, nije osudio komunistièkuideju, nego samo pojedine re�ime, koji su devijacija te ideje. Toèke hrvatske Deklara-cije tek su prepisane toèke europske Rezolucije, ali prilagoðene hrvatskim okolnosti-ma, pa je u hrvatskoj verziji ipak izostavljena 4. toèka europske Rezolucije, gdje senekim europskim komunistièkim strankama priznaje doprinos pri postizanju demokra-cije. No, pravi problem hrvatske Deklaracije, na koga su uputili i glavni urednik «GlasaKoncila» Ivan Mikleniæ u tjednoj kolumni svoga lista, te povjesnièar Tvrtko Jakovina ipredsjednik HHO- a �arko Puhovski u «Jutarnjem listu», je taj što æe ona ostati mrtvoslovo na papiru, jer joj nije predhodila lustracija. Odnosno, ne mo�e se oèekivati da æezakljuèke i odluke Deklaracije provoditi nosioci kljuènih pozicija u hrvatskom druš-tvu, «(neo)komunistièka manjina», koji su zbog svoje prošlosti, a dijelom i uvjerenja,izravno zainteresirani da se ti zakljuèci i te odluke ne provedu.

Da je tomu tako dokaz je i usporedba izmeðu predlo�enog i usvojenog teksta Dekla-racije. Klub zastupnika HSP-a i nezavisni zastupnik Slaven Letica 8. o�ujka 2006. go-dine Hrvatskom su saboru podnijeli prijedlog o usvajanju Deklaracije, koja bi se pozi-vala na Rezoluciju 1481 Vijeæa Europe, o meðunarodnoj osudi zloèina totalitarnih ko-munistièkih re�ima, ali i na Rezoluciju 1096, o uklanjanju naslijeða bivših komunistiè-kih totalitarnih sustava, donesenu 1996. godine. Kao što je poznato, Rezolucija 1096je, izmeðu ostalog, bivšim dr�avama komunistièkog re�ima savjetovala da ustrojeporedke utemeljene na vladavini prava, te da se suoèe s praksom kršenja ljudskih pravašto se dogaðala pod plaštem totalitarnog re�ima, što ukljuèuje kazneni progon nosiocatoga poredka, te lustracijski sud za one koji su sudjelovali u kršenju ljudskih prava, alipritom nisu izravno èinili krivièna djela. U protivnom, upozorava tekst Rezolucije, pri-jeti moguænost blokade demokratskih procesa, nasilnog prevrata ili «baršunaste restau-racije» totalitarnog re�ima.

Na tragu ove Rezolucije bio je i predlo�eni tekst Deklaracije Hrvatskoga sabora.Jedan od navedenih motiva za donošenje Deklaracije, uz privr�enost vrijednostimagraðanskoga društva, podsjeæanje hrvatske javnosti na zloèine poèinjene u ime komu-nizma i odluènost da se povijest ne ponovi, bila je i zabrinutost zbog èinjenice što se ujavnoj upravi i nevladinim udrugama nalaze pojedinci, koji su izravno sudjelovali u za-tiranju ljudskih prava. U predlo�enom tekstu, toèci 4., dio je koji nije uvršten u usvo-jeni tekst Deklaracije, a glasi: »U dijelu Europe, pa na�alost ni u Hrvatskoj, nikada nijeprovedena niti lustracija, tj. uklanjanje iz politièkog �ivota du�nosnika komunistièkogre�ima i pripadnika komunistièkih tajnih slu�bi, kao glavnih provoditelja povrede ljud-skih prava komunistièkog totalitarnog sustava». Isto tako, u završnom tekstu Deklara-cije izostavljena je i èitava 14. toèka, koja se nalazila u prijedlogu Deklaracije, a glasilaje: »Konaèno, Hrvatski sabor dr�i da svi oni koji su osobno poèinili ili su sudjelovali upoèinjenju zloèina totalitarnog komunizma u Hrvatskoj ili nad Hrvatima u svijetu,trebaju biti sudski gonjeni i da nikako ne bi smjeli raditi na poslovima javne uprave,javnih slu�bi, odgoja i obrazovanja, javnog informiranja, pravosuða i na svim drugimposlovima koji su povezani, ili mogu biti povezani sa zaštitom i promicanjem ljudskihprava i djelovanjem pravne dr�ave». Izostavljanjem ovih dijelova teksta jasno je poka-zano da ne postoji stvarna volja za obraèunom s komunistièkom prošlošæu, te da u ovojzemlji još uvijek vukovi bdiju nad sigurnošæu svojih ovaca.

Mislav GABELICA

UVODNA RIJEÈUVODNA RIJEÈ

2 br. 172/173, srpanj/kolovoz 2006.

AKTUALNO

DEKLARACIJAO OSUDI ZLOÈINA POÈINJENIH

TIJEKOM TOTALITARNOGKOMUNISTIÈKOG PORETKA U

HRVATSKOJ 1945. DO 1990. GODINESa 67 glasova ZA, 12 PROTIV i 3 SUZ-

DR�ANA, zastupnici Hrvatskoga saboraprihvatili su na prijedlog Kluba zastupni-ka Hrvatske stranke prava i nezavisnogzastupnika Slavena Letice u petak, 30.lipnja, sljedeæu Deklaraciju o osudi zloèi-na poèinjenih tijekom totalitarnog komu-nistièkog poredka u Hrvatskoj 1945. do1990. godine:

1. Totalitarni komunistièki re�imi kojisu vladali u Srednjoj i Istoènoj Europi uprošlom stoljeæu, a koji su još na vlasti unekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iz-nimke, oznaèeni masovnim povredamaljudskih prava.

2. Povrede ljudskih prava razlikovalesu se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnomrazdoblju, i ukljuèivale su pojedinaèna iskupna ubojstva i smaknuæa, smrti u kon-centracijskim logorima, izgladnjivanja,deportacije, muèenja, prisilni rad i drugeoblike masovnoga fizièkog i psihièkogterora; progone na etnièkoj i vjerskojbazi, povrede slobode savjesti, misli i iz-ra�avanja, slobode tiska i, takoðer, nedos-tatak politièkog pluralizma.

3. Zloèini komunizma su opravdavani uime «teorije» o klasnoj borbi i naèela odiktaturi radništva (proletarijata). In-terpretacija oba naèela ozakonila je «eli-minaciju» ljudi koji su smatrani opasnimaza izgradnju novog društva i, kao takvih,neprijateljima totalitarnoga komunistiè-kog re�ima. Velik broj �rtava u svakojzemlji su bili dr�avljani te zemlje.

4. Pad totalitarnih komunistièkih po-redaka (re�ima) u Srednjoj i Istoènoj Eu-ropi nije bio u svim sluèajevima, pa ni usluèaju Republike Hrvatske, popraæen na-cionalnim i/ili meðunarodnim istragamazloèina koje su ti re�imi poèinili. Dapaèe,poèinitelji tih zloèina nisu izvedeni pred

sud meðunarodne zajednice, kao što jebio sluèaj sa straviènim zloèinima koje jepoèinio nacionalsocijalizam ( nacizam ).

5. Kao posljedica toga vrlo je niskasvijest javnosti bivših komunistièkihzemalja, pa i hrvatske javnosti, o zloèini-ma poèinjenima od strane totalitarnih ko-munistièkih re�ima. Komunistièke partijesu legalne i aktivne u nekim zemljama, ia-ko se u nekim sluèajevima nisu distanci-rale od zloèina koje su poèinili totalitarnikomunistièki re�imi u prošlosti.

6. Hrvatski sabor je uvjeren da suznanje i svijest ljudi o povijesnim zbi-vanjima jedan od preduvjeta da se iz-bjegnu slièni zloèini u buduænosti. Da-paèe, moralna procjena i osuda poèinjenihzloèina igraju va�nu ulogu u edukacijimladih naraštaja. Jasan stav meðunarodnei nacionalnih zajednica prema prošlosti

mo�e i mora biti smernica za naše buduæedjelovanje.

7. Hrvatski sabor vjeruje da �rtve zloèi-na totalitarnih komunistièkih re�ima kojesu još �ive, ili njihove obitelji, zaslu�ujusuæut, razumijevanje i priznanje za svojepatnje.

8. Totalitarni komunistièki re�imi jošuvijek su aktivni u nekim zemljama svi-jeta i zloèini se i dalje dogaðaju. Percepci-ja nacionalnih interesa ne bi smjela spri-jeèiti zemlje u adekvatnom kritiziranjupostojeæih totalitarnih komunistièkih re-�ima. Hrvatski sabor sna�no osuðuje svete povrede ljudskih prava.

9.Rasprave i osude, koje su se dosad iz-vršile na nacionalnoj razini nekih dr�avaèlanica Vijeæa Europe, kao i osude zloèinatotalitarnog komunizma koje sadr�i Rezo-lucija Parlamentarne skupštine Vijeæa Eu-

Prijedlog Deklaracije o osudi komunistièkih zloèina u kojem se u èlancima 4. i 14.zahtijeva lustracija, što je u završnom tekstu Deklaracije izbaèeno


AKTUALNO

rope o meðunarodnoj osudi zloèina totali-

tarnih komunistièkih poredaka (re�ima),

obvezuju i Hrvatski sabor na osudu sva-

kog i svih zloèina koji su u ime totalitar-

nog komunizma poèinjeni nad graðanima

Hrvatske i Hrvatima u svijetu.

10.Hrvatski sabor podr�ava odluke Vi-

jeæa Europe da upravo ta institucija

(Vijeæe Europe) bude forum za raspravu i

osudu zloèina komunizma na meðunarod-

noj razini. Skoro sve bivše europske ko-

munistièke zemlje sada su njegove èla-

nice i zaštita ljudskih prava i vladavina

prava osnovne su vrijednosti za koje se

zauzima Vijeæe Europe. Istodobno, Hr-

vatski sabor smatra da on sam treba posta-

ti kljuèna nacionalna institucija za osudu

zloèina jugoslavenskoga i hrvatskoga to-

talitarnog komunizma, te da se sustavnim

istra�ivanjem povijesti tih zloèina trebaju

baviti znanstvene i pravosudne institucije.

11. Zbog toga se Hrvatski sabor pridru-

�uje Parlamentarnoj skupštini Vijeæa Eu-

rope u sna�noj osudi masovnog kršenja

ljudskih prava od strane totalitarnih ko-

munistièkih re�ima i istodobno izra�ava

suæut, razumijevanje i priznanje �rtvama

tih zloèina u Republici Hrvatskoj, Europi

i svijetu.

12. Hrvatski sabor pridru�uje se pozivu

koje je Parlamentarna skupština Vijeæa

Europe uputila svim komunistièkim ili

postkomunistièkim strankama, da u svo-

jim zemljama, ako to dosad nisu uèinile,

ponovno procijene povijest komunizma i

svoju vlastitu prošlost, jasno se distanci-

raju od zloèina poèinjenih od strane totali-

tarnih komunistièkih re�ima i da ih osude

bez ikakvih nejasnoæa.

13. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Par-

lamentarne skupštine Vijeæa Europe, da

æe ta jasna pozicija meðunarodne za-

jednice omoguæiti daljnje pomirenje. Da-

paèe, da æe moguæe ohrabriti povjesnièare

diljem svijeta da nastave svoja istra�i-

vanja usmjerena prema odreðivanju i ob-

jektivnoj provjeri toga što se dogodilo.ˆ

Nastavak prijedloga Deklaracije

Nastavak prijedloga Deklaracije


AKTUALNO

Tu�iteljstvo Meðunarodnoga kaznenogsuda za bivšu jugoslaviju (MKSJ) pustiloje 11. srpnja 2006. u javnost redigiranuverziju lanjskoga zahtjeva za obnovu pos-tupka, odnosno reviziju presude generaluTihomiru Blaškiæu. Zbilo se to sveganekoliko dana nakon što je odr�ano zav-ršno roèište u postupku protiv poznatogahrvatskog novinara Josipa Joviæa, kojomprigodom je njegov branitelj KrešimirKrsnik – kako su prenijele i informativneemisije hrvatskih elektronièkih medija - iz-javio da se ne smije Joviæa proglasiti kri-vim zbog objavljivanja Mesiæeva svjedo-èenja, jer nije obvezujuæi nalog prekršioon, nego «onaj tko je taj dokument iznio izsudnice».

Krsnik je oèito aludirao na Antu Nobila,zagrebaèkog odvjetnika koji je u dogovorus Josipom Perkoviæem i Gojkom Šuš-kom 1997. preuzeo ulogu Blaškiæeva bra-nitelja. Javnosti je taj èin prodan uz jeftinizgovor: «ljevièar» æe bolje braniti«našega» generala nego neki nacio-nalist. Nitko se nije pitao, je ligeneral doista «naš». Nikomu nijepadalo na pamet, da se Nobilo nijeodlikovao ljevièarskom, nego – pro-tuhrvatskom prošlošæu...

Preskupa «pobjeda»Tijekom te obrane koju je u ci-

jelosti (i više nego obilno) financira-la hrvatska dr�ava, Nobilo je dijelomsuraðivao s hrvatskim obavještajnimslu�bama, a dijelom se njima koristi-o. Povodom objavljivanja zahtjevaTu�iteljstva za obnovu postupka, od-nosno reviziju presude generaluBlaškiæu, ovih se dana u hrvatskimmedijima poèelo opširno raspredati otome, je li Blaškiæeva obrana, potpomog-nuta mesiæevsko-raèanovskom koalici-jom, pridonijela radikalnom sni�enju Bla-šiæeve kazne najobiènijim krivotvorinama.

Kako se snaæi u svemu tome? Kakooèekivati da hrvatska javnost, ona ista kojaje Blaškiæev povratak iz Haaga 2004. do-èekala s ovacijama kao veliku hrvatskupobjedu, razumije išta, kad nije uspjelashvatiti koja je cijena te «pobjede»? Blaš-kiæeva se obrana posljednjih godina, na-ime, koncentrirala na dokazivanje teze, dasu za zloèine u Srednjoj Bosni odgovorniradikalni hrvatski nacionalisti, koji su biliinstrumenti jedne zloèinaèke politike krei-rane na zagrebaèkom Pantovèaku. Hrvat-ska javnost nije kadra proèitati presudu, panije u stanju shvatiti, da je, pojednostav-

ljeno reèeno, Blaškiæu kazna srezana (jav-nost ju je pogrješno shvatila kao oslo-boðenje!), da bi se odgovornim za zloèinemoglo proglasiti prvoga hrvatskog pred-sjednika dr. Franju Tuðmana.

To je cijena Blaškiæeva «osloboðenja».To je ujedno odgovor na pitanje, zbog èegasu se Mesiæ i Raèan toliko zalagali zaBlaškiæa. No, to ujedno pokazuje koliko susva ta zbivanja tijesno povezana s aktual-nim suðenjem «hercegovaèkoj šestorici» ipredstojeæim suðenjem generalima Goto-vini, Markaèu i Èermaku. Ukratko, trebapokazati da je hrvatska dr�ava nastala nazloèinu, kako bi se demoraliziralo sve onekoji se zala�u za oèuvanje nacionalnih vri-jednosti, a time onda i omoguæilo novo po-litièko i gospodarsko oblikovanje «zapad-noga Balkana».

Tuðmanova politika prema BiH identifi-cirana je kao izvrstan instrument demoni-zacije Hrvatske, jer uistinu i jest najpri-

jeporniji segment njegove politike, pa jekao takva do�ivljavala brojne kritike, èak iosude, ne samo iz «avnojskih», nego i iznacionalistièkih, dr�avotvornih redova.Drugim rijeèima, politika prema BiH jestona toèka, oko koje je bilo moguæe postiæi(bar prividni) konsenzus svih Tuðmanovihkritièara i protivnika. No, pritom taj kon-senzus nije u funkciji ozdravljenja i ja-èanja (pa èak ni «demokratizacije»)Hrvatske, nego u funkciji slamanja nacio-nalnog ponosa i, u konaènici, u funkcijipostupne demonta�e Hrvatske kao neo-visne dr�ave. Pokazujuæi da ne shvaæajusve dimenzije Blaškiæeva suðenja i pre-sude, i hrvatski su nacionalisti pokazali dase njima dade lako manipulirati; obranaFranje Tuðmana ovdje nije obrana jednogstanara zagrebaèke Nazorove ulice, negoje ovdje obrana hrvatske dr�ave. O uspjesi-

ma i porazima u Tuðmanovo doba, o plo-dovima i nedostatcima njegove dr�avnièkevizije, raspravljat æe povjesnièari, ali seovdje radi o neèemu puno va�nijemu. Miovdje ne raspravljamo o tome, je li se1991./92. moglo drugaèije, nego o spaša-vanju onoga što se još (mo�da) spasitidade. Ako bosanskohercegovaèki Hrvatibudu kao kolektivitet proglašeni zloèinci-ma, onda njihov opstanak u BiH postajenemoguæ. I dalje, ako Hrvatska bude ozna-èena agresorom na BiH ili bar pokro-viteljem tih zloèina, onda ona gubi pravona opstanak. Krvlju se brani samo onoèime se ponosimo...

Obrana Paške Ljubièiæa godinamaoptu�uje za krivotvorenje

Ako je tako, valja se zapitati, zašto Tu�i-teljstvo danas ugro�ava drugostupanjskuosudu u Blaškiæevu predmetu? Zašto Tu�i-teljstvo danas tvrdi da je ona utemeljena na

krivotvorinama? Zar se Tu�iteljstvuisplati nagrizati sliku koja je – krozusta Ante Nobila i Tihomira Blaški-æa – stvorena uz pomoæ plaæenièkihmedija u Hrvatskoj?

Rijeè je o samo prividnome para-doksu. Jedan je hrvatski tjednik ovihdana podsjetio da neki pojedinciodavno ukazuju na obavještajno-po-litièke spletke oko predmeta Blaškiæ.Bivši urednik ovog èasopisa, zag-rebaèki odvjetnik Tomislav Jonjiæ,za taj je tjednik potvrdio da godina-ma javno optu�uje Raèanovu vladuza krivotvorenje: «Pripremajuæi ob-ranu Paške Ljubièiæa, koji je u Haa-gu optu�en za zloèin u Ahmiæima ijoš neke dogaðaje u Lašvanskoj doli-

ni, došao sam do nepobitnih dokaza da jeraèanovsko-mesiæevska koalicija manipu-lirala dokumentima. Vjerojatno se radilo opolitièkim motivima. Trebalo je stvoritikonstrukciju o dvostrukoj liniji zapovije-danja i optu�iti tadašnji hrvatski dr�avni ivojni vrh za zloèine u Srednjoj Bosni. I akopogledate predod�be hrvatske javnosti, utome se uspjelo: hrvatska javnost je i da-nas uvjerena da se u Tuðmanovo doba ma-nipuliralo i skrivalo, a da su Mesiæ i Raèanotvorili arhive i svim optu�enicima omogu-æili ravnopravan pristup. Ništa nije daljeod istine. Moj klijent, Paško Ljubièiæ, jed-na je od �rtava te velike obavještajno-poli-tièke igre, koja je ukljuèivala skrivanje do-kumenata, te njihovo krivotvorenje, ali ikupovinu izmišljenih, la�nih svjedoka.»

NOVE SLIKE STAROGA HAŠKOG IGROKAZA

Slobodan Praljak


AKTUALNO

Jonjiæ je protiv Raèanove vlade podniozahtjev za izdavanje obvezujuæeg naloga iu tome je uspio. Vlada je – pritisnuta doka-zima – morala priznati da je Ljubièiæu pro-tupravno uskraæivan pristup dokumentaci-ji. Tadašnja ministrica obrane �eljka Antu-noviæ skrivanu dokumentaciju, tj. oko 400registratora dokumenata i veliku kolièinuvideo i audio materijala, predala je Hrvat-skomu dr�avnom arhivu 13. prosinca2003., dakle, neposredno pred poèetak�albene sjednice u predmetu Blaškiæ isvega koji dan prije primopredaje vlasti.Obvezujuæi je nalog, naime, zatra�en pro-tiv Raèanove vlade, ali ga je Raspravnovijeæe donijelo nakon skoro pola godine, udoba kad je na Markovu trgu veæ sjedioIvo Sanader.

No, najzanimljivije tek slijedi. Ljubièi-æeva obrana zapoèinje pregled te «novoot-krivene» dokumentacije odmah, dok Tu�i-teljstvo, koje je financijski i kadrovskineusporedivo moænije, èeka punih polagodine. Tu�iteljstvo, nastavlja Jonjiæ, «ni-je bilo nezadovoljno kljuènim politièkimimplikacijama drugostupanjske presude upredmetu Blaškiæ. A kako se rezonira u Tu-�iteljstvu, pokazuje èinjenica koju je Ra-èan javno priznao. On je izjavio da je radipolitièkih razloga (splitske demonstraci-je!) s glavnom tu�iteljicom postigao aran-�man da se generalu Norcu ne sudi u Haa-gu...»

Podsjeæajuæi na to da je njegov klijentproglašavan kljuènim krivcem za zloèin uAhmiæima, Jonjiæ završava: «Izjavio samda se do tog zakljuèka mo�e doæi samo natemelju oèitih krivotvorina. Takoðer samizjavio da je u tim krivotvorinama i mani-pulacijama sudjelovala Raèanova vlada,odnosno neki od kljuènih ljudi u njoj. Proz-vao sam ih imenom i prezimenom. Prijetilisu tu�bama, ali su se – znajuæi pravo stanjestvari – zavukli u mišje rupe. Od vlade samzatra�io pokretanje stegovnoga, a onda ikaznenog postupka protiv odgovornih oso-ba. Raspravno je vijeæe znalo da je takavzahtjev podnesen, a znalo je i to, da nika-kav postupak nije pokrenut. No, ni Ras-pravno vijeæe nije se oæutilo ponukanimdalje raspravljati o tom pitanju. Zašto? Jana to pitanje ne mogu odgovoriti.»

Iz ovoga se mo�e zakljuèiti kako Tu�i-teljstvo primarno u obzir uzima politièkeinterese i procjene. Puštajuæi da rok zapodnošenje zahtjeva za ponavljanje skoroistekne, Tu�iteljstvo je prepustilo hrvat-skim medijima da o tadašnjemu vojnopoli-tièkom vodstvu naše dr�ave stvori predod-�bu kao o skupini kriminalaca. Nakon štoje ta predod�ba uspješno stvorena, stalnuvatru pod tim lonèiæem podgrijavat æe

Stipe Mesiæ, Josip Manoliæ i slièni. Sadase, pak, mo�e naèeti slika o kooperativnos-ti i pouzdanosti posttuðmanovskogaslu�benog Zagreba. Time æe se ne samodisciplinirati Sanadera (ako je to uopæepotrebno) i poslati poruka Raèanu, negoujedno ugroziti obrana hercegovaèke šes-torice. Istodobno, ne treba smetnuti s umada Raèan ovu hajku mo�e koristiti kaopredizborni adut u protuhaškim krugovi-ma, iako je on zapravo sinonim potpunekapitulacije pred protupravnim zahtjevimahaškog Tu�iteljstva!

Igre s hercegovaèkom šestoricomPostupak protiv tzv. hercegovaèke šesto-

rice od poèetka je obilje�en «èudnim» od-lukama. Raspravno vijeæe je ogranièilovrijeme ispitivanja svjedoka, èime se pravaobrane bitno krše (svih šest optu�enika

ima na raspolaganju samo onoliko vre-mena koliko ima jedno tu�iteljstvo!). Pro-tivno svim najavama i obeæanjima, hrvat-ska vlada ne poma�e djelatno obrane, a na-govještaji da æe se u predmet ukljuèiti pos-redovanjem instituta amicus curiae, zasadje samo puko obeæanje. Suðenje traje trimjeseca, a paralelno se dogaðaju stvari ko-je narušavaju kakvoæu i koheziju obrana.

Diskreditiraju se pokušaji generala Slo-bodana Praljka da poka�e što se stvarnozbivalo u BiH i do koje je mjere Hrvatskapomagala susjednu dr�avu. U javnost seplasiraju naruèeni èlanci kako æe obranaJadranka Prliæa svu odgovornost preba-civati na druge, kao što je Prliæ, navodno,uradio u izjavi Tu�iteljstvu prije nekolikogodina. S obzirom na Prliæevu nepopular-nost i omra�enost, taj cilj i nije teško posti-

Dodatak Zapisniku o primopredaji od 27. lipnja 2006.


AKTUALNO

æi, iako æe pozorniji promatraè lako vidjetida se (bar tijekom dosadašnje faze su-ðenja) Prliæeva obrana dosljedno odupiretakvim pokušajima i lojalno brani ne samosvoga klijenta, nego i slu�beni Zagreb odprizemnih optu�bi.

Bivši ministar obrane bivše HR HBBruno Stojiæ promijenio je nekoliko bra-nitelja, da bi svoju sudbinu na kraju pov-jerio Senki No�ici, sivoj eminenciji So-roseve udruge za BiH i predsjednièkojkandidatkinji. Generala Petkoviæa zasadbrani samo Vesna Alaburiæ, jedina (!) od-vjetnica koja je u predmetu od samog po-èetka. Bivši namještenik jugoslavenskogSDS-a Berislav Pušiæ anga�irao je boš-njaèko-engleski obrambeni tim. Poèetkomove godine došlo je do spora izmeðu Va-lentina Æoriæa i njegova branitelja Tomis-

lava Jonjiæa. Iako, kako doznajemo, zasvoju obranu nije potrošio ni jedne lipesvog novca, Æoriæ je «zakljuèio» kako imapravo raspolagati sredstvima koja je zanjegovu obranu namijenio sud (da bi «ri-ješio» neke privatne pothvate). Njegov jebranitelj odbio aran�man kojim se krši izri-èita odredba Kodeksa odvjetnièke etike.Tajništvo i predsjednik MKSJ-a dali su zapravo Jonjiæu, ali se tada umiješalo Ras-pravno vijeæe pod predsjedanjem francus-kog sudca Antonettija, poznatog po blis-kosti s predsjednikom Chiracom. Vijeæeje raspravu o sporu izmeðu branitelja i kli-jenta protivno pravilima, prvi put u povi-jesti Tribunala, odluèilo voditi u nazoènos-ti Tu�iteljstva, dajuæi tako Carli del Ponteprigodu da uoèi slabosti obrane.

Optu�eni Æoriæ je zatra�io da mu seomoguæi imenovanje novog branitelja, alina naèin da Jonjiæ ostane u obrambenom ti-mu u prijelaznom razdoblju. Jonjiæ se tomuprotivio, tra�eæi trenutno razrješenje, jerne postoji nešto kao «privremeno» povje-renje: ako klijent u nj nema povjerenja, ili -neovisno o razlozima - bar tako izjavljuje,onda odvjetnik iz toga mora izvuæi samojedan zakljuèak. No, na predraspravnoj jekonferenciji Raspravno vijeæe odbilo Jo-njiæev zahtjev za trenutnim razrješenjem, anjemu je nalo�eno da u prijelaznom raz-doblju ostane u predmetu. Ipak, zbog teš-koæa s ispunjenjem uvjeta, do isteka tog ro-ka nije imenovana odvjetnica Dijana To-mašegoviæ-Tomiæ kao nova braniteljicaValentina Æoriæa. Protivno tvrdnjama svo-jedobno plasiranima u jednome zagrebaè-kom dnevniku, Æoriæ je – kao što se vidi izzapisnika o primopredaji kojega objavlju-jemo u prilogu – priznao da je Jonjiæ nje-govu obranu vodio profesionalno i kvali-tetno. Svi su èlanovi Vijeæa pojedinaènoiznijeli laskave komplimente na raèunovog odvjetnika. No, on je odbio ponov-ljeni prijedlog da u drugom svojstvu os-tane u spisu, navodeæi da ne �eli sudjelova-ti u predmetu kao «smokvin list za aktiv-nosti koje nemaju veze ni s pravom ni spravdom».

Nakon toga je Raspravno vijeæe razri-ješilo Jonjiæa du�nosti Æoriæeva branitelja,na naèin koji nema presedana u meðuna-rodnopravnoj praksi (doslovce tako!), aveæ sutradan – bez ikakve pripreme i zna-nja o èinjenicama ili haškome pravu – usudnici je nastupila nova braniteljica. Taj-ništvo se oglasilo ogradom da je u konaè-nici na Raspravnom vijeæu osigurati poš-teno suðenje, a rezultati su bjelodani: i Æo-riæ i Raspravno vijeæe dobili su obranu posvojoj mjeri. To su pokazala veæ prva svje-doèenja, ona Stjepana Kljuiæa i JosipaManoliæa. Suradnja i kohezija obrana sveje slabija, a zanimljivo je da u istom kon-tekstu Tu�iteljstvo objavljuje podatke okrivotvorenim i autentiènim dokumentimao zloèinima u Srednjoj Bosni. Od sve še-storice hercegovaèkih optu�enika, u tim sedokumentima najèešæe spominje upravoValentin Æoriæ. Svakako æe biti zanimljivovidjeti, koliko æe svaki od optu�enika ci-jeniti vlastitu ko�u. Neki znaci veæ subjelodani: Tu�iteljstvo ima razloga biti ne-zadovoljno svojim svjedocima, ali nemarazloga za nezadovoljstvo nekim optu�eni-cima. Pitanje je samo, koliko su izmanipu-lirani, a koliko �ele biti izmanipulirani-ma... (M. N.)Dodatak Zapisniku o primopredaji od 27. lipnja 2006.


DRUŠTVENE TEMEDRUŠTVENE TEME

Obstojnost Hrvatske Dr�ave nije uneskladu s medjunarodnim

pravom, nego bi njezino niekanjeznaèilo povredu tog prava.

Prošle su èetiri godine, odkad je uzpos-tavljena unitarna hrvatska dr�ava pod na-zivom Nezavisna Dr�ava Hrvatska.Steèena je vremenska udaljenost, iz kojese mogu sine ira et studio prosudjivatizamjerke i primjetbe, koje su novom èla-nu europskog dru�tva stavljene sa stano-vite strane. Ima prigovora, koji padaju sa-mi od sebe. Od ostalih mnogi idu u sferupolitike. Ovdje æe se ogledati i ocieniti sa-mo oni, koji bi trebali pripadati pravnompodruèju.

Nu ne samo da se još jednom pokazuje,kolika je granica izmedju prava i politikemjestimice slabo vidljiva i te�ko odredi-va, nego se politièki motivi svjestno zao-dievaju u pravno ruho (Stimson – ova na-uka, Budimpeštanska interpretacijaKellog – ova Pakta); pravne ustanove zlo-rabe se kao politièka sredstva (priznanje,intervencija); pravna naèela i vriedeæipropisi (legalitet, ratno pravo) tumaèe sena naèin s kojim logika, i materijalna i for-malna, nemaju ništa zajednièkoga.

Današnja je du�nost razkrinkati takveprerušene i zvuène doktrine; vratiti prav-nim institucijama pripadajuæe znaèenje idohvat; odkriti sofizme u pozivanju nanavodne vjeène principe.

Prije ulazka u stvar sjetiti se je, da je dosada uviek u medjunarodnoj poviestifenomen osnivanja novih i uzkrisivanjastarih dr�ava izazvao reakciju i negaciju,prigovore i protustavove. Karakteristièniaspekt poviesti postanka dr�ava znaèi uglavnom poviest ra�èišæivanja s protivni-cima. Nema sluèaja u diplomatskoj prak-si, da bi novi èlan medjunarodne za-jednice bio od ostalih èlanova jednodušnoprimljen (priznat) ili od svih jednako po-voljno gledan. Osim manjih dr�ava ju�no-amerièkog kontinenta i jugo – iztoka Eu-rope tokom 19. stoljeæa prošle su timkri�nim putom i dr�ave, koje su danasmoæne velesile: Sjevero – Amerièka Uni-ja koncem 18. stoljeæa i Sovjetska Unija urazdoblju poslije Prvog Svjetskog Rata.

Diplomatski podatci

Nije stoga toliko uoèljivo, da takvojsudbini nije izbjegla ni Nezavisna Dr�avaHrvatska, koliko je u tom pogledu upad-ljiva povoljnost njezina polo�aja. Ti pozi-tivni podatci su nadasve va�ni ne samokao gradivo hrvatske diplomatske povi-esti, nego kao i formalni dokaz jednog ob-jektivnog stanja. Stoji zanimljiva èinjeni-ca, da pojavljivanju Nezavisne Dr�aveHrvatske, kao najnovijem obliku onedr�ave, koja u svom neprekinutom povi-esnom kontinuitetu pripada par exellenceeuropskom sustavu dr�ava, jer je sudjelo-vala u izgradnji njegovih temelja i jer gaje vjekovima branila, nije sa strane glav-nih europskih dr�ava bilo uobæe prigovo-

POSTANAK I PRIZNANJENEZAVISNE DR�AVE HRVATSKE

Piše:

Tihomil DREZGA

Slijedeæi èlanak Dr. Tihomila Drezge, sveuèilišnog profesora za meðunarodno pravo na zagrebaèkom Sveuèilištu i ProèelnikaPravnog Odjela Ministarstva Vanjskih Poslova Nezavisne Dr�ave Hrvatske, prvi put je objavljen u èasopisu «Spremnost», broj 163 i164, u Zagrebu, na Uskrs 1945. godine, kao odgovor onima koji su s pravnog stajališta osporavali legitimitet postanka i postojanjaNezavisne Dr�ave Hrvatske. Isti je èlanak zadr�ao aktualnost i u novim okolnostima, te je bez ikakvih ispravki objavljen u broju 7 – 8emigrantske «Hrvatske» u Buenos Airesu 1953. godine. Èlanak ponovo izlazi u zborniku «Poviest» izdanom povodom stogodišnjiceroðenja Ante Paveliæa, 1989. godine u Španjolskoj, te u hrvatskom izdanju istog zbornika 1995. godine. Argumenti današnjihosporavatelja legitimnosti postanka i postojanja Nezavisne Dr�ave Hrvatske vrlo su slièni argumentima onih koji su tu dr�avu irušili, te je i odgovor Dr. Tihomila Drezge na te napade aktualan i potreban i danas.

Granice meðunarodno priznate Nezavisne Dr�ave Hrvatske, do rujna 1943.



ra. Nezavisnu Dr�avu Hrvatsku priznalesu bezuvjetno i bezodvlaèno eksplicitnimnaèinom:

Magjarska 10. travnja 1941., Njemaèka15. travnja 1941., Italija 15. travnja 1941.,Slovaèka 15. travnja 1941., Bugarska 21.travnja 1941., Rumunjska 6. svibnja1941., Španjolska 27. lipnja 1941., Finska3. srpnja 1941., Danska 10. srpnja 1941.

Zatim s Vatikanom (izmjena posebnihstalnih delegata), s Francuzkom (gospo-darski ugovor 10. rujna 1941., generalnikonzulat u Zagrebu, reciproène kulturnedelegacije u Zagrebu i Parizu), sa Švicar-skom (gospodarski ugovor 16. o�ujka1942., generalni konzulat u Zagrebu, stal-no trgovaèko izaslanstvo u Zurichu, imo-vinsko – pravni zahtievi), - podr�avaju seodnosi, koji u medjunarodnom pravuznaèe implicitno priznanje, tako zvanopriznanje konkludentnim èinima. Praksaga naziva de facto priznanje, što je pog-rješno, jer je svako priznanje de jure priz-nanje. Razlika le�i u trajnosti i opozivosti.

S azijskim kontinentom postoji odnospriznanja izmedju Nezavisne Dr�aveHrvatske i Japana 7. lipnja 1941., Man-d�urije (Manchoukuo) 2. kolovoza 1941.,Nacionalne Kine 1. srpnja 1941., Thailan-da 27. travnja 1943., Burme 7. kolovoza1943., Filipina 16. listopada 1943.

U taboru nepriznavatelja nalaze se uglavnom Velika Britanija, UjedinjeneDr�ave Amerike i Savez Sovjetskih Soci-jalistièkih Republika. Ostali su povuèeninjihovim stavom. Što se tièe SovjetskeUnije poznato je, da se njezina koncepcijamedjunarodnog prava razlikuje od klasiè-nog nazora one medjunarodno – pravnezajednice, kojoj pripada i Hrvatska Dr�a-va. Za medjunarodno pravo sovjetskoguzorka predpostavke, mjerilo i ocjenajedne novoosnovane dr�ave ne mora bitiista kao u medjunarodnom pravu europ-skog tipa. Stoga se njezin stav u pravnompogledu ne mo�e prosuditi.

Prigovori nepriznavatelja – naèinpostanka dr�ave

Ostaje dakle za izpitivanje, kao jedinamo�ebitna relevantna, samo kritika pred-mnievana ili izreèena u anglo – ameriè-kom taboru. U èemu je ona?

U notama, koje su vlade Londona iWashingtona primile u svibnju 1941. i ko-jima se prosvjeduje proti osnutka Neza-visne Dr�ave Hrvatske, ka�e se na prvommjestu, da je taj èin usliedio « protiv voljehrvatskog naroda». O ovoj bezsmislicinije vriedno trošiti ni jedne rieèi. Samonepozvani odvjetnik, in concreto bio jeSrbin, mo�e napisati, da je obstanakhrvatske dr�ave u suprotnosti s voljomhrvatskoga naroda.

Ozbiljnije izgledaju daljnji argumentiprosvjeda. Prvim se �eli izvesti nezakoni-tost postanka Nezavisne Dr�ave Hrvat-ske, jer da je nasilno stvorena uz pomoæ

Njemaèkog Reicha. U drugom se ka�e, daje èin od 10. travnja u neskladu s medju-narodnim naèelima, posebno s normamaratnog i okupacionog prava.

Na navod, kojim se stavlja u sumnjulegitimnost postanka Nezavisne Dr�aveHrvatske, kojim se dakle naèinje problemlegaliteta u fazi pojave jednog novogvrhovniètva, odgovor je jednostavan: usvakoj poèetnici medjunarodnog pravastoji jasno i glasno, da je legitimistièkonaèelo zastarjelo, da se danas ne mo�e iz-tra�ivati i ne smije ocjenjivati naèin rod-jenja dr�ave. To je pravilo neizpitivanjazakonitosti podrietla dr�ave.

Dr. Ante Paveliæ u radnoj sobi



Ovdje je mjesto citirati rieèi, koje je upolemici s Lazarom Markoviæem o pos-tanku Dr�ave SHS – Srba, Hrvata i Slo-venaca - svojedobno (1921.) napisao srb-ski profesor Slobodan Jovanoviæ, ne radinekog autoriteta, jer tu dogmu zasvjedo-èuju najveæi njemaèki, francuzki, anglo –amerièki pravni pisci, koliko da se za-bilje�i upravo providnostni stjecaj, neu-moljiv povratak pravde, koju nisu spoz-nali bezpomoæni sastavljaèi svibanjskihprotestnih nota, nego su mislili da moguzatajiti tezu uèitelja i primieniti drugu,kad se radi o Hrvatskoj Dr�avi. Jovano-viæev passus glasi:

«Nova dr�ava, uopšte, i ne mo�e postatipravnim naèinom nego faktiènim... Imadr�ava, koje su postale ne samo faktiè-nim, nego èak i nasilnim naèinom, kojesu, drugim rieèima, izišle iz rata ili revo-lucije, i kojima to nikako ne smeta dapravno postoje... Kod dr�ave mi se ne pi-tamo, da li je postala faktiènim ili pravnimnaèinom; glavno je da je postala, pa dasmatramo da s pravnog gledišta postoji».

Tako se srbski profesor, uoèivši svu tra-giku neprirodnog i u genezi dr�ava osud-jenog naèina rodjenja Dr�ave SHS, poz-vao na jedno proceduralno pravilo, kakobi izbjegao materijalnoj razpravi i dokazi-vanju naslova, kojeg Dr�ava SHS nijeimala. Hrvatski pravnik mogao bi sada is-tim oru�jem uzvratiti. Nu, to bi bilapretjerana skromnost. Hrvatskoj tezi stojenaime na razpolaganju svi oni naslovi(poviestni, dr�avnopravni, etnièki, narod-nosni, samoodredjenje, pravni i kulturniefektivitet, pozitivni doprinos zajednici),koje je pravna misao na podruèju oprav-danja dr�ave izgradila, a od kojih nijedannije bio primjenjiv na sluèaj Dr�ave SHS.Uopæe, uzporedba Dr�ave SHS s Neza-visnom Dr�avom Hrvatskom pokazujeveoma vidljivo i pouèno, s jedne stranenepravilan i protupravan, a s druge stranevaljan i sa medjunarodnim pravom skla-dan tip i primjer dr�ave.

Jer, iako je istina da dr�ava mo�e postatinasilno, medjunarodno pravo se tu ne za-ustavlja nego pita dalje, tko je taj, kojimo�e dr�avu o�ivotvoriti silom te zatim,na èemu dr�ava trajno poèiva. Prvo je na-rod, drugo narodna volja. Dakle narodmo�e svoju dr�avu silom ostvariti, ali

dr�ava ne poèiva na tudjoj sili, nego navolji naroda. Tri aspekta: naèin (sila),subjekt (narod), podloga (narodna volja).

Poznato je, da je u evoluciji mjerila zazakonitost konkretne vlasti, stari dinastiè-ki princip ustupio tokom 19. stoljeæamjesto novom naèelu narodnosti. Ne legi-timitet vladara, nego legalitet naroda. Neprobitci dinastije iz doba Svete Alianse,nego dobrobit nacije u eri nacionalnihrevolucija.

Ovaj u modernom pravu jedino vriedeæilegalitet nije u sluèaju Dr�ave SHS uobæebio ostvaren. Nije hrvatski narod sudjelo-vao u stvaranju i vršenju nove vlasti.Jedan od glavnih èinbenika vlasti je daklemanjkao. Vlast se temeljila na neèemu,što nije ona prava tekovina, kojom semedjunarodno pravo dièi, nego na narodutudjoj politièkoj kombinaciji. Legitimira-ni subjekt je mimoidjen.

U travnju 1941. sve je drugèije. Lega-litet ovlaštenog subjekta je uzpostavljen.Pravi, autentièni legalitet hrvatskog naro-da naprama dotadašnjoj nezakonitosti ju-goslavenskog naslova.

Zakonitost obstanka dr�ave

Što se tièe nadalje causae efficientis, nakojoj le�i narodni legalitet i trajna vri-ednost dr�ave, i koja in ultima linea, neformalno nego metaformalno, daje za-èetak, rodjenje i �ivot dr�avi, to se imatra�iti u politièkoj sviesti, dr�avnoj misli i

dr�avotvornoj volji naroda. Prema tome,ako je istina, da dr�ava nastaje èinjeniè-nim putom, nekim metajuridièkim nastu-pom u �ivot, u èemu se odrazuje povi-estno – socialni lik dr�ave, istina je istotako, da je narav dr�ave dvostrana, vi-šestrana, te ako se dogodi da se èinjenicenadju u sukobu s bitnim aspektomdr�avne naravi, na primjer s pravnim, on-da dr�ava iako se pojavila, ne æe u pravnojzajednici, kakva je europska zajednicadr�ava, moæi obstojati. Ona je prolaznapojava, materijalno – pravno neobstojeæa.

Što je pak taj materialni postulat, iskon-ski prauvjet i neobhodni pravni temelj dr-�ave? To je volja odnosne politièke skupi-ne, ka�u dr�avoslovci i internacionalisti.

« Dr�ava pravno poèiva na svojoj vlas-titoj volji. Nju ne mo�e pravno stvoriti ni-kada druga dr�ava, pa kakav god bio udiodruge ili drugih dr�ava u poviestnom pro-cesu tog stvaranja» (Jelinek).

«Rodjenje nove dr�ave predpostavljanarodnu volju kao neobhodni èinbenik»(Erich).

«Rodjenje nove dr�ave u medjunarod-noj stvarnosti ovisi jedino o njezinoj vlas-titoj volji» (Cavalieri).

«Dr�ava mora posjedovati volju – sjeti-mo se Renanovih rieèi, da narod znaèiplebiscit svakog dana – za okupljanjemsvojih snaga u nacionalnu nezavisnost»Bilfinger).

Zbornik zakona i naredaba NDH



Od Hegela do Stahla, od Jelineka doVerdrossa, provlaèi se temeljni aksiom, dadr�ava, taj tajanstveni i zamršeni organi-zam, ima svoju neobhodnu podlogu, daona bez obzira na naèin o�ivotvorbe, nijesamovoljni i umjetni proizvod, nego od-raz neèeg nu�dnog i objektivnog. Ona jekonkretizacija nacionalnog duha, prodorprobudjene misli etnièke zajednice, os-tvarenje narodne volje.

U tom smislu mogao je Poglavnik, nasjednici Hrvatskog Dr�avnog Sabora od28. veljaèe 1942. opravdano reæi, da je:«znajuæi, da politièka sredstva, koja stojenarodu na razpolaganju, ne mogu dovestido izra�aja volju naroda, stvorio samhrvatski oslobodilaèki ustaški pokret».Ustaški pokret imao je dakle pridonieti,da hrvatska dr�ava dobije onaj neobhodniprincip valjanosti, onaj bitni stvaralaèkiprauvjet, koji se sastoji u tome, da voljahrvatskog naroda dodje do izra�aja. Us-taški pokret je tu zadaæu i izvršio. Njego-va uloga u ostvarivanju NezavisneDr�ave Hrvatske mogla bi se sa�eto ova-ko prikazati: osnutkom ustaškog pokretanedvojbeno je i neprieporno zasvjedo-èena zbiljska, skrajnja i nezatomljivavolja hrvatskog naroda za posjedomhrvatske dr�ave u unitarnom obliku. U us-tavu ustaškog pokreta i u njegovim na-

èelima oblikovana je i izreèena tavolja. Radom i politikom ustaškogpokreta bila je ta volja provadjana, apobjedom ustaške borbe i postig-nuæem tra�ene dr�ave ona je djelot-vorno ostvarena i konaèno iz-punjena.

Na nazoènosti ove bitne kom-ponente, na imanentnosti narodnevolje, najbolje se oèituje sva pred-nost sluèaja Nezavisne Dr�ave Hr-vatske nad sluèajem Dr�ave SHS.Sad postaje nadasve jasno, zašto je upoviest ušla uzreèica, da je Jugosla-vija umjetna tvorevina. Ona je onajneprirodni produkt, lutka, homuncu-lus, kojemu manjka sklad izmedjuoblika i sadr�aja. Dr�ava SHSpredstavlja se medjunarodnom dru-�tvu kao unija Hrvata i Srba (u svomglavnom dielu). To je ona formalno ioptièki bila. Trebalo bi dakle oèeki-vati, da su konstituirajuæi narodiimali i izrazili volju za osnivanjem

baš takvog tipa dr�ave. Da li je srbski na-rod imao takovu volju, nije za hrvatskogledište relevantno. Nu da je hrvatski na-rod nije imao, èinjenica je, koja se kroz 23godine svakog dana jasno oèitovala.Hrvatski narod je trajno neprekidno iuporno izticao baš suprotnu volju za raz-kidom takvog dr�avnog saveza, volju zaposjedom posebne hrvatske dr�ave.

Tako je Dr�avi SHS, koja se godine1929. prozvala Jugoslavijom, ab initiomanjkao glavni uvjet �ivotnosti, voljaglavnog njezinog èlana. A je uzprkostome njezinim tvorcima uspjelo prokri-umèariti takav lik bez duše u medjunarod-nu zajednicu i tamo steæi formalnu pris-tupnicu, dokazom je, da se i u �ivotu dr�a-va mo�e dogoditi ono, što i u �ivotu po-sebnika, naime, da se mrtvorodjenèepodmetne kao �ivo i da do odkriæa pre-vare u�iva svojstvo pravne osobe.

Nu ako pravni poredak mo�e zabludompodieliti svojstvo pravnog subjekta, �ivotse mo�e steæi i zadr�ati jedino iz vlastitihsnaga. Tako i dr�ava svoje �ivotnekorjene vuèe iz volje naroda. Tu volju nemo�e nadomjestiti tudja volja.

S ovom istinom i Jellinekovim rieèima,da dr�avu pravno stvoriti ne mo�e nikad

druga dr�ava, uzporedjena izjava Pašiæa(u Radikalskom Klubu, veljaèe godine1923.): « ovu je dr�avu, ovakva kakva je,stvorila volja zapadnih velikih sila... t. zv.narodna vieæa i Skupštine nisu za stva-ranje ove dr�ave, imale nikakvog zna-èenja», znaèi najpravomoæniju osudu, ko-ja je ikad nad Dr�avom SHS izreèena.

Tako, eto, izgleda «legitimnost» Jugos-lavije naprama zakonitosti NezavisneDr�ave Hrvatske.

Rat i rodjenje dr�ave

Drugi temeljni prigovor, koji je stavljenNezavisnoj Dr�avi Hrvatskoj, jesu ratneokolnosti postanka, tvrdnja, da se zavrieme rata ne mogu osnivati dr�ave, daratno pravo zabranjuje mienjanje vrhov-niètva.

I ovdje se mo�e unapried reæi «si tacu-isses philosophus mansiesses». I ovdje æeanaliza prigovora donieti posljedke po-razne za prigovaratelje.

Tri pitanja treba luèiti: radi li se o oku-patoru ili o drugoj pravnoj osobi? Zar za-ista u ratu ne mogu nastati dr�ave? Je li zaNezavisnu Dr�avu Hrvatsku bio odluèantudji rat ili njezina nacionalna revolucija?

Protivnièki prigovor brka dva pravnastanja, istovjetuje dva razna subjekta. Neporièe se, da prema vriedeæem pravu voj-nièki pobiednik ne mo�e poveæavati svojudr�avu na raèun pobiedjene dr�ave. Za-posjednuto podruèje, etnièki i poviestnotudje podruèje, ne mo�e biti predmetominkorporacije. Ali ovdje se ne radi niti ozaposjednutom tudjem podruèju, niti oku-patoru. Podruèje je hrvatsko, podruèje jene samo nezaposjednuto, nego od 15.travnja 1941. medjunarodno – pravnoneosporno podvrgnuto vrhovniètvu Ne-zavisne Dr�ave Hrvatske. Pravni subjekt,koji se koristio izmjenom vrhovniètvanad tim podruèjem, nije Njemaèki Reich,nego Nezavisna Dr�ava Hrvatska.

U tom pogledu pak ne postoji nikakvoni pozitivno ni doktrinarno pravilo ratnogili obæeg medjunarodnog prava, po ko-jemu za vrieme rata narodi ne bi mogli iz-stupati iz ne�eljenih dr�avnih zajednica.Poviest naprotiv pokazuje, da je rat parexcellence glavni naèin nastajanja dr�ava,a svakako jedini za ostvarivanje nacional-

Zbirka meðunarodnih ugovora NDH, 1942.



nih dr�ava. Ove su skoro sve prodrle u ra-tu ili povodom rata, koji je vodilo više za-raæenih stranaka, od kojih su neke podu-pirale oslobodilaèke aspiracije dotiènihnaroda. (Sjevero – amerièke kolonije,pokrajine Ju�ne Amerike, Grèka, Italija,tolike balkanske zemlje). Ovakvi prece-densi ne samo da nisu neprikladni, negosu precedensi u pravnom smislu, mo�e sereæi de lege lata. Medjunarodno pravo(barem u fazi prije Drugog SvjetskogRata) vidi u konaènom i obæenitom o�i-votvorenju izkljuèivih i èistih nacionalnihdr�ava zadnji i idealni cilj razvoja medju-narodne zajednice.

Spomenuti precedensi ostaju u sjeæanjunaroda kao naslov slave i ponosa i za šti-æenika i za štitnika, od njih nastaje heroj-ska poviest, sjajna tradicija, legende i ju-naètva. Ako je sve to toliko boguugodno idièno za ostale narode, zašto ne bi bilo i zahrvatski narod? Zašto drugèijim mjerilommjeriti, kad se radi o hrvatskoj dr�avi?

Neprimjenjivost Stimson-ovenauke na Nezavisnu Dr�avu

Hrvatsku

Na to pitanje prigovaratelji odvraæaju: uovom ratu to više ne vriedi. U ovom ratune mo�e se mienjati medjunarodni status;promjene, koje neprijateljski tabor izvrši,ne mogu se priznati. Nu tko je postaviotakvo pravilo; je li ono obavezno i je li odsamih prigovaratelja poštivano?

To navodno pravilo poznato je podimenom Stimson – ove doktrine. U sieènjugodine 1932. uputio je sjevero – amerièkidr�avni tajnik za vanjske poslove Stim-son, japanskoj i kinezkoj vladi note, u ko-jima izjavljuje, da vlada Sjedinjenih Dr-�ava Amerike ne æe priznati nikakvostanje, ugovor ili sporazum, koji budupostignuti postupkom protiv Kellogg –ovu paktu. Analognu rezoluciju doniela jeskupština Dru�tva Naroda u o�ujku istegodine.

Jednodušno je mišljenje nauke, daStimson – ova norma ne spada u kogentnomedjunarodno pravo. A nadovezujuæizakljuèak Dru�tva Naroda nije neštonovo, on je obeæanje i opetovanje neèega,što je veæ postojalo. Po njemu naime, za-nimane dr�ave mogu (ali ne moraju, jer bise to kosilo s naèelom suvereniteta) ne

priznati polo�aje i ugovore, koji su im naštetu. A to su mogle i prije!

Što se tièe same djelotvornosti Stimson– ovih naèela u praksi izmedju 1932. i1939. te za vrieme Drugog SvjetskogRata, ona su bila tada nemoæna i neprimi-enjena 8 sluèaj Abesinije), a sad ih gazebaš uèestnici bloka iz kojega potekoše(Velika Britanija u Sredozemlju i Iztoku,Sovjeti u Europi).

Konaèno je upuæenima veæ davno bilojasno, da pitanje, tko je povriedio Kellogg- ov Pakt i kad æe se primieniti Stimson –ova misao, idu u sferu èiste politike i ratnepromièbe. Jer uza sve frazeološko osudji-vanje rata i odricanje od rata, Englezka iFrancuzka su još za vrieme sklapanjaugovora pridr�ale pravo na vodjenje rataza svoje probitke, kolonije i saveznike.Druga, u današnjoj strukturi medjunarod-nog dru�tva te�ko ukloniva smetnja, jestproblem obranbenog rata. Stara je (a ineizbje�iva) norma, da je takav rat bez og-ranièenja dozvoljen. Nu svi podpisniciKellogg – Briand – ova Pakta naglasili sui ostali kod neizkorjenjive zablude (zaèetei posveæene još u Srednjem Vieku jednomèudnom deformacijom Augustin – ovemisli), da ocjena o tome, kada rat imadefenzivan znaèaj, pripada diskrecionosamoj dotiènoj dr�avi.

Još se mo�e dodati, da i bez svega toga,ne bi Kellogg – ov Pakt imao velikoznaèenje. U njemu, naime, nisuza sluèaj povrede predvidjene ni-kakve sankcije. Dopunitbeno tu-maèenje, kojim je godine 1934. uBudimpešti Internacional LawAssociation pokušala tu prazninuukloniti, ne dolazi uobæe u obzirkao obvezan propis.

Iz svega ovoga sliedi, da jeteza, koju protivnici temelje naStimson – ovim i analognim ar-gumentima, veæ u obæenitoj in-terpretaciji neodr�iva. Nu sve,kad bi i ona bila sastavni dio po-zitivnog medjunarodnog prava,ne bi se na sluèaj NezavisneDr�ave Hrvatske mogla primi-eniti. Jer Nezavisna Dr�avaHrvatska nije i ne mo�e po hipo-tezi biti posljedak nekog postup-

ka protivnog Kellogg – ovu Paktu ili Pak-tu Dru�tva Naroda. Treba strogo luèiti po-viestnu prigodu, izvanjski okvir, u ko-jemu se jedna dr�ava javlja, od dubokihistinskih uzroka njezina biæa. Ovi potonjisu veæ utvrðeni, onaj prvi je europski ilisvjetski rat. Zato je jedino toèno reæi, da jedoduše Nezavisna Dr�ava Hrvatska nas-tala u okolnostima jednog rata, da je taj ratza to izkorišten, ali ona je i de facto i dejure plod vjekovne borbe hrvatskog naro-da. Nezavisna Dr�ava Hrvatska ne rezul-tira dakle iz povrede Kellogg – ova ilikojeg drugog pakta, nego je onaj nu�dnizavršni èin narodne revolucije, ona jespontani izvorni proizvod konaène fazehrvatskog nacionalnog ustanka, konacvjekovnog rada «okrunjen posljednjimnaletom ustaštva», kako je rekao Poglav-nik u prošlogodišnjoj Poslanici od 10.travnja.

Na ovakav sluèaj se Stimson – ova dok-trina oèito ni po duhu ni po slovu ne mo�eprimieniti. Ovog su mišljenja i njezininajgorljiviji pristaše. Tako je Sir JohnFischer Williams, koji je inaèe u tu novu t.zv. nauku ne – priznavanja polagao naj-veæe nade, smatrajuæi ju epohalnom ipredvidjajuæi joj buduænost sjajniju odMonroe – ve, napisao još godine 1933. ri-eèi, koje su najbolja apologija pravilnostii zakonitosti postanka Nezavisne Dr�aveHrvatske. On ka�e doslovce:

Zbirka meðunarodnih ugovora NDH, 1943.



«Uostalom , ako nova dr�ava uspievaèvrsto obstojati, ne mo�e se ignorirati jubeskonaèno. Osim toga, ako ne – prizna-vanje treba biti sankcija za povredumedjunarodnog prava, ne smije se zabo-raviti, da u sluèaju, kad je povredu poèini-la treæa vlada, kaznu ne ispašta sila, èiji jeèin po hipotezi uzrok rodjenju novedr�ave, nego nova dr�ava sama. Tako jesamo nova dr�ava pogodjena, iako premahipotezi nije postojala u èasu kršenja pak-ta, te prema tome nije skrivila nikakvunepravilnost. Ne – priznavanje nove dr�a-ve prebacuje na diete posljedice dogadja-ja, koji se zbio prije njegova rodjenja.

Stoga, ako nova dr�ava svoje podrietlovuèe iz spontanog ustanka svoga puèan-stva, njezino rodjenje nije proizišlo izkršenja pakta, te se nova nauka ne æe pri-mieniti».

Što znaèi priznanje dr�ave?Stojeæi na ovom odluènom uporištu

mo�e se pristupiti daljnjem razvijanjuproblematike u obliku sliedeæeg pitanja:ako se Stimson – ova koncepcija u ob-jektivnoj interpretaciji ne mo�e primienitina sluèaj Nezavisne Dr�ave Hrvatske, naèemu onda oni još riedki renitentni mogu

temeljiti uzkratu priznanja. Zar na klasiè-noj nauci o priznanju?

Moramo pogledati redom što znaèipriznanje za novu dr�avu i je li ono prav-no potrebno u svakoj varianti; kojoj vari-anti pripada postanak Nezavisne Dr�aveHrvatske; koje su predpostavke zastjecanje priznanja.

Uzporedo s revizijom poviestnog i ge-netièkog problema medjunarodnog pravaizvršena je u znanosti i revizija o pravnojnaravi instituta priznanja. Vladajuæa nau-ka zabacila je onaj nazor, po kojem bimedjunarodno – pravna zajednica poèiva-la na slobodnom ugovoru dr�ava èlanica.Dru�tvo dr�ava naprotiv je nu�dno druš-tvo, vezano dubokim organskim i dalekimpredajnim vezama, pokoravajuæi se nemi-novnim zakonima kao svaki �ivi organi-zam. Dosljedno, ne mo�e postupak i èinpriznanja imati atributivnu, stvaralaèkufunkciju. Priznanje samo registrira, kon-statira. Netoèna je teza konstitutivneškole, da tek priznanje daje novoj dr�avimedjunarodno – pravnu osobnost, nego jedr�ava subjekt medjunarodnog prava odonog èasa, kada je stekla podpuni uèin(Tatbestand),kad je zdru�ila sve elementeèinjenièkog stanja, koje daje dr�avu. Kadje tomu tako, èemu onda priznanje? Struè-njaci na ovo pitanje odvraæaju, da priz-nanje, iako ne nosi bitnog pravotvornoguèinka, imade primarnu praktiènuva�nost. Ono je svjedoèba, kojom se iz-van sumnje i spora stavlja, da su ostvarenisvi uvjeti medjunarodno – pravnog uèina«dr�ave» (Verdross).

Kad je potrebno priznanje?

Iz toga jasno sliedi, da je pravna neob-hodnost priznanja još manje ondje, gdje jedokaz presumpcije ili notornosti olakšanili nepotreban. Ima sluèajeva, kad priz-nanje ni kao puka formalnost nije nu�dno.Mogli bismo problem svesti na ove èetirivarijante:

1.Osniva se dr�ava, koja prije kao dr�a-va nikad nije obstojala, i to na odsjeku,koji ne spada u prvotno podruèje medju-narodno – pravne zajednice. Takvoj jedr�avi priznanje neobhodno, jer ona nijeautomatski postala èlanom zajednicedru�tva.7. travnja 1942. NDH postaje Dr�ava - èlanica Univerzalne Poštanske Unije



2.Osniva se dr�ava, koja u prošlosti ni-kad nije bila dr�ava, ali na starom podruè-ju medjunarodnog prava. Ona je eo ipsosubjekt medjunarodnog prava, nu priz-nanje joj je potrebno, da to svojstvo nepri-eporno zasvjedoèi.

3.Obnavlja se dr�ava, koja je nekad bilasamostalna. Ona je još u povoljnijem po-lo�aju. Priznanje, koje æe joj se jedva mo-æi uzkratiti, znaèiti æe samo potvrdu èlan-stva s odredjenim, mo�da sad nešto pro-mienjenim sastavnim elementima.

4.Uzpostavlja ser prvotni, unitarni (ino-kosni) oblik jedne dr�ave, èiji kontinu-itet kao dr�ave nije nikad bio prekinut.Ona je do sada �ivjela u raznim inaèi-cama dr�avnih unija. U ovakvom slu-èaju posebno priznanje nije uobæe pot-rebno: dovoljna je notifikacija o raz-vrgnuæu zajednice (Fenwick, Hol-tzendorf). To zato, jer takva dr�ava uèasu razrješenja unije, t. j. u èasu vra-æanja jednoèlanom (unimembris) obli-ku, stjeèe in actu onu medjunarodno –pravnu osobnost, koju je do tada pos-jedovala in potentia.

Nezavisna Dr�ava Hrvatska je škol-ski primjer èetvrte hipoteze. Kontinu-itet i karakter dr�ave dokazan je obilnou našoj pravnoj, poviestnoj i politièkojknji�evnosti. Osobito je to za fazu1868 – 1918. Pliveriæ, u znamenitoj iz-mjeni misli s Jellinekom stavio izvansvake razprave. Glede razdoblja 1918.– 1941. Kaufmann je, uz veæinu europ-skih pravnika izveo, a Lorkoviæ novimrazlozima podkriepio, da sa gledištamedjunarodno – pravne znanosti spojHrvatske i Srbije predstavlja kategori-ju unio aequali iure. (Takav je baremformalno – pravni aspekt. S njim se nemora podudarati socialna zbilja i politièkastvarnost. Iz takvih nesklada i nastajumedjunarodni konflikti).

Nezavisna Dr�ava Hrvatskaposjeduje sve predpostavke

Ni na ovom stupnju argumentacije, gdjesmo dokazali, da hrvatska dr�ava u trav-nju 1941. nije s pravnog gledišta trebalaposebnog priznanja, ne æemo se zaustavi-ti. Ne æemo zato, da ne bi ostala ni naj-manja sumnja o konkretnom posjedupredpostavaka, koje su nu�dne za priz-

nanje. A ni zato, što je dokaz o tome, da jeNezavisna Dr�ava Hrvatska te predpos-tavke posjedovala, najlakši i najzahvalnijidokaz.

Priznanje je formalni postupak, kojimse utvrdjuje, da je kandidat – dr�ava zaistadr�ava u smislu medjunarodnog prava.Koje zahtjeve za to postavljaju medjuna-rodno pravo, praksa dr�ava i kvalificiraniuèenjaci? Naravno, da u prvom redu moli-teljica mora posjedovati bitne sastojkepojma dr�ave: zemljište, puèanstvo, vlast.Ti elementi sastavni su dio glavne i

temeljne predpostavke, t. zv. efektiviteta.Taj uvjet efikasnosti vlasti, djelotvornostipravnog poredka, koji se u dugoj evolucijimjerila za pripadnost medjunarodnoj za-jednici izkristalizirao kao jedini bitni,predpostavlja, da nova dr�avna vlast zais-ta vlada, da stvarno postoji, da je dala red,doniela zakone i izpostavila posluh.Dakle, ne samo proglas nezavisnosti,nego i fakticitet dr�avnog �ivota, unu-tarnjeg i vanjskog. Vanjski se pak efekti-vitet odrazuje u prihvatu i sposobnostiprimjene obæih norma pozitivnog medju-narodnog prava.

Politièkom i pravnom efektivitetu trebadodati kulturni. Ovaj tra�i od novedr�ave, da prakticira jedan minimumuljudbe, da se dr�i stanovite razine dr�av-nog i medjunarodnog æudoredja. Moralnii pravni efektivitet bio je u prvim stoljeæi-ma medjunarodne zajednice (RespublicaChristiana) subsumiran u kriteriju kršæan-stva. Danas je obuhvaæen u pojmu euro-pejstva.

Tako se dakle sve predpostavke zastjecanje priznanja dadu svesti na jedin-stveni pojam efektiviteta, stvarnog i du-

hovnog.

Nezavisna Dr�ava Hrvatska je krozèetiri godine intenzivnog dr�avnog imedjunarodnog �ivota taj efektivitetpokazala u nebrojenim oblièjima. Odefikasne vojnièke, redarstvene i poli-tièke do groznièave zakonodavne, up-ravne i kulturne djelatnosti, od �ivah-nog diplomatskog saobraæaja 8 pos-lanstva, konzulati, razna izaslanstva)do bogatih ugovornih medjunarodnihodnosa (preko stotinu medjunarodnihugovora, medju kojima neki kolektiv-ni veoma znaèajni, bilo tehnièki biloadministrativni, bilo ideolo�ki), oèito-vala se aktivnost Nezavisne Dr�aveHrvatske baš u onim emanacijama,koje su eminentna obilje�ja vrhovniè-tva, neoborivi dokaz fakticiteta vlasti iefektivnosti dr�ave.

Nu, osim toga, diplomatska je po-viest za efektivitet Nezavisne Dr�aveHrvatske pru�ila i svoj formalni do-kaz. To su uvodno nabrojena priz-nanja, koja (kako je pokazano) znaèesvjedoèbu nepriepornosti o tome, dadr�ava posjeduje sva svojstva djelot-vornog èlana zajednice suverenih

dr�ava.

Kad je tomu tako, na èemu onda oni ri-edki renitentni još temelje uzkratu priz-nanja? Da li je ta uzkrata još uobæe pravnorelevantna?

Pravno govoreæi nièija uzkrata priz-nanja nema danas utjecaja na veæ izgrad-jenu individualnost Nezavisne Dr�aveHrvatske kao èlana europske zajednicesuverenih dr�ava. Vriedi naime pravnapresumpcija, izpoviedana od najkritièni-jih teoretièara priznanja, da priznanje po-

U nepunih pet mjeseci NDH je izradila novenastavne planove i tiskala preko 1,5 milijun

školskih knjiga



dieljeno od velesila ili od veæine dr�ava,ukljuèuje priznanje i ostalih dr�ava (Ca-valieri). Nezavisna Dr�ava Hrvatska, pri-padajuæi europskom krugu medjunarod-nog prava, neprieporno je u Europi takavomjer zadobila.

Nedozvoljena intervencija protivNezavisne Dr�ave Hrvatske

Konaèno, u pogledu naèelne utemelje-nosti uzkrate, istina je, da se medjunarod-no pravo ne nalazi još u fazi, koju je pro-poviedao pari�ki profesor Lapradelle i ukojoj bi priznanje prestalo biti politièkosredstvo, zadr�avši iskljuèivo pravni zna-èaj, pa bi u danom sluèaju bilo obavezno.Ali je s druge strane istina i to, da neu-temeljena uzkrata priznanja granièi s

nedozvoljenom intervencijom. Zanimlji-vo je, da su se i naèelo priznanja stvarnih ipostojeæih vlada i dr�ava, kao i naèelo in-tervencije, koja potjeèu još od Monroe –a, pojavila na istom onom kontinentu, uistoj onoj zemlji, koja ih danas na stvarnuhrvatsku vladu i na obstojeæu hrvatskudr�avu oklieva primieniti.

Mo�e biti, da se pasivni naèin interven-cije, koji se sastoji u protupravnom ne-priznanju Nezavisne Dr�ave Hrvatske, neèini svakom nepobitan. Ali nalièje toga,aktivni stav, koji se oèituje u priznavanju ipomaganju tudjinskih zahvata na podruè-ju Nezavisne Dr�ave Hrvatske, svakakoje nesumnjivi primjer zabranjenog mieša-nja u poslove Hrvatske Dr�ave. Amerièkispecialist za problem intervencije Pittman

B. Potter, prouèavajuæi motive medjuna-rodne ingerencije, kategorièki odbacujemiešanje u politièke svrhe. Nema in-tervencije za primjenu nekih medjunarod-no – pravnih naèela. Statuti medjunarod-noga dru�tva, t. j. medjunarodno pravo,nisu takve delegacije nikom podielili.Potter izrièito zabacuje kao u pozitivnompravu nepostojeæu moguænost priznanja ipodupiranja pobunjenièke djelatnosti,osobito onda, kad se krije pod plaštem na-vodnog prava protu – intervencije za sprj-eèavanje predhodne neke intervencije. Niu Fauchille – ovom izcrpnom nabrajanjunema ni u jednoj toèci opravdanja za in-tervenciju, koju u spomenutom djelatnomobliku protiv Nezavisne Dr�ave Hrvatskevrše neke strane sile.ˆ

Za vrijeme NDH izišlo je pet tomova Hrvatske Enciklopedije



I površnom poznavatelju novijehrvatske povijesti poznato je, da namse povijest ponavlja. Uzroci i pos-ljedice isti su, samo su sudionici dru-gi. Hrvatskoj naivnosti nikada kraja!

Neæu povuæi usporednice izmeðuEngelsa, Marxa i Ive Goldsteina, pog-lavnika Ante Paveliæa, NDH, tepredsjednika Franje Tuðmana i Repu-blike Hrvatske. No ukazat æu na nekepoveznice meðu njima.

Fridrich Engels i Karl Marx, lagod-no su �ivjeli u Velikoj Britaniji, a u is-to vrijeme sijali sjeme zla na konti-nentu Europe, iz kojeg se iznjedriozloèinaèki komunistièki sustav, kojise proširio svijetom odnijevši milijuneljudskih �ivota i nanio neizmjernupatnju i razaranja brojnim narodima.Iz komunistièkog zloèinaèkog sjem-ena niknula su druga dva zla – fašizami nacizam. Na�alost to komunistièkoludilo i danas traje.

Tvorci toga zla, Engels i Marx, us-tvrdili su za nas Hrvate, da smo otpadnaroda i da nas treba istrijebiti. Takvazloèinaèka, suluda misao mogla se ro-diti u glavama ludih ljudi, zloèinaca,ili pak nemoralnih stvorenja, kojiobavljaju prljave poslove za tuðeinterese. U knjizi Mladena Iveziæa''PROFITERNA'' opisan je njihov zlo-èinaèki karakter, te razlozi radi kojihsu izvozili revoluciju u na kontinentEurope i po èijem nalogu.

Na tragu te Marxove ocjene je IvoGoldstein, povjesnièar i profesor nafakultetu, koji je na Znanstveno-struè-nom skupu na temu ''Bleiburg i kri�niput 1945. godine'' izjavio ''da su uzrociratnog zloèina ono što je Paveliæ radio1941.'', te da je rijeè ''o osveti koja nijebezrazlo�na'' i da je ''za obraèun s

neprijateljem postojao zakonski ok-vir.''

Pokolj Hrvata na Bleiburgu i kri�o-puæima za njega je bila pravedna os-veta. Ubijati nedu�ne starce, �ene,djecu i zarobljene vojnike pravedna jeosveta! Za njega su opravdani zloèini ibestijalna nasilja nad politièkim uzni-cima u poraæu u zatvorima: Jaseno-

vac, Lepoglava, Stara Gradiška, Sla-

vonska Po�ega, Goli Otok. Kakvo

bezdušje, koliko nagomilane mr�nje u

tome èovjeku. Po kojem je to zakonu

odobreno ubijati civile i zarobljene

vojnike, do li po Engelsovom i Mar-

xovom pozivu na pokolj Hrvata. Ko-

munistièka partija Jugoslavije i

Hrvatske, napajajuæi se Marxovom

ideologijom, od samog poèetka rata

protiv NDH planirala je, a potom iz-

vršila te u�asne zloèine. Njihovo zlod-

jelo opisano je i dokumentirano u

knjigama mlaðih hrvatskih znan-stvenika dr. sc. Josipa Jurèeviæa ''Blei-burg'', i skupine autora ''Komunistièkizloèini i represija u Hrvatskoj1944-1946''.

Profesoru Ivi Goldsteinu to je poz-nato, kao što mu je zasigurno poznatozašto je po nalogu KP uništeno 98%arhivske graðe, koja svjedoèi o zloèi-nima izvršenim nad Hrvatima. I ovosamo 2% saèuvane povijesne graðedovoljno svjedoèi o smišljenom, pla-niranom i provedenom genocidu nadHrvatima.

�idovski narod cijenjen je i pošto-van u Hrvatskoj danas i u prošlosti.Svojim postupcima Ivo Goldsteinunosi nemir, netrpeljivost i prijepor naštetu oba naroda! Povjesnièar trebaslu�iti istini! To se za Ivu Goldsteinane mo�e reæi. U kojoj bi se to zemljimogao ovako ponašati, do li u zemlji''genocidnih'' Hrvata. Zašto to radi,koji ga motivi pokreæu, samo je njemuznano.

NDH je nastala i nestala u ratu. Plodje te�nje Hrvata za svojom neovisnomslobodnom dr�avom. Od samog prog-lašenja NDH, vršene su diverzije ioru�ani napadi na nju. Danas se tozove terorizam. Protiv NDH bili sukomunisti i velikosrbi sa svojim sa-veznicima Velikom Britanijom i Fran-cuskom.

NDH je bila dr�ava ogranièenog po-litièkog, gospodarskog i vojnog su-vereniteta, što je posljedica okolnostipod kojima je nastala. To potvrðujuslu�beni javni i tajni ugovori sNjemaèkom i Italijom, saveznicimakoje nije birala, koje su joj nametnulepovijesne okolnosti. Svi drugi redomsu je odbijali! Ta ''uljuðena'' Europa zaèiju sigurnost smo mi Hrvati stoljeæi-

LA�I O GENOCIDNOSTI HRVATAPiše:

Ivan VUKIÆ

Josip Frank, voða Hrvatske èiste strankeprava bio je �idovskog podrijetla



ma krvarili braneæi je od osvajaèkogislama, nikad ni u jednom povijesnomrazdoblju nije imala sluha za hrvatskastradanja, patnje i te�nje za vlastitomslobodom. Kroz našu krvavu i teškupovijest brojni hrvatski politièari ho-doèastili su Europom moleæi pomoæ.Redovno su bili odbijani, a èesto i pro-kazivani! Zar nam Europa to i danasne èini?

NDH nije bila rasistièka i antisemit-ska, kako se to lukavo podmeæe. Us-taški pokret nije bio fašistièki ni nacis-tièki, veæ oslobodilaèki, što potvrðujetemeljni dokument- Naèela ustaškogpokreta. Zloèinima izvršenima u NDHnijedan se normalni Hrvat ne ponosi.Ti zloèini su posljedica slo�enih ratnihzbivanja! Dr�avno vodstvo trudilo seu takvim uvjetima stvoriti pravnudr�avu. Ka�njavani su vrlo strogo iz-vršitelji zloèina. U Politièkom zatvo-reniku veæ sam objavio da su u Gospi-æu obješena dvojica ustaša Frkoviæ iPavletiæ radi grabe�nog umorstva dvi-ju starica, sestara Lemaiæ, Srpkinja iz�abièke ulice. U Zagrebu je strijeljanZvonko Devèiæ djelatnik UNS-e radi

umorstva iz koristoljublja �idovskogbraènog para, zbog njihova stana, ukoji se nakon ubojstva uselio. Njegoviujaci, sudionici Velebitskog ustanka,ustaše vitez Kruno Devèiæ i bojnikIvan Devèiæ Pivac nisu ga htjeli radinjegovog neèasnog èina ni posjetiti uzatvoru, a kamoli spasiti od pogub-ljenja. S druge strane, kršeæi zakon na-silno nametnut od Nijemaca, dogrado-naèelnik Zagreba Tomo Biljan spasioje od uhiæenja na desetke �idovskih isrpskih obitelji i dr�avi nelojalnih po-jedinaca, te komunistièke djelatnike ipartizanske zapovjednike. Ovaj hu-mani posao u ovom obimu sigurnonije radio bez znanja najvišeg vrhavlasti. Radi ovog djelovanja bio je isam kratko vrijeme zatvoren, vjerojat-no da ga se zaštiti od Nijemaca.

Poznat je, premda do kraja još neis-tra�en i objavljen, humani rad bla�eni-ka kardinala Alojzija Stepinca. Spasioje od progona na stotine �idova i osta-lih nehrvata.

Takoðer je poznato da je znatan brojvisokih dr�avnih du�nosnika bio

o�enjen �idovkama, a �idovi su obna-šali visoke du�nosti u vlasti, vojsci ipoliciji. �ena Ante Paveliæa i vojsko-voðe Slavka Kvaternika �idovskog supodrijetla. Sudsku vlast meðu inimaobnašao je i hrvatski politièar �idov-skog podrijetla Korsky, a u HOS-u bi-lo je 28 generala �idova. Znamo da jepredsjednik Èiste stranke prava, izkoje je nastao ustaški pokret bio �i-dov, Josip Frank. Kako se onda mo�etvrditi da je NDH bila fašistièka i anti-semitska dr�ava. Kakav je to antisemi-tizam?

Za zloèine izvršene u vrijeme NDHopravdanja nema ni za koga. No, nemogu se sotonizirati ustaše i NDH, avelièati komunisti i jugoslavenski par-tizani, kao tobo�nji antifašisti, koji subili u slu�bi velikosrpske politike, kojisu zloèinima otpoèeli rat protiv NDH izavršili ga u zloèinima. Valjda se znašto je bilo prije, a što kasnije, što suuzroci, a što posljedice. Da suKraljevina Jugoslavija, a posebice Ti-tova Jugoslavija bile uljuðene demok-ratske tvorevine ne bi nastale i nestaleu krvi i zloèinu.

Narodni predvodnici nemaju pravona pogrješku. U ovim okvirima trebatra�iti krivnju i odgovornost poglavni-ka Ante Paveliæa i dr�avnog i vojnogvodstva NDH.

Prošlo je vrijeme kada su nam ko-munistièki umnici, ''znalci'' za povijesti hrvatski jezik krivotvorili povijest irastakali hrvatski jezik. Okiæeni ma-gistarskim i doktorskim titulama, do-bivenima u vrijeme komunizma, imalisu iskljuèivo pravo na istinu - ''svojuistinu'', krojenu po narud�bi vlastod-r�aca. Posebice neoprostiv zloèin nap-ravili su u posrbljivanju hrvatskogjezika, a danas u globalizacijskom lu-dilu u njegovoj anglikanizaciji.

Muke kroz koje je prolazila NDHprošla je i još uvijek prolazi Republika

Ivo Korsky, jedan od ideologa ustaškog pokreta bio je �idovskog porijekla



Hrvatska. Predsjednika Franju Tuð-mana, kao prije poglavnika Antu Pa-veliæa, proglasili su zloèincem i anti-semitom. Zašto? Zloèincem, jer je biopredvodnik svom narodu u velièan-stvenom trenutku kada je izborenasloboda i proglašena RepublikaHrvatska, a antisemit valjda zato što jeza njegova predsjednikovanja u vladibilo više ministara �idovskog podri-jetla.

Istina, u jednom govoru nespretno jerekao da zahvaljuje Bogu što mu �enanije �idovka ni Srpkinja. Radi tereèenice razapinjali su ga, a Hrvatskuizolirali. Kada je to izrekao sigurnonije mislio na �idove i Srbe veæ naAntu Paveliæa, koji je bio o�enjen �i-dovkom i Josipa Broza Tita, koji je bioo�enjen Srpkinjom-lièkom Vlahi-njom, najavljujuæi da njihove poli-tièke pogrješke neæe ponoviti.

Izjava Ive Goldsteina potaknula meda nešto saznam o ustaškom pokretu.Proèitao sam Naèela ustaškog pok-reta, i èlanak NEZAVISNA DR�AVAHRVATSKA POVIJEST HOS-a 1941.- 1945. nepotpuni pripremni podaciobjavljeni u listu NOVA HRVATSKA

od 25.-31.kolovoza 1998. i knjiguSREDNJA BOSNA ne zaboravimoHRVATSKE �RTVE 1941. - 1945. /1991. - 95. autora Vjenceslava Topa-loviæa tiskanu u Zagrebu 2001.

U Generalskom zboru NezavisneDr�ave Hrvatske bilo je devedesetgenerala rimokatolièke, trojica musli-manske, dvadeset osam �idovske ideset pravoslavne vjeroispovijedi.Gospodin Kazimir Kataliniæ upozoriome da je malen broj generala musli-manske vjere u Generalskom zboru uodnosu na generale pravoslavne vjereradi toga što u jugovojsci nije bilogenerala muslimanske vjeroispovi-jedi. Muslimani u Kraljevini Jugosla-viji posebno su bili obespravljeni. Ko-liko je njemu poznato u Kraljevini Ju-goslaviji bila su samo dvojica genera-la katolika.

Generalski zbor NDH 1941. imeno-van je od generala iz doba Aus-tro-Ugarske, koje su zvali ''naftalinci'',jer su bili odavno u mirovini, a 1941.su ponovno reaktivirani, te brzim pro-maknuæem viših èasnika bivše jugo-vojske, meðu kojima nije bilo musli-mana.

Odnos izmeðu Hrvata katolika imuslimana bio je uljuðen, skladan,pun poštovanja i meðusobnog uva�a-vanja. Tako se primjerice junak FraneSudar toliko zbli�io sa svojim vojnici-ma muslimanske vjeroispovijedi da jeprešao na islam.

Popis generala vrlo je zanimljiv paga prepisujem kako je to u izvornici-ma napisano. Svaki komentar je suvi-šan. Èitatelju je prepušteno da samdonese prosudbu.

GENERALSKI ZBORHOS-a

Popis generala

1. Jusuf Ajanoviæ

2. Ing. Hinko Alabanda

3. Ladislav vitez Aleman

4. Salko vitez Alikadiæ

5. Edgar Angeli

6. Kosta Bader

7. Mihovil Bajd

8. Emanuel Balley

9. Vilko vitez Begiæ

10. Zdenko Begiæ

11. Pavao Begoviæ

12. Petar Blaškoviæ

13. Rafael vitez Boban

14. Dragutin Brkiæ

15. Ivan Brozoviæ

16. Eduard markiz vitez Bona-Buniæ

17. Slaviša Cesariæ

18. Nikola Crisomali

19. Matija vitez Èaniæ

20. Maksimilijan Èièeriæ pl. Baæani

21. Milan Æudina

22. Oton Èuš

23. Æiril Danda

24. Milan pl. Desoviæ

25. Franjo Dolaèki

26. Stjepan Dole�il

27. Roman Domanik

Milan Miesler, general u vojsci NDH,porijeklom �idov

Milan Praunsperger, general u vojsciNDH, porijeklom �idov



28. Gjuro Dragièeviæ

29. Fedor vitez Dragojlov

30. Stipe vitez Duiæ

31. Jure vitez Francetiæ

32. Julije Fritz

33. Josip Gamberger

34. Stjepan Gašèiæ

35. Mirko Gregoriæ

36. Stjepan Grliæ

37. Gjuro Grujiæ

38. Anto Grum

39. Artur vitez Gustoviæ

40. Ferdinand pl. Halla

41. Dragutin Helbich

42. Dr. Rudolf Herceg

43. Ivo Herenèiæ

44. Ante Hoèevar

45. Muhamed beg Hromiæ

46. Gjuro Isser

47. Jovan Iskriæ

48. Gjuro pl. Jakèin

49. Oskar Kirchbaum

50. Dragutin Klaiæ

51. Josip Kopaèin

52. Krešimir Košak

53. Rudolf Kraus-Tudiæ

54. Vladimir vitez Kren

55. Rikard Kubin

56. Petar Kvaternik

57. Slavko vitez Kvaternik

58. Vladimir vitez pl. Laxa

59. Josip pl. Lemešiæ

60. Vjekoslav vitez Luburiæ

61. Rudolf pl. Lukanc

62. Franjo vitez Lukac

63. Mihajlo Lukiæ

64. Bogdan Majetiæ

65. August Mariæ

66. Ivan vitez Markulj

67. Ivan Mataèiæ

68. Ivan vitez Matanoviæ

69. Ante pl. Matasiæ

70. Vladimir Metikoš

71. Josip vitez Metzger

72. Milan Miesler

73. Stjepan Mifek

74. Lavoslav Miliæ

75. Ante Moškov

76. Matija Murkoviæ

77. Ante Nardeli

78. Miroslav (Fridrich) Navratil

79. Franjo pl. Nikoliæ

80. FranjoNikoliæ

81. Vikor Novak

82. Bogumil Novakoviæ pl. Ðurabojski

83. Miroslav (Fridrich) Opaèiæ

84. Franjo Pacak

85. Dušan Palèiæ

86. Martin Parac

87. Marko (Markan) Pavloviæ

88. Vilko Peènikar

89. Ivan vitez pl. Perèeviæ

90. Krunoslav Stjepan Vitez Perèiæ

91. Aleksandar pl. Perkoviæ

92. Dr. prof. Maksimilijan Petanjek

93. Vjekoslav pl. Petkoviæ

94. Dr. Milan pl. Praunsperger

95. Viktor Ivan Prebeg

96. Antun Prohaska

97. Ivan Prpiæ

98. Emil Radl

99. Julio Resch

100. Tomislav Rolf

101. Dragutin vitez Rubèiæ

102. Dragutin Rumler

103. Adolf vitez Sabljak

104. Julio Sach

105. Ðuro Sertiæ

106. Dr. Mile Sertiæ

107. Tomislav Sertiæ

108. Vjekoslav Servatzy

109. Julije Simonoviæ

110. Slavko Skoliber

111. Nikola vitez Steinfel

112. Zvonimir Stimakoviæ

113. Frane Sudar

114. Ivan Šarnbek

115. Franjo vitez Šimiæ

116. Rudolf Šimiæ

117. Ivo vitez Šnur

118. Josip Šolc

119. Miroslav Šoštariæ

Ferdinand Halke, general u vojsciNDH, porijeklom �idov

Oskar Kirchbaum, general u vojsciNDH, porijeklom �idov



120. Slavko vitez Štancer

121. Kvintijan Tartaglia

122. Ivan Tomaševiæ

123. Milan Uzelac

124. Ante Vokiæ

125. Mato Vrkljan

126. Don. Stjepan pl. Vuèetiæ

127. Mirko Vuèkoviæ

128. Rudolf Wanner

129. Mirko vitez Zgaga

130. Mario Zlobec

131. Bo�idar ZornNjih 26 s pravom naslova vitez

Prema vjeroispovijesti:

Hebrejske (�idovske)

2. Ing. Hinko Alabanda

3. Ladislav vitez Aleman

5. Edger Angeli

8. Emanuel Balley

22. Oton Èuš

32. Julijo Fritz

33. Josip Gramberger


41. Dragutin Helbich

46. Gjuro Isser

48. Oskar Kirchbaum

53. Rudolf Kraus-Tudiæ

55. Rikard Kubin

71. Josip vitez Metzger

72. Milan Miesler

94. Dr. Milan pl. Praunsperger

99. Julio Resch

102. Dragutin Rumler

104. Julio Sach

109. Julio Simonoviæ

111. Nikola vitez Steinfel

114. Ivan Šarnbek

117. Ivo vitez Šnur

118. Josip Šolc (Scholtz)

121. Kvintijan Tartaglia

128. Rudolf Wanner

129. Mirko vitez Zgaga

131. Bo�idar Zorn

Po broju njih 28-mero. U postotku21,4%

Pravoslavne vjere

24. Milan pl. Desoviæ

28. Gjuro Dragièeviæ

29. Fedor vitez Dragojlov

37. Gjuro Grujiæ

47. Jovan Iskriæ

63. Mihajlo Lukiæ

74. Lavoslav Miliæ

85. Dušan Palèiæ

112. Zvonimir Stimakoviæ

123. Milan Uzelac

Po broju njih 10-tero. U postotku7,6%

Njih 93 bili su rimokatolièke i musli-

manske vjeroispovijedi. U postotku

70,9%. Njih svih 131, prema krsnim listo-

vima i domovnici bili su roðeni u

Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a imali su

hrvatsku Domovnicu.

Primljeni izravno u èin generala uprvim danima ustrojstva HOS-a

9. Vilko Begiæ, general, glavno sto-�erni 15. IV. 1941.

20. Maksimilijan Èièeriæ, gen. admi-nistrativni 15. V. 1941.

37. Ðuro Grujiæ, general glavno sto-�erni 15. V. 1941.

42. Rudolf Herceg, general 15. V.1941.

44. Ante Hoèevar, general 1. VI.1941.

46. Ðuro Isser, general topnièki 1. V.1941.

48. Ðuro pl. Jakèin, admiral mornari-ca 15. IV. 1941.

58. Vladimir pl. Laxa, general pješaè-ki 10. IV. 1941.

63. Mihajlo Lukiæ, general pješaèki19. IV. 1941.

65. August Mariæ, general glavno sto-�erni 10. IV. 1941.

69. Ante pl. Matasiæ, general pješaèki10. IV. 1941.

74. Lavoslav Miliæ, general obskrbni15. V. 1941.

72. Milan Miesler, general oru�nièki11. IV. 1941.

79. Franjo pl. Nikoliæ, general glav-nosto�erni 10. IV. 1941.

82. Bogumil Novakoviæ, generalpješaèki 1. V. 1941.

83. Fridrih Opaèiæ, general obskrbni10. VI. 1941.

89. Ivan pl. Perèeviæ, general glavnosto�erni 29. IV. 1941.

93. Vjekoslav pl. Petkoviæ, generalglavno sto�erni 10. IV. 1941.

97. Ivan Prpiæ, general pješaèki 1. V.1941.

99. Dragutin Rumler, general pješaè-ki 17. IV. 1941.

106. Dr. Mile Sertiæ, general zdrav-stveni 10. IV. 1941.

Josip Šulc, general u vojsci NDH,bio je �idovskog porijekla



109. Julio Simonoviæ, general pješaè-ki 15. IV. 1941.

120. Slavko Štancer, general pješaèki12. IV. 1941.

Ukupno njih 26 generala.

Na prijedlog povjerenstva MIN-DOM-a za primanje èasnika temeljemzakonske odredbe od 22. svibnja1942. primljeni su u mirovinski stališumirovljenika hrvatskog domobran-stva umirovljeni èasnici bivše jugo-vojske

Armin Paviæ, kontraadmiral1.VII.1942.

Marijan Poliæ, viceadmiral 1. VII.1942.

Emil Domainko, kontraadmiral 1. V.1941.

Julijan pl. Luterotti, kontraadmiral 1.V. 1941.

Vladimir Marijaševiæ, kontraadmiral1. VII. 1942.

Tomo pl. Thianich, kontraadmiral 10.VII 1941.

Frano Vuèer, kontraadmiral 1. VII.1942.

SUDBINA ÈASNIKAGENERALSKOG ZBORA

Umirovljeni generali u vremenu1941.-1945.

5. Edgar Angeli, 21. IV. 1944.

6. Kosta Bader, 5. I. 1944.

7. Emanuel Balley, 6. X. 1942.

12. Petar Blaškoviæ, V. 1942.

19. Matija vitez Èaniæ, 10. I.1945.

20. Maksimilijan Èièeriæ, 10. XII.1941.

36. Stjepan Grliæ, 10. I. 1945.

40. Ferdinand pl. Halla, 20. VII 1943.

42. Rudolf Herceg, 10. XI. 1941.

44. Ante Hoèevar, 15. III. 1943.

46. Gjuro Isser, 5. I. 1944.

50. Dragutin Klaiæ, 10. V. 1943.

52. Krešimir Košak, 8. VII. 1944.

53. Rudolf Kraus-Tudiæ 15. IX. 1942.

55. Rikard Kubin, 4. X. 1944.

57. Slavko vitez Kvaternik, 6. I. 1943.

58. Vladimir vitez pl. Laxa, 10. V.1943.

59. Josip Lemešiæ, 7. VI. 1944.

61. Rudolf pl. Lukanc, 1. III. 1943.

63. Mihajlo Lukiæ, 22. VII. 1943.

72. Milan Miesler, koncem 1941.

78. Fridrih Navratil, 2. V. 1944.

77. Franjo pl. Nikoliæ, XI. 1944., po-novna udjelba II. 1945.

83. Miroslav Opaèiæ, 15. II. 1944.

92. Prof. Maksimilijan Petanjek, 7.III. 1945.

93. Vjekoslav pl. Petkoviæ, 13. VI.1942.

97. Ivan Prpiæ, 15. II. 1944.

98. Emil Radl, 15. II. 1944.

105. Gjuro Sertiæ, 16. II. 1943.

108. Dr. Mile Sertiæ, 29. IX. 1942.

109. Julio Simonoviæ, 1. II. 1943.

114. Ivan Šarnbek 1. XI. 1944.

119. Miroslav Šoštariæ, 22. II. 1943.

121. Kvintijan Tartaglia, 30. VI. 1941.

128. Rudolf Wanner, 1. XI. 1944.

Umrli prirodnom smræu izmeðu1941.-1945.

6. Kosta Bader, 13. III. 1944. u Zag-rebu

12. Petar Blaškoviæ, 3. IV. 1945. uZagrebu

48. Juraj Jakèin, 16. II. 1944. u Sofiji

53. Rudolf Kraus-Tudiæ, 1944. u Zag-rebu

55. Richard Kubin, koncem 1944. uZagrebu

58. Vladimir vitez pl. Laxa, 8. V.1945. u Zagrebu

69. Ante pl. Matasiæ, 24. VI. 1942. uZagrebu

72. Milan Miesler, 3. III. 1944. u Zag-rebu

76. Matija Murkoviæ, 10. VII. 1944. uZagrebu

93. Vjekoslav pl. Petkoviæ, 13. II.1943.u Zagrebu

102. Dragutin Rumler, 16. V. 1944. uZagrebu

Mihajlo Lukiæ, general u vojsci NDH,pravoslavne vjere

Fedor Dragojlov, general u vojsci NDH,pravoslavne vjere



Poginuli u borbama protivneprijatelja Hrvatske

4. Husein vitez Alikadiæ, poginuo 16.IX. 1941.

13. Rafael vitez Boban, poginuokoncem 1946.

14. Dragutin Brkiæ

16. Eduard markiz vitez Bona-Buniæ,poginuo 22. X. 1944. u Travniku

21. Milan Èudina, 9. V. 1945. u Zida-nom Mostu

30. Stipe vitez Duiæ, 28. IX. 1934.ubili ga policijski agenti u ljeèilištu

31. Jure vitez Francetiæ, umro od za-dobivenih rana 27. XII 1942.

36. Stjepan Grliæ, poginuo koncem1946.

51. Josip Kopaèin, poginuo 26. VI.1943. u borbi s èetnicima kod Vla-senice

56. Petar Kvaternik, ubijen 10. IV.1941. u Crikvenici

67. Ivan Mataèiæ, poginuo 2. X. 1941.

68. Ivan vitez Matanoviæ,

99. Julio Resch

104. Julio Sachs, poginuo 21. IV.1944. prilikom zraènog napada naBrod

116. Rudolf Šimiæ, poginuo 8. II.1945.

117. Ivo vitez Šnur, teško ranjen uborbi pokraj Španovice umro u bolni-ci 31. V. 1944. u Zagrebu

129. Mirko vitez Zgaga, poginuo uobrani Gospiæa 24. X. 1943 od to-povske granate

130. Mario Zlobec, poginuo 11. VII.1942.

Ubijeni od vlasti NDH

49. Oskar Kirchbaum, ubijen 1944.

124. Ante Vokiæ, ubijen 1945.

Ubijeni u atentatu

60. Vjekoslav vitez Luburiæ

115. Franjo vitez Šimiæ

Izvršili samoubojstvo prije predajeEnglezima u Austriji

40. Ferdinand pl. Halla, 14 V. 1945.

87. Markan Pavloviæ, 17. V. 1945.

100. Tomislav Rolf, 22.V. 1945.

Od Engleza izruèeni i ubijeni kodŠentvida (Savinske Alpe)

11. Pavao Begoviæ

27. Roman Domanik

34. Stjepan Gašèiæ

36. Stjepan Grliæ ??

81. Viktor Novak

113. Frane Sudar

Pukovnici Ivan Perèeviæ, Narcis Jesenski i Stjepan Duiæ u ustaškom logoru 1933.



Od Engleza izruèeni i ubijenikod Škofje Loke kraj Kranja

23. V. 1945.

1. Jusuf Ajanoviæ

10. Zdenko Begiæ

23. Æiril Danda

44. Ante Hoèevar

74. Lavoslav Miliæ

84. Franjo Pacak

95. Viktor Prebeg ???

131. Bo�idar Zorn

Od Engleza izruèeni iubijeni u Zagrebu

9. Vilko vitez Begiæ, 1946.

11. Pavao Begoviæ, 1946.

22. Oton Èuš, 31. I. 1949.

26. Stjepan Dole�il, VI. 1945.

54. Vladimir vitez Kren, 10. IX. 1948.

57. Slavko vitez Kvaternik, 7. VI.1947.

71. Josip Metzger, ubijen u lipnju1945.

73. Stjepan Mifek, ubijen 8.V. 1945.

75. Ante Moškov, 1948.

78. Miroslav Navratil, 17. VI. 1947.

79. Franjo pl. Nikoliæ, 18. VII. 1948.

89. Ivan pl. Perèeviæ, 17. VI. 1947.

103. Adolf vitez Sabljak, u lipnju1947.

108. Vjekoslav Servatzy, u lipnju1945.

107. Slavko Skoliber, 24. IX. 1945.

111. Nikola vitez Steinfeld, 7. VI.1945.

Od Engleza izruèeni i ubijeni ukoncentracionom logoru

''Glavnjaèi'' u Beogradu. Nakonmuèenja ubijeni lopatama itoljagama 24. rujna 1945.

32. Julije Fritz

35. Mirko Gregoriæ

37. Gjuro Grujiæ

39. Artur vitez Gustoviæ

45. Muhamed Hromiæ

64. Bogdan Majetiæ

66. Ivan vitez Markulj

70. Vladimir vitez Metikoš

77. Ante Nardeli

110. Slavko Skoliber

118. Josip Šolc

122. Ivan Tomaševiæ

Bez suðenja ubijeni u Beogradu

107. Tomislav Sertiæ

120. Slavko vitez ŠtancerUkupno 14 generala HOS-a ubijeno

u Beogradu

Osuðeni u Beogradu na vremenskekazne

25. Franjo Dolaèki, umro 3. XII.1950. u koncentracionom logoru StaraGradiška

General u vojsci NDH Maks Luburiæ, muèki ubijen 1969. u emigraciji



61. Rudolf pl. Lukanc, osuðen na 3godine. Robijao u koncentracijskomlogoru Mitrovica. Pušten pred smrt.Dolazi kuæi u Zagreb i umire u 79. go-dini �ivota na 8. VIII. 1948.

112. Zvonimir Stimakoviæ, izdr�aosvih 20 godina u koncentracijskom lo-goru Stara Gradiška. Umro u Zagrebuu 83. godini �ivota na 18. X. 1974.

Uspjeli se spasiti i umrliprirodnom smræu

2. Hinko Alabanda, Njemaèka, uMûnchenu VIII. 1959.

7. Mihovil Bajd, Venezuela

15. Ivan Brozoviæ, Austrija

17. Slaviša Cesariæ, Argentina, Bu-enos Aires

19. Matija vitez Èaniæ, Argentina,Buenos Aires, 3. V. 1964.

28. Gjuro Dragièeviæ, Austrija

29. Fedor vitez Dragojlov, Argentina,Buenos Aires, 8. XII. 1961.

43. Ivo Herenèiæ, Argentina, BuenosAires, 8. XII. 1978.

88. Vilko Peènikar, Italija, poginuo uprometnoj nesreæi 25. V. 1984.

90. Krunoslav vitez Perièiæ, Austrija,St. Andra, 6.VII.1971.

101. Dragutin vitez Rubèiæ, Argenti-na, Buenos Aires, 5. IX. 1986.

Ubijeni u emigraciji odJugoslavenskih tajnih slu�bi

60. Vjekoslav vitez Luburiæ, muèkiubijen 20. travnja 1969.

U domovini ubijeni na razlièitenaèine u jugokoncentracionim

logorima

25. Franjo Dolaèki, umro 3. XII. 1950.u koncentracionom logoru Stara Gra-diška

33. Josip Gramberger, umro od upalepluæa1958. u koncentracionom logoruGoli Otok

42. Dr. Rudolf Herceg, umro 13. I.1949. u vojnom zatvoru Nova Ves 17

92. Prof. Maksimilijan Petanjek, umro24. IV.1947. nakon što je bio pretuèenu koncentracionom logoru Lepoglava.Njega i pukovnika Zlatka Šintiæa, šta-povima su pretukli, komandant logoraJosip Špiranac i braæa Mrkoci

94. Anton Prohaska, umro od bati-nanja 1. X. 1951. u logoru Mitrovica

Umrli u Domovini nakon puštanjaiz koncentracionih logora

24. Milan pl. Desoviæ, umro nedugonakon izlaska na slobodu iz Stare Gra-diške 1960.

46. Gjuro Isser, umro 19. I. 1963. uBrodu n/s

47. Jovan Iskriæ, umro 14.VI. 1961. uZagrebu

50. Dragutin Klaiæ, umro 1.III. 1976.u Zagrebu

61. Rudolf pl. Lukanc, umro u Zag-rebu 8.VIII. 1948. nakon izlaska izkoncentracionog logora Mitrovica

85. Dušan Palèiæ, umro 27. II. 1963. uZagrebuJure vitez Francetiæ, umro od zadobivenih rana 27. prosinca 1942.



94. Dr. Milan pl. Prausperger, umro21.IX. 1960. nakon izdr�anih 6 godinarobije u Staroj Gradiški, od 16 osu-ðenih.

98. Emil Radl, umro u Zagrebu 17.

VIII. 1950.

106. Dr. Mile Sertiæ, umro u Zagrebu

9. III. 1949.

109. Zvonimir Stimakoviæ, umro uZagrebu 18. X. 1974. nakon izdr�anih20 godina robije u koncentracionomlogoru Mitrovica

114. Ivan Šarnbek, umro u Zagrebu19. I. 1970.

119. Miroslav Šoštariæ, umro u Zag-rebu 19. VI. 1958.

123. Milan Uzelac, umro u Zagrebu 7.I. 1954.

U Hrvatskoj umrli prirodnomsmræu, a nisu bili zatvarani

65. August Mariæ, umro u Zagrebu 17.XI. 1957. godine. Nije se povlaèio inije bio zatvaran.

97. Ivan Prpiæ, umro u Zagrebu 10. I.1967. godine. Nije se povlaèio i nijebio zatvaran.

Od ukupno 131 generala HOS-a dosada utvrðena sudbina za 112

Umrli prirodnom smræuod 1941. do svibnja 1945. 11

Spasilo se i umrlo prirodnomsmræu u emigraciji 11

Umrli nakon puštanja izkoncentracionih logora 13

Umrli a nisu bili pod istragom 2

Poginuli u borbi protiv neprijatelja 18

Ubijeni od vlasti NDH 2

Poginuli u atentatu na njih 2

Izvršili samoubojstva prije predaje 3

Ubijeni u Austriji i Sloveniji 15

Ubijeni u Zagrebu 16

Ubijeni u Beogradu 14

Ubijeni u koncentracionimlogorima u Jugoslaviji 5

Promaknuti u èin generala

65 pukovnika DV

25 pukovnika UV

4 kapetana b/b, mornarice

3 pukovnika zrakoplovstva

Rafael vitez Boban, poginuo koncem 1946.



Pukovnici DV promaknutiu èin generala

Junas Ajanoviæ, pukovnik samovozni,4.IV. 1945.

Ladislav Aleman, pukovnik pješaèki,8. VII. 1944.

Salko Alikadiæ, pukovnik pješaèki,16. XI. 1941.

Kosta Bader, pukovnik intendantski,27. VIII.1943.

Mihovil Bajd, pukovnik artiljerijski,1. V. 1945.

Emanuel Balley, pukovnik pješaèki,6. X. 1942.

Zdenko Begiæ, pukovnik pješaèki, 4.IV. 1945.

Pavle Begoviæ, pukovnik dojavni, 8.VII. 1944.

Petar Blaškoviæ, pukovnik pješaèki, 1.X. 1942.

Ivan Brozoviæ, pukovnik

Eduard markiz Bona-Buniæ, pukovnikkonjice, 21. X. 1944.

Slaviša Cesariæ, pukovnik topnièki,23.III. 1945.

Matija Èaniæ, pukovnik konjièki, 27.VIII. 1943.

Milan Èudina, pukovnik pješaèki,30.X. 1944.

Æiril Danda, pukovnik in�enjerijski,8. VII. 1944.

Milan pl. Desoviæ, pukovnik konjièki,15. II. 1944.

Franjo Dolaèki, pukovnik topnièki, 8.VII. 1944.

Stjepan Dolle�il, pukovnik konjièki,8. VII. 1944.

Roman Dominik, pukovnik topnièki,8. VII. 1944.

Ðuro Dragièeviæ, pukovnik topnièki,8. VII. 1944.

Fedor Dragojlov, pukovnik glav. sto�.15. XII. 1942.

Julije Fritz, pukovnik pješaèki, 1. V.1945.

Stjepan Gašèiæ, pukovnik pješaèki,15. II. 1944.

Mirko Gregoriæ, pukovnik pješaèki,15. II. 1944.

Anto Grum, pukovnik pješaèki

Stjepan Grliæ, pukovnik topnièki, 15.II. 1944.

Artur Gustoviæ, pukovnik pješaèki,27. VIII. 1943.

Muhamed beg Hromiæ, pukovnik top-nièki, 7. X. 1944.

Jovan Iskriæ, pukovnik pješaèki, 30.X. 1944.

Oskar Kirchbaum, pukovnik in-�enjerijski, 18. XI. 1943.

Krešimir Košak, pukovnik pješaèki,8. VII. 1944.

Rudolf Kraus-Tudiæ, pukovnik, 20.VIII. 1942.

Josip Lemešiæ, pukovnik glavno sto-�erni, 13. VI. 1942.

Rudolf pl. Lukanc, pukovnik glavnosto�erni, 15. II. 1942.

Bogdan Majetiæ, pukovnik pješaèki,15. II. 1944.

Ivan Mataèiæ, pukovnik pješaèki, 2.X. 1941.

Ante Moškov, ubijen 1948. godine u Zagrebu



Stjepan Mifek, pukovnik pješaèki, 30.X. 1944.

Anton Nardelli, pukovnik pješaèki,15. XI. 1944.

Franjo Nikoliæ, pukovnik glavno sto-�erni, 11. II. 1944.

Viktor Novak, pukovnik topnièki(postojao je i artilj. pukovnik ÐorðeNovak)

Franjo Pacak, pukovnik pješaèki, 27.VIII. 1943.

Dušan Palèiæ, pukovnik, dr�avni taj-nik u MINDOM-u

Stjepan Perèiæ, pukovnik pješaèki, 11.II. 1944.

Aleksandar pl. Perkoviæ, pukovnikglavno sto�erni, 8. VII. 1944.

Maksimilijan Petanjek, pukovnikstruèni, 26. VI. 1943.

Milan pl. Praunsperger, pukovniksudski, 8. VII. 1944.

Viktor Prebeg, pukovnik

Anton Prohaska, pukovnik topnièki,27. VIII. 1943.

Emil Radl, pukovnik topnièki, 27.VIII. 1943.

Julije Sachs, pukovnik in�enjerijski,2. V. 1944.

Ðuro Sertiæ, pukovnik pješaèki, 16. II.1943.

Zvonimir Stimakoviæ, pukovnikkonjièki, 15. IX. 1944.

Ivan Šranbek, pukovnik pješaèki, 15.IX. 1944.

Franjo Šimiæ, pukovnik pješaèki, 15.II. 1944.

Rudolf Šimiæ, pukovnik pješaèki, 7.III. 1945.

Ivo Šnur, pukovnik pješaèki, 8. II.1944.

Josip Šolc, pukovnik pješaèki, 22.XII. 1944.

Miroslav pl. Šoštariæ, pukovnik top-nièki, 22. II. 1943.

Ivan Tomaševiæ, pukovnik pješaèki,22. VIII. 1943.

Mato Vrkljan, pukovnik pješaèki, 13.VI. 1942.

Mirko Vuèkoviæ, pukovnik sudski,22. XII. 1944.

Rudolf Wanner, pukovnik topnièki, 8.VII. 1944.

Mirko Zgaga, pukovnik pješaèki, 9.X. 1943.

Mario Zlobec, pukovnik pješaèki, 11.VII. 1942.

Bo�idar Zorn, pukovnik glavno sto-�erni, 15. IX. 1944.

Slavko vitez Kvaternik, ubijen u Zagrebu 1947.



Pukovnici Ustaške vojnicepromaknuti u èin generala

Hinko Alabanda, 23. III. 1945.

Rafael vitez Boban, 22. XII. 1944.

Oton Èuš

Stipe Duiæ

Jure vitez Francetiæ

Ferdinand pl. Halla

Ivo Herenèiæ, 22. XII 1944.

Gjuro pl. Jakèin, 11. IV. 1941.

Franjo vitez Lukac, 4. IV. 1945.

Vjekoslav vitez Luburiæ, 4. IV. 1945.

Ivan vitez Markulj, 1. VI. 1942.

Vladimir Metikoš, 15. IX. 1944.

Josip vitez Metzger, 27. VIII. 1943.

Ante Moškov, 22. XII. 1944.

Marko Pavloviæ, 4. IV. 1945.

Vilko Peènikar, 22. XII. 1944.

Ivan vitez pl. Perèeviæ, 15. II. 1944.

Tomislav Rolf, 22. XII. 1944.

Dragutin vitez Rubèiæ, 9. IX. 1944.

Adolf vitez Sabljak, 15. II. 1944.

Tomislav Sertiæ, 8. IX. 1944.

Vjekoslaf Servatzy, 4. IV. 1945.

Slavko Skoliber, 22. XII. 1944.

Franjo Sudar, 4. IV. 1945.

Ante Vokiæ, 11. XII. 1944.

U èinoredu Krilnika UV bili su:

29. Stipe Duiæ

30. Jure vitez Francetiæ


83. Dušan Palèiæ

121. Ante Vokiæ

Mimohod hrvatske vojske 10. travnja 1942.



Ovim dopisom obavještavam èla-nove HDPZ-a i èitavu javnost o èinje-nici da više ne sudjelujem kao puno-moænik u parnicama koje su pok-renute radi naknade štete, na koju biv-ši politièki zatvorenici, odnosno nji-hovi nasljednici imaju pravo, suklad-no odredbama Zakona o pravima biv-ših politièkih zatvorenika.

Ovakvu odluku sam donio bez obzi-ra što sam u ovaj posao ja, ali i drugiulo�ili puno energije, truda, a po-sebice vremena. Utoliko je ova odlukate�a, jer sam svjestan da je nešto višeod èetiri godine rada, skopèanog i saznatnim materijalnim troškovima bilouzalud.

Mo�da æe sve ovo najbolje ilustriratibrojevi, a oni su slijedeæi:

- ova pisarnica je tu�bom pokrenula867 parnica, za isto toliko bivših poli-tièkih zatvorenika, odnosno njihovihnasljednika.

- od ovih 876 stranaka, samo 7 ih jebilo iz Imotskog.

- odr�ano je nešto više od 3.000 ro-èišta, a uz svaku tu�bu je tijekom pos-tupka upuæeno barem tri, a u nekima iviše podnesaka. To znaèi da sam zapotrebe ovih spisa napravio nešto višeod 80.000 fotokopija.

- obzirom da je najveæi dio parnicatijekom postupka «preselio» na Op-æinski sud u Zagrebu, to je bio pot-reban anga�man odvjetnika sa sjediš-tem pisarnice u Zagrebu, pa je sve iligotovo sve radnje pred tim sudomobavljao Tomislav Jonjiæ, odvjetnik uZagrebu.

- Za pru�ene usluge odvjetnik To-mislav Jonjiæ nije naplatio niti jednelipe.

- moja pisarnica je naplatila iznos od1.100, 00 kn, a koji je platila kæi tu�i-teljice Ive Taliæ, kojoj je ova pisarnica

izdala potvrdu o plaæenom. Ni od

jedne druge stranke nije naplaæena niti

jedna lipa. Radi ilustracije, u tom

predmetu je vrijednost spora bila

306.340,00 kn, pa je za sve radnje, a to

su tu�ba, zastupanje na dva roèišta

trebalo, sukladno odvjetnièkoj tarifi

platiti 13.517,20 kn. U ovaj iznos je

uraèunan i PDV.

- o troškovima slanja tu�bi i podne-

saka preporuèenim pošiljkama ne mo-

gu precizno govoriti, ali je sigurno da

je svaki podnesak ili tu�ba poslan su-

du upravo na ovaj naèin. Naravno, ni

lipa od ovih troškova nije naplaæena ni

od stranaka, a ni od bilo koga drugoga.

Stoga sam odluèio otkazati zastu-

panje u svim sliènim predmetima.

Dinko Jonjiæodvjetnik, Imotski

POMOÆ ZA POLITIÈKI ZATVORENIK

Tijekom lipnja i srpnja 2006. svojim su prilozima izla�enje našeg èasopisa svojim nesebiènimprilozima pomogli:

Janjko Sarajliæ Dusseldorf 200,00

Branko Rakariæ Zagreb 300,00

u k u p n o 500,00 KN

Zahvaljujemo se darovateljima, i ubuduæe se preporuèujuæi njihovoj susretljivosti. (Ur.)

PRESTANAK ZASTUPANJA USPOROVIMA ZA NAKNADU ŠTETE


IZ POVIJESTIIZ POVIJESTI

Da se vidi, koliko je za jugoslavenskuvlast malo vrijedio hrvatski �ivot, do-voljno je navesti samo nekoliko èinjenica.Godine 1919. jedan stra�ar, Srbin, ubio jeu Visokomu, bez ikakva povoda kancelis-tu Dujmušiæa i zato je bio osuðen samo napet mjeseci zatvora (290). Vozeæi se 24.srpnja 1921. u vlaku izmeðu Sesveta iZagreba, Rudolf Horvatiæ, gradski po-rezni èinovnik, rekao je oru�niku, Srbinu,Dušanu Kru�iæu: «Mi smo Hrvati i ostatæemo Hrvati!». Oru�nik je na te rijeèi za-pucao i ubio Zlatka Arnolda, èinovnika ubanci, a ranio Horvatiæa i Ivana Kosandu,koji su zajedno sjedili na klupi (291). IvanMilas zv. Centiæ iz Zmijavaca, kod Imot-skoga, slu�io je vojsku u Podgorici, uCrnoj Gori, godine 1928., kada je izvršenatentat na Stjepana Radiæa, pa je upitao:«Zašto su ubili tako dobrog èovjeka?».Zbog toga je i on sam bio ubijen (292).Dana 1. prosinca 1933. jedan poštanskièinovnik u Zagrebu vraæao se je Selskomcestom kuæi i pjevao hrvatsku pjesmu.Susreo ga je redarstvenik i ustrijelio s pethitaca iz samokresa (293). Odkupna ci-jena duhana, koji je bio dr�avni monopol,bila je pitanje �ivota i smrti za mnogeseljake u Hercegovini i Dalmatinskoj Za-gori. Dr�ava ga je odkupljivala po bezna-èajnim cijenama, pa su mnoge obiteljigladovale. Da izbjegnu glad, neki su gasadioci krišom prodavali po Bosni i podrugim mjestima. Jedan od takvih bio je iStjepan Prliæ iz Soviæa, kod Gruda. No, uAr�anu, na sjeverozapadu Imotske Kra-jine, doèekali su ga 25. studenoga 1932. uzasjedi financi, bez upozorenja na nj pu-cali i ubili ga (294). Dosta je siromašnihljudi iz Hercegovine tako izgubilo �ivot.Bo�o Raiè iz Osmanlija, kod Kupresa, na-lazio se je poèetkom 1941. na odslu�enjuvojnog roka. Kad se je saznalo, da mu jebrat ustaški emigrant, bio je ubijen. Voj-ska je 2. travnja 1940. bez suda i opravda-na razloga ubila i Franju Matoševiæa izsela Pokrajèiæi, kod Travnika (295). Mla-

doga darovitog hrvatskog knji�evnika IvuKozarèanina ubio je stra�ar na ploènikuispred vojarne u Ilici, u Zagrebu, kada seje noæu 4. veljaèe 1941. vraæao kuæi(296).

Hrvati su ubijani u skupinama i pojedi-naèno. Ubijali su ih oru�nici, financi,pogranièna stra�a, redarstvenici, ORJU-NA, èetnici, pa i najviši predstavnici vlas-ti ili barem drugi po njihovom nalogu i u

njihovoj organizaciji. To isto su èinili isrpski seljaci i graðani, a zato su im izri-cane minimalne kazne ili uopæe nisu bilika�njavani, što znaèi, da je iza tih umor-stava stajala dr�avna vlast. Umorstva suse dogaðala na ulici, na cesti, na �eljezniè-kim postajama, u blizini granice i u parla-mentu, dakle svugdje.

Osim veæ navedenih sluèajeva, oru�nicisu istodobno, što znaèi na istomu mjestu iu isto vrijeme, poubijali više osoba i to unoæi izmeðu 11. i 12. svibnja 1919. u Du-

goj Resi dvije osobe, 8. rujna 1921. uKlenovcu, kod Pregrade, tri osobe (297),u kolovozu 1932. u Donjoj Stubici dvijeosobe, krajem 1932. godine na graniciprema Italiji i Maðarskoj pet osoba, iz-meðu 20. i 28. studenog 1932. u okoliciNina, kod Zadra, tri osobe, u noæi izmeðu20. i 21. travnja 1934. na talijanskoj gra-nici Mirka Šimuniæa i Slavka Bogliæa,dakle dvije osobe, poèetkom rujna 1936.u Cugovcu, kod Vrbovca, tri osobe i 24.prosinca 1938., dakle na sam Badnjak, uMariji Bistrici dvije osobe (298). U Ko-kincu, kod Bjelovara, 15. rujna 1935. ta-koðer su pucali po okupljenom narodu ite�e ranili dvojicu mladiæa, koji su od za-dobivenih rana ubrzo umrli (299). Dana 1.studenog 1937. u Novomu Gradcu, kodVirovitice, pucali su oru�nici i srpski dob-rovoljci, koji su tu naseljeni, po hrvatskimseljacima i èetvoricu ubili, a mnogo njihranili (300).

Isto tako poèinjena su mnoga pojedi-naèna umorstva obiènih ljudi. U mjesecustudenomu 1918., dok Kraljevstvo Srba,Hrvata i Slovenaca još nije bilo ni stvo-reno, pristaše stvaranja te nove dr�aveubile su u Gabeli, kod Èapljine, MijataKrvavca. Nekoliko dana pred Bo�iæ 1918.godine, srpski oru�nici u Trebinju usmrti-li su oca Vjekoslava – Maksa Luburiæa(301). S takvom praksom dalje je nastav-ljeno, umorstva su se redala jedno za dru-gim, pa su oru�nici ubili 22. studenoga1921. na granici Evu Klapka, koja se je izinozemstva vraæala u domovinu, sredi-nom kolovoza 1929. Bartola Vukoviæa uBrodskomu Varošu, kod SlavonskogaBroda, poèetkom prosinca 1929. Bla�aÐogiæa u Širokomu Brijegu, 19. travnja1930. Ivana Štefaniæa u Vrpolju, kod Sla-vonskoga Broda, u sijeènju 1931. ObradaPavloviæa na talijanskoj granici izmeðuRijeke i Sušaka, u kolovozu 1931. jedno-ga hrvatskog seljaka iz Lenèaka, kod La-sinja, u okolici Vrginmosta, 18. veljaèe1932. Ivu Duševiæa u Ljupèu, kod Zadra,

Piše:

Ivan GABELICA

BLA�ENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DR�AVA (XXVIII.)

POJEDINAÈNA I SKUPNA UMORSTVA NA ULICI,U VLAKU, NA GRANICI I SL.

Knji�evnik Ivo Kozarèanin, ubijen4. veljaèe 1941.



poèetkom lipnja 1932. Ivana Ereša na gra-nici prema Maðarskoj, u lipnju 1932. To-mislava Èorka u Brdarima, kod SanskogaMosta, 9. prosinca 1932. Miru Perkoviæau Ljupèu, kod Zadra, u prosincu 1932.Milu Korduna u Mumiæu, kod Zadra, u si-jeènju 1933. Šandora Trajbera u blizinimaðarske granice, kod Donje Lendave,Meðimurje, u travnju 1933. Ru�icuKne�eviæ u Perušiæu, u svibnju 1933.Petra Grgiæa u Murvicama, kod Zadra, iŠimu Duševiæa, takoðer iz okolice Zadra,u lipnju 1933. Rašiæa u okolici Slavon-skoga Broda i 30. o�ujka 1934. MatuKeseliæa u Vrpolju, takoðer kod Slavon-skoga Broda (302). Sliène zloèine èiniloje i redarstvo, neposredno ili po plaæenimubojicama i pogranièna stra�a. Redar-stvenici su na zagrebaèkim ulicama ubili22. travnja 1930. Miju Matijaka, a u tojgodini to su isto uèinili i s JosipomBreznièkim i Ivanom Oreškoviæem. Dana23. srpnja 1932. naruèene ubojice lišile su�ivota Josipa Cara u Du�icama, kod Crik-venice. Pogranièna stra�a je ustrijelila 30.travnja 1932. Jakova Peraiæa u Polièniku,kod Zadra, a u srpnju te iste godine IvanaKajdu i Pavla Lukaèa na �eljeznièkoj pos-taji kod Virovitice, u blizini maðarskegranice (303).

Oèekivalo bi se, da æe slabljenjem dik-tature nakon marseilleskoga atentataprestati ili biti barem smanjena umorstvaHrvata. Na �alost, to se nije tako brzo do-godilo. Njihov broj je još nekoliko godinaostao nesmanjen. Dapaèe, moglo bi sereæi, da je 1935. godina bila rekordna pobroju ubijenih osoba. Osim skupnihumorstava, koja su veæ navedena, oru�ni-ci, a i drugi nositelji srpskoga terora idalje su ubijali pojedine nevine Hrvate naulicama, cestama, �eljeznièkim postajamai drugim javnim mjestima. Od njihovezloèinaèke ruke izgubili su �ivot 5. svib-nja 1935., na sam dan izbora, Ivan Verajau Bijelomu Viru, kod Metkoviæa, 11.svibnja 1935. Franjo Šoštariæ u Selnici,kod Zlatara, u svibnju 1935. Ivan Devija uDobranju, kod Metkoviæa, 16. lipnja1935. na blagdan sv. Trojstva, LukaKraljeviæ u Majkovima, kod Dubrovnika,u lipnju 1936. Milan Paveliæ u Trnovcu,kod Gospiæa, godine 1936. Pero Prce uÈapljini, 5. srpnja 1937. Ivan Beriæ u

Donjemu Laðevcu, kod Slunja, 1937. go-dine Josip Dušek u Šibovcu, kod Daruva-ra, i 13. veljaèe 1938. jedan mladiæ u Ši-beniku, koji je sudjelovao u demonstraci-jama protiv Dimitrija Ljotiæa (304). Soru�nièkim nasiljem mo�e se povezati ismrt Marka Barièeviæa iz sela Vagan, kodLovinca, u okolici Graèaca. Taj je mladiægodine 1935. pozvan na odslu�enje voj-noga roka. Odlazeæi u vojsku, na�eljeznièkoj postaji u Lovincu zapjevao jehrvatsku pjesmu. Oru�nici su to dojavili

vojnim vlastima. Nekoliko tjedana po do-lasku u vojnu jedinicu u Trebinje, Bari-èeviæ je ubijen i baèen u rijeku Trebišnji-cu (305). Godine 1936. nestao je u Zag-rebu, gdje je stalno �ivio, Filip Barièeviæ,takoðer iz okolice Lovinca, koji je veædulje vremena bio pod paskom redarstva,pa je njegovo mrtvo tijelo pronaðeno ukoritu rijeke Rjeèine, kod Sušaka, na ta-dašnjoj jugoslavensko – talijanskoj grani-ci (306). Oèito je, da je iza ovoga umor-stva, kao i iza umorstva Josipa Cara, staja-lo redarstvo.

Nemilosrdnost i cinizam priumorstvima

U nekim sluèajevima jugoslavenske suvlasti pokazivale krajnju nemilosrdnost,okrutnost i cinizam prilikom umorstava.Oru�nici su, naime, 4. o�ujka 1932. u Li-šanima Tinjskim, kod Benkovca, uhitilimnogo hrvatskih seljaka i zadr�ali ih

dulje vremena u zatvoru. Kod kuæe su imostala nezbrinuta, bez hrane, maloljetnadjeca. Roditelji su molili vlasti, da ihpuste kuæama nahraniti djecu. Vlasti imnisu udovoljile molbama, pa je peterodjece umrlo od gladi (307). U proljeæe tegodine u sjevernoj Dalmaciji, a naroèito ubenkovaèkom kotaru, vladala je velikaglad. Èuvši za to, u sjevernoj Hrvatskoj seje skupljala hrana za gladnu èeljad u Dal-maciji. Skupljenu hranu su dijelili kotar-ski i opæinski naèelnici, ali je nisu davalionima, koji se nisu htjeli upisati u re�im-sku stranku. Takvima su naèelnici govori-li :»Crkni!» ili «Neka ti kruha dade tvojPaveliæ!». Neki su htjeli radije ostati bezhrane, pa i umrijeti, nego pristupiti unehrvatsku stranku. Zbog toga su u o�uj-ku 1932. u benkovaèkomu kotaru umrliod gladi Bla� Saviæ iz Banjevaca, NikolaZriliæ pok. Mate iz sela Šopota i MaraTroskot udova pok. Mate iz Banjevaca(308). Dana 11. sijeènja 1934. u Meði-murju, na putu kod sela Kakanj, blizuMure, oru�nici su noæu ubili Ivana Varguiz Donje Dubrave. Te iste noæi ubili su ublizini, na cesti, još jednoga seljaka, ali suga tako izmrcvarili i iznakazili, da ga senije moglo prepoznati. No, opæinske suvlasti u Donjoj Dubravi izdale 3. srpnja1934. platni nalog, kojim pozivaju IvanaVargu, sina ubijenog Varge, da pod pri-jetnjom ovrhe plati naboje, kojima su muubili oca (309).

Zloèini orjune, èetnika, sokolaša isrpskoga puèanstva

O ORJUNI i njezinim zloèinima veæ jebilo govora, pa se ovim �eli samo nadopu-niti ono, što je do sada reèeno. Osnovanaje u Splitu 23. o�ujka 1921. pod imenomJugoslavenska napredna nacionalna om-ladina. U svibnju 1922. promijenila je imeu Organizacija jugoslavenskih nacionalis-ta, skraæeno nazvana ORJUNA. Stvarnojoj je na èelu stajao Svetozar Pribiæeviæ,pa je ona i nakon raskola u Demokratskojstranci ostala uza nj, koji joj je odreðivaopolitièke ciljeve i osiguravao financijskupomoæ dr�avnih vlasti, a u poèetku je u�i-vala naklonost i Radikalne stranke. U svo-mu radu slu�ila se je teroristièkim meto-dama. Zastupala je politiku radikalnogajugoslavenskog unitarizma i centralizma,pod èime se je u stvari širilo velikos-

Hrvatski komunist Ðuro Ðakoviæ,ubijen 1929.



rpstvo. Nastupala je i protiv komunizma,ali ona se je naroèito i u prvom redu istica-la u gušenju hrvatske nacionalne misli ite�nje hrvatskoga naroda za slobodom.Od njezine ruke izgubili su �ivot 1921. izzasjede Dasoviæ u Otoècu, 14. srpnja1922. Rudolf Ro�iæ na zagrebaèkim uli-cama, 1922. Petroviæ u Dubrovniku, uproljeæe 1923. Jure Soèo u Sarajevu,1923. Marko Grèiæ u Sinju, 9. studenoga1923. Marko Ivankoviæ u Dubrovniku,1924. Rudolf �lièar u Koprivnici i 1927.

Grgin u Kaštel – Staromu. U zloèinima seje, prema tvrdnjama povjesnièara, osobitoisticao Berislav Anðelinoviæ, voða OR-JUNE, koji je osobno ubio 1922. pravnikaŠnidaršiæa u Zagrebu, 28. srpnja 1924.hercegovaèkoga Hrvata Marka Zovku nazagrebaèkim ulicama i takoðer godine1924. dva hrvatska radnika u rudnikuTrbovlje u Sloveniji (310).

Nakon proglašenja šestosijeèanjskediktature zabranjen je rad svim politièkimstrankama i udrugama, pa je tako 10.o�ujka 1929. raspuštena i ORJUNA(311). Ali je bio odobren rad èetnièkimudrugama. Èetništvo je stajalo na istimpolitièkim stajalištima, na kojima i OR-JUNA. Štoviše, mnogi su èetnici biliujedno i èlanovi ORJUNE ili neke drugesrpske nacionalistièke organizacije. For-malnim onemoguæavanjem rada ORJU-NI, èetnici su intenzivirali svoj rad, pa iubijanje Hrvata, iako su to i prije èinili.

Tako su ubili još 1924. Stjepana Veseliæau Osijeku, 28. veljaèe 1930. godine 72 –godišnjega seljaka Josipa Kolariæa na�eljeznièkoj pruzi kod Vrpolja, 25. o�ujka1932. vozaèa Aljinoviæa u Stonu, na polu-otoku Pelješcu, 1932. godine Jozu Olujiæau Opancima, kod Imotskoga, 20. studeno-ga 1932. Ivana Domitroviæa u njegovojkuæi u Maðarskoj, u prosincu 1932. Antu-na Vereša u selu Èantoviru, u Baèkoj,1933. godine Pavla Perkoviæa u seluPerkoviæi, kod Slavonskoga Broda, 1. ko-

lovoza 1934. Ivana Kovaèeviæa u seluOtoèkomu, kod Bosanskoga Broda, u ko-lovozu 1934. Augustina Franiæa u Suko-šanu, kod Zadra, u kolovozu 1934. JosipaSzaboa u selu Horgaèu, u Baèkoj, u noæiizmeðu 26. i 27. kolovoza 1935. NikoluKosanoviæa, opæinskoga bilje�nika uDre�nik – gradu, kod Slunja, poèetkomkolovoza 1935. Janka Vedrinu, �upnika uBuèici, kod Gline, 9. travnja 1936. KarlaBrkljaèiæa, narodnoga zastupnika, i Mar-ka Uzelca u Trnovcu, kod Gospiæa, i 12.srpnja 1936. Bla�a Krtaliæa u Mostaru. UKerestincu, kod Samobora, èetnici su 16.travnja 1936. izazvali oru�ani sukob saseljacima, u kojemu su ubijena tri seljaka,ali je zaglavilo i nekoliko èetnika. No, ni-su zloèine nad hrvatskim narodom èinilisamo èetnici, nego i èlanovi «Jugosla-venskoga sokola», pa i sami nositeljidr�avne vlasti i èlanovi re�imskih politiè-kih stranaka. U svibnju 1933. srpski soko-

laš, inaèe sin upravitelja pošte, ubio je uokolici Benkovca seljaka Bekavca. Iste tegodine u Starim Perkovcima, kod Slavon-skoga Broda, Petar Rusiæ, èlan re�imskeJugoslavenske radikalno – seljaèke de-mokracije, ubio je Pavu Birtiæa. Vlahoviæ,tajnik opæine u Postirama, na otoku Bra-èu, ubijen je 13. sijeènja 1936. po nalogunaèelnika te opæine (312).

Na �alost, Hrvate su ubijali i obiènisrpski seljaci i graðani. Nije, doduše, is-kljuèeno, da su neki od tih ubojica bili ièlanovi neke èetnièke ili sliène organiza-cije, ali javno nisu istupali u njihovo ime.Od ruke obiènih srpskih seljaka i graðanaizgubili su �ivot 16. kolovoza 1919. PajoBrkiæ iz Svetoga Roka (313), godine1919. Andrija i Ðuro Matiæ, oba iz Dub-ljana, kod Ravna, u istoènoj Hercegovini,a u noæi izmeðu 1924. i 1925. godine Jan-ko Mariæ iz Gornjih Dubrava, kod Stoca(314), u proljeæe 1933. Stojiloviæ iz selaOreškovice, u kolovozu 1934. ValentinRosulja (315), 3. sijeènja 1935. Šime Ðu-rièiæ u Gornjoj Garešnici, kod Garešnice,8. sijeènja 1935. Bla� Periæ u selu Rujani,kod Livna, 13. sijeènja 1935. Mijo Raèiæu Viliæ – selu, kod Po�ege (316), u jesen1935. Mile Crnkoviæ – Šnajder na lijevojstrani ceste Udbina – Donji Lapac (317),u noæi izmeðu 27. i 28. prosinca 1935.Slavko Ad�ija i Petar Breèiæ u DonjojGlavini, kod Imotskoga (318), na Bo�iæ1936. Ilija Petriæ �aja u Udbini (319), go-dine 1936. Miško Periæ u Stocu, a StjepanDadiæ u Kuršumliji, u Srbiji, gdje je bio uslu�bi kao oru�nik, 1938. Pero Konjevodiz Hutova, kod Èapljine (320) i 18. listo-pada 1939. u Kusonjama, kod Pakraca,Pero Vrtar iz Španovice (321).

Umorstva u oru�nièkim iredarstvenim postajama

Unatoè svim progonstvima i krvnim�rtvama, koje je prinosio, hrvatski se na-rod nikada nije mirio sa srpskom tirani-jom niti joj se je pokoravao. Zbog toga sumnogi hrvatski rodoljubi bili zatvarani. Uoru�nièkim i redarstvenim postajama izatvorima bili su strahovito muèeni, pa suneki pod mukama i umrli, a neki su opet,izišavši na slobodu, umrli u bolnici ili iz-van bolnice od posljedica muèenja. O timstrašnim muèenjima postoje brojna

Sprovod Stjepana Radiæa 1928.



svjedoèanstva (322). Po okrutnosti je na-roèito bio poznat dr. Janko Bedekoviæ, šefzagrebaèkoga redarstva. Muèenjima supodlegli i umrli godine 1921. Milan Galo-viæ u zatvoru, 26. svibnja 1926. Ivan – IkoJeliæ, otac dr. Branimira Jeliæa, u zatvoru,u svibnju 1929. Josip Zrnek u zagrebaè-komu redarstvu, u veljaèi 1931. Bošnja-koviæ iz Ðakova u zagrebaèkomu redar-stvu, u lipnju 1931. Josip Nagy iz Ferdi-nandovaca, kod Ðurðevca, u zagrebaèko-mu redarstvu, u studenomu 1932. LukaDevèiæ u zatvoru, u prosincu 1932. ŠimeGrgiæ iz okolice Zadra u zatvoru, u pro-sincu 1932. Mišura iz okolice Benkovca uzatvoru, 11. o�ujka 1933. Antun Ivanov uoru�nièkoj postaji u Preku, na otoku Ug-ljanu, 14. o�ujka 1933. Cvjetko Ni�iæ uzatvoru u Preku, godine 1933. Mijat Eliæu zatvoru u Šibeniku i u rujnu 1934. IvanLuèiæ u zatvoru na Sušaku. Poseban jepostupak bio s Josipom Poropatom, kojije u veljaèi 1931. ubijen u zatvoru zag-rebaèkoga redarstva, pa su ga mrtva bacilis III. kata u dvorište, kako bi to ubojstvoprikazali kao samoubojstvo. Od posljedi-ca muèenja u oru�nièkim ili redarstvenimpostajama, odnosno u zatvoru, umrli suizvan postaje, odnosno zatvora i to u trav-nju 1931. Zvonimir Topolnik u Livnu, utravnju 1931. Ante Paveliæ, seljak iz Bo-sanskoga Broda, u emigraciji, u rujnu1931. dr. Šušnjar, odvjetnik, u Sarajevu,17. veljaèe 1931. Ðuka Ilijaniæ iz Bistre, uBolnici « Milosrdnih sestara « u Zagrebu,10. kolovoza 1931. Ilija Petranoviæ u No-voj Gradiški, godine 1931. Ivan Jedlièkau Virovitici, u listopadu 1932. Peènikar,godine 1932. Frkoviæ u Benkovcu, u ruj-nu 1933. Ivan Baraè iz Ra�anca, kod Zad-ra, u bolnici u Zemuniku, godine 1933.Bla� Vukutin u Pakoštanima, kod Biogra-da na moru, na Uskrs 1934. Ivan Šariæ izZemunika, kod Zadra, u bolnici u Zemu-niku i 23. listopada 1934. Dragutin Perèecu Valpovu (323).

Srpski teror provodio se je i nad komu-nistima. U Vukovaru je 1. sijeènja 1921.ubijen Stjepan Supanc, kada je bje�aopred redarstvom, da ga ne uhiti. Pogotovosu za njih bile katastrofalne prve tri go-dine diktature, kada je bilo likvidiranoviše njihovih najistaknutijih prvaka. Takosu ubijeni podkraj travnja 1929. Ðuro Ða-

koviæ i Nikola Heæimoviæ nakon muèenjana zagrebaèkom redarstvu, 27. srpnja1929. braæa Mijo i Slavko Oreški u Samo-boru pru�ajuæi odpor redarstvu, da ne bu-du uhiæeni, 31. srpnja 1929. Pajo Marga-noviæ nakon okrutnoga muèenja na zag-rebaèkomu redarstvu, 2. rujna 1929. JosipHauka nakon okrutnoga muèenja na os-jeèkomu redarstvu, 14. kolovoza 1930.Josip Kolumbo i Pero Popoviæ – Aga uZagrebu prigodom uhiæenja, a podkraj tegodine i Bo�o Vidas – Vuk. Te godineubijen je i Ivan Šariæ, a 14. kolovoza1931. od posljedica dugoga tamnovanjaumro je u Zagrebu Zlatko Šnajder. Da ne

padne redarstvu u ruke, godine 1929. Jan-ko Mišiæ je poèinio samoubojstvo. Meðu-tim, redarstvo je i ovdje pokušalo zavaratijavnost, pa je prikazalo, da su i Pajo Mar-ganoviæ, Josip Hauka i Pero Popoviæ –Aga poèinili samoubojstvo, iako ih je onoubilo, a Hauku je uz to mrtva bacilo krozprozor, da prikrije svoj zloèin (324).

Umorstva hrvatskih politièkihprvaka i ustaša

Ali te velikosrpske vlasti nisu se zado-voljile s likvidiranjem «obiènih» ljudi,nego su posegnule za ubijanjem najistak-nutijih liènosti iz hrvatskoga javnog �ivo-ta, misleæi da æe tako obezglaviti i pokoritihrvatski narod. Zbog toga su organiziraleatentat, u kojem su 20. lipnja 1928. u

beogradskoj Narodnoj skupštini ubilePavla Radiæa i dr. Ðuru Basarièeka,hrvatske narodne zastupnike, i teško ra-nile Stjepana Radiæa, tada neospornogavoðu hrvatskoga naroda. Od posljedicazadobivenih rana Radiæ je umro 8. kolo-voza 1928. u Zagrebu. Zatim je slijediloumorstvo dr. Milana Šufflaya, istaknuto-ga pravaša i svjetski poznatoga albanolo-ga, u Zagrebu noæu izmeðu 18. i 19.veljaèe 1931. godine, pa pokušaj umor-stva dr. Mile Budaka, poznatoga hrvat-skog knji�evnika i pravaškoga politièkogprvaka, u Zagrebu 7. lipnja 1932., teumorstvo Josipa Predavca, podpred-sjednika Hrvatske seljaèke stranke, prednjegovom kuæom u Dugom Selu 13.srpnja 1933. i dr. Ive Pilara, knji�evnika,sociologa i politièara, u njegovu stanu uZagrebu podkraj 1933. godine, a Javor je,neprestano muèen i zlostavljan, umro ukaznionici u Srijemskoj Mitrovici 26.o�ujka 1936. godine (325).

Atentat na Stjepana Radiæa i njegovezastupnièke drugove i Javorova smrt od-nijeli su za sobom još nekoliko mladihhrvatskih �ivota. Na vijest o atentatu uZagrebu su veæ 20. lipnja 1928. izbile�estoke demonstracije, koje su se nasta-vile i nekoliko iduæih dana. Redarstvo jeprotiv demonstranata upotrijebilo vatrenooru�je i ubilo trojicu hrvatskih mladiæa(Krešimira Jerbiæa, Vladimira Majcena iÐuru Bjeloša). Tako je postupilo i prili-kom demonstracija na desetu obljetnicunastanka Kraljevstva Srba, Hrvata i Slo-venaca 1. prosinca 1928., kada je ubiloStanka Petriæa. Suprotno tvrdnjama Bo-siljke Janjatoviæ i Franje Tuðmana, koji,ne mogavši se osloboditi komunistièke in-doktrinacije, lipanjske demonstracije pri-pisuju komunistima, sve te demonstracije,pa i lipanjske, organizirala je nacionalnoorijentirana hrvatska mlade�, u kojoj supravaši igrali prvorazrednu ulogu (326).Demonstracije su izbile i odmah nakonpogreba Stjepana Javora u Zagrebu 30.o�ujka 1936. Redarstvo je i ovoga putapucalo po demonstrantima, pa je teško ra-nilo u trbuh Dragutina Kraljiæa, 17 – go-dišnjeg radnika, koji je od posljedicaranjavanja sutradan umro (327). Jugosla-venska vlast je u krvi ugušila iskazivanjepoštovanja hrvatskim muèenicima. U Bo-

Povjesnièar Milan Šufflay, ubijen 1931.



sanskomu Brodu su 20. lipnja 1932.prireðene zadušnice za Stjepana Radiæa iubijene mu sudrugove, na kojima je bionazoèan velik broj hrvatskih seljaka. Pos-lije mise klicalo se je «Slava muèenici-ma!» i «�ivila Hrvatska!». Kotarski na-èelnik je pozvao oru�nike, koji su pucalipo narodu i ubili Stjepana Matkoviæa i jošdvije osobe (328).

Hrvatski narod nije mogao mirno pod-nositi ove zloèine, koji su se nad njim sva-kodnevno èinili. Organiziran je Ustaškipokret, koji je poveo borbu za nezavisnuhrvatsku dr�avu. U toj borbi mnogi suHrvati ginuli. Zbog ustaške djelatnosti bi-li su obješeni 11. kolovoza 1931. u Beog-radu Ivan Rosiæ iz Prvèe, kod Nove Gra-diške, 25. rujna 1931. u Zagrebu MarkoHraniloviæ i Matija Soldin, oba iz Zag-reba, 21. travnja 1934. Franjo Zrinjski izGornjega Ladanja, kod Vara�dina, te 12.svibnja 1934. u Beogradu Petar Oreb izVele Luke, na otoku Korèul, i Josip Bego-viæ iz Suhoga Polja, kod Virovitice. Drugisu pali u borbi ili su nakon muèenja bezsuda strijeljani. Stjepan Devèiæ iz LukovaŠugarja, kod Gospiæa, poginuo je uVelebitskomu ustanku 14. rujna 1932., aIvana Gabaja iz Hlebina, kod Koprivnice,koji je prevozio ustaše preko granice uMaðarsku, na Janka Pustu, oru�nici sunesmiljeno muèili i iznakazili u oru�niè-koj postaji Gola, a onda izveli vani i 4.travnja 1933. ustrijelili. Pokopan je uHlebinama uz grob svoga ustaškog subor-ca Franje Mraza, koji je prije njega, boreæise za iste ciljeve, poginuo (329).

Prema nekim statistikama, u okoliciNina, dakle na zadarskomu podruèju,oru�nici su od 1925. do 1932., znaèi zasedam godina, ubili 63 hrvatska seljaka sobrazlo�enjem, da se je radilo o krijumèa-rima, a pravi je razlog njihova ljubavprema Hrvatskoj i ništa drugo (330). Natemelju svih navedenih èinjenica sa sigur-nošæu se mo�e tvrditi, da je broj politièkihumorstava Hrvata u kraljevskoj Jugosla-viji prelazio èetiri stotine. Ali, kada bi seprovela temeljita znanstvena istra�ivanjana cijelomu hrvatskom narodnom prosto-ru, ta bi brojka vjerojatno bila znatnopremašena. Kako je bilo strašno srpskonasilje, pokazuje sluèaj Vladimira Bogo-viæa, gradskoga èinovnika u Karlovcu.

Zbog njegova hrvatskoga uvjerenjadr�avna ga je vlast tako progonila, da se je14. veljaèe 1933. ubio (331)

Muslimanima vrijeðaju ljudskodostojanstvo i ubijaju ih

Srpskoj mr�nji, zloèinima i poni�enjunaroèito je bilo izlo�eno muslimansko pu-èanstvo. Ni kao ljude nisu ih dr�ali sebiravnima, a kamoli da bi im priznavali istagraðanska prava. O politièkim pravimanije moglo biti ni govora. Tu okrutnustvarnost najbolje ocrtava sluèajMehmeda Pavice iz Rogatice. Dana 13.studenoga 1918. u gostionici, u Rogatici,sjedila su dva srpska èasnika. Po obièaju,u gostionicu je htio uæi i Pavica, ali ga jekonobarica otjerala rijeèima: «Turèine, zatebe ovdje nema mjesta!». Kad je on ipakhtio uæi, èasnici su pozvali u pomoæ gar-diste, koji su ga uhitili i u zatvoru nemi-losrdno zlostavljali. Treæi dan je MehmedPavica od udaraca u zatvoru umro (332).Naroèito je bio te�ak muslimanski polo�ajdo 1928. godine. Srbi i Crnogorci su ihtukli , pljaèkali i ubijali na svakomu kora-ku. Te zloèine je u pravilu èinilo obiènostanovništvo, a dr�avne vlasti su preko to-ga šutke prelazile i tako te zloèine odobra-vale. Pri tomu se je sa srpske i crnogorskestrane isticalo, da je to osveta bivšihkmetova prema svojim feudalnim gospo-darima za zlodjela, što su ih ovi prije togaèinili njima. No i Hrvata je bilo kmetova,

ali nema dokaza, da su i oni muslimansko-mu puèanstvu èinili bilo kakve zloèine.Dapaèe, i sami su bili objekt srpskih icrnogorskih zloèina. Osim toga, u istoè-noj je Hercegovini najviše stradalo musli-mansko seljaštvo, koje nikada nije bilo upolo�aju feudalnoga gospodara (333).Sve to pobija srpsko – crnogorsku tvrdnjuo osveti bivših kmetova svojim feudalnimgospodarima, pa se uzroci ovim zloèini-ma nalaze u višestoljetnoj mr�nji premamuslimanskomu �ivlju i te�nji osvajaèa,da ih potjeraju s njihovih ognjišta.

U ovim zloèinima stradavalo je cijelomuslimansko puèanstvo, ali najviše u is-toènim bosanskohercegovaèkim kota-revima i u Sand�aku. Naravno, ovdje sene uzimaju u obzir Albanci i Turci. O timstradanjima su Svetozaru Pribiæeviæu, mi-nistru unutarnjih poslova KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca, u više navrataupuæivane predstavke, kojima se je tra�ilazaštita ugro�enim osobama (334), ali zaš-tite i pomoæi nije bilo. Zbog takvoga po-našanja dr�avne vlasti Mehmed Spaho,predsjednik Jugoslavenske muslimanskeorganizacije, pisao je 14. listopada 1919.nekomu svom prijatelju: «Još ni jedanubojica, pljaèkaš, zloèinac koji je zlodjelopoèinio na muslimanima nije ka�njen.(…) A ako musliman ili katolik pokušajuda se brane od napadaja pravoslavnih on-da se autoritet dr�avne vlasti javlja u pu-noj snazi i zatvaraju se du�ni i nedu�ni «

Einsteinov prosvjed upuæen jugoslavenskim vlastima zbog Šufflayevog ubojstva



(335). Dramatièan polo�aj muslimansko-ga �ivlja od samoga postanka KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca ponukao jenjegove i vjerske i politièke prvake, damu, obavještavanjem o tomu polo�ajusvjetske i domaæe javnosti, pokušaju pru-�iti zaštitu. U razgovoru, što ga je vodio1919. s francuskim novinarom CharlesomRivetom, a ovaj ga objavio u novinama«Le temps» 1. travnja 1919., had�iMehmed D�emaludin Èauševiæ, reis – ul– ulema Islamske vjerske zajednice uBosni i Hercegovini, izjavio je:» Hiljadeljudi ubijenih, 6 �ena spaljeno, 270 selaopljaèkano i uništeno, eto bilance za nasmuslimane prilikom sveèanog stvaranjaJugoslavije, kojoj smo se mi spremali slu-�iti svom dušom». Jugoslavenske su vlas-ti na Èauševiæa vršile pritisak, da povuèetu izjavu, ali je on to odbio uèiniti (336).Na sjednici Privremenoga narodnogpredstavništva u Beogradu, Spaho je 28.rujna 1920. izjavio, da je na podruèju Ju-goslavije ubijeno blizu 2000 muslimana.Iako tu izjavu vladajuæi krugovi nisudemantirali, Atif Purivatra misli, da jepretjerana (337).

Masovni i brutalni zloèini nadmuslimanskim puèanstvom

O stradanjima muslimanskoga puèan-stva izmeðu 1918. i 1928. pisao je 1941.«Sarajevski Novi list» u èlanku «Lice inalièje 1918. godine», koji je izlazio udesetak nastavaka. Istièuæi, da se radi osumarnim, dakle odprilike navedenimbrojkama, o zloèinima u Sand�aku piše :»Tako se znade, da je samo u bjelopolj-skom okrugu ubijeno oko šest stotina na-juglednijih muslimana na oèigled njiho-vih �ena i djece. U Plavi, Gusinju i Rugo-vi nije uopæe ostala �iva nijedna musli-manska duša. Ljudi, �ene, djeca, sve jepoubijano i poklano. U ostalim mjestimaSand�aka poubijano je takoðer oko sedamstotina muslimanskih duša. Ta ubojstva iumorstva vršena su na najzvjerskiji naèin,bacanjem u vatru i drugim najsurovijimmetodama, kakve se od vandala ne pamtena našim stranama» (338). Ove izjave ièlanci govore samo o strahovitim zvjer-stvima, što su nad muslimanskim puèan-stvom poèinjena u Kraljevini Srba, Hrva-ta i Slovenaca. Ali se na temelju njih nemo�e ni pribli�no utvrditi broj ubijenih na

podruèju Bosne i Hercegovine i Sand�a-ka. Èauševiæeva i Spahina izjava se od-nose na vrlo kratko vremensko razdoblje.Uz to, Spahina se izjava, a vjerojatno i Èa-uševiæeva, odnosi na sve muslimanske�rtve u novostvorenoj dr�avi, dakle i naAlbance i na Turke, što nije predmet ovo-ga istra�ivanja. «Sarajevski Novi list»obuhvaæa, doduše, razdoblje od deset go-dina, ali navodi samo masovne musli-manske �rtve u Sand�aku, dok takvih po-

dataka za Bosnu i Hercegovinu nema, ia-ko baš tu �ivi glavnina muslimanskogapuèanstva. Osim toga, sve su brojke, kojese navode u spomenutim izjavama i èlan-cima, dadene sumarno, odprilike, pa sepostavlja pitanje njihove upotrebljivosti.Stoga se za sada valja zadovoljiti samo sdjelomiènim utvrðivanjem muslimanskih�rtava u Bosni i Hercegovini i Sand�aku,s navoðenjem i nekih konkretnih imena,gdje je to moguæe, vodeæi raèuna, da je

Sociolog i politièar Ivo Pilar, ubijen potkraj 1933.



broj �rtava puno veæi, na što upuæuju ispomenute izjave i èlanci.

Prema Atifu Purivatri, do srpnja 1926. upograniènim krajevima Hercegovine,dakle u kotarevima Trebinje, Bileæa iGacko, ubijeno je 126 osoba, uglavnommuslimanskih seljaka (339). U literaturise konkretno navodi, da su s toga podruè-ja ubijeni, a u nekim sluèajevima zaklani,pa èak i na komadiæe sasjeckani, krajem1918. Salihaga Glavoviæ i sin mu Ibra-him, na kuænomu pragu u selu Hrupjela-ma, kod Trebinja, 10.travnja 1919. te�akAvdiæ i jedna djevojka iz njegove kuæe uSkotiæima, kod Bileæa, 6. svibnja 1919.sedam braæe Tanoviæa u selu Lipik, kodGacka, u rujnu 1919. trgovac Arif Babo-viæ usred Bileæe, 12. listopada 1919. sup-ruga Derviša Idriza iz Prijevoja, kodBileæe, pri kraju jeseni 1919. dva brataSalkoviæa iz Lastve, kod Trebinja (340),2. srpnja 1920. èetiri muslimanska te�akau selu Paðani, kod Bileæa, godine 1920.dvije osobe u Orahovcu, kod Trebinja, 25.listopada 1921. Salko Mehiæ iz Zagrada-ca, kod Gacka, 27. rujna 1924. Beæir Baj-ramoviæ, Salko Zeæo, Halil Æatoviæ iAsim Halkija u kotaru Bileæa i 11. kolo-voza 1925. tri Taloviæa i 2 Memiæa, dakleukupno pet osoba, u selu Bahori kod Gac-ka. Osim toga, navode se još po tri nei-menovane osobe iz kotareva Bileæa i Gac-ko, koje su ubijene 1919. godine. Srpskipovjesnièar Savo Skoko priznaje, da je od1918. do 1924. ubijeno osam nevinihmuslimana iz sela Borèa i Bahori, kodGacka. Na �alost, ubijanje je nastavljeno iu drugoj polovici 1926., pa je poèetkomsrpnja 1926. u planini Kobilja glavaubijen Hamid Hebib iz Cernice, kotarGacko (341).

No, nije ubijano muslimansko puèan-stvo samo u kotarevima Trebinje, Bileæa iGacko. Ubijano je i u drugim dijelovimaHercegovine. Tako su, na primjer, ubijeni17. travnja 1919. Mujo Burek za vrijemeveèernje molitve (akšama) u d�amiji uselu Kapavici, kod Ljubinja, godine 1920.u Novomu Dubu, kod Nevesinja, jednaosoba, u Kruševljanima, kod Nevesinja,jedna osoba i u Tomislavgradu, u sudnici,jedna osoba, a poèetkom srpnja 1926. uplanini Sitnica, selu Vilogorac, opæiniVlahoviæi, kotaru Ljubinje, tri brata Æesi-

æa. Ubojstava je bilo, èini se, i na podruèjukotara Konjic (342).

U raznim predstavkama, kojima semuslimanski prvaci obraæaju dr�avnimvlastima za zaštitu, redovito se spominjuubojstva i to ne samo aga i spahija nego imuslimanskih te�aka, dakle ljudi koji �iveod rada svojih ruku. Ta ubojstva ne spo-minju samo reis – ul – ulema Èauševiæ iprvaci Jugoslavenske muslimanske orga-nizacije nego i osobe iz muslimanskesredine, koje se deklariraju Srbima. O to-mu pišu i sve muslimanske novine, bezobzira na njihovo politièko usmjerenje.Kao podruèja na kojima se dogaðaju taumorstva naroèito se navode rogatièki,

kladanjski i sarajevski kotar, ali isto tako ikotarevi Travnik, Prijedor, Sanski Most,Visoko, Brèko, Zenica i cijelo podruèjeBosne uz granicu sa Srbijom (343). Iz to-ga se vidi, da su umorstva muslimanskoga�ivlja u cijeloj Bosni bila èesta i uobièa-jena pojava. Ta umorstva zapoèela su èimje srbijanska vojska stupila u Bosnu. Utom smislu veæ je opisan sluèaj MehmedaPavice iz Rogatice. Prema izvješæu Kotar-skoga poglavarstva u Foèi, od studenoga1918. pa do polovice 1920. meðu pogra-niènim puèanstvom poginulo je od raz-bojnièkih ruku šest muslimana (344).Svih tih šest osoba sigurno je s podruèjakotara Foèe, jer je nezamislivo, da bi pog-

lavarstvo toga kotara raspolagalo brojid-benim podacima o ubijenim osobama s ci-jelog pograniènog podruèja od Trebinjado Bijeljine, pogotovu kad se znade, da jeu tomu razdoblju samo od Foèe do Bi-jeljine ubijeno više osoba. Naime, ubijenisu u prvoj polovici 1919. Mehaga Gaèa-nin, predsjednik opæine u Praèi, kod Ro-gatice, na pravoslavni blagdan Duhova1919. Mehmed Æurovac iz Rogatice, a1920. godine jedna osoba u Šadiæima, kodFoèe, dvije osobe u Vakufu, kod Foèe,jedna osoba u Zvorniku i jedna osoba uBijeljini (345). Ovomu popisu treba do-dati više puta spominjanog Mehmeda Pa-vicu. U to isto vrijeme od srpske ruke suumoreni u travnju 1919. Mustafa Šah-begoviæ u okolici Sarajeva, u prvoj polo-vici 1919. Pemba Novakoviæ i HankijaHad�iæ, obje s Glasinca kod Sarajeva, i11. kolovoza 1919. Atif Grbo, takoðer izokolice Sarajeva, a 1920. godine u seluDjeli, kod Prijedora, dva muslimana. Da-na 8. veljaèe 1925. oru�nici i èetnici ubilisu Begana Bešliæa u selu Graèanici, kotarVisoko (346).

Tragedija varošice Šahoviæii ostali zloèini

Posebna tragedija zadesila je u noæi iz-meðu 9. i 10. studenoga 1924. godineSand�ak. Tada je oko 2 000 naoru�anihSrba napalo muslimanska naselja Šaho-viæe i Pavino Polje. Sa zemljom su sravni-li Šahoviæe, a poklali nekoliko stotinamuških i �enskih, starih i nejakih osoba.Prema zagrebaèkomu «Novom listu»,ubijeno je preko 300 muslimana, a bilo jesluèajeva, «gdje su uz oca i majku poubi-jali i po sedmero nejake djeèice» (347).

�rtve srpskoga nasilja nad musliman-skim puèanstvom zabilje�ene su i u za-padnoj Bosni. Godine 1920. naoru�anisrpski seljaci iz Glinice, predvoðeni pra-voslavnim popom, napali su muslimanskostanovništvo u Peækoj, u okolici Cazina iubili jednu osobu. Poèetkom 1928. u Bo-sanskomu Novom usmrtili su Avdu Tatli-æa i H. Muhameda Memiæa, a polovicomlistopada te iste godine, na zboru Pribiæe-viæeve Samostalne demokratske stranke uCetingradu, kod Slunja, Mehmeda Red�i-æa i Asima Grahoviæa (348).

Reis-ul-ulema MehmedD�emaludin Èauševiæ



Umorstva muslimanskoga �ivlja nisuprestala ni nakon proglašenja šestosi-jeèanjske diktature. U lipnju 1929. sara-jevsko redarstvo je tako zlostavljalo Hus-niju Èengiæa, da je od zlostavljanja umro,a onda su ga mrtva bacili s èetvrtoga kata,kako bi njegovu smrt prikazali kao samo-ubojstvo. U Vitezu, kod Travnika, 22.prosinca, takoðer 1929. godine, èetnici suustrijelili Avdu Ibrakoviæa. Smrt HuseinaBuliæa je sinteza smrti predhodne dvojice.Njega su trojica èetnika napala i ranila, aiza toga je zatvoren i muèen u sarajevsko-mu redarstvu, gdje je u noæi izmeðu 18. i19. kolovoza 1934. od muèenja umro(349). Ovim nisu prestali srpski zloèini imr�nja prema muslimanskomu puèan-stvu. Za cijelo vrijeme trajanja KraljevineJugoslavije dr�alo ih se je nepoæudnim iprotudr�avnim elementom. U sijeènju1940. Bajo Stanišiæ, kasnije poznatièetnièki zapovjednik, u Trebinju je sasta-vio tzv. puk pete kolone, u kojemu su 95%vojnika èinili muslimanski mladiæi izhercegovaèkih kotareva, pa ga je po naj-veæoj hladnoæi u nezagrijanim vagonimauputio prema maðarskoj granici. Pet voj-nika se je smrzlo i umrlo na putu odTrebinja do Bosanskoga Broda, a prekopedeset teško bolesnih bilo je smješteno uosjeèku bolnicu, od kojih su mnogi kas-nije pomrli (350). Dakle, srpske su vojnevlasti i na taj naèin ubijale ljude.

Bilješke:290. Atif Purivatra: Jugoslavenska musli-

manska organizacija u politièkom �i-votu Kraljevine Srba, Hrvata i Slo-venaca, Sarajevo, 1977., str. 66.

291. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 129.

292. Gordana Turiæ: Drugi svjetski rat i po-raæe – U temelju kamen – Spomenica�rtvama idealu hrvatske dr�aveImotske Krajine (od 1941. do 1990.godine), sv I., Zagreb, 2000., str. 598. ivlastita istra�ivanja,


294. Obavijest �upnoga ureda Gorica uHercegovini,

295. Vjenceslav Topaloviæ: Srednja Bosna– Hrvatske �rtve 1941. – 50./ 1991. –95., Zagreb, 2001.., str. 204. i 437.

296. Hrvatska opæa enciklopedija, sv. 6.,Zagreb, 2004., str. 210.

297. Vojo Rajèeviæ: Revolucionarni omla-dinski pokret u Hrvatskoj, sv. 1., 1919.

– 1928., Zagreb, 1979., str. 56., i èla-nak «Nevine seljaèke �rtve u Hrvat-skomu Zagorju», «Slobodni Dom»,glavne novine Hrvatske republikanskeseljaèke stranke», Zagreb, 23. 4.1922., str. 2.

298. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 515. –516., 541., 548. – 549. i 566., te«Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str4., i «Novi list» od 21. 6. 1941., str. 2.

299. Fikreta Jeliæ Butiæ: Iz povijesti èetniè-kog pokreta u Hrvatskoj – Prilog graðio èetnièkim udru�enjima u SavskojBanovini, Radovi Zavoda za hrvatskupovijest Filozofskoga fakulteta u Zag-rebu, vol. 21, Zagreb, 1988., str. 176.

300. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str.4. i «Novi list» od 21. 6. 1941., str. 2.

301. Stjepan Crnièki: �ivot i rad Vjekosla-va Luburiæa, u knjizi : «Maèek u Lubu-riæevu zatoèeništvu», prir. Ivan Mu�iæ,Split, 1991., str. 121., te «Hrvatski na-rod» od 20. 6. 1941., str. 4., i «Hrvatskilist» od 22. 6. 1941., str. 21.

302. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 462., 481.,507., 515., 516., 528., 529., 531., 541.,i 544., te «Hrvatski narod» od 20. 6.1941., str. 4.

303. Ivan Juriæ: Borbe i stradanja Hrvatakotara Metkoviæa 1918.- 1945.,Metkoviæ, 1997., str. 30. – 31.; RudolfHorvat, nav. dj. str. 549., 551., 586. i595., Gospiæki spomen zbornik, Gos-piæ, 1995., str. 137., Humski zbornik –V. Stradanja Hrvata tijekom Drugogsvjetskog rata i poraæa u istoènojHercegovini, Zagreb, 2001., str. 16.

304. Luka Pavièiæ : Kronika stradanjaHrvata ju�ne Like, Zagreb, 1990., str.32.

305. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 481.,«Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str.4., i Luka Pavièiæ, nav. dj., str. 32.

306. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 516.;«Hrvatski narod» od 20. 6. 1941. str. 4.


308. Isto, str. 516.

309. Isto, str. 541, i Ivan Mu�iæ: Hrvatskapolitika i jugoslavenska ideja, Split,1969., str. 182., bilj. 182.

310. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 151., i438.; Franko Miroševiæ: Poèelo je1918. … Ju�na Dalmacija 1918. –1929., Zagreb, 1992., str. 127., i«Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str.4., i Atif Purivatra, nav. dj., str. 310.


312. Isto, str. 481., 515., 529., 531., 541.,562. i 563.; «Hrvatski list» od 22. 6.1941., str. 22.; «Hrvatski narod» od 20.6. 1941., str. 4.; Bosiljka Janjatoviæ,nav., dj., str. 93.; Fikreta Jeliæ – Butiæ,nav. dj., str. 93., bilj. 92.; tjednik «Da-nas» pod naslovom «Maèek ubla�avanesporazum», Zagreb, 10. 10. 1989.,str. 66., i Stanislav Vukorep: Prilogprouèavanju stradanja Hrvata stolaè-kog kraja, «Humski zbornik IV.»,Zagreb – Stolac, 1999., str. 328., bilj.4.

313. Luka Pavièiæ, nav. dj., str. 95.

314. Humski zbornik – V. Stradanje Hrvatatijekom Drugog svjetskog rata i poraæau istoènoj Hercegovini, prir. IvicaPuljiæ, Stanislav Vukorep i Ðuro

Novi Pazar



Bender, Zagreb, 2001., str. 16., 17., i422.

315. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 528. i 541.,i «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str.4.

316. Ivan Stri�iæ: �rtvoslov slunjskoga ko-tara, Slunj – Zagreb, 2005., str. 30.

317. Milan Marušiæ, Kronika Krbave i Ud-bine kroz stoljeæa, Samobor, bez go-dine izdanja, str. 132.

318. Ante Ujeviæ: Imotska Krajina, Split,1954., str. 179.

319. Milan Marušiæ, nav. dj., str. 132. – 133.

320. Humski zbornik - V. Stradanje Hrvatatijekom Drugog svjetskog rata i poraæau istoènoj Hercegovini, Zagreb, 2001.,str. 16. i 17.

321. Tonèi Erjavec: Španovica – kronikanastajanja i nestanka, Zagreb, 1992.,str. 95.

322. Npr. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 460. –462., 527. – 528., 548. – 554. itd.

323. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 462., 506.,507., 515., 528., 529., 531., 541.; JereJareb: Kratki �ivotopis dra BranimiraJeliæa, u knjizi «Politièke uspomene irad dra Branimira Jeliæa», priredio JereJareb, Cleveland, 1982., str. 605. –606., «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941.,str. 4., i «Hrvatski list» od 22. 6. 1941.,str. 21. i 22.

324. Bosiljka Janjatoviæ, nav. dj., str. 186. i288. – 290.

325. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 388. –390., 411. – 412., 506., 512., 526. i

570.; Bosiljka Janjatoviæ, nav. dj., str.316.-317.

326. R. Horvat, nav. dj., str. 391.; JereJareb, nav. dj., str. 611.; Bosiljka Janja-toviæ, nav. dj., str. 250., ; Franjo Tuð-man: Hrvatska u monarhistièkoj Ju-goslaviji 1918. – 1941., knj. 1.,Zagreb, 1993., str. 512.

327. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 570. i 571.

328. Isto, str. 515.

329. Isto, str. 491., 507., 524. – 525. i 536. –538., te «Hrvatski narod» od 20. 6.1941., str. 4.

330. «Hrvatski narod» od 20. 6. 1941., str.4., i «Hrvatski list» od 22. 6. 1941., str.21.


332. Èlanak «Lice i nalièje 1918. godine»,«Sarajevski Novi list», Sarajevo, 10. 6.1941., str. 7.

333. Atif Purivatra, nav. dj., str. 47., bilj.125.

334. Isto, str. 34. – 38.

335. Isto, str. 66.

336. Isto, str, 63. i 64.

337. Isto, str, 74.

338. «Sarajevski Novi list» od 5. 7. 1941.,str. 7.

339. Atif Purivatra, nav. dj., str. 220.

340. «Sarajevski Novi list» od 10. 6. 1941.,str. 7., 12. 6. 1941., str. 7., 19. 6. 1941.,str. 7., i 5. 7. 1941., str. 7.

341. Atif Purivatra, nav. dj., str. 39., 71.,73., 98., 184. – 185., 219., i 220.

342. Isto, str. 39., 71., 73. i 220.

343. Isto, str. 35. – 40., 71. i 180., bilj. 207.

344. Isto, str. 71.

345. Isto, str. 61., 71., i 73.

346. Isto, str. 61., 66., 67., 73., i 197. – 198.

347. Isto, str. 200., bilj. 75., i str. 216., teèlanak «Hrvatstvo bosanskohercego-vaèkih muslimana – Zvjerstva Srbanad muslimanima», «Novi list»,Zagreb, 8. 5. 1941., str. 7.

348. Atif Purivatra, nav. dj., str. 73. i 277.

349. Rudolf Horvat, nav. dj., str. 462. i 541.

350. Nurija Šuljak: General Novakoviæ ubi-ja vojnike, «Sarajevski Novi list» od22. 5. 1941., str. 6.

Srebrenica, najnoviji srbijanski genocid nad muslimanima


SJEÆANJA I SVJEDOÈENJASJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

Predgovor

Èasni brat Ivo Dilber èlan je Hrvatskepokrajine Dru�be Isusove. Roðen je 1921.g. u Bosni u Rauševcu, �upa Brestovskokraj Kiseljaka. Kad je izbio Drugi svjetskirat mobiliziran je u hrvatsku vojsku u ko-joj ostaje sve do kraja rata. Po završetkurata nakon tragedije razoru�ane hrvatskevojske prijavljuje se isusovcima u Zag-rebu 1945. g. kao kandidat za Dru�bu Isu-sovu. Poèetkom srpnja 1945. komunis-tièke zloèinaèke vlasti prigodom pretresahapse ga u samostanu Dru�be Isusove uZagrebu, osuðuju ga na montiranom pro-cesu i šalju s tisuæama drugih hrvatskihrodoljuba na tešku robiju. Sve što je do�i-vio i pro�ivio èekajuæi tzv. „suðenje“, tekroz godine robije u jugo-komunistièkimkazamatima detaljno je opisao u ovimsvojim sjeæanjima èija je redakcija dov-ršena koncem lipnja 2006. g. Nakon od-slu�ene robije br. Ivo ulazi u Dru�bu Isu-sovu i postaje brat pomoænik. U Hrvat-skoj provinciji D. I. vršio je razne slu�be,a 1967. pretpostavljeni ga šalju na slu�buu Rim u Zavod Germanicum gdje i danas�ivi slu�eæi Bogu kao redovnik isusovac.

Nakon što je Skupština Europskog par-lamenta na svome zasjedanju od 25. si-jeènja 2006. usvojila rezoluciju o meðu-narodnoj osudi zloèina totalitaristièkihkomunistièkih re�ima, ove uspomene br.Ive Dilbera postaju sada veoma aktualne.U toèki 8. Rezolucije tako èitamo: „Skup-ština vjeruje da �rtve zloèina totalitarnihkomunistièkih re�ima koje su još �ive ilinjihove obitelji, zaslu�uju suæut, razumi-jevanje i priznanje za svoje patnje.“ Stogasu sjeæanja br. Dilbera ovdje opisana dra-gocjeni doprinos za razotkrivanju istine otolikim �rtvama komunizma i tragedijamašto su do�ivjele i pro�ivjele stotine tisuæeHrvata u 20. stoljeæu.

Potresna je i �alosna èinjenica da za tekomunistièke zloèine do danas nitko nijepriveden pravdi niti osuðen. Ali kaokršæani koji trebamo praštati, znademo ta-

koðer da ako ljudska pravda zataji, Bo�jojpravdi nitko izbjeæi neæe. Isto tako zna-demo da æe Bog jednoga dana svaku nevi-nu patnju i nepravdu nadoknaditi, izrav-nati kako nam je to najavio i obeæao KristGospodin kad je rekao: „Blago �alosnimajer æe se utješiti“.

o. Bo�idar Nagy, D. I.

Nekoliko misli kao uvodU mojim poodmaklim godinama (sada

sam u 85. godini) osjeæam posljedice odprovedenog vremena u komunistièkomzatvoru-logoru. Mnogo puta postavljao

sam pitanja samome sebi: znaju li naša

mlaða pokoljenja kako se je neèovjeèno

postupalo sa osuðenicima u jugoslaven-

skim komunistièkim zatvorima-logori-

ma? Oni su uèili u školi kako se je postu-

palo u nacistièkim konc-logorima. Mi

bivši osuðenici-robijaši komunistièkog

re�ima sve do nedavno bojali smo se o

tome govoriti ili pisati. Sada kada je uHrvatskoj slobodna demokratska vlast,nije mi poznato je li tko o tome što napisa-o za javnost. Dugo sam vremena izvan do-movine pa to ne znam. Katkada pomiš-ljam, pa mo�da je i malo pre�ivjelih izonih prvih godina komunistièke strahov-lade u Hrvatskoj. Šutjeti o tome bio biveliki propust. Da ja opišem svoje us-pomene iz tih dana, nisam vješt peru. Noipak, odluèio sam, makar nespretno, uztehnièku pomoæ moga subrata oca Bo�i-dara Nagya, napisati ovaj mali prikaz.Mo�da æe to biti jedan mali doprinos ras-vjetljavanju hrvatske povijesti u Hrvat-skoj onih prvih godina komunistièke stra-hovlade, iz onih mraènih dana nakon 2.svjetskog rata. Mo�da neke stvari nisupoznate. Još se i sada nakon 60 godinasjeæam mnogih pojedinosti i zloèinaèkihimena.

Rim, na Petrovo, 29. lipnja 2006.

Br. Ivan Dilber, D.I.

Hapšenje

3. srpnja 1945., u noæi izmeðu 22 i 23sata, došla je po mene milicija u civilu spratnjom vojnika u isusovaèku rezidenci-ju u Zagrebu u Palmotiæevoj ulici 33, gdjesam se tada nalazio kao kandidat za isuso-vaèki red. Imao sam 24 godine. Došli su snalogom da liše slobode patera JosipaMüllera, D. I. i brata Nikolu Jurišiæa, D.I.Uz to su pretra�ili cijelu kuæu, sve prosto-rije. Spavao sam u sobi za kandidate na 3.katu. Prodrmaše me na spavanju i rekoše:“Daj liène dokumente“. Pru�im im svojuvojnièku iskaznicu koju sam jedino imaokod sebe. Slu�io sam u hrvatskoj vojci zavrijeme NDH. “A gdje ti je oru�je? “.Ka�em da sam ga predao u gradu gdje idrugi. “Ustani i ajde s nama!“ Dovedu meu sobu p. Müllera. Tu su dva slu�benika ucivilu i dva vojnika s oru�jem. Dvojica ucivilu kopaju po sobi. Tu je bio prisutan ipoglavar kuæe, superior p. Leopold. Kad

SJEÆANJA NA GODINEPROVEDENE U JUGOSLAVENSKOM

KOMUNISTIÈKOM LOGORU (I)Piše:

Ivo DILBER, D. I.

Brat Ivo Dilber



me je vidio da sam došao s vojnicima,onako bez da sam išta ponio sa sobom,ka�e mi: “Sinko, što nisi ponio deku?“

Jedan od njih reèe: “Ma ne treba mu, on æebrzo…„ itd. Onaj valjda stariji ka�e vojni-ku: “Otprati ga u sobu, neka uzme deku.„Uzeo sam najdeblju vunenu deku i to mije spasilo �ivot.

Imali su nalog za hapšenje p. Müllera, aza mene ne. Ja sam tako uhapšen onako"usput" bez ikakva razloga. Brat Jurišiæuhapšen je radi svoga brata koji se negdjeskrivao. Bio je ustaški logornik. Pri polas-ku iz sobe p. Müller klekne na pod i p. su-perior mu da blagoslov.

Izvedu nas na ulicu, strpaju u zatvorenikombi i s nama u zatvor. Zatvor, malaprostorija, valjda graðena za jednu osobu.Osim nas trojice, tu su veæ bili drugi kojisu vjerojatno iste noæi ovamo dovedeni.Valjda nas je bilo desetak ili više. Izmeðuostalih, tu je bio dr. Politeo, kasniji bra-nitelj na sudu nadbiskupa Stepinca. Tu jejedna èasna sestra u redovnièkome odi-jelu. P. Müller i br. Jurišiæ bili su u talari-ma. U uglu kanta za nu�du. Mislim da jesobica predviðena za jednu osobu potome jer je kanta bila mala i skoro puna.Cijela sobica smrdi, malo je zraka. Svisjedimo nad svojim stvarima, koje smoponijeli sa sobom. Moje mjesto je bilo uzvrata na betonu. Pater Müller sve tješi; nebojmo se, u Bo�jim smo rukama itd. Tusmo prosjedili, proèuèali, kako se je mog-lo, do jutra. Ujutro najprije nekud od-vedoše èasnu sestru. Poslije i druge raz-mjestiše po raznim æelijama. Menesmjestiše u jednu æeliju koja je bila veæpuna. One dane sve je bilo prenatrpano pozatvorima. Onih dana æelije su se brzo pu-nile, a i praznile da se napravi mjesta zanove. P. Müllera smjestili su samoga ujednu æeliju i dali mu pisaæi stroj s nalo-gom da opiše cijeli svoj �ivot, posebnoèime se je sve bavio kao isusovac.

U mojoj novoj æeliji, koja je veæ bilapuna, za mene je bilo mjesta na betonukraj vrata, gdje æu preko dana sjediti i spa-vati. Zadnji sam došao. Na jednoj je strani"prièna", 50 cm od poda uzdignuti le�ajod dasaka, gdje je osuðenik spavao. U ku-tu te æelije bila je jedna rupa koja je slu�ilakao zahod. Prvu noæ moga boravka rupase zaèepila i sva tekuæina se razlila po

podu. Moja debela deka upila je sve to.Ustanem, a iz nje curi. To je bilo, kaomoje "krštenje", uvod u druga poni�enjakoja æe još nadoæi. I drugu veèer umotaosam se u moju mokru i smrdljivu deku.Nema se gdje osušiti. Tu sam slušao otku-cavanje pisaæega stroja patera Müllera,koji nije bio daleko od moje æelije. Bio jemarljiv, pisao je.

Preslušavanja kod "istra�itelja"Ne znam koliko su me puta premještali

iz æelije u æeliju. Poèela su preslušavanja.Preslušavanja su se vršila kasno noæu pos-

lije deset sati. "Istra�itelji" su umjesto

pravnika bili partizanski oficiri ili podofi-

ciri. Vojnik koji vodi na preslušavanje,

doðe u æeliju, prozove ime i brzo vani, na

hodniku, poène me gurati naprijed, grubo

i brzo, brzo, skoro u trku. Onako iz sna,

èovjek se još više prestraši. Dovede u so-

bu "istra�itelja" koji sjedi u vojnièkome

odijelu, na stolu pred njim pištolj i opasaè.

Tukli su s vojnièkim opasaèem. Jedan ko-

ji je prije mene bio na saslušanju potiho

mi je prièao kako je to išlo kod njega:

«Tra�io je od mene da priznam ono što on

Palmotiæeva crkva i samostan



hoæe, o èemu ja nemam pojma. Negiraosam. Tukao me je opasaèem. Onda ka�e:'Zini da ti ne kvarim zube'. Ja zinem, onugura cijev pištolja u grlo i upita me:'Hoæeš li jednom govoriti istinu, sad æuopaliti!'»

Tako doðoh i ja prvi put na red. Doksam bio umotan u moju smrdljivu dekudigne me brzo van. Na hodniku me brzogurne naprijed. Mislim si kakva �urba, zarsmo zakasnili. "Istra�itelja" je bilo više.Dovede me vojnik koji me pusti u sobu.Na stolu takoðer pištolj i opasaè. Morampriznati da me nije zlostavljao. Valjda je izpodataka vidio da sam bio obièan vojnikdomobran. Pitanja su bila: - Zašto sam senakon svršetka rata (on je imao ljepši iz-raz - «osloboðenja») sklonio kod isusova-ca. - Ka�em: »Zaposlio sam se.« »Koga sipoznavao? Poznaješ li p. Müllera?«Ka�em: »Prvi put sam ga vidio kada sunas vodili ovamo u zatvor.« »O èemu isu-

sovci razgovaraju meðu sobom?« Ka�em:»Kao civil, nisam imao pristup u njihovuzajednicu.« itd. Nisu znali da sam biokandidat za isusovce. Takvih presluša-vanja imao sam više puta. Uvijek je biodrugi "istra�itelj" i uvijek se to obavljalokasno noæu. Zastraše èovjeka iz sna.Valjda je to i bila svrha.

Tako mi je jedan vojnik, kada me je vo-dio na preslušavanje, dok smo preduredom morali èekati, naredio da skinemsvoje cipele i predam ih njemu. On jemeni dao svoje napola razvaljene. Nisamsmio protestirati. Mo�da je on mislio:Tebi i tako za kratko vrijeme više ne æetrebati cipele, tebe æe...« Valjda je to nau-èio od drugih svojih drugova vojnika, dato èine i drugi. Dr�ava ih još nije moglapristojno odjenuti. Prije dva mjeseca došlisu iz šume kao otrcani partizani.

Jednoga dana premjestiše nas iz višemalih æelija u jednu veliku sobu. Tu nas je

bilo valjda blizu dvadeset. Meðu ostalima

bio je tu i pater Müller, dr. Ðuro Kumièiæ,

sin knji�evnika Eugena Kumièiæa. Njemu

je poglavnik Paveliæ pri odlasku, prilikom

povlaèenju iz Zagreba, predao grad i up-

ravu kako bi bio posrednik kada doðu par-

tizani. On je uhapšen i kasnije suðen samo

zato što je na radiju »Zagreb« rekao:

»Graðani, ostanite mirni u svojim stano-

vima, kada doðe neprijateljska vojska«.

Razlog za hapšenje bio je zato što je rekao

da su oni bili «neprijateljska vojska».

Inaèe, on uopæe nije sudjelovao u ustaškoj

vlasti. Tu, iz te sobe, ostalo mi je u

sjeæanju ovo: Bila je nedjelja. Pater

Mülller nam je èitao, predvodio iz svoga

brevijara, dr�ao duhovni nagovor,

predmolio molitve. Kraj njega je dr.

Weber plakao kao dijete. P. Müller nas je

sve tješio kao otac. Od tada nikada više

nisam vidio patera Müllera.

Bazilika Srca Isusova



Drugi dan, tko zna zašto, opet nas raz-mjestiše po raznim æelijama. Valjda je tosada bilo po kategorijama. Æelije susvagdje bile prepune. Stalno su nadolazilinovi. Stalno su iz æelija nekud odvodililjude, koje više nikada nigdje nismo vid-jeli. Na slobodu nisu otišli. Na prozorimaæelija pribijene su daske tako da se ravnogledajuæi van ne vidi ništa, samo se krozzadnje dvije donje daske vidi, i to u dvo-rište. Vidjelo se u širini oko 2 cm premadolje. Oni upuæeniji u te stvari gledali su udvorište i vidjeli kako stalno dolazi "crnamarica", zatvoreni kombi koji je odvoziozatvorenike u smrt. Uglavnom je noæu bioveliki promet. Odvodili su ih u Maksimir istrijeljali. Zato je kod nas u æelijama bilostalno premještanje. Jedne noæi (sveva�nije stvari dogaðale su se pod okriljemnoæi) iz moje æelije izvedoše sve nekud.Ostadoh sam. Mislio sam: ili oni sada sviidu u smrt ili sam samo ja kandidat zasmrt. Navališe sve stjenice na mene. Ni-sam ni znao da ih ima toliko. Pikiraju rav-no sa stropa na moj vrat izjedoše me sasvih strana. I tako ne spavam. U tim æeli-jama unutra nije bilo elektriènoga svjetla,nego je iznad vrata bio prozorèiæ i na hod-niku je bila �arulja kroz koju je svijetlodopiralo u æeliju. Negdje iza pola noæi ot-kljuèaše se vrata i uguraše jednoga k meniunutra.

Kad ovdje pišem 'uguraše', spomenutæu jedan sluèaj koji mi je isprièao moj pri-jatelj te kako su i njega doveli i "ugurali" uæeliju. Moj prijatelj Ivan Pavièiæ bio jeobièan èovjek, kuhar po zanimanju, ro-dom iz Meðimurja. Prièao mi je:

»Doveli su me noæu pred æeliju, otklju-èa vrata i gurne me unutra. Okliznuo samse i pao, udario glavom o priènu daske. Neznam koliko sam vremena bio u nesvi-jesti. Kad sam se osvijestio, bio je mrak.Ne vidim ništa, napipam oko sebe mokrona betonu. Zato sam se i okliznuo i pao. Iopet pipam i ustanovim da je to zgrušanakrv. Pipam sebe, ma to nije moja krv. Takorazmišljajuæi primijetim da nisam sam.Netko se u uglu mièe. Slušam, neštošapæe. Pa on se moli. Slušam, šapæe zdra-vo Marijo itd. Pita on mene: 'Dru�e, ko' siti?' Ja sam mu nejasno odgovorio. Pitamja njega tko je on. On mi ka�e: 'Ja samseljak, rekao selo nedaleko od Zagreba.'

Ka�e: 'Došli partizani k meni tra�iti da imdam konje i kola da odvoze �ito što suoduzimali seljacima, a ja im nisam dao.Oni su me isprebijali i strpali u zatvor.Mislim da konje i kola nikada više ne æuvidjeti.' Izgleda da ta krv nije bila njego-va. Ko' zna koga su tu muèili.'…» završioje moj prijatelj Pavièiæ.

Dakle, onaj moj došljak u sobi, koji jeimao o vratu medaljicu, bradat, sjedne, i

nakon nekoga vremena poène plakati. Vi-dim teku mu prave suze. Ka�e: »Sada sume rastavili od moga oca. Bili smo za-jedno u podrumu. Ja mislim da je ovo æeli-ja za smrt.« Prije toga rekao mi je da jepravnik. Ja ga tješim: »Vi kao pravnikznate da bez velikoga razloga ne mo�etebiti suðeni…« Ipak, bio sam pred njim op-rezan. Naime èesto su znali ubaciti u æeli-ju èovjeka okrvavljena i poderana odijelakoji se tu�i i psuje sve da su ga tukli, is-prebijali jer je bio ustaša itd. I zamalostekne simpatija od nekih pa se otkriju.On drugi dan bude pozvan i odvedoše ganekud, tj. u drugu æeliju da vrši svoju mi-siju. Onda iz te æelije poènu pozivati onekoji su mu se povjeravali i odvedu ganekud.

Kod moga zadnjeg preslušavanja kod"istra�itelja" rekao mi je: »Vidimo da niš-ta nisi uèinio zbog èega bi te trebali suditi.Ti æeš biti otpušten iz zatvora, ali ne daideš kuæi, nego æeš iæi u vojsku da odslu-

�iš vojni rok.« Ka�em mu: »Ja sam dvije ipol godine (od)slu�io vojni rok kao do-mobran. Ka�e mi: »Ti nisi bio domobran,ti si bio švabobran, sad æeš tek iæi u našupravu vojsku u narodnu armiju.» Vratišeme u moju æeliju. Bilo mi je pri duši veli-ko olakšanje i to sam prièao drugima. Za-vidjeli su mi na sreæi.

Slijedeæi dan premjestili su me u jednuveæu prostoriju gdje je veæ unutra bilo okodvadesetak osoba. Razmjestiše se najednom kraju sobe da i meni dadnu mjestouza zid. Svi su sjedili uza zid s jedne idruge strane sobe. Sjedili su ispred svojihsvari. Dopade me mjesto do jednoga èov-jeka tridesetih godina. Bio je iz Meðimur-ja. Bio je policijski èinovnik. Ime mu jebilo isto Ivan. Sprijateljili smo se i dr�alise zajedno nekoliko mjeseci. Malo zatimzapne mi oko na zidove sobe. Svi su ispi-sani olovkom kao i okolni obrub. Svaki jepisao ime i prezime itd. osuðen na 20 go-dina, drugi na smrt, treæi 15 godina itd.Visoko na zidu iznad prozora netko je ug-ljenom narisao kri� i mrtvaèki lijes, a is-pod toga natpis: "Izgubite svaku nadu vikoji ulazite ovdje". Pomislim, ma gdjesam ja, gdje su me smjestili? To me je zas-trašilo. Gledam okolo tu�na lica. Malo tkogovori jedan s drugim. Nakon nekogvremena moj mi drug Ivan šaptom govori:»Vidite li onoga tamo. Bio je pukovnik uhrvatskoj vojsci, oèekuje smrtnu kaznu, aonaj tamo bio je isto èasnik u hrvatskojvojsci i on oèekuje isto zlo i tako još neko-liko mi ih je predstavio. Promatram teljude, svi su u najsna�nijoj mu�evnoj dobiod èetrdesetih godina. Zašto oèekujusmrt? Da li zato što su Hrvati ili što su bilihrvatski èasnici?

Ivanu sam rastumaèio što mi je rekaomoj zadnji "istra�itelj" kako æu biti puštenkuæi. On me sa sumnjom pogleda ispituju-æim pogledom. Bio je policajac pa se u torazumije. Poèeli su se i drugi zanimati samene. Kad su èuli da sam kandidat za slo-bodu, neki su u to povjerovali, a neki susumnjali u to. Neki, ipak, za svaku sigur-nost, poèeše me moliti, kad iziðem na slo-bodu, da odem do njihovih i ka�em ovo iono. Po tome sam zakljuèio da su veæinaZagrepèani. Govore mi adrese svojih. Nesmijem to nigdje zapisati. Jedan me je ja-ko molio (bio je hrv. èasnik). Zapisao sam

Marica Stankoviæ



olovkom iznutra na ko�i svoje cipele:Petrova ulica 44. Sproveo sam tu prvuveèer i imao �alostan osjeæaj. Promatraosam ove ljude koji oèekuju najgore kazne,kako ne spavaju, prevræu se na svom le�a-ju, sad desno, sad lijevo i otpuhuju. Nisamni ja spavao. Svako i malo škripanje klju-èa u bravi i sve se glave okrenu u tompravcu.

Suðenje

Slijedeæe jutro. Otkljuèaše vrata i otvo-riše ih širom s nalogom: »Svi na hodnik ustroj, ostavite sve svoje stvari u sobi!«Gledamo kako na hodniku stoji više voj-nika. Izlazimo u grobnoj šutni i slutnji.Vodili su nas hodnicima, morali smo šut-jeti, a i nije nam stalo do govorenja.Uvedu nas u jednu veliku salu. Moj miIvan šapne: »Ovo je sudnica.« Upozorišenas da ne smijemo ništa izmeðu sebe raz-govarati ili postavljati pitanja slu�benici-ma. Tu nas je bilo skupljeno i iz drugihsoba. Postrojili su nas da svi stojimo 4 i 4.Dolaze trojica i sjedaju za stol i jednostav-no poènu èitati presude. Nema tu advoka-ta, branitelja. Tu je samo "kadija tu�i – ka-dija sudi." Proèita se ime i prezime, iza to-ga 20 godina zatvora, do�ivotni zatvor,'druga armija' pa opet 'druga armija'. 'Dru-ga armija' su ponavljali iza svakog treæegimena a i manje. Ipak, šapnem mom Ivanušto to znaèi 'druga armija'. On odgovori dadruga armija izvršava smrtnu kaznu u

Zagrebu. S bolom u duši pomislim koliki,dakle, idu u smrt. Tako, kad proèitašemoje ime, odmah sam pomislio da idemna odslu�enje vojnoga roka. Meðutimnastaviše èitati: »Osuðuje se na kaznu zat-vora u trajanju od 6 godina s prisilnim ra-dom!« Tek sam negdje nakon mjesec danaproèitao moju presudu. A ona je glasila:

"Kazna zatvora od 6 godina s prisil-nim radom te, po izdr�anoj kazni, kaz-na na deset godina gubitka graðanskihi politièkih prava zato što se pokušaosakriti u samostanu kod isusovaca, uorganizaciji patera Müllera koji jespremao preko granice bijeg visokihustaških glavešina a i on sam spremaose na bijeg.»

Kad je "sudac" proèitao moju presuduna ustima mi je bilo da zapitam, premda senije smjelo: «Ma... zašto takva kazna, kadmi je 'istra�itelj' rekao da nisu na meni niš-ta našli zbog èega bi me sudili.» Moj drugIvan primijetio je na meni da sam htionešto reæi te me gurne u rebra i ka�e:»Šuti, budi sretan da ti je glava ostala naramenu. Vidiš koliki idu u smrt i zaštoidu?« Ušutio sam, imao je pravo. Usput:nikad u svome �ivotu kasnije nisam glasa-o na izborima, jer nisam imao prava, a kadje to isteklo, nisam ta prava niti tra�io.

Nakon "suðenja" vratiše nas po grupa-ma u naše sobe. Iduæi hodnicima u sobupomislim: »Promijenili su mišljenje.

Mo�da su za mene rekli kad je veæ tu uzatvoru, da to ne bude onako uzalud, daj-mo mu koju godinu zatvora«.

U ovoj grupi èitanja osuda nije bio p.Müller ni brat Jurišiæ. Kad smo se vratili usobu, nastala je još veæa tišina. Na oèimaosuðenih na smrt vidio sam suze u oèima.Gledajuæi one koji oèekuju smrt, pomisliosam koliko je tek ovih dana odvedeno usmrt bez ovoga cirkusa od suðenja! Ovoje vlast tame. Na zid, gdje je bilo mojemjesto u sobi, napisao sam i ja svoje ime iprezime i koliko sam suðen. Tu noæ nitkou sobi nije spavao, samo smo se prevrtalina jednu i drugu stranu.

Sluèaj Patera Müllera

Nakon moga suðenja, patera Mülleranikad više nisam vidio.

Pater Josip Müller, D. I., �ivio je u Rezi-denciji isusovaca u Palmotiæevoj ulici uZagrebu. Pastoralno je bio vrlo aktivan.Vodio je Marijine kongregacije. Osim tihposlova bio je i ispovjednik u zatvoru oni-ma koji su osuðivani na smrt za vrijemeNDH. Da je bio dobro poznat u Zagrebu,zakljuèio sam i po ovome: kad su nasuhapšene vodili iz jednog u drugi zatvor,iz Petrinjske u Ðorðiæevu ili obratno, vo-dili su nas ulicom u stroju. Prepoznali supatera Müllera, mahali za njim, plakali,drugi su bacali pred njega kutijice èoko-lade i cigareta.

U zatvoru gdje je pater Müller bio is-povjednik za vrijeme NDH, bio je u onovrijeme jedan mlaði ustaški èasnik. Ot-kriven je da je bio špijun za partizanemeðu ustašama. Zbog toga je osuðen nasmrt. On je molio patera Müllera da se za-uzme za njega. P. Müller je išao samompoglavniku dr. Anti Paveliæu i molio ga zanjegovo osloboðenje. Paveliæ ga je odbio.Pater Müller je i opet išao moliti. Paveliæje rekao p. Mülleru: »Pater, Vi tra�itenjegovo osloboðenje, a da on sutra doðena vlast, skinuo bi Vam glavu.« P. Müllerje ponavljao da ga dobro poznaje, a on æejednom koristiti Hrvatskoj itd. I na koncuje Paveliæ popustio i naredio da ga se pustiiz zatvora. Kad je otpušten iz zatvora, oti-šao je direktno k svojim partizanima ušumu.

U lipnju 1945. kad su komunisti preu-zeli vlast u Zagrebu, (došli su u Zagreb 9.

Logor Stara Gradiška



svibnja), došao je ovaj u rezidenciju uPalmotiæevu ulicu da se "zahvali" pateruMülleru što mu je spasio �ivot. Tom zgo-dom savjetovao je patera da bje�i iz Zag-reba jer bi mogao biti uhapšen. Rekao je:»Ja sam oficir u OZNI, (tako se je ondazvala UDBA), ja bih vam mogao pomoæiu bijegu preko austrijske granice. P.Müller je rekao: »Ja ne bje�im, nikome ni-sam zla napravio, ne bojim se, ne, ja os-tajem sa svojim narodom.« On je ponov-no došao nakon nekoliko dana s istim pri-jedlogom. P. Müller je odbio. Onda jeovaj rekao: »Dobro, ako vi ne æete bje�ati,ja bih mogao iz zahvalnosti prema vamauèiniti to kojemu vašem prijatelju, koji seosjeæa ugro�enim. I p. Müller je pristao.Rekao je: »Pa imam dvojicu, dr. Valèiæa idr. Franju Ru�inskog.« Dogovorili su seneka ta dvojica sutra u dogovoreni sat do-ðu u predgraðe Zagreba kod dogovoreno-ga mjesta. On æe doæi, uruèiti im falsifici-rane isprave s kojima æe sigurno moæi pri-jeæi granicu Austrije. Drugi dan oni sudošli. On je došao s autom, strpao ih u au-

to i s njima u zatvor. Drugi dan izdao jenaredbu za hapšenje p. Müllera.

Negdje u ljetu 1946., kad smo u logoruStara Gradiška nešto radili, èujem jedno-ga èovjeka kako u razgovoru s drugimspomene ime p. Müllera. Upitao sam ga:»Poznajete li Vi p. Müllera?« On odgovo-ri: »Poznajem.« Onda on mene upita a dali ga ja poznam. Rekao sam da sam iznjegove grupe itd i upitao ga: »Recite mi,što vi o njemu znate!« On mi je rekao ovo:»Ja sam po zanimanju novinar. Bio samosuðen na smrt. Nas 200 osuðenih na smrtpisali smo molbu za pomilovanje, meðunama je bio i p. Müller. Nama tridesetoricismanjena je kazna, pomilovani smo, jasam dobio do�ivotnu robiju. Nad ostalih170 izvršena je smrtna kazna. Prematome, ja mislim pater Müller je po svojprilici strijeljan u 11. mjesecu 1945. To suobièno èinili u Maksimiru.»

Mnogo i mnogo puta u mome �ivotu ulogoru pitao sam samoga sebe: 'Kakav jeto moral komunista u èijim sam ja sada ru-kama. Pater Müller je onome spasio �ivot,

a on, iz «zahvalnosti», poslao je patraMüllera u smrt. Tko zna, mo�da mu je totrebalo da poraste u karijeri!?' Dogodilose upravo ono što je Paveliæ rekao patruMülleru: »Patre, Vi tra�ite njegovo oslo-boðenje, a on da sutra doðe na vlast, ski-nuo bi Vam glavu".

Na prisilnom radu uprivremenim logorima

Pošto sam sproveo jednu noæ poslije su-ðenja u onoj sobu s drugima, ujutro mepozovu samoga iz sobe: »Izaði van sasvim svojim stvarima!« Pridru�ili su mejednoj grupi i odvedoše nas na �eljezniè-ku stanicu. Strpali nas u jedan vagon, va-gon za �ivotinje bez prozora, samo su privrhu bile neke rešetke. Zatvoriše izvana ivlak krene. Na koju smo stanicu stigli neznam. Išli smo jedan dio pješke i do-vedoše nas u privremeni logor Popovaèu,izvan gradiæa, gdje je veæ sve bilospremno za nas. Bio je to jedan neplodnikraj okru�en bodljikavom �icom. Tu se jenekad nešto iskopavalo jer je bilo više ru-pa i bre�uljèiæa visokih oko 2 m. Na uglo-

Kaznionica Stara Gradiška



vima su postavljene stra�arnice. Tu nasutjeraše unutra kao ovce u tor. Ovce u torusu barem bile sigurne od vukova, a ovdjesu nas vukovi èuvali. Nakon par dana tusam prvi put kod dijeljenja hrane èuo kod"kazana", kako se jedan vojnik hvali kakoje danas ubio jednoga bandita tj. osuðeni-ka. Tako su nas, osuðenike, èuvari - vojni-ci zvali: »Ej ti banditu doði ovdje ili uèiniovo!« Unutra u logoru nigdje kakvezgrade ili barake. Sve na otvorenome, nasuncu i kiši. Tu je veæ bila veæa grupa osu-ðenika koji su došli prije mene. Isti danpredveèer dovedoše drugu grupu i ta-ko se je nastavljalo. Spava se u mrakuili osvijetljeno mjeseèinom vani, gdjetko hoæe, jednostavno na zemlji. Noæisu hladne. Tko si je donio kakav pok-rivaè, još nekako se u njega mogaoumotati. No, neki su uhapšeni samo uhlaèama i košulji i takovi legnujednostavno na zemlju skvrèe se i ku-šaju spavati. Nakon par dana iznikloje tu "privatnih stanova". S nekim ko-madom špicastoga �eljeza i drveta is-kopali su ispod onih malih uzvisinarupe u zemlji, gdje se je moglo sklonitiod kiše, a noæu je tu bilo malo toplije ibilo se zaštiæeno od rose. Takvih "nas-tambi" izniklo je više, veæ prema tomekako se je tko snašao i osvojio tomjesto.

Hrana je bila oèajna. Iza rata �ivjelose i vani oskudno. Nisu nas imali èimeprehraniti. Mali komadiæ kukuruzno-ga kruha, nekakvo varivo kao zasvinje, vrlo rijetko, nemasno. Mesonikad.

Zagrepèani kao i oni iz okolnih mjestaZagreba, kad su saznali gdje su njihovi,poèeli su svoje posjeæivati i donositipakete hrane za svoje. To bi stra�a primilai izruèila osuðenom. Nekada je bio doz-voljen i razgovor sa rodbinom u ograni-èenom vremenu. Ostao mi je u uspomenijedan �alostan dogaðaj iz onih dana. Bioje tamo i jedan osuðenik, bivši hrvatskipukovnik prezimenom Rogulja. (Neka senitko ne èudi što je meðu nama bilo i pu-kovnika koji nisu smaknuti. Bilo je sluèa-jeva da su nekoga jednostavno iz logoraponovno odveli na sud. Rogulja valjdanije bio puno kriv jer je za vrijeme rata biona Crnome moru kao instruktor hrvatskih

avijatièara). On je vani na cesti primijetioda mu je došla �ena u posjete i vidio je ka-ko nosi paket. Popeo se na jedan panj irazgovarao je sa �enom znakovima prsti-ju. Stra�ar je primijetio taj razgovor ikrenuo je �urno prema �eni. Ona to nijeprimijetila. Pukovnik joj je davao znakneka se makne, no bilo je kasno. Kad jestra�ar došao pred nju, pokušala se naglookrenuti i pobjeæi i pala je preko jednogapanja. Drugi dan je u mjestu umrla. Tu suje pokopali, a mu�u nisu dopustili da jojbude prisutan pogrebu. Bila je trudna.

Skupilo se dosta osuðenika u tom logo-ru. Poèeli su nas izvoditi na radove u bli�uokolicu. Ta suðeni smo na prisilni rad.Odvojili bi oko dvadesetak osuðenika,dobili tri stra�ara i išli smo na razne ra-dove: kopali bi jarke oko cesta, popravlja-li ceste itd. Po povratku s posla u logor,drugi stra�ari - vojnici doèekivali su nas ibrojali jesmo li svi. Kod toga brojanja, ka-ko je koji stra�ar bio raspolo�en za to, gu-rali su nas unutra udarajuæi nas na raznenaèine. Tako sam i ja tu prvi puta dobioudarac u leða kundakom puške. Drugiputa, kada smo se vraæali, ja sam se pro-gurao u sredinu da opet ne bi dobio uda-rac. Inaèe, stra�ari su nam rekli da im jenareðeno da kada vide da netko bje�i ili sesprema na to, da ga odmah ustrijele. Radi-

li smo i po kiši. Stra�ari su imali kišne ka-banice. Kad bi se vratili u logor mokri odkiše u tome se je ostalo i u istom išlo i spa-vati jer drugoga se nema. Ne znam da li tuu Popovaèi kraj našega logora ili nekogslijedeæeg malog logora, uglavnom neda-leko od nas bio je i logor za �ene. Moglismo se glasnije razgovarati i vidjeti iprepoznavati. I one su imale svoju �ièanuogradu. Jedan mi Zagrepèanin ka�e: »Vi-dite li onu tamo, to je Marica Stankoviæ,predsjednica �enskoga ogranka kri�ari-ca.« Ona se nekako u to vrijeme okrenula,

bila je nasmijana, mahali smo jednodrugome. Iza toga, isti mi èovjekka�e: »I onu tamo poznam. Ona je bila'Klosetfrau' u vojarni za Nijemce, izbog toga je suðena 'jer je suraðivala sokupatorom.'" U ono nesigurnovrijeme dosta je bilo da jedna �enarekne: »Ja onoga poznajem, bio je us-taša!«, i taj bi bio uhapšen.

Svaki dan pristizale su nove grupeosuðenika. Otvarali su privremene,male radne pokretne logore. Odlazilose van daleko raditi i u tim logorima seje stanovalo. I ja sam tako bio u jednojgrupi gdje smo radili i, po obav-ljenome poslu, selili dalje. Svagdjegdje smo stigli, našli smo "gostoljubi-vi smještaj". Mjestašce bijaše okru-�eno bodljikavom �icom. Na jednomemjestu iskopali su jamu za WC, ali ni-su je zaštitili daskama sa strane, negoje samo iskopana jama na otvorenomeda nas svi gledaju. Tako smo se selili.U pamæenju su mi ostala mjesta: Sveti

Kri�, Ivaniæ Grad, Kloštar Ivaniæ. Uvijekje to bilo izvan samoga mjesta. Sjeæam se,mislim, pred Ivaniæ Gradom, doveli sunas u napola srušenu kuæu u ratu. Da bi jelakše èuvali, okru�ili su je bodljikavom�icom i nas sve strpali u jednu sobu kaosardele jedan uz drugoga. Da su baremmalo imali èovjeènosti, pa da su na poddali slame, ali ništa. Negdje je pod bio odnapola istrulih dasaka, a ostalo je zemlja; ina to lezi i na tome spavaj. Kod seljenja izjednoga logora u drugi išlo se pješice no-seæi na sebi sve svoje stvari. Stra�ari voj-nici išli su uz nas pješice ili na konjima.Nareðeno im je da pucaju na onoga, kojise samo malo udalji iz stroja.

(nastavlja se)

Brat Ivo Dilbert



Ratna groznica u Virovitici

Blizina rata se osjeæala i u Virovitici.Grad je bio vrlo nemiran. Jugovojska“je dolazila i odlazila i vidjelo se da seèine zadnje pripreme. Vojska se nas-tanjuje po privatnim kuæama. Vojnicišapuæu meðusobno, a i sa graðanimadolaze u vezu.” (1)

Jugoslavija, uz podršku svojih sa-veznica na jednoj i zemalja èlanicaTrojnog pakta na drugoj strani, se prip-remala za rat na svomu teritoriju.Vrijeme je igralo va�nu ulogu.

Ustaše i njihovi istomišljenici takoðernisu mirovali.

“Mješanje graðanstva i vojske imaloje za posljedicu, da su ustaše i njihovisumišljenici uspostavljali vezu sa vojni-cima Hrvatima i obavješæivali ih, što imje èiniti.” (2)

Ova reèenica “Hrvatskog tjednika” jevrlo zanimljiva. Ostavlja dojam da seustaše ne moraju truditi da uvjere, pri-dobiju ljude na svoju stranu, oni jednos-tavno obavješæuju. Govore ljudima štoim je èiniti. Nema nikog drugog komubi vjerovali i tko bi im to rekao. Oèito jeto bio povoljan trenutak za ustašku pro-

mid�bu, a zov vlastite dr�ave èinio seneodoljivo lijep, jasan i realan. Jugosla-venska stvarnost se pretvarala u staruzadimljenu maglu prošlosti. Dotadašnjivoða se izgubio u Beogradu. Za ustašeje “jedina neprilika tada bila u tome, štosu bili vojnici izmješani sa 'odu-ševljenim ratnicima' Srbima.

Mladi ustaša Kosteliæ pošao je ipredaleko, pa je skoro otvoreno vojnikepozivao, da se ne bore za Srbiju. Nijepazio kome govori. Uhvatiše ga i zatvo-riše. Pukovnik je tra�io da ga policijapreda njemu, i on æe ga dati ustrijeliti.Intervenira gradski naèelnik Pavokoviæ,Langer i drugi, i šef policije za èudo nijega predao vojsci. Kosteliæ ostade �iv jer

Piše:

Vlatko LJUBIÈIÆ

NDH U VIROVITICI 8. TRAVNJA 1941.

BORBA DO SMRTI ZA HRVATSKU DR�AVU (IV.)

Bombardirani Beograd



je u to vrijeme nastala promjena koman-danta u puku i 'silni' Garbatovski ostabez vlasti.” (3)

Prvi ratni dan u Beogradu gdje sezatekao i voða HSS-a i hrvatskog

naroda dr. MaèekOko pola sedam ujutro netko je u

beogradskom hotelu pokucao na vratasobe dr. Maèeka i probudio ga. Bio je topolicijski èinovnik, koji ga je obavi-jestio, da je Njemaèka prije sat vremenaJugoslaviji navijestila rat.Skoèio je iz kreveta, otišao ukupaonicu i veæ je èuo kakopadaju njemaèke bombe. Brzose obukao i spustio u podrum.Bombardiranje je dolazilo svebli�e i nakon nekog vremenaprestalo, pa se još dvaput po-novilo. Kad je prošao treæi valbombardiranja, uspeo se izpodruma u prizemlje, gdje senalazila kavana i restauracija.U istom hotelu su se nalazilinjegovi stranaèki suradnici dr.Šutej, dr. Andres, dr. Smoljan.“Bili smo sva èetvorica unedoumici što nam je èiniti”-ka�e Maèek u svojim “Memo-arima”. I oni su trebali neko-ga, tko bi im rekao što im je èi-niti. Nakon kratkog vremenadošao je neki jugooficir koji ihje zamolio da poðu do minis-tra vojske Iliæa, koji æe im datipotrebne upute. Ministar voj-ske im je saopæio da predsjed-nika vlade nema u Beogradu, otišao jenekamo skloniti kralja. Zamolio ih je daodu ju�no od Beograda, do ispod brdaAvale i tamo prièekaju Simoviæa. Tamose èekali dva sata i vidjeli kako je pono-vo nad Beograd doletjelo nekolikonjemaèkih zrakoplova. Od strane jugo-vojske nije djelovala nikakva protuz-raèna obrana. Predsjednik jugoslaven-ske vlade, puèist Simoviæ nije došao, paje podpredsjednik Maèek preuzeo vod-stvo ekspedicije i krenuo preko Rudni-ka i U�ica prema Bosni. S njim su išli

hrvatski ministri i jedan dio srpskih mi-nistara. Drugi dio, koji je otišao premaVrnjaèkoj Banji, pridru�io im se umjestu Rudniku. Iz ovog mjesta je dr.Maèek uspio poslati, telefonskomvezom, svojoj obitelji poruku, da jezdrav i èitav pre�ivio bombardiranjeBeograda. Hrvatskom narodu nije pos-lao nikakvu poruku. Èlanovima i èelni-cima HSS-a takoðer nije poruèio ništa.Zašto je šutio? Poèeo je rat. On je bio

voða. Zar nije trebao nešto reæi? Od mi-nistara je poginuo samo Slovenac FrancKulovec. Kad je pao mrak stigli su uU�ice gdje su prenoæili.

Prvi ratni dan u Virovitici

Bila je Cvjetnica, kršæanski blagdanna koji se kršæani sjeæaju Isusova mesi-janskog ulasaka u Jeruzalem. Slavi se unedjelju prije Uskrsa. U nekim krajevi-ma je obièaj, da se odrasli i djeca umiva-ju u cvijeæu. Toga jutra, “6. travnja1941. u Virovitici pukne glas da je

Beograd bombardiran i razrušen odnjemaèkih aeroplana. Osjeæaj te�inesjeo je na sav narod. Nada i strah mješa-li su se zajedno. Teška ozbiljnost zahva-tila je sve, a osobito 'hrabre borce' nasrpskoj strani, koji su u dubini duše ipakosjetili, da æe sad prestati igra i dolaziborba sa najaèom vojnièkom silom nazemaljskoj kugli.

Nacionalisti, ustaše i svi dobri hrvat-ski rodoljubi veselili su se, jer su znali,

da æe za kratko biti kraj robo-vanju, a i strahote od pokoljasrpske vojske na uzmaku.” (4)

Puèist Simoviæ je 5. travnjarekao Maèeku, da æe Nijemcimatrebati još èetrnaest dana, ako�ele napasti. Toliko im, premanjegovoj procjeni, treba da pri-kupe snage u Maðarskoj. (5)Nije znao da su njemaèke snageveæ bile prikupljene i spremne, aspremne su bile i ustaše.

“Hrvatski tjednik” od 7. lipnja1941. ironizira “izvanrednu spo-sobnost” jugogeneralitetata.“Buduæi da je Jugoslavija sklo-pila 'vjeèni pakt' s Maðarskom,to nije granicu trebalo ni osigu-ravati: dosta su pogranièari. Utom uvjerenju povukoše II.konjièki puk iz Virovitice, a uViroviticu je trebao doæi 108. i42. puk, koji nikad ne doðoše. Usvojoj mudrosti umjesto da su tepukove poslali najkraæim putem,oni ih šalju okolo iz Bjelovara u

Grubišnopolje i Daruvar. Vojska je k to-

mu bila i u sebi rastrojena, pa nije èudo

da su zakasnili.” U sebi rastrojena? U

stvari je došlo do pobune vojnika Hrva-

ta u 108. pukovniji. Krajem prvog rat-

nog dana, u noæi sa 6. na 7. travnja, Sla-

vonska divizija smještena u Bjelovaru,

sastavljena od 108., 42. i 40. puka, veæi-

nom popunjena prièuvnim vojnicima s

bjelovarskog podruèja, kreæe u smjeru

Bilogore i Podravine. (6) Kad je došla u

podruèje Velikog Grðevca, 108. pukov-

Gradonaèelnik Bjelovara 1941. Julije Makanec



niji je nareðeno kretanje prema Virovi-tici. Kod podjele streljiva izuzeti su voj-nici Hrvati. Narednik Cvek je uz pomoæsvojih suradnika uspio opskrbiti voj-nike Hrvate s oko 6.000 naboja. Nakontoga, u 108. pukovniji dolazi do po-bune, koja uz podršku stanovništva,prerasta u ustanak. Ova pukovnija kreæenatrag prema Bjelovaru. Kod Severinajoj se pridru�ila 40. dopunska pukovni-ja. Bjelovarska gradska vlast se, skupa sgraðanima, pridru�uje pobuni. Grado-naèelnik dr. Julije Makanec je u Bjelo-varu 8. travnja 1941. proglasio hrvatskudr�avu.

Ako dr. Maèek, voða HSS-a i hrvat-skog naroda, nije imao potrebu obratitise hrvatskom narodu, u Virovitici seletkom oglasio predstojnik gradske po-licije Pribetiæ. “Hrvatski tjednik” ga na-ziva zloglasnim i ka�e da on “u svojojvelikoj ljubavi za Jugoslaviju izdajeletak, kojim proglašuje ratno stanje i ci-nièno naziva taj rat 'neizazvanim' makarje svaki i zadnji seljak znao da je puèbio izazov i da su 'otac' Gavrilo, 'sveto-savska crkva' i èetnièki dio generalitetasvim silama radili za taj rat.” (7) Taj istipredstojnik gradske policije “velikineprijatelj 'frankovaca' i karijerista Pri-betiæ osudio je ustašu Nefa na dug zat-vor radi pisanja “�AP”. Usput mu jeèesto dr�ao propovijedi protiv 'sub-verzivnog' rada frankovaca, kako samreèe: 'Da odgoji mladiæa'. Po njegovumišljenju mo�e ga odgojiti samo stro-gost i zatvor.” (8) “Hrvatski tjednik” nasobavještava da je ustaša Nef još uvijek uzatvoru, ali ne i kad je uhvaæen iosuðen.

“Umjetnièko” farbanje povijesti

Opisujuæi nastanak NDH u Virovitici,neki su sve aktivnosti ustaša i njihovihistomišljenika sveli na èinjenicu da suneki mladiæi po zidovima pisali “�AP”(�ivio Ante Paveliæ). Takvo opisivanjepovijesti je više karikatura, koja semo�e proglasiti i umjetnošæu, ali nikakone istinitom povijesnom slikom. Us-

prkos tomu što je Virovitica okru�enajamam nevinih �rtava, kojima ih napu-

niše partizanski pobjednici nakon što suje okupirali, istina o tome još uvijek �iviu sjeni jugokomunistièkog antifašizma,koji je postao dio slu�bene ideologijevladajuæih krugova Republike Hrvat-

ske. To se loše odra�ava i na stanje svi-

jesti, društveno-politièko i kulturno dje-

lovanje na višim i ni�im razinama. Toguši povijesnu istinu, sijeèe je u dubini ipresjeca puteve �ivotnih sokova, kojesvaki narod crpi iz svojih korijena. Ušumi pored jasenaškog puta, partizanisu pobili ranjenike koje su odvezli iz vi-

rovitièke bolnice. Ministar unutarnjihposlova, virovitièanin Ivica Kirin je 28.

lipnja 2006. prisustvovao sahraniekshumiranih �rtava partizanskog tero-

ra u Lugu kraj Bjelovara. Što je s Viro-

viticom i Virovitièko-podravskom �u-

panijom, s njihovim �rtvama? Kad æeone biti ekshumirane i dostojno sah-

ranjene? Virovitica još nema ni svoj�rtvoslov. Tko ga je du�an napraviti?Osobitost Virovitice i Virovitièko-pod-

ravske �upanije ne mo�e biti ponovnopodizanje partizanskih spomenika. I tou trenutku dok su u �upaniji na vlastiHDZ i HSP, a u gradu Virovitici samHDZ. Ovaj 'novi' HDZ i HSP nemajusnage da odbace ideologiju komunistiè-

ko-jugoslavenskog antifašizma pa jeprihvatiše, iskreno ili neiskreno, kao

Sahrana �rtava partizanskog terora u Lugu kraj Bjelovara



svoju, što se porazno odra�ava na po-litièku klimu i u Virovitièko-podrav-skoj �upaniji, na naš odnos premaRepublici Hrvatskoj i Domovinskom

ratu. Naime Josip Broz Tito nije kaosuprotnost i favorit nekih utjecaj-nih kolonijalnih dr�ava stajao sa-mo nasuprot dr. Anti Paveliæu iNezavisnoj Dr�avi Hrvatskoj negostoji i nasuprot dr. Franji Tuðmanui njegovu djelu. Tito i njegovo djelose pojavljuju kao bolja, idealiziranaprošlost i po�eljan uzor za buduænost.O tome, u svojoj knjizi “Predsjednikprotiv predsjednika” (Mesiæ protivTuðmana), piše i bivši komunist prof.Zdravko Tomac. Kad se neka gra-ðevina �eli podpuno srušiti onda seruši iz temelja. Da se ne bi ponovo iz-gradila, na njenom se mjestu gradineka druga. Jugokomunistièki antifa-šizam je bio kukavièje jaje u hrvat-skom dr�avotvornom gnijezdu, štomu je i sada funkcija. La�ni prijateljihrvatske dr�avnosti ga podupiru, jerznaju da je to najsigurniji put da je izgu-bimo. Jugokomunistièki antifašizam nemo�e biti dobar temelj hrvatske dr�avnesuverenosti. Zato nam ga podmeæu.Ako je istinita ona stara izreka dapjesnici puno la�u, onda je u hrvatskomodnosu prema povijesti puno umjetniè-kih elemenata, pa se 'novi' HDZ i HSPtakoðer mogu proglasiti ljubiteljimaumjetnosti.

Za njemaèki prodor do Zagrebabilo je va�no zauzeti mostove kodBarsca, što je uspjelo iako su bili

miniraniMostovi na rijeci Dravi, kraj maðar-

skog grada Barsc, koji se smjestio na-suprot hrvatskog Terezinog polja, bilisu od izuzetne strateške va�nosti ne sa-mo za virovitièki kotar, nego i za cijeluHrvatsku. Kad su njemaèke oklopnetrupa dobile zapovjed, da s maðar-sko-jugoslavenske granice u brzom na-letu zauzmu hrvatski glavni gradZagreb, za brzu provedbu tog zadatkabilo je va�no zauzeti jedan ili dva neoš-

teæena mosta na rijeci Dravi. U suprot-

nom bi dosta vremena morali utrošiti na

gradnju pontonskih mostova. Procjenili

su da su im za tu svrhu osobito pogodna

dva mosta kod Barsca, jedan �eljezniè-

ki, a drugi kolni. Za njihove motorizi-

rane divizije bio je va�niji kolni most.

Jugovojska je takoðer znala koliko su

ovi mostovi va�ni, pa je ispod njih pos-

tavljena velika kolièina eksploziva, da

ih u svakom trenu mogu diæi u zrak. U

jugoslavenskom mostobranu bilo je

dosta bunkera, sve do vode su dopirale

�ièane zapreke postavljene na obali.

Stoga se èinilo da je u u sluèaju njemaè-

kog napada nemoguæe zaustaviti

uništenje mostova. Zapovjednik

njemaèke pukovnije je napravio plan.

Došla je noæ odluke. Navalnu jedinicu

stavio je u zasjedu. Opalio je pješaèki

top što je bio znak da sve baterije pucaju

što više mogu. Stašna buka i vatrena ki-

ša spustiše se na drugu stranu obale. Na-

kon nekog vremena paljba je iznenada

prestala. Istog trena dvije navalne jedi-

nice jurnuše na mostove. Jednu je na

kolni most vodio nadporuènik Schir-macherr a drugu na �eljeznièki poruè-nik Rossler.

Bila je to utrka sa smræu, jer je biodosta jedan pritisak, pa da elektriènaiskra izazove eksploziju. Presjekli sujedan vod na kolnom mostu, ali druginisu bili tu. Bili su ispod mosta da sene mogu dohvatiti. Nadporuènik seprebacio preko ograde mosta, dr�ao ješkare u ustima te prilazio sve bli�ehrvatskoj strani mosta. Opazi drugivod. Dr�i se jednom rukom za ogradu,visi povrh rijeke, a drugom rukomsijeèe vod škarama. Presjekao je sveostale vodove. Jugovojska poèinje pu-cati, oko njega udaraju metci. Po-goðen je vojnik koji mu poma�e, amost neošteæen dolazi u njemaèkeruke.

Na �eljeznièkom mostu je poruènikRossler presjekao èetiri od pet vodo-va. Tada je došlo do eksplozije. Naval-

na jedinica je zatrpana pod ruševinama.Dolazi im pomoæ. Nitko nije ozbiljnoranjen. Poruènik je ranjen u rame. Ipakmost nije uništen nego samo njegov ma-li dio. �eljeznièki pioniri æe ga brzopopraviti.

Njemaèki vojnièki èasopis “DerSieg”, broj 255 je opisao njemaèko zau-zimanje dravskih mostova kod Barsca,a “Hrvatski tjednik” je to prenio u broju29., od 19. srpnja 1941. NadporuènikSchirmacherr je za ovaj podhvat dobioViteški kri�. Put njemaèkim divizijamaje bio otvoren.

Nastavlja se

1) Hrvatski tjednik, 31. svibnja 1941., str. 1.

2) Isto

3) Isto

4) Isto

5) Vladko Maèek, Memoari, str. 222.

6) Bo�o Èubeliæ, Mrtvi su samo oni koje lju-di zaborave, Fokus, 14. travnja 2006., str.27.

7) Hrvatski tjednik, 7. lipnja 1941., str. 1.

8) Isto

Prof. Zdravko Tomac, autor knjige"Predsjednik protiv predsjednika"


OSVRTI I PRIKAZIOSVRTI I PRIKAZI

U samoj je naravi stvari da se kod raz-mišljanja, analiziranja ili pisanja odjelovanju i dostignuæima hrvatske di-jaspore mora uzeti u obzir vrijeme ukojem se to odigravalo.

Nakon svršetka Drugoga svjetskograta i gubitka hrvatske dr�ave, velikbroj Hrvata, od onih koji su uspjeli iz-bjeæi englesko izruèivanje i jugokomu-nistièko klanje, našao je utoèište u Ar-gentini, u manjem broju i u ostalimju�no – amerièkim dr�avama. Uemigrantskom smislu to je bio prvival politièkih emigranata, meðu nji-ma znatan broj intelektualaca i stu-denata, koji su još �ivuæi u izbjegliè-kim logorima Italije i Njemaèke nas-tojali završiti studije. Ti se ljudi, uzsvu borbu za svakodnevni �ivot, nisumogli pomiriti s mišlju, da bi njihovaborba za stvaranje i oèuvanjehrvatske dr�ave bila uzaludna. Ova jegeneracija u sebi nosila ideju slobodei nezavisnosti za svoj, hrvatski narod,viziju ostvarenja, ali znajuæi pri tomuda nije dovoljno boriti se protiv, veæda treba ostati dosljedan i nepoko-lebljiv, na temelju onih vrednota u èi-ju se obranu vodi borba.

STUDIA CROATICA

Veæ koncem pedesetih godina proš-loga stoljeæa, u doba najveæe repre-sije u domovini, izopaèavanja hr-vatske povijesti i širenja la�nih vijestiu domovinskom i inozemnom tisku,jedan se uski krug intelektualaca u Bu-enos Airesu odluèio tomu suprotstavitiizdavanjem èasopisa na španjolskomujeziku, pod imenom « Studia Croatica «.Ujedno su osnovali i «Hrvatsko – lati-noamerièki kulturni institut», kao izda-vaèa èasopisa.

Prvi predsjednik Instituta bio je dr.Bo�idar Latkoviæ, prvi glavni urednik

Studije Ivo Bogdan, u ono doba vjero-jatno najvrsniji hrvatski novinar. Osni-vaèi su ujedno tvorili i prvi ureðivaèkiodbor. To su bili: Anðelko Beliæ, dr. Mi-lan Bla�ekoviæ, Ivo Bogdan, dr. IvoHuhn, Branko Kadiæ, Sreæko Karaman,dr. Bo�idar i dr. Radovan Latkoviæ, dr.

Mate Luketa, dr. Franjo Nevistiæ, prof.

Vinko Nikoliæ, Ivo Rojnica, dr. Pero

Vukota i naknadno prof. Danijel Crljen,

Ljeposlav Periniæ i Milan Rakovac. Od

navedenih danas su još �ivi Bo�idar

Latkoviæ i Ivo Rojnica, obojica u

devedesetim godinama, te Ljeposlav

Periniæ, s naizmjeniènim boravkom u

Buenos Airesu i Zagrebu. Inanciranje

èasopisa, to jest štampanje i odpremu,

preuzeli su Ivo Rojnica i, djelomièno,

dr. Mate Luketa, uz povremene prinoseKazimira Kovaèiæa i Radovana Latko-viæa. Ivo Rojnica je, takoðer, zauredništvo i Institut unajmio uredskeprostorije, koje je mnogo godina kasnijeposjetio prvi predsjednik Hrvatskogasabora, dr. �arko Domljan.

«Studia Croatica» bila je zamišljenakao tromjeseènik, a prvi broj je izašao1960., u godini smrti kardinala Stepin-ca, komu je bio posveæen. Urednik Ivo

Bogdan predstavio je èasopis krat-kim povijesnim pregledom, uzslijedeæe rijeèi buduæim èitateljima:« Ovaj èasopis upuæen je javnostiibero – amerièkih dr�ava, posebnoonima koji se po svom zvanju ilidu�nosti zanimaju za prouèavanjeprilika u srednjoj i ju�noj Europi, zo-nama koje su podvrgnute komunis-tièkom pritisku. Èasopis je autentièniizra�aj hrvatskih izbjeglica, meðukojima se nalazi velik broj intelektu-alaca, �rtava komunistièkih progo-na».

Veæ 1963. uredništvo se odluèilona valik podvig; sva èetiri godišnjaizdanja izdalo je u knjizi pod naslo-vom «La tragedia de Bleiburg» (Blei-burška tragedija). Osim dokumenatao partizanskim zloèinima poèinjeni-ma nakon izruèenja hrvatske vojske icivila po Englezima na Bleiburškompolju i na «putevima smrti», koje je

narod kasnije nazvao «kri�nim putem»,koje je dobrim dijelom sakupio prof.Krunoslav Draganoviæ, knjiga takoðersadr�i povijesno – politièke analize, tesa�etke na španjolskom, engleskom,njemaèkom, francuskom i hrvatskomjeziku, u svemu 390 stranica. Bila je toprva knjiga na jednom svjetskom jezikuo masovnim umorstvima, koje su jugos-lavenski komunisti izvršili nad Hrvati-ma 1945., i to, što uvijek treba istaæi, na-

DVA ÈASOPISA U BORBI ZA HRVATSKUDR�AVU: STUDIA CROATICA I

KROATISCHE BERICHTEPiše:

Ivona DONÈEVIÆ

Studia Croatica, èasopis u izdanjuHrvatsko-latinoamerièkog kulturnog instituta



kon svršetka rata. Cijela hrvatska dijas-pora svih kontinenata pozdravila je izla-zak ove knjige, koja je kroz godine tvo-rila osnovicu za prouèavanje ovenajveæe tragedije u hrvatskoj povijesti.

Tadašnje jugoslavenske vlasti naroèi-to je uzbunila èinjenica, da je veæ 1970.,u Philadephii, USA, izašla sadr�ajnovrlo slièna knjiga o bleiburškoj tragedi-ji, pod naslovom «Operation Sloug-hterhouse» (Podhvat klaonica), poduredništvom prof. Ivana Prcele, a uz su-radnju prof. Stanka Gualdescua. Pred-govor je napisao amerièki generalCharles A. Willoughby, koji meðu osta-lim istièe, da su : « Tito i njegovirazvikani partizani postiglistvarne pobjede za vrijeme ratajedino na stranicama anglo –amerièke štampe.«, ili osvræuæi sena Tita. «da nije bilo Britanaca iAmerikanaca lako bi ga smlavilevojne snage Hrvatske.».

Konaèno je 1976., na osnovušpanjolskoga izdanja, s proši-renom dokumentacijom i predgo-vorom dra. Franje Nevistiæa iprof. Vinka Nikoliæa, kao izdanjeknji�nice «Hrvatske revije», ob-javljena «Bleiburška tragedijahrvatskoga naroda», na hrvatsko-mu jeziku. Zanimanje je bilo toli-ko, da je 1988. slijedilo drugo,prošireno izdanje, pod naslovom «Blei-burg, uzroci i posljedice». Danas se udr�avi Hrvatskoj ni�u �alosni dokazi ozloèinima nad obezpravljenim hrvat-skim narodom u drugoj Jugoslaviji, nozasluga je izdavaèa i uredništva «StudieCroatice», da su u stranomu svijetu pok-renuli saznanje o povijesnoj istini iopovrgli komunistièke la�i plasirane usredstva priopæavanja.

Povodom 50. godišnjice sarajevskogatentata, «Studia Croatica» je 1965. iz-dala cijelo godište u obliku knjige, podnaslovom «Bosnia y Herzegovina –Aportes el esclarecimiento del origende la Primera guerra mundial» (Bosna iHercegovina – Prilozi za objašnjenjeuzroka Prvoga svjetskog rata). Knjiga

sadr�i tri studije: Pitanje Bosne i Prvisvjetski rat Ive Bogdana, Bosna iHercegovina – hrvatske pokrajine, pov-jesnièara o. Dominika Mandiæa i Po-vijest Bosne dra. Pere Vukote, uz povi-jesno – politièke priloge dr. Milana Bla-�ekoviæa, dr. Franje Nevistiæa i suradni-ka iz domovine pod pseudonimom J. G.Fratija. Reakcija s jugoslavenske stranenije izostala. 1971. u Buenos Airesu jeubijen glavni urednik Ivo Bogdan. Nanjegovo mjesto izabran je dr. FranjoNevistiæ, ujedno i predsjednik Instituta.On je obje du�nosti obnašao sve dosvoje smrti 1984.

Povodom likvidacije Hrvatskogaproljeæa, Nevistiæ je 1972., u okviruStudije, objavio posebnu brošuru podnaslovom «Croacia y la actual crisis deYugoslavia « (Hrvatska i sadašnja krizaJugoslavije). Kao posebno izdanje, Stu-dia Croatica je 1977. izdala zbornik«Croacia y su destino» (Hrvatska i nje-na sudbina), èiji je tekst napisao dr.Nevistiæ gotovo sam. Ta knjiga sadr�ipresijek hrvatske povijesti od najstarijihvremena do svršetka Drugoga svjetskograta, te opširan prikaz hrvatskoga kul-turnog stvaranja. Obraðuje i narodnogospodarstvo i geopolitièki polo�aj Hr-vatske. Knjiga je dobila vrlo pozitivnekomentare uglednih argentinskih novi-nara, a naroèito je dobro bila primljenakod naše, takozvane druge generacije u

zemljama španjolskoga govornog pod-ruèja, kojima je slu�ila kao priruènik.

Godine 1988., o sedamstotoj godiš-njici Vinodolskoga zakonika, prvogahrvatskog pravnog dokumenta na hrvat-skomu jeziku, pisanog glagoljicom,Studia Croatica je u svom redovitom iz-danju donijela prijevod Zakonika našpanjolski. Uz svoj prijevod, dr. Bo�i-dar Latkoviæ je objavio i prikaz politiè-ko – administrativnih prilika u kojimase je prenosilo obièajno pravo, kodifici-rano kasnije u Zakoniku. Vinodolski za-konik poznavao je veæ i pravnu normuin dubio pro reo, u sumnji za okrivljeno-

ga, a dr. Latkoviæ posebno istièeda u Vinodolskom zakoniku, kaodokaz pred sudom, nije vrijediotakozvani «bo�ji sud», niti tortu-ra, koje u isto vrijeme nalazimo uzakonima raznih europskih naro-da. Bo�idar Latkoviæ je takoðerpreveo i Poljièki statut, (Estatutode Poljica), zakonik srednjov-jekovne hrvatske poljièke kne�e-vine iz 1440. godine, uz opširanprikaz i znanstvenu analizu, kojije Studia Croatica objavila 1995.

Osim ovih prijevoda najstarijihzakonika na hrvatskomu jeziku,dr. Bo�idar Latkoviæ preveo je slatinskog na španjolski «Liberseptium», sedmu knjigu Dubro-

vaèkog statuta iz 1272., uz opširan pri-kaz Dubrovnika od srednjovjekovneopæine do grada – dr�ave, koja se odXV. stoljeæa u meðunarodnim doku-mentima spominje kao Dubrovaèkarepublika. Statut je podijeljen na osamknjiga, od kojih prevedena sedma obra-ðuje dubrovaèko pomorsko pravo. Ovajprijevod Bo�idara Latkoviæa, koji jeStudia objavila kao posebno izdanje2000. godine, prvi je prijevod na jedanstrani jezik uopæe, dok je Liber septum slatinskog na hrvatski preveden tek1972., a cijeli Statut 1990.

Nakon smrti glavnog urednika StudieFranje Nevistiæa 1984. godine, pred-sjednikom Instituta i glavnim uredni-kom Studie Croatice imenovan je dr.

Jozo Vrljièak, glavni urednik Studie Croatice



Radovan Latkoviæ, a tajnikom Ljepos-lav Periniæ. Obojica su te du�nosti ob-našali do konca 1994., u presudnomrazdoblju za Europu i Hrvatsku.

Kao glavni urednik, Radovan Latko-viæ je redovito pisao uvodnike i poli-tièke komentare, u kojima, èitajuæi ihdanas, nailazimo na rašèlambe najva-�nijih svjetskih i europskih problema,uvijek u potrazi za rješenjima, koja bivodila do hrvatske nezavisnosti u slo-bodnom, demokratskom svijetu. Uspioje, takoðer, Studiu èvršæe povezati s do-movinom, osiguravši suradnju nekoli-cine pisaca iz Hrvatske i sadr�ajnu juprilagoditi novonastalim politièkim pri-likama i potrebama druge generacije,koja je i preuzela Studiu.

Kao posebno izdanje, Studia Croaticaje 1993. objavila djelo dr. Milana Bla-�ekoviæa «Indice general» (Generalniindeks), koji obuhvaæa sva izdanja od1960., do zakljuèno 1992. Taj cijeli, op-širni materijal, dr. Bla�ekoviæ je podi-jelio na 15 tematskih skupina, uz popissvih suradnika s godinom objavljenihradova. Dodao je, nadalje, popis raznihustanova, sveuèilišta i knji�nica, kojimase besplatno slalo i šalje Studia, njih164 u 34 dr�ave svijeta.

Koncem 1994., dr. Radovan Latkoviæprepustio je svoju du�nost glavnogaurednika Studie magistru Jozi Vrlji-æaku, roðenom nakon rata u Argentini,koji sa skupinom Hrvatica i Hrvata iznjegove, druge generacije, i dalje us-pješno izdaje Studiu Croaticu, uz surad-nju intelektualaca iz domovine i skrom-nu, ali hvalevrijednu financijsku pomoæHrvatske matice iseljenika. Od 1996.Studia se mo�e èitati i na internetu, sa-mo se, na�alost, ritam redovitog izla-�enja, radi pomanjkanja financijskihsredstava, ne mo�e odr�ati.

KROATISCHE BERICHTE

Pod sasvim drugim okolnostima os-novan je 1976. hrvatski èasopis na nje-maèkom jeziku «Kroatische Berichte»(Hrvatski izvještaji). U Europi, podi-jeljenoj na dva bloka, NATO i Varšavski

pakt, vladao je takozvani «hlad-ni rat». Dr�ave pod komunistiè-kim sustavom su u ekonomskomrazvitku stalno zaostajale za pri-likama koje su vladale u slobod-nim europskim dr�avama. Una-toè financijskoj pomoæi zapad-nih zemalja, koju je od njih do-bivala u varavoj nadi da se u slu-èaju oru�anog sukoba ne bisvrstala na stranu sovjetskogabloka, nesvrstana se Jugoslavijanalazila u stalnom opadanju �i-votnoga standarda svoga sta-novništva, rastu nezaposlenosti ibuðenju otpora prema centralnojvlasti. Sve je to dovelo do«hrvatskoga proljeæa» i MAS-POK – a. Jugoslavija je tu krizu,osim terorom, pokušala prebro-diti otvaranjem granica za onekoji su se mogli ili htjeli zaposli-ti u slobodnomu svijetu.

S radnièkom masom i in-telektualcima raznih zvanja, uemigraciju je pristigla i UDBA, jer su sekomunistièke vlasti više od svega bo-jale doticaja takozvanih »privremenih»radnika s politièkom emigracijom. Sli-jedila su, dakle, politièka umorstva, ot-mice, telefonske i pismene prijetnje,pritisci na djecu u dopunskim školama isl. Da su intelektualci svemu tomu biliposebno izlo�eni, ne treba isticati. Da-nas su sve to poznate stvari, ali mislimda ih treba spomenuti kao podsjetnik èi-tateljima.

To je bilo ozraèje u kojem se jednamala skupina hrvatskih politièkih emig-ranata odluèila poèet izdavati «Kroa-tische Berichte». U tu svrhu prvo je os-novana, prema njemaèkim zakonima,«Zajednica za prouèavanje hrvatskihpitanja», kako bi imali izdavaèa za èa-sopis. Èlanovi uredništva bili su: dr.Ernest Bauer, Gojko Boriæ do 1981.,Ivona Donèeviæ i Stjepan Šulek. Uuredništvu su povremeno radili i: To-mislav Mièiæ, Ivan Cerovac, IvicaLozo, Ivica Vršæak i Vladimir Koretiæ.Radilo se timski i uz poteškoæe, koje

uopæe nismo predvidjeli. �ivjeli smo uraznim gradovima. Uredništvo se sasta-jalo jednom mjeseèno, a drugo se obav-ljalo telefonom. Svi smo bili zaposleni,pa se za «Berichte» moglo pisati i raditisamo u slobodno vrijeme. Nekoliko tis-kara odbilo je tiskati èasopis, bojeæi serepresije s jugoslavenske strane. Ni fi-nancijsko pitanje nije bilo rješeno, atrebalo je plaæati tiskanje, odpremu ipoštarinu. Uredništvo je, naravno radilobesplatno, isto kao i svi suradnici.

Troškove za prvi broj preuzeo jeugostitelj iz Frankfurta Zvonko Baotiæ.Oduševivši se za podhvat, daljnjih 6brojeva financirao je vojvoðanski HrvatMato Perèiæ. Daljnje izla�enje èasopisaomoguæio je hrvatski industrijalac izArgentine Kazimir Kovaèiæ, bivši do-mobranski èasnik i legionar s istoènogabojišta. Njegov opis kri�noga puta ob-javljen je u svim emigrantskim knjiga-ma o Bleiburškoj tragediji. Kovaèiæ jepodmirio troškove za nekoliko brojeva,a dalje je, veæim ili manjim prinosima,pomagao «Kroatische Berichte» krozsve godine izla�enja. U financiranje èa-

Kroatische Berichte, èasopis hrvatske emigracijeu Njemaèkoj. Izlazi do 1990.



sopisa od 1979. ukljuèilo se Hrvatskonarodno vijeæe. Predsjednici HNV – a,Janko Skrbin do 1982., a zatim dr. MateMeštroviæ, shvatili su što za politièkirad hrvatske emigracije mo�e znaèitièasopis na jednom od vodeæih europ-skih jezika.

«Kroatische Berichte» izlazili su u 2500 primjeraka, a besplatno su slani raz-nim politièarima, zakladama, novinari-ma, svima onima koji su na njemaèkomgovornom podruèju mogli utjecati najavno mišljenje i politièke odluke. Èa-sopis je bio zamišljen kao politièko gla-silo demokratskoga smjera, kojje èita-oce treba upoznati s te�njom hrvatskoganaroda za slobodom i dr�avnom neza-visnošæu. To je znaèilo ne samo rušenjekomunistièkoga sustava, što se u Europirazumijevalo, nego i svake Jugoslavije,što se trebalo tumaèiti i argumentirati.Trebalo se osvrtati na jugoslavenskupolitiku, isticati sve negativnosti, reagi-rati na diskriminacije i povijesne neis-tine. Usporedo s politièkim èlancima ikomentarima, posvetili smo pa�nju pri-kazivanju hrvatske povijesti, geopoli-tièkoga polo�aja, knji�evnosti, filozo-fije, umjetnosti i glazbe kao dijelu opæeeuropske kulture, uvijek s naglaskom navlastiti identitet. Redovito smo objavlji-

vali prikaze knjiga hrvatskih i stranihautora, naroèito onih koji su, slu�eæi sejugo – promid�bom pisali negativno oHrvatskoj i Hrvatima. Èitateljima je, ta-koðe, dat uvid u veliku kulturnu i poli-tièku djelatnost cijele hrvatske dijas-pore.

Njemaèki savez povjesnièara dao je usvom struènom glasilu «Povijest u zna-nosti i nastavi» slijedeæu ocjenu: « Kro-atische Berichte je izdanje jedne hrvat-ske organizacije u izbjeglištvu, koja ra-di za samostalnost Hrvatske i tra�i razu-mijevanje za svoje ciljeve, meðu osta-lim i time što današnju Jugoslaviju pod-vrgava oštroj kritici, istièe hrvatsku sa-mobitnost i brani Hrvate od neosnova-nih optu�bi... Time taj èasopis predstav-lja izvor za suvremenu povijest Jugosla-vije.»

S «Kroatische Berichte» otvorila namse i druga linija promid�be za Hrvatsku.Upisali smo našu «Zajednicu za prouèa-vanje hrvatskih pitanja» u Savez nak-ladnika njemaèkoga govornog podruè-ja. To nam je omoguæilo izlaganje èaso-pisa kod godišnjih izlo�bi knjiga uFrankfurtu, na velikomu izlo�benomprostoru revija na njemaèkom jeziku,ulazak u razne meðunarodne kataloge,gdje smo uz ime èasopisa i izdavaèa

mogli ukratko navesti i svrhu i smjer èa-sopisa. S njemaèkim revijama «Kroa-tische Berichte» smo izlagali i na meðu-narodnim izlo�bama i to 1979. u Kairu,1982. u Brazilu, 1983. u New Yorku,Los Angelosu i Stockholmu, 1984. uBuenos Airesu i Santiago de Chile,1985. u Hong Kongu i Madridu, 1986 uIndiji, New Delhi, 1988. u Ankari, Is-tambulu, Izmiru, te iste godine u Ateni iSolunu, 1989. u Parizu i 1990. u Bar-celoni.

Naravno da smo «Berichte» svake go-dine izlagali i na hrvatskomu štandu, nameðunarodnoj izlo�bi knjiga u Fran-kfurtu. Taj «hrvatski štand» bio je og-ledalo hrvatske publicistike u stranomusvijetu. Jugoslavenski predstavnici sva-ke godine su iznova pokušavali ishoditizabranu kod njemaèkih vlasti, svaki pu-ta uzalud.

Zadnji broj «Kroatische Berichta»izašao je 1990. nakon pada komunistiè-kog re�ima u Hrvatskoj, sa slikomprvog hrvatskog predsjednika na kori-cama lista. Ovo uredništvo nije mogloodr�ati èasopis. Dr. Bauer je u Njemaè-koj objavio nekoliko zapa�enih knjigaiz hrvatske povijesti na njemaèkom,dok je svoje uspomene pod naslovom«�ivot je kratak san» objavio u knji�ni-ci «Hrvatske revije». On se odmah vra-tio u rodni Zagreb, gdje je 1995. umro u85. godini �ivota. Stvarni glavni ured-nik bio je Stjepan Šulek, koji je pisaopod pseudonimom Krunoslav Sigetiæ,buduæi da kao novinar kod «DeutscheWelle» nije smio suraðivati u emigran-tskim glasilima. On je prešao u diplo-matsku slu�bu obnovljene hrvatske dr-�ave, a danas �ivi i piše u Zagrebu. Jasam s obitelji ostala u Njemaèkoj, jer senisam imala kuda vratiti. Bilo mi je odu-zeto ne samo dr�avljanstvo, veæ i svešto su mi pokojni roditelji u Zagrebu os-tavili. Èak i grobnice. No, osim što seuredništvo razišlo, Berichti su ostali ibez financijskih sredstava. Hrvatsko na-rodno vijeæe ubrzo je prestalo s radom, asva materijalna pomoæ dijaspore išla jeu domovinu. Tako je trebalo i biti.ˆ

Stjepan Šulek, nekad glavni urednik Kroatische Berichte



20. lipnja o. g. u Gradskoj knji�nici uZadru uprilièeno je predstavljanje knjige– zbirke radova Ante Bruna Bušiæa JEDI-NO HRVATSKA. Predstavljaèi su bili fraIvan Ševo (u ime nakladnika Franjevaèketiskare Mostar), prof. dr. Branimir Lukšiæ,prof. dr. Stijepo Obad i Marko Vasilj.

Predstavljaèi su istakli veliki domoljub-ni znaèaj Bruna Bušiæa, njegov knji�evniopus koji se svrstava u najsna�nija proznai pjesnièka djela suvremene hrvatske knji-

�evnosti, kao i njegove povijesne uradkekoji imaju i znanstvenih pretenzija. Posvomu znaèaju su i dalekovidne.

U svomu izlaganju prof. dr. StijepoObad spomenuo je i Hrvatsko proljeæe, teje nasumce spomenuo i neka imena hrvat-skih politièkih zatvorenika iz ovoga raz-doblja, u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku iZadru, ali je po svomu obièaju zatajioneka imena i suðenja hrvatskim domolju-bima u Zadru, dakle sasvim ih je prešutio,dok je druge, kao Antu Stamaæa i Ivu Ma-šinu, koji su svakako bili hrvatski muèeni-ci, isticao. Time se obezvrijeðuje njegovoizlaganje zbog neobjektivnosti i osobno-ga pristupa, ne poštujuæi stvarne èinjenicei dogaðaje.

Ovaj skup odr�an je pred prepunomdvoranom Gradske knji�nice u Zadru i uzglazbeni dio znaèio je pravo osvje�enje udjelovanju Gradske knji�nice u Zadru,koja postaje središte kulturnoga �ivotaZadra. Glazbu su priredile klape «Kontra-da» i «Kolibriæi», dok je tekst o prvim go-dinama �ivota A. B. Bušiæa, te izbor iznjegove proze i poezije èitao zadarski glu-mac Zlatko Košta.

Bruno ZORIÆ, prof.

JEDINO HRVATSKA

Jedino Hrvatska!

SJETI SE(Dan prije Hrvatskog sabora 1990.)

Tko porièe rodno gnijezdo

na truloj se grani njiše.

U bezdan se on strovali

za njega se ne zna više.

Tko porièe svoje preðe

taj je mrtvac prije smrti.

Pred stvarnošæu sklapa vjeðe

vrijeme æe ga u prah strti.

Neka mr�nja svud se gasi

da budemo dobri ljudi.

Nek' nas ljubav Bo�ja spasi

da se zavist ne probudi.

Višnja SEVER


REAGIRANJA

U Hrvatskom slovu od 30. lipnja, u«Jeci» na 29. stranici, objavljena je izjavaPoèasnog bleiburškog voda (PBV) usvezi promjene sadr�aja na bleiburškomespomeniku podignutom u spomen predajeVojske i izbjeglica NDH 15. svibnja 1945.godine. A svi dobro znamo što se onda do-gaðalo s tom naoru�anom Vojskom NDHi izbjeglicama koje su bje�ale pred jugo-komunistièkim zloèinima. Ova izjava jeobjavljena pod naslovom «Vukušiæ je našglasnogovornik», a radi se o stajalištuèelništva toga PBV- a, koji je utemeljennešto poslije bleiburške tragedije. A zna-mo koliko vremena je od tada prošlo. Ko-liko mi je poznato, prvotni sadr�aj na blei-burškom spomeniku upisan je u privatnojre�iji Petra Miloša, jednoga od ondašnjihèelnika PBV-a.

S njegovom simbolikom i sadr�ajemneki su se mogli slagati ili ne slagati, ali usvakom sluèaju u sadr�aju je bilo istinitokako je na tome Bleiburškom polju nas-tradala Vojska Nezavisne Dr�ave Hrvat-ske skupa s narodom, koji je bje�ao predjugopartizanima. Na tome polju, kod togaspomenika, godinama su se okupljali ma-lobrojni pre�ivjeli branitelji NDH, kao inovi naraštaji hrvatskoga naroda, uglav-nom samo iz inozemstva, sve dok se Re-publika Hrvatska nije osamostalila. A odtada je uspomenu na bleiburšku tragedijupodupirao i Hrvatski Dr�avni Sabor i takoje uspomena na Vojsku NDH postala naci-onalnim spomendanom na ovome mjestu,s koncelebriranim svetim misama kao imuslimanskom vjerskom molitvom. Jerza vrijeme NDH i katolici i muslimani suse osjeæali pripadnicima istoga hrvatsko-ga naroda i NDH. I od dvjesto pedeset ti-suæa pobijenih Hrvata po stratištimaKri�noga puta, smatra se da je pobijeno ioko pedeset tisuæa Hrvata muslimana.Onda i nije èudo što je Petar Miloš u vlas-titoj re�iji na ovome prvotnom spomenikubio stavio i polumjesec – simbol hrvatskihmuslimana.

Znam da je ovaj spomenik obnovljensredstvima Hrvatskoga sabora, što sammogao vidjeti iz novinskih napisa. Nisamjoš bio kod toga spomenika, ali sam vidioslike u novinama, te mogu pisati o prom-

jenama koje su izmjenjene u odnosu naprvotni Milošev tekst. Jasno se vidi kakoje sadr�aj toga teksta krivotvoren, jer sepraktièno više ne zna tko je to sve nastra-dao na tomu Bleiburškomu polju na zav-ršetku Drugog svjetskog rata, i to 15.svibnja 1945. godine, tjedan dana poslijezavršetka rata. Jer Vojska NDH bila jeposljednja koja se predala Englezima...

Zašto je mijenjan taj sadr�aj, u kojemuse sada ne vidi da je tu nastradala Hrvat-ska vojska nakon predaje, poubijana namasovnim stratištima Kri�noga puta,nego eto da je tu stradalo nekakvo mnoš-tvo? Oni koji su dozvolili mijenjanje togasadr�aja podlegli su onima koji ne prizna-ju opstojnost NDH i Vojske te Dr�ave, ko-ja ju je èetiri godine viteški branila. Tu jeispunjena njihova �elja, jer banditi, od-metnici u NDH proglasili su braniteljeNDH, koja je bila priznata od 24 ondašnjedr�ave Europe i svijeta, banditima. A to jesada indirektno potvrðeno novim sad-r�ajem na bleiburškomu spomeniku.

Ja osobno ne poznajem gospodina Bo�uVukušiæa i ne mogu o njemu ništa govori-

ti, ali poznajem neke iz èelništva PBV-a skojima sam robovao na otoku Sv. Grguru.I zaista me èudi da i takvi nisu zamijetilipovijesnu štetnost krivotvorenja ovogasadr�aja na Bleiburškomu polju. A svaka-ko tu dolazi u obzir i hrvatski naziv samo-ga mjeseca. Ako je cijeli sadr�aj na hrvat-skomu jeziku, zašto onda ne bi bio svi-banj, a ne maj? Mislim kako bi Hrvatskodruštvo politièkih zatvorenika, skupa sasvim pre�ivjelim braniteljima, vojnicimaNDH, trebalo osloboditi taj spomenik bilokakvih krivotvorina, kako zbog onih sto-tina tisuæa koji su umirali pod simbolimasvoje NDH, tako i zbog novih naraštajanjihovih i hrvatskih potomaka. Tu bi semorale ukljuèiti i hrvatske kulturološkeinstitucije, kao što je Institut «Ivo Pilar»,Matica Hrvatska, pa èak i Hrvatska aka-demija znanosti i umjetnosti. Poèasnibleiburški vod je samo spomen postrojbableiburške tragedije i ništa drugo. PBV nemo�e u bilo kojem naraštaju i vremenumijenjati spomen sadr�aje i krivotvoritibleiburšku tragediju NDH i hrvatskoganaroda.

Trebalo bi napisati istinito: « U èast islavu predane i pobijene Hrvatske vojskei izbjeglica NDH u svibnju 1945.»ˆ

KOME SLU�E KRIVOTVORINEPiše:

Mate ÆAVAR

Stari natpis na bleiburškom spomeniku


REAGIRANJA

PARTIZANI I HRVATSKI NARODU travanjskomu ratu 1941. godine

Kraljevina Jugoslavija se je raspala kaokula od karata. Na njezinim ruševinamauskrsnula je Nezavisna Dr�ava Hrvat-ska, koja je obuhvaæala gotovo èitavohrvatsko narodno i povijesno podruèje,pogotovo nakon kapitulacije Italije umjesecu rujnu 1943. godine. Hrvatski jenarod s oduševljenjem doèekao uspos-tavu vlastite dr�avne nezavisnosti. Onse je za nju, kako je to pred jugokomu-nistièkim sudom u Zagrebu 3. listopada1946. rekao bl. Alojzije Stepinac,«plebiscitarno izjasnio». Srbija je bilasvedena na predkumanovske granice.No, ni u tim granicama nije imala polo-�aj nezavisne dr�ave, izgubila je meðu-narodnopravni subjektivitet i bila jenjemaèko okupirano podruèje. Time jesrpski narod u cjelini do�ivio sna�anudarac. Od naroda, pod èijom vlašæu jebila cijela Kraljevina Jugoslavija, koja inije bila ništa drugo nego Velika Srbija,postao je dijelom nacionalna manjina, adijelom je bio okupiran i nije mogao od-luèivati o svojoj sudbini. Razumljivo je,da su Srbi takvim polo�ajem bili krajnjenezadovoljni i da su bili podobni za ko-jekakve pobune protiv nove stvarnosti.Na èelo te pobune stavili su se èetnici ikomunisti. I jedni i drugi imali su tradi-ciju u srpskomu društvu. Èetnici su biliekstremna srpska nacionalistièka orga-nizacija, koja se je veæ nekoliko deset-ljeæa borila za ostvarenje srpskih im-perijalistièkih ciljeva. Pobjedom Listo-padske revolucije 1917. godine, kad sukomunisti došli na vlast u njoj, Rusija iStaljin su postali simbol komunistièkevlasti u cijelomu svijetu, pa tako i uSrbiji. Ta Srbija je bila kroz povijest,putem pravoslavlja, tisuæama niti po-vezana s Rusijom. Što je dobro u Rusiji,moralo je biti dobro i u Srbiji. Zbog togase je i komunizam brzo i uspješno širioSrbijom, a beogradsko je sveuèilište iz-meðu dva svjetska rata bilo rasadište to-

ga zla. I èetnici i komunisti, koji su senazivali partizanima, borili su se za ob-novu Jugoslavije, taj cilj su stavljali naprvo mjesto, ispred svih ostalih, i to ih jemeðusobno povezivalo, pa su u prvojgodini rata prelazili preko svih ideološ-kih razlika i meðusobno suraðivali.Èetnici su se borili za monarhistièku, apartizani za boljševièku Jugoslaviju, pasu se zbog tih razlika, kojima su kasnijepridošle i još neke druge, i zbog taktiè-koga razmimoila�enja tijekom borbe ra-zišli i meðusobno sukobili. Velikos-rpska komponenta je kod èetnika bilaotvorenija i naglašenija.

Partizani su nedvojbeno bili vojskaKomunistièke partije. Raspadom i ra-zoblièavanjem komunizma u svijetu,mnogi nastoje prikriti to njihovo obi-lje�je, pa se nazivaju antifašistima, alise ne odrièu ciljeva i sadr�aja parti-zanske borbe. Pri tomu se pozivaju naèinjenicu, da svi partizanski borci nisu

bili ujedno i èlanovi Komunistièke par-tije Jugoslavije. To je zaista toèno, pakomunistièkoj varci nasjedaju i parti-zane nazivaju antifašistièkim pokretomi neki pošteni i dobronamjerni, pa èak iuèeni Hrvati. Jezgru partizanstva èinilisu komunisti i ostale pristaše bezuvjet-ne obnove Jugoslavije, uglavnom Srbi iCrnogorci, uz zanemariv broj Hrvata ipripadnika drugih naroda. Kasnije im seje, iz redova hrvatskoga naroda, pridru-�ilo i nešto prevarenoga i zavedenog, apred kraj rata i dosta silom mobilizira-nog svijeta. Makar su na sva zvonaproklamirali borbu protiv njemaèkih italijanskih okupatora, glavno te�išteborbe stavili su na rušenje NezavisneDr�ave Hrvatske, uništavanje njezinihprometnica, paljenje opæinskih i škol-skih zgrada i ubijanje civilnoga hrvat-skog i muslimanskog puèanstva. Po to-mu je taj pokret bio izrazito protuhrvat-ski, jugoslavenski i srpski. Sve glavnepolo�aje u njemu dr�ali su komunisti.Oni su bili istodobno najviši i politièki ivojni du�nosnici. Iskljuèivo sami su od-reðivali taktiku, strategiju i ciljeve

Piše:

Ivan GABELICA

Takozvani antifašistièki pokret borio se pod vodstvomKomunistièke partije za ostvarenje njenih ciljeva


REAGIRANJA

borbe, a obièni borci su to samo izvrša-vali. Na to nisu imali nikakva utjecaja.Komunistièka je partija u svakoj, pa i unajmanjoj, partizanskoj postrojbi imalasvoga povjerenika, zvanoga politièkikomesar. Prema pismu Josipa Broza,upuæenom 16. sijeènja 1943. Pokrajin-skomu komitetu KPJ za Makedoniju,«politièki komesar je delegat Partije uvojsci, što je, naravno, konspirativno za

neèlanove Partije». Dakle, partizanskise borci dijele na dvije neravnopravnekategorije: na èlanove i neèlanove Par-tije. Neèlanovi Partije ne smiju znatistvari, koje znaju èlanovi, iako se oneneposredno tièu njihove borbe. Prematomu pismu, zadaæa je politièkoga ko-mesara «opšta politièka propagandnadjelatnost u jedinici meðu svim partiza-nima..., briga o ljudstvu u vojsci..., op-šta kontrola rada štaba u ispunjavanjuzadataka i du�nosti i, najzad, odgovoranje za boraèku sposobnost i moralni i po-litièki nivo i jedinstvo svoje jedinice».Taj politièki komesar je vrhovna vlast uvojnoj postrojbi, ali neèlanovi Partije otomu ništa ne smiju znati. U vojnimpostrojbama, piše Broz, «odnos morabiti postavljen tako da Partija stvarnobude rukovodilac, ali da to ne smije ko-èiti samostalnost i inicijativu vojne ko-mande», odnosno nikako se ne smijedogoditi, da se umanjuje i «gubi ruko-vodeæa uloga Partije» ili da se «gubi i neosjeæa uticaj partijske organizacije ujedinici» (1). Prema tomu, bez ikakve jeva�nosti, jesu li ili nisu svi partizanskiborci bili èlanovi Partije, kad su svi onistajali pod njezinim neumoljivim nad-zorom i bezuvjetno se pokoravali njezi-nim naredbama. U zapovijedanju parti-zanskim postrojbama primjenjen je iz-razito boljševièki model. Dakle, parti-zanstvo je ne samo protuhrvatski, ju-goslavenski, nego i tipièno komunistiè-ki, boljševièki pokret. Borci toga pok-reta redovito se nazivaju partizanima, anjihove vojne postrojbe u poèetku redo-vito imaju pridjev «partizanski», koji iznaziva vrhovnih vojnih tijela nije na-

pušten do kraja rata. Stoga je pogrešnopartizane nazivati antifašistièkim pok-retom i tako skrivati njihove stvarneznaèajke, dajuæi im demokratski priz-vuk, što oni nikako ne zaslu�uju, timviše što se ni sami nikada nisu tako nazi-vali. Naziv «antifašistièki pokret»neprihvatljiv je i zbog drugih razloga.Po svomu logièkom znaèenju antifaši-zam je negativan pojam, koji se ne mo�edefinirati. On kazuje samo protiv koga iprotiv èega se je netko borio, a ništa neka�e o tomu, za što se je dotièni borio.Taj tzv. antifašistièki pokret u svijetu inije imao svoja naèela i svoju ideologi-ju, a bez toga se ne mo�e ni govoriti opokretu. Osim zajednièkoga cilja, pobi-jediti protivnika, Staljin i Josip Broz sjedne, a Churchill i Roosevelt s drugestrane, nisu zastupali nikakva zajedniè-ka naèela i ideje. Antifašizam je prazanpojam, koji u hrvatskomu javnom �ivo-tu slu�i samo za prikrivanje protuh-rvatske, jugoslavenske, srpske i komu-nistièke naravi partizanskoga pokreta,pa je zato štetan i treba ga izbaciti izupotrebe.

Ali navedenim znaèajkama partizanaprotive se tvrdnje, koje se ponekada iz-nose u hrvatskoj javnosti, da su u tomutobo�njem antifašistièkom pokretuHrvati sudjelovali u velikom broju inadprosjeèno više nego i jedan drugi

narod bivše Jugoslavije. Ako je to isti-na, onda taj partizanski, odnosno novoi-menovani antifašistièki pokret, nije mo-gao biti ni protuhrvatski ni srpski, negosamo opæejugoslavenski pokret, pa nikomunistièka Jugoslavija nije Hrvatimasilom nametnuta, a bile bi netoène iStepinèeve rijeèi, da se je hrvatski na-rod «plebiscitarno izjasnio za hrvatskudr�avu». Stoga je tu tvrdnju potrebnoprovjeriti, što ne æe biti teško, jer o tomupostoje i hrvatski i partizanski i ino-zemni izvori, a oni su meðusobno podu-darni.

U svomu govoru odr�anom 1944. uZagrebu, u Hrvatskomu dr�avnom sa-boru, dr. Mladen Lorkoviæ, ministarvanjskih poslova Nezavisne Dr�aveHrvatske, iznio je, na temelju izvješæaMinistarstva oru�anih snaga od 3. si-jeènja 1944. podatke, prema kojima su1942. godine partizani najveæim di-jelom bili Srbi (domaæi i Srbijanci) iCrnogorci – oko 90%; Hrvati (katolici uGorskomu Kotaru, Primorju, Dalmaciji,vrlo malo u krajevima sjeverno odrijeke Save, te muslimani u Bosni) oko8%. U partizanskim sto�erima Srbi sutakoðer u veæini, ali osim nešto Hrvata iSlovenaca, u njima ima dosta �idova.Prema tim istim izvorima, partizanskoje vodstvo u 1943. godini razvijalo or-ganizaciju svojih postrojbi na cijelomu

Partizanska proslava


REAGIRANJA

hrvatskom dr�avnom podruèju, a pro-vodilo je i prisilnu mobilizaciju, osobitomeðu Hrvatima sjeverno od rijeke Savei bosanskohercegovaèkim muslimani-ma, pa je i nacionalni sastav tih postroj-bi bio izmijenjen. Na kraju 1943. Srbi(domaæi i Srbijanci) bili su i dalje u izra-zitoj veæini, oko 75 – 80%; Hrvati (ka-tolici i muslimani) oko 15 – 20%, s timda se naglašava, da meðu njima imadosta prisilno unovaèenih i Slovencioko 3 – 5%. U partizanskim sto�erimaSrbi su u veæini, slijede ih �idovi, a tekonda dolazi nešto Hrvata i Slovenaca.Izgleda, da njemaèki vojni krugovi isti-èu još veæi udio Srba u partizanskimvojnim postrojbama na podruèju Neza-visne Dr�ave Hrvatske. Lorkoviæ tvrdi,da mu je jedan visoki i mjerodavninjemaèki general priopæio, da se po nji-hovim podacima partizani sastoje 80 –90% od Srba (2). U skladu s ovim poda-cima je i izvješæe apostolskoga vizitato-ra Marconea, poslano kardinalu Magli-oneu u Vatikan 8. svibnja 1943., u ko-jemu se tvrdi, da su èetnici «svi redomraskolnici», a pobunjenici, oèito misleæipod tim izrazom na partizane, «gotovosvi rasklonici», dakle pravoslavci (3).

Na sliène zakljuèke nas navode i par-tizanski izvori, samo što su oni u po-èeku manje konkretni, ali ne ostavljaju

ni najmanje dvojbe, da se partizanstvo ugolemoj veæini sastoji od Srba i Crno-goraca, jer Hrvati ne æe da idu u parti-zane. Komunisti su uporno nastojalistupiti u dodir s hrvatskim seljacima, nebi li ih privukli u partizane, ali im je savnapor bio uzaludan. To se vidi iz iz-vješæa dr. Pavla Gregoriæa, èlana Cen-tralnog komiteta KP Hrvatske, podnese-noga u svibnju 1942. Dajuæi ocjenu do-tadašnjega rada komunista u sjevernojHrvatskoj, Ivo Marinkoviæ, poznati ko-munistièki prvak, u prosincu 1942. jezakljuèio: «Naši drugovi nisu uspjeli dauvjere hrvatskog seljaka da je jedinipravi put pristupanje partizanima, i utom pravcu treba još mnogo da se radi»(4). O tim odnosima prema partizanima,ne samo hrvatskoga nego i drugih naro-da s podruèja bivše Jugoslavije, sigurnoje Broz znao najviše, pa je on s parti-zanske strane i najva�niji svjedok. Nasavjetovanju u Vrhovnomu štabu u Sto-licama 27. rujna 1941. u svezi s razvit-kom partizanskoga pokreta u Hrvatskoj,dao je ovakvu ocjenu: «Slabost parti-zanskog pokreta u Hrvatskoj je u tomešto obuhvaæa srpsko stanovništvo naKordunu, u Lici itd., a meðutim vrlomali broj Hrvata – seljaka. Najsvjesnijidio radništva odazvao se je pozivu Ko-munistièke partije i stupio u partizanske

redove. Ali ni ti odredi nemaju dovoljnopodpore od hrvatskog stanovništva ...»(5). Bijesan zato što Hrvati ne stupaju upartizanske redove, Broz je u svomuèlanku pisanom polovicom travnja1942. optu�io Maèeka i Hrvatskuseljaèku stranku, da su «glavna smetnjau Hrvatskoj da hrvatski narod nije dosada stupio masovno, po primjerusrpskog, crnogorskog i slovenaèkog na-roda, u oru�anu borbu protiv okupato-ra», oni su mu, dakle, «glavna smetnjaza opæi narodni ustanak protiv okupato-ra u Hrvatskoj» (6). I u èlanku «Nacio-nalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlostiNarodnooslobodilaèke borbe», napisa-nom izmeðu 10. i 15. prosinca 1942.,Broz je nastavio s pohvalama Srba zbognjihovog sudjelovanja u partizanima.On tu, naime, piše, da se u partizanskimredovima, «od samog poèetka pa do da-nas, nalaze u ogromnoj veæini baš Srbi,umjesto da bude obrnuto». Ti Srbi upartizanima nisu, po Brozu, bilo kakvaveæina. «Baš srpski, crnogorski, bosan-ski i lièki partizani i brigade koje su bilesastavljene gotovo iskljuèivo od Srbavodili su i danas vode nemilosrdnu bor-bu ne samo protiv okupatora veæ i protivèetnika Dra�e Mihailoviæa i ostalihneprijatelja ugnjetenih naroda». Dakle,partizanske postrojbe sastavljene su go-tovo iskljuèivo od Srba, ka�e JosipBroz. Ostali narodi, pa i Hrvati, za-nemarive su mu velièine. Takvo stanjenije bilo samo u jednom trenutku, negoje trajalo od poèetka rata pa do kraja1942. godine, kada on piše taj svoj èla-nak. «Srpski je narod», tvrdi Broz, «daoi još uvijek daje najveæi doprinos ukrvi...», pa poziva i druge narode, daslijede taj primjer (7). Sliènih tvrdnjimoglo bi se još naæi u njegovim «Sabra-nim djelima».

Naravno, 1943. godina donijela jemnoge politièke i vojne promjene, kojesu išle na ruku partizanima. Najva�nijitakav dogaðaj bila je kapitulacija Italijeu rujnu te godine. Po višoj vojnoj zapo-vijedi talijanska vojska je partizanima

Èasnik jugoslavenske vojske u društvu èetnika


REAGIRANJA

predavala oru�je i podruèja, u kojima seje nalazila, prije nego što su je hrvatske injemaèke postrojbe uspjele razoru�ati izaposjesti ta podruèja. Partizani su is-koristili privremeno zaposijedanje po-jedinih sela i gradova, pa su proveli pri-silnu mobilizaciju i tako poveæali udioHrvata u svojim redovima. Taj udio jezbog raznih razloga lagano rastao svedo jeseni 1944. godine. Tada su se izju�ne Hrvatske povlaèile hrvatske injemaèke vojne postrojbe, a na njihovomjesto dolazili su partizani, koji su nas-tavili s prisilnom opæom mobilizacijompuèanstva u svoje postrojbe. Zahvalju-juæi toj èinjenici, broj Hrvata u partiza-nima, na podruèju današnje RepublikeHrvatske, nadmašio je broj Srba, ali jerazmjerno, prema udjelu jednih i drugihu ukupnomu puèanstvu, daleko zaosta-jao za Srbima. Prema istra�ivanjimaMladena Iveziæa, broj Hrvata i Srba upartizanima pod zapovjedništvomGlavnog štaba Hrvatske tek poèetkomrujna 1944., gledano u apsolutnim broj-kama, bio je odprilike podjednak (8), a30. studenoga 1944. Hrvati su nadmaši-li Srbe. Tu treba napomenuti, da su is-pod vlasti Glavnoga štaba Hrvatske biliizuzeti Vinkovci i podruèja istoèno odnjih, ali mu se je vlast prostirala na li-vanjsko – duvanjsko podruèje, pa semo�e reæi, da je jedno s drugim bilokompenzirano i da je taj štab odprilikepokrivao podruèje današnje RepublikeHrvatske. Pod njegovim zapovjedniš-tvom bio je 30. studenoga 1944. ukupno121.341 partizanski vojnik, od toga73.327 ili 60 , 40% Hrvata, a 34.753 ili28, 64% Srba, dok razlika odpada na os-tale narode (9). Od ukupnoga broja sta-novnika, u Hrvatskoj je, prema popisuod 1948. godine, bilo 79, 2% Hrvata i14, 5% Srba. Dakle, u Republici Hrvat-skoj Hrvata je u partizanima bilo gotovo19% manje nego je njihov udio u ukup-nomu puèanstvu, dok je Srba bilo goto-vo dvostruko više od njihova udjela uukupnomu puèanstvu. Valja napomenu-ti, da je 6. lièka proleterska brigada, sas-

tavljena uglavnom od Srba, bila upu-æena u Srbiju i istoènu Bosnu, pa bi raz-mjerni udio Srba u partizanima bio veæi,a Hrvata manji, da je i ona uzeta u obzirpri raèunanju. No, u Istri, dijelovimahrvatskoga priobalnog podruèja i nanekim otocima, zbog talijanskog nasiljabolje je uspijevala partizanska promid-�ba, pa je bio i veæi odlazak u partizane.Zato je u Republici Hrvatskoj razmjerniudio Hrvata u partizanima sigurno veæinego meðu bosanskohercegovaèkim ilisrijemskim Hrvatima. Da se je taj udioraèunao za Hrvate kao cjelinu, onda bion u odnosu na ostale narode s podruèjabivše Jugoslavije sigurno bio manjinego što je to iskazano samo za Repub-liku Hrvatsku.

U isto vrijeme, dok je u RepubliciHrvatskoj bilo 73.327 Hrvata u partiza-nima, u Hrvatskim oru�anim snagama(domobranstvo, ustaška vojnica,oru�ništvo) bilo ih je oko 150.000,dakle dvostruko više. Uzmemo li u ob-zir, da je meðu hrvatskom vojskom mo-ralo dolaziti do demoralizacije i da jebarem polovica partizanskih boraca si-lom otjerana u partizane, mo�emo zak-ljuèiti, da ni 20% hrvatskoga naroda1945. godine nije pristajao uz pokret, pazvao se on partizanski ili antifašistièki,

koji mu ruši hrvatsku dr�avu, gazi vjerui otimlje njivicu. On je èvrsto stajao uzNezavisnu Dr�avu Hrvatsku, koja mu jejamèila i èuvala sva ta dobra.

Dakle, daleko je od istine tvrdnja, daje hrvatski narod nadprosjeèno i višenego i jedan drugi narod bivše Jugosla-vije sudjelovao u partizanima. Bilo jeupravo obratno.

Bilješke:1. Josip Broz – Tito: Sabrana djela, sv.

13., Beograd, 1982., str. 196. – 197.

2. Mladen Lorkoviæ: Pod jednom kapom,Sarajevo, 1944., str. 44. i 45.

3. Jure Krišto: Katolièka crkva i Nezavis-na Dr�ava Hrvatska 1941. – 1945. –Dokumenti, sv.2., Zagreb, 1998., str.268.

4. Fikreta Jeliæ – Butiæ: Hrvatska seljaè-ka stranka, Zagreb, 1983., str. 158. i172.

5. Josip Broz – Tito, nav. Dj., sv. 7., str.137.

6. Isto, sv. 10., str. 27.

7. Isto, sv. 13., str. 100.

8. Mladen Iveziæ: Genocid nad Hrvatimazapovijeda Tito, Zagreb, bez godineizdanja, str. 399. – 400.

9. Nikola Aniæ: Oru�ane snage NOP – aHrvatske u vrijeme njezina oslobo-ðenja podkraj 1944. i na poèetku1945., «Èasopis za suvremenu po-vijest», br. 1., Zagreb, 1985., str. 103.,104. i 123.

Sukreatori slu�bene ideologije o partizanima kao hrvatskoj vojsci


IN MEMORIAMIN MEMORIAM

Draga rodbino, prijatelji, znanci i štova-telji pok. don Eugena Konatiæa,

Ispraæajuæi posmrtne ostatke dragognam pokojnika don Eugena Konatiæa, donÐenija, kako smo ga svi zvali, �elim u imemnogih od vas ovdje nazoènih, ali pogla-

vito u ime njegovih �upljana s otoka Paš-mana – iz Neviðana, Mrljana, Banja,�drelca i Dobropoljane - sa samo nekoli-ko rijeèi iskazati iskrenu zahvalnost zanjegov predani pastoralni rad, za svu onuduhovnu pomoæ koju je po�rtvovno pru-�ao svima kojima je bila potrebita. Ostaoje u trajnom sjeæanju svih svojih vjernikakao revan sveæenik, neobièno radin, dos-tojanstven u ophoðenju sa svima. Prija-telji, pa i oni koji mu nisu bili skloni, pam-tit æe don Ðenija po njegovim vrlo èvrstimljudskim, vjerskim, moralnim i domoljub-nim naèelima.

Osobno sam ga dosta dobro poznavao.Sjeæam ga se veæ kao dijete kada je kaonaš �upnik dolazio u skromni dom mojihroditelja u Mrljanima, gdje je uvijek biodrag i èastan gost. Njemu sam zahvalan zaprvu vjersku poduku, uz onu roditeljsku,te prvu prièest. Imali smo, iako u razlièi-tim razdobljima, istoga uèitelja, legendar-nog i plemenitog don Marka Cvitanoviæa,dugogodišnjega �upnika u mjestu Paš-man.

Isti diktatorski jugokomunistièki re�imnas je proganjao i zatvarao. Don Ðenio jepotpuno nedu�an proveo 4 godine u zlog-lasnome zatvoru u Staroj Gradiški od1947. do 1951. Bio je jedan od tisuæa i ti-

suæa hrvatskih domoljuba koji su bili “kri-vi” i robijali su po razlièitim jugosla-venskim kazamatima samo zato jer nisuskrivali svoje nacionalne, a èesto i vjerskeosjeæaje. Ovdje govorim i kao èlan za-jednièkoga nam Hrvatskoga društva poli-tièkih zatvorenika. Ono što u ovoj prigodi�elim još posebno istaknuti je to da donÐenio nikada, pa tako ni u trenutku kadaje ostvaren san sviju nas, a to je neovisna islobodna Hrvatska, baš kao i ogromnaveæina politièkih uznika, nije prema svo-jim progoniteljima pokazivao nikakvihosvetnièkih osjeæaja. Dapaèe, on im jesvima, kao sveæenik i èovjek dubokopro�et vjerom, oprostio.

Kao vjernik èvrsto vjerujem da æe gaGospodin za sve ono što je kao sveæenik idomoljub pretrpio zbog postojanosti uvjeri i u svom sveèeniækom pozivu, zbogljubavi za svoj narod i Domovinu, nagra-diti nebeskim kraljevstvom.

Dragi don Ðenio, poèivaj u miruBo�jem u ovoj Hrvatskoj zemlji koju siuvijek nesebièno ljubio!

Zadar, 27. lipnja 2006.

Ive Livljaniæ, prof.veleposlanik u miru

Don Eugen Konatiæ (1910-2006)politièki zatvorenik (1947-1951)

Don Eugen Konatiæ

Krajem mjeseca lipnja o. g. preminuo jehrvatski politièki uznik i najstarijisveæenik zadarske nadbiskupije, donEugen Konatiæ.

Rodio se u Velom I�u 1910. godine. 26.V. 1947. g. osuðen je presudom Okru�nognarodnog suda u Zadru (K. 85/47, sudacBranko Novakoviæ) na 7 godina zatvora sprisilnim radom i 4 godine gubitka poli-tièkih i graðanskih prava. Konatiæ je op-tu�en da je širio la�nu propaganduuperenu protiv komunizma i Jugoslavije,te da je tako u razgovoru s mještanimaNeviðana na otoku Pašmanu govorio dademokracija nije podpuna jer da izbori ni-

su provedeni slobodno; da je mještane po-zivao da sprijeèe komuniste koji ometajunjegovu sveæenièku slu�bu; te da je odmještana tra�io da ne uzimaju crkvenezemlje, zemlje koju su komunisti premasvojoj «agrarnoj reformi» oduzimali, od-nosno otimali Katolièkoj crkvi.

Ostali optu�enici su bili don Eugenovi�upljani iz Neviðana, koji su proglašenikrivima zbog pokušaja oslobaðanja svogavjerskoga pastira, kojega je milicija htjelaodvesti u Šibenik.

Pritvor i robiju u Staroj Gradiški izdr�a-vao je od 16. svibnja 1947. do 29. o�ujka1951. godine.

Novèanu naknadu za dane provedene uzatvoru don Eugen je darovao �upnojcrkvi sv. Petra i Pavla u rodnomu VelomI�u, i to za crkvenu fasadu, krstionicu, ka-meni oltar i drugo. Prebrodivši sve pro-gone i stradanja koja je do�ivio zbogsvoje narodne i vjerske savjesti, prošlegodine je obilje�io 70. godinu sveæeniš-tva.

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

Zadar, 29. 6. 2006.

Prof. Bruno Zoriæ

U SPOMEN


U SPOMEN

BO�IDAR JAKŠIÆ

1923. – 2006.

Laka mu bila hrvatska zemlja!

HDPZ Podru�nica Vara�din

U SPOMEN

dr. MARIJA BUKOJEVIÆroð. Donabidoviæ

1927. – 2006.

Laka joj bila hrvatska zemlja!

HDPZ

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

Prof. Branko Brusar bio je redovit pos-jetitelj jeronimskih knji�evnih veèeri, a uèasopisu «Maruliæu» je suraðivao, npr.prilozima o Shakespeareu i A. Popeu, jošod 1971. godine. Kao struènjak zaenglesku knji�evnost i jezik djelovao je iu Društvu hrvatskih knji�evnih prevodila-ca i Školi stranih jezika. Iako je do�iviostaraèku dob (osamdeset šest godina),uvijek je izgledao vitalno, pa nas je vijesto njegovoj smrti iznenadila i rastu�ila. Zataj tu�ni dogaðaj (13. VI.) saznali smo naTijelovo, 15. VI., kada nam je jedan odnjegovih sinova, Dubravko, poslao os-mrtnicu, pa sam ga odmah nazvao da muizrazim suæut u ime HKD-a i svoje osob-no. Zadnji put sam s Brankom razgovaraona misi za pokojne èlanove HKD-a, ucrkvi Ranjenog Isusa, kad mi se potu�ioda ne mo�e pre�aliti smrt voljene supruge.

Branko je bio športski tip. Bavio se na-roèito športovima na vodi, kao i njegovisinovi, te planinarstvom. Rado se sjeæamzajednièkih odlazaka na Sljeme, koji subili popraæeni njegovom pjesmom i svir-kom na gitari. Upoznao sam ga kad samnakon raspuštanja lepoglavskog «crnogbataljona» došao na prisilni rad u Srbiju.Na robiju sam bio otišao kao ðak IV. raz-

reda gimnazije, a on je na zemunsko gra-dilište došao kao veæ diplomirani pro-fesor. Ponudili su mu rad u kancelariji, alije to odbio. Javno je ispovijedao svoje ka-tolièko i rodoljubno opredjeljenje. Nakonfizièkog rada èitao bi Sveto pismo i nekeengleske knji�ice raznih autora, o èemubismo razgovarali na Lekinu brdu uBeogradu. Kad smo se tata i ja vratili s ro-bije, došao je k nama u stan i zamoliomojeg oca da pregleda njegov prvi pri-jevod, roman «Pobuna na brodu Caine».Kad sam pak prebolio prvi infarkt, prepo-ruèio mi je neke prirodne lijekove za srce.

Rodio se 27. III. 1921. u Novoj Vesi kodVara�dina. Maturirao je na vara�dinskojgimnaziji te u Zagrebu zapoèeo studiratijezike (engleski, francuski i njemaèki), aliga je u tome prekinuo drugi svjetski ratodnosno odlazak u domobranstvo. Kaodomobranski èasnik pre�ivio je Bleiburg ikri�ni put, a nakon amnestije završio jestudij. Bio je profesor u Virovitici, kada jeondje upoznao svoju buduæu suprugu Ka-tarinu Sinovèiæ, nastavnicu povijesti izemljopisa, s kojom æe imati èetverodjece. Uskoro je na montiranom procesuosuðen na višegodišnju robiju. Vrativši seiz zatvora, nije imao pravo na putovnicu,

ali je radio kao direktor teèajevaengleskog jezika pri amerièkom konzula-tu u Zagrebu. Dobivši, 1967. godine, pu-tovnicu, otišao je u Kanadu, gdje je i ma-gistrirao, a 1970. postao je lektorengleskoga na zagrebaèkoj anglistici,gdje je ostao do umirovljenja 1986. go-dine.

Uz vlastite radove, pjesme i kritike, ba-vio se uglavnom prevoðenjem. Preveo jena hrvatski tridesetak knjiga (Faulkner,Conrad, Meredith...), a s hrvatskoga naengleski prevodio je prozu i poezijuŠenoe, Kranjèeviæa, Nazora, Ivane BrliæMa�uraniæ, Šopa, Hitreca itd. U Biblijiizašloj u izdanju Stvarnosti i HKD-a sv.Jeronima nalazi se i ime Branka Brusara,kao prevoditelja I. i II. knjige o Maka-bejcima.

Oprostili smo se od još jednog prija-

telja, koji je svojim djelovanjem zadu�io

obitelj, Crkvu i domovinu. Uvijek æe nam

pred oèima biti njegov sna�ni lik kao uzor

za nasljedovanje. Posebno smo ga cijenili

mi drugovi s robije.

Radovan GRGEC

(Maruliæ 4/2006)

Branko Brusar(1921. – 2006.)


PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKONHRVATSKIH POLITIÈKIH UZNIKA (XXXVIII.)3267. TOMAŠI, Cecilija (Franjo) -

roð. 01.01.1909. u Ðurðenovcu. Osuð.1946. presudom Div, Vojnog suda Osijekpo ZPNO èl. 3. t. 14. na 12 god. zatvora.

3268. TOMAŠIÆ, Anða (Ivo) - roð.01.01.1926. u Baziku. Osuð. 1945. presu-dom Vojnog suda Po�ega po ZPND èl. 3.t. 3. na 2 god. zatvora.

3269. TOMAŠIÆ, Kristina (Ivan) -roð. 01.01.1924. u Burlincima. Osuð.1945. presudom Vojnog suda OgulinskogPodruèja po OVS èl.14.i 15. na 2 god. zat-vora.

3270. TOMAŠIÆ, Marica (Ðuro) -roð. 17.07.1923. u Meðuraèi. Osuð. 1947.presudom Div. vojnog suda Bjelovar poZPND èl. 3. t. 14. na 2 god. zatvora.

3271. TOMAŠIÆ, Marija (Vinko) -roð. 03.08.1902. u Brezovljanima. Osuð.1947. presudom Okr. suda Bjelovar poZPND èl. 3. t. 14. na 1 god. zatvora.

3272. TOMAŠINJAK, Marica(Franjo) - roð. 16.02.1925. u Kobalu,Bjelovar. Osuð. 1947. presudom Okr. su-da Bjelovar po ZPND èl. 3, t. 7, na 15 god.zatvora.

3273. TOMAŠlÆ, Anica (Antun) - roð.29.09.1922. u Vara�dinu. Osuð. 1947.presudom Okru�nog suda Vara�din poZPND èl. 3, t. 3. na 1 god. zatvora.

3274. TOMAŠlÆ, Rozalija (Antun) -roð. 13.07.1905. u Zagrebu. Osuð. 1947.presudom Okr. suda Zagreb po ZPND èl.3. t. 14. na 14 mjes. zatvora.

3275. TOMAŠlÆ, Zlata (Franjo) - roð.15.04.1911. u Vrbovsko. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb zbog SU-RADNJE S NEPRIJATELJEM na 6 god.zatvora.

3276. TOMBAŠKO, Dragica (Franjo)- roð. 25.10.1897. u Zagrebu. Osuð. 1948.presudom Okru�nog suda Osijek po èl. 3,t. 14. na 8 mjes.. zatvora.

3277. TOMÈIK, Ivanka (Ivan) - roð.03.04.1913. u Zagrebu. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po ZPNDèl. 3. t. 7. na 20 god. zatvora.

3278. TOMEKOVIÆ, Jana (Tomo) -roð. 01.01.1908. u Šušnjarima, Èazma.Osuð. 1947. presudom Okr. suda Bjelovarpo ZPND èl. 3. t. 14. na 1 god. zatvora.

3279. TOMIÆ, Antun (Mate) - roð.25.11.1915. u Nova Gradiška. Osuð.1946. presudom Okru�nog Narodnog su-da Sl. Brod zbog èlan ustaškog pokreta na5 god. zatvora.

3280. TOMIÆ, JOSIPA () - roð.01.01.1923. u Ðakovu. Osuð. 1946.presudom Div. vojnog suda Osijek poZPND ÈL. 1, t. 4. I èl. 4. t. 4. na 2 god. zat-vora.

3281. TOMIÆ, JOSIPA () - roð.01.01.1923. u ÐAKOVO. Osuð. 1946.presudom po na 6 mjes.. zatvora.

3282. TOMIÆ, Ru�a (Pavo) - roð.01.01.1921. u Zagrebu. Osuð. 1946.presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND èl. 11. na 13 mjes.. zatvora.

3283. TOMIEK, Kata (Josip) - roð.23.04.1924. u Ljubešæici, Vara�din.Osuð. 1947. presudom Vojnog sudaBjelovar po ZPND èl. 3. t. 14. na 2 god.zatvora.

3284. TOMINAC, Jela (Ujka) - roð.01.01.1920. u Tomincu. Osuð. 1947.presudom Okr. suda Gospiæ po ZPND èl.3. t. 14, na 9 mjes.. zatvora.

3285. TOMINAC, Katica (Grga) -roð. 01.01.1923. u Èaèincima. Osuð.1945. presudom Vojnog suda Osijek poZPND èl. 11. na 1 god. i 6 mjes. zatvora.

3286. TOMLINOVlÆ, Marica (Au-gust) - roð. 03.05.1926. u Novoj Gradiški.Osuð. 1945. presudom Div. vojnog sudaSl. Po�ega po pomaganje odmetnika iprotudr�avna propaganda na 10 god. zat-vora.

3287. TOMLJANOVIÆ, Blanka(Marko) - roð. 13.06.1925. u Daruvaru.Osuð. 1946. presudom Div, Vojnog sudaZagreb po ZPND èl.3.t.14. na 4 god. zat-vora.

3288. TOMLJEMOVIÆ, Anka (An-tun) - roð. 01.01.1889. u Klanjcu. Osuð.1945. presudom Vojnog suda KohandeZagreb po ZPND èl. 3, t. 3. na 3 god. zat-vora.

3289. TOMLJENOVIÆ, Ana (Bla�) -roð. 24.12.1906. u Zagrebu. Osuð. 1961.presudom Okru�nog suda Zagreb po KZèl. 303. na 2 god. zatvora.

3290. TOMLJENOVIÆ, Ana (Jure) -roð. 25.07.1913. u Bukovcu. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po UVSèl.13.,14. na 20 god. zatvora.

3291. TOMLJENOVIÆ, Branka(Ivan) - roð. 01.01.1918. u Zagrebu.Osuð. 1946. presudom Okru�nog sudaKarlovac po ZPND èl.3.t.14. na 16 mjes.zatvora.

3292. TOMLJENOVIÆ, JOSIP () -roð. 17.03.1915. u Zagrebu. Osuð. 1946.presudom O.S. Sl. Brod zbog èlan ustaš-kog pokreta na 1,5 god. zatvora.

3293. TOMLJENOVIÆ, Kata (Mato)- roð. 01.01.1923. u Podoštri, Gospiæ.Osuð. 1945. presudom Vojnog suda J. A.Korpuske Vojne Oblasti po UVS èl. 13. i14, na 20 god. zatvora.

3294. TOMLJENOVIÆ, Manda(Pavle) - roð. 01.01.1895. u Trnavi, Gos-piæ. Osuð. 1945. presudom Vojnog sudaGospiæ po UVS èl.14. na 2 god. zatvora.

3295. TOMLJENOVIÆ, Slavica (An-tun) - roð. 01.01.1920. u Novoj Gradiški.Osuð. 1945. presudom po ZPND èl. 3. t.4. i 6. i èl. na 6 god. zatvora.

3296. TOMLJENOVlÆ, Alanda(Petar) - roð. 01.01.1904. u Novom Selu.Osuð. 1945. presudom Vojnog suda JA poUVS èl.14. na 2 god. zatvora.

3297. TOMOVIÆ, MIRA () - roð.09.12.1922. u Zagrebu. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po UVSèl.14. na 20 god. zatvora.

3298. TOMUŠIÆ, Luca (Antun) - roð.26.11.1925. u Baziku. Osuð. 1945. presu-dom Div. Vojnog suda Osijek po ZPNDèl. 11. na 3 god. zatvora.

3299. TONÈIÆ, Katica (Juraj) - roð.13.11.1923. u Sv. Klari. Osuð. 1947.presudom Okru�nog suda Zagreb poèl.3.t.14. na 4 god. zatvora.

3300. TONÈIÆ, Nada (Emila) - roð.01.10.1924. u Rijeki. Osuð. 1956 presu-dom Okru�nog suda Rijeka po KZ èl. 105.st. 2. na 3 god. zatvora.

3301. TONKOVIÆ, Bara (Luka) - roð.01.01.1925. u Šamarici. Osuð. 1946.presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND èl. 3, t. 14. na 2 god. zatvora.

3302. TONKOVIÆ, Roza (Luka) -roð. 03.04.1948. u Šamarici, Bjelovar.Osuð. 1946. presudom Vojnog sudaZagreb po ZPND èl. 3. i 14, na 18 mjes..zatvora.

Priredio:

Jure KNEZOVIÆ

DOKUMENTI


3303. TOPALOVIÆ, Mandica (Mar-ko) - roð. 18.10.1921. u Sl. Brodu. Osuð.1946. presudom Div. Vojnog suda Osijekpo ZPND èl. 3. t. 14, na 3. god. zatvora.

3304. TOPALOVIÆ, Marta (Ivan) -roð. 29.02.1908. u Osijeku. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Osijek po UVS èl.14, na 8 god. zatvora.

3305. TOPIÆ, Marija (Grga) - roð.01.01.1950. u Opatiji. Osuð. 1977. presu-dom Okr. suda Zagreb po 111/2 na 2 god. i6 mjes. zatvora.

3306. TOPIÆ, Vikica (Franjo) - roð.13.12.1925. u Cerniku, Nova Gradiška.Osuð. 1951. presudom Kot. suda Mariborpo èl. PROTIV POSTOJEÆEG PORET-KA na 17 mjes.. zatvora.

3307. TOPLJAK, Slavica (Franjo) -roð. 22.07.1922. u Kostajnici. Osuð.1947. presudom Div. vojnog suda Bjelo-var po ZPND èl.3.t.14. na 11 god. zatvora.

3308. TORBARINA, Marija (Andri-ja) - roð. 30.06.1926. Osuð. 1945. presu-dom Okru�nog Narodnog suda Zadar poZPND èl.3.t.14. na 13 god. zatvora.

3309. TOROŠ, Bula (Karlo) - roð.01.01.1920. u Osijeku. Osuð. 1972.presudom Opæ suda Osijek po KZ èl.119/1 na 2 mjes.. zatvora.

3310. TOSIN, Kata (Franjo) - roð.12.10.1909. u Kalinovcu. Osuð. 1947.presudom Kot. Nar. suda Ðurðevac poZPND èl.3.t.5. na 8 mjes. zatvora.

3311. TOŠAJ, Vika (Mirko) - roð.16.06.1919. u Grtovcu, Zlatar. Osuð.1947. presudom Okr. suda Vara�din poZPND èl. 3, t. 14, na 5 god. zatvora.

3312. TOŠIÆ, Marija (Jare) - roð.01.01.1921. u Razvodnji. Osuð. 1945.presudom Div. vojnog suda u Splitu poZPND èl.11, na 2 god. zatvora.

3313. TOŠLJER, Danica (Petar) - roð.02.03.1911. u Zagrebu. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po UVS èl.13. i 14, na 3 god. zatvora.

3314. TOTIÆ, Ankica (Franjo) - roð.14.07.1924. u Torko�ivcu. Osuð. 1947.presudom Okru�nog suda Bjelovar poZPND èl.3.t.1. na 15 god. zatvora.

3315. TOVERNIÆ, Viktorija (Jakob)- roð. 14.11.1925. u Brestovcu, Vara�din.Osuð. 1947. presudom Vojnog sudaBjelovar po ZPND èl. 3. t. 14. na 3 god.zatvora.

3316. TOVRENIÆ, Amalija (Mirko) -roð. 01.01.1925. u Vara�dinu. Osuð.1947. presudom Okru�nog suda Vara�dinpo ZPND èl.3.t.14. na 4 god. zatvora.

3317. TRAJAN, Reza (Ivan) - roð.29.01.1915. u Èepinu. Osuð. 1945. presu-dom Vojnog suda za Vojnu Obl. Slavonijepo UVS èl. 14. na 5 god. zatvora.

3318. TRAUNER, Ana (Alojz) - roð.06.08.1903. u Zagrebu. Osuð. 1951.presudom Vrh. Sodišèe Ljuljana po KZ èl.100. na 10 god. zatvora.

3319. TRBOJEVIÆ, Ema (Ljijban) -roð. 07.08.1912. u Topolovici, GrubišnoPolje. Osuð. 1946. presudom Okr. sudaDaruvar po ZPNB èl. 3, t. 14, na 18 god.zatvora.

3320. TRBOJEVIÆ, Marica (Pavao) -roð. 27.03.1918. u Bakiæu, Podr. Slatina.Osuð. 1946. presudom Div. vojnog sudaBjelovar po ZPND èl. 3. t. 8 i 14. na 4 god.i 6 mjes. zatvora.

3321. TRBOJEVIÆ, Zlata (Pavle) -roð. 25.10.1916. u Bakiæu, Podr. Slatina.Osuð. 1946. presudom Div. vojnog sudaBjelovar po ZPND èl.3.t.3 i 14. na 6 god.zatvora.

3322. TREÈIÆ, Reza (Antun) - roð.01.01.1887. u Hrvatska Dubica, Kostajni-ca. Osuð. 1948. presudom Okru�nog sudaSisak po ZPND èl.3.t.14. na 3 god. zatvo-ra.

3323. TREFNY, Berta (Paul) - roð.01.01.1922. u Zürichu. Osuð. 1949.presudom Okru�nog suda Za GradZagreb po ŠPIJUNA�A na 9 god. zatvo-ra.

3324. TREFNY, Gertrud (Bert) - roð.19.04.1922. u Švicarskoj. Osuð. 1947.presudom Okru�nog suda Zagreb poZPND èl.3.t.8. na 9 god. zatvora.

3325. TRENSKI, Kata (Pavao) - roð.14.09.1902. u Petru, Orahovac. Osuð.1945. presudom Okru�nog Nar. sudaBjelovar po ZPND èl. 3. t. 10. na 1 god.zatvora.

3326. TRGOVÈIÆ, Ivanka (Andrija)- roð. 23.10.1923. u Dugoj Resi. Osuð.1946. presudom Okru�nog Narod. sudaKarlovac po ZPND èl. 2, na 1 god. zatvo-ra.

3327. TRIPOLJSKI, Marija (Nikola)- roð. 01.01.1919. u Rajevu Selu. Osuð.1946. presudom Odjel Unutrašnjih Poslo-va po PRIJETNJA, PRISTAŠA USTAŠAna 2 mjes. zatvora.

3328. TROJNIK, Dora (Franjo) - roð.29.08.1920. u Bjelovaru. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Bjelovar poZPND èl. 3. na 4 god. zatvora.

3329. TROŠIÆ, Marija (Ivan) - roð.31.08.1923. u Osijeku. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Osijek po UVSèl.13.,14. na 8 god. zatvora.

3330. TROŠIÆ, Marija (Ivan) - roð.31.08.1923. u Osijeku. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Osijek po UVS èl.14. na 8 god. zatvora.

3331. TRSTENJAK, Ankica (Ivan) -roð. 03.01.1926. u Meðimurje, Èakovec.Osuð. 1947. presudom Okr. suda Va-ra�din po ZPND èl.3.t.14. na 6 god. zat-vora.

3332. TRSTENJAK, Marija (Flori-jan) - roð. 01.01.1900. u Trnovèak, Èa-kovec. Osuð. 1947. presudom Okr. sudaVara�din po ZPND 6L.3.t.14. na 2 god.zatvora.

3333. TRUNK, Marica (Ivan) - roð.20.07.1928. u Ðakovo. Osuð. 1945.presudom Div. vojnog suda Po�ega poZPND èl. 3., 9 i 11. na 3 i pol god. zatvora.

3334. TRUPELJA, Kata (Stevo) - roð.01.01.1922. u Zagrebu. Osuð. 1949.presudom Okru�nog suda Bjelovar poZPND èl. 3. t. 14. na 1 god. zatvora.

3335. TRUPELJAK, Kata (Ivan) -roð. 24.11.1919. u Zagrebu. Osuð. 1947.presudom Okru�nog suda Bjelovar poZPND èl.3.t.14. na 10 god. zatvora.

3336. TRUSIÆ, Ljubica (Pavo) - roð.16.03.1903. u Zagrebu. Osuð. 1946.presudom Okru�nog sudau Brodu poZPND èl. 9. t. 1. na 2 god. zatvora.

3337. TUDORlÆ, Vjekica (Stjepko) -roð. 01.01.1903. u Dubrovniku. Osuð.1949. presudom Okr. suda Dubrovnik poZPND èl. 3. t. 14. na 4 god. zatvora.

3338. TULIÆ, Ivka (Nikola) - roð.09.09.1927. u Puli. Osuð. 1950. presu-dom Vojnog suda Split po ZURD èl.29/1na 15 mjes. zatvora.

3339. TUNUKOVIÆ, Ana (Anton) -roð. 16.05.1901. u Zagrebu. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po ÈLANKULTURBUNDA na 1 god. zatvora.

3340. TURBOV, Ana (Ðuro) - roð.04.02.1918. u Resniku. Osuð. 1947.presudom Okru�nog suda Zagreb poZPND èl. 3. t. 14 na 1 god. zatvora.

3341. TURÈIÆ, Jaga (Stjepan) - roð.01.01.1923. u Selo Tunce. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po ZPNDèl. 11. na 3 god. zatvora.

3342. TURIÆ, Ðuro (Ivan) - roð.26.03.1934. u Ašikovcima. Osuð. 1957.presudom Kotorski suda Po�ega po KZ èl.303. na 2 mjes. zatvora.

3343. TURIN, Jelena (Vinko) - roð.24.09.1896. u Zagrebu. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po UVS èl.14. na 11 god. zatvora.

(nastavit æe se)

DOKUMENTI


IN THIS ISSUEThis issue contains an article written by

Dr. Tihomil Drezga, Head of the LegalDepartment of the Ministry of ForeignAffairs of the Independent State of Croa-tia, published for the first time in March1945 as a response to those who werelegally contesting the legitimacy of thecreation and existence of the IndependentState of Croatia. Dr. Tihomil Drezgaproves in his text that the IndependentState of Croatia was realised in a forceful,revolutionary way, but also that the up-heaval was done by the Croatian people,and that the state was built on the Croatianpeople’s will, which makes the Indepen-dent State of Croatia the realisation of theinternationally accepted principle ofself-determination of the people, which isguaranteed to the Croatian people as well.

In his article “Lies about the genocideCroat character”, Ivan Vukiæ responds toIvo Goldstein’s blasphemic statementsthat the post-war slaughter of Croats weremorally justified due to alleged crimescommitted by the Independent State ofCroatia against the Jewish and Serb popu-

lation. Ivan Vukiæ rejects the claim aboutthe racist nature o the Croatian state, andlists the names of Croat national ideolo-gists and 28 generals of the IndependentState of Croatia with Jewish origin, whomade 21% of members of the generals’core of the Croatian Armed Forces.

In his memoirs, Jesuit Ivan Dilberdescribes his arrest at the Jesuit mo-nastery in Zagreb, in July 1945, his in-terrogations, trial and the six-yearsentence, as well as forced labour in com-munist camps, especially in Stara Gradiš-ka. This testimony is especially signifi-cant for its detailed description of thecommunist repressive regime’s attitudetowards the freedom of confession of itscitizens, both at liberty and in prisons.

Ivona Donèeviæ writes about the waysof organising of Croatian political emig-rants abroad and the struggle for Croatianstate independence through cultural insti-tutions and magazines in the languages ofthe host nations, in which they were dis-closing lies of the communist Yugoslaviaand thus influenced public opinion. In

1950’s, a group of Croat emigrants had

established in Argentina “The Croat – La-

tin American Cultural Institute”, which in

1960 launched magazine “Studia Croati-

ca”. A bit later, in 1976, “Kroatische

Berichte” magazine in the German langu-

age was launched by Croat emigrants.

Ivan Gabelica in his article “Partisans

and the Croatian People” reveals the actu-

al nature of the so-called anti-fascist

movement in Croatia, which was totally

controlled by the Communist Party of Yu-

goslavia and which was not built upon

any democratic foundations. Also, Ivan

Gabelica shows that the partisan move-

ment was absolutely dominated by Serbs,

for a long time, and towards the end of the

war they were in relative majority, and the

purpose of the movement was to subvert

the Independent State of Croatia and

restore Yugoslavia based on communist

system, against the will of the Croatian

people and contrary to the western

democracies’ tradition of freedom.ˆ

SA�ETAK

Pier


IN DIESEM HEFTAls Antwort denen die von rechtlichen

Standpunkt die Legitimität der En-tstehung und Existenz des UnabhängigenStaates Kroatien in Frage stellten, ver-öffentlichte in März 1945 der Vorsteherdes Außenministeriums des Unabhän-gigen Staates Kroatien Dr. TihomilDrezga den Artikel das wir, in diesemHeft als Nachdruck veröffentlichten. Inseinem Text beweist Dr. Tihomil Drezga,dass der Unabhängiger Staat Kroatienzwar durch Gewalt, durch eine Revoluti-on entstand, aber dass der Umsturz aufder Wille des kroatischen Volkes ruht unddass dieser Staat Ausdruck des Willensdes kroatischen Volkes ist. Auf Grund desinternational anerkannten Selbstbestim-mungsrechtes, das auch dem kroatischenVolke zusteht, ist der Unabhängige StaatKroatien Ausdruck des Willens desVolkes.

In dem Artikel „La�i o genocidnostiHrvata“ antwortet Ivan Vukiæ auf ersch-reckende Behauptungen von Ivo Gol-dstein, der behauptete, dass das die Nac-hkriegsmassaker an den Kroaten wegenangeblichen Verbrechen die das Regimesdes Unabhängigen Staates Kroatien anden Juden und serbischen Bevölkerung

verübte, moralisch gerechtfertigt waren.Ivan Vukiæ lehnt die Behauptung von derrassistischen Natur des kroatischen Sta-ates ab und führt die Namen der kroa-tischen Ideologen und die Namen derGeneräle des Unabhängigen Staates Kro-atien von denen die 28 jüdischen Abstam-mung waren, was 21% des gesamtenGenerastabs der Kroatischen Streitkräfteausmachte.

In seinen Erinnerungen beschreibtPater Ivan Dilber seine Verhaftung indem Kloster der Jesuiten in Zagreb in Juli1945. Er beschreibt die Verhöre, Verurtei-lung in einem Schauprozess zu sechsJahre Zwangsarbeit und die Zwangsarbeitin den kommunistischen Lagern, beson-ders in Stara Gradiška. Diese Zeugnis istwegen der detaillierten Beschreibung desVerhaltens des kommunistischen Repres-siven Regimes zur Religionsfreiheiten derBürger wie in der Freiheit so auch inGefängnissen.

Ivona Donèeviæ schreibt über die Vi-elfalt der Organisierung der kroatischenpolitischen Emigration im westlichenAusland und ihre Kampf für die Unab-hängigkeit des kroatischen Staates, derdurch Gründung der Kulturinstitutionen

und Herausgabe der Zeitschriften auf derSprachen des jeweiligen Gastlandes Ein-fluss auf die Öffentliche Meinung hatten.In den Fünfziger Jahren des zwanzigstenJahrhunderts gründete eine Gruppe kroa-tischer Emigranten in Argentinien „Kroa-tisch-lateinamerikanisches Institut“ das1960 mit der Herausgabe des Zeitschrift„Studia croatica“ begann. Etwas später,1976, erschien auf Deutsch die Zeitschrift„Kroatische Berichte“ in Deutschland.

Ivan Gabelica schreibt in seinem Ar-tikel die Partisanen und das kroatischeVolk enthüllt wahre Natur der soge-nannten antifaschistischen Bewegung inKroatien, die unter Völlige Kontrolle derkommunistischen Partei war und nicht aufdemokratischen Grundlage basierte. Ge-nau so beweist Ivan Gabelica, dass in derPartisanenbewegung lange Zeit die abso-lute und zum Kriegsende die relativeMehrheit die Serben machten, deshalbwar das Ziel der Bewegung Vernichtungdes Unabhängigen Staates Kroatien undErneuerung Jugoslawiens aber auf denkommunistischen System gegründet. Dasgeschah Widerwillen des kroatischenVolkes und freiheitlichen Traditionen derwestlichen Demokratien.ˆ

SA�ETAK

Das Schiff

Pristup Ne avisne Drz �ave Hrvatske �enevskoj konvenciji

Oglas Ravnateljstva za javni red i sigurnost

Korice 172-173

Documents