Izvorni članak UDK 1:615.851 1:159.913 [1:001]:616.89 Primljeno 21. 10. 2009. Josip Ćirić Sveučilište u Zadru, Odjel za knjižničarstvo, Ulica dr. Franje Tuđmana 24i, HR–23000 Zadar [email protected]Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja Sažetak Ova filozofska analiza psihoterapijskih pristupa temelji se na tezi o znanstvenolikosti život- ne filozofije. Filozofija života je koncept koji je prisutan u svakoj važnijoj psihoterapiji, bilo na jasan bilo na implicitan način. Rabili smo nekoliko načina istraživanja filozofske pozadine psihoterapija: povijesnu i kon- ceptualnu analizu, dvofaktorski model ontološkoepistemološkog prostora, socijalne mreže i filozofske škole i njihov utjecaj na povijest psihologije, te neke specifične probleme iz područja filozofije znanosti. U završnom odjeljku smo analizirali pokret filozofskog savjetovanja. Istražili smo njegove značajke, te poveznice s psihoterapijom. Ključne riječi filozofija znanosti, psihoterapija, povijest psihologije, filozofsko savjetovanje, konceptualna analiza Uvod Korisnik 1 koji se odluči potražiti savjet psihologa može birati između preko 400 različitih savjetodavnih/terapijskih pristupa (Jones i Butman, 1991; Ca- puzzi i Gross, 1999; Sharf, 2000). Tome popisu možemo u posljednja dva de- setljeća dodati i filozofsko savjetovanje. Upravo stoga zanimljivo je propitati odnos između filozofije i psihologije u području smanjivanja patnje. Izvorna zadaća filozofije bila je shvatiti ljudsko stanje i olakšati ga (de Botton, 2002; Raabe, 2001; Marinoff, 2000, 2002; Lahav, 1995). Dodamo li tome činjenicu kako teoretičari psihoterapije (Rogers, 1985; Ellis, 2002; Frankl, 1997; Perls et. al., 1971; Lazarus, 2003; Dumont i Corsini, 2004; NelsonJones, 2007; May, 1980) ističu ulogu filozofije, bilo u razvoju njihova terapijskog pristupa, bilo kao sredstva povećanja savjetovateljske/terapijske učinkovitosti putem posjedovanja globalne teorije o čovjeku, ispitivanje tog odnosa postaje još značajnije. Rad je prvenstveno filozofski i stoga ekspliciramo doseg rasprave: filozo- fiju ćemo razumjeti kao »konceptualni inženjering« (Blackburn, 2002, str. 1 Iako se u literaturi rabi termin ‘klijent’, zbog konzistencije rabit će se termin ‘korisnik’ iz razloga vrijednosne neutralnosti i argumenata navedenih u raspravi o superviziji u filozof- skom savjetovanju.
25
Embed
Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja · Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja Sažetak Ova filozofska analiza psihoterapijskih pristupa
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja
SažetakOva filozofska analiza psihoterapijskih pristupa temelji se na tezi o znanstvenolikosti životne filozofije. Filozofija života je koncept koji je prisutan u svakoj važnijoj psihoterapiji, bilo na jasan bilo na implicitan način.Rabili smo nekoliko načina istraživanja filozofske pozadine psihoterapija: povijesnu i konceptualnu analizu, dvofaktorski model ontološkoepistemološkog prostora, socijalne mreže i filozofske škole i njihov utjecaj na povijest psihologije, te neke specifične probleme iz područja filozofije znanosti.U završnom odjeljku smo analizirali pokret filozofskog savjetovanja. Istražili smo njegove značajke, te poveznice s psihoterapijom.
Korisnik1kojiseodlučipotražitisavjetpsihologamožebiratiizmeđupreko400različitihsavjetodavnih/terapijskihpristupa(JonesiButman,1991;CapuzziiGross,1999;Sharf,2000).Tomepopisumožemouposljednjadvadesetljećadodatiifilozofskosavjetovanje.Upravostogazanimljivojepropitatiodnosizmeđufilozofijeipsihologijeupodručjusmanjivanjapatnje.Izvornazadaćafilozofijebilajeshvatitiljudskostanjeiolakšatiga(deBotton,2002;Raabe,2001;Marinoff,2000,2002;Lahav,1995).Dodamolitomečinjenicukakoteoretičaripsihoterapije(Rogers,1985;Ellis,2002;Frankl,1997;Perlset. al., 1971;Lazarus,2003;Dumont iCorsini, 2004;NelsonJones,2007;May,1980)ističuulogufilozofije,bilourazvojunjihovaterapijskogpristupa,bilokao sredstvapovećanja savjetovateljske/terapijskeučinkovitostiputemposjedovanjaglobalne teorijeo čovjeku, ispitivanje togodnosapostaje jošznačajnije.Rad je prvenstveno filozofski i stoga ekspliciramo doseg rasprave: filozofiju ćemo razumjeti kao »konceptualni inženjering« (Blackburn, 2002, str.
1
Iakoseuliteraturirabitermin‘klijent’,zbogkonzistencije rabitćese termin ‘korisnik’ izrazlogavrijednosneneutralnostiiargumenata
8),djelatnostkojaproučavakoncepte,njihovemrežeznačenja i implikacije.Filozofijapsihoterapijâ,okojojjeovdjeriječ,kaoibilokojadrugafilozofija izvjesnogpolja znanja ili djelatnosti, besmislena jebez ekspertizeudanompolju.Činjeničneodnose i koncepte stogapreuzimamo iz područjapsihologijesavjetovanja,psihopatologijeikliničkepsihologije.PrimjerenostfilozofskeanalizenalazimouverifikacijskojmetateorijiT.S.Kuhna(1999).Činjenicada jepodručjepsihološkogsavjetovanja/terapijeu fazinormalneznanostinepredstavljapreprekuanalizikomunikacijskihkanalaizmeđunjeifilozofije.Dapače,činisekakopostojipotrebazaširimteorijskimokviromukojićeseuklopititajdiopsihološkedjelatnosti,upravousvrhunjenepovećaneučinkovitosti.Filozofskosavjetovanjeslužikaoprimjerpraktičnepovezniceizmeđufilozofijekao»lijekazadušu«,kakoseshvaćalauantici,ipsihoterapijâ.Riječjeokomunikacijskomkanalukojinijesamoodteorijskoginteresa.Glavnatezarada,znanstvenolikostživotnefilozofije,imazaciljpružitiuvidudiopsihoterapijskihpravacakrozoči filozofije znanosti.Autorovamotivacijaležiuuvjerenjukakoifilozofiipsiholoziimajuprivilegijubavitiseposlomčijajeambicijapoboljšatiljudskostanje,aliiprigodunaučitijednioddrugihkakopogledatiu‘slijepepjege’vlastitediscipline.
Metodološke spojnice filozofije i psihologije
Dokjesjednestranefilozofijakonceptualniinženjeringiprimarnozahtijevalogičku konzistenciju izrečenoga, znanost dopunjava taj zahtjev s empirijskompotvrdom–svateorijskaminucioznostpadauvoduprednedostatkomčinjeničnepotvrde.Upravojepostojanjetogepistemološkogselekcijskogmehanizmaomogućiloznanostineusporedivrastspoznajeuposljednjihstoljećeipol.AkobinapravilijednostavanmisaonieksperimentisjednestranestavilikoličinuinformacijakojujeproizvelaintelektualnaelitaZapadaunutarfilozofije(govorimoorasponuod25stoljeća),asdrugestranekoličinuinformacijakojujeproizvelaznanostuneštomanjeoddvastoljeća,lakouočavamonesrazmjer,kojipostajetoočitijiukolikozaparametaruzmemoučinkovitost,tj.omjerkoličineinformacijainavedenihvremenskihodsječaka.Nadalje,dokustanjunormalneznanosti2(Kuhn,1999)možepostojatisamojednaparadigma,ufilozofijiistodobnopostojinekolikorazličitihparadigmiobjašnjenja,odkojihsunekeidijametralnosuprotne.Upsihologijisetakođermožepokazatimultiparadigmatičnost,štosenerijetkokoristikaoargument(doduše,priličnolabav)protivznanstvenogstatusapsihologije.Usavjetodavnomipsihoterapijskompodručjupojavamultiparadigmatičnostijejošočitija–trisustruje:psihoanaliza,biheviorizamihumanističketerapije.Filozofijanijeostavljenabezegzaktneanalize–logičkimanalizamamožeseprovjeritivaljanostpredočenogargumenta.Međutim,svakaformulajezapisumetajezikuisemantičkijeisprazna,pamožepostojatibeskonačnomnogointerpretacijaistogskupaformula,štojePopper(1973)istakaokaoproblemufilozofijiznanosti.Eksperimentalninacrt,logičkipromatrano,pokušajjedaseunutarinterpretiranogsistemaosigurautemeljenostzaključivanjamodus ponensom ili modus tollensom.Kontrolaueksperimentujepostupakkojinampokušavajamčiti(tkojeikadaradioempirijskoistraživanjesvjestanjekolikotogamožekrenutipozluzapouzdanozaključivanje)dasusvepromjeneuzavisnojvarijabliposljedica promjena u nezavisnoj.Dakle, polazište je zakon – u logičkomsmislu to jeuniverzalnoafirmativni iskaz.Promjenanezavisnevarijable je
drugapremisa,apromjenauzavisnojvarijablijekonkluzijamodus ponensa. Nedostatakpromjeneuzavisnojvarijabli temelj je zaključivanjazamodus tollensiselekcijskasilakojanamomogućujeodbacivanjenedovoljnotočnihobjašnjenjapojava.Štoje,dakle,područjefilozofskeanalizepsihoterapijâ?Autorovojeuvjerenjekakopostojekomunikacijskikanaliizmeđufilozofijeipsihoterapije–paradigma,filozofijaživota,obostranitransferznanja,etičkapitanja,teleologijaintervencije,filozofskosavjetovanjete,nadasve,potrebauzajamnogtransferaznanja,kojimožeomogućitiobjemastrukamaistančavanjedjelatnostiiboljupomoćkorisnicima.Štosemultiparadigmatičnostitiče,Kuhnnijedoživljavaopsihologijuparadigmatskomznanošću,aliusprkostome,kadajeriječodruštvenimihumanističkimznanostima,multiparadigmatičnost je normalno stanje stvari.Pokušajiutemeljenjapsihologijekaoprirodneznanostiodavnosustvarprošlosti,patimeiprigovoromultiparadigmatičnostikaoindikatorunekoherentnostipsihologijenijeutemeljen.Idejaounificiranojpsihološkojteorijiidaljejesamoambicija,aliautorovojemišljenjekakouprigovorimaznanstvenomstatusupsihologijevaljadobro lučitionekojidolaze izpozicije filozofijeznanosti(npr. pitanje adekvatnog filozofskog okvira objašnjenja u znanosti, pitanjenaravipsihološkogobjašnjenja)odonihkojisuideološkinadahnuti.
Tezaradaglasi:Svakaosobaskojomjemogućeupustitiseusuvislirazgovorposjedujesistemopćihiskazaofunkcioniranjusvijeta(fizikalneisocijalneokoline) pomoću kojeg pruža objašnjenje tuđeg ponašanja i prema kojimausklađuje vlastito.Taj sistemopćih iskazamožemonazvati životna filozofija, imoguće ga je analizirati konceptualno, na način kako se u filozofijianalizirajuautorskefilozofsketeorije.Nisusveživotnefilozofijepodjednakoučinkovite,paćemoonekoje,suočenesiskustvenomprovjerom,donosemanjedisfunkcionalnogponašanja, smatrati poželjnijima i poticati njihovousvajanje.Mehanizamselekcijesličanjeonomeuznanosti,stogaovutezunazivamo znanstvenolikošću životne filozofije.Znanstvenolikostživotnefilozofijeposjedujedvijefacete.Prvasetičenjeneprimjenjivosti–kolikojeizvjesnaživotnafilozofijapodložnaprilagodbikadajesuočimosastvarnošću?Tojeistopitanjekojesepostavljaznanstvenojteori
2
Radi preciznosti, valja dometnuti kako jeKuhnuanaliziuobziruzimaoprirodneznanosti,tedasepsihologijomnijebavio.Ipak,
njegov pristup je objeručke prigrlila sociologija i koristio se u analizi društvenih znanosti.
ji i taj jevidnaglasioAlbertEllisuracionalnoemocionalnojbihevioralnojterapiji(Shootrom,1965;Ellis,2002).Drugasefacetatičeodabiraizmeđukonkurentskihživotnihfilozofija.Doksesjednestranetomproblemupristupaupodručjusocijalnekognicije,filozofskaanalizamožekrenutiiznekolikosmjerova:– logike–kaomatematizacijapromjenevjerovanja,gdjepomoćulogikepredikatamožemoprikazatiodređenesegmentekognicije;
– pozicijefilozofijeznanosti–odabiranjeadekvatnogmetateorijskogmodelaprocjenevrsnoćeživotnefilozofije.Pozicijekojimaćemosepriklonitiu ovome radu su one paradigmatskog utemeljenjaT.S.Kuhna (1999) imodificiranogmetodološkog anarhizmaPaula Feyerabenda (2002). Elementifilozofijeznanostinisunepoznatiupsihoterapijskojteoriji–Freudovpokušajutemeljenjametapsihologije(Kulenović,1986)možese,logičkimrječnikom,opisatikaopokušajstvaranjaneinterpretirane3psihološketeorije.Nadalje,nekispecifičniproblemifilozofijeznanostimoguseprepoznatiu raduskorisnikom:problempododređenja,zaključivanjenanajboljeobjašnjenje, učinkovitost teorijskogokvira i povratna sprega testiranjemnaspramiskustva,antirealizam.
Znanstvenolikostživotnefilozofijepovlačizaposljedicunovutezu,kojajevažnazanašuanalizuodnosaizmeđufilozofije ipsihologijesavjetovanjaipsihoterapije–integralizam.Integralizamoznačavaobjedinjavanjepsihološkihvještina,potrebnihzaučinkovituintervencijukodkorisnika,sfilozofskimokviromkojikorisnikdonosiskupasvlastitomživotnomfilozofijom.Onsezbiva na razini teza, tehnika, intervencije i metaokvira. Gledamo li to kroz proces savjetovanja/terapije, možemo identificirati korisnikova uvjerenja irabitimetodekonceptualneilogičkeanalizekakobipronašliproblematičnamjesta, rabiti sokratovski dijalog kako bi korisniku omogućili uvid u spomenutamjesta,podučitigavještinamalogičkogzaključivanja,upoznatigasizboromučinkovitijihirazrađenijihfilozofskihokviraizpovijestifilozofije,tj.posuditiizpovijestifilozofijedijelovepotrebnezaučinkovitiokvirzadjelovanjekaosavjetovatelj/terapeut.Nakoncu,pojavafilozofskogsavjetovanjamožeposlužitikaodobarprimjerintegralističketeze.Pritomevaljanapomenutitrivažnamomenta:– PsihološkajedjelatnostuHrvatskojdefiniranaZakonom o psihološkoj dje
U koristintegralističketezegovoriivelikaprisutnosteklekticizmaupsihološkojpraksi:24%kliničkihpsihologa,40%psihologasavjetovatelja,53%psihijatara, 34% socijalnih radnika, te 37% savjetnika, pri čemu je to najzastupljenijeusmjerenjeusvakomzanimanju(ProchaskaiNorcross,1999;premaSharf,2000).Eklekticizamtrebashvatitikaosuvremenutendencijuupsihološkojintervencijizaposezanjemudrugeterapijskepravcekakobiseomogućilocjelovitijerazumijevanjekorisnika,iposljedično,kvalitetnijaintervencija.Eklekticizamisključivonarazinitehnike(Sharf,2000)postajeizlikazaskrivanjeneznanjaštoterapeuttrebaraditiuslijedobilnogizboraterapija.Posuđivanjeoddrugihteorijatrebabitiobavljenonakonzistentannačin.Upravojeovajmomentvažanzatezuoznanstvenolikostiživotnefilozofijejermožemoutvrditisljedeće:a) Postojipreko400psihoterapija,kojimasenemožeporećiučinkovitost.b) Eklektičkipristuppsihoterapijizahtijevaodterapeutastvaranjekonzistent
nemješavine utjecaja.Činjenica da su pojedine paradigmemeđusobnoisključiveotežavaizbor.
c) Stvaranjekonzistentneintegracijemogućejeuzposjedovanješiregteorijskogokvira,kojiupsihologijizasadanepostoji(unificiranapsihološkateorija),alidobarkandidatzatakavširiteorijskiokvirjefilozofijaizdvarazloga:i)povijestfilozofijejerepozitorijraznolikihrješenjaosmišljavanjaljudskogstanja;ii)životnafilozofijajeusredištusvaketerapijskeintervencije,izrazlogavišeilimanjeimplicitnogmodelamentalnogzdravlja(filozofskimrječnikom–idealaživljenja)irazlogapretpostavljenestrukturementalnog(filozofskimrječnikom–ljudskenaravi).PotonjirazlogjeuBarclayevom(1968)modelupredstavljenkaoontološkadimenzija.
Od1950ihdo1980ihnemaznačajnogpomakaustavuodvasuprotstavljenapristupapsihoterapiji:a)manipulativnom,pokojemjeterapeutekspert,kojiupravljaiusmjerujeterapijskiproces;čovjeksedefinirakaoreaktivnobiće,bilo izvana, bilo iznutra, te b)razumijevanju, po kojem jemjesto kontrolena korisniku, a terapeut potiče terapijski proces empatijom; na čovjeka segledakaonabićeuprocesupostajanja.Od1980ihdolazidopomakapremaeklekticizmu.
rječnikom– konceptualnim inženjeringom (Blackburn, 2002). IzKuhnoveperspektive(1999),tufazumožemoidentificiratikaoprotoznanost–postojiviše konkurentskih teorija, svaka od njih nudi vlastito viđenje utemeljenjastvarnostikoju izučava, tenepostoji jedinstvodefinicijenimetodaniproblema,kaonijedinstvouzajednicipraktičara.Zatujefazukarakteristično,sociološkimrječnikom,borbazamoćizmeđukonkurentskihzajednicapraktičara.Znanje,nakojenjihoveteorijereferiraju,potrebnojeshvatitiusmislusocijalnekonstrukcije,aneesencijalizma,štojeuskladuspostavkamaoveradnje.Teorijepsihološkogasavjetovanjaipsihoterapijemoguseopisatikrozfilozofsku racionalukojapojašnjavaodnose izmeđuciljeva,metoda i kriterijavrednovanja(Barclay,1968).Povijestpsihologijenudinammnoštvopodatakaoobostranomtransferukoncepataiznanjaizmeđufilozofijeipsihologije.Razmotritćemonekolikoaspekataovogapristupa.Prvisetičetransferakoncepataizfilozofijeupsihoterapije(Jones,1986).Grupiranjesevršiokonekolikotemeljnihfilozofskihpolazišta:medicinskobiološkogpoimanjačovjeka,moralnoteološkoga,zatimgrčkogstoicizma,klasičnogempirizma,teegzistencijalizmairomantizma.Dvasegrozdaističu:klasičniempirizamiegzistencijalizam,aimekojepovezujenjimapripadajućeautoreiterapije,ujednoključnokonceptualnoiorganizacijskočvorište:SigmundFreud.Ističusetrigrozdapsihoterapija:kognitivnobihevioralne,dinamskeihumanističke.
Slika 1. Shematskiopistransferaidejaizfilozofijeupsihoterapijskepravce(Jones,1986)
urokljivimokomilikršenjemtabua;ubrahmanističkojtradicijizaepileptičnenapadekrivacjedemonGrahi(»onajkojiopsjeda«);postojicijelatradicijapovezivanjamentalnihporemećajasapsima(likantropija,»crnipas«kaosinonimzadepresiju,psolikidemoniuIndiji);HomeropisujeAjantovmahnitipokoljstokekaoposljedicuutjecajaAteninečarolije,isamoubojstvonakontoga;EuripidovaMedejaunapaduludilaubijavlastitudjecu…UstarogrčkojcivilizacijiprviglasprotivteorijeutjecajauobjašnjenjuludilajeHipokratov;nažalost,ostajepraktičkijedinizadugovremena.Platon,primjericeuZakonima,zahtijevaodgrađanadačuvajučlanarodbinekojijeobuzetludilomodpojavljivanjaugraduili,usuprotnom,plateglobu(1974,str.417).Kršćanskatradicijapromatralajementalneporemećajekrozprizmupsihomahije,tesepretpostavljalopostojanje»ludilakriža«,ekstatičnogstanjaukojesuzapadalimistici,asketiividioci(premaPorter,2002).Otegotnaokolnostodnosukršćanstvapremamentalnimporemećajimabiojesukobspoganskimtradicijama.PučkatradicijskamedicinauEuropitogavremenaidentificirala je teže bolesti kao posljedice utjecaja koji semogao ukloniti isključivomagijskompraksom. Ipraksa ipraktikantibili su identificiranikaoopasniprotivnici kršćanstva, čega je ikonički primjerMalleus Maleficarum (Malj za vještice).Knjigajetestamentpsihopatologiji–sjednestraneilustracijajesadističkepraksekojaseinstitucionalizirala–odpočetkaprogonavješticauXIV.st.dosredineXVII.st.uEuropijepogubljenovišeod200.000vještica,od toga85%žena idjevojaka(BenYehuda,1980,premaHothersal,2002;Porter,2002).Sdrugestrane,knjiganudičesteopisedeluzija,halucinacija,maničnogimelankoličnogponašanja,katatonijeiparanoje.UHrvatskoj jeprogonvješticazakonskizabranjenaktomMarijeTerezijeiz1758.IakonaspomenSrednjegavijekaimentalnihporemećajakaoikoničkidogađajnaumpadapričaizSalemau1692.,dramatskiproslavljenadjelomRaspelo ArthuraMillera,neophodnojeistaknutiKempovutvrdnju(premaHothersal,2002)opostojanjusrednjovjekovnepsihologije.Crkvautomdobunijebranila razvojznanosti,a tadašnjemetode istraživanjanisubespogovornoprihvaćaleantičkenalaze.Dapače,ključnaimenaraneznanosti,praktičkinjenisvecimučenici,GalileiiBruno,koristilisuznanstvenenalazekaoargumentezateološkuraspravu.Dakako,činjenicadasuzavršilikakosuzavršiliuslijedrazmimoilaženjauteološkojargumentacijigovorimnogootadašnjemdobu.Nakoncu,iIsaacNewton,paradigmaznanstveneracionalnosti,osobakojajeprvauspjelaostvariti,Lakatosovimrječnikom(1970),pitagorejskoplatonovskiznanstveniprojekt,višejevremenaitrudauložioualkemijuikabalistiku4 negouznanstvena istraživanja (Oxley,2008).Navedeneprimjeremožemouzetikaojošjedandokazupozorenjudasečuvamosklonostitumačenjanašihprethodnikauznanostipremadanašnjimmjerilimaivrednovanjemnjihovadjelanatemeljudanaspoznatihčinjenica,tzv.Whigovskojpovijesti(Hothersal,2002;Porter,2002).Izfilozofskeperspektive,zanimljivojepromatratikakoseparalelnorazvijajuraspraveoznanstvenojmetodiipokušajiracionalnogtretmanaludila.Des
4
JohnMaynardKeys,poznatiekonomist,kupio je na dražbi 1936. privatne rukopise sirIsaacaNewtona. Nakon godina dešifriranja,ustanovilo se koliko jeNewton bio uronjenubiblijskuhermeneutiku i alkemiju, bavljenjekojomjetadabilokažnjivosmrću.Filozofi prirodeXVIII. st. tumačili suNewtonakao isključivo mehanicističkog filozofa, što
jeslikakojasezadržaladodanas, iakoseukorespondencijikojujeproučavaoKeys,kaoianalizomStephenaSnobelenavišeod4000Newtonovih spisa sačuvanih u jeruzalemskomarhivu, pokazalo da je u razdoblju od1668. do 1683. bio zaokupljen alkemijskimpokusima(premaOxley,2008).
cartesovastrogapodjelanaprotežnoiumskopromijenilaje iodnospremaludilu–svjesnojebezuvjetnoracionalno,pajetjelesnopostalomjestoludila,ilibaremnezdravogutjecajanaum.Natajnačinjeiteorijskizatvorenpristupdemonološkomutjecaju – liječiti ludilo znači liječiti tijelo.Drugimomentkojijeznačajan,uzletjeempirizma(Porter,2002).Institucionaliziranjementalnoporemećenihosobamožemopratitiodprimjerasv.MarijeodBetlehema,zloglasnomBedlamu.Utemeljen1247.,počinjeskrbitioporemećenimaodkrajaXIV.stoljeća.AzilisuseotvaraliuŠpanjolskojuXV.stoljećuuValenciji,Zaragozi,Sevilli,Valladolidu,ToleduiBarceloni,pričemusuvjerojatnozamodeluzimaliislamskebolnicepoŠpanjolskoj(Porter,2002). Institucionalizacija ludila,kako ističeFoucault (1980),uklonila je ionomalomoćištosuporemećeneosobeposjedovaleudruštvu:doksuprijeimaliprilikunekažnjenoseizrugivatiimoćnijimaodsebe,sadasuskupljeninajednomiizoliranommjestuukojemuseuvodipotpunakontrola.Posljedice francuske revolucije i ideja koje je pronosila, osjetile su se i upsihijatrijskojpraksi.PhilippePinelnajpoznatijijepionirmoralnogtretmana(Hothersal,2002).DjelovaojeuazilimaSalpetriereiBicetregdjeje,uvrijemeVladavineterora,primjenjivaorazgovorihumaniodnospremaštićenicima,kao ipostupnosveslobodnijeuvjete liječenja.Mentalnoporemećeniponovosudobilistatusljudskihbića,skinutisuimlanciiuvedenajeidejainterakcijskogtretmana,kojimožebarempoboljšatinjihovostanje.Pinelnijebioprvi–WilliamBattieje1750ihrazlučiodvijevrsteporemećaja:»izvornoludilo«,kojejeneizlječivoi»posljedičnoludilo«,kojemujeuzrokudogađajima.Prvoječinilotekmanjidioliječničkeprakse,dokjedrugo,uzpravilnoprimijenjenindividualnitretman,nudilopovoljneprognoze.Battievakrilaticabilaje»upravljanječinivišeodmedicine«,apodrazumijevalajeblizakodnosizmeđupacijenta i uvježbanog liječnikaukojemubi seuklanjale specifičnedeluzijeilidelinkventnaponašanja.UEngleskojsutajpristupprimijeniliThomasArnold,JosephMasonCoxiFrancisWillis(kojemuje1788.povjerenoliječenjekraljaGeorgeaII)(Porter,2002).SPinelompočinjesuvremenapovijesttretmanapsihopatologijeiprelaziupotpunostiurukemedicine.
ciljeve te stavove i ponašanjakojadovodedocilja, odnosnoponašanjakojaonemogućujunjegovoostvarenje.Radskorisnikomsvodisenausvajanjeprvihoblikaponašanjaistavova,tenapuštanjedrugih.
b) Subjektnousmjerenipristup–savjetovateljuraduskorisnikompokušavarazriješitisvjesnoilinesvjesnousvojeneobrascedisfunkcionalnogpona
šanja,apritomejeusmjerennarazvojniaspektipostizanjekorisnikovauvida u motive.
c) Objektnomanipulativnipristup–korisnikovadisfunkcionalnaponašanjanastoji seuklonitinanačinda se identificirajuobrascipotkrjepljenja tepostignepromjenaponašanjakrozmanipulacijuokolinom ili operantnouvjetovanje.
3. U savjetovanju sekomunikacijomprenosi izvjesnoznanje,pa je shemamodela načinjena u skladu s epistemologijom, tj. razinama izvjesnostiznanja.Barclayističetrisredišnjafaktorausvakojteorijiznanja:a) Subjekt–onajkojispoznaje;b) Objekt–onoštosespoznaje;c) Proces–činkojimsubjektspoznaje.
Slika 2. Barclayev(1968)prikazraspodjelepsihoterapijskihpravacapremadimenzijamasubjektobjektiegzistencijaesencija
Kadagovorimoostvaranjuideja,razlikujemočetiripristupa(Collins,2000,str.1–12).Prvitvrdikakoidejestvarajuideje.MeđuzastupnicimateteorijesuLeibniziSearle.Leibnizbranitezupozivajućisenanemogućnostredukcionizmaideje–akobiuspjelipovećatium,nebimoglividjetiništasličnoideji.Searleiznovačitatajargument,pozivajućisenaumjetnuinteligenciju–tvrditikakoračunalomisliznačiništadrugonegoprojiciranjevlastitihsposobnostinahomunkulusstroja.Drugi pristup prepoznaje istaknute pojedince kao tvorce ideja. Uz ovoshvaćanjevezujusescenarijikultagenija,intelektualnogheroja–povijestfilozofije povijest je velikih imena koja su napravila revolucionarne pomake.Međutim,povijestfilozofijeizsociološkevizure,povijestjegrupa.Možemo razlikovati intelektualne i organizacijskevođe,pri čemuu istojosobinemorajubitismješteneobjekarakteristike.Mrežaintelektualacanemožebitiuspješnaukolikonemaobjevrstevođa.Natomtragujevažnostisticanja i transgeneracijske i intergeneracijskemreže – prva omogućujeakumulaciju znanja i uvođenje u akademske institucije, a druga aktivnurazraduaktualnihkoncepataipoticajnorivalstvo.Upravoidejastrukturnogrivalstvaodajesociološkipristupanalizimrežafilozofskihškola–teorijekonflikta.Trećipristuptvrdikakokulturastvarasamusebe.Premanjemu,svatkoodnasjeodređenkulturomukojojjeodrastao;onadefiniranašepojmove,modeliranašemrežeznačenja,određujenamuloge,ucrtavalegitimneputoverješavanjaproblemaiuspinjanjauinstitucijamakrozkojedjelujemo.Četvrtipristuppoimastvaranje idejakaofluksa,procesaukojemsveteče.Posljedicajenepostojanjeopćegobjašnjenjailijednogistaknutogteorijskogokvirakojibiposlužiokaouniverzalnopolazište.Ovajjepristupsvojstvenpostmodernistima.MitovelikompojedincuupovijestiuzimasedajeprviformuliraoškotskifilozofThomasCarlyle tvrdeći kako je »povijest svijeta tek niz biografijavelikana«(»ThomasCarlyle«,2008).Vrhunacpristupamožemoprepoznatiuformiranjupsihopovijesti,pokušajupovijesnogobjašnjenjaspolazištemuanalizipsihološkogprofilaključnihpovijesnihosoba.Većlaganakroskulturalnakomparacijasvakodnevnihpojmovapoputljubaviukazujenadrastičnostrazlikeudefiniranjuidentitetauindividualističkimikolektivističkimdruštvima.Dokjednadruštvanaprvomjestostavljajupsihološkepotrebe,drugaističuskladsocijalnemreže;dokseprvapozivajunaslobodupojedincaiproizvodeneurotskesimptome,drugatražeprvenstvogrupeipružajuvećusolidarnost(Triandisetal.,1988;premaHock,2004).Međutim,zaštomitvelikogpojedincatakoupornoopstaje?Jednoodobjašnjenjasvakakovaljapotražitiusocijalnojpsihologiji.Temeljnapogreškaatribucije(BaroniByrne,1997,str.57)upozoravanaskakosmoupriricanjuuzrokapo
našanjusklonitražitivanjskefaktorevlastitogponašanjaiunutarnjefaktoretuđegponašanja.Kreativnostiseobičnoprilazikrozpsihološkudimenziju,alimožemopostavitiipitanjekolikojeonadruštvenouvjetovana?Upravosusesocijalnemrežepokazaleključnomvarijablomuobjašnjenjuzaštosusepojedinciistaknulikaoključniautoristruke–postojanjestarijihautorakojisuproblemimapristupilinaproduktivninačin,postojanjesuvremenikakojisuomogućilikvalitetnuraspravuiupozorilinaključnevidovekoncepata,tepostojanjeučenikakojisuomogućilidaljnjurazraduproblemaidiseminacijudjela,nemogućejezanemariti(Collins,2000).Kadavršimoanalizumreže,potrebnojerazlikovatitrirazineanalize(Brandes iErlebach,2005,Scott,2000):onuelemenata,gdje jeglavnopitanje»Kolikojeizvjestanelementvažanumreži?«,atipičnipredstavniktakveanalizejeGoogleovPageRank.Narazinianalizegrupepostavljamopitanjeorazličitimskupinamaljudipoputpolitičkihvezailiraznihklika.Tumožemorazlikovatisvojstvaagenata,kojapredstavljajuatribucijskevarijable,zatimkontakte,vezeilipovezniceizmeđučlanovagrupe,štosurelacijskevarijable,teznačenja,motiveidefinicijekoječineideacijskevarijable.Posljednja razinaanalize je razinaanalizecjelokupnemreže.Primjer jepopularna društvena igraBacon Oracle, u kojoj je cilj u štomanje korakapovezatizadanogglumcasKevinomBaconom.Naime,natrećemkoraku,on jepovezansgotovo580.000glumaca (Reynolds,2008;premaanalizipodataka s InternetMovie Database). U ovoj vrsti analize nisu značajnielementimreže nego izvjesna svojstvamreže. Slično svojstvo iskazuje iParetovopravilo80:20kojejepraktičnopravilo–primjerice,80%zaradedolaziod20%klijenata(BrandesiErlebach,2005,str.5).Dakako,pronalaženjeodrživogtumačenjastatističkeznačajnostiiovdjepredstavljaosjetljivzadatakekspertize.Collins(2000)jeizradiobrojnesociogramezafilozofskeškole,alizbogdimenzijaradazailustracijućemorabitisamoonajoBečkomekrugu,budućisetueksplicitnospominjupojedinipsiholozi.NajzanimljivijaimenazanašeistraživanjesuWundt,Brentano,Husserl,tePopper,Reichenbach,WittgensteiniQuine.Kaoštojevidljivoizsociograma,možemozaključitinekolikomomenataodvažnostizaovuraspravu:– postojiegzaktanpokazateljtransferaznanjaizfilozofijeupsihologiju,štopokazujeanalizatekstovakojuovdjeprovodimo;
predmetaraspraveiizoveesencijalističketradicijeizrodilosedostaraspravasaznanstvenicima,posebicepsiholozima.Uprvimdanimapsihologijeupravoprigovorioinherentnojslabostiempirijskogpristupa,kojisebaviisključivopojavnimipropuštabitno,zazivanjespoznajnoetičkogparalelizma(Reichenbach,1964),prigovorinedefiniranostipojmapsihaitime,posljedično,nemogućnostiutemeljenjaznanstvenogstatusapsihologije,zagovaranjenepremostivogjazaizmeđuprirodnihidruštvenihznanosti…bilisuuglavnomvarijacijenatemuproblemavaljanostipsihološkihkonstrukata,aliargumentiranespozicijefilozofskepsihologije.Valjanostjeznačajkatesta:štomjeriikakodobromjerizaštojenamijenjen. Uzpouzdanost,objektivnost,osjetljivostinormiranost,jednajeodtemeljnihsvojstavatesta,ilibilokojegdrugogmjernoginstrumentaupsihologiji.Valjanostnamgovorištomožemozaključitiizodređenogtesta.Nijejumogućeizrazitiopćimpojmomirećidatestima»visoku«ili»nisku«valjanost,većsemoraustanovitipozivanjemnaspecifičnuuporabutesta(VadumiRankin,1998,str.16).Problemvaljanostiuskojepovezanspitanjemkonstrukta.Uslijedpragmatičkogpogledanaistinunarazini(psihološke)teorijeiposrednudostupnostpsihološkihfenomena,psihološkipojmovisukonstrukti,čijuvaljanosttrebaprovjeriti. Konstrukt razumijemo kao pojmovnu oznaku za sistematiziraniskupfenomena.Konstruktnavaljanost jemjeraukojojvarijablamjeri teorijskikonstrukt–ukolikomjerineštodrugoosimtoga,zaključciistraživanjamogubitipogrešni.Primjerice,Mesmer je rabiokonstrukt»magnetski tretman«,kojidanasrazumijemokao»sugestiju«.Teškoćarazumijevanjakonstruktakojujeuveoproizašlajeizklasičnogproblemavaljanostikonstrukta–jelikonstruktsloženodvišeatributa.Utomslučaju,moramoizvestidodatnaispitivanjaželimoliznatikojemseodtihatributamogupripisatirezultatiistraživanja.Dodatniproblemskonstruktomještoonmožebitinepostojeći–objedinilismoizvjestanskupiskustavaukonstrukcijukojaimaupitnuutemeljenost(VadumiRankin,1998,str.74–75).Možemoopisatišestvidovaevidencijekonstruktnevaljanostikojipredstavljajukorisnouporišteuprocesuvalidacijetesta(Morey,2003):1. Sadržajniaspekt.Sadržajjerelevantanukolikojeunutarokviraispitiva
»Štoviše,iakoovajpriručnikdonosiklasifikacijuduševnihporemećaja,morasepriznatidanijednadefinicijaneodređujeprimjerenogranicezakoncept‘duševnogporemećaja’.Konceptuduševnogporemećaja,kaoimnogimdrugimkonceptimaumediciniiznanosti,nedostajekonzistentnaoperativnadefinicijakojabipokrila sve situacije.Sva stanjaumedicinidefiniranasurazličitimrazinamaapstrakcije–primjerice,narazinipatološkihpromjenanekestrukture(npr.ulceroznikolitis),pojavesimptoma(npr.migrena),odstupanjaodfiziološkenorme(npr.hipertenzija)ilietiologije(npr.pneumokoknapneumonija).Duševniporemećajitakođersudefiniranipomoćuraznolikihkoncepata(npr.distresa,slabekontrole,nedostataka,nesposobnosti,nefleksibilnosti,iracionalnosti,sindroma,etiologijeilistatističkedevijacije).Svakijekoristanpokazateljduševnogporemećaja,alinijedanneodgovaracjelovitomkonceptu,araznesituacijezahtijevajuraznedefinicije.«(Američkapsihijatrijskaudruga[APA],1996,str.xxv)
Problemklasificiranjaznanja,odnosnopitanjediobepojmova,diojeklasičnelogike.Klasifikacijurazumijemokaonizrazdiobakojimauređujemocjelokupnapodručjaljudskogznanjausloženesustave(LasićLazić,1996;Jakić,2003).Uokviruanalizepsihoterapijskihpravaca,problemklasifikacijeodnosisenapitanjerazvrstavanjamentalnihporemećajai,kaoštoćemovidjeti,problem je to koji se tiče iminimalne ontologije, ali i tipično sociološkihvarijablipoputkonstrukcijeznanjaiodnosamoći.Klasificiranjeseshvaćavišestruko:onoseodnosinaizvjestanmentalniproces, na logičku operaciju, lingvistički utemeljenu praksu, izvjestan prikazznanjakaoinačinposezanjazaodređenimznanjem(LasićLazić,1996).Izvjesnaimplicitnateorijaosvijetuisustavklasifikacijeprethodeopažanju,naštojeupozoriojošCharlesDarwin.Sustaviklasifikacijecjelokupnogznanjasubilioznakavelikih filozofskihsistema:Aristotelovapodjelaznanostinateorijske,koječinefizika,matematikaiteologija,zatimpraktičke,koječineetika,ekonomijaipolitika,tepoietičku,tj.pjesništvo,jenajstarijaočuvana(Code,1999).FrancisBaconusvojemviđenjupodjeleumskihsposobnostinapamćenje,fantazijuirazum,dijeliiintelektualnedjelatnostiredomnapovijest,poezijuifilozofiju(PéresRamos,1993).Hegelovenciklopedijskisistemuzimasezavrhunacspekulativnogmišljenja,ukojem,primjenjujućinačelotrodiobe,razlikujemologiku(kojasedaljedijelinanaukuobitku,naukuobitiinaukuopojmu),filozofijuprirode(kojasedaljedijelinamehaniku,fizikuiorganiku),tefilozofijuduha(kojučinesubjektivniduh,objektivniduhiapsolutniduh)(deVries,1993).AugusteComteupozitivističkojfilozofiji,slijedeći zakon trostupanjskog razvoja društva, sveukupno znanje dijeli naspekulativnoipraktično,pričemusespekulativnodaljedijelinaapstraktnoikonkretno.Comtetakođernudiidetaljnuhijerarhijuznanosti,počevšismatematikom,azavršavajućisasocijalnomfizikomimoralom(Brown,1994).CharlesSandersPeirceznanostidijelinamatematiku, filozofiju i fizikalneznanosti(Misak,1994).Kaoštomožemovidjeti,podjelauskoovisioteorijskomusmjerenjuautora.Slogičkestrane,diobupojmaodređujemokaopostupakkojimutvrđujemoopseg izvjesnogpojma.Opsegpojmaodređujemokaoskupnižihpojmovakojeobuhvaćajedanvišipojam,tejeobrnutoproporcionalnasadržajupojma,
KlasifikacijamentalnihporemećajakojajeuslužbenojuporabiuRepubliciHrvatskojjeMeđunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10. revizija (International Classification of Diseases and Related Health Problems, tenth revision,ICD–10),kojujeobjavilaSvjetskazdravstvenaorganizacija(WorldHealthOrganisation[WHO],1992).NjojjesrodnaklasifikacijakojujenapravilaAmeričkapsihijatrijskaudruga(American Psychiatrist Association[APA]),učetvrtom,revidiranomizdanju–Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition,DSM–IVTM).Upitanjujenomenklaturakojasevišeodijednedrugetemeljinaempirijskimnalazima(APA,1996).IakojeDSM–IVklasifikacijanajvišeempirijskiutemeljena,tejeprovedentrostupanjskiprocesrevizije:»1)opsežanisustavanpregledobjavljenihradova,2)ponovnaanalizavećprikupljenihskupovapodataka,3)opsežnaterenskaistraživanjausmjerenanaodređeniproblem«(APA,1996,str.xxii),autoriupozoravajunaizvjesneteškoćekojeproizlazeizsamogprocesaklasificiranja.Problempotpunediobeizloženjeusljedećojizjavi:
Uporaba klasifikacijske oznake ‘neodređeno’, također predstavlja teškoćuu postupku diobe, ostavljajući dio opsega pojma neutvrđenim. Ovdje valja upozoriti na različitost zahtjeva koje postavljaju, s jedne strane, logikakaonormativnaznanosti,sdruge,praktičnaograničenjaskojimajesuočensvakiempirijskiistraživač.Dokjesvijetmatematičkelogikesvijetiscrpnoijednoznačno definiranih objekata, definicije objekata znanosti socijalno sukonstruirane.Značenjepojmaovisiovladajućojparadigmiili,kaouslučajudruštvenohumanističkihznanosti,višestrukostiparadigmi,čijapromjenapodrazumijevaiproblemnesumjerljivosti(incommersurability),odnosnone
usporedivostiznačenjapojmasjednakimoznačiteljemunutarrazličitihparadigmi(Kuhn,1999;Barker,CheniAndersen,2003;Grandy,2003).OvajjeproblemprvieksplicitnodefiniraoipokušaoriješitiKant,podijelivšiiskazenaanalitičkeisintetičke.Sintetičkiiskaziposjedujuvećuinformacijskuvrijednostodanalitičkih,aliopćenitosuaposteriorni,pajelanaczaključivanjautomslučajujakkolikonajslabijaempirijskačinjenica.Pokušajutemeljenjasintetičkogznanjaa priori,kojebizadovoljavalodvaključnauvjetaidealneznanosti:uvećavanjekoličineinformacijaosvijetuinužnostuzaključivanjupouzorunamatematiku,biojeneuspješan.Dapače,autorovjedojamkakoseupravodoAlexandraKoyréaiThomasaS.Kuhnaufilozofijiznanostirazmatralajedinoopcijautemeljenjaznanostipouzorunamatematiku.RječnikomImreLakatosa(1999,str.108),pitagorejskoplatonističkiznanstveniprogrammatematizacijesvekolikogiskustvanajdugoročnijijeepistemološkiprojekt.Uslučajukliničkeklasifikacije,neophodnojerazlikovatidvapristupa.Prvijekategorijski,kojipodrazumijevadiobeikategorijeukojejemogućesvrstatidijagnoze.Drugi jedimenzijskaklasifikacija i tičesekvantifikacijeatributa.Ovaj jepristupučinkovitkodpojavakoje sudistribuiranekontinuiranoinemajujasnihgranica;njimesepovećavapouzdanostidajevišekliničkihinformacijajerpružainformacijekojemogubitiispodpragaukategorijskomsustavu.Dimenzijskaklasifikacijanijeudomaćenajersubrojčanizapisiporemećajarjeđiodkategorijskihimenatenemadogovoraokooptimalnihdimenzijakojebiserabile(APA,1996,str.xvi).Matematičkimrječnikom,ukategorijskompristupuimamodiskretnevrijednosti,udimenzijskomintervalne.Sgledišta informacijskeznanosti,klasifikacija jepodutjecajemčetirijudimenzija:logičkofilozofske,lingvističke,društveneiinformacijskotehnološke(Svenonius,2005).Lingvističkikrugutjecajatičeseproblemalingvističkeanalizejezikaukojemjeklasifikacijaizvršena(pitanjesemantikeipragmatike),teorijeznačenja,tespecifičnesintaksekojaserabiuklasificiranju.Društvenoodređenedeterminantesu:paradigma,kojapredstavlja legitimniokvirodređivanjaproblemakojimćesebavitiizvjesnazajednicapraktičara,kaoimetodaorganizacijeznanjairješavanjazagonetki(Kuhn,1999);socijalnaepistemologija,kojasebavipitanjemsocijalnekonstrukcijeznanja,teideologija,kaonajopćenitijiokvirorganizacijeznanjaispoznaje.Informacijskotehnološki krug utjecaja opisuje uporaba algoritamskog procesiranja tekstova,uporabaračunalaiumjetneinteligencije,kaonpr.uslučajevimafacetnebibliotečne klasifikacije (Svenonius, 2005; Dahlberg, 2001). Logičkofilozofskikrugutjecajausuvremenimteorijamaklasifikacijepronalazimoupitanjimalogike (poput klasične definicije diobe), filozofije jezika, teorije sustava, aponajvišeuWittgensteinovojteorijiobiteljskihsličnosti(Canfield,1997),dokseontološkitemeljinaPopperovojteorijiotrisvijeta(Popper,1979).
ali eksplicitnaizrijekaouporabifilozofijeusavjetodavnesvrhe(usmislukaokodpsihološkogsavjetovanja)slijeditek1978.godinekadajePeterKoestenbaum (1978) u djeluNova slika osobe: Teorija i praksa kliničke filozofije zagovaraointegracijufilozofijeipsihoterapije.Koestenbaumnavodikakokliničkufilozofiju»valjaustanovitikaobona fide disciplinu,isteorijskimispraktičnimusmjerenjem«(Koestenbaum,1978,str.xiii;premaRaabe,2001).Takvadisciplinazahtijevačvrstoutemeljenjeufilozofiji,posebice»fenomenološkommodelubivanjaiegzistencijalneteorijeličnosti,kaoipsihologiji,psihijatriji,posebicekliničkojpraksiiiskustvuu psihoterapiji« (Koestenbaum, 1978, »Predgovor«; prema Raabe, 2001).Razlogpokretanjukliničkefilozofijevidiučinjenicidadostakorisnikapsihološkihuslugapati od»filozofskog stanja, prije negopsihološkebolesti«(Koestenbaum,1978,str.9;premaRaabe,2001).GerdB.Achenbachje1981.prvipredstaviosuvremenioblikfilozofskogsavjetovanjakadajeotvoriosvojupraksuuBergischGladbachu,blizuKölna.IakojefilozofskupraksuprviotvorioJohnvanVeenuNizozemskoj1967.godine,ašestgodinaposlijeosnovaojeFilozofskicentarzaeduciranjesebstvairoditeljstva(PhilosophyCenterfortheEducationofSelfandParenthood),Achenbachjeutemeljiteljfilozofskogsavjetovanjakaopokreta(premaLahav1995,»Uvod«).Achenbachje1982.godineutemeljioNjemačkodruštvozafilozofskupraksu(GesellschaftfürPhilosophischePraxis),dabipetgodinakasnijepokrenuoičasopisAgora.UNizozemskojje1984.godinenaSveučilištuuAmsterdamupokrenutaradnaskupinazaprimijenjenufilozofiju.TrigodinekasnijeAdHoogendijkotvaraprvufilozofskupraksuuNizozemskoj,aistegodineskupinapokrećečasopisFilosofische Praktijk.Nizozemskodruštvozafilozofskupraksuosnivase1989.godine.Danaspostojinekolikodesetakanacionalnihdruštvafilozofskihpraktičarailisavjetovatelja,poputAPPA(Organizacijaameričkihfilozofskihpraktičara)iASPCP(Američkodruštvozafilozofiju,savjetovanjeipsihoterapiju)uSAD,nacionalnihdruštavauKanadi,Izraelu,Nizozemskoj,Norveškoj,Slovačkoj,teAASPP(Angloameričkodruštvoza filozofskupraksu) iMeđunarodnogdruštvazafilozofskupraksu(premaMarinoff,2000).Većina autora (Lahav, 1995;Marinoff, 2002;Arbuckle, 1970) u pokušajudefiniranja filozofskog savjetovanja polazi od nabrajanja što ono nije,čineći logičkinepoželjanpostupakdavanjanegativnedefinicije.Filozofskosavjetovanje takonijeniti psihološko savjetovanjeniti njegovderivat, nijehibridfilozofijapsihologijanitijeprimijenjenafilozofija.Također,nijenitiakademskafilozofijajerudijaloguizmeđufilozofaikorisnikanijeisključenainterpersonalnadimenzija.Dapače,bilobiizrazitokontraproduktivnorabitiakademskipristupskorisnicimakojinitiznajunitisumotiviranirabitifilozofskižargonnarješavanjeprivatnihživotnihproblema(Raabe,2001).Raabe(2001,str.8–9)identificiratriznačajkefilozofskogsavjetovanja:1. Filozof je načelno obvezan poticati korisnika na razvijanje perspektive
ka.Ovakvoodređenje, načelnopostavljenou suprotnosti s psihološkimproučavanjemnesvjesnog,preuskojeizrazlogaštočovjekanečinesamoracionalnemisli.Timejeifilozofskosavjetovanjenezanimljivoupraktičnomsmislu.
Vrijedilobiuputitinekolikokomentaraovojpodjeli.PrvipristupkojinavodiLahav,iakojestograničavajućizaupotrebljivostfilozofijekaosavjetovanja,u tradiciji filozofije bio je dominantan. Shvatimo li filozofiju kao kritičkopropitivanjepojmova,ondasmoupućeninasvjesnisadržaj,makaronbiodanimplicitno.Dobardioraspravaufilozofijiticaoseupravodenotativnedimenzijeriječi(usmislurazlikovanjadenotativnokonotativnokakotorabiCharlesOsgood),aidejaostvaranjuuniverzalnog,fiksnogrječnikapotječejošizpredsokratovskogvremena.Akogovorimoofilozofijijezika,ondajejednoodnajstarijihsistematskiobrađenihpitanjabiloupravoonooznačenju,tj.sukobizmeđukonvencionalista(anomalista)inaturalista(analogista),obradioPlatonuKratilu(1976;Ivić,1975,str.14–16).UnaturalistespadajuPlatonoviprethodnici,kaoHeraklit,aukonvencionalisteDemokrit.Korespondencijskateorijaistine,kojajenajduljedominiralaepistemologijom,takođerjepolazilaodpretpostavkeofiksnomrječniku,paodAristotelovelogikemožemopratitipokušajedasekombinacijomdedukcijeinajopćenitijihpojmovazaključujenaobjašnjenjepojedinačnihpojava.Empirističkiprogramtumačenjaprirodemoralismočekatido1620.iBaconovaNovum Organuma.Krivica,akosemožerabiti taj termin,zaloštretmanempirizmaležinenaAristotelunegona–Platonu!Upravonjegovatvrdnjadaastrolozi(usmisludanašnjihastronoma)nebitrebaligledatiunebodaotkrijunjegovetajne,negoseokrenutidušiitamopronaćivječnuistinu(1957,str.247–248),praktičkijezapečatilanadugovremenaempirijskorazmišljanjeufilozofiji.StoganasnetrebaiznenaditiWhiteheadovatvrdnjaopovijestizapadnefilozofijekaoonizubilježakaoPlatonu.ČinjenicadajeizaPlatonaostalaitradicijaspoznajnoetičkogparalelizma(Reichenbach,1964,str.75–77)dodatnootežavamogućnostprimjenefilozofijeusavjetodavnesvrhejersemoralizatorskiodnosipremapogreškamauspoznajiitražijednu,izvjesnuinesumnjivuetičkuteoriju,štobikorisnikvrlolakomogaoprotumačitikaopaternaliziranje.Oposljedicamatakvogsavjetodavnogpostupkanetrebaniraspravljati.Pristupfilozofskogsavjetovanja,daseracionalnimputemistražikorisnikovamrežastavovaiprocesa,doistajeuvelikenalikkognitivnompristupuupsihoterapiji.Upravoizrazloganavedenihuprethodnomodlomku,zaočekivatijekakoćefilozofskipristupbitikognitivistički,alineiisključivotakav(v.Rogers,1985;Janković,1997).Komentaro»pristupusčistofilozofskepozicije«promatrankrozprizmupragmatističketezeovograda,držimopretjeranim.Ukolikoseželiustanovitisavjetovanjekojeječistofilozofskoikaotakvomemupsihologijanemaštoreći,ondajezahtjevopravdan,alijecilj
upitan(nazovimotutezu»filozofskipurizam«).Akonamjeciljdobrobitkorisnika,tadapreklapanjepredstavljasamotehničkidetalj.Pristupu »postizanja mudrosti« također se može uputiti prethodna kritikapurizma,s jednomnadopunom–posljednjihgodina jedosta istraživanjaupsihologijikojasuseusmjerilanapojmovekojisudosadabilirezerviranizafilozofskuraspravu,poputpravednosti,mudrostiililjudskenaravi(Wrightsman,1992).Valjanapomenutikakokodpojedinihautoraizpodručjafilozofskogsavjetovanja(Marinoff,2000,2002;Lahav,1995;Arbuckle,1970)postojiizvjesnapristranostukriticizmupsihologije,kojasefokusirananetočnojpercepcijipsihološkogsavjetovanjaipsihoterapijeisključivokaorudarenjaponesvjesnom.Sobziromnabrojnost i raznolikostpsihoterapijskihpravaca, jedinaizlikaovomargumentumožebitifokusiranjenafilozofskimproblemimakojejepokrenulaklasičnapsihoanaliza.Mišljenjejeautorakakojeovdjeriječoprevelikojvremenskojdistancidasenebiuzeliuobzirsuvremenipristupiupsihoterapiji.BarbaraNorman(1995)zasredišnjiciljfilozofskogsavjetovanjaprepoznajerazvoj vještina odnosa i tumačenja i to naziva »ekološkim filozofskim savjetovanjem«.Usesijifilozofskogsavjetovanjauočavadinamikukojasadržiizvjestannačinmišljenjakoji
Filozofskosavjetovanjenesmatraseterapijskimprocesom,baremnenanačinkakoRussellodređujeterapijskiproces(v.Raabe,2001,str.27–28).David Joplingoznačava filozofskosavjetovanjekao različitoodpsihoterapijejerodbijapodvrći seunaprijeddanimnormativnim idealimao tome što jenormalno, što je samoostvarenje,mentalno zdravlje ili psihološka dobrobit (wellbeing).RanLahav,sdrugestrane,tvrdidafilozofskosavjetovanjemožeposjedovatiterapijskiučinak,alitonijeprimarniciljsavjetovanja,negopovećavanjeosjetljivostinafilozofskapitanjaputemdijalogaipovećavanje
osjećaja smislenosti, pa time i osjećaja psihološkedobrobiti (Lahav, 1995,str.16).Kaoštomožemovidjeti,postojidostaprijeporaokoodređivanjaštodoistačinifilozofskosavjetovanje.Gledanokrozjednoodpolazištaovograda,Kuhnovuteorijuznanstvenihrevolucija,ovakvostanjenijezačuđujućesobziromnadvamomenta.Prvi je samanarav filozofije, kojanije strukturiranakaoznanostnegokaonauk–onajevišeskuprazličitihdoktrinanegosistematiziranskupmetodaiznanjadobivenihpomoćunjih.Dapače,štosedoktrinatiče,velikidionjih jemeđusobnoproturječan,6pa je takonemoguće imatikonzistentan skup znanja koji bi obuhvaćao cjelokupnu filozofiju, što je smetodološkeilogičkestranenedopustivozabilokojiskupiskazaizrazlogaštoiznekonzistentnogskupapremisamožemozaključitiAi⌐A.Drugimomentčineodnosiborbemoćitipičnizaprotoznanstvenufazu.Ovdjeje taj sukobdodatnonaglašenkomentarimapoputMarinoffovih (2002, str.326,330,347)kojisuupućeniprotivničkimtaborimauakademskojfilozofijiipsihoterapiji.Razumijevanjunepridonosiniustrajnoopćenitokritiziranjepsihološkeprakseargumentiranonaglašavanjemmanjkavostiklasičnepsihoanalize,štojeočitozanemarivanjedvajuvrlovažnihčinjenica:1. Freudjevećodavnoupsihologijiautorkojemsepristupakaopovijesnoj,
siniiWedding,1995;Sharf,2000)paustrajavatinajednompristupukaoparadigmipogreške,posebiceusvjetlučinjenicedaterapijemožemosvrstatiukognitivnobiheviorističke,humanističkeidinamskeidatapodjelani u kojem slučaju nije iscrpna, dovoljno govori o nereprezentativnostikritike.
Kao zaključak, podsjetimo se analize Prochaske i Norcrossa (1999) o zastupljenostiteorijskihorijentacijakodameričkihpsihoterapeuta,pokojojjeeklekticizamnajzastupljenijipristupsvihgrupapraktičara.Jensen,BerginiGreaves(1990;premaScharf,2000,str.5)ustanovilisudase68%psihoterapeutaizjašnjavaeklekticima,pričemujenajvećibrojnjihnaveosljedećepristupe:humanistički(42%),obiteljskisistemi(48%),bihevioralni,kognitivni(54%),dinamski(72%).Eklektičari(N=423)suuprosjekunaveli4,4teorijskapravca.Idejaintegracijefilozofskogipsihološkogpristupakaoučinkovitijegnačinauklanjanjapatnjeupravojesredišnjamotivacijapronalaženjukomunikacijskihkanalaizmeđutihdvijudisciplina.
Literatura
Američkapsihijatrijskaudruga(APA)(1996).Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje DSM–IVTM.Četvrtoizdanje.Jastrebarsko:NakladaSlap.
Arbuckle,D.S. (1970).Counseling: philosophy, theory and practice (2nd ed.).Boston,MA:AllynandBacon,Inc.
Barclay,J.R.(1968).Counseling and philosophy: A theoretical exposition.Boston:HoughtonMifflinCompany.
BenYehuda,N.(1980).»TheEuropeanwitchcraze«.American Journal of Sociology,86,1–31.
Berne,E.(1987).Koju igru igraš?.Beograd:Nolit.
Berne,E.(1989).Šta kažeš posle zdravo?.Beograd:Nolit.
Blackburn, S. (2002). Poziv na misao. Poticajni uvod u filozofiju.Zagreb:AGM.
Botton de, A. (2002). Utjehe filozofije.Zageb:SysPrint.
Brandes, U., & Erlebach,T.(2005)Network Analysis: Methodological Foundations. New York:SpringerPublishingCompany.
Brown,R.(1994).Comteandpositivism.U:C.L.Ten(Ed.),Routledge history of philosophy vol. VII, The nineteenth century,(str.122–145).London,NewYork:Routledge.
Canfield,J.V.(1997).Wittgenstein’slaterphilosophy.U:J.V.Canfield(Ed.),Routledge history of philosophy Vol. X, Philosophy of meaning, knowledge and value in the twentieth century,(str.168–193).London,NewYork:Routledge.
Capuzzi,D.&Gross,D.R.(1999).Counseling and psychotherapy: theories and interventions.UpperSaddleRiver,NJ:Simon&Schuster.
Code, A. (1999).Aristotle’s logic andmetaphysics.U:D.Furley (Ed.),Routledge history of philosophy vol. II From Aristotle to Augustine,(str.40–75).London,NewYork:Routledge.
Collins,R.(2000).The sociology of philosophies. A global theory of intellectual change. Cambridge,MA&London:TheBelknapPressofHarvardUniversityPress.
Feary,V. (1996).A right to (re)habilitation.U:W. van derVlist (Ed.),Perspectives in philosophical practice,(str.259–278).Leusden:VerenigingvoorFilosofischePractijk.
Lahav,R.(1995).Aconceptualframeworkforphilosophicalcounseling:Worldviewinterpretation.U:R.Lahav&M.daVenzaTillmans(Eds.),Essays on philosophical counseling,(str.3–24).Lanham,NewYork,London:UniversityPressofAmerica.
Lahav,R.(1996).»Whatisphilosophicalinphilosophicalcounseling?«.Journal of Applied Philosophy,13,262–265.
Lakatos,I.(1970).Falsificationandthemethodologyofscientificresearchprogramme.U:I.Lakatos&R.Musgrave(Eds.),Criticsm and the growth of knowledge.Cambridge:CambridgeUniversityPress.
Lakatos,I.(1999).Lecturesonscientificmethod.Lecture8.Themethodologyofscientificresearchprogrammes,U:M.Motterlini(Ed.),For and against method: Imre Lakatos and Paul Feyerabend,(str.96–108).Chicago,IL:TheUniversityofChicagoPress.
Langer, E.J., & Abelson,R.P.(1974).»Apatientbyanyothername…:Cliniciangroupdifferenceinlabellingbias«.Journal of Consulting and Clinical Psychology, 42,4–9.
LasićLazić,J.(1996).Znanje o znanju.Zagreb:Filozofskifakultet.
Lazarus,A.A.(2003).Kratka, ali sveobuhvatna psihoterapija. Višemodalni način.Jastrebarsko:NakladaSlap.
Marinoff,L.(2000).Umjesto Prozaka – Platon! Filozofija kao psihološka pomoć.Zagreb:V.B.Z.
Marinoff, L. (2002). Philosophical practice.SanDiego,CA:AcademicPress.
May,R.(1980).Psihologija i ljudska dvojba.Zagreb:Naprijed.
Misak,C.(1994).Americanpragmatism:Peirce.U:C.L.Ten(Ed.),Routledge history of philosophy vol. VII, The nineteenth century, (str. 297–316). London,NewYork:Routlege.
Morey,L.C.(2003).Measuringpersonalityandpsychopathology.U:J.A.Schinka&W.F.Velicer(Eds.),Handbook of psychology. Vol 2 Research method in psychology,(str.377–406).Hoboken,NJ:JohnWiley&Sons.
NelsonJones,R.(2007).Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i pomaganju. Opis modela savjetovanja o životnim vještinama i vježbe za njegovu primjenu. Jastrebarsko:NakladaSlap.
Norman,B.(1995).Philosophicalcounseling:Theartsofecologicalrelationshipandinterpretation.U:R.Lahav&M.daVenzaTillmans(Eds.),Essays on philosophical counseling,(str.49–58).Lanham,NewYork,London:UniversityPressofAmerica.
Oxley,C.(Redatelj)(2008.,29.srpanj).Newton: The dark heretic[Dokumentarnaemisija].Stockholm:ViasatHistory,ModernTimesGroup.Snimljeno2002.,London:BlakewayProductions.
PéresRamos,A.(1993).FrancisBaconandman’stwofacedkingdom.U:G.H.R.Parkinson(Ed.),Routledge history of philosophy vol. IV, The Renaissance and seventeenthcentury rationalism,(str.130–155).London,NewYork:Routledge.
Perls, F., Hefferline, R. F., & Goodman,P.(1971/1994).Gestalt therapy: excitement and growth in the human personality.Highland,NY:GestaltJournal.
Rogers,C.R.(1985).Kako postati ličnost.Beograd:Nolit.
Scott, J. (2000). Social network analysis: a handbook.London:SagePublicationsLtd.
Sharf,R.S. (2000).Theories of psychotherapy & counseling. Concepts and cases (2nd ed.).Belmont,CA:WadsworthPublishingCo.
Shootrom,E.L.(Redatelj)(1965).Approaches to psychotherapy.SantaAna,CA:PsychologicalFilms.
Svenonius,E.(2005).Intelektualne osnove organizacije informacija.Lokve:Benja.
»ThomasCarlyle«.(2008.,8rujna).U:Wikipedia, the free encyclopedia.Preuzeto:9.rujna2008.,sa:http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Carlyle.
Triandis, H., Bontempo, R., Villareal, M., & Lucca,N.(1988).»Individualizamikolektivizam:Međukulturološkeperspektiveoodnosupojedincaigrupe«.Journal of Personality and Social Psychology,54,323–338.
Vadum, A C., & Rankin,N.O.(1998).Psychological research. Methods for discovery and validation.Boston,MA:McGrawHill.
Vlistvander,W.(Ed.).(1996).Perspectives in philosophical practice.Leusden:VerenigingvoorFilosofischePractijk.
Vries de, W. (1993).Hegel’s logic and philosophy ofmind.U:R.C. Solomon&K.MHiggins(Eds.),Routledge history of philosophy vol. VI, The age of German idealism,(str.216–253).London,NewYork:Routledge.
WorldHealthOrganisation(1992).International Classification of Diseases (10th ed.). Atlanta:NationalCenterforHealthStatistics.
Wrightsman,L.S.(1992).Assumptions about human nature. Implications for researchers and practitioners (2nded.).NewburyPark,CA:SagePublications.
Communication Channels of Philosophical and Psychological Counseling
AbstractThis philosophical analysis of psychotherapeutic approaches is based upon thesis of scientific character of one’s philosophy of life. Notion of philosophy of life is present in each major psychotherapeutic approach, in either explicit or implicit matter.Modes of philosophical inquiry include historical and concept analysis, two factor model of ontologicalepistemological space, social networks in the philosophical schools and their impact on the history of psychology, and some specific issues in the philosophy of science.Finally, philosophical counseling movement is examined. What is typical for this movement and what sort of connections does it have with psychotherapy is covered.