-
broj 16jesen 2011.Besplatno kvartovsko glasilo
Školske torbe ponovno na leđima đaka
Zoran ČuturaIgranje košarke nikad
nisam smatrao “karijerom”
nego životom
120. rođendan ZagrebaČkog
javnog prijevoZaPrvi je tramvajkrenuo upravo
s Trešnjevke
Ljekovito “bijeLo ZLato”
Himalajska špiljausred Trešnjevke
park pravednikaJa sam
Mario Carnelutti,pravednik među
narodima svijeta
-
sadržaj
glas trešnjevke | jesen | str. 2
Riječ urednice
Dragi Trešnjevčani,
Počelo je, počelo... Školske torbe ponovno su na leđima đaka. Da
bi ova školska godina bila što uspješnija za 7655 trešnjevačkih
školaraca, među kojima je i 1020 prvašića, Dubravka Miljković
pripremila je za vas savjete o planiranju vremena. Kako izgleda
početak nastavne godine, koje im se sve izvannastavne aktivnosti
nude i što se događa kad se male ruke slože i ujedine u
humanitarnoj akciji, za vas smo doznali u jednoj od najstarijih
škola u kvartu, Osnovnoj školi Horvati, koja će svoj 115. rođendan
proslaviti sljedeće godine. Veliku proslavu već je imao jedan od
simbola kvarta - zet - pa smo se za vas potrudili i doznali sve o
počecima javnog prijevoza koji je svečano obilježio 120. godina.
Pruga smo se dotaknuli i u povijesnoj šetnji kvartom, a što se sve
tijekom ljeta događalo u naselju, doznali smo i od predsjednika
gradskih četvrti. Podsjetili smo vas i na sve radionice koje je
organizirao Centar za kulturu Trešnjevka. Zašto voli Trešnjevku,
ispričao nam je i Zoran Čutura, košarkaš zagrebačke Cibone i
reprezentativac bivše zemlje, a sportaša smo se dotaknuli i u temi
o Rukometnom klubu Trešnjevka. Kako je naselje nedavno dobilo Park
pravednika, popričali smo i s našim sugrađaninom koji nosi upravo
tu titulu. Za vas smo doznali da se u naselju skriva i prava mala
špilja od himalajske soli, ali i koji će dio kvarta nakon godina
čekanja dobiti nove vizure.
Anita Končar
Novosti iz četvrti
Poslovni razgovor
Idemo u CeKaTe
Trešnjevačka posla
od 7 do 107
Zvijezda iz susjedstva
Povijesni feljton
Kvartovski metronom
-
sadržaj
glas trešnjevke | jesen | str. 3
Trešnjevka sjeverstr. 4-6
Trešnjevka jugstr. 7-8
Anketa građana str. 9
Intervju: Mirjana GračanVoditeljica himalajske špilje str.
10-11
Projekt brendiranja četvrti str. 12–13
RetrovizorPregled događanja u CeKaTeu str. 14
Najave događanja u CeKaTeu str. 15
Ruši se Cimosova zgradastr. 16
Sve manje posla za trešnjevačke pilare str. 17
Kolumna Nives Opačić Ulicama kružim str. 18-19
rk TrešnjevkaMali klub za veliki rezultatstr. 20-21
Vlakom do Prečkogstr. 22-24
Stranac iz susjedstvaJane Kamčikis str. 25
Od Trešnjevke do Philadelphije str. 26-27
Sve više bicikala, sve više krađa str. 28
Prvi je tramvaj krenuo upravo s Trešnjevkestr. 29
Mormonska crkvaAkcija misionara str. 30-31
oš HorvatiHumanitarci u kvartu str. 32-33
Kolumna Dubravke Miljkovićstr. 34
Intervju: Zoran ČuturaIgranje košarke nikad nisam smatrao
“karijerom” nego životom str. 36–38
Od koturaša do nogometašaStadion u Kranjčevićevojstr. 39–41
Najava događanja: Natjecanje, koncert, hokejstr. 42–43
3
Događanja u knjižnicama Riječ, slika, zvukstr. 35
-
novosti iz četvrti
glas trešnjevke | jesen
4
Novosti iZ četvrti
Kad je velika zelena povr-šina na križanju Selske i Zagorske
dobila službeno ime Park pravednika, mnogi su se Trešnjevčani
pitali: ‘’Pa tko su ti pravednici?’’
Jedan je od dvojice živih praved-nika Mario Carnelutti,
odvjetnik u mirovini, živahni i oštroumni gos-podin koji i danas
svakodnevno obi-lazi svoj odvjetnički ured u centru Zagreba u kojem
sada rade mlade snage. Plaketu za plemenitost koja nadvisuje sve
dobro što čovjek u sebi nosi dobio je u svibnju lani. Židovska
zajednica zahvalila mu je jer je spa-šavajući za holokausta
ugrožene židovske živote, pritom riskirajući vlastiti život i život
svojih bližnjih, pokazao da nema toga zla koje dobro ne može
pobijediti.
Sin bogatog tvorničara iz ugledne zagrebačke obitelji pola-zio
je četvrti razred Muške kla-sične gimnazije na današnjem
Rooseveltovu trgu kad je 1941. godine njegov školski (a i
današ-nji) prijatelj iz razreda Izidor Hahn dospio na popis za
koncentracij-ski logor. Kasno jedne večeri, koju Carnelutti nikad
neće zaboraviti,
nazvao ga je uznemireni Izidor ža-leći se da ne može doma jer su
mu oca ubili, a njega čekaju. Carnelutti nije dvojio ni sekunde. Uz
podrš-ku oca (koji je i sam pravednik) smjestili su prijatelja na
sigurno. Nesretni Izidor mjesecima se skri-vao u pogonu i skladištu
tvornice Carneluttijeva oca u Koturaškoj ulici i u Petrijevcima
kraj Varaždina. Svi su radnici Carneluttijevih znali da ovi
sakrivaju i pomažu Židovima te ne samo što ih nitko nije izdao,
nego su se i sami uključili u akciju, donosili hranu i nudili
utočište u svojim kućama. Lokalni župnik često je svraćao obitelji
Carnelutti i dovodio nove bjegunce, a vozač Đuro u tvorničkom
kamionu kojim je razvozio robu prevozio je ljude.
‘’Izidorov tata imao je trgovinu tekstilom u Ozaljskoj, sasvim
blizu Lovranske ulice gdje im je bila kuća’’, prisjeća se
Carnelutti. ‘’Ustaše su ga ubile na radnom mjestu, u dućanu.
Ustrijelili su ga. U našem su razre-du bila šestorica dječaka
židovske nacionalnosti i svi smo znali što im se sprema i
razmišljali smo kako bismo im pomogli. Crkva je poma-gala koliko
god je mogla. Ne biste
TREŠNJEVAČKI HEROJI
Ja sam Mario Carnelutti, pravednik među narodima svijetaPlaketu
za plemenitost koja nadvisuje sve dobro što čovjek u sebi nosi
dobio je lani u svibnju jer je za holokausta spašavao ugrožene
židovske živote
Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin
TReŠ
nje
VKa
Sj
eVe
R
-
novosti iz četvrti
glas trešnjevke | jesen
5
vjerovali, ali jedno vrijeme prijatelja sam sakrivao u dvoru
Nadbiskupije na Kaptolu, samo nekoliko koraka od Glavnog ustaškog
stana koji se nalazio dolje prema Jelačićevu trgu. Već tad bio sam
skojevac, spremao sam se u partizane, a sâm sam ga doveo i
nadbiskup je sve znao’’, priča Carnelutti.
Nakon rata Izidor se odselio u Izrael gdje živi i danas. Bio je
inici-jator i živi svjedok u postupku do-djele priznanja pravednika
Mariju Carneluttiju i njegovu ocu Alfredu Carneluttiju koji je
odlikovan po-stumno. Danas i on, baš kao i praved-nik Carnelutti,
ima 85 godina, troje djece, osmero unučića i nekoliko praunuka.
‘’Dopisujemo se, nekoliko puta smo se posjetili, čujemo se
telefo-nom’’, kaže Carnelutti. Skroman u svojoj dobroti naglašava
kako je bilo puno ljudi koji su pomagali neovisno o tome što je
spas židovske glave značio gubitak vlastite.
‘’Zvuči nevjerojatno, ali spa-šavali su čak i njemački vojnici.
Poznavao sam jednog SSova gene-rala u Zagrebu koji je triput spasio
prijateljicu moje sestrične, jednu
Renatu koja je 1933. godine pobje-gla iz Njemačke kad je počeo
progon Židova. Stigla je u Zagreb i neko vrijeme živjela mirnim
životom dok se i ovdje nije razvio fašistički pokret. Kako je
njezina majka bila nositeljica najvišeg njemačkog ratnog priznanja
za zasluge tijekom Prvog svjetskog rata, njemački ju je general
triput spasio. Njezinu kćer pak spasio je moj učitelj mačevanja
Tireli. On je imao dijete istih godina i na svoju je putovnicu na
mjesto fotografije svoje kćeri nalijepio fotografiju male Židovke,
ubacio ju u automobil i odvezao u Italiju odakle je otišla u
Izrael. Curica je putom prekrila pola lica dekicom praveći se da
spava’’, završava Carnelutti svjedočenje o tom tužnom vremenu.
Iako je puno ljudi pomagalo, službeno je proglašenih pravedni-ka
malo jer je postupak dokaziva-nja otežan. Mnogi spašeni Židovi u
nekoj sljedećoj čistki više nisu bili spašeni, a i vrijeme je
učinilo svo-je. Danas Mario Carnelutti, jedan od dvojice živućih
pravednika u Zagrebu, spokojno provodi svoje umirovljeničke dane
jer zna da je za života činio ispravnu stvar.
PARK PRAVEDNIKAPark pravednika među narodima službeno je
imenovan 14. srpnja kad je Mario Carnelutti, nositelj medalje
pravednika, otkrio ploču s nazivom u društvu zamjenice
gradonačelnika Jelene Pavičić-Vukičević. Na proslavi imenovanja
predsjednik Hrvatsko-izraelskog društva Filip Rosenzweig zahvalio
je inicijatorima imenovanja, a imenovanju parka nazočio je i
izaslanik predsjednika Republike Dejan Jović
Mario Carnelutti
(desno)
ww
w.z
agre
b.hr
-
novosti iz četvrti
glas trešnjevke | jesen
6
Preimenovanje Puta Jurija Gagarina Na sjednici Vijeća gradske
četvrti Treš-njevka sjever održanoj 8. lipnja vijećnici su
jednoglasno prihvatili prijedlog da se Put Jurija Gagarina
preimenuje u Šetalište Jurija Gagarina. Taj će se prijedlog
dostaviti Gradskoj skupštini na usvajanje.
MALE KOMUNALNE AKCIJEOVOG se lJeTa PuNO RaDilO - asFalTiRalO,
uReđiValO, kOPalO, zaTRPaValO… zrinjevac je uredio dva dječja
igrališta, jedno u Voltinom kod konzuma, gdje je postavio nove
sprave i zamijenio stare klupe i koševe, a drugo kraj Mjesne
samouprave dr. ante starčevića.
Radova je bilo i u zlatarskoj ulici u Ciglenici. zbog starih
podzemnih odvodnih instalacija stanari su se često žalili na
poplave u kupaonicama pa je sagrađen novi kolektor za odvodnju i
pumpna stanica.
Upornost se isplatilaMnogi vjerojatno pamte dane kad su se
stanari Nove ceste 1 pobunili te rukama i nogama borili, a Vijeće
gradske četvrti Trešnjevka sjever u tome ih podržavalo, da im se
vrati zelena površina koju je trgovački lanac lidl planirao
asfaltirati za parkirna mjesta svojih kupaca. Na sreću, stanari su
se uspjeli izboriti za svoje pravo na (zeleni) grad i danas s
ponosom možemo u šetnji livadom sjesti na klupice koje je postavilo
Vijeće četvrti. Da je akcija bila pun pogodak, dokazuje i novi stol
za ping-pong koji je stalno u pogonu. stanari okolnih zgrada toliko
rado igraju da je problem doći na red, a klupice za odmor pune su
igrača šaha, karata ili susjeda željnih čavrljanja.
Gradonačelnik posjetio CeKaTeGradsku četvrt Trešnjevka sjever
obišao je početkom rujna gradonačelnik Milan Bandić. u društvu
predsjednika te grad-ske četvrti zagrebački je gradonačelnik obišao
nekoliko lokacija na kojima su se tijekom ljeta obavljale
rekonstrukcije i radovi. Posjetio je i Centar za kulturu
‘’Trešnjevka’’ gdje se uređuje ljetna po-zornica i sanira
dvorana.
Rudešudruga ‘’Rudešan’’ svake godine u lipnju slavi Dane Rudeša.
Ove godine u povodu tradicionalne proslave Vijeće četvrti darovalo
je golove za nogomet i koševe na školskom igralištu kod Mjesne
samouprave, a postavljen je i stol za stolni tenis.
Udruga ‘’Sunce’’Dio prostorija Mjesne samouprave dr. ante
starčevića Vijeće gradske četvrti ustupilo je udruzi ‘’sunce’’.
udruga će prostor urediti, a nakon toga održavati tečajeve i
savjetovanja o proble-mima ovisnosti, obiteljskoj i bračnoj
terapiji i slično.
Obnovljene Mirkovečka i Dinarskazbog postavljanja novih
plinovodnih cijevi Mirkovečka ulica bila je raskopana, a sada je
potpuno prekrivena novim slojem asfalta. Rekonstruirana je i
Dinarska ulica.
Park Prve hrvatske štedioniceiako je park uređen, službeno još
nije otvoren jer nije postav-ljena rasvjeta. Naime, zavod za
zaštitu spomenika kulture uvjetuje starinske lampe. Montirani su
stupovi javne rasvjete i kroz njih provučeni svi potrebni kabeli, a
u tijeku je nabava odgovarajućih svjetiljki.
Radovi u Zlatarskoj ulici
ww
w.z
agre
b.hr
-
novosti iz četvrti
glas trešnjevke | jesen
7
TReŠ
nje
VKa
ju
g
Jarunsredište događanja tijekom srpnja i kolovoza za stanovnike
Trešnjevke jug bilo je jarunsko jezero koje je, kao i puno ljeta
prije, ponudilo “utjehu” svima koji nisu imali vremena, novca ili
želje skoknuti do mora. Obilje sunca, osvježavajuća voda, čista i
ugodna za kupanje, uz bogatu ugostiteljsku ponudu oduševila je
kupače, a za njihovu su se sigurnost, kao i svake godine, brinule
spasilačke ekipe.
u sklopu pokazne vježbe na Dan plave zastave na Malom jarunskom
jezeru 26. srpnja spasioci su izvukli utopljenika iz vode i pružili
mu prvu pomoć. Osim upoznavanja s radom spasi-lačke službe,
posjetitelji su mogli uživati u razgledavanju plakata povezanih s
osobitostima jarunskog biljnog i životinjskog svijeta, upoznati se
sa značenjem plave zastave te dobiti brojne infor-macije o
kvaliteti vode i sigurnosti na vodi, razgledati opremu za
spašavanje i opremu za pružanje prve pomoći.
Pomažemo sugrađanimaOd prodaje ulaznica za manifestacije Dani
Prečkog i urban street fest, koji je održan u lipnju, prikupljeno
je oko 10.000 kuna. Cijeli iznos bit će uplaćen na adresu udruge
“Vjeverica” koja djeluje u Petrovaradinskoj ulici nasuprot Doma
kulture “Prečko”. udruga “Vjeverica” okuplja osobe s mentalnom
retardacijom, a novac im je bio potreban za uvođenje centralnog
grijanja u objektu koji koriste.
Dani Trešnjevke jugVijeće gradske četvrti Trešnjevka jug,
njihovi mjesni odbori i Centar za kulturu Trešnjevka organiziraju
kulturnu manifestaciju Dani Trešnjevke jug. Radionice za djecu,
kazališne predstave, plesni nastupi i koncerti održat će se tijekom
listopada, 8., 15., 22. i 29. u trešnjevačkim parkovima.
Cilj je događanja poticanje i razvijanje aktivizma građana.
zajedničkim radom možemo utjecati na nadilaženje dobnih, kul-turnih
i drugih razlika. kulturni programi mogu pomoći ljudima koji žive
jedni pored drugih da se bolje upoznaju i steknu veće međusobno
povjerenje.
Ovim događanjima želimo omogućiti građanima da upoznaju i
uspostave stalnu komunikaciju s vijećnicima Vijeća gradske četvrti
Trešnjevka jug i vijećima mjesnih odbora Trešnjevke jug o svim
temama vezanim za pojedini kvart i cijelu gradsku četvrt Trešnjevke
jug.
Škola i vrtić na Vrbanima iii – krenulo je Početkom srpnja
Gradska je skupština na prijedlog gradonačelnika donijela zaključak
o objavi poziva za iskazivanje interesa za gradnju i opremanje
osnov-ne škole i vrtića - Vrbani iii, po sustavu “ključ u ruke”, te
objavila poziv za odabir građevinskog izvođača i investitora. Tako
je planirano da Grad zagreb cijenu grad-nje i opremanja objekata
otplati putem dugoročnog operativnog leasinga, tije-kom najmanje
pet, a najviše 10 godina, kako se ne bi odjednom opteretio gradski
proračun.
Pozivaju se zainteresirani ulagači i graditelji da predaju
ponudu u roku od 30 dana Gradskom uredu za prostorno ure-đenje,
izgradnju, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, nakon čega će
posebno za tu svrhu osnovano povjerenstvo raz-motriti i odabrati
najpovoljniju ponudu s obzirom na kvalitetu i rokove gradnje u
omjeru s ponuđenom cijenom.
Natječajem je predviđena obaveza da izvođač i ulagač sagrade i
opreme objekte u roku od godine od dana skla-panja ugovora.
Teks
t: Ve
sna
Rem
s Dob
rin
-
novosti iz četvrti
glas trešnjevke | jesen
8
Ljetna sjednicaVrućina i ljetni praznici nisu omeli vijeć-nike
Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug pa je 14. srpnja održana 18.
sjednica Vijeća.
Vijeće je prihvatilo program rada za 2011. godinu koji se
uglavnom sastoji od općih smjernica: poboljšanja stanja opće
infrastrukture, izrade prostornih planova, uključivanje Vijeća u
rasprave o prostor-nom planiranju, predlaganja i praćenja mjera i
akcija za zaštitu i unapređivanje okoliša, bolji rad komunalnih
službi, ra-zvoj rada sustava mjesne samouprave s mjesnim odborima i
vijećima... kao jedan od ciljeva u programu je i suradnja Vijeća s
javnim ustanovama, između ostalih i s Centrom za kulturu,
udruženjima građana, sportskim, kulturnim, zdravstvenim i dru-gim
organizacijama i udrugom “sunce“ u projektu “savjetovalište u
zajednici“.
Vijećnici su na sjednici odlučili da se dosadašnji član
zapovjedništva civilne zaštite Nikola ljuban razriješi dužnosti, a
umjesto njega imenuje Tihomir Novotni.
Lunapark ne dolazi na JarunVijeće nije odobrilo zahtjev vlasnika
lu-naparka koji je htio zabavni park postaviti između Jarunske
ulice, Jadranskog mosta te križanja selske ceste i Horvaćanske
(nasuprot studentskog doma “stjepan Radić“ na istočnoj strani).
Predloženo je da se vlasnik lunaparka obrati sportsko-rekreacijskom
centru “Jarun“ koji ima lo-kacije za takvu vrstu djelatnosti.
MALE KOMUNALNE AKCIJEunatoč vrućinama, podružnice zagrebačkoga
holdinga, pogo-tovo zrinjevac, bile su vrlo aktivne pa su obavljeni
brojni radovi iz plana malih komunalnih akcija (mka) za 2011.
godinu.
u bloku zgrada u ulici Hinka Wurtha obnovljeno je dječje
igralište: postavljene su nove sprave i antitraumatska pod loga te
je uređena zelena površina. sve je stajalo 788.543 kune, a plaćeno
je iz proračuna za male komunalne akcije Trešnj evka jug. Nove
sprave i antitraumatske podloge dobilo je i dječje igralište u
ulici Hrgovići Bartolići, kraj okretišta autobusa za Jarun, a za
cijeli projekt izdvojeno je 384.289 kuna. u ulici stjepana ljubića
Vojvode obnovljeno je manje dječje igralište za što je izdvojeno
167.737 kuna. Prema planu malih komunalnih akcija za 2011., uređeno
je dječje igralište u Horvaćanskoj ulici iza zgrade broj 55-59.
Obnova igrališta s novim spravama i anti-traumatskom podlogom
stajala je 368.470 kuna. Oko Dječjeg vrtića Prečko uTijardovićevoj
ulici 13 uređene su staze, a sve je stajalo 670.527 kuna.
IZMJENA PLANA mka-ov plan u jednoj je stavci promijenjen.
Naknadno je uvr-štena akcija uređenja križanja ulica Ferdinanda
Budickog, Trpanjske i ulice Hrvatskog sokola jer križanju nedostaje
četvrti krak gdje bi trebao biti spoj križanja. za ishođenje
projektne dokumentacije predviđeno je 96.969 kuna. struktura se
troš-kova promijenila, a i neke druge stavke doživjele su promjene
zbog razlike u predviđenim i poslije dogovorenim cijenama. Tako
rekapitulacija troškova za mka u 2011. godinu izgleda: predviđen
iznos za mka nepromijenjen je i iznosi planiranih 8,729.000 kuna.
Od toga za održavanje prometnica predviđeno je 1,673.219 kuna, za
nogostupe i pješačke staze 783.924 kune, za uređenje parkirališta
455.096 kuna, javnu rasvjetu 87.842 kune, za zelene površine i
parkove 3,459.495 kuna, uređenje igrališta 1,960.494 kune i
uređenje objekata mjesne samou-prave 308.930 kuna.
Obnovljeno igralište u Ulici Hinka Wurtha
Foto
: Bru
no K
onje
vić
-
novosti iz četvrti
glas trešnjevke | jesen
9
VLADO BOJANIĆ Na Trešnjevci postoji veliki prometni problem, a
velika je odgovornost na
policiji koja bi trebala regulirati promet. Postoji nekoliko
problematičnih križanja, poput križanja Ozaljske i Krapinske te
niže Čakovečke. Dovoljno
govori to što ponekad dok ujutro pijem kavu, čujem zvuk sudara.
I vozači bi trebali biti oprezniji – vi-
dim kako svi pričaju na mobitele, bauljaju i uopće ne znaju što
rade u prometu. Također, križanja bi svakako trebalo preurediti, a
policija poslije
kontrolirati kako funkcionira pojedino križanje.
NEVENKA NIŽETIĆ Na Trešnjevci je previše au-tomobila, a ceste su
napravljene za promet kakav je
bio prije 30 godina. Za takve je prometnice danas jednostavno
promet pregust. Nisu samo vozači
krivi, iako uvijek ima ‘’ludih glava’’ koje ne poštuju semafore.
Ne funkcionira ni zetov promet iako ne
svojom krivicom. Ulice se trebaju proširiti i mora postojati
žuti trak koji će biti isključivo za tramvaje
i autobuse, a veliki se promet mora premjestiti na rubne
dijelove grada. Također, danas možemo vi-
djeti kako se u jednom automobilu vozi samo jedna osoba i sve to
ima svoje posljedice na promet.
ASIM SEJFIĆ Na križanju Ozaljske i Nehajske mo-rao bi stajati
policajac jer je to doista opasno križanje.
Za pješake tu vlada stalna opasnost jer je križanje vrlo
protočno. Puno je pješaka i automobila koji se
istodobno kreću u raznim smjerovima. Mislim da je potrebno
napraviti stručnu prometnu analizu ovog i
drugih sličnih križanja kako bi se utvrdilo što je
pro-blematično da bi se što bolje moglo regulirati pro-
met, posebno za najveće prometne gužve. Također, analiza bi
pokazala je li potrebno neki semafor pro-
duljiti jer je očito da ovako ne može funkcionirati.
TAMARA SPAJIĆ Ozaljska je kao centralna trešnje-vačka ulica vrlo
prometna i na velikim križanjima
poput ovog kraj tržnice promet bi se morao nekako drukčije
riješiti. Zeleno svjetlo za pješake na semaforu
vrlo kratko traje, a najveći je to problem za umirov-ljenike
koji ne stignu prijeći cestu. Na Trešnjevci sam
od rođenja i smatram da je Ozaljska zbilja kritična prometna
točka pa u vrijeme gužvi na području oko
tržnice dolazi do kolapsa. Ako se tomu doda nedo-voljan oprez
vozača, riječ je o vrlo opasnom mjestu.
MOja TReŠnjeVKaanketa građana
Tekst: Petra Kostanjšak Foto: Anita Končar
-
glas trešnjevke | jesen | str. 10
posl
ovni
razg
ovor
U Lipovačkoj ulici u obiteljskoj kući smje-stila se prva i zasad
jedina slana soba s himalajskom solju u Hrvatskoj. Špilje obložene
ružičastim blokovima himalajske soli stare više od 250 milijuna
godina zaštićene su od zvonjave mobitela, škripe kočnica i
tramvaja, a opremljene su samo anatomski oblikovanim ležaljkama,
diskretnom rasvjetom i umirujućom glazbom.
Boravak u njima ne samo što će opustiti duh i tijelo, nego će ih
i pročistiti i regenerirati pa će tijelo samo od sebe uskladiti
šećer, tlak, probavu, postat će vitkije, riješit će se celulita i
još svačega
tako barem tvrde domaćini himalajske špilje. U kući se, osim
male i velike špilje, tople klupe
te salinarija s “pješčanikom“ od soli namijenjenog djeci, nalazi
i prodavaonica začina, kozmetičkih pripravaka i svjetiljaka
izrađenih od himalajske soli. Svi su zidovi, stropovi i podovi
obloženi blokovima himalajske soli pa cijelim interijerom dominira
ružičasta i bijela boja.
Sličnih špilja s himalajskom solju ima u svim europskim
gradovima i vrlo su popularne. Iznenađuje podatak da se na tretman
u bečkoj špilji čeka i šest mjeseci.
“Kod nas, na žalost, to nije slučaj jer naši ljudi nemaju
naviku, a mnogi ni mogućnosti koristiti ove usluge“, kaže
voditeljica himalajske špilje Mirjana Gračan, starijim čitateljima
poznata kao novinarka Vikenda koja je među prvima pratila i pisala
o tzv. alternativcima koji su sedamdese-tih prošlog stoljeća nicali
kao gljive poslije kiše. Mirjana je cijeli život posvetila
populariziranju zdravog načina života. Sama međutim ne bi nika-da
mogla početi s tim posao jer je riječ o investiciji koju, kako u
šali kaže, neće vratiti ni za dva života.
GT: Posao sa špiljom pokrenuli ste sa svojim dvjema
sestrama.
- u poslu smo zajedno Vlatka Beckman Gračan, po zanimanju
ekonomistica, Nevenka Gračan, po zanimanju inženjerka agronomije, i
ja. Vlatka je in-vestitorica, a Nevenka i ja smo izvoditeljice
projekta.
GT: Odakle ideja za himalajsku špilju?- Vlatka je godinama
živjela u Njemačkoj i u schwarzwaldu je vidjela jednu takvu špilju
pa se zainteresirala. u europi je himalajska sol postala jako
popularna prije osam godina i nicale su mno-gobrojne tzv. slane
špilje, ali ova u schwarzwaldu nam je bila uzor prigodom uređenja
naše.
GT: Koliko je soli uzidano u prostor?- iz Pakistana smo
dopremili 22 tone blokova soli, u dva kontejnera brodom. sad nam
dolazi treći kontejner. Puno je tu bilo posla i ulaganja.
GT: Koliko je novca uloženo u projekt?- Dosad smo dovukli tri
kontejnera od kojih je svaki stajao oko 20.000 dolara, plus
prijevoz, carinjenje, skladištenje, iskrcavanje, a uopće ne računam
uređenje kuće koja je naše vlasništvo.
Himalajska špilja usred Trešnjevke
Tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: Bruno Konjević
Voditeljica himalajske špilje Mirjana Gračan
lJekOViTO “BiJelO zlaTO”
-
poslovni razgovor
glas trešnjevke | jesen
11
GT: Vi živite u toj kući?- Ne, preselila sam se u Vukomeričke
gorice, ondje imam ekološki vrt, a voće i povrće iz svojeg vrta
nudim gostima špilje da se okrijepe dok borave u špilji.
GT: Zašto ne valja jadranska sol? Po čemu je himalajska
bolja?
- svaka čast Jadranu, ali istraživanja govore da morska sol više
nije dobra. Ona se mora pročišćavati i to vam sve govori. Oceani i
mora onečišćeni su kemijskim otpadom, izlijeva-njem otrovnih
tekućina poput žive, ulja i nafte. Himalajska sol najčišća je
dostupna sol na kugli zemaljskoj. Taložila se u podnožju Himalaja,
sa-zrijevala više od 250 milijuna godina pod jakim tektonskim
tlakom, daleko od vanjskog utjecaja i onečišćenja u zaštićenim
uvjetima. i danas se vadi ručno bez upotrebe eksploziva i teških
strojeva. Poznata je kao “bijelo zlato“ jer sadrži eone iz
pohranjene sunčane svjetlosti, visoki udio minerala i elemenata
koji su potrebni za zdravlje, a koje nema naša domaća stolna
sol.
GT: Preporučujete jedenje, pijenje i udisanje soli. Ne
upozoravaju li liječnici da ne treba uzimati previše soli?
- Frezenijev institut u europi analizirao je kristal-nu
himalajsku sol i dokazao da ima zapanjujuće mnogo važnih minerala i
elemenata uključujući kalij, kalcij i magnezij. Ta tri elementa
pomažu tijelu da postigne ravnotežu obnavljajući fluide i
nadopunjavajući zalihe elektrolitne tekućine kad god se puno
znojimo. Minerali u kristalnoj himalajskoj soli uspostavljaju
tjelesnu ravno-težu, pomažu u regulaciji pretjerane kiselosti u
stanicama, posebno moždanima, pomažu u regulaciji razine šećera u
krvi, apsorpciju če-stica hrane kroz crijevni sustav, čišćenje
sluzi i šlajma iz pluća kod astme i cističnih fibroza. Himalajska
sol jak je prirodni antihistaminik i pomaže pri čišćenju sinusa,
sprečava grčenje mišića, učvršćuje kosti, regulira san, prirodni je
hipnotizer i sprečava širenje vena na nogama i bedrima.
GT: Zanimljive su dekoracije sa svjetiljkama.- Nije to tek
dekoracija - ima funkciju. svjetiljka iznutra zagrijava kamen sa
solju i on otpušta negativne ione. učinak udisanja toplog zraka
za-sićena solju identičan je onome kad šećete šumom, prolazite
ispod slapa ili boravite uz obalu mora.
GT: Zašto su oni toliko važni?- Djeluju blagotvorno na zdravlje,
a u našem ih okruženju ima premalo zbog uređaja i umjetnih
materijala koji osiromašuju broj iona. Danas čak 90 posto vremena
provodimo u zatvorenim prostorijama u kojima zbog elektrosmoga
udi-šemo energetski osiromašen zrak. u takvim prostorima ima tek
desetak negativnih iona po prostornom centimetru, a organizmu je za
normalno funkcioniranje potrebno najmanje tisuću. Poznato je da se
ljudi rado odmaraju i ugodno osjećaju u blizini vode, a takvo se
stanje pripisuje visokoj koncentraciji kisikovih negativnih iona
kojih na takvom području ima od nekoliko tisuća do nekoliko
desetaka tisuća po prostornom centimetru zraka.
GT: Koliko imate stalnih posjetitelja?- Dosad imamo zabilježeno
oko 3000 posjeta, ali oko1000 ljudi, jer računamo da ih negdje
trećina ponovo dolazi. Naši su posjetitelji i mladi i stari, ali
najviše je visokoobrazovanih srednje životne dobi, oni koji vode
brigu o sebi i svojem zdravlju.
GT: U šali ste rekli da uloženo nećete vratiti dok ste živi.
Kakva je to poslovna logika? U čemu je štos? - Možda vam zvuči
čudno, ali nije mi to važno. Mogla sam ovaj novac uložiti u nešto
što bi brže zavrtilo kapital, ali željela sam da i zagreb ima jedno
ovakvo mjesto.
RECEPT ZA DETOKSIKACIJUPotrebno je jednom mjesečno obaviti
detoksikaciju organizma – pro-čistiti tijelo od nagomilanih otrova.
Kadu napunite toplom (ne prevrućom) vodom do visine od oko 20
centimetara. Istresite kilo-gram himalajske soli i pričekajte da se
otopi (oko pola sata). Dolijte mlake vode, ali tek toliko da nakon
što legnete u kadu, voda prekrije tijelo. Ostanite u vodi oko 45
minuta.Ovaj tretman pruža koži pri-rodni sloj koji je štiti od
isušivanja. Tijelo otpušta toksine u vodu, a minerali se
apsorbiraju. Rezultat je smanjenje kiselosti organizma i
ublaživanje kožnih tegoba. Prije kupke ne jedite tešku hranu, a
na-kon kupke ne brišite se ručnikom, već pustite da tijelo upije
vodu.
SLANICA ZA ISPIRANJENa dno staklenke stavite nekoliko grumena
himalajske soli. Staklenku napunite kvalitetnom vodom i dobit ćete
zasićenu 26-postotnu rastopinu ili slanicu. Lagano žličicom
zagrabite slanicu i razrijedite je u čaši vode. Pijte jednu dozu na
dan. Za jednopostotnu slanicu ulijte 4 ml zasićene slanice u 100 ml
vode koju onda upotrijebite za, primjerice, ispiranje očiju, nosa i
usta.
Tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: Bruno Konjević
-
glas trešnjevke | jesen
12
Trešnjevka kao tradicionalno radnička četvrt proživljava
intenzivnu gradnju novih stambe-no-poslovnih naselja, procvat
poduzetništva i suvremene industrije te vrlo dinamične
sociokul-turne promjene. Tu su končar, ericsson Tesla, RTl, jedini
zagrebački tehnološki park i mnoge druge razvojne
‘’lokomotive’’.
s druge strane, prema istraživanjima sociokul-turnoga kapitala
što ih je proveo Centar za kulturu ‘’Trešnjevka’’ (CekaTe),
uočljivo je da stanovnici nemaju jasnu percepciju identiteta svoje
četvrti pa svoj odnos prema lokalnoj zajednici doživljavaju samo na
razini najužeg susjedstva. komentari se vrte oko toga jesu li
susjedi o.k. ili kakav je međuso-ban odnos ‘’starosjedilaca’’ i
‘’doseljenika’’, ali priča puca već na pitanju mogu li se susjedi
dogovoriti oko neke zajedničke akcije uređenja svog najbližeg
okoliša.
Naša je lokalna zajednica mjesto gdje rješavamo svoja najvažnija
životna pitanja. ako trenutačno nismo zadovoljni nekim stvarima i
ne znamo kako ih unaprijediti ili nemamo perspektive, to ne znači
da su stvari zacementirane i da nema rješenja. Naprotiv, to samo
znači da se nismo angažirali na pravi način. Pravo je pitanje:
‘’Što mogu učiniti?’’
snažan razvojni iskorak koji četvrt Trešnjevka proživljava u
svim vidovima društvenog i poslovnog
života daje potku za razvoj bogatog društvenog dijaloga koji se
može i treba usmjeriti prema kre-iranju jasna, moderna i
prepoznatljiva identiteta, brenda, ponajprije u komunikaciji sa
stanovnicima same četvrti, ali isto tako i prema drugim sredinama u
smislu promocije realnih kvartovskih razvojnih potencijala,
ljudskih resursa, kulturnih i društvenih djelatnosti, kreativne
‘’industrije’’ pa i turističke ponude.
Razvoj društvenog dijalogaPrvi su projektni koraci informiranje
i poticanje lokalne javnosti da se aktivno uključi u osmišlja-vanje
i ostvarivanje prepoznatljiva imidža svoje četvrti sukladno
vlastitim potrebama, interesima i željama. Projektom se potiče šira
javna rasprava o temama koje su relevantne za profiliranje moderne,
poduzetne i prosperitetne zajednice. kakvu ulogu Trešnjevka želi i
može imati u zagrebu? kako želi-mo da nas vidi hrvatska javnost?
Projekt brendiranja stalan je proces uključivanja javnosti u sve
važne razvojne procese, najprije u užim grupama te postupnim
širenjem kruga simpa-tizera, promotora i aktivista.
komunikacijski gledano, to je zahtjevan i kompleksan proces koji
ne smije utonuti u sivilo jednosmjerne promocije koja samo prenosi
poruke i
PROJEKT BRENDIRANJA ČETVRTI
Kakvu ulogu Trešnjevka želi i može imati u Zagrebu?Prema
istraživanjima sociokulturnoga kapitala što ih je proveo Centar za
kulturu ‘’Trešnjevka’’, uočljivo je da stanovnici nemaju jasnu
percepciju identiteta svoje četvrti pa svoj odnos prema lokalnoj
zajednici doživljavaju samo na razini najužeg susjedstva
Tekst: Goran Kauzlarić
idemo u
CeKaTe
-
idemo u CeKaTe
glas trešnjevke | jesen
13
stavove zamišljene u nekim centrima moći. umjesto toga treba
stvarati brze, jednostavne i učinkovite modele dvosmjerna
interaktivna komuniciranja.
Trešnjevka, Zagreb...kultura poduzetništva, sociokulturni
kapital i poduzetništvo u kulturi neizostavan su dio opće kulture s
jakim utjecajem na sve aspekte individu-alnoga i društvenoga
kulturnog života svake zajed-nice. aktivno sudjelovanje i kreativno
izražavanje građana temeljne su sastavnice javnih potreba u
kulturi, a projekt brendiranja Trešnjevke usmjeren je upravo na to
da stvaranjem prepoznatljiva kultur-nog identiteta ucrta žarišnu
točku svih tih procesa s važnim utjecajem na kulturne standarde i
četvrti Trešnjevke i raznolike zagrebačke kulturne scene.
uključivanjem javnosti, stručnjaka, znanstvene zajednice,
obrazovnih i kulturnih ustanova stvara se platforma za zajedničko
djelovanje. i, naravno, ovo nije projekt kratkoga daha koji se može
odraditi u nekoliko mjeseci. Planira se stalan dugoročan razvoj
projekta uspostavom dinamične provedbene strukture.
Projekt brendiranja Trešnjevke kreće u potragu za konstruktivnim
oblicima društvenog, javno-kulturnog i političkog ponašanja.
Osnovni je cilj
programske jedinice pokrenuti puno malih akcija koje će okupiti
zainteresirane, potaknuti aktivizam i dinamiku, graditi sadržajan
javni dijalog o važnim kulturnim temama i ‘’izazvati’’ medije da
prepozna-ju važnost poduzetništva u svim aspektima društve-nog
života, osobito u kulturi, te stvarati propulzivnu atmosferu
pogodnu za nove iskorake i afirmaciju nadahnuta, prepoznatljiva i
privlačna kvartovskog brenda.
kontakt: [email protected], www.mg-press.com
Goran Kauzlarić
-
glas trešnjevke | jesen
CeKaTe
Retrovizor
COOL SCHOOL – RADIONICE ZA LJETNIH PRAZNIKALIPANJ - SRPANJMladi
polaznici ljetnih radionica ove su godine od 27. lipnja do 22.
srpnja mogli odabrati između čak 11 pro-grama. Ponudili smo im
radionice šivanja, filcanja, izrade cvijeća iz krep-papira, izrade
pop-up slika i mobila kao i kazališne, glazbene, lutkarske te čak
dvije filmske radio-nice, a sudjelovali su i u igrama bez granica
na radionicama “Happy Hour”.
KONFERENCIJA: CIVILNO DRUŠTVO SREDOZEMLJAIMPACT CENTAR, ZADAR,
LIPANJKao članica Hrvatske mreže za suradnju na Euro-Mediteranu pri
Zakladi “Anna Lindh” 14. i 15. lipnja sudjelovali smo na
konferenciji “Civilno društvo Mediterana
- jamstvo dijaloga i suradnje”, predsta-vili svoje projekte iz
civilnog društva te dogovorili daljnju suradnju s udrugama i
ustanovama iz sredozemnih zemalja.
RAZMJENA SURADNIKA UNUTAR ENCC MREŽELIPANJMichael Szuskiewitz iz
Kulturnog centra Doroszkarnia iz Varšave go-stovao je u lipnju
tjedan dana u našem centru i pratio programe. U sklopu iste
razmjene Saša Martinović Kunović u lipnju je dva tjedna boravila u
DeZeyp Community centru u Bruxellesu u Belgiji.
SVEČANOST GLAZBE 20. 6., PARK STARA TREŠNJEVKAŠestu godinu
uzastopce Zagrebački glazbeni podij organizirao je kon-cert u
povodu Svjetskog dana glazbe nazvan “Svečanost glazbe - Fête de la
musique”. Program je bio posve-ćen folklornoj glazbi, a nastupili
su: Kulturno-umjetničko društvo “Zora” iz Adamovca, Ženski vokalni
ansambl
“Singrlice” iz Samobora te Folklorni an-sambl “Ivan Goran
Kovačić” iz Zagreba.
OTVORENI DAN TREPS-a13. 6., DVORANA CENTRAPolaznici plesnih
radionica pred-stavili su publici svoj program pod nazivom “Svjetla
pozornice” te sve-čano zaključili školsku godinu.
PREDSTAVE DRAMSKOG STUDIJA TNTDVORANA CENTRA, LIPANJPolaznici
Dramskog studija TNT 4. i 12. lipnja izveli su završne produkcije
te prikazali rezultate cjelogodišnjeg rada. Publika je mogla
pogledati predstave “Dvije čajne žličice praši-ne” i “Iz dnevnika
jednog zmaja”.
DANI TREŠNJEVKE SJEVERTREŠNJEVAČKI PARKOVI, SVIBANJ - LIPANJ
Tijekom četiri petka u svibnju i lipnju u suradnji s Vijećem
gradske četvr-ti Trešnjevka sjever i deset mjesnih odbora
realizirana su događanja u trešnjevačkim parkovima s raznolikim
programom za sve uzraste.U progra-mima su sudjelovala brojna
društva, klubovi, zborovi, ansambli i umjetnici.
14
-
glas trešnjevke | jesen
Najave događanja u
CeKaTeu
DJEČJA PREDSTAVAS RUKSAKOM PO EUROPI Premijerom u vlastitoj
produkciji otvaramo našu kazališ-nu dvoranu nakon rekonstrukcije.
“S ruksakom po Europi” predstava je namijenjena osnovcima. Priča
prati putova-nje male kune Zlatke kroz svih 27 zemalja Europske
unije.
5. PSSST! FESTIVAL NIJEMOG FILMAPssst! je jedinstven filmski
festival u Hrvatskoj jer umjetnost nijemog filma predstavlja na
nov, uz-budljiv i zabavan način, nudeći publici više od gole
retrospektive i revitalizirajući interes za korijene filmske
umjetnosti. Svratite u snoviti svijet pssst!-a, i to 11., 12. i 13.
studenoga u dvorani Centra.
FILMSKA I VIDEORADIONICA
SNIMI SVOJ FILM – POSTANI HITCHCOCK
Dvomjesečna filmska i videoradionica za
sve koji žele upoznati i ovladati tajnama videa i
filma održavat će se od 17. listopada do 7. prosinca. Polaznici
će se upoznati
s osnovama filmske režije, snimanja i montaže. Uz
osiguranu digitalnu videotehniku, polaznici radionice snimit će
svoj
kratki videorad na za-danu temu. Radionicu će voditi prof.
Vedran
Mihletić, dipl. redatelj, a svaka će specifična
tema ugostiti relevantna predavača, profesore s Akademije
dramske umjetnosti i autore iz profesionalne prakse.
PROSLAVA JESENIFESTIVAL TREŠNJEVAČKIH PARKOVA
Pozivamo obitelji da nam se pridruže na druženju u Parku Stara
Trešnjevka. Dakle, 23. rujna u 17 sati promenadnim koncertom
puhačkog orkestra po-čet ćemo program, a u 18 sati očekuje vas
dječja predstava na otvorenom.
Najmlađi će posjetitelji moći sudjelovati u kreativnim
radionicama i zabaviti se uz nastup dječjeg zbora, a u 19.30 sati
organiziran je ranovečernji kon-
cert Kabare Magare benda. Tijekom događanja moći ćete pogledati
izložbu fotografija “Trešnjevačka sjećanja” te izraziti svoje želje
za daljnji razvoj i unapređenje kvalitete života na Trešnjevci na
za to pripremljenom štandu.
SEMINARMETODIKA RADA S DJECOM PREDŠKOLSKOG UZRASTAU Centru za
kulturu “Trešnjevka” 22. i 23. listopada održat će se seminar za
voditelje plesnih grupa, a autorica i voditeljica projekta Vlasta
Kaurić bila je plesna pedagoginja i koreografkinja u Malom
kazalištu “Trešnjevka”, u Školi za ritmiku i ples i voditeljica
Škole.
Članica je Zagrebačkog plesnog ansambla, dugogodišnja stručna
suradnica za ples pri Hrvatskom saboru kulture i članica stručnog
povjerenstva za plesni ama-terizam. Od 1993. godine stručna je
suradnica za rekreaciju šd-a “Pliva”, a 1994. promovirana je u
zvanje profesorice mentorice za pedagoški i koreografski rad.
GALERIJA “MODULOR” IZLOŽBE CRNO-BIJELIH FOTOGRAFIJAU galeriji
“Modulor” od 27. rujna bit će predstavljena izložba “Soba za
stvaranje grupe - Prostorija” aka-demske kiparice Petre Ružić,
psihoterapeutkinje Vlaste Štalekar te specijalizantice psihijatrije
i ap-solventice arhitekture Nikoline Jovanović. Radovi su nastali
na terapeutskim umjetničkim radionicama. Od 18. listopada moći će
se pogledati izložba fotografija Branimira Butkovića, a tijekom
studenoga izložba crno-bijelih fotografija iz arhive naših starih
filmova.
SVJETSKI DAN ZBORSKOG PJEVANJAPJEVAJTE, ZBOROVI SVIJETA
Zagrebački glazbeni podij već 16 godina orga-nizira svečani koncert
pod nazivom “Pjevajte, zborovi svijeta”. Svjetski dan zborskog
pjeva-nja obilježava se druge nedjelje u prosincu i tad tisuće
pjevača prenose ugođaj zborskog pjevanja jedni drugima i, naravno,
publici.
Ovogodišnji koncert održat će se u nedjelju, 11. prosinca, u
Maloj dvorani Koncertne dvora-ne “Vatroslav Lisinski” s početkom u
12 sati.
15
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
16
trešnjevač
ka posla NAKON20GODINA ČEKANJACIMOSOVA ZgRaDa naPOKOn
će biTi SRuŠena, gRaDi Se nOVO ZDanje
Na katu nove zgrade trebali bi biti poslovni prostori, a
prizemlje je predviđeno za poslovno-prodajni salon i restoran
Teks
t i fo
to:
Anita
Kon
čar
Cimosova zapuštena i nedovršena zgrada na zapadnom ulazu u grad
uz Ljubljansku aveniju nakon goto-vo 20 godina čekanja i propadanja
napo-kon će biti srušena, a taj će dio grada, na oduševljenje
stanara iz kvarta, dobiti nove obrise. Naime, velika i ruševna
zgrada posljednjih je nekoliko godina bila trn u oku i susjedima i
ostalim Zagrepčanima jer je postala opasna za prolaznike, a u njoj
su svoj dom našli beskućnici i ovi-snici. Ruševinu će međutim
zamijeniti moderna zgrada pa bi već za nešto više od godine dana
ondje trebao niknuti novi poslovni centar. Iza investicije vrijedne
23 milijuna eura stoji tvrtka Vrbani centar
koja na parceli od 7300 četvornih metara pla-nira sagraditi
poslovnu zgradu s trgovačkim i zdravstvenim sadržajima, i to prema
projektu poznatog arhitektonskog ureda 3lhd. Budući da trenutno
građevinsko stanje traži mnogo-brojne konstruktivne preinake,
investitori su taj projekt promišljali gotovo iz početka pa je
postojeći tlocrt kuće oštrih kutova omekšan novom krivuljom koja
prati oblik i omogućuje dovoljno prostora i osvjetljenja. Na katu
bi trebali biti poslovni prostori, prizemlje je predviđeno za
poslovnoprodajni salon i restoran, a jedan je dio nove zgrade
zamišljen kao poslovnotrgo-vački centar od 2500 četvornih metara.
Zgrada će imati oko 300 parkirnih mjesta, a garaže će biti i u
podrumu i na krovu trgovačkog dijela. Novo ulaganje koje će napokon
sanirati gradsko ruglo ne podržavaju samo stranari Vrbana nego i
gradonačelnik Milan Bandić.
Inače, kad je o Cimosovoj zgradi riječ, on-dje je 1989. godine
slovenska tvrtka Cimos International imala svoje sjedište za
širenje automobila marke Citroën, i to za tržište bivše
Jugoslavije. Poslije rata zgrada je počela propa-dati i od tada
zjapi prazna što će se, na veselje svih Trešnjevčana, napokon
promijeniti.
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
17
NAKON20GODINA ČEKANJA
iako će sezona grijanja brzo zakucati na vrata, čini se da su
stanovnici metropole zbog iznadprosječno visokih tempe-ratura za
početak rujna zaboravili da će se živa u termome-tru vrlo brzo
spustiti ispod nule te da će onima koji se griju na drva trebati
zalihe ogrjeva.iako su zagrepčani zaboravili na zimu, trešnjevački
pilari
nisu pa ih se i tijekom ljeta na poznatoj lokaciji tik uz
tržnicu moglo pronaći već od sedam sati. iako nisu sasvim
besposle-ni, priznali su nam da je kriza zahvatila i njihovu
djelatnost. ‘’Tko ima novca, kupit će drva, a tko nema, neće. Tako
vam je i u našem poslu, a ljudi imaju sve manje novca, pa tako i mi
imamo manje posla’’, požalio nam se jedan od sezonskih pila-ra.
kazao je kako od svoga posla ne može živjeti pa u slobod-no vrijeme
i pili i prodaje drva. ‘’Prodajem isključivo grabovo i bukovo drvo,
a prostorni metar naplaćujem 300 kuna. Oni koji imaju kupljena drva
kod mene ih mogu ispiliti za 50 kuna po prostornom metru’’, rekao
je trešnjevački pilar. iako ogrjev kupuju uglavnom stanovnici
periferije, i u zavučenim trešnjevačkim ulicama još uvijek ima kuća
koje se griju na drva. uz to što mnogi još uvijek vole zapaliti
vatru u kaminu ili štednjaku, taj je način grijanja još uvijek
najpovoljniji. Drva se inače mogu nabaviti i u većim trgovačkim
centrima kao i putem oglasa te su, za razliku od sajmova i tržnica,
nešto skuplja. ipak, cijena drva za ogrjev već se nekoliko godina
nije mijenjala, a za jednu sezonu većem kućanstvu potrebno je
otprilike 12 prostornih metara što pomnoženo s prosječnih 350 kuna
donosi računicu od 4200 kuna na godinu, što je još uvijek
najpovoljnije u odnosu na ostale energente.
sezONa GRiJaNJa
Sve manje posla za trešnjevačke pilare
Tekst: Anita Končar Foto: Darko Bandić
Prostorni metar grabova ili
bukova drva može se kupiti za 300 kuna, a
pilari će vam ih ispiliti za 50 kuna po
prostornom metru
-
ulicama kružim
glas trešnjevke | jesen
18
Kad smo se doselili na Trešnjevku (1982. godine), znali smo se
muž i ja navečer otputiti u upoznavanje s gradskom četvrti u kojoj
ćemo, sva je prilika, živjeti dugo (sretno i valjda doživotno).
Ulice su bile mirne i tihe, prolaznici rijetki, vrtovi ispred
obiteljskih kuća odisali su ružama svih fela, šebojima, ljiljanima,
đurđicama, a i voćaka je bilo neusporedivo više nego danas. Pa
Trešnjevka je i dobila ime po trešnjama, kojih je zacijelo moralo
biti mnogo kad su obilježile cijeli taj predio grada. Danas se više
noću ne šećemo. Grupice glasnih (i prostih) mladića i djevojaka,
koji nikada ne sjede na klupi kao (dosad) sav normalni svijet, nego
na sjedalu počivaju njihove blatne cipele, a oni – poput kokoši –
sjede na naslonu, nisu baš najugodniji špalir kroz koji bih
poželjela proći. Zato smo povremene šetnje premjestili na dnevno
svjetlo.
Bila je pospana nedjelja, po pomaknutom satu već predvečerje, no
sunce je još dobra-no grijalo. Prolazili smo pokraj utihloga
dječjeg vrtića, pa uz park gdje je nekoć bio dječji bazen za
kupanje, no više ga nema. Sjećam se da je i na Krešimirovu trgu bio
takav bazen, u kojem sam se i ja kupala do
kraja 1. razreda pučke škole, a onda sam se odselila. Danas
valjda nema tko (ili neće nitko) paziti na djecu, ona su i po
riječima dežurnih odgajatelja sve nediscipliniranija, pa je bolje
takav javni bazen zasuti nego iza-zivati vraga. Ne znam samo što su
mislili oni koji su takve bazene za dobrobit djece usred grada
gradili. Produžili smo do Krapinske ulice i došli u splet malih
“zagorskih“ ulica između Krapinske i Trakošćanske. Željela sam
posebno vidjeti jednu od njih, kojom sam prošla samo jednom, ima
tomu već dosta godina. Zove se Melengradska. Više je razloga zašto
me zainteresirala baš ta ulica. Naš prijatelj Marijan Taučer uložio
je mnogo vremena, truda, novca, pa i zdravlja da gradina Milengrad
na Ivanščici iznad sela Grtovca (općina Budinščina) sasvim ne
propadne. Kako je često boravio u Grtovcu, odlučio je čistiti
šiblje, drač, kupinje, bršljan i sve ono raslinje koje, ako se ne
uklanja, vrlo brzo počne nagrizati i rastakati i naj-tvrđi kamen.
Unutar zidina postavio je stol i klupe da umorni namjernik ima kamo
sjesti i odmoriti se. Mjerio je taj burg na nadmor-skoj visini od
430 metara (jednom je i pao s litice te se sav slomio), dao
izraditi maketu u umanjenom mjerilu, zainteresirao konzer-vatore za
njega, vodio onamo razne stručnja-ke, planinare, zaštitare prirode
i kulturne baštine, što je rezultiralo time da je burg 2008. godine
stavljen pod zaštitu. Godine 2009. osnovao je i Bratovštinu
Milengrad (udrugu za zaštitu i obnovu srednjovjekov-noga dvorca
Milengrada za jugoistočnim obroncima Ivanščice). Najvažnije jest da
je
Nives Opačić:
Melengradska ulica – a može i Milengradska
Kao srednjovjekovni grad, Milengrad se spominjao pod raznim
imenima (Melengrad, Milengrad, Mellen aliter Zajezda), a prvi
spomen datira iz 1309. godine
-
ulicama kružim
glas trešnjevke | jesen | str. 19
za Milengrad uspio zainteresirati i lokalno stanovništvo. Nadam
se da će ono htjeti i znati voditi brigu o baštini koja im je pred
nosom (bila i prije), a ne sve pretvoriti u poprište okretanja
janjaca. Treba li uopće naglašavati da smo na Milengradu i muž i ja
bili više nego jednom? Marek je uvijek sve svoje goste u Grtovcu
vodio na Milengrad, a to je bilo na razrednom okupljanju barem
jednom u godini.
Dakle, dobro znam kako izgleda gradina po kojoj je trešnjevačka
ulica dobila ime, znam i put do nje, gdje je naporan, a gdje blag,
koliko vremena treba prosječnom hodaču do nje i kakvi su vidici
koji pucaju s nje na sve strane. Kad je tako, red je i da vidim
ulicu njezina imena. Ona se zove Melengradska, a ne Milengradska,
jer na Trešnjevci stariji nazivi u imenima ulica nisu rijetkost
(pisala sam npr. o Puljskoj i Bersečkoj ulici). Kao srednjovjekovni
grad, spominjao se pod raznim imenima (Melengrad, Milengrad, Mellen
aliter Zajezda), a prvi spomen datira iz 1309. go-dine. Bio je
vlasništvo grofova Csesznekyja, Herkffyja i Patačića. Katarina
Herković (Herkffy) donosi ga 1536. kao miraz Nikoli Patačiću, od
kojega ta plemićka obitelj dodaje uz svoje ime i pridjevak de
Zajezda. Zajezda, sa župnom crkvom, mjesto je blizu Grtovca. Kad su
Patačići sagradili u njoj svoj barokni dvorac, prepuštaju Milengrad
propadanju, pa se on već 1683. spominje kao ruševina. Danas je
koliko-toliko očuvan, usuđujem se reći i marom našega prijatelja
Mareka (Marijana Taučera), koji je uporno
gnjavio sve “strukture“ da se burg spasi od propadanja. Budući
da na Ivanščici / Ivančici ima još mnogo starih gradina, planinari
su utemeljili jednu od svojih transverzala, koja se zove Stari
gradovi Ivanščice, a obuhva-ća Pustu Belu, Grebengrad, Milengrad,
Belecgrad, Oštrcgrad i Pusti Lobor. Nekoć davno prošli smo i nju.
Planinarsko društvo iz općinskoga mjesta Budinščine zove se
Milengrad.
Sve sam to imala na umu te nedje-lje dok sam se vukla s noge na
nogu do Melengradske ulice da vidim kako danas izgleda. Sa zapadne
strane nema ni ploče s imenom; na istočnom kraju vidi se da je tek
nedavno pričvršćena. Da ste u toj ulici, znate samo po nekim
starijim kućnim brojevima. Prizemnice i katnice s vrtovima i
plotovima već su rijetkost. Sve je puno tzv. interpolacija, koje to
zapravo više i nisu, jer su te nove strahote nakalemljene jedna na
drugu – bez ičega između. Kako su novi “vizionari“ (bez vizije) i
“poduzet-nici“ (u trpanju što više novca u vlastiti džep) željeli
zbiti što više ljudi na nevelike parcele, kućerine s obje strane
ulice dopiru do samoga kolnika. Cvjetnjaku i voćnjaku, kao
nerentabilnima, izgubio se svaki trag. Kao babin zub drži se tek
pokoja stara kuća, pokazujući negdašnji (ljudskiji) na-čin
življenja i druženja sa susjedima oko štokrla s kavom i kolačima. U
to ime popili smo kavu u sjenovitom dijelu Krapinske i uz zvuke
zvona s večernje mise zaputili se kući kroz splet “zagorskih“
ulica: Belečku, Loborsku, Kostelsku ...
Nives Opačić:
Melengradska ulica – a može i Milengradska
Da ste u toj uli-ci, znate samo po
nekim starijim kućnim brojevima.
Prizemnice i katnice s vrtovima i plotovima
već su rijetkost
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
20
U 58 godina postojanja rk Trešnjevka čak 55 sezona igrala je u
naj-višem rangu natjecanja. Iza njih su osvojeni Kup Jugoslavije,
Kup Svjetske rukometne federacije (ihf), a ove godine rukometaši-ce
su stigle do drugog mjesta u Prvenstvu Hrvatske što je najveći
uspjeh u domaćim natjecanjima u povijesti kluba. Dovoljno za
razgovor s klupskom legendom i osvajačicom dviju olimpijskih
medalja, Marijanom Cecchini Ognjenović.
Početak je kolovoza. Zagreb izgleda kao grad duhova. Na ulicama
tek rijetki prolaznici i radnici na gradilištima. Gume na asfaltu
doslovno se tope i tko je mogao, pobjegao je na more. Makar i ono
zagrebačko. I dok je većini ljeto vrijeme odmora, spor-tašima je
početak priprema za novu sezonu. Vani je 35 Celzijevih stupnjeva, a
u maloj Kutiji šibica
tek nešto ugodnije. No to je samo privid jer već od prvog
treninga rukometašice Trešnjevke krenule su punim pogonom. Mjesec
dana poslije grad je pun ljudi, a radovi na prometnicama privode se
kraju. “Zelene” s Trešnjevke na vrhuncu su priprema za predsto-jeća
natjecanja.
Pod paskom trenera Borisa Dvoršaka, sive eminencije Zdravka
Malića i tajnice Marijane Cecchini Ognjenović dvadesetak djevojaka
ispušta dušu na tere-nu. Rođena u Voltinom naselju, u kojem je na
školskom igralištu sredinom šezdesetih učinila pr-ve rukometne
korake, Cecchini Ognjenović za sebe će reći da je Trešnjevčanka od
glave do pete.
Iza nje je sudjelovanje na šest svjetskih prvenstava, rukomet
ima u malom prstu, a uz Janicu Kostelić, Đurđicu Bjedov i
ru-kometne kolegice Jasnu Ptujec i Biserku Višnjić jedna je od
pet
Hrvatica koje se mogu pohvaliti zlatnom olimpijskom
medaljom.
“Četiri godine prije Igara u Los Angelesu, 1980., bile smo u
Moskvi srebrne. Bilo je to lijepo vrijeme. Osamdesete su bile
godi-ne ekspanzije ženskog rukometa u bivšoj državi, a i najveći
europ-ski uspjeh Trešnjevke iz tog je raz-doblja. Osvojile su cure
1982. tek osnovani kup ihfa. Pobijedile su tada u finalu ekipu iz
Litve”, prisjeća se Cecchini Ognjenović.
Nije to bio međutim prvi veliki trofej “zelenih”, koje su
osnovane davne 1953. godine kad je u ix. trešnjevačkoj gimnaziji
profesor Vinko Tomljanović postavio te-melje današnjega kluba. Prva
važ-nija “kanta” datira iz 1969. godine kada je osvojen Kup
Jugoslavije. I dok sa sjetom i osmijehom na licu priča o prošlim
vremenima, osvajačica dviju olimpijskih medalja na spomen
sadašnjosti, unatoč dobrim klupskim rezul-
Tekst: Vedran Brkulj Foto: Bruno Konjević
MALI KLUB ZA VELIKI REZULTAT rk Trešnjevka uvijek je bila ekipa
za koju se igralo s ljubavlju
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
21
tatima, samo se namršti, a u glasu se osjeti gorčina. A kako i
ne bi! Trešnjevka je najprije pod čudnim okolnostima, za gradnje
zgrade Allianz osiguranja, ostala bez vanjskog igrališta, koje je
dano na korištenje nogometašima Trešnjevke, da bi ih se potom u
nekoliko navrata pokušalo iz-gurati iz dvorane u kojoj zbog velikog
broja klubova i malog broja termina vlada prilična gu-žva. Na sve
to stigla je i recesija pogodivši u dominoefektu na-kon
gospodarstva i sport. I dok se muški sportski kolektivi još nekako
i snalaze, kod djevojaka situacija je puno gora. Sponzora i novca
nema ni za lijek.
“Svih ovih godina maknuli bi se iz Zagreba barem na sedam dana
jer su vrućine u kolovozu teško podnošljive i jer je logično
započeti pripreme, što radi bolje aklimatizacije novih igračica,
što radi boljeg uhodavanja, negdje
izvan matične sredine. Recesija se međutim itekako osjeti i bili
smo prisiljeni ostati kod kuće”, priča nam Cecchini Ognjenović.
Iako su Trešnjevčanke u proš-loj sezoni osvojile drugo mjesto,
što je najbolji prvenstveni rezultat u povijesti kluba koji će za
dvije godine ući u sedmo desetljeće postojanja i time izborile
igra-nje u Europi, u njoj se ipak neće natjecati.
“Novac je problem. Imamo kvalitetu proći dva, tri kola, a za to
se ne isplati trošiti velika sredstva. Da možemo osvojiti Kup
ihf-a, imalo bi smisla, ali ovako ne. Na primjer, lani smo
potrošili 15.000 eura samo na avionske karte za jedno putovanje na
Island. To si jednostavno više ne možemo priuštiti. Naš godišnji
proračun najmanji je od svih klubova u ligi, a i s njim smo bile
odmah iza Podravke. S pola milijuna kuna ne može se igrati u Europi
i dovo-
diti pojačanja. Za to treba tri puta više novca”, naglašava
Cecchini Ognjenović.
Iako su priželjkivale da im u klubu ostanu dvije ponajbolje
igračice, Dragica Đono i Nina Jakupila, to se nije dogodilo.
Pomanjkanje novca i bolje ponu-de iz Zeline i srbijanskoga kluba
Zaječara ostavile su Trešnjevku bez dviju vedeta.
“Oslanjamo se uglavnom na vlastiti kadar i na cure koje dođu iz
drugih gradova na studij u Zagreb. Nailazimo na veliko
razumijevanje kod njih jer nije se lako profesionalno posvetiti
spor-tu samo za stan i hranu. Bilo je u povijesti kluba i težih
trenutaka, kad se ispadalo i u niže rangove natjecanja, ali
Trešnjevka je, si-romaštvu unatoč, oduvijek bila dobro društvo i
klub za koji se radilo i igralo s velikim entuzi-jazmom i
ljubavlju”, zaključuje Cecchini Ognjenović.
Rukometašice su 1982. osvojile tek osnovani Kup Svjetske
rukometne federacije (ihf)
“Zelene” s Trešnjevke na vrhuncu su priprema za predstojeća
natjecanja
Traže se novi rukomeTni TalenTi U Trešnjevci su posebno ponosni
na svoj podmladak. Stotinjak curica svakodnevno trenira pod budnim
okom trenera u nadi da će baš one jednog dana oko vrata staviti
olimpijsku medalju. Svake jeseni u Trešnjevci upisuju nove nade pa
svi zainteresirani roditelji čije su djevojčice rođene 1998. ili
nakon 1998. mogu svoje dijete dovesti srijedom, četvrtkom i petkom
u 16 sati u prostorije kluba u Kutiji šibica.
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
22
T rešnjevka je kvart koji je od svog nastanka određen
željeznicom. Ona je Trešnjevci utvr-dila sjeverne i istočne granice
te dobrim dijelom utjecala na njen nekadašnji karakter naselja
prvih tvorničkih pogona, skladišta i radničkih kućica. Uz te glavne
željezničke smjerove, koji Zagreb spajaju sa Slovenijom, Zagorjem i
jugom Hrvatske, Trešnjevka je nekad bila prekrivena i manje
uočljivom mrežom industrijskih kolosijeka koji su pružali svoje
kra-kove (neki ih pružaju još i danas) prema svim važnijim pogonima
i skladištima u cijelome kvartu: od gradske ’’munjare’’, čiji je
kolosijek i danas prohodan, preko carinskog skladišta, Končara,
Šume i bivšeg
Ferimporta sve do nekadašnje vo-jarne Prečko. Ovaj tekst
posveću-jem kolosijeku koji je nekad vodio od ranžirnog dijela
Zapadnoga kolodvora kraj Črnomerca do bivše vojarne Prečko.
Pogledajmo malo u povijest. Vojarne su se u pravilu gradile na
rubovima grada i Zagreb u tome nije bio iznimka. Dvadesetih prošlog
stoljeća u zapadnom je dijelu grada bilo mnogo vojarni, počevši od
Rudolfove vojarne na sadašnjem Trgu Franje Tuđmana preko vojarni na
Črnomercu (Ilica i Prilaz baruna Filipovića) pa do vojarne u
Selskoj pokraj križanja s Baštijanovom koja je u to doba bila
označena kao ’’logor’’ i vjerojatno je služila za taborovanje
vojnika i vojne vježbe. Na žalost, ni jedan
od tadašnjih planova grada ne pokriva područje Prečkog pa nije
poznato je li vojarna već tada po-stojala. Ipak, više je izvora
potvrdi-lo da se vojni objekt već nalazio na tom mjestu uoči Drugog
svjetskog rata što plan grada iz 1950. godine jasno pokazuje. Ne
zaboravite, u tom su razdoblju Prečko i Špansko (kojem u stvari
prema sadašnjoj podjeli pripada područje vojarne) bili tek dva
omanja sela na grad-skoj periferiji.
U poslijeratnoj Jugoslaviji vo-jarna je bila, prije svega,
skladište i, pretpostavljam (kojem, u stvari, bez dokaza u pisanim
dokumen-tima ili izvještajima iz prve ruke) da je tada sagrađen
spomenuti kolosijek, i to vjerojatno u pedese-tima, prije
urbanizacije Prečkog i
Vlakom do Prečkog
KVARTOVSKA POVIJESNA ŠETNJA
Tekst i foto: Vanja Radovanović
Šumino skladište dok se u njemu još prodavao ugljen,
fotografirano 2007.
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
Španskog do koje je došlo između šezdesetih i osamdesetih. U
me-đuvremenu brzo je širenje grada ’’obgrlilo’’ vojarnu sa svih
strana i osamostaljenjem Hrvatske (u Domovinskom ratu vojarna je
oslobođena 28. rujna 1991.) od-brojeni su joj dani. Godine 1997. sa
svojih 150.000 četvornih me-tara korisnog prostora prodana je Gradu
Zagrebu i ondje je sad poznato POSovo naselje OraniceŠpansko te
kartodrom Špansko.
Toliko o povijesti vojarne koja se nalazi u gradskoj če-tvrti
Susedgrad, no graniči s Trešnjevkom po čijem teritoriju do nje
dolazi trasa kolosijeka. Sam se kolosijek od glavnog željezničkog
smjera i ranžirnog dijela kolod-vora odvaja nedaleko od križa-
nja Golikove i Tomislavove ulice. Tomislavovu ulicu prelazi na
još i danas dobro vidljivom mjestu s uspornikom između Predavčeve i
Lapačke ulice. Iako je kolosijek zarastao u travu i nisko grmlje,
još je uvijek prohodan i u povremenoj upotrebi za Končarev pogon do
kojeg vodi jedan od ogranaka.
Nakon prelaska Tomislavove ulice kolosijek ulazi u Šumino bivše
skladište u kojem se nekad prodavao ogrjev, koji se dovozio upravo
tim putom, i u kojem se kolosijek grana u nekoliko smjero-va: jedan
prelazi Klanječku ulicu i ulazi u Končar, drugi odlazi desno prema
već davno napuštenom Ferimportovu bivšem skladištu, a kolosijek
prema Prečkom pre-lazi Golikovu ulicu nešto južnije
(bez danas vidljivih tragova) i uz stare zgrade Pupinova
nase-lja kreće prema jugozapadu. Na tom se području uz rubove
vrtova još nazire nizak nasip kolosijeka, brežuljak nekadašnjeg
prijelaza preko Hanamanove ulice te trasa prema potoku Kustošaku
koja je sada pretvorena u neodržavani pješački put.
Prije nekoliko godina zapušten most preko Kustošaka obnovljen je
zaslugom Vodoprivrede, koja je uredila šetnicu uz potok, no
na-stavak trase prema Rudeškoj ulici, iako prohodan, vrlo je
zapušten i služi kao divlje odlagalište otpada. Rekonstrukcijom
Rudeške ceste prije dvije godine izvađene su trač-nice pa taj
prijelaz više nije vidljiv. Ne može se vidjeti ni početak na-
Uz glavne željezničke smjerove koji Zagreb spajaju sa
Slovenijom, Zagorjem i jugom Hrvatske, Trešnjevka je nekad bila
prekrivena i manje uočljivom mrežom industrijskih kolosijeka
Ulazna vrata u Šumino skladište,
fotografirano 2007.
23
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen
stavka trase kroz Rudeške ogranke jer ju je zatvorio zid
skladišta koje se smjestilo dijelom i na trasi, a slično je učinio
i vlasnik jedne od kuća Rudeškog ogranka 2 koji ju je pretvorio u
vrt (tračnice se mogu vidjeti pred ulazom u vrt!).
Trasa skreće prema jugu i pro-lazi kroz zapušten prostor gdje se
nekad nalazilo Kemikalijino skladište, a koje je danas, čekajući
gradnju, neformalno šetalište i boravište beskućnika. Na tom se
dijelu trase nalazi i jedan od naj-ljepših detalja: vrlo lijep
drvored jablana.
Po izlazu iz skladišta trasa prelazi Ratarsku ulicu (uz još
uočljive tračnice) te se nastavlja uz osnovnu školu i vrtić. Iza
njih prelazi i Jablansku ulicu, gdje
su također još vidljive tračnice, i naglo skreće prema istoku uz
današnju Zagrebačku aveniju s kojom je usporedno vodila sve do
vojarne. Na mjestu kolosijeka danas se nalazi park, a željeznički
most kojim je nadsvođen potok Vrapčak danas je pješački most
Zagrebačke avenije. Na posljetku, trasa prelazi Zagrebačku cestu iz
koje su prije nekoliko godina izvađene preostale tračnice.
Na kraju, vidljivo je kako po-malo iščezavaju dijelovi toga
ko-losijeka i kad jednog dana budu izvađene posljednje tračnice iz
spomenutih triju kolnika, neće mu biti traga. Ostat će samo priče o
manevarki koja je nekad dva do tri puta tjedno vukla pokoji vagon u
smjeru Prečkog. Na žalost, nestat
će i sama trasa koja je mogla postati dobrodošlom
pješačkobiciklistič-kom stazom u Rudešu, podalje od glavnih
prometnica. Čini se da je to sudbina svih zamisli koje nemaju
komercijalnu prođu. Moja je preporuka: Krenite u ovu malu
industrijskopovijesnu šetnju i obiđite trasu još danas jer vrlo
vje-rojatno za dvije do tri godine više neće biti potpuno prohodna
i neće imati obilježja nekadašnje pruge!
24
Trasa kroz Rudeške ogranke: tračnice se mogu vidjeti pred
ulazom u privatni vrt
Kolosijek preko Tomislavove ulice, fotografiran 2007., danas je
zarastao u travu i grmlje
Starog znaka za prijelaz željezničke pruge
(Andrijin križ) više nema
Tračnice preko Ratarske ulice, izlazak iz bivšeg Kemikalijina
skladišta
-
trešnjevačka posla
glas trešnjevke | jesen | str. 25
GT: Bili ste nemirna duha i još kao mladić otišli ste od
kuće.
- Otišao sam s 23 godine. kao konobar dobio sam posao u
srebrenom i kuparima kod Dubrovnika. Bio sam vrije-dan i poduzeće
me poslalo u zagreb na usavršavanje 1957. godine, a ja se više
nisam htio vratiti.
GT: Zašto?- Dobio sam posao u hotelu Palace na zrinjevcu,
poslije u esplanadi. Tu sam upo-znao svoju današnju suprugu Darinku
koja je također radila u esplanadi i - oženio se. Danas imamo sina
i kćer i čini mi se da oduvijek živim na Trešnjevci. isprva smo
živjeli u Glamočkoj ulici, ali je poplava 1964. uništila kuću i sve
je teže bilo popravljati, pa smo se preselili u Badalićevu gdje
živimo i danas.
GT: Hrvatski govorite odlično. Nitko ne bi rekao da ste Grk.-
Dobro mi idu i jedan i drugi jezik. Radeći u ugostiteljstvu morao
sam brzo naučiti jezik i uistinu nitko ne bi rekao da sam stranac.
Održavam re-dovito kontakte s dvoje svojih sunarodnjaka koji žive
tu kod trešnjevačkog placa i kada se nađemo, naravno, govorimo
grčki.
GT: Na kojem jeziku razmišljate?- Na grčkom.
GT: Jeste li aktivni u nekoj udruzi koja okuplja Grke u
Hrvatskoj?
- Grka u zagrebu ima jako malo - možda 15 ili 20. Prijašnjih
godina grčko je veleposlanstvo priređivalo domjenke za Dan
državnosti i Dan antifašizma pa bismo se družili, ali u posljednje
vrijeme
toga nema. Pretpostavljam da je u pitanju štednja.
GT: Svojedobno ste puno pomagali Grcima kad bi se u Zagrebu
našli u nevolji.
- kad god bi nastao neki problem, policija bi došla po mene da
im prevodim. Jednom je neka Grkinja krenula iz Njemačke, gdje je
radila, vlakom doma. zapravo je bila pred porodom i uzela je
rodiljski dopust. kada je vlak bio pred zagrebom, dobila je trudove
i završila u Petrovoj bolnici. Policija je došla po mene da
prevodim jer nitko nije znao s njom komunicirati. kad sam stigao u
bolnicu, prepoznao sam ju jer je bila iz mog sela.
GT: Miješali ste koktele za mnoge svjetske face?
- Bio sam dobar u svom poslu, a radio sam u dobrim hote-lima - u
esplanadi, a poslije u intercontinentalu. Tada je ondje dolazila
svjetska krema. imao sam mašte i volio sam svoj posao. Pazio sam na
detalje. a to je važno u svakom poslu.
GT: Kakve su koktele pili poznati?- Primjerice, Tito je obožavao
koktel s Bijelim konjem, a poslije, pred kraj života, radije je pio
čisti Chivas.
GT: A Orson Wells?- Volio je Claret cobbler, kra-san
osvježavajući napitak.
GT: Može recept?- u visoku čašu stavi se led. Na jednu kockicu
leda ide žličica grenadine, žličica maraskina, žličica narančastog
curaçaoa. Promiješa se i dopuni do vrha crvenim vinom (opol). Mora
biti jako hladno.
Jane Kamčikis odavno je napustio rodno Drošero, grčko mjestašce
šezdesetak kilometara udaljeno od soluna, i doselio se na
Trešnjevku. za razliku od mnogih koje ljubav odvuče na drugi kraj
svijeta, Jane je krenuo trbuhom za kruhom. Ovaj umirovljeni bar-men
i koktel-majstor miješao je koktele za Orsona Wellsa, američkog
predsjednika Nixona, Hruščova, Nehrua, a Josipa Broza Tita redovito
je pratio na gostovanja u kumrovec, Plitvice, Banske dvore... za
svoje koktele osvojio je na natjecanjima di-ljem svijeta brojne
medalje koje i danas krase vitrinu u dnevnom boravku njegova
stana.
sTranac Na TRešNjevCI
Jane Kamčikis za svoja je pića na natjecanjima diljem svijeta
osvojio brojne medalje
Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin
gRČKi baRMen MijeŠaO KOKTele Za nixOna, HRuŠČOVa, TiTa...
glas trešnjevke | jesen | str. 25
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
26
od 7do 107
Matko Orsag, diplomirani inženjer elektrotehnike i znanstveni
novak na Fakultetu elektrotehnike i raču-narstva u Zagrebu, jedan
je od pet Hrvata koji su dobili prestižnu Fulbrightovu stipendiju
za akademsku godinu 2011./2012. Ta ugledna stipendija mladim
znanstvenicima pruža priliku za istraživački rad na sveučilištima u
sadu, a svojedobno su je dobili i guverner Hrvatske narodne banke
Željko Rohatinski te Kolinda GrabarKitarović, pomoćnica za javnu
diplomaciju natoova glavnog tajnika. Potkraj rujna Matko će se s
Trešnjevke preseliti u daleku Philadelphiju gdje će na Sveučilištu
Drexel sudjelovati u istraživačkom programu u laboratoriju za
autonomne sustave.
Iako mu je tek 26 godina, iza sebe ima brojne akademske i
poslovne uspjehe. Dobitnik je čak triju nagrada ‘’Josip Lončar’’ za
izvrstan uspjeh tijekom studija, kao i rektorove nagrade 2007.
godine. Njegovi samostalni i grupni znanstveni radovi objavljeni su
u brojnim
domaćim i inozemnim stručnim publikacijama, a prezentirao ih je
na stručnim skupovima održanim u Grčkoj, Italiji i Kini.
Među projektima na kojima je surađivao ističe izradu robota za
hidrodinamičku obradu betona koji, između ostalog, služi za
obnav-ljanje tunela i mostova tako da u sklopu sa-nacije uklanja
slojeve starog betona. U okviru natječaja koji je raspisala
Hrvatska zaklada za znanost, sudjelovao je i u izradi prijedloga
projekta za nadzor požara koji uključuje izra-du bespilotne
letjelice koja prati smjer širenja vatre te šalje upute robotskim
jedinicama na zemlji da bi se što preciznije predvidio smjer
kretanja požara i time ubrzalo njegovo gašenje.
Trenutačno je polaznik doktorskog studija na zagrebačkom feru
gdje se na Zavodu za automatizaciju i računalno inženjerstvo bavi
istraživanjem robotskih i autonomnih sustava, što će nastaviti i
tijekom studija u Philadelphiji. Najnoviji uspjeh i odlazak u sad
bio je povod za razgovor s mladim znanstvenikom koji je
Tekst i foto: Davor Ivanov
Od Trešnjevke do Philadelphije
Mladi znanstvenik sljedeću će akademsku godinu, kao dobitnik
Fulbrightove stipendije, provesti na Sveučilištu Drexel u
Philadelphiji gdje će sudjelovati u istraživačkom programu u
laboratoriju za autonomne sustave
ZNANSTVENIK IZ OSTROVIČKE
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
27
svoje prve uspjehe ostvario iz obiteljske kuće u Ostrovičkoj
ulici, iza trešnjevačke tržnice.
‘’Odlazak u Philadelphiju jedinstveno je iskustvo zahvaljujući
kojem ću moći raditi u vrhunskom laboratoriju s najsuvremenijom
tehnologijom, okružen svjetski priznatim stručnjacima’’, kaže Matko
i dodaje kako mu je u dobivanju stipendije puno značila potpora
fakulteta i mentora, dr. sc. Stjepana Bogdana, profesora koji je i
sam dobitnik Fulbrightove stipendije.
Ističe kako će mu trebati neko vrijeme da se privikne na novu
sredinu te da će mu Trešnjevka nedostajati jer je, kako kaže,
ide-alan kvart koji pruža brojne mogućnosti pa tako često s
prijateljima zaigra nogomet na školskom igralištu, ode na plivanje
u Dom sportova ili s djevojkom Nives trenira ples.
Iako je već od malih nogu pokazivao interes za robotiku igrajući
se legokockama i izra-đujući vlastite robote, oduvijek se zanimao i
za umjetnost, posebice glazbu. Završio je osnovnu i srednju
glazbenu školu, a već je 10 godina član Akademskoga harmonikaškog
or-kestra ‘’Ivan Goran Kovačić’’ s kojim je osvojio brojne nagrade
na glazbenim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.
‘’Iako naizgled ne djeluju srodno, glazba i matematika imaju
puno dodirnih točaka’’, kaže Matko čiji je prvi objavljeni
znanstveni rad proučavao upravo tu vezu, analizirajući
boje i doživljaj zvuka pomoću programskog paketa
Mathematica.
Za sebe kroz smijeh kaže kako je tipičan geek koji uživa u
fantasyju i znanstvenofanta-stičnim romanima i filmovima, no
napominje kako se u životu trudi isprobati što više stvari te
neprestano stjecati nova znanja i spoznaje u čemu će mu svakako
pomoći i osvojena stipendija.
U budućnosti bi se želio nastaviti baviti istraživačkim radom na
fakultetu ili nekoj drugoj znanstvenoj ustanovi . Po svemu sudeći,
čeka ga bogata i uspješna karijera.
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen | str. 27
S fakultetskim kolegama na jedrenju
Fokus rada mladog znanstvenika predstavljaju bespilotne
letjelice
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
28
SVe ViŠe biCiKala, sVe ViŠe kRađa
Unatoč tomu što ponekad ni lanac nije dovoljan, iz Policijske
uprave zagrebačke upozoravaju građane da uvijek zaštite i
zaključaju svoje bicikle, čak i ako samo moraju skoknuti do dućana,
pošte ili slično
Tekst: Petra Kostanjšak
NEKOLIKO SAVJETA:
ό Bicikle kupujte kod ovlaštenog trgovca
ό Zabilježite karakteristike bicikla, a ako nema brojeva na
okviru bicikla, dajte bravaru da na bicikl unese neki prepoznatljiv
broj i znak
ό Zaključavajte vrata stubišta ili dvorišta u kojem se nalazi
bicikl jer će kradljivci prije same krađe prvo
“provjeriti” navike zaključavanja odnosno nezaključavanja
prostorija ili bicikla
ό Uvijek zavežite bicikl i ne ostavljajte ga dugo bez
nadzora
lijepi sunčani dani na ulice su izmamili brojne bicikliste pa su
se, uz one kojima je to glavno prijevozno sredstvo, prema zelenim
gradskim oazama biciklima uputili i oni željni rekreacije. Međutim,
uz vječnu borbu s neuređenim ili nepostojećim biciklističkim
stazama te neprilago-đenim rubnicima i ponekad nesusretljivim
vozačima automobila, biciklisti se neprekidno suočavaju s još
jednim teškim problemom - kako uspješno zaštititi svoje metalne
ljubimce od bezobzirnih kradljivaca. Naime, kako u zagrebu raste
broj biciklista i bicikala, tako raste i broj krađa. u prvoj je
polovini ove godine na području našega grada ukradeno 368 bicikala
što je osjetno veći broj u odnosu na lani. Vrlo velik broj bicikala
ukraden je upravo na Trešnjevci, što zapravo i nije neobično s
obzirom na veliku površinu koju Trešnjevka sjever i jug zauzimaju.
u ovoj, ne baš tako slavnoj utrci, pobijedila je Trešnjevka jug
gdje je ukraden 41 bicikl, a na Trešnjevci sjever ukradeno je 30
bicikala. u istom razdoblju u susjednom Trnju ukradena su 53
bicikla, a u centru grada najviše - njih 55.
Što se tiče razriješenih slučajeva i pronađenih bicikala, nije
utješna činjenica što su u tom razdoblju u zagrebu razriješena 64
slučaja krađe bicikala, dakle tek 17 posto vlasnika dozna što se
doista dogodilo njihovim omiljenim prometalima.
Na žalost, kradljivci bicikala operiraju na razne načine i
ponekad lanac nije dovoljan. upravo je potkraj kolovoza policija
stala na kraj serijskom kradljivcu bicikala koji je bicikle krao po
cijelom gradu, među ostalim i u Tratinskoj ulici. Bicikle je
29-godišnji lopov krao tako da bi škarama za metal rezao zaštitne
lance kojima su bicikli bili vezani pa bi se ukradenim biciklima
odvezao s mjesta zločina. stoga i ne čudi što već uz kupnju prvog
bicikla vlasnik počinje strahovati kako zaštititi svoj bicikl od
krađe - koliko jak mora biti zaštitni lanac i može li on uopće
spriječiti krađu.
unatoč tomu što ponekad ni lanac nije dovoljan, iz Policijske
uprave zagrebačke upozoravaju građane da uvijek zaštite i
zaključaju svoje bici-kle, čak i ako samo moraju skoknuti do
dućana, pošte ili slično, jer upravo taj dan može biti onaj koji će
pamtiti po tome što su ostali bez svog bicikla. Policija upozorava
da se bicikli kradu na ulicama, ali također i iz šupa, stu-bišta,
podruma te dvorišta koja su često slabo osigurana pa i o tome treba
voditi računa.
OPRez, lOPOVi VReBaJu!
od 7 do 107
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
29
120. ROĐENDAN ZAGREBAČKOG JAVNOG PRIJEVOZA
U jesen prije točno 120 godina na zagre-bačkim ulicama pojavio
se prvi tramvaj koji su tada vukli konji. Na mjestu današ-njeg
Tehničkog muzeja nalazila se prva remiza odakle je 5. rujna 1891.
krenuo tramvaj. Vukao ga je konj Belko, njime upravljao vozač
Ferdo, a karte je prodavao kondukter Vid. Tramvajska pruga bila je
duga osam kilometara, a tramvaj je vozio brzinom od 7,5 kilometara
na sat. U to doba konja je bilo dva puta više nego tramvajskih
kola, a jedan bi konj prevalio put od 26 do 28 ki-lometara na dan.
Tramvaj je bio prava atrakcija za mali Zagreb, a nova kola iz
tvornice Witzer iz Graza izazvala su senzaciju te se prvog dana u
šest ljetnih i deset zatvorenih kola prevezlo više od 20.000
Zagrepčana, što je bila gotovo polovina stanovništva Zagreba.
Danas je Zagreb milijunski grad, a tramvaj je bio i ostao simbol
našega grada. Na 116.346 kilometara pruga zet dnevno preveze
goto-vo milijun putnika u 15 redovnih dnevnih i četiri noćne, a
grad pokriva i mreža od 134 autobusne linije.
U posljednjih se 120 godina gradskog pri-jevoza na ulicama i u
tramvajima mnogo toga
promijenilo. Prugama su još donedavno vozili stari tramvaji
domaće proizvodnje iz Đure Đakovića, potom su u Zagreb stigle češke
tatre i tzv. katice, zatim stari austrijski ‘’genšeri’’ pa
najmoderniji niskopodni tramvaji konzorcija Končara i Gredelja.
Prošao je i dug put od starih papirnatih karata pa sve do kupnje
tramvajske karte putem mobitela. Kad je prvi tramvaj krenuo na svoj
put, teško je bilo zamisliti kako će Zagreb i njegovi tramvaji
izgledati za 120 go-dina, baš kao što je nama teško zamisliti kako
će zagrebačke ulice izgledati u sljedećem stoljeću.
Proslava 120. rođendana javnog prijevoza u Zagrebu organizirana
je ondje gdje je sve i počelo u Tehničkom muzeju. U dvorištu
Tehničkog muzeja nastupio je zetov pu-hački orkestar koji slavi 85.
obljetnicu te Zagrebačke mažoretkinje, a bila je organizi-rana i
svečana vožnja tramvajem oslikanim motivima iz prošlosti. U muzeju
je postav-ljena izložba ‘’Zagrebački električni tramvaj 1981.
2011.’’ autorice Nede Staklarević koju građani mogu pogledati do 8.
listopada, i to od utorka do petka od 9 do 17 sati te subotom i
nedjeljom od 9 do 13 sati.
Prvi je tramvaj krenuo upravo s Trešnjevke Tekst: Petra
Kostanjšak
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
akCiJa MisiONaRa
Mormonska crkva nema ograde jer želi biti dio zajednice
Pripadnici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana
susjede su razveselili besplatnim pranjem automobila
30
Tekst i foto: Anita Končar
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
31
Vratili ste se s godišnjeg odmora i vašem je limenom ljubimcu
potrebno pranje, a dobri susjedi iz kvarta organizirali su akciju
tijekom koje će taj posao učiniti za vas, i to besplatno. zvuči
nevjerojatno? e, pa nije. Baš su takvu akciju za sve Trešnjevčane,
kao i ostale posjetitelje Jaruna, potkraj kolovoza organizirali
mor-moni, pripadnici Crkve isusa krista svetaca posljednjih dana,
koja se nalazi na kutanječkom putu.
Naime, kao i u prethodne dvije godine, mladi su misionari oprali
sve automobile čiji su vlasnici bili dovoljno znatiželjni i dovezli
ih u dvorište njihove crkve. iako zauzvrat posjetitelji nisu morali
učiniti ama baš ništa, ponuđen im je obilazak crkve, a usput su
mogli doznati sve što nisu znali, a zanima ih, o vjerovanju članova
Crkve isusa krista svetaca posljednjih dana. u crkvi nam je rečeno
kako su do ideje o besplatnom pranju automobila došli slučajno te
kako nije riječ o samopromociji. No, u svakom slučaju, riječ je o
originalnom načinu privlačenja pažnje. Glavni im je cilj, ističu,
biti na usluzi i upoznati ljude s evanđeljem.
‘’Pranje automobila samo je jedna služba, a mi želimo lju-dima
biti na usluzi. Dok im peremo automobile, ponudimo im i obilazak
crkve da bi se ljudi s nama mogli bolje upoznati’’, obja-snio nam
je mladi misionar iz amerike ethan Jacobsen koji je u Hrvatsku
stigao prije gotovo dvije godine. iako skromno priznaje da nije
jezik baš najbolje savladao te da je hrvatski prilično težak, bilo
nam je jasno da je svoju lekciju i više nego dobro odradio, jer nam
je sve uspio objasniti bez imalo teškoća. inače, ethan je samo
jedan od oko 60.000 misionara koji diljem svijeta, i to obično po
dvije godine, obilaze unaprijed dogovorene zemlje i gradove, a sve
kako bi prenosili poruke o isusu kristu. “Prije nego što sam došao
u Hrvatsku, imao sam dvomjesečni tečaj jezika, a zatim sam jezik
učio ovdje”, kazao je mladi misionar koji će uskoro put rodne
amerike. Priznao nam je i kako mu se svidjelo u Hrvatskoj pa je
uvjeren da će se jednoga dana vratiti.
inače, dvjestotinjak članova njihove crkve u Hrvatskoj prilično
je aktivno te organizira i brojne druge akcije kao i besplatne
tečajeve stranih jezika za djecu i odrasle.
iako je tijekom akcija pranja automobila oprano i sedam-desetak
automobila, prvo pitanje svih znatiželjnika koji su odlučili obići
crkvu uglavnom je glasilo: ‘’u što vi vjerujete?’’
‘’kada im kažemo da vjerujemo u Boga, iduće pitanje uglav-nom je
koje su osnovne razlike između nas i katolika’’, kazao je sven
sambunjak, učitelj u nedjeljnoj školi koji se mormonima pri-družio
1999. godine , a prije toga, kako nam je priznao, bio je čak i
ateist. Objasnio je i kako pripadnici te crkve osim u Bibliju
vje-ruju i u još neke zapise među kojima je i Mormonova knjiga,
koja je pak slična Bibliji. Među pitanjima na koja članovi Crkve
često moraju odgovarati i ona su o njihovoj nedjeljnoj službi te je
li po-sjetiteljima dopušteno doći na nedjeljne sastanke Crkve. svi
koji se i prije dolaska u crkvu žele informirati o vjerovanju
mormona, detaljne informacije mogu pronaći i na njihovim
internetskim stranicama te doznati i neke zanimljive podatke, poput
onoga zašto ih nazivaju mormonima. ‘’ljudi nas često nazivaju
mormo-nima. To je nadimak koji su nam ljudi dali jer vjerujemo da
je Mormonova knjiga riječ Božja, knjiga koja stoji uz Bibliju i
koja je još jedno svjedočanstvo o isusu kristu’’, stoji među
odgovorima.
Pripadnici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana
susjede su razveselili besplatnim pranjem automobila
Crkva Isusa Krista sveta-ca posljednjih dana nastala je u sad-u
u 19. stoljeću, a osnovao ju je Joseph smith. Što se tiče njihova
djelova-nja u Hrvatskoj, misionar-ski rad nije počeo sve dok
krešimir Ćosić, košarkaška zvijezda, nije bio pozvan na sveučilište
Brigham Young 1969. godine te postao članom Crkve. Danas ona
postoji u nekoliko hrvatskih grado-va, a svoje ogranke imaju i u
većini županija. Što se metropole tiče, prva adre-sa na kojoj su se
smjestili bila je ona na svačićevu trgu, a prije dvije godine
smjestili su se na Jarunu. O Trešnjevčanima kao susjedima imaju
samo riječi hvale, a nji-hova je filozofija da ni jedan dio oko
crkve nije ograđen jer - kako su nam objasni-li - žele biti dio
zajednice.
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
32ošHorvatiMalo ih je, ali su najveći humanitarci u kvartuu
sklopu knežija Cupa 2011., koji su organizirali bivši učenici,
prikupio se novac za kupnju interaktivne ploče
Tekst: Anita Končar Foto: Arhiva škole / Društvo arhitekata
Zagreba
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
33
Školske torbe ponovno su na leđima trešnjevačkih đaka, i to na
njih 7655, koliko ih ove godine polazi osnovne škole u kvartu. Da
na sve te učenike tre-baju posebno paziti i vozači koji često jure
pokraj škola, upozorili su početkom rujna i gradski oci i
pravobrani-teljica za djecu, a apeli su se najviše odnosili na 1020
trešnjevačkih prvašića. kako prolaze prvi dani u jednoj od
najstarijih zagrebačkih škola te koje će sve aktivnosti i ove
godine ponuditi svojim učenicima, doznali smo od mr. sc. Biseke
Matić-Roško, ravnateljice Osnovne škole Horvati.
kao i prijašnjih godina u njihovoj se školi, koja će iduće
godine proslaviti 115. rođendan, ove godine upisalo malo više od
300 učenika među kojima je 40 prvašića. unatoč tomu što njihova
škola nije među najvećima u kvartu, mogu se pohvaliti brojnim
izvanškolskim aktivno-stima, međunarodnim projektima pa i dobrim
rezultatima na državnim natjecanjima. Da su njihovi učenici vezani
uz školu i nakon što završe osmi razred, dokazuje i to što su
upravo bivši učenici pokrenuli humanitarnu akciju u kojoj je
prikupljen novca za kupnju školske opreme. Tako su na školskom
igralištu bivši učenici Mario Tomas, braća ivan, antun i Franjo
Brandt te Jakov Grcić, organizirani u Društvo športske rekreacije
‘’knežija’’, u lipnju or-ganizirali malonogometni turnir pod
nazivom knežija Cup 2011. i, naravno, postigli cilj. Naime, Osnovna
škola Horvati već osam godina provodi program integracije i
školovanja djece s cerebralnom paralizom, a kako bi im olakšali
nastavu, pokrenuta je humanitarna akcija pri-kupljanja novca za
kupnju interaktivne ploče. ‘’u školu je trenutačno upisano devetero
učenika s cerebralnom paralizom koji su u redovnome programu.
Naime, mi smo, prema gradskoj mreži škola, određeni kao punkt i kod
nas se upisuju djeca s teškoćama koja žive u ovom dijelu grada”,
objasnila je ravnateljica škole. svim učenicima, a i nastavnicima,
napredak u radu osigurala je upravo interaktivna ploča koja im
osjetno olakšava ne samo učenje, nego i komunikaciju sa školama
partnerima koje imaju u cijelome svijetu. Škola je naime putem
progra-ma agencije za mobilnost i programe eu-a uključena u projekt
s još devet škola pa će učenici uskoro posjetiti i neke od
europskih gradova. “To je dragocjeno iskustvo za sve učenike jer
imaju prigodu upoznati svoje vršnjake, naučiti kako ravnopravno
raditi u ekipi i steći samopo-uzdanje”, istaknula je Matić-Roško.
Da njihovi učenici nemaju problema sa samopouzdanjem te da su
prilično uspješni, dokazuju i neka imena koja su ondje stekla svoje
osnovnoškolsko obrazovanje. Tako je u Osnovnoj školi Horvati pisati
naučio Pero Budak, a u školskim je klupa-ma sjedio i đuro Njavro,
Vlatko Pavletić i lana klingor.
NakoN više od 100 godiNa sele se Na Novu adresu Osnovna škola
Horvati nakon više od 100 godina trebala bi promijeniti adresu.
Naime, u sklopu projekta ‘’Šarengradska” Grad namjerava tom 1800
metara dugom prometnicom po-vezati Jadranski most i Ulicu Florijana
Andrašeca kraj Cibonina tornja, a za potrebe tog projekta škola se
mora srušiti i sagraditi nova. Projektna doku-mentacija za novu
školu već je izrađena, a prvu nagradu na natječaju dobio je
arhitekt Hrvoje Njirić iz arhitektonskog ureda Njirić + arhitekti
d.o.o. Gradnja bi trebala početi na mjestu nekadaš-njeg reciklažnog
dvorišta na Knežiji.
-
od 7 do 107
glas trešnjevke | jesen
34
Važne odluke treba donijeti već na početku školske godine, a dan
bez planiranja svog vremena siguran je put do neuspjeha. Kako
planirati svoje vrijeme za Glas Trešnjevke, piše dr. sc. Dubravka
Miljković, prof.
Tajna uspjeha Veću su skupinu studenata na početku prve godine
studiranja testirali različitim testovima kako bi utvrdili njihove
stavove o učenju, načinu učenja, radnim navikama i svemu ostalom
što se smatra važnim za uspjeh u učenju. Nakon četiri godine
ponovno su ih pronašli i snimili dokle su dogurali sa studiranjem i
koliko su u tome uspješni. Ono što je najviše razlikovalo uspješne
od manje uspješnih bilo je planira-nje vremena. Uspješni studenti
imali su plan rada (čak su imali i popise aktivnosti koje moraju
obaviti), jasnu ideju o tome što ih sve čeka idućeg tjedna i koji
su im prioriteti. Nisu se od drugih dali nagovoriti na stvari koje
se nisu uklapale u njihov plan uče-nja, radnim su danom najviše
bili angažirani učenjem, rijetko su radili noću uoči ispita, nisu
gubili vrijeme na gluposti i vjerovali su kako uvijek ima prostora
za još bolje korištenje vremena.
Početak školske godine dobra je prigoda da se donesu neke važ-ne
odluke. Dakle...
1. Započni dan bez plana. Počni raditi ono što je još prekjučer
tre-balo biti gotovo, ali tad nisi imao vremena jer si dovršavao
referat koji si trebao predati prošlog tjed-na, ali nisi mogao jer
ti je umrla baka. Drugi put. U ovoj školskoj godini. Ukaže li se
kakvo vrijeme u ko