-
Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet
Katedra za arheologiju
Grka kolonizacija na obali Jadranskog mora juno od Epidaura
(Apolonija, Dirahium, Olcinium, Buthoa)
(Esej)
Radili: Mentor:
Lamija Buljugi vii ass. Amra ai, MA
Nermana Crnalo
Sarajevo, 2015
-
2
SADRAJ
UVOD
.....................................................................................................................................................
3
GRKA KOLONIZACIJA NA OBALI JADRANSKOG MORA JUNO OD EPIDAURA
(APOLONIJA, DIRAHIUM, OLCINIUM, BUTHOA)
.....................................................................
4
Apolonija
..........................................................................................................................................................
4
Epidamnos/ Dirahium
......................................................................................................................................
6
Olcinium
..........................................................................................................................................................
8
Buthoe
.............................................................................................................................................................
9
ZAKLJUAK.......................................................................................................................................
12
LITERATURA....................................................................................................................................
13
-
3
UVOD
irenje grkih uticaja na jadransku obalu, a jednim dijelom i na
unutranjost,
postepeno poinje u IV stoljeu pr. n. e., a svoj vrhunac dostie u
VI stoljeu pr. n. e. kada
Grka poinje i s osnivanjem vlastitih kolonija na ilirskom tlu.
Kolonijska naselja bila su
otoii helinizirane zemlje na samoj ilirskoj obali, ali i veliki
gradovi i trgovaki emporiji.
U ovom radu osvrnut emo se na jedan dio ilirskog podruja koji je
bio koloniziran od
strane Grka. Panja e biti usmjerena na kolonizaciju istone
jadranske obale s naglaskom na
gradove Apolonija, Dirahium, Olcinijum i Buthou.
Cilj samog rada je rei neto vie o samom osnivanju gradova, tj.
kolonija, njihovom
razvoju, drutvenom poretku, kao i odnosu sa susjednim ilirskim
stanovnitvom.
Pitanjem grkog prodiranja na Jadransko more bavili su se mnogi
autori, a prilikom izrade
ovog rada posluili smo se jednim manjim dijelom literature. Piui
ovaj rad potpomognuti
smo sljedeom literaturom: Piere Cabanes, Iliri od Bardileja do
Gencija, Grga Novak, Stari
grci na Jadranskoj obali, Mate Sui, Antiki grad na istonom
Jadranu, John Wilkes, Iliri,
kao i lancima Adnana Kaljanaca, Legenda o Kadmu i problem
porijekla Enhelejaca i
Nedima Mehia, Provincija Dalmatia od Epidauruma do Lissusa.
Tokom izrade rada koriteno je vie metoda, od tematske koja je
podijelila rad na
odreena pregledna poglavlja, zatim hronoloka metoda koja je
znaajna radi pregleda
postanka i razvoja grkih kolonija, a koja se vrlo esto koristi
upravo zbog lake i bolje
preglednosti, te komparativna metoda koja je i najbitnija u
smislu usporeivanja grkih
kolonija VI stoljea pr. n. e..
-
4
Grka kolonizacija na obali Jadranskog mora juno od Epidaura
(Apolonija, Dirahium, Olcinium, Buthoa)
Apolonija
Apolonija je bila grka naseobina na ilirskom kopnu. Ona je leala
blizu granice Ilira
sa Epirom i moda je bila utemeljena kako bi se osigurala
kontrola Ilira na tom podruju.
Herodot naglaava da se grad nalazio u Jonskom moru.1 Datum
osnivanja Apolonije nije
tano utvren. Prema podacima koji se temelje na jednom
Plutarhovom odlomku grad je
osnovan 588. godine pr. n. e.. Meutim, ovaj datum nije potpuno
relavantan, stoga je bolje
osnivanje Apolonije vezati za manje precizan datum, negdje oko
600. godine pr. n. e..
Arheoloki nalazi u nekropolama blizu Apolonije morali bi
omoguiti da se s veom
sigurnou utvrdi dolazak prvih korkirskih kolona, prema Pauzeji,
a uz sudjelovanje
Koriana, prema Strabonu.2 Po Bizantincovim rijeima, prvi
naseljenici su bili koloni koje je
vodio ojkist Gilaks. On navodi kako je prvobitno ime grada bilo
Giglakija, koje se koristilo
sve do V stoljea pr. n. e. kada je zamjenjeno imenom Apolonija.
Isti autor tvrdi da je iz
Korinta dolo svega dvije stotine naseljenika koji su se mijeali
s domorodakim
stanovnitvom kako bi osigurali opstanak kolonije. To dovodi do
zakljuka da Apolonija, kao
i druge grke kolonije, nije bila homogena, te da je bila u
stalnoj kulturnoj i ekonomskoj vezi
s domorodakim stanovnitvom koje je okruuje.
Da je Apolonija grki grad potvruje i Pseudoskilaks u svom
Peripulusu, gdje kae:
Onda od Epidaura do Apolonije, grkog grada, putovanje pjeke
traje dva dana. Apolonija
lei pedeset stadija od mora, a rijeka Aris tee pored grada.3
U doba Pseudoskilaksa u blizini grada nalazila se rijeka Aris.
Drugi izvori potvruju
da se rijeka Aris, odnosno Aoja, od Antike pomjerila pedeset
kilometara junije.
Razvoj Apolonije iao je mnogo sporije i skoromnije od razvoja
Epidamna, to je uzrokovalo
njenu snaniju vezu sa Korintom. Meutim, u VI i V stoljeu pr. n.
e. dolazi do procvata
Apolnije i to naroito zbog zemljinog bogatstva koje je
posjedovala. Vanost zemljita i
njegovu vrijednost za narod Apolonije potvruje i Herodotova pria
o Eubeji koji je kao
1 Novak, 1952, 151.
2 Cabanes, 2002, 13.
3 Wilkes, 2001, 108.
-
5
iskupljenje za sljepou koju su prouzrokovali Apolonjani traio na
dar dva lijepa posjeda te
vilu u gradu.
Izuzetno bogatstvo podruja Apolonije odravalo je vrlo uski
oligarhijski reim, koji
je opisao Aristotel ne mogavi utvrditi nikakvog traga
demokracije u gradu, gdje je manjina
slobodnih ljudi kontrolirala veinu koja nije bila roena kao
slobodna.4 Podanike su
sainjavalji domai stanovnici tog prostora, a povlateni dio
drutva tj. aristokraciju su inili
potomci prvobitnih kolonista. Apolonija kao i Epidamno stoljeima
predstavljaju sponu
izmeu Grke, zapadnog Balkana i srednjeg Dunava. U helenistikom
razdoblju one su bile
strateke baze za vojne ambicije kraljeva Epira i Makedonije, a
pritom osobito Apolonija,
glavna luka gdje su se iskrcavale rimske vojske.5 Apolonija je
bila luka preko koje su prolazili
korintski proizvodi ka unutranjosti. U novije vrijeme Apolonija
je izgubila status glavne luke
zbog promjene toka rijeke Aoje, a ostaci helenistikog grada
stoje usamljeni na brdu Pojani.
Razliita kolonijska naselja, a nadasve dva velika grada,
Epidamno i Apolonija,
odigrali su vanu ulogu u razvoju june Ilirije.6 Oni su bili
putevi prodiranja grke kulture,
jezika, umjetnikih proizvoda u barbarski svijet, ali oni su i
mjesta pogodna za pojavu
mijeanog drutva, zasnovanom na uzajamnim prinosima.
4 Wilkes, 2001, 124
5 Wilkes, 2001, 125
6 Cabanes, 2002, 33
-
6
Epidamnos/ Dirahium
Osnivanje Epidamna vee se za 627. godinu pr. n. e. i za jedan
korinski pohod iji je
voa bio ojkist Bakhijad iz Korinta. Za ovaj grad specifino je
postojanje dvaju imena
Epidamno i Dirahij. U literaturi se vie upotrebljava prvo ime,
dok kovani novac nosi kraticu
Dry. Sazidan je na stjenovitoj uzvisini to se nadvija nad
Jadransko more i koja je na jugu
ograniena irokom legunom, odvojenom od mora pjeanom obalnom
trakom, stari je grad
danas prekriven modernim koji je glavna albanska luka.7 Grad je
doivio izuzetan razvoj u
rimsko doba, pa se ee otkrivaju rimski spomenici, nego oni iz
korinskog ili korkirskog
razdoblja. Samo nekropole, razasute izvan grada, na breuljcima
koji stjenovitu uzvisinu
produuju prema unutranjosti, pruaju bogati materijal i posebno
brojne stele iz
helenistikog doba.8 O Epidamnu Pseudoskilaks kae:
Od Buthoe do Epidamna, grkog grada, putovanje traje dan i no, po
kopnu tri dana.
Taulanti su ilirski narod, u ijoj zemlji je grad Epidamn. Rijeka
po imenu Palamno tee pored
grada.9
Pseudoskilaks potvruje grko porijeklo grada, i konstatuje da je
grad sazdan na
zemlji ilirskog etnosa Taulanata. Prema rijeima Apijana grad
nije samo na Taulantskoj
teritoriji, ve su oni uestvovali u osnivanju grada. Nakon to su
otjerali Liburne koji su se
bavili gusarenjem na ilirskoj obali, Taulanti su pomogli
Korianima osnovati grad. Motivi
korinskog kolonijskog naseljavanja du ilirske obale nisu posve
jasni. Smatra se da je
trgovina jedan od znaajnijih razloga korintskog naseljavanja.
Dragocjeni predmeti poput
raznovrsne keramike i bronanih vaza ili su preko jadranskih luka
u unutranjost. Meutim,
jo uvijek nije poznato da li je postojala redovita trgovina
preko Epidamna ili Apolonije. Ne
treba zanemariti miljenje da su postojala nalazita srebra u
Iliriji, te da je dio srebrene rudae
koju je iskoritavao Korint prolazio lukama june Ilirije, odnosno
preko Epidamna i
Apolonije.10
Napredak grada Epidamna bio je oit emu svjedoi i postojanje
riznice Epidamna u
olimpijskom Altisu. Pored Epidamna jo samo nekoliko grkih
gradova posjedovalo je
7 Cabanes, 2002, 28
8 Cabanes, 2002, 29
9 Wilkes, 2001, 108
10 Cabanes, 2002, 30
-
7
riznice. Navedene injenice svjedoe o rangiranosti Epidamna meu
grkim gradovima VI
stoljea pr. n. e. Aristotel pie o ureenju Epidamna. Po njemu
institucije grada su bile
oligarhijske. Djelimine promjene institucija veu se za doba
graanskog rata 437332 godine
pr. n. e.. Prema Aristotelovim rijeima filarhi, tj. plemski
poglavari zamjenjeni su Vijeem
koje je bilo ire nego to je obino okupljanje filarha.
Tukidid pie o situaciji unutar grada, tj. o unutranjim borbama u
periodu koji je
prethodio ratu sa susjednim barbarima. Tukididov prikaz
unutranjih sukoba tokom 430.
godine pr. n. e. nije bila prva neprilika takve vrste u
koloniji. U bici za vlast izmeu
demokrata i aristokrata, koje je podravala Korkira, Taulanti su
nastavili igrati glavnu ulogu u
poslovima grada11
. Nakon to su demokrati zavladali, aristokrati su se obratili za
pomo
Ilirima. Oni su opsjeli grad velikim snagama 435. godine pr. n.
e. i znatno ga oslabili.
Graanski rat zapoinje neposredno prije peloponeskog rat. Monici
koji su istjerani iz grada
od strane Demosa udruuju se s okolnim barbarskim stanovnitvom
uglavnom Taulantima s
kojima uestvuju u pljakama na moru i kopnu, i to na tetu ljudi
iz grada. Stanovnici
Epidamna obraaju se za pomo Korkiri. Nakon Korkirinog odbijanja,
delfsko proroanstvo
potie ih da se obrate Korianima. Odgovor Koriana je bio
pozitivan, jer su oni vidjeli
priliku da iskau neprijateljstvo prema Korkirku. Korint alje
nove naseljenike i vojnike u
Epidamnos. Za to su vrijeme aristokrati istjerani iz Epidamna
nali pribjeite i podrku u
Korkiri.12
Korkirska flota dolazi zauzeti Epidamno uz pomo Ilira,
prvenstveno Taulanata.
Korint alje sedamdeset pet brodova s hoplitima, ali Korkira sa
osamdeset brodova pobjeuje
u pomorskoj bici, kod tesprotske obale, a isto dana se Epidamno
predaje. Od tog trenutka
Tukidid prestaje govoriti o situaciji u Epidamnu koja je
privukla njegovu pozornost samo kao
detonator krize izmeu Korinta i Korkire.13
Ispod dananjeg grada Draa nalazi se veina ostataka
Epidamna/Dirahija, koji kao
nekada predstavlja glavnu luku Albanije.
11
Wilkes, 2001, 124 12
Cabanes, 2002, 31 13
Cabanes, 2002, 32
-
8
Olcinium
Istorijski podaci zabiljeeni o ovom gradu prilino su oskudni. Iz
podataka kod Tita
Livija saznajemo o privilegijama koje gradu daje 168. godine
Lucije Anicije i koje ukazuju i
na dranje Ulcinjana u vrijeme Gencijevog rata.14 Pomen kod
Plinija gdje se grad naziva
Olcinium, a navodi se da se ranije zvao Colchinium, odnosi se ve
na status koji je Ulcinj
uivao u periodu rimskog carstva ili bar u vrijeme pune
organizacije konvenata u Dalmaciji.
O pomenu Ulcinja u kasnije vrijeme, uglavnom u vezi sa
problemima rimskih komunikacija i
puteva na podruju dananje Crne Gore, bie kasnije govora. Oskudne
istorijske podatke ne
dopunjuje osobito ni ono to nam o Ulcinju kazuje arheologija.
Ranijih arheolokih
iskopavanja nije bilo, te se sva naa znanja svode samo na
izvjesne sluajne nalaze ili
zapaanja. I novija iskopavanja u Ulcinju ograniila su se
uglavnom samo na objekte kasnije
epohe, dok su stariji nalazi otkriveni u kanijem nasipu.15
Sudei prema samoj topografiji,
svakako je najloginije traiti poloaj Olcinijuma na mjestu
dananjeg ulcinjskog grada. U
pitanju je teko pristupaan rt, izuzetno zgodan za odbranu: on
dominira zalivom, koji je
takoe mogao posluiti kao luka. Ovakav poloaj bio bi prilino
tipian za jedno znatnije
ilirsko naselje. to se pak tie starog Ulcinja, koji lei nekoliko
kilometara zapadnije- kod
zaliva Krue, a gdje se navodno u moru nalaze zidine, treba istai
da da podaci o njemu do
sada nisu provjereni. Na samom ulcinjskom gradu postoje, meutim,
i neke indicije koje bi
mogle govoriti u prilog njegovom identifikovanju sa Olcinijumom.
Tako Praniker i ober
navode da su u temeljima jedne romanske crkve na gradu nali
tesanike od mekog krenjaka u
sekundarnoj upotrebi.16
Iste takve tesanike pomenuti autori konstatovali su i u jednom
zidu
graenom bez upotrebe maltera, koji se nalazio kod crkve, dakle
izvan grada i zapadno od
njega, u samom zapadnom zidu ulcinjskog grada, ispred ulazne
kapije a prema groblju, noviji
zid lezi na starijoj konstrukciji od ogromnih pravilnih kvadra
postavljenih u vie redova, koji
su iskoeni pratei kosinu zida, a lee na vertikalnim temeljima od
velikih, mahom
neobraenih kamenih blokova. Ova konstrukcija moe se pratiti na
duini od 20-30 m, a
podsjea na forme takozvanih kikolopskih zidova, dobro poznatih
sa nekolkiko lokaliteta
Crne Gore i Albanije. Ovi ostaci, meutim, i suvie su malobrojni
da bi dopustili ma kakav
pouzdan zakljuak. Treba, najzad, pomenuti da je u materijalu
otkrivenom u utu novih
iskopavanja naeno i neto fragmenata helenistike keramike. Prema
svemu reenom, poloaj
14
Grupa autora, 1967, 136 15
Isto 16
Isto
-
9
Olcinijuma trebae prema tome arheoloki najprije traiti na
podruju ulcinjskog grada i u
njegovoj neposrednoj blizini.17
Plinije Stariji zabiljeio je u svojoj Naturalis historia u I
stoljeu pr. n. e. vane
podatke o gradovima istonog Jadrana, gdje spominje i Olcinium
opisivajui njegova
municipijalna svojstva. Isti autor je zabiljeio da je Olcinium,
dananji Ulcinj, bio osnovan od
strane Kolanaca, meutim nijedan pisac osim njega to ne spominje.
Nije se naao nikakav
natpis koji bi neto takvo tvrdio ili po kojemu bi se to moglo
naslutiti.18
Buthoe
Buthoe, dananja Budva Grcima je bila davno poznata. U V stoljeu
prije nove ere
spominje je tragiar Sofokle19 u svojoj tragediji Oikles. Po
njemu se grad nalazio na uu
Drilona. Pisac ''Periplusa'' je vrlo dobro poznavao postojanje
Buthoe i postavlja je tano na
jug Boke kotorske koju naziva rijekom Rhizon. Isti pisac govori
o Buthoe i u iduem odsjeku,
u kom govori da su stanovnici kraja od Rhizona na jug Enheleji.
Meu etimologijama Stefana
Bizantinca grad Buthoa javlja se i u ''Etymologicum magnum'' kao
grad u Iliriji koji je nazvan
tako jer je Kadmo sa svojom enom Harmonijom stigao tu brzo na
volovskoj zaprezi pa je
samim tim ime grada nastalo od grke rijei Bous to znai vo.20 O
dolasku na volovskoj
zaprezi govori i Filon iz Biblosa u II stoljeu pr. n. e. prema
kojem se Buthoe nalazila uz
Rhizon, a Kadmo je grad nazvao prema Buti, gradu u Egiptu.21
Filon iz Biblosa je kasni pisac,
te po tome moemo zakljuiti da je Buthoe u njegovo vrijeme bila
dobro poznata. On je ak
mlai od Plinija Starijeg koji Buthoe naziva ''grad rimskih
graana''.
Budva se ni u kojem sluaju ne moe smatrati grkom kolonijom, ve
se ovdje
vjerovatno nalazio emporijum, koji je mogao biti rano osnovan,
to pokazuju najraniji dosada
poznati nalazi iz Budve. Poloaj budvanskog naselja, naalost,
nije do sada bilo mogue blie
fiksirati, ve o tome samo postoje pretpostavke. One se uglavnom
kreu u dva pravca i to tako
da se smatra da antika naselje treba traiti na onom poluostrvu
na kome se danas nalazi sama
Budva ili pak uz june obranke breuljka spasa, gdje su naeni
ostaci arhitekure. Naprotiv,
17
Grupa autora, 1967, 136 18
Novak, 1952, 199 19
Novak, 1952, 198 20Mehi, 2014, 149 21
Kaljanac, 2010, 62
-
10
mnogo vie podataka imamo o nekropoli-groblju Budve. Oni nam
pruaju jasnu sliku o
karakteru stanovnitva ovog grada, a donekle i o dugotrajnosti
ivota u njemu. Naalost,
arheoloki materijal kojim se raspolae velikim dijelom sakupljen
je sasvim nestruno. Zna se
da je veliki dio materijala dospio u u privatne ruke, a mnogim
objektima igubio se svaki
trag.22
to se pak tie rezultata novih iskopavanja u Budvi, poslije
Drugog svjetskog rata, oni
su ostali nepublikovani, te ih je zasad nemogue iskoristiti.
Najstariju fazu ivota u Budvi predstavlja svakako period
osnivanja emporijuma, koji
se moe staviti u VI - V stoljee prije nove ere. Za ovu fazu
bitno je spomenuti da je u
grobovim pronaena fibula sa zvjezdolikim ukrasima na luku.23
Sljedea faza se moe vezati za period III i II stoljea prije nove
ere i predstavlja
klasini period ilirske drave. Za ovu fazu bitno je spomenuti
nalaze iz grobova, nakit i
grnariju. Keramika ove epohe pokazuje izrazite oblike
helenistike grnarije i naziva se
Gnatija keramika. Odlikuje se prevlaenjem sudova finom
bojom-firnisom koji je bio izrazito
crn. Meu oblicima ove keramike javljaju se krazi za vino sa
trolisnim otvorom-ojnohoe, te
vei sudovi za dranje vina-amfore sa dvije drke. Ova keramika
pronaena je u Dalmaciji, ali
su primjerci naeni i u unutranjosti do Hercegovine i Bosne.24
Prvobitni centri ove kermike
bili su juno-italski, a danas se bar djelomino moe tvrditi da je
grnarija Gnatija tipa
proizvoena i u grkim kolonijama na jadranskoj obali. to se tie
helenistikog nakita bitno
je spomenuti zlatne lance ije su kariice izvedene u obliku
osmice, a krajevi su zavreni po
pravilu u obliku ivotinjskih glava, npr. glava ovna, jarca, lava
i sl. Bitno je spomenuti i
narukvice u obliku zmije. Meu naunicama karakteristine su
najprije one izraene u obliku
izvrnute piramide. Javljaju se i one iji je zavretak u obliku
ivotinjske lavlje glave ili pak u
obliku glave crnca. Treba spomenuti i kope u obliku osmice sa
komplikovanim sistemom
zatvaranja, poznate po imenom Heraklovoga vora. Poseban znaaj
meu predmetima iz
Budve ima jedan zatvoreni nalaz koji je nedavno nabavio Narodni
muzej u Beogradu. U ovom
nalazu pored dva ukrasa u vidu rozete sa kapljastim privjescima
i alkama, nalazi se i jedna
zlatna fibula sa zadnjim dijelom za utvrivanje igle (nogom)
posuvraenim i vezanim za luk,
takoer ukraenim rozetom. Naena je i jedna ilibarska perla i
novac kralja Balajosa. Taj
22
Grupa autora, 1967, 132 23
Grupa autora, 1967, 133 24
Grupa autora, 1967, 134
-
11
novac je najpouzdaniji dokaz da je bilo ivota u Budvi u ovom
vremenu, tanije polovinom II
stoljea prije nove ere.25
Posljednju etapu u ivotu Budve predstavljaju nalazi carskog
perioda. Za njih se vee
takozvana Aucissa-fibula ije datiranje se stavlja u I stoljee
nove ere.
Predmeti isto grke provincijencije iz helenistikog doba ukazuju
na stalnu vezu
Buthoe sa ostalim svijetom Mediterana, a posebno s Grkom. Buthoe
nije bila grki polis, a ni
osnovana od Grka. Pseudoskilaks u svom ''Periplusu'' izriito i
uvijek za svaki grki grad u
ovim krajevima, pa i na Jadranskom moru uope kae da je ''grki
grad''. Za Buthoe, koji
dvaput spominje on to ne kae. Sofokle, sto godina prije njega,
za Buthoe kae da je ''grad
Ilirije''.26
Buthoe nije nikada kovao svoj novac i nije se u njemu naao
nijedan natpis koji bi dao
naslutiti da je on bio grki polis. Moemo rei da je on bio
ilirsko-grko naselje sve do kraja I
stoljea prije nove ere i da je tada postao ''oppidum civium
Romanorum''.27
25
Grupa autora, 1967, 135 26
Novak, 1952,198 27
Isto
-
12
ZAKLJUAK
Grki gradovi su odigrali vanu ulogu u razvoju istone Ilirije.
Kako je ve navedeno
u radu, grki uticaj vidljiv je u materijalnoj kulturi jadranskog
priobalja, ali i unutranjosti.
Na jadranskoj obali irenje grkog utjecaja dogaa se srazmjerno
kasno, tokom IV stoljea pr.
n. e. Novonastale grke kolonije odravale su kontakt s okolnim
ilirskim stanovnitvom. Kada
je rije o stanovnitvu koje je naseljavalo grke kolonije u prvom
redu otoke, ono nije bilo
homogeno. Opstanak kolonija Grci su osiguravali tako to su se od
samog poetka mijeali sa
domorodakim stanovnitvom, a s vremenom su imali i stalnu
ekonomsku razmjenu.
Vano je spomenuti da su postojali i sukobi izmeu kolonija i
domorodakog ilirskog
stanovnitva. To pokazuju izmeu ostalog ratovi Grka sa pojedinim
ilirskim etnosima.
Arheoloka istraivanja su uradila mnogo u pogledu lociranja i
otkrivanja gradova iz
helenistikog period. Mnogi gradovi iz perioda grke kolonizacije
ilirke teritorije su predanim
radom arheologa otkriveni, te je tako i potvreno njihovo
postojanje. Veliki broj helenistikih
gradova nastavili su svoje postojanje i danas razvivi se u
moderne, kulturne, trgovake
centre.
-
13
LITERATURA
CABANES 2002.: Piere Cabanes, Iliri od Bardileja do Gencija,
Zagreb, Svitava.
GRUPA AUTORA 1967.: Grupa autora, Istorija Crne Gore, Titograd,
Redakcija za istoriju
Crne Gore.
GRUPA AUTORA 2014.: Grupa autora, Zemlje antikog Ilirika prije i
poslije Milanskog
edikta, Sarajevo.
KALJANAC 2010.: Adnan Kaljanac, Legenda o Kadmu i problem
porijekla Enhelejaca,
Sarajevo, Godinjak ANUBiH, str. 51-81.
NOVAK 1952.: Grga Novak, Stari grci na Jadranskoj obali,
SUI 1976.: Mate Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb,
Liber.
WILKES 2001.: John Wilkes, Iliri, Split, Laus.