Top Banner
1 RUDARKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET ZLATO (Seminarski rad) Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija Student : Ana Južnić ZAGREB,2012
17

Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

Jan 31, 2017

Download

Documents

phungthuan
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

1

RUDARKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET

ZLATO (Seminarski rad)

Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

Student : Ana Južnić

ZAGREB,2012

Page 2: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

2

Sadržaj :

UVOD…………………………………………………………………………..3 POVIJEST I DOBIVANJE ZLATA……………………………………………3 OPĆENITO O ZLATU…………………………………………………………5 ZLATO U PRIRODI I LEŽIŠTA………………………………………………5 DOBIVANJE ZLATA KAO SPOREDNOG PROIZVODA……………………...……………………………………………8 UPOTREBA ZLATA…………………………………………………………..10 LEŽIŠTA U HRVATSKOJ…………………………………………………….13 ZANIMLJIVOSTI……………………………………………………………...16 LITERATURA…………………………………………………………………17

Page 3: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

3

UVOD Procjenjuje se da u svijetu postoji oko 120 do 140 tisuća tona zlata koje su dosad izvađene iz zemlje. Kada bi se ta količina podijelila svim ljudima na svijetu svatko bi dobio oko 23 grama, vrijednosti 600 do 700 eura. Prema službenim podacima Svjetskog vijeća za zlato, zlatne rezerve SAD-a iznose 8,133 tone, što je otprilike 6% od ukupne količine ikad iskopanog zlata. Vrijednost tog zlata je oko 261 milijardi i 390 milijuna dolara. Nakon SAD-a, najviše zlata imaju Njemačka, Međunarodni Monetarni Fond, Italija, Francuska, Kina i Švicarska. Više od 75 % iskopanog zlata je u vlasništvu privatnih osoba, u obliku nakita i ulagačkih zlatnih proizvoda. Za iskopavanje i preradu jedne unce (31,1035 grama) zlata potrebno je uložiti u prosjeku oko 300 američkih dolara. Najveći proizvođač zlata je Južnoafrička Republika, zatim Kina, SAD, Australija, Kanada, Peru, Čile, Rusija i Indonezija. Postoji još oko 50 tisuća tona neiskopanog zlata, a više od polovice neiskopanog zlata nalazi se na teritoriju Južnoafričke Republike.( http://www.srebrozlato.com/cro-osnove/zlato-u-

brojkama.shtml)

POVIJEST i DOBIVANJE ZLATA Zlato se koristilo i u davninama, nađeni nakit izrađen od zlata datira čak iz neolita. Zlato je imalo izrazito značajnu ulogu u Egiptu, osim u svrhu izrade nakita i kao pokazatelj bogatstva, imalo je i privredno-političko značenje. U Egiptu su nađeni mnogi iskopi zlata i na površini i u dubini. U planinskoj pustinji između Nila i Crvenog mora također su nađena 36 zlatnih rudnika. U grčkoj mitologiji se također spominje zlato u priči o Jazonu i Argonautima koji su bili u potrazi za zlatnim runom, ono je predstavljalo krzno krilatog ovna Krizomala. Runo se smatralo u cijelom svijetu velikim blagom, a dugo se i po Grčkoj o njemu pripovijedalo, mnogi su junaci i knezovi čeznuli za njim. Rani i srednji vijek bili su siromašni zlatom pa su ispiranjem dobivene male količine zlata bile značajne. Posvuda gdje se ispiranjem pojavilo i najmanje zlata, brzo su se proširile vijesti o "pravoj zlatnoj rijeci" što je rezultiralo pojavama zlatnih groznica. Zlatne groznice su izbijale na mnogim mjestima u svijetu, no najpoznatija je počela 1848. godine u Kaliforniji (slika 1.) pronalaskom veće količine zlata, te su time počele dolaziti prve kolone ljudi u potrazi za zlatom. Radnici su pomoću jednostavnih metoda dolazili do zlata, kao što je ispiranje zlata, pomoću tava ili ovčje kože (zlatnog runa) iz riječnog mulja. Nakon nekog vremena napredovali su te su počeli graditi male brane koje bi usmjerile vodu prema vodenim kanalima kako bi djelomično isušili korito rijeke da bi na lakši način došli do znatno većih količina zlata.(Slika 2.)

Slika 1.članak o nalazištu zlata u Kaliforniji(http://www.monacorarecoins.com)

Page 4: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

4

U sljedećem stupnju hidrauličko rudarenje se koristilo na drevnim šljunčanim nakupinama koje su sadržavale zlato na obroncima i liticama u zlatnim poljima. U modernom načinu hidrauličkog kopanja, cijev visokog pritiska je usmjeravala mlaz vode u šljunčane nakupine koje su sadržavale zlato. Šljunak i zlato koji bi popustili su onda prolazili kroz odvodne kanale, gdje se zlato zadržavalo na dnu i gdje je na kraju pokupljeno. Do sredine 1880-ih, procjenjuje se da je više od 340 t zlata ( u vrijednosti otprilike 15 milijardi američkih dolara ) prikupljeno „hidrauliziranjem“. Ovakav način hidrauličkog rudarenja se proširio svijetom. Alternativa „hidrauliziranju“ bila je „kojotarenje“. Ta metoda je uključivala kopanje okna dubokog 6 do 13 metara u kamenu uzduž obale potoka. Tuneli su porom kopani u svim smjerovima kako bi se dosegle najbogatije vene. Nusproizvod ovih metoda izvlačenja je bila velika količina šljunka, blata, teških metala i ostalih onečiščivaća koji su se slijevali u tokove rijeka. U 2012., mnoga područja su još uvijek prošarana ožiljcima hidrauličkog rudarenja, budući da otkrivena zemlja i silazeći nanosi šljunka nisu plodna područja za floru. Kad je zlatna groznica završila, iskapanje zlata se nastavilo. Zadnji stadij prikupljanja preostalog zlata je bio prikupljanje zlata koje je polako naneseno u ravna dna rijeka i brana Kalifornijske središnje doline i ostalih zlatonosnih područja u Kaliforniji. Do kraja 1890-ih, tehnologija iskapanja dna rijeka je postala isplativa, i procjenjuje se da je više od 620 tona iskopano na taj način( otprilike 28 bilijuna $ ). Tijekom zlatne groznice i u narednim desetljećima, tragači za zlatom su se također počeli baviti rudarenjem čvrstog kamena, odnosno, prikupljanjem zlata izravno iz kamena u kojem se nalazilo, uglavnom kopanjem i eksplozijama kako bi se pratile i prikupljale vene zlatonosnog kvarca. Do 1851., rudarenje u kvarcu je postalo glavna industrija Colome. Jednom kad bi se zlatonosni kamen izvukao na površinu, zdrobljen je, a zlato je odvojeno ili isprano korištenjem arsena ili žive. Na kraju rudarenje čvrstog kamena je postalo najveći izvor zlata u Zlatnoj pokrajini.( http://www.zlatarna.com/materijali/zlato-kroz-povijest;

http://www.moneybookers.com.hr/povijesti-zlata-njegova-primjena-i-buducnost/;

http://en.wikipedia.org/wiki/California_Gold_Rush; http://hr.wikipedia.org/wiki/Zlatno_runo)

Slika 2. – Ispiranje zlata(http://www.historynotes.info)

Page 5: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

5

OPĆENITO O ZLATU Zlato je rijedak i izrazito koristan plemeniti metal kojeg iskapamo iz zemljine unutrašnjosti. Kemijski simbol zlata je Au (lat. Aurum = sjaj zore) , atomskog broja 79, atomske mase 196,967, relativne gustoće 19,30 g/ cm

3 i talište mu je 1064,0 °C. Prepoznatljive je žute boje i jakog sjaja, mekano je i jako rastezljivo, a uz to vrlo žilavo pa se može izvlačiti u najfinije žice ili listiće, te je time povoljan za kovanje. Zlato ne reagira na zrak, vodu, kisik, sumpor, sumporovodik, te razne kiseline. Reagira samo s zlatotopkom, mješavinom koncentrirane solne i dušične kiseline ( 3:1). Lako se obrađuje te izljeva u legure u kombinacijama s drugim metalima. Težinska mjera za plemenite metale je unca, koja iznosi 31,1035 grama. Trgovinska mjera je karat. Karat označava udio zlata u legurama. 24-karatno zlato je najčišće. Smanjenjem karata smanjuje se i čistoća zlata. Mekoća i podatnost čistog zlata čine ga neprikladnim da od njega bude izrađen nakit, zato se koriste legure, mješavina zlata i drugih metala, kako bi zlato postalo čvršće. Legurom zlata sa srebrom i bakrom dobivamo žuto zlato, dok legura zlata sa niklom, cinkom i paladijem dobivamo bijelo zlato. Nakit u Hrvatskoj je najčešće 14 karata čistoće, odnosno u sebi sadrži 58.5% čistog zlata i ostalih drugih metala.( http://www.zlatarna.com/materijali/zlato;

http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/au/spojevi.html) Zlato u prirodi Zlato je dosta rašireno , ali se nalazi u malim udjelima ( do 4,10% ) te se zbog toga smatra rijetkim elementom, iako se smatra da Zemljina kora, do dubine od 16 km, sadrži do 20 milijardi tona zlata. U prirodi se pojavljuje uglavnom u elementarnom obliku-samorodno zlato. Prirodno elementarno zlato je slitina koja sadrži srebro ( 1,40% ), bakar i željezo, oni onečišćuju zlato. Elektrum je prirodna slitina zlata s 15,35% srebra. Ležišta zlata

Ležišta elementarnog zlata dijele se na primarne naslage u zlatnim rudama – „Gorsko zlato“ (zlatne žile u kremenu), i na sekundarne naslage ili aluvijalno zlato ( zlato u obliku zrnaca,listića ili prašine ) koje je iz primarnih naslaga procesima trošenja i transporta dospjelo u riječni šljunak. U tipu kremeno-zlatnih ležišta , mineral domaćin u raspršenom zlatu najčešće je kremen, iako nerijetko zlato sadrži i druge minerale (pirit, arsenopirit).

Pojedine stijene ponegdje sadrže zlato u tolikim količinama da je njegova eksploatacija rentabilna. Takva mjesta nazivamo primarna ležišta zlatonosne rude, a isplativost iskorištavanja veća je kod 10-15 g/t, mada udio zlata može iznositi od 60 do 80, a ponekad i 100 g po toni rude. Najvažnija su primarna ležišta zlatonosne rude magmatske stijene s zlatonosnim-kremenim žilama. Zlato je u njemu uglavnom neravnomjerno raspoređeno i pojavljuje se u obliku gnijezda, leća i uprskanja.

Page 6: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

6

Rudonosno područje Purcupine u kanadskoj provinciji Ontario izgrađeno je pretežno od promijenjenih bazičnih vulkanskih stijena i škriljaca, koji su intenzivno tektonski poremećeni, odnosno naborani. U predjelu rudnih polja utvrđene su velike pukotine, uzduž koji su razmještena rudna tijela. Te rudonosne zone duge su od 100 do 500 m, a u njima ima više stotina zlatonosnih kremenih žila vrlo promjenjive debljine, od 0,3 do 22 m, pri čemu prosječna debljina iznosi oko 3 metra. Osim žilnih ležišta poznata su i tzv. metasomatska

ležišta, obično vezana za karbonate (dolomitne i vapnenačke) stijene. Taj tip ležišta zlata nastao je kao posljedica metasomatskog preobražaja karbonata pod utjecajem hidrotermalnih plinsko-tekućih otopina. U tom kemijsko-mineraloškom procesu kemijske komponente koje se nalaze u otopinama mijenjaju stijene mehanizmom ionske zamjene ili ionskim pregrupiranjem .

Ležišta zlata mogu nastati i impregnacijom poroznih, ispucanih stijena i tektonski razlomljenih zona rudonosnim otopinama. Ondje se zlato uglavnom pojavljuje u slobodnom stanju, ali i zajedno sa sulfidima.

Sekundarna ili nanosna ležišta zlata nastaju zbog raspadanja ili trošenja primarnih matičnih zlatonosnih stijena ili ležišta zlata. Ta se ležišta zovu nanosna zato što su nanesena, odnosno zlato je s primarnog mjesta preneseno na drugo, sekundarno mjesto, manje ili više udaljeno od primarnog mjesta nastanka.

Voda može zlato transportirati na velike udaljenosti pa se ono ponekad nakuplja u velikim ležištima koja se nazivaju nanosima. Takve nakupine zlata jedan su od najvažnijih tipova zlato nosnih ležišta.

Zlatni grumeni nađeni su u sekundarni naslagama diljem svijeta, te je jedan takav nađen u Australiji mase od 270 kg.

Budući da su primarne stijene, osobito u tropskim predjelima, veoma podložne eroziji, koja ih napada i po nekoliko stotina metara u dubinu (razara ih mineraloški i kemijski), stvara se razdrobljeni materijal pogodan za transportiranje u niže dijelove terena.

Materijal se može općenito transportirati na više načina: vodotocima, vjetrom, ledenjacima, gravitacijom, itd. Zbog gravitacije se zlatne čestice s pratećim mineralima premještaju iz viših dijelova izdanaka u niže dijelove terena. Takvi nanosi ulomaka stijena nalaze se neposredno u predjelu drobljenja i raspadanja stijena, odnosno u okolici ležišta. Zdrobljen i usitnjen materijal manje gustoće odnosi vjetar ili povremene bujice, a zaostaje teži i otporniji materijal, među kojima i zlato.Takva ležišta se nazivaju aluvijalno-deluvijalnim.

U nanosna ležišta ubrajaju se neka i morska ležišta, koja su nastala od riječnih nanosa, koji su rijekom dospjeli u more. Zahvaljujući plimi i oseci, lakši fragmenti s obale dospijevaju u more, a teže fragmenti ostaju na obali . Tako nastaju nova ležišta zlata, koja su obično raspoređena uzduž obale. Tom tipu ležišta zlata pripadaju pojedini nanosi na Aljaski.

Zlato se u prirodi pojavljuje i u obliku spojeva telurom i selenom. Teluridni minerali zlata nalaze se u žilama tvrdih stijena, te izloženi utjecaju vremena najčešće oksidiraju i tada se zlato oslobađa u elementarnom obliku.( http://www.svijet-dionica.net/more-about-joomla/44-usluge/47724-primarna-lezista-zlata-i-dio; http://www.svijet-dionica.net/more-about-joomla/44-usluge/47725-primarna-lezista-zlata-ii-dio; http://www.svijet-dionica.net/more-about-joomla/44-usluge/47898-sekundarna-lezista-zlata)

Page 7: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

7

Najveće i najdublje nalazište zlata je na Witwatersrandu (kod Johannesburga) u Južnoafričkoj republici ( Slika 3. ), dubine je čak i do 4000 m. Ležišta zlata na Witwatersrandu su sekundarna. Zlato se nalazi oko nekadašnjeg mora ( starosti oko 2700 milijuna godina ), gdje su rijeke donosile i taložile nanose te je nastao sediment u obliku pijeska i šljunka koji je postao konglomerat koji sadrži zlato. Rudnik je specifičan po svojoj dubini i po uvjetima rada u njemu. Svakih 33 metra temperatura raste za 1 °C. Zbog izrazito visokih temperatura na takvim dubinama, potrebni su mnogi rashladni sistemi. Temperatura u rudniku se spušta sa 55°C na 32°C, a vlažnost zraka je skoro 100% , što čini radne uvjete izrazito teškima. Ostala značajna nalazišta u svijetu su u Kaliforniji, Koloradu, Aljaski, Kanadi, Australiji i na Uralu.( http://wwwu.edu.uni-klu.ac.at/mmessner/sites/rsa/wits/wits.htm)

Slika 3. Južna Afrika - rudnik zlata - najdublji podzemni rudnik na svijetu

Page 8: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

8

Dobivanje zlata kao sporednog proizvoda Zlato se gotovo uvijek dobiva zajedno sa srebrom u obliku slitine. Postoje pet postupaka za izlučivanje zlata (neki se više ne koriste zbog ekonomskih i ekoloških razloga ). Nekoć je najvažniji postupak ekstrakcije zlata iz ruda bila amalgamacija. Danas se još uvijek provodi, obično u vezi sa cijanizacijom. Amalgamacija Amalgamacija (Slika 4.) je postupak za dobivanje zlata iz naplavnih ležišta ili iz iskopanih ruda. To je fizikalni proces u kojem zlato sa živom stvara amalgam, a nakon toga se živa kasnije ukloni destilacijom. Uređaj za amalgamaciju se sastoji od drobilice za rudu i bakrenih ploča prevučenih tankim slojem žive. Zdrobljena ruda se miješa s vodom i pretvara u kašu koja prekrije bakrene ploče. Ploče se uklanjaju jednom dnevno, a amalgam koji nije duboko prodro u bakar odvaja se , stavlja u lonce i zagrijava. Oslobođena se živa kondenzira i vraća u proces, a zlato zaostaje u obliku Dore-metala(zlato dobiveno u obliku slitine sa srebrom). (http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php)

Slika 4. postupak amalgamacije (http://www.mining.ubc.ca/ ) Klorinacija Klorinacija je postupak kojim se elementarno zlato prevodi u zlatni (III) klorid pomoću vlažnog klora. Zatim se spoj izluči iz vode, a zlato se istaloži iz otopine reducirajućim agensom. Srebro se ne može ekstrahirati ovim postupkom te se onda izluči otopinom natrijeva tiosulfata. Ovaj proces se više ne koristi iz ekoloških razloga i zbog unaprijeđena tehnologije.( http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php)

Page 9: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

9

Brominacija Proces brominacije se nije mnogo upotrebljavao, zbog visoke cijene broma, iako brom sa zlatom reagira snažnije od klora.( http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php) Cijanizacija Cijanizacija je najvažniji postupak za ekstrakciju zlata iz ruda. 1887. godine postupak se razradio te se od tada naveliko koristi. Procesom cijanizacije iz rude se može izlučiti do 95% zlata. Ako se uz cijanizaciju primjeni i amalgamacija tada se može ekstrahirati i do 97% zlata. Postupkom cijanizacije se ruda mrvi u drobilicama, zatim se dalje usitnjuje mokrim mljevenjem. Zatim se krupniji materijal može odvojiti i obraditi amalgamacijom, a sitniji materijal, finoće mulja, se žgušnjava u dekantatorima do udjela vode od 50-60% te se izlučuje s 0,1- 0,25%-tnom otopinom kalijeva ili natrijeva cijanida. Zbog kontrole pH, mulju se dodaje vapno, a time se također smanjuju štetni utjecaji nekih minerala. Da bi se zlato u potpunosti otopilo , potrebno je kontinuirano miješanje i prozračivanje mulja u trajanju do 50 sati. Tada se cijanidna otopina odjeljuje od čvrstog ostatka filtriranjem ili protustrujnim dekantiranjem, a nakon toga se propušta kroz vakumske komore i odzračuje. Sirovo zlato se dobije iz zlatnog amalgama uklanjanjem žive destilacijom, a cijanidnom lugu se dodaje cink u prahu, te se tada sirovo zlato istaloži. Nastali mulj, koji sadrži mnogo zlata i neke druge primjese, odvaja se u prešama za cijeđenje od cijanidne otopine, koja se crpkama vraća u proizvodni proces. Rade se pogače od mulja koje se suše u pećima za prženje, pri čemu oksidiraju neplemeniti metali. Osušeni materijal se zajedno s talioničkim dodacima za stvaranje troske stavlja u talioničku peć. Taljenjem se ukloni najveći dio primjese iz zlatnog mulja vezanjem u trosku te se tada sirovo zlato lijeva u poluge težine 12,5 kg. Poluge se šalju u rafineriju na daljnju obradu.( http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php) 4 Au + 8 CN- + O2 + 2 H2O- 4(Au(CN)2)

-+4OH- (1) 2(Au(CN)2)

-+(Zn(CN)4)2-+2Au

Slika 5. – postupak cijanizacije(http://www.mining.ubc.ca)

Page 10: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

10

Bromocijanizacijksi postupak Ovaj postupak je preinaka cijanizacije i temelji se na dobroj i brzoj topljivosti zlata u otopini natrijeva cijanida koja sadrži cijanogen-bromid ( CNBr ). Izrazito je koristan oksidirajući agens ,i upotrebljava se za izlučivanje zlata iz teluridnih minerala.( http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php) Dobivanje zlata iz kanalizacije Japan, koji je inače siromašan rudama, našao je novi način dobivanja zlata. Uspostavili su da pročišćavanjem kanalizacijskog mulja mogu dobiti znatno veće količine zlata nego iskopavanjem iz rudnika. U kolektoru otpadnih voda u Naganu, središnji dio Japana, izvlači se više zlata iz mulja nego što se iskopa u najboljim i najvećim svjetskim rudnicima. Razlog tako velikom udjelu zlata nađenog u otpadnim vodama je najvjerojatnije blizina industrijske zone u kojoj se nalaze mnogobrojne tvornice koje koriste zlato. Objavljeno je da se izvlači 1.890 grama zlata na tonu spaljenog kanalizacijskog otpada, dok se u Japanu u rudnicima izvuče 20 do 40 grama po toni. Očekuje se zarada od 15 milijuna jena, što je skoro milijun kuna.( http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php) UPOTREBA ZLATA

IZRADA NAKITA- Zlato se od davnina upotrebljavalo za izradu nakita jer je lako obradivo, jakog je sjaja, otporno je na tamnjenje, također korištenje zlata za nakit spada pod tradiciju, a i od davnina je pokazatelj moći i bogatstva(Slika 6.).

Slika 6. - Zlato korišteno u izradi nakita(regionalexpress.hr)

Page 11: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

11

MEDICINA- Blaga otopina zlata i kalcija daje se ponekad u obliku injekcije oboljelima od reumatskog artritisa. Čestice radioaktivnog izotopa zlata koriste se kao izvor radijacije za liječenje pojedinih vrsta raka. Radioaktivno zlato koristi se u dijagnostici, ono se nalazi u koloidnoj otopini koju je moguće pratiti, jer otpušta beta zrake dok prolazi kroz tijelo. Mnogi kirurški instrumenti, aparati za održavanje života i elektronska oprema sadrže male količine zlata. STOMATOLOGIJA- Zlato se u stomatologiji koristi zbog svojih iznimnih svojstava i estetske poželjnosti. Ono je kemijski inertno, nije alergen, a stomatolozima je lako raditi s njim. U stomatologiji se ono koristi još od 700. godine p.n.e. Etruščanski su „zubari“ koristili zlatnu žicu kako bi pričvrstili zamjenski zub za vilicu pacijenta. ELEKTROTEHNIKA- Zlato je vrlo djelotvoran vodič koji može provoditi struje malene jakosti, a da pri tom ne korodira. Elektroničke komponente napravljene od zlata visoko su pouzdane. Zlato se koristi u prekidačima, konektorima, alternatorima, itd. Gotovo svaki sofisticirani elektronički uređaj ima u sebi malu količinu zlata. RAČUNALA- Brz i točan prijenos digitalnih informacija kroz računalo i iz jedne komponente u drugu zahtijeva efikasan i pouzdan vodič. Zlato odgovara ovim zahtjevima bolje nego bilo koji drugi metal. U rubnim konektorima i memorijskim čipovima, te matičnoj ploči obično se nalazi legura zlata sa kobaltom ili niklom, kako bi se produžila trajnost.

SVEMIRSKE LETJELICE- Zlato se koristi u strujnim krugovima jer je pouzdan vodič i konektor. Mnogi dijelovi letjelica obloženi su slojem poliestera presvučenim zlatom, kako bi odbija infracrveno zračenje. Bez tog bi sloja tamniji dijelovi letjelice upijali znatne količine topline. Zlato se koristi i kao lubrikant među mehaničkim dijelovima(Slika7.). PREHRANA- Zlato u prehrani se koristi najčešće kao dekoracija. KOZMETIČKA INDUSTRIJA- Sve se više primjenjuje zlato u kozmetici, najčešće se reklamira kao odlično sredstvo za pomlađivanje (Slika 8.). FINANCIJE- Zbog svoje se vrijednosti zlato dugo koristi kao sredstvo razmjene ili novac. Zlato dobro služi u ove svrhe jer je vrijedno, trajno, prenosivo i lako se dijeli.Danas mnoge vlade, pojedinci i ustanove pohranjuju većinu svoje imovine upravo u obliku zlatnih poluga. Prvi zlatni novčići potječu iz 560. p.n.e. iz Lidije, današnjeg dijela Turske. Zlatni je novac bio često korišten u trgovini sve do ranih 1900-tih, kada su u široku upotrebu ušle papirnate novčanice.(http://znanost.geek.hr/clanak/mnogostruki-nacini-na-koje-koristimo-zlato/#ixzz1t2NHwWW8)

Page 12: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

12

Slika 7. - Korištenje zlata za izradu svemirskih letjelica( http://spacecraftinspaces.com/)

Slika 8. - Zlato u kozmetici(www.spa-wellness.com.hr)

Page 13: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

13

Ležišta u Hrvatskoj U Hrvatskoj su nalazišta zlata relativno brojna, ali siromašna, te su većinom naplavinskoga podrijetla. Najpoznatije taložine su u nanosima Drave i Mure, u Samoborskom gorju, Papuk, Psunj i Požeška gora. Gorskoga zlata nađeno je samo u medvedničkim piritima i u bakrovoj rudi na Visu. (S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.) �PODRAVINA – MEĐIMURJE(Trnovec-Legrad-Podturen)

Zlatonosni šljunak , pjeskoviti šljunak, šljunkoviti pijesak i pijesak možemo naći uz Dravu i Muru. Zlato potječe najčešće iz istočnoalpskih kvarcnih žica i metamorfita. Zlatonosni se horizonti nalaze unutar sedimenata starije riječne terase, debljine 2-90 cm i odvojeni jalovinom ili na zlatu vrlo siromašnim slojevima debelim 3-100 cm. U koritu Drave moglo se naći zlata prije izgradnje elektroenergetskih sustava u adama i plažama nastalim razaranjem obala i ponovnim naplavljivanjem tog materijala u vrijeme većih vodostaja. Ljudi su unatoč oskudnim nalazištima, u gornjoj Podravini skupljali zlato stoljećima. Na ispiranju zlata dnevno su obradili 1-3 m³ nanosa i našli u njemu 0,5-2,0 g zlata. Oko 1820. „proizvodilo“ se do 6 kg zlata godišnje, a osamdesetak godina kasnije i do 12 kg, a za to je trebalo preraditi više od 5.000 m³. Kod Trnovca,Donjega Vidovca,Maloga i Velikoga Bukovca te Legrada izgrađeno je 1955. ukupno 10 bušotina do 10 m dubine i u svima je utvrđena nepravilna izmjena zlatonosnih i jalovih slojeva šljunaka i pijesaka. Nađene količine zlata tek su u pojedinim intervalima zadovoljavale uvjet za unosno ispiranje. (S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.)

�SAMOBORSKO GORJE

Nalazišta su zabilježena oko sela Vratnik, pojavljuju se u naslagama slatkovodnih šljunaka i šljunkovitih pijesaka. U šljuncima su nađene valutice kvarca s uprskanim zlatom, a ispiranjem šljunkovitih pijesaka nalazilo se ljuskica zlata duljina 3-5 mm i širina do 1 mm. (S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.)

�MEDVEDNICA

U Medvednici su česte pojave pirita koji su po nekim podacima zlatonosni. Smatra se da se uz olovo i srebro nekad proizvodilo i zlato, no za to nema dokaza.

(S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.) �MOSLAVAČKA GORA

Istraživanjem su nađene neke količine zlata, ali podrobnijih detalja o mjestu nalazišta nema. Dva uzorka iz Moslavačke gore, asociraju na naslage nastale trošenjem granitnih stijena i sadržavala su 0,5 i 13,5 g/t. Iz trećeg uzorka iz Suhajice, izdvojena je također manja količina zlata, 0,3 g/t. (S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.)

Page 14: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

14

�SLAVONSKE PLANINE Zlato je nađeno u Papuku, kod Psunja te u Požeškoj gori. (S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.)

�OTOK VIS Neznatne količine zlata utvrđene su u Komiži, u mineralnoj paragenezi bakrovih ruda. (S. Marković, Hrvatske mineralne sirovine, 1998.)

Page 15: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

15

Page 16: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

16

ZANIMLJIVOSTI Jedna zlatna kugla veličine loptice za golf teška je oko 1 kg. Jedna unca zlata mogla bi se izvući u nit dugu gotovo 1000 kilometara. Za zubne popravke u svijetu godišnje se iskoristi oko 60 tona zlata. Zlato se u Kini počelo koristiti kao legalno sredstvo plaćanja 1091. godine pr.Kr. Budući da se u 1 m³ morske vode nalazi 0,004-0,008 zlata ,količina zlata u svjetskim morima iznosi više milijuna tona. Japanski kolektor otpadnih voda izvukao je iz mulja skoro dva kilograma zlata , dok najveći rudnici iskopaju 40 grama po toni rude. (http://www.srebrozlato.com/cro-osnove/zlato-u-brojkama.shtml)

Page 17: Kolegij : Primijenjena mineralogija i petrologija

17

Literatura Marković,S. 1998. Hrvatske mineralne sirovine, Institut za geološka istraživanja, Zagreb, pp. 544. http://znanost.geek.hr/clanak/mnogostruki-nacini-na-koje-koristimo-zlato/#ixzz1rfLrS66C http://www.mining-technology.com/projects/buffelsfonteingoldmi/ http://www.zlatarna.com/materijali/zlato-kroz-povijest http://www.moneybookers.com.hr/povijesti-zlata-njegova-primjena-i-buducnost/ http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/au/spojevi.html http://www.kletus.hr/zlato_proizvodnja.php http://en.wikipedia.org/wiki/California_Gold_Rush