PhDr
1. Hubinkova, Zuzana (2008.): PSYCHOLOGIE A SOCIOLOGIE
EKONOMICKEHO CHOVANI, autorsky kolektiv: Baki-Tomi, Ljubica i
Surinek, Alois, Grada Publishing, Prague. (Sveuilini udbenik za
Ekonomsko sveuilite u Pragu)
Ljubica Baki-Tomi koautor je dvaju potpoglavlja u poglavlju u
udbeniku koje nosi naziv: 15.RAZVOJ EKONOMSKOG PONAANJA U REPUBLICI
EKOJ I U HRVATSKOJ, i to:
15.1. Proces transformacije i njegov utjecaj na
socijalno-ekonomsku klimu u drutvu
(Zuzana Hubinkov, Ljubica Baki-Tomi)
15.4. Hrvatska u procesu ekonomskih i socijalnih promjena
(Ljubica Baki-Tomi)
Autorica je odabrala Republiku Hrvatsku kao zemlju najsliniju
ekoj Republici prije ulaska eke u Europsku uniju, a Hrvatske u rat.
Trenutano, kandidat za ulazak u Europsku uniju, tranzicijska zemlja
koja je prola kroz ratna razaranja. Sa socio-psiholokog stajalita
interesantno je bilo pratiti ponaanje ljudi i njihovo snalaenje u
socijalnim promjenama. Ponaanje skupina, grupa Hrvatske javnosti
tijekom tih turbulentnih promjena pratili su mnogi hrvatski i
strani istraivai, kako kroz istraivanja tako i kroz medije.
Znanstvena analiza ponaanja Hrvatske javnosti prikazana je u ovim
poglavljima hrvatske autorice uz prikaz obimne
znanstveno-istraivake bibliografije.
Doprinos pristupnice ovog rada je u sustavnom i analitikom
pregledu znanstvenih spoznaja do kojih su doli domai i strani
istraivai, propitujui utjecaj turbulentnih
socio-psiholoko-ekonomskih promjena u jednoj tranzicijskoj zemlji.
Uporabom znanstvene metodologije i znanstveno relevantnih injenica,
pojanjeni su uzroci i razlozi koji su gurnuli hrvatske graane u
rat, te kako se Hrvatska kao demokratska drava nosila s ratnim
strahotama i izborila svoju neovisnost i samostalnost.
Prijevod sadraja knjige:
PhDr. Mgr. Zuzana Hubinkov, Ph. D. i suradniciPSIHOLOGIJA I
SOCIOLOGIJA EKONOMSKOG PONAANJA
3., aktualizirano, dopunjeno i preraeno izdanje
Autorski kolektiv:
doc. Dr. sc. Ljubica Baki-Tomi, Ph. D.
PhDr. Alois Surynek, Ph. D.
Izdala Grada Publishing, d. d.
U Prhonu 22, 170 000 Praha 7
tel: +420 220 386 401, fax: +420 220 386 400
www. grada.cz
kao svoje 3446. izdanje
Odgovorni urednik: Zdenk Kubin
Slog i prijelom Radek Vokl
Prijevod ing. Miroslav Hubinka
Fotografije Zuzana Hubinkov, Jii Benda (str. 154), Gustav
Entlicher (str. 186)
Broj stranica 280
Izdanje 1.., 2008
Tiskale Tiskrny Havlikv Brod, d. d.
Husova ulice 1881, Havlikv Brod
Recenzenti: doc. PhDr. Libue Mackov, CSc. (VE Praha)doc. PhDr.
Ji tika, CSc. (FFUK, Praha)
Grada Publishing, d.d. 2008.
Cover Photo doc. MUDr. Pavel ek, Ph.D.
ISBN 978-80-247-1593-3
O AUTORIMA
PREDGOVOR
1. EKONOMSKI RAZVOJ, TRITE RADA I LJUDI
1.1. Strukturalne promjene (utjecaj znanosti i tehnike) i
promjene u ekonomskom ponaanju -
povijesni prikaz (od Drugog svjetskog rata)
1.2. Polazita dananjeg razvoja drutveno-ekonomske situacije
1.3. Vizija moderne drutveno-gospodarske cjeline koja je
konkurentno sposobna
Koritena i preporuena literatura
2. EKONOMSKI RAST I PAD
2.2. Trokovi ekonomskog rasta
2.2. Problemi vezani s trajno odrivim razvojem
2.3. Konjuktura i recesija u oima psihologa
2.4. Socijalno-patoloke pojave u drutvu
Koritena i preporuena literatura
3. GLOBALIZACIJA, RAZLIITI OBLICI GOSPODARSKOG IVOTA I
KULTURNE
SPECIFINOSTI
3.1. Uvjeti za nastanak i razvoj globalizacije
(Zuzana Hubinkov, Alois Surynek)
3.2. Drutvene posljedice globalizacije i psihologija ljudi
3.3. Ujedinjena Europa - realni globalizacijski proces s mnogim
vizijama
Koritena i preporuena literatura
4. EKONOMSKA 'SVIJEST' SUVREMENOG DRUTVA
4.1. Ekonomsko ponaanje i njegova racionalnost
4.2. Bijeg od stvarnosti prilikom gubitka ekonomsko-socijalnog
statusa
4.3. Izbori i ekonomska stvarnost
4.4. Mediji u svakodnevnom ivotu
Koritena i preporuena literatura
5. VRIJEDNOSTI I KVALITETA SUVREMENOG IVOTA
5.1. Pojedinac, vrijednosti i drutvo
5.2. Promjene u vrijednosnim orijentacijama mladih ljudi
5.3. Stariji ljudi i drutvo
5.4. Stav drutva prema pogoenim ljudima
Koritena i preporuena literatura
6. POTROAKO DRUTVO
6.1. Temeljne dimenzija potroakog drutva
6.2. Drutveno priznati blagdani i potronja
6.2.1. Boi
6.2.2. Uskrs
6.2.3. Valentinovo
6.2.4. Dan slavenskih blagovjesnika irila i Metoda
Dan spaljivanja majstora Jana Husa i Dan eke dravnosti - Sv.
Vclav
6.3. Potronja i njezine alternative
6.4. Potronja i tednja
Koritena i preporuena literatura
7. KORITENJE PSIHOLOGIJE I SOCIOLOGIJE U TRGOVINI I U
OVJEKOVOM
DONOENJU ODLUKA
7.1. Marketinka komunikacija (Alois Surynek)
7.2. Reklama i njezin utjecaj na potencijalne korisnike
(Zuzana Hubinkov i Alois Surynek)
7.3. Osobna prodaja
7.4. Utjecaj na korisnike na primjeru supermarketa
7.5. Socijalna reklama
Koritena i preporuena literatura
8. ODNOS LJUDI PREMA POREZNIM SUSTAVIMA
8.1. Povijest poreza i pristojbi i poetak problema povezanih s
njima
8.2. Postojei porezi u modernoj dravi
8.3. Neki tipini problemi koji proizlaze iz obveze plaanja
poreza
8.4. Porezni raj - otvoren za sve porezne obveznike
Koritena i preporuena literatura
9. SIMBOLINO ZNAENJE NOVCA I EKONOMSKO SHVAANJE NOVCA
9.1. Iz povijesti novca
9.2. Europa, svijet i euro
9.3. Psiholoko poimanje novca
Koritena i preporuena literatura
10. DARIVANJE - ZNAK PANJE, OEKIVANJA, RECIPROCITETA
10.1. Tipovi i vrste darova
10.2. Motivacija za darivanjem
10.3. Altruistiko postupanje
10.4. Sponzorstvo
Koritena i preporuena literatura
11. ULOGA ENE U SUVREMENOM DRUTVU
11.1. Povijest aktivnog ukljuivanja ena u trite rada -
emancipacija i feministiki pokreti
11.2. ene u radnom procesu
11.3. Promjene u obrascima ponaanja u obitelji
11.4. ena kao komercijalni simbol ljepote
Koritena i preporuena literatura
12. MODERNA SREDSTVA KOMUNIKACIJE
12.1. Telefon - openito
12.2. Mobiteli
12.3. Raunala i internet
12.4. Rad na daljinu - teleworking
Koritena i preporuena literatura
13. SOCIJALNA I PSIHOLOKA PATOLOGIJA U MEULJUDSKIM ODNOSIMA
13.1. 'Prirodno' ponaanje kao zahtjev radnog mjesta
13.2. Psihiko zlostavljanje ne samo na radnom mjestu - mobbing,
bossing, bulling, staffing
13.3. Seksualno uznemiravanje (harassment)
Koritena i preporuena literatura
14. EKONOMSKO PONAANJE POD UTJECAJEM PATOLOKIH OVISNOSTI
14.1. Slatkii, alkohol i ostalo to stvara naviku
14.1.1. Ovisnost o jelu
14.1.2. Ovisnost o alkoholu
14.1.3. Ovisnost o duhanu
14.1.4. Ovisnost o nelegalnim drogama
14.1.5. Ovisnost o lijekovima
14.2. Patoloko igranje igara i kockanje - gambling
14.3. Sekte, kultovi, graffiti
14.4. Radoholiarstvo (workoholic) i ostale vrste ovisnosti
Koritena i preporuena literatura
15. RAZVOJ EKONOMSKOG PONAANJA U REPUBLICI EKOJ I U
HRVATSKOJ
15.1. Proces transformacije i njegov utjecaj na
socijalno-ekonomsku klimu u drutvu
(Zuzana Hubinkov, Ljubica Baki-Tomi)
15.2. Republika eka u trinom sustavu
15.3. Republika eka kao lanica Europske unije
15.4. Hrvatska u procesu ekonomskih i socijalnih promjena
(Ljubica Baki-Tomi)
15.5. Zapadnoeuropska psiholoko-socijalna trina inspiracija,
upitnici i usklinici za razvoj u
Replici ekoj i u Hrvatskoj Koritena i preporuena literatura
ZAKLJUAKPrijevod teksta pod 15.4.TRANZICIJSKE ZEMLJE - PRIMJER
HRVATSKE
Tranzicija socijalistikih zemalja Srednje i Istone Europe jedan
je od najistaknutijih dogaaja u novijoj europskoj povijesti.
Odustajanje od planirane ekonomije i jednopartijskoga dravnog
ureenja te proklamirano i stvarno prihvaanje pravila trine
ekonomije i viestranakog sustava zahtijevalo je transformaciju
gotovo svih drutvenih slojeva. Najvee promjene zbile su se u
posljednjem desetljeu 20. stoljea. U samo nekoliko godina
tranzicija je dotaknula gotovo sve institucije 28 tranzicijskih
zemalja te je imala izravne posljedice na ivot desetaka milijuna
njihovih stanovnika. Danas openito stoji da se radilo o mnogo
sloenijem i mukotrpnijem procesu nego to se u poetku inilo (vidi
npr. ten Horn, verko i Zinovieva, 1999.).
Tranzicija je istodobno zahvatila ekonomska i sociokulturna
obiljeja postsocijalistikih zemalja, ilustrirajui njihovu
povezanost i meusobnu uvjetovanost.
1. HRVATSKA U RATNOM SUKOBU
Na samom poetku tranzicije Hrvatska se nala u specifinim
okolnostima, za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja. Ona je
svoju neovisnost i teritorijalni integritet morala izboriti.
Hrvatski Sabor je 30.05.1991. godine donio odluku o razdruivanju,
odnosno, o izlasku Hrvatske iz okrilja Jugoslavije. Razdruivanje se
nije ostvarilo mirnim putem. Nakon ove odluke, zapoeo je oruani
sukob izmeu preostalog dijela Jugoslavije, tonije Srbije i
Hrvatske. Oruani sukob je zavrio 5.08.1995. godine,
vojno-redarstvenom akcijom nazvanom Oluja. Nakon toga, mirnom
reintegracijom, Hrvatskoj su pripojeni jo neki manji dijelovi
teritorija na istoku zemlje. Tako je Hrvatska napokon ostvarila
svoju teritorijalnu cjelovitost.
U Hrvatskoj je 1990-te etnos upotrijebljen kao masovna baza za
politiku mobilizaciju, a u javni ivot kao vrednota uveden je
nacionalizam umjesto internacionalizma (Katunari, 1991.). Takav
rasplet dogaaja pogodovat e nastanku i razvitku autoritarnog, a ne
demokratskog sustava. Umjesto strpljivosti i procedure, racionalnog
pristupa i tolerancije, u javni ivot je ukljueno mnotvo
emocionalnih i afektivnih obrazaca s ciljem ukidanja ili barem
minimiziranja demokratskih instrumenata i uspostavljanja direktne
veze vodstva i pripadnika odreenog ciljanog etnosa. Politike elite
su, uz legitimno postavljanje pitanja o moguem preustroju drave,
svjesno aktivirale elemente povijesne batine u pojednostavljenoj
interpretaciji, koja postaje generator stereotipa i predrasuda o
onima drugima/drugaijima. U procesu raspada Jugoslavije na sceni su
bili svi uinci djelovanja predrasuda, od aktiviranja negativnih
ressantimana o drugim etnikim skupinama, isticanje njihove
inferiornosti i vlastite superiornosti do izbjegavanja komunikacije
s ne pripadnicima, da bi najprije pojedinano, a onda i grupno
uslijedile represalije prema pripadnicima drugih skupina. U
Hrvatskoj se kao brana srpskim teritorijalnim pretenzijama,
aktiviraju politike stranke i graani u cilju obrane Hrvatske. Uz te
legitimne aktivnosti u nekim su segmentima bile prisutne i
nacionalistike interpretacije i aktivnosti koje su pridonijele
razaranju socijalnog tkiva u lokalnim zajednicama. Problemi u
socijalnoj interakciji i komunikaciji Hrvata i Srba nakon rata su
jo uvijek veliki. Proces prevladavanja stereotipa i predrasuda je u
samom poetku, ali je zapoeo uzlaznim kretanjem. Da bi se
rekonstruirale lokalne zajednice u poslijeratnom periodu potreban
je barem minimum konsenzusa o temeljima zajednitva i suradnje.
Meunarodna zajednica pokrenula je i neke praktine aktivnosti
koje su inicirane u svrhu prevladavanja tekog sociopsiholokog
ozraja i reminiscencija na ratne sukobe i uspostavljanja
multietnike koegzistencije u lokalnim zajednicama na bivim ratom
zahvaenim prostorima. 1996. godine je u gradu Pakracu pokrenut
projekt Povratak i obnova povjerenja uz podrku dviju zaklada: Die
Schwelle Fundation iz Bremena u Njemakoj i HEKS-a iz vedske. U
Baranji je takoer 1996. godine poeo projekt pod nazivom Zajednika
klupa pod nadzorom Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz
Osijeka. Projekt je posredovao sretanje susjeda, prijatelja i
kolega iz razliitih nacionalnosti to je bazirano na tradiciji toga
kraja da se susjedi susreu na klupi ispred kue u veernjim satima
kada zavre sve poslove.
Ratni sukob nije imao izvorite u lokalnim zajednicama ve je bio
posljedica etnopolitike mobilizacije lokalnog stanovnitva. Nakon
rata se lokalne zajednice sporo i teko obnavljaju na temeljima
primarnih socijalnih odnosa (susjedstvo, prijateljstvo, kumstvo i
sl.)
U ratom zahvaenim podrujima stanovnitvo i danas najvie ivi od
mirovina, prihoda od rata, te primanja socijalne naknade koja je
ponegdje i jedini izvor prihoda i omoguuje tek puko preivljavanje
stanovnitva. Prihodi od rada na ovim podrujima ine samo jednu
petinu od ukupnih prihoda svog stanovnitva. Ukupna ratna
devastacija, prestanak proizvodnje, porueni gospodarski objekti,
pokradeni alati i razruene mree primarnih socijalnih odnosa, ine
splet elemenata koji mogu objasniti zato je udio prihoda od rada
vrlo malen u ovim ratom stradalim podrujima.
U Hrvatskoj je, gledano u cjelini, zavladao nakon rata
tranzicijski sindrom, koji se na fenomenolokoj razini pokazuje kao
apatija, razoaranost, beznae i siromatvo, a na strukturalnoj kao
politiki kapitalizam nasuprot poduzetnikom (upanov, 2002.).
Najvanije obiljeje politikog kapitalizma manifestirano je u
nepodnoljivoj lakoi dolaenja do kapitala, linijom politikih
poznanstava, namjetanja kreditnih linija i favoriziranja pripadnika
vladajueg politikog establimenta, njihovih prijatelja ili srodnika.
Nakon rata, na podruja koja su bila izloena ratnim razaranjima
vraaju se Hrvati u veem broju nego Srbi, tako da je dolo do
strukturalnog poremeaja nacionalne zastupljenosti. I Srbi i Hrvati
povratnici su u statusno marginalnoj socioekonomskoj poziciji koju
ine velika nezaposlenost, lo pristup gospodarskim resursima i
kreditima. Izlazak iz tog stanja mogu uz promjenu trenda: umjesto
humanitarne pomoi i socijalnih naknada na prostorima posebne dravne
skrbi neophodno je reaktivirati gospodarsku aktivnost i omoguiti
stanovnitvu da se bave onim djelatnostima koje e im osigurati
egzistenciju. U najteem sociopsiholokom poloaju nalazi se
stanovnitvo tzv. SAO Krajine, gdje su prije rata veinom ivjeli
Srbi, koja je oruanim putem pripojena hrvatskoj dravi kao i
stanovnitvo koje je obuhvaeno mirnom reintegracijom pojedinih
dijelova Vukovarsko-srijemske upanije. Stanovnitvo u ovim dvama
podrujima je jo loijeg socioekonomskog stanja jer je vei broj
povratnika srpske nacionalnosti koji tee ili nikako ne pronalaze
posao, pa su mnoga domainstva liena bilo kakvih izvora prihoda.
Erdutskim sporazumom iz 1995. godine kolski sustav u hrvatskom
Podunavlju morao je osigurati nacionalnim manjinama kolovanje djece
na materinjem jeziku to je izazvalo stvaranje odvojenih razreda za
djecu srpske i djecu hrvatske nacionalnosti, a to znai i dodatnu
segregaciju stanovnitva. Ovi procesi znatno oteavaju i usporavaju
procese ozdravljenja lokalnih zajednica te i dalje veliki udio
dravne skrbi za stanovnike ovih podruja.
Nakon ratnog sukoba, Hrvatska je imala 46 tisua graana u statusu
prognanika, 140 tisua izbjeglica Hrvata iz Bosne i Hercegovine i
Jugoslavije, te 35 tisua Srba koji su ekali obnovu i povratak u
svoje kue u Hrvatskoj koje su u ratu sruene (prema Programu Vlade
RH od 2000. godine).
Nakon rata Hrvatska je imala oko 350 tisua nezaposlenih, ali i
120 tisua zaposlenih koji due vrijeme ne primaju plau. Posebno je
velika nezaposlenost meu mlaom generacijom. U dobi izmeu 25 i 34
godine zaposleno je samo njih 55% to je daleko ispod prosjeka
zapadnih temelja. U Hrvatskoj je zaposleno oko 30% sveukupnog
stanovnitva ili 40% radno sposobnog stanovnitva. Sve to uzrokuje
cvjetanje sive ekonomije, rad na crno i jeftinu radnu snagu. Broj
umirovljenika premaio je jedan milijun. Omjer zaposlenih i
umirovljenika iznosio je 1,3 :1. Udio prosjenih mirovina u
prosjenim plaama pao je na 44%. Umirovljenici se smatraju
nepravedno zakinutima to je potvrdio i Ustavni sud RH svojom
presudom iz 1998. godine. Ustavni sud je utvrdio da je Vlada svojim
uredbama neopravdano ograniila rast mirovina i nije ih usklaivala s
plaama, te da je duna umirovljenicima vratiti umirovljeniki dug od
oko 30 milijardi kuna, to ini etvrtinu GDP-a. Program Vlade RH u
periodu od 2000. 2004. nagovijestio je daljnje promjene prema
zahtjevima Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda koje se
kreu u smjeru zdravstvenih i mirovinskih reformi, u smjeru
smanjenja obveza drave, a jaanja uloge obitelji, lokalne zajednice
i civilnog drutva.
Prema jednom neobjavljenom izvjetaju Svjetske banke o
istraivanju siromatva u Hrvatskoj, Ginijev koeficijent, koji
pokazuje raspon socijalnih nejednakosti, u Hrvatskoj iznosi 0,38
kada je u pitanju monetarni dohodak, to pokazuje visok stupanj
nejednakosti. Ovaj koeficijent je neto manji kada se uzme u obzir
potronja, to pokazuje da mehanizmi obiteljske i druge uzajamne
pomoi jo uvijek snano djeluju, te da je u Hrvatskoj obitelj jo
uvijek vrlo snana. (Babi, 2004., 368)
2. SOCIO-KULTURNI ASPEKTI TRANZICIJE U HRVATSKOJ
Na poetku tranzicije, jo nije na snazi valjan pravni sustav na
temelju kojeg se sudski moe utvrditi nastala nepravda ili pravda.
Pri tom su odluujua neformalna koja jame stvaranje kooperativnih
struktura te provode uinkovitu drutvenu kontrolu dodjeljivanjem
ugleda ili sramote. U ovom procesu kljunu ulogu igraju i mediji,
budui da oni imaju funkciju nadgledanja promjene. Institucije i
sustavi drutvene kontrole u zemljama tzv. zapadnog svijeta (prije
svega lanice skupine G7 i sve ostale drave koje postiu sline
gospodarske rezultate) mnogostruko su djelotvorniji nego u
europskim tranzicijskim demokracijama ili zemljama u razvoju.
Etike i kulturne norme ukorijenjene su u svakodnevnom ivotu i
esto se svjesno ne zamjeuju. No te norme sainjavaju sustav kontrole
i time odreuju drutvenu interakciju. Sustav kontrole drutvene
interakcije, djelotvorno sprjeava zloporabu prednosti u borbi oko
politike i ekonomske raspodjele. Zbog toga je izgradnja takvog
sustava drutvene kontrole nuan preduvjet za stvaranje svih
instrumenata vanih za prijelaz u tranziciji, jer sama formalna
pravila ne tite od korupcije i zloporabe politike moi.
Obiljeja tranzicije u Hrvatskoj (posebice zbog rata kroz koji je
prolazila) ima slinosti s anominim obiljejima ustrojstva drutva.
Prema Durkheimu, drutvo se moe smatrati anominim im nastupi stanje
nepravilnosti, razbijenog reda i gubitka regulativne snage
drutvenih i socijalnih normi. Uslijed odbacivanja, unitavanja i
potresa u drutvu, dolazi do aksiomatskih preokreta na cjelokupnom
drutvenom podruju. Dokle god novoosloboene drutvene snage ne nau
ravnoteu, svaka im je vrijednost neodreena i za neko vrijeme svako
je pravilo manjkavo.
U takvom stanju drutva, vie se ne zna to je mogue, a to nije, to
je primjereno, a to ne, koji su zahtjevi i oekivanja doputeni, a
koji ne. Preklapanje starih i novih normi i njihovih struktura
zahtijeva cjelokupni preustroj itavog drutva, to mora izazvati niz
proturjenih tendencija razvoju. Tako su neko vrijeme usporedo
egzistirali vrijednosni sustavi koji se zapravo meusobno iskljuuju.
Takva je situacija donijela pojedinim graanima veu slobodu
djelovanja, ali je takvo stanje istodobno uzrok tipinog kaosa u
drutvenim odnosima. U takvim vremenima se isputaju iz vida ili
svjesno zaobilaze temeljna moralna pravila drutva, dok u stabilnom
drutvu ona pojedinom graaninu jame pomo i oslonac. Pojedinac u
zemlji koja je u tranziciji, u potrazi za sreom, zadovoljstvom i
budunou, gubi vrijeme, a s njim i svoju vezu sa sadanjou, te je
stoga jedno od vanijih obiljeja hrvatske tranzicije upravo
grozniava radinost.
U drutvu je uvijek pritajeno prisutan sukob izmeu skupina, klasa
i slojeva. to slabije funkcioniraju drutvo i drutveno-pravni
sigurnosni sustavi, to je posezanje za ilegalnim sredstvima i
pojavama vea. U tranziciji jedne zemlje dolazi neminovno do
naruavanja odnosa reciprociteta, te jedna strana uvijek promjene
doivljava kao patnju. Obrasci uloga i normi u interakciji tih
suprotstavljenih drutvenih grupa su promijenjeni, nema jasno
razgranienih nadlenosti, pa se svaka objektivna izgubljenost
subjektivno doivljava to dovodi i do nasilnih reakcija u ponaanju
pojedinaca. Tako nastaje normativna praznina u kojoj ne postoji
svijest o vlastitoj drutvenoj ulozi.
Poto drutveni sustav, koji u komunikaciji meu graanima ili
skupinama graana, treba stvoriti jasnou, to vie nije u stanju,
dolazi do sukoba, nejasnoa, vieznanosti uloga i oekivanja, to
dovodi do poremeaja u ponaanju. Ono to meu irokim puanstvom
automatski nastaje uslijed slabljenja normi, jest nesigurnost u
djelovanju, koja poprima trajne obrise ivotnog raspoloenja. Novo
oblikovanje drutvenih, socijalnih, ekonomskih i vrijednosno
orijentiranih struktura u Hrvatskoj iznosi na vidjelo mnoge
meusobno proturjene oblike razvoja, zbog ega paralelno postoje
sustavi koji se a priori ne podnose, poput predodbi o pravednosti
ili konkurirajuih politikih struktura.
Ponaanje ljudi u tranziciji je veoma sloeno. Ipak, neka mi bude
doputeno, na temelju brojnih istraivanja, kao i teorijskih modela
tipizacije ljudskog ponaanja, opisati neke od najeih tipova
ponaanja ljudi u hrvatskoj tranziciji. (vidi vie u knjizi Baloban
2001./43,44).
Kako se u tranziciji dogaaju brojne promjene u drutvu, prvi tip
ljudi opisat emo kao inovatore.
To su ljudi koje je stari sustav guio, neprestano ograniavao, te
se nisu mogli ostvariti. Oni koriste nove mogunosti i pravni vakuum
kako bi ostvarili svoje ciljeve, najee u mutnim poslovima i
kriminalnom djelovanju uz pomo prijevare i korupcije. Oni koji su
to znalaki radili nisu postali kriminalci, pa su se vrlo brzo
obogatili i stekli znaajne pozicije u drutvu.
Drugi tip ljudi se povlai iz drutva. Moemo ih nazvati
uzmicateljima. Oni se u novim drutvenim prilikama vie ne snalaze.
Ako se sve promjenilo gdje se moe nai uporite, pitaju se
uzmicatelji? Kada se izgubi usmjerenje nastupa bespomonost, pa je
veliki broj ovog tipa ljudi potraio utjehu u alkoholu ili drogi.
Posljedica ove drutvene apatije su slomljeni odnosi u obitelji, meu
prijateljima, na poslu, agresivne reakcije ili apatino konzumiranje
TV programa i zaobilaenje jednog dijela ivota.
Trei tip ljudi su oni koji rjeenje drutvenih problema vide u
potivanju formalnih vrednota i normi kojih se grevito dre. To su
ritualisti ili birokrate koje ele potpomoi stvaranju ili odravanju
drutvenog sustava svojim birokratskim ponaanjem.
etvrti tip ljudi su oni koji svoju ulogu doivljavaju na suprotan
nain od ovih prethodnih. To su ljudi od akcije akcionisti, koji ele
svojim radom pripomoi rjeavanju nagomilanih problema, pripomoi
irokim narodnim masama koristei neka ranije steena iskustva,
nastojei humanizirati drutvo. Oni su svjesni vanosti povijesnog
trenutka u kojem se drutvo nalazi i obvezi svakog pojedinca da dade
svoj doprinos tim promjenama. esto se ukljuuju u razne politike
akcije irih razmjera.
Peti tip ljudi bili bi konzervativci, koji su vrlo kritiki
nastrojeni prema promjenama ali u isto vrijeme gaje nadu da e se
ipak neto pozitivno dogoditi. Oni bi eljeli promjenu sustava, ali
bi htjeli ne mijenjati osobne vrednote. Oni su spremni za akciju,
ali uz veliku dozu opreza. Ovi ljudi su skloni konformizmu u
drutvu, te nisu za revolucionarne promjene.
Vano je napomenuti da su ovi tipovi ljudi zapravo slobodne forme
za koje se opredjeljuju ljudi u drutvu koje doivljava korijenite
promjene. Na ove tipove svakako utjee socio-kulturno-ekonomsko
okruenje, prilike u kojima je pojedinac odrastao, njegove sklonosti
i sposobnosti. Ovi tipovi ljudi zapravo su strategije pomou kojih
pojedinci prevladavaju sloenu, neodreenu i nekontroliranu
situaciju. Kod pojedinaca se javlja poveana potreba za sigurnou
upravo u trenucima promjena u drutvu kao to su tranzicijske
promjene kroz koje drutvo u Hrvatskoj prolazilo tijekom ovih
sedamnaest godina.
itavo desetljee nakon rata, iako jo uvijek djeluje socijalna
kohezija uzrokovana borbom za nacionalnu nezavisnost, ipak su na
povrinu izbili i vertikalni drutveni konflikti oko socijalnog
poloaja, raspodjele nacionalnog bogatstva i koritenja ukupnih
drutvenih resursa. Hrvatska drava se danas nalazi u situaciji
obiljeenoj dvama suprotstavljenim pritiscima: pritisak osiromaenih
i frustriranih slojeva (rtve rata: prognanici, izbjeglice,
povratnici, umirovljenici, nezaposleni, siromani, kao i ratni
veterani koji se nakon rata smatraju odbaenim na margine drutva)
koji trae preraspodjelu nacionalnog dohotka radi poboljanja svog
poloaja, u koji su, kako misle, neopravdano dospjeli i onih koji
rade, ali su premalo plaeni za rad i po 12 sati dnevno. No kako je
osjetno opao broj onih koji rade u Hrvatskoj i svojim doprinosima
hrane sustav socijalne sigurnosti, a gospodarstvo nije u stanju
podnositi visoke poreze kojima se pune fondovi, socijalna je
sigurnost u Hrvatskoj oslabila, te se radi o praznim pravima,
pravima koja se ne mogu ostvariti.
3. SOCIO-EKONOMSKI ASPEKTI TRANZIIJE HRVATSKOJ
Osnovni polazini ciljevi procesa privatizacije u Srednjoj i
Istonoj Europi bili su:
Ekonomski
Politiki
Socijalni
Efikasnost
Deetatizacija
Socijalna stabilnost
Profitabilnost
Jaanje demokracije
Socijalna integracija
Razvoj dioniarstva
Socijalna stabilnost
Socijalni mir
Razvoj konkurencije i poduzetnitvaUklanjanje utjecaja
Stare nomenklature
Razvoj financijskog treita
Smanjivanje proraunskih izdataka
Poveanje gospodarske stabilnosti
(izvor: Economic Survey of Europe, 1991-1992, UN ECE, New York,
1992, str.212.)
Unato poetnoj skepsi u mogunost brze vlasnike preobrazbe
tranzicijskih gospodarstava, taj je udio rastao vrlo brzo, posebno
u onim tranzicijskim zemljama s gotovo ne postojeim privatnim
sektorom prije 1990. godine. Ve 1997. godine privatni sektor
obuhvaa vie od 50% u 19 od 26 zemalja u tranziciji.
Zamlja
Udio privatnog sektora u BDP-u____
Hrvatska
55%
Maarska
80%
Poljska
65%
eka
75%
Estonija
70%
Slovenija
55%____________________
(izvor: Transition Report 1998, (1998), str.26.
Slijedi prikaz socioekonomskih obiljeja zemalja jugoistone
Europe za 2003. godinu, ukljuujui i Hrvatsku:
Tranzicijska
zemljaSlovenijaBugarskaRumunjskaHrvatskaMakedonija
Stanovnitvo
1,996
7,869
21,7
4,4
2
milijuna
milijuna
milijuna
milijuna
milijuna
GDP per capita PPP
17.700E
6.890E
5.830E
9.170E
6.110E
Stopa zaposlenosti
(% stanovnitva)
63,4%
50,6%
57,6%
53,6%
35,8%
Stopa nezaposlenosti
(% od radne snage)
6,0%
18,1%
7,0%
14,4%
31,9%
Stopa dugotrajne nezaposlenosti
(% ukupne nezaposlenosti)63,3%
63,1%
48,6%
52,9%
84,0%
Stopa siromatva
11,0%
13,9%
16,0%
21,9%
22,6%
Rangirani pokazatelj
drutvenog razvoja
29
57
72
47
60Izvor: Gerovska Mitev, 2004/323.Od stanovnika tranzicijskih
zemalja zahtijevalo se da u kratkom roku odustanu od normi koje je
proklamiralo socijalistiko drutvo (poput socijalne jednakosti ili
drutvenoga vlasnitva poduzea) i prihvate nove (poput poduzetnitva
ili nesigurnosti zaposlenja), kako bi se ostvarila "preobrazba
socijalistikog identiteta drutva i odbacilo socijalistiko nasljee"
(Topoli, 1998.; str. 213). Nije stoga udno to su 90-ih godina 20.
stoljea bila aktualna istraivanja radnih vrijednosti stanovnika
tranzicijskih zemalja, u kojima su tada prikupljeni podaci
usporeeni s onima iz 1960-ih, 1970-ih ili 1980-ih godina. Rezultati
su upuivali na zamjetnu promjenu vrijednosnoga sustava u odnosu na
socijalistiko razdoblje (Jernei i verko, 2001.; Konrad, 2000.;
Masli Seri i verko, 2000.; Topalova, 1994.; Topoli,1998.; verko,
1999.). Najee je registriran porast utilitarnoga sklopa
vrijednosti, osobito vanosti dobre zarade i sigurnosti posla. Ova
promjena u radnim vrijednostima moe se interpretirati prije svega
na temelju poznavanja negativnih pojava koje su u manjoj ili veoj
mjeri pratile tranzicijski proces u svim zemljama.
Zbog ekonomske krize dolo je do pada ivotnoga standarda i
porasta stope nezaposlenosti, a siromatvo i neizvjesnost bili su za
mnoge ljude prva posljedica tranzicije koje su osjetili na
vlastitoj koi. U skladu s time, u tom razdoblju veina je zaposlenih
vrlo niskim procjenjivala stupanj ostvarenosti ekstrinzinih faktora
zadovoljstva poslom, kao to su dostatnost zarade, pravednost plae
ili mogunost napredovanja (Masli, Seri i verko, 2000.; Roe i
sur.2000.; Zinovieva, ten Horn i Roe, 1994.).
Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea iz travnja 1991. godine u
Hrvatskoj su propisana etiri osnovna naina za pretvorbu drutvenih
poduzea u drutva kapitala (dionika drutva i drutva s ogranienom
odgovornou). Pretvorba/privatizacija mogla se dogaati: a) prodajom
cijelog poduzea ili njegova idealnog dijela, b) ulaganjem kapitala
u poduzee, c) pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzee i
potraivanja prema poduzeu u ulog, d) prijenosom svih dionica,
odnosno udjela fondovima i (tada) Hrvatskom fondu za razvoj,
odnosno privatizaciju - bez naknade. Tim je zakonom pretvorba bila
propisana u: a) drutvenim poduzeima i b) poduzeima u mjeovitom
vlasnitvu, kada se na temelju drutvenih sredstava koja su u njih
uloena ne stjeu vlasnika prava nad poduzeem. Meu 3637 drutvenih
poduzea u Hrvatskoj, nalo se i 98 javnih poduzea te 153 mjeovita
poduzea. To znai da je Zakonom o pretvorbi bilo u poetku obuhvaeno
3692 poduzea (detaljnije: engi, 1995.).
Jedan od najvanijih mehanizama takve tranzicijske alkemije
(Rogi, 2000., 542) ije posljedice imaju izravne uinke na
svakodnevni ivot je, svakako, proces privatizacije. Zakonom o
privatizaciji (Narodne novine, 21/96.) taj je proces postao dio
ukupne gospodarske i razvojne strategije i politike Republike
Hrvatske iji krajnji cilj je bio postizanje:
(1) breg gospodarskog rasta u uvjetima trine privrede,
(2) ouvanje produktivne zaposlenosti uz poeljno stvaranje radnih
mjesta,
(3) tehnoloke modernizacije hrvatskog gospodarstva,
(4) unoenja novih, modernih i uinkovitih metoda i vjetina
menadmenta u gospodarstvo,
(5) ukljuivanja hrvatskog gospodarstva i hrvatskih poduzea u
razvojne tijekove europskog i svjetskog gospodarstva te u
meunarodno trite kapitala,
(6) poticanja rasta hrvatskog poduzetnitva,
(7) poticanja ukljuenja poduzetnika iz iseljene Hrvatske u
razvitak hrvatskog gospodarstva i
(8) smanjenja obveza Republike Hrvatske prema poduzeima i
smanjenja javnog duga.
Ovako prikazani ciljevi ukazuju na to kako se od privatizacije
oekivalo da arobnim tapiem rijei gotovo sve drutvene i privredne
probleme.Slijede rezultati istraivanja o pretvorbi vlasnitva iz
drutvenog u privatno:
Ulaz(1991.) Ne/kontrolirani procesi(1993.-1998.)Izlaz/rezultati
(1999.)
-drutveno vlasnitvo i -drava kao poduzetnik umjesto da je samo
-mali financijski uinci privatizacije
odreeni fond poduzea tvorac "pravila igre"
-ciljevi i akteri privatizacije -izostala komunikacija sa
strunom i -nelegitimna vlasnika,
irokom javnou poduzetnika i politika elita
-zakonodavni okvir -privatizirana se poduzea upotrebljavaju samo
kao -razvoj sive ekonomije skup nekretnina i spekulativnih
"kapitalnih dobitaka",
a bez sankcija dravnih fondova i poduzetnika. -veliko socijalno
raslojavanje i velik broj nezaposlenih -institucije provedbe
-preuzimanje poduzea od menadera i vanjskih
privatizacijskog projekta vlasnika uz pomo financijske poluge
-upitan je razvojni potencijal novih
("menaderski krediti") vlasnika privatiziranih poduzea -drava ne
prua poticajne mjere za razvoj -masovne frustracije u javnosti
s
poduzetnitva koje bi moglo stvarati nova radna mjesta
percipiranim rezultatima privatizacije
i opim osiromaenjem
-zarazno irenje korupcije u formalnim i
neformalnim institucijama drave i drutva
-rast nepovjerenja javnosti prema
institucijama politikog sustavaPrvoj hrvatskoj
postsocijalistikoj eliti bilo je jasno, uostalom kao i dijelu
stanovnitva, da je privatizacija u postsocijalistikim zemljama
politiki projekt s dugoronim i dubokim socijalnim, gospodarskim,
politikim i vlasnikim posljedicama. U tom smislu ona nije bila niti
je danas tek puko smanjenje dravnog sektora gospodarstva, ve jedan
od kljunih imbenika redistribucije drutvene moi i socijalnog
raslojavanja. Ponaanje pojedinaca i kljunih socijalnih aktera u
takvim situacijama poiva na "strategiji zaobilaenja prepreka" i
"psihologiji ivotne prilike" (tulhofer, 1997.). Takvu vrstu
ponaanja kao relevantnu "drutvenu injenicu" nisu uope respektirali
tvorci hrvatskog privatizacijskog modela te autori i regulatori
njegova izvedbenoga/zakonodavnoga okvira.
A dugorona vizija privatizacije tie se polaznih pretpostavki i
ciljeva privatizacije te eljenoga stanja na kraju privatizacijskog
procesa. I upravo je ta dugorona vizija ono to je bilo i jo uvijek
jest iznimno vano i za Hrvatsku. Primjerice, ako se u privatizaciju
polo od teze da je privatno vlasnitvo efikasniji oblik gospodarstva
od "zapovjednikog gospodarstva" iz doba socijalizma (ukovi, 1999.),
onda je to trebala biti strateka vizija kojoj su trebale biti
podvrgnute sve taktike i operativne odluke u privatizacijskom
projektu. No, tako se neto u Hrvatskoj nije dogodilo. Takva je
vizija privatizacije ne samo, traila "prosvijeene upravljae"
privatizacijskim projektom, ve i politiku skupinu koja je trebala
nadmaiti same socijalne uvjete vlastite reprodukcije u uvjetima
velikog "socijalnog preslojavanja" unutar postojee drutvene
strukture.Temeljem injenice da samo 15% graana Hrvatske smatra
privatizirana poduzea uspjenijima od onih u drutvenom/dravnom
vlasnitvu, tulhofer je s pravom primijetio da bi taj stav mogao
postati ozbiljnom preprekom daljnjem razvoju poduzetnitva, ali i
zavretku privatizacije u Hrvatskoj. Istodobno, valja biti svjestan
i tendencije da se "podozrivost prema privatiziranim poduzeima" moe
pretvoriti u trajniji izvor graanske i zaposlenie "sklonosti
dravnom paternalizmu te podrke dravnoj regulaciji gospodarstva"
(tulhofer,1999., 96).
Najire sociokulturne i ekonomske varijable koje mogu objasniti
na interpretativnoj razini tako negativnu sliku privatizacije jesu
odreeni stavovi graanstva o poeljnim vlasnicima poduzea, o poeljnim
i ostvarenim ciljevima privatizacije, percepcija privatizacijskih
"gubitnika" i "dobitnika", uoena obiljeja poduzetnika poniknutih u
privatizacijskom procesu te doivljeni pad ivotnog standarda (usp.
tekstove ukovi, 1999., tulhofera, 1999., Rogia, 1999.). Prema
raspoloivim podacima dobar dio hrvatskih graana smatra se "moralnim
batinicima" biveg drutvenog vlasnitva (tulhofer, 1999.). Naime, na
pitanje "Tko je trebao postati vlasnikom bive drutvene imovine?",
odgovori su: radnici privatiziranih poduzea (50,0%), svi graani
Hrvatske (26,0%), dok 14,0% ispitanika nije znalo odgovoriti na to
pitanje.
Iako tranzicija jo nije zavrena, danas je veliki dio
organizacija restrukturiran, a ojaalo je poduzetnitvo i privatno
vlasnitvo. Prema podacima Ekonomskog instituta u Zagrebu,
Ministarstva financija Republike Hrvatske i Sektora za
makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore (vidi izvjetaje
Croatian Economic Outlook, 2004.; Hrvatsko gospodarstvo u razdoblju
1994-2002, prosinac 2003.; Privredna kretanja i ekonomska politika,
2004.), bruto domai proizvod od 1994. godine raste. Njegov realni
pad u odnosu na prethodnu godinu posljednji je put zabiljeen 1994.
godine i tada je iznosio oko 68% BDP-a ostvarenog 1990. godine. Uz
prosjenu stopu rasta od 4,3%, BDP je u 2002. godini dosegnuo oko
94% razine prijeratne 1990. godine. Dakle, posljednje etiri godine
Hrvatska se, prema iznosu realnoga bruto domaega proizvoda, konano
vratila na pozicije predtranzicijskoga i prijeratnoga razdoblja. U
odnosu na druge tranzicijske zemlje, EU, Japan i SAD, Hrvatska je
od 1994. do 2002. godine ostvarila najvei porast BDP-a po glavi
stanovnika (Izvor: WIW European Commision). Pokazatelj je to
smanjenja ekonomske krize, ali i njezina intenziteta, koji je
maksimum dostigao sredinom devedesetih godina prolog stoljea. No,
unato trendu oporavka, Hrvatska i danas ostvaruje manje od 50%
europskoga BDP-a po glavi stanovnika.
Trendove promjena bruto domaega proizvoda pratila je i prosjena
neto plaa. Najniu su razinu plae dostigle 1992. godine, kada je
prosjena plaa iznosila 125 USD i1i 28% iznosa prosjene neto plae
1990. godine. Pad prosjene neto plae pratio je porast individualnih
razlika u iznosu plae. Dolo je do ubrzana raslojavanja drutva, a
razlika izmeu bogatih i siromanih poveavala se. Stoga moemo
zakljuiti kako je sredinom devedesetih godina prolog stoljea velik
dio stanovnitva Hrvatske bio pogoen siromatvom, a svojim redovitim
radom nije mogao ostvariti materijalne ciljeve rada. Od 1992.
godine prosjena neto plaa raste, a od 1997. godine porast plaa vie
ne prati porast proizvodnosti rada. Plae rastu bre i do danas su
nerealno visoke. Glavni razlog tome jesu neosnovano visoke plae u
javnom sektoru. Godine 2002. prosjena plaa konano je prela razinu
prosjeka 1990. godine i iznosila 473 USD. U odnosu na razne pravne
subjekte, plae su od 2000. godine najbre rasle u budetskim
ustanovama.
Godine 1993. poeli su se sustavno pratiti podaci o opem
zadovoljstvu poslom te o vanosti i ostvarenosti pojedinih aspekata
posla zaposlenih osoba u Hrvatskoj. Ispitivanjem su obuhvaene
sljedee znaajke posla: zanimljivost posla, mogunost napredovanja,
pravednost plae, dostatnost zarade, ugodnost suradnika,
sudjelovanje u odluivanju, sigurnost posla, uvjeti rada i
sposobnost rukovodstva. Podaci su prikupljeni svake godine na
prigodnom uzorku zaposlenika razliitih demografskih karakteristika,
a namjera je bila istraiti hijerarhiju vanosti i stupanj
ostvarenosti navedenih znaajki posla u razdoblju tranzicije i
socioekonomske krize. Kako je privatizacija bila kljuni
tranzicijski proces, zanimljiva je i usporedba odgovora osoba
zaposlenih u privatnim tvrtkama, dravnim tvrtkama i budetskim
ustanovama.
U radu objavljenom 2000. godine (Masli, Seri i verko, 2000.)
izneseni su rezultati prikupljenih podataka. Nalazi upuuju na
sljedee zakljuke:
1. Zaposleni u Hrvatskoj visoko su ocijenili vanost svih
ispitivanih aspekata posla.
Na ljestvici od 1 do 5 sve su prosjene vrijednosti bile vee od
4,2. Na vrhu hijerarhije vanosti nalazili su se dobra zarada,
sposobno rukovodstvo i pravedna plaa. U usporedbi s nalazima iz
socijalistikoga razdoblja (verko, 1982.), osobito je porasla
procjena vanosti sposobnoga rukovodstva i sigurnosti posla.
2. Procjene ostvarenosti pojedinih aspekata posla bile su
izrazito niske. To posebno vrijedi za najvanije aspekte zaradu,
pravednu plau i sposobno rukovodstvo ali i za sudjelovanje u
odluivanju i mogunost napredovanja. Na ljestvici od 1 do 5
prosjena, ostvarenost za sve navedene aspekte bila je manja od
2,8.
3. Usprkos niskim procjenama ostvarenosti razliitih aspekata
posla, procjene opega zadovoljstva bile su relativno visoke. Ukupno
53,6% zaposlenika bilo je "vrlo zadovoljno" ili "zadovoljno", a
samo 3% "vrlo nezadovoljno". Velik postotak ljudi koji izjavljuju
da su openito zadovoljni svojim poslom te malen postotak "vrlo
nezadovoljnih" nalaz je u skladu s onima koji se dobivaju u
nacionalnim studijama zadovoljstva poslom u zapadnim zemljama (vidi
Argyle, 1990.; Weaver, 1980.).
4. Ope zadovoljstvo i stupanj ostvarenosti pojedinih aspekata
posla najviim su procjenjivale
osobe zaposlene u privatnim tvrtkama. Iza njih obino su
slijedile budetske ustanove pa dravne tvrtke.
Pad ivotnoga standarda, porast ope i radne nesigurnosti
naglasili su vanost ekonomske sigurnosti, a zbog nove uloge
rukovoditelja u trinom gospodarstvu porasla je vanost sposobnoga
rukovodstva.
Gotovo sva socioloka istraivanja u Hrvatskoj u zadnjem desetljeu
su potvrdila da je rukovoenje poduzeima u Hrvatskoj muki posao
(uspredba s D. engi. 1999.; B. Kritofi, 1999.). Prema istraivanjima
instituta za drutvena istraivanja Ivo Pilar, meu menaderima se
nalazi 94,3% mukaraca i 5,7% ena. Menaderi u Hrvatskoj, prema istim
izvorima, su osobe starije od 40 godina; najvei broj menadera je u
dobi od 40 do 49 godina. Rije je o ljudima s bogatim radnim i
rukovodnim iskustvom. to se njihove strunosti tie, dominiraju
ekonomisti kojih je 51,4% meu menaderima u Hrvatskoj, a iza njih je
najbrojnija skupina s tehnikim obrazovanjem, njih 37,1%. Od svih
menadera, 48,6% ih je roeno na selu.Dobiveni rezultati jo su jednom
nedvojbeno potvrdili kako zaposleni u Hrvatskoj smatraju da im
njihov posao nudi male i najee nezadovoljavajue mogunosti za
ostvarivanje individualnih ciljeva rada. Budui da se ovaj nalaz
ponavlja u razliitim razdobljima prikupljanja podataka, vrijedi za
zaposlenike privatnoga i dravnoga sektora i neovisan je o
demografskim karakteristikama zaposlenika, moemo ga smatrati opim
obiljejem tranzicijske Hrvatske. Doivljaj deprivacije u
zadovoljenju potreba odraava se, u skladu s pretpostavkama
Maslowljeve teorije motivacije, u visokim procjenama vanosti svih
ciljeva rada te u smjetanju ekonomskih vrijednosti na sam vrh
hijerarhije radnih vrijednosti. Navedeni nalazi slau se s podacima
koje pruaju makroekonomske analize. Oni su slika tranzicije na
individualnoj razini, kao to su to BDP ili stopa nezaposlenosti na
societalnoj razini. Zato i stavovi prema poslu mogu biti mjerilo
uspjeha tranzicijskih procesa.
U skladu s makroekonomskim pokazateljima, dva razdoblja, u
kojima smo istraivali stavove prema radu hrvatskih zaposlenika
okarakterizirali smo kao razdoblje intenzivne recesije gospodarstva
(1993.-1997.) i razdoblje postupnog oporavka (2000.-2004.).
Odgovori prikupljeni od 2000. do 2004. godine pokazuju porast opega
zadovoljstva poslom, porast ostvarenosti ekonomskih ciljeva rada i
upuuju na vee zadovoljstvo uvjetima rada i sigurnou posla u odnosu
na podatke prikupljene od 1993. do 1997. godine. Iako su procjene
ostvarenosti pojedinih aspekata posla i nadalje niske, zabiljeene
pozitivne promjene u stavovima prema poslu vaan su indikator
ublaavanja ekonomske krize u Hrvatskoj.
3. UMJESTO ZAKLJUKA
Zanimljivi su rezultati istraivanja provedenog meu mladima
Hrvatske 2003. godine. (Lugomer Armano i suradnici 2003.) Htjelo se
ispitati percepciju nekih aspekata socijalne pravednosti hrvatskog
drutva u oima mladih. Istraivanjem je obuhvaen cijeli teritorij
Hrvatske i to dob mladih od 14 do 24 godine (kraj osnovne kole,
srednja kola i fakultet).
Struktura koritenog upitnika percepcije socijalne nepravde
ukazuje na tri neovisne dimenzije procjene: prva dimenzija, opa
neravnopravnost lanova drutva koju najbolje opisuju tvrdnje
openito, nae je drutvo nepravedno i u Hrvatskoj svi ljudi nemaju
jednake anse da ostvare svoje elje i ciljeve. To znai da hrvatsko
drutvo mladi ne doivljavaju kao drutvo jednakih ansi.
Druga dimenzija ima naziv nejednakost lanova pred zakonom, a
najvie je saturirana tvrdnja mnogi kriminalci su i dalje na
slobodi, zatim tvrdnja mnogi su se tijekom rata obogatili na
nepoten nain, te tvrdnja drava ne kanjava dovoljno one koji su je
opljakali. Ovo je dimenzija koja ukazuje na loe funkcioniranje
pravne drave i izostanak formalnih sankcija prema onima koji su
prekrili zakon. Nejednaki tretman graana od strane autoriteta moe
imati razliite posljedice: gubitak samopotovanja, nepridravanje
postojeih normi i pravila, gubitak interesa za sudjelovanje u
drutvenom ivoti, pa sve do naputanja takve socijalne zajednice. To
potvruju i neke ranije analize prema kojima je vea percepcija
drutvene nepravde povezana s namjerom naputanja Hrvatske zbog posla
ili studija (Lugomer Armano, Kamenov, Ljubotina 2003.)
Trea dimenzija proizala iz analize latentne strukture odgovora
ispitanika odnosi se na toleriranje devijantnih ponaanja, koje
opisuju tvrdnje: ne isplati se biti poten da bi uspio u ivotu i
znanje i sposobnosti u Hrvatskoj nitko ne cijeni. I ovdje se radi o
krenju proceduralnih naela, jer se pri ostvarenju ivotnih ciljeva
ne vrednuju istinske vrijednosti, ve uspjeh ovisi o koritenju
razliitih polu legalnih i socijalno neprihvatljivih strategija.
Prema rezultatima koje navode rpi i Rimac (2000.) u Hrvatskoj ak
polovina ispitanika tolerira krenje normi poput primanja mita,
porezne evidencije i slinog. Veliko ili vrlo veliko povjerenje u
pravni sustav u Hrvatskoj ima 30,5% ispitanih, u Sloveniji 34,4%
prije ulaska u EU, a u npr. Nizomskoj taj postotak iznosi ak
63,7%.
tulhofer (1998. i 2003.) rezimira neke od ciljanih drutvenih
mjera koje mogu imati uinak na razvoj povjerenja u drutvo:
a) poveanje djelotvornosti sustava
b) borba protiv oportunistikog ponaanja
c) intenzivniji razvoj civilnog drutva
d) promicanje profesionalizma
e) transparentnost politikih odluka
f) obrazovanje
g) otvorenost i ukljuivanje u meunarodne integracije
Globalizacija i procesi integracija postavljaju pred mnoge
zemlje, pa tako i Hrvatsku, visoke zahtjeve u pogledu naina
reguliranja socijalnih odnosa i sustav nadgledanja provoenja
postavljenih normi, te potivanje socijlne pravde postaje preduvjet
za ulazak u razliite oblike integracija.
Lund (2003.) naglaava vanost obrazovnog sustava kao jednog od
najvanijih initelja u promociji drutvene pravde. U Hrvatskoj je
2005. godine uveden bolonjski proces reforma visokokolskog
obrazovanja prema EU modelu, jer, prema posljednjim istraivanja u
Hrvatskoj samo 7% stanovnitva ima obrazovanje koje je vie od
srednjokolskog.Prema istraivanjima Wall Street's Yournal za 2007.
godinu Hrvatska je zauzela 136 mjesto zbog ekonomskih nesloboda,
uplitanja drave u gospodarstvo, sudstva sklonog korupciji i ne
provoenja reformi. Krajem 2007. Hrvatsku je zahvatio val
poskupljenja pa su sve vee prijetnje sindikata zbog udara na kuni
budet. Vlada Hrvatske suoena je s problemom: kako ublaiti udar na
standard graana i kako pokrenuti posrnulo gospodarstvo?
PITANJA ZA DISKUSIJU
1. Kakve su bile posljedice rata u Hrvatskoj na sociokulturnom
planu, a kakve na socioekonomskom planu?
2. Po emu se Hrvatska u tranziciji razlikuje od ostalih
tranzicijskih zemalja?
3. Koji su rezultati promjene vlasnitva, odnosno procesa
privatizacije u Hrvatskoj?
4. Jesu li zaposleni graani u Hrvatskoj zadovoljni svojim
poslom?
5. Kakvu percepciju o pravednosti u Hrvatskoj imaju mladi?
6. Moe li se i kako vratiti povjerenje u drutvene institucije i
pravednost drutva?
7. Koji su najei tipovi ponaanja ljudi u hrvatskoj tranziciji?8.
Koji su bili polazini ciljevi procesa privatizacije u Srednjoj i
Istonoj Europi?
9. ime se moe mjeriti uspjeh tranzicijskih procesa?
KORITENA LITERATURA
1. Babi, D. (2004): Materijalni i socio-psiholoki imbenici
(re)konstrukcije lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba. Revija za
socijalnu politiku 2 (3-4): 343-362. Zagreb.2. Baloban, S. (ur.)
(2001.): Gospodarsko-socijalni izazovi u tranzicijskim zemljama.
Institut za drutvena istraivanja Ivo Pilar, Zagreb.
3. engi, D. i Rogi, I. (1999.): Privatizacija i javnost.
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb.4. rpi, G. i Rimac,
I. (2000.): Europsko istraivanje vrednota. Bogoslovska smotra 52:
191-232.5. ukovi, N. (1999.): Privatizacija u tranzicijskim
zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, 11-46. u (vidi
pod 3.)6. Gerovska Mitev, M. (2004.): Europeizacija socijalnih
politika: nacionalne prilagodbe u jugoistonoj Europi. Revija za
socijalnu politiku 2 (3-4): 321-341.Zagreb.7. Jernei, . i B. verko
(2001.): Life-role changes in times of socioeconomic transition.
Review of Psychology, 8, 41-47.
8. Katunari, V. (1991.): Dimenzije etnike distance u Hrvatskoj,
u . Bahtijarevi i ostali: Poloaj naroda i meunacionalni odnosi u
Hrvatskoj: sociologijski i demografski aspekti. Institut za
drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu: 129-139. Zagreb.9.
Konrad, E. (2000.): Changes in work motivation during transition: A
case from Slovenia. Applied Psychology: An Internation Review, 4,
619-635.10. Lugomer Armano, G., Kamenov, ., Ljubotina, D. (2003.):
Problemi i potrebe mladih. Ljetna kola studenata i nastavnika
Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
11. Masli Seri, D. i B. verko (2000.): Croatian workers in the
period of transition: a five-year folow-up of job-related
attitudes. Social Science Information, 2, 365-376.12. tulhofer, A.
(2003.): Drutveni kapital i njegova vanost, u Ajdukovi, D. (ur):
Socijalna rekonstrukcija zajednice. Drutvo za psiholoku pomo.
Zagreb.13. verko, B. (1999.): The Work Importance Study: Recent
Changes of Values in Croatia. Applied Psychology: An Internation
Review, 1, 89-110.14. Teh Horn, L.A., verko, B.& Zinovieva,
I.L. (1999.): Organization Psychology and transition Processes in
central and Eastern europe. Proceding of a conference held in
Dubrovnik, October 3. 1999.
15. Topoli, D. (1998.): Zaposleni u novom radnom okruenju:
postojanost ili promjenjivost radnih vrijednosti. Str. 211-233. U
Rogi, I. i Z. Zeman (ur): Privatizacija i modernizacija. Institut
za drutvena istraivanja Ivo Pilar. Zagreb.16. upanov, J. (2002.):
Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma: odabrane rasprave i
eseji od 1995. do 2001. Hrvatska sveuilina naklada.
Zagreb.LITERATURA KOJA SE PREPORUA
1. Baloban, S., rpi, G., tengl, I. (2005.) : Solidarnost i
socijalna (ne)osjetljivost. U potrazi za identitetom : komparativna
studija vrednota : Hrvatska i Europa. Golden marketing-Tehnika
knjiga. Zagreb.2. engi, D. i Rogi, I. (2001): Upravljake elite i
modernizacija. Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb.3.
Graziano, P. (2003.): Europeanisation or Globalisation? A framework
for empirical research. Global Social Policy 3(2): 173-194.
4. Ljubotina, D. (2004): Mladi i socijalna pravda. Revija za
socijalnu politiku 2 (2): 159-175. Zagreb.5. Masli Seri, D., B.
verko, Z. Gali (2005.): Radne vrijednosti i stavovi prema poslu u
Hrvatskoj: to se promijenilo u odnosu na devedesete? Drutvena
istraivanja 14 (6): 1039-1054. Zagreb.
6. Unicef (2001.): A Decade of Transition. Unicef Innocenti
Centre. Florence.7. The World Bank (2002.): Transition. The first
Ten Years. Analysis and Lesons for Eastern Europe and the Former
Soviet Union. D.C. Washington.8. Skoko, B. (2006.): Percepcija
Europske unije u hrvatskoj javnosti. Anali Hrvatskog politolokog
drutva. 3 (1): 349-368.
engi, D.: Vladajua elita, Drutvena istrivanja, god.9 (200PAGE
10