Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za psihologiju Klinička psihologija II. dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević Rijeka !""#$!""%. UVOD U PSIHOTERAPIJ U 0
Klinicka psihologija II.
Filozofski fakultet u Rijeci
Odsjek za psihologiju
Klinika psihologija II.
dr.sc. Ivanka ivi-BeireviRijeka, 2005/2006.
UVOD U PSIHOTERAPIJUto je psihoterapija?
odnos izmeu najmanje dva uesnika
odnos podrke, u odreenom zadanom cilju
koriste se razliite psiholoke metode, zasnovane na teoriji
nezavisno o teorijskoj orijentaciji, veina terapeuta koristi neke sline tehnike
Jednosmjeran profesionalan odnos kojeg karakteriziraju:
vremenska ogranienost
uestalost kontakta
sadraj razgovora
razina intimnosti
Povijesni razvoj psihoterapije: Od kraja 19. st. do 60-tih godina 20. st. dominacija psihoanalize
promjene u komunikaciji terapeut-klijent:
leanje na kauu
direktna komunikacija oi u oi
dopisna terapija
telefonska komunikacija
e-mail komunikacija
Novije tendencije u psihoterapiji tendencija skraivanja psihoterapije
ekonominost
limitiranje osiguravajuih drutava
krizne intervencije
tendencija integraciji psihoterapijskih pristupa
Budunost psihoterapije slabljenje utjecaja psihoanalize
postizanje vee integrativnosti
ee primjena psihoedukacijskih pristupa i problemu usmjerenih terapija
poveanje efikasnosti - skraenje i ekonominost
empirijska validacija specifinih terapija, terapeuta i pojedinih klinikih intervencija (dokazana efikasnost)
poveanje zastupljenosti ena meu terapeutima
manja zastupljenost psihijatara meu terapeutima, a vea socijalnih radnika, paraprofesionalaca, kao i grupa za samopomo
usmjerenost na kulturalnu osjetljivost i multikulturalne terapije
Osnovne metode psihoterapije poveanje uvida
smanjenje emocionalne napetosti
poticanje katarze
pruanje novih informacija
zadavanje zadataka izvan terapije
poveanje vjere, nade i oekivanja promjene
Opi ciljevi psihoterapije: redukcija emocionalne napetosti
postizanje uvida
razvijanje sposobnosti za samostalno donoenje odluka i preuzimanje odgovornosti
promjena navika i neprilagoenog ponaanja
ublaavanje posebno bolnih osjeaja
osposobljavanje za uspostavljanje odgovarajue meuljudske komunikacijePsihologijske discipline povezane s psihoterapijom razvojna psihologija
kognitivna psihologija
bihevioralna psihologija
psihologija linosti
psihopatologija
socijalna psihologija- osnovno poznavanje bazinih zdravstvenih principa
Kome se ljudi obraaju za pomo zbog psihikih tekoa:
lijenicima - 41.6%
drugim profesionalcima (npr. sveenicima) - 19.9% specijalistima u mentalnom zdravlju (psiholozi, psihijatri i sl.) - 38.6%
Problem traenja psihoterapijskih usluga
80% osoba koje doivljavaju probleme mentalnog zdravlja ne trai profesionalnu pomo - razlozi:
problem samootvaranja
strah od tretmana (jakih neugodnih emocija)
strah od stigmatizacije
dostupnost pomoi
cijena usluga
Problem diseminacije psihoterapijskih usluga 80-90% svih posjeta lijeniku povezano je s psiholokim faktorima
veina zemalja financira lijeenje medikamentima, usprkos tome to psiholoki tretmani daju bolje rezultate, pacijenti pokazuju pozitivniji stav prema njima i radije ih biraju
38% fobinih pacijenata koji trae pomo u Bostonu dobiva efikasan psiholoki tretman, a 93% je na medikamentu (Barlow)
SAVJETOVANJE
Relativno kratak, na teoriji zasnovan, interpersonalni proces pomaganja ljudima koji su bazino psiholoki zdravi, u razrjeavanju njihovih razvojnih i situacijskih problema
Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja: to ?
Psihoterapija:
Tei problemi i poremeaji (psihopatologija) fobije, depresije, bipolarni poremeaj, shizofrenija
Savjetovanje:
Laki (normalni) problemi: svakodnevni stresovi, obiteljske i brane tekoe, razvojne krize, akademski problemi, razvojne krize, problemi prilagodbe
Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja: Gdje?
Psihoterapija:
Provodi se primarno u zdravstvenim ustanovama (hospitalno ili ambulantno)
Ponekad kombinirano s medikamentoznom terapijom
Savjetovanje:
provodi se u prosvjetnim i socijalnim ustanovama; profesionalnim savjetovalitima
Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja - usmjerenost na:
Psihoterapija:
Dublje probleme
Prola iskustva
Restrukturiranje linosti (kompleksne promjene bazinih karakteristika linosti)
Nesvjesne konflikteSavjetovanje:
Sadanje dogaaje
Racionalno rjeavanje problema
Poduzimanje adekvatnih akcija
Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja - trajanje:
Psihoterapija:
due trajanje
tipino varira izmeu 20-40 seansi
period od nekoliko mjeseci do 2 godineSavjetovanje:
krae trajanje
obino 8 - 12 senasi
period < 6 mjeseci
Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja - tko:
Psihoterapija:
psihoterapeuti (psihijatri, psiholozi??)
dua edukacija (prosjeno 4-5 godina)
Savjetovanje:
razliiti profesionalci: psiholozi, lijenici, socijalni radnici, pedagozi i sl.
krai trening
Zajedniko psihoterapiji i savjetovanju
Profesionalan odnos
Profesionalno okruenje
Jasno definirane uloge
Etiki principi u savjetovanju i psihoterapiji
Zadrati povjerljivost
Prepoznati svoja ogranienja
Traiti konzultacije
Tretirati klijenta onako kako bismo i sami eljeli biti tretirani
Potivati individualne i kulturalne razlike
Pratiti etike standarde struke
Kontinuirano se usavravati
Izbjegavati dvojni odnos
Prepoznati i pravilno usmjeriti krizna stanja:
prijetnja suicidom
prijetnja nanoenja ozljeda drugima
dokazi o zlostavljanju
seksualne prijetnje
TERAPIJSKI ODNOS
Faktori koji utjeu na terapijski odnos i proces savjetovanja
1. Struktura vremensko ogranienje (trajanje seanse, tretmana)
granice uloga,
granice ponaanja,
granice terapijskog procesa
sama po sebi ima terapijski efekt
2. Inicijativa - motivacija za promjenu Ambivalentnost (esta)
neodluni klijenti
netko ih upuuje
esto nemotivirani za traenje pomoi
otpor
suprotstavljaju se promjeni, premda mogu aktivno traiti pomo
odbijaju donoenje odluka (Ne znam)
Naini izraavanja otpora klijenata
A. Koliina odgovora
tiina; minimum govora
pretjerana rjeitost
B. Sadraj odgovora
intelektualan govor
preokupacija simptomima i/ili emocijama
preokupacija budunou/prolou
retorika pitanja
C. Stil reagiranja
omalovaavanje; odbacivanje terapeuta
cenzuriranje misli
zaboravljanje
eksternaliziranje
postavljanje granica
zavoenje
razotkrivanje u zadnji as
D. Logistiko ovladavanje
krenje bazinih pravila savjetovanja
slabo pridravanje dogovora o seansama
zakanjavanje; odbijanje plaanja
traenje osobnih usluga
Suprotstavljanje otporu klijenata
Neprocjenjivaki stav - pokazivanje prihvaanja, strpljenja i razumijevanja klijentove ljutnje, frustracije i obrambenog stava
Koritenje uvjeravanja (noga u vrata, vrata u lice)
Upotreba konfrontacije
ukazivanje na nekonzistentnosti
poticanje klijenta da preuzme odgovornost
Pragmatine tehnike (tiina, reflektiranje, iznoenje perspektive terapeuta i sl.)
3. Fiziko okruenje ugodnost prostorije - blago osvjetljenje, mirne boje, harmonian i ugodan namjetaj
udaljenost klijenta i terapeuta, fizike barijere
potivanje privatnosti
vizualna i auditivna izolacija;
osiguravanje neprekidanja tijekom seanse (telefon!)
4. Karakteristike klijenta YAVIS (Young, Attractive, Verbal, Intelligent, Successful)
HOUND (Homely, Old, Unintelligent, Nonverbal, Disadvantaged)
fizika atraktivnost klijenta (najjai utjecaj facijalne ekspresije, a najmanji sadraja rijei)
uloga SES
5. Karakteristike terapeuta Znatielja (prirodan interes za ljude)
Svjesnost o sebi i osobnim vrijednostima
Sposobnost analiziranja vlastitih osjeaja
Svjesnost o kulturalnim razlikama
Empatinost i razumijevanje
Altruizam, etinost, odgovornost
Otvorenost i samootkrivanje
Kongruentnost, autentinost (usklaenost izbora terapijskih tehnika s linosti terapeuta)
Prirodnost, spontanost, iskrenost
Pozitivan stav i potivanje klijenta (ideal kojem se tei: neprocjenjivanje!)
Toplina i paljivost prema klijentu (osobito na poetku i u kriznim razdobljima)
Sposobnost sluanja, vjetina komuniciranja
Kompetentnost (percipirana ekspertnost)
Energinost (emocionalno i fiziki zahtjevno); kapacitet za suoavanje s problemima
Fleksibilnost
Smisao za humor
Najei osobni problemi terapeuta
Iscrpljivanje (fiziko i emocionalno)
anksioznost
depresija (nema emocionalnog distanciranja od problema klijenta)
interpersonalni problemi
Najei stresovi psihoterapeuta (uzorak od 5000 terapeuta razliite orijentacije) Teki klijenti (ljuti, nasilni, otporni na tretman, paranoidni, suicidalni, borderline, klijenti s poremeajem osobnosti)
Teki uvjeti rada
Konflikti sa suradnicima, supervizorima
Vremenski pritisak
Osjeaj osamljenosti i izolacije
Emocionalni i psiholoki utjecaj na osobni ivot
Terapeutski paradoks
Naini izbjegavanja i ublaavanja profesionalnog sagorijevanja
Druenje sa zdravim osobama
Samoprocjena identificiranje stresora i faktora koji oputaju (vjebe za smanjenje stresa)
Modificiranje okolinskih stresora
Osiguravanje vremena za slobodne i privatne aktivnosti (ravnotea u ivotnom stilu)
Osobna terapija
ivotni stav koji ulijeva nadu
ne postoji idealan oblik terapijskog odnosa
razliiti klijenti imaju razliite potrebe
efikasni terapeuti koriste razliite vjetine i tehnike za razvoj terapijskog odnosa prilagoenog specifinom klijentu
Kljuni uvjeti terapijskog odnosa (prema C. Rogersu)
1. Empatija - razumijevanje to klijent doivljava, misli i osjea, te kako percipira svoje ponaanje
2. Prirodnost (kongruentnost, spontanost, otvorenost za iskustva, dosljednost, bez obrambenog stava)
3. Potivanje, prihvaanje klijenta (pozitivan stav)
1. Empatija Vjetine povezane s tonom percepcijom svijeta druge osobe
vjetine povezane s komunikacijom empatijske percepcije drugoj osobi
Osnovne vjetine komunikacije empatije
neverbalno i verbalno praenje
parafraziranje sadraja koje klijent iznosi
reflektiranje klijentovih osjeaja i implicitnih poruka
2. Prirodnost Ukljuuje tri tipa ponaanja:
kongruentnost (svjesnost o osobnim mislima, osjeajima i reakcijama; njihova usklaenost)
otvorenost (transparenost; spremnost) i diskretno samo-otkrivanje (ukljuuje svjesnu odlunost)
neposrednost (otvoreno izraavanje misli i osjeaja kad se jave tijekom seanse)
3. Pozitivan stav Kljuno je pokazati prihvaanje klijenta
pokazivati neprocjenjivake i nekritike verbalne i neverbalne reakcije
Neverbalno izraavanje pozitivnog stava
Ton glasas - ugodan, umirujui
Facijalna ekspresija - zainteresiranost, osmjeh
Stav - oputen, nagnut prema osobi
Kontakt oima - direktno prema osobi
Dodir - diskretan,ugodan (!!)
Geste - otvorene,
Fizika udaljenost - relativno bliska
Verbalno izraavanje pozitivnog stava:
koristiti pozitivne izjave (usmjerene vie na proces nego na ishod)
koristiti ih selektivno (ne stalno) i iskreno
Funkcije terapijskog odnosa
Stvara atmosferu povjerenja i sigurnosti kod klijenta
osigurava uvjete za izraavanje snanih osjeaja
omoguava klijentu da doivi zdrav i pozitivan interpersonalan odnos
ima znaajnu motivacijsku funkciju (ulijevanje povjerenja, nade i ohrabrenja)
PROCJENA INDIKACIJA;PROCJENA I ODREIVANJE PROBLEMA
injenica da je psihoterapija nekome korisna ne znai da mu je i potrebna.
Procjena indikacija za psihoterapiju
Treba procijeniti:
to je problem klijenta
Je li problem dovoljno ozbiljan da zahtijeva intervenciju
Zahtijeva li problem psiholoku intervenciju ili se moe rijeiti na druge naine
Moe li se problem rijeiti praktinom intervencijom
Tko ima problem i tko bi trebao ostati u tretmanu
Ima i osoba pored psiholokih problema i neke somatske probleme za ije je rjeavanje nadlean lijenik
Procjena specifinih indikacija za odreeni psihoterapijski pristup
Dodatno procijeniti
Je li potrebna hospitalizacija
Je li uz psihoterapiju potreban i lijek
Hospitalizacija obino potrebna kod:
Bipolarnog poremeaja
Psihotinih stanja
Tee depresije sa suicidalnim namjerama
Akutne konzumacije droga koja zahtijeva detoksikaciju
Nekih organskih stanja koja rezultiraju znaajnom dekompenzacijom
Medicinske intervencije (farmakoterapija, ECT) kod:
Shizofrenija
Bipolarnih poremeaja
Intenzivnih stanja anksioznosti
Teih depresija s izraenim tjelesnim simptomima
Aspekti procjene indikacija za psihoterapiju:
S aspekta poremeaja
S aspekta osobe u tretmanu - motivacija, prihvatljivost postupaka, suradljivost
S aspekta okoline - motiviranost, suradljivost, dosljednost, ustrajnost
S aspekta terapeuta znanja i vjetine za provoenje postupaka, poznavanje problema, odgovarajue osobine linosti
Procjena problema
Svrha procjene problema
Prikupljanje informacija o problemu
Identificiranje kontolirajuih varijabli (koje pridonose ili podravaju problem)
Utvrivanje ciljeva i oekivanja klijenta
Prikupljanje osnove podataka (baseline)
Educiranje i motiviranje klijenta
poveava se klijentovo prihvaanje tretmana
efekt reaktivnosti
Planiranje terapijskih intervencija i strategija
Procjena odgovara na pitanje:
Koji tretman, s kojim terapeutom je najefikasniji za tog pojedinca s tim specifinim problemom, i pod kojim uvjetima (Paul, 1967)
Poetnim intervjuom nastoji se doznati:
to je problem
Opisati sve komponente problema
Tko smatra da je to problem
Je li kronian ili reakcija na akutni stres
Trajanje problema
Od kada, kako esto se javlja, u kojim situacijama
to pridonosi nastanku i odravanju problema
Zato ba sada trai pomo
Intenzitet problema
Gdje problem dolazi do izraaja i u kojem obimu
Koliko interferira sa svakodnevnim funkcioniranjem u pojedinim aspektima (socijalni, obiteljski, profesionalni, ...)
koji dio opeg funkcioniranja osobe zahvaa (prikazati u postotku ili grafiki)
Koga problem smeta i koliko
Kako okolina reagira (podrava, razumije, negira, potie li promjenu)
Trai li pacijent pomo zbog sebe ili zbog nekog drugog
Kako pacijent gleda na problem
Kako bi ga nazvao
Kako objanjava njegov nastanak
to mu znai
Smatra li da je rjeiv (kako, uz pomo ega)
Kakva je elja osobe za promjenom
Koliko je motivirana za promjenu
Koliko je motivirana za aktivno uee u radu na promjeni
Kakve su mogunosti za promjenu
Postojei resursi, snage i vjetine suoavanja (kako se sam suoava sa svakodnevnim problemima; koga u okolini moli za pomo...)
Dosadanja traenja profesionalne pomoi
Postoje li prepreke u samom klijentu ili u okolini
Kada je procjena gotova dovoljna za poetak tretmana
Imamo li dovoljno informacija za poetak tretmana
Koliko je hitna potreba za neposrednim olakanjem od tegoba kod klijenta
Koliko je pacijent pesimistian i oajan
Procjena problema je kontinuirani proces koji se nastavlja tijekom tretmana
Neadekvatna procjena problema je glavni uzrok neuspjenosti tretmana
Konceptualizacija sluaja
Povezuje sve pacijentove probleme
Pomae terapeutu da se usmjeri na one probleme i aspekte problema koji su usko povezani s pacijentovim sredinjim tekoama
Donekle predvia odreena ponaanja klijenta
Konceptualizacija sluaja obuhvaa
Izradu liste problema
Identifikaciju intenziteta problema (frekvencija, trajanje, ozbiljnost)
Procjenu prioriteta i izbor problema za tretman
Identifikaciju prednosti klijenta
Identifikaciju sekundarne dobiti
Postavljanje hipoteza
Izbor ciljeva i plan tretmana
Predvianje tekoa u provoenju tretmana
IZBOR CILJEVA;
PLANIRANJE TRETMANA
Razlozi za postavljanje ciljeva:
Razjanjavaju poetna oekivanja
Poveavaju motivaciju
Pojanjavaju usmjerenost u tretmanu
Povjeavaju ustrajnost
Olakavaju planiranje akcija (zahtijevaju primjenu)
Omoguuju evaluaciju
Mogu imati reaktivan efekt
Daju klijentu osjeaj ovladavanja problemom
Procesni ciljevi openiti, univerzalni za sve klijente (npr. uspostavljanje terapijskog odnosa, komuniciranje empatije i sl.)
Ishodni ciljevi specifini za svakog klijenta
Postizanje ciljeva podrazumijeva promjenu miljenja, osjeanja i/ili ponaanja.
Preporuke za postavljanje ciljeva:
Trebaju biti korisni i realistini
Trebaju biti postavljeni u terminima akcija
Trebaju biti specifini i mjerljivi
Trebaju biti krojeni prema klijentu i u skladu s njegovim vrijednostima
Poeljno je da su pozitivno formulirani (to e osoba initi, a ne to e prestati initi)
Potrebno je provjeriti posljedice dostizanja ciljeva (pozitivne i negativne) - to e se dogoditi ako se ciljevi dostignu, a to ako ne
Vee ciljeve treba razlomiti u manje dijelove
Napraviti hijerarhiju ciljeva (dugoroni - kratkoroni)
Glavni cilj podciljevi neposredni zadaci
Mogui ciljevi
Potpuno rjeavanje problema
Mali pomaci koji znatno poboljavaju kvalitetu ivota
Ponekad ogranieni na:
Postepeno poboljanje kroz due razdoblje
Zaustavljanje daljnjeg pogoranja
Pomo pacijentu da sadrajnije ivi, bez ogranienja zbog problema
Smanjenje uznemirenosti zbog problema
Problemi u postavljanju ciljeva
klijent ne vidi neadekvatnost vlastitog ponaanja
klijent vidi problem u ponaanju druge osobe
klijent izraava problem kao osjeaj
nedostatak ciljeva - klijent ne zna to bi htio
steena dobit od bilo kojeg problemnog ponaanja
Otpor u postavljanju ciljeva:
provjeriti dobit od problemnog ponaanja
jesu li ciljevi osobni za klijenta
provjeriti oekivanja klijenta o promjeni nakon dostizanja cilja
Izbor problema za tretman:
Poeti s problemom koji najbolje predstavlja razlog dolaska i traenja pomoi
Poeti s problemom koji je za klijenta primaran; kojeg najvie eli rijeiti
Poeti s problemom koji ima najvie ansi za uspjeno rjeenje, ili zahtijeva najmanje napora
Poeti s problemom ije je rjeenje preduvjet za rjeavanje ostalih problema
Planiranje tretmana
Navesti sve probleme koji e se tretirati
Postaviti specifian cilj za svaki problem
Odrediti metodu koja e se koristiti za svaki problem
Predvidjeti oekivano vrijeme dostizanja svakog cilja
Odrediti osobe odgovorne za rad na dostizanju pojedinih ciljeva
Konceptualizacija
Konceptualizacija sluaja
Povezuje sve pacijentove probleme
Pomae terapeutu da se usmjeri na one probleme i aspekte problema koji su usko povezani s pacijentovim sredinjim tekoama
Donekle predvia odreena ponaanja klijenta
Konceptualizacija sluaja obuhvaa
Izradu liste problema
Identifikaciju intenziteta problema (frekvencija, trajanje, ozbiljnost)
Procjenu prioriteta i izbor problema za tretman
Identifikaciju prednosti klijenta
Identifikaciju sekundarne dobiti
Postavljanje hipoteza
Izbor ciljeva i plan tretmana
Predvianje tekoa u provoenju tretmana
STRUKTURA SEANSE
Ope preporuke
strukturirati unaprijed
planirati da se problem zaokrui do kraja seanse
drati se problema, ne se pretjerano udaljavati
odrediti vremensko trajanje
Kako zapoeti seansu?
redefiniranje problema
identifikacija uvstava (i pozitivnih!)
identifikacija miljenja i stavova
procjena uzbuenja sada i kada se dogaaj dogodio (razlike!)
navoditi da govori o moguim izlazima
dogovor o snimanjuU uvodnoj seansi nastojimo:
Smanjiti poetnu anksioznost
Ne govoriti prekomjerno
Poticati klijenta da govori
Paljivo sluati i pokuati rekonstruirati priu klijenta
Ne skrivati ako ve neto znamo o klijentu
Tekoe zapoinjanja tretmana (za klijenta)
Teko se obavezati na promjenu na sebi
Teko se podvri utjecaju terapeuta (pomo se vidi kao prijetnja samopotovanju i nezavisnosti)
Nije lako imati povjerenja u strane osobe i biti otvoren prema njima
U poetku nije lako jasno vidjeti vlastiti problem
Ponekad se problemi ine preveliki da bismo ih lako podijelili s drugima
Stav nije u redu primati pomo izvan obitelji
Zapoinjanje sljedeih seansi
Provjeriti promjene od prolog susreta
Pokazati interes za promjene (u izgledu; u raspoloenju)
Moe kratak neformalan uvod, ali ne dozvoliti predugo odgaanje razgovora o problemu
Zavravanje seanse
Ograniiti trajanje intervjua
Najaviti kraj - kratkom izjavom; neverbalnom gestom
Sumiranje na kraju (kratko, usmjereno, bez interpretacija)
Traiti od klijenta da sumira seansu
Pruanje uzajamnog feedbacka
Procjena osjeaja
ako na kraju otkriva nove informacije, odgoditi temu za sljedei susret (osim hitnoe)
Poticati optimistian ton
Zadati zadatke i napraviti dogovore za dalje planirati sljedeu seansu
ZAVRAVANJE TERAPIJSKOG ODNOSA
Osnovni razlozi za zavravanje terapijskog odnosa:
Dostignuti su postavljeni ciljevi tretmana
Preusmjeravanje na drugog terapeuta
Promjena situacije (bolest, preseljenje)
Promjena motivacije
Nema znakova napretka
Priprema za zavravanje terapijskog odnosa
Planirati i najaviti kraj tretmana
Eventualno prorijediti zavrne seanse
Rezimirati to je nauio
Planirati rizine situacije
Uiti vjetine rjeavanja problema
Prodiskutirati emocionalne reakcije klijenta
Obratiti panju na vlastite osjeaje
Planirati period praenja (nova seansa, telefon, pismo, slanje upitnika)
Emocionalne reakcije klijenta na najavu kraja tretmana
Osjea se dobro jer uvia napredak
Zabrinut u vezi budunosti (kako e sam)
Boji se vraanja na staro
Tuan jer zavrava znaajan odnos (podrka!)
Pokazuje otpor (produenjem seansi, traenjem dodatnih seansi, navoenjem novih problema)
Kriteriji za procjenu spremnosti klijenta za zavravanje tretmana
Smanjenje poetnih problema
Bolje suoavanje sa specifinim problemima
Efikasnije komuniciranje s drugima
Poveana odgovornost u svakodnevnim aktivnostima i interakcijama
Povean kapacitet za doivljaj ugode
Je li terapijski odnos i dalje koristan?
MIKROVJETINE TERAPEUTA
Vjetine praenja klijenta
Ponaanja koja odraavaju praenje klijenta
Vjetine opaanja klijenta
Ukljuuje kulturalno i individualno prikladan kontakt oima, slijed razgovora, govor tijela i vokalne kvalitete
Otvorena i zatvorena pitanja
Otvorena pitanja najvrednije vjetine praenja
pozivaju na razgovor
zatijevaju iri odgovor
pomau u prikupljanju podataka o problemu
Zatvorena pitanja
koriste se za pojanjavanje, usmjeravanje i suavanje podruja razgovora
paljivo koristiti jer mogu prekinuti klijenta u iskazu
Poticaji i parafraziranja
Parafraziranje pomae u pojanjavanju i provjeravanju je li terapeut dobro razumio poruku klijenta
Sumiranje integracija klijentovih verbalizacija, injenica, osjeaja i znaenja
Odraavanje osjeaja
Emocionalne oznake predstavljaju kritine znakove o tome kako klijent reagira na problem, u prolosti i u sadanjosti
Istraivanja kratkotrajnog i dugotrajnog pamenja pokazuju da niti jedan sadraj nije pohranjen u mozgu ako nije emocionalno znaajan
Odraavanja znaenja
Za razliku od reflektiranja osjeaja, reflektiranje znaenja upuuje na dublje znaenje koje lei u osnovi problema klijenta (slinije interpretaciji)
Fokusiranje (selektivna usmjerenost panje)
Panja moe biti usmjerena na:
klijenta (osjeate se osamljeno i bespomono)
problem (kako se to esto dogaa)
druge ljude (recite mi malo vie o njemu)
intervjuera (podsjea me na moje iskustvo...)
uzajamni odnos terapeuta i klijenta (ini mi se da dobro napredujemo)
okolinu (to mui mnoge mlade ljude; uvjeti polaganja su dosta teki)
Vjetine utjecanja
Interpretacija
glavna i najsloenija vjetina utjecanja
referenini okvir je terapeut
povremeno koristi veina terapeuta
tijekom jedne seanse poeljno koristiti maksimalno 2-3 vjete interpretacije
Direktiva
najutjecajnija vjetina utjecanja
moe biti data kroz fantaziju (u humanistikom pristupu), sugeriranje specifine promjene u ponaanju (npr. trening asertivnosti), ili kroz sugestije putem usmjerenih slobodnih asocijacija (u psihodinamskom pristupu)
Savjet, informacija, usporeivanje s drugima
korisne, ali potencijalno opasne vjetine
koristiti paljivo i ne preesto da ne izazovu otpor (obino na direktan zahtjev klijenta)
terapeut daje konkretne informacije (ili sugestije) koje mogu biti korisne za klijenta
Samootkrivanje
ako se odnosi direktno na reakciju u odnosu na ono to klijent govori, nalikuje feedbacku (drago mi je da vam je to uspjelo)
drugi tip ukljuuje osobno iskustvo terapeuta koje se na neki nain odnosi na klijentov sadraj (i ja se slino osjeam u takvim situacijama)
treba biti kratko, relevantno za problem klijenta brzo se ponovno orijentirati na klijenta i to povezat
Logike posljedice
klijenta se navodi da razumije mogue posljedice svojeg ponaanja
ee se koristi u Adlerijanskom savjetovanju, REBT-u, BKT pristupu i realitetnoj terapiji
moe kod klijenta izazvati otpor ako prije nije uspostavljen dobar terapijski odnos
Sumiranje
esto se koristi na kraju intervjua
utjecajno
obino se kombinira sa sumiranjem praenja i sluanja razlika je u tome iji se podaci sumiraju (kod sumiranja sluanja sumiraju se podaci klijenta, a kod utjecjanog sumiranja podaci terapeuta)
Konfrontacija
Klijenta se suoava s nedosljednostima npr. nesklad izmeu:
dva verbalna ponaanja (dvostruke poruke)
verbalnog i neverbalnog ponaanja
izmeu dva neverbalna ponaanja
izmeu sebe i drugih
nedosljednost izmeu ponaanja i njegovih efekata
zahtijeva dobro uspostavljen terapijski odnos
vjetina koja balansira izmeu i koristi vjetine praenja i vjetine utjecanja najutjecajnija kad kombinira parafraziranje i odraavanje osjeaja
pretjerano konfrontirajui terapeut moe nakoditi klijentu, ali previe oprezan terapeut moe potaknuti premale promjene kod klijenta
vano uspostaviti ravnoteu izmeu pogurivanja klijenta i povlaenja terapeuta, a ta ravnotea treba biti u skladu s osobom terapeuta
Integracija vjetina
razliite terapijske kole koriste pojedine vjetine u razliitoj mjeri
nedirektivni pravci (npr. rani oblici Rogerijanske terapije) koriste uglavnom vjetine praenja i vrlo malo pitanja
kognitivni pristupi, problem-solving terapije i eklektiki pristup znatno vie koriste i vjetine utjecanja
Neverebalna komunikacija u terapiji
Kinezika
pokreti oiju
facijalna ekspresija
mimika usanapokreti tijela
opi izgled, visina i teina tijela
Paralingvistika
kvaliteta glasa, vokalizacija, intonacija, fluentnost, pogreke u govoru, utnja
ritam govora (kulturalne razlike)
nagle promjene teme
Proksemika socijalni i osobni prostor
veliina sobe, raspored stolica, meusobna udaljenost
ima vrlo individualno znanje
vano zamijetiti promjene (odmicanje, naginjanje)
znaaj rasporeda sjedenja u obiteljskoj terapiji
Okolinski faktori - razliit utjecaj
Vrijeme (percepcija i koritenje vremena)
tonost ili zakanjavanje; vrijeme provedeno u komunikaciji o odreenim temama ili dogaajima
Vjeba u paru: neverbalna komunikacija
Zaponite razgovor s partnerom i razgovarajte zatvorenih oiju oko 5 minuta. Zatim otvorite oi i zavrite razgovor.
Prodiskutirajte razlike izmeu vizualne i nevizualne komunikacije
koje ste kompenzacije morali initi dok ste razgovarali bez gledanja
koliko ste tada bili uspjeni u komuniciranju
to vam je osobito nedostajalo u smislu vizualnog feedbacka od strane partnera
Vjeba u paru II: neverbalna komunikacija
Razgovarajte u paru ili u maloj grupi. Opaajte reakciju osobe s kojom razgovarate kad:
ju gledate oputeno
ne gledate stalno, esto skreete pogled
zurite u nju
Prodiskutirajte iskustvo.
Vjeba u paru III: neverbalna komunikacija
Razgovarajte u paru ili u maloj grupi. Opaajte reakciju osobe s kojom razgovarate kad mijenjate poloaj tijela:
nagnuti naprijed
nagnuti prema otraga
okrenuti od osobe
adekvatno okrenuti prema osobi
Prodiskutirajte iskustvo.GRUPNA TERAPIJA
Razvoj grupne terapije
Zaetnik Joseph Pratt (prva savjetodavna grupa u Bostonu 1905. god.)
Jacob Moreno uvodi termin grupne psihoterapije 1920-ih godina
Kurt Lewin teorija polja osnova malih studijskih grupa u Britaniji i T-grupa u SAD-u
Fritz Perls Gestalt grupe
Carl Rogers grupe susretanja (1960.-ih god.)
Specifini faktori grupnog tretmana
Razmjena novih informacija savjeti i sugestije drugih lanova grupe
Pobuivanje nade i oekivanja - opaanje promjena kod drugih lanova grupe
Univerzalnost
Altruizam pomaganje drugima podie samopotovanje i povjerenje
Uenje socijalnih vjetina:
grupa prua model za uenje imitacijom
sigurna atmosfera za isprobavanje novih vjetina i dobivanje feedbacka
Uenje vjetina rjeavanja problema (opaanjem drugih lanova i voe)
Oivljavanje odnosa u primarnoj obitelji (korektivno emocionalno iskustvo)
Grupna kohezija
Osjeaj povezanosti i bliskosti (poveava redovitost dolaska i pridravanje dogovora)
Omogueno izraavanje negativnih emocija
Prihvaanje i podrka od strane grupe poveava samopotovanje
Tipovi terapijskih grupa
T-grupe (trening grupe)
Zasnovane na Lewinovoj ideji grupne dinamike
Naglasak na interpersonalnim odnosima - funkcioniranju sistema (sline obiteljskom savjetovanju)
Primarno namijenjene za edukacijske profesije i poslovne ljude uenje o sebi, poboljanje interakcije
Grupe susretanja - namijenjene rastu i razvoju linosti (kod normalnih osoba)
Naglasak na izraavanju i prepoznavanju emocija
Grupni maraton (jedna seansa od min. 24 sata)
uspjeno se koriste u radu s ovisnicima i za pojedince koji normalno funkcioniraju
Psihodrama (uvodi Moreno)
Koristi se u bihevioralnoj i getalt grupnoj terapiji
Usmjerene na emocionalno doivljavanje
Grupe samopomoi/grupe podrke
Voene od strane profesionalne organizacije ili pojedinaca (npr. lijeenih alkoholiara, udruenja specif. bolesnika i sl.)
Psihoterapijske grupe razliite teorijske orijentacije
Razlikuju se s obzirom na strukturu, specifinost ciljeva i razinu aktivnosti voditelja:
Kratke psihodinamske grupe
Grupna analiza
Getalt grupe
BKT grupe
Sistemske grupe
Faze grupnog rada
Formiranje (upoznavanje, pravila, oekivanja)
Sredinja faza:
- Faza oluje nemir i konflikti (kao u adolescenciji); razvijanje podgrupa; este konfrontacije (izmeu lanova ili s voditeljem)
- Radna faza (slino odrasloj dobi)
Normiranje razvijanje kohezije; vanost prihvaanja; rjeavanje konflikata
Izvoenje produktivna faza; razvoj povjerenja; potiu se interpersonalne interakcije
ZavravanjeStruktura terapijske grupe
Veliina: - izmeu 6 i 12 lanova
- s djecom poeljno 3-4 lana
Trajanje: - 1.5 2 sata po seansi
broj seansi ovisi o problemu i o pristupu
Otvorenost grupe
Otvorene grupe lake odravaju optimalnu veliinu (zbog osipanja lanova)
Zatvorene grupe:
osiguravaju veu kohezivnost meu lanovima;
produktivne u dostizanju cilja
Homogenost grupe
Homogene grupe
lanovi su sline dobi, spola i vrste problema
olakavaju direktno usmjeravanje na poboljanje simptoma Heterogene grupe
lake se formiraju
lanovi su izloeni irem rasponu razliitih osoba i stavova
Izbor klijenata
Na osnovi individualne inicijalne procjene
Iskljuuju se:
Pacijenti s organskim oteenjima
Paranoidni
Hipohondrini
Suicidalni
Ekstremno narcistini
Sociopati i psihotini
Tipovi problematinih lanova grupe
Pojedinac koji je znaajno razliit od drugih
Ekstremno povuen pojedinac
Pretjerano usmjeren na sebe i priljiv
Jae poremeen pojedinac u grupi dobro orijentiranih u realnosti
Pojedinac koji je na rubu krize u poeku grupe
Pojedinac koji tei pretjeranom samootvaranju
Osoba koja ne dolazi na nekoliko susreta
Osnovne kvalitete voditelja grupe
Briljivost
Objanjavanje i osiguravanje kognitivnog okvira za promjenu
Emocionalno poticanje - aktivnost, izazivanje, preuzimanje rizika, samo-otkrivanje
Postavljanje normi, strukturiranje i sugeriranje postupaka (vana umjerenost)
PSIHODINAMSKI PRISTUPI
Osnovne karakteristike psihodinamskog pristupa
Zasnovan na procesima zakljuivanja
Naglasak na intelektualnim procesima
Naglaava povijesne procese kompulsivno ponavljanje bolnih iskustava
Deterministiko shavaanje
Ponaanje je determinirano intrapsihikim mehanizmima - ponaanje odraava bazine instinkte ili nagone koji su preteno nesvjesni i proistjeu iz ID-a
Libidinalni i agresivni impulsi su bioloki zasnovani na nagonima
Cilj savjetovanja i terapije je otkriti nesvjesne korijene sadanjeg ponaanja (u prolim iskustvima)
Osnovne pretpostavke psihodinamskog pristupa
Sadanje funkcioniranje pojedinca moe se objasniti prolim iskustvima
Procesom asocijacija moe se doi do nesvjesnog materijala
Nita nije sluajno
Instinkti potiu motivaciju
Princip ugode
Libido i tanatos
Procjena
Nema klasine psihodijagnostike i primjene psihologijskih instrumenata, osim u sluajevima nejasne dijagnoze i sumnje na organitet
Primjena projektivnih tehnika
Procjena pogodnosti za psihoanalitiku psihoterapiju ukljuuje:
Motivaciju osobe za promjenom
Ego snagu (ukljuujui kapacitet za regresiju u funkciji ega)
Stupanj psiholoke svjesnosti (kapacitet za introspektivnost, uivljavanje u unutranje doivljaje, fantazije i snove)
Tri faze tretmana
Uspostavljanje terapijskog odnosa
Sredinja faza prorade (dua)
Analitiki proces se sastoji od niza sekvenci:
pacijentovog otpora
analitiareve interpretacije otpora
pacijentovog reagiranja na interpretaciju
Zavravanje
Tehnike psihoanalitikog tretmana
Slobodne asocijacije nehipnotiki nain otkrivanja prolih sjeanja
Rad na snu
manifestni/latentni sadraj
sekundarna revizija
Analiza otpora
Izvor moe biti u nesvjesnom osjeaju krivnje ili potrebe za kanjavanjem (iz superega)
Glavni dio psihoanalize zahtijeva vrijeme!!
Analiza transfera i kontratransfera
realistina/svjesna razina (korisna) i nesvjesna razina transfera
transferna neuroza
identificiranje i imenovanje; slobodno asociranje
Analitike interpretacije (otpora, transfera, snova, pogreaka u govoru, simptoma, ponaanja i dr.)
moraju biti tone, znaajne i dobro uvremenjene
Regresija ponovno oivljavanje prolih traumatskih iskustava, na senzomotornoj razini (OPREZ!)
Usmjeravanje na sluajne pogreke; humor
Mehanizam promjene u psihoanalitikom tretmanu
Glavni terapijski agensi su uvid i odnos
Dva modela terapijske promjene:
Model rasta analitika situacija potie ometeni razvoj kroz osiguravanje olakavajuih uvjeta (npr. Kohut)
Model popravljanja vie naglaava interpretacije koje vode do uvida, a manje se oslanja na pacijentove zdrave impulse (vie tradicionalno baziran na Freudovom uenju)
Teorijske promjene u psihoanalitikom miljenju (Pine, 1990)
Freudova teorija nesvjesne motivacije shvaanje libidinalnih i agresivnih impulsa osnovnim pokretaima ponaanja i mentalnog ivota pojedinca
Ego psihologija naglasak na obrambenim mehanizmima i nainima suoavanja s konfliktnim eljama Varijacije teorije objektnih odnosa usmjerenost na mentalne reprezentacije objekata, odnos selfa prema unutranjim objektima, te aktiviranje tog unutranjeg svijeta u kontekstu tekuih interpersonalnih odnosa i fantazija o takvim odnosima
Razvoj self-psihologije (Kohut, 1984) glavnim ciljem pojedinca smatra se kohezija i ispunjenje selfa
Doprinosi psihoanalitike terapije
Iskustva iz djetinjstva imaju znaajan utjecaj na razvoj linosti
Priznavanje seksualnih aspekata djetinjstva
Otkrivanje nesvjesnih procesa znaajno pridonijelo teoriji motivacije
Razvoj metode slobodnih asocijacija glavni doprinos psihoterapiji Otkrivanje transfera
Primjer studije pojedinanog sluaja u psihoterapiji izvor uvida u psiholokom razvoju
Ogranienja psihoanalitike terapije
Prenaglaava bioloke faktore (pretjerani naglasak na seksualnom razvoju)
Deterministiko gledanje na ljudsko ponaanje pesimistino
Zanemarivanje socijalnih aspekata razvoja kao pozitivnih, a ne samo ograniavajuih
Zanemarivanje interpersonalnih odnosa
Pretjerano generaliziranje na osnovi bekog sloja 19. st., zanemarujui kulturalne razlike
Freud nije pravilno prepoznao autonomiju ega s vlastitim izvorima energije, interesima, motivima i ciljevima, nezavisnim o idu
Postavlja se pitanje pouzdanosti Freudovih metoda istraivanja, kao i reprezentativnosti uzorka sluajeva koje je prouavao
Psihoanalitika terapija nije za svakoga
Freud je koristio interpretaciju kao metodu indoktrinacije
Terapeut moe biti pretjerano usmjeren na analizu bez dovoljnog nastojanja da se postigne promjenaZakljuci o psihoanalitikoj terapiji
Do sada nema pouzdanog, kvantitativnog empirijskog dokaza o efikasnosti psihoanalize ili dugotrajnog psihoanalitikog tretmana u usporedbi s drugim pishoterapijama
Prema nekim istraivanjima ak jedna treina analitiki tretiranih pacijenata bila je u nekoj fazi tretmana hospitalizirana Istraivanja efikasnosti psihoanalize na 42 pacijenta pokazuje slabije rezultate od oekivanih
Psihoanaliza je preduga i preskupa
Psihoanaliza gubi na popularnosti u SAD, ali je aktualna u zemljama June Amerike, istone Evrope (eka, Poljska, Litva, Rusija) te Azije
Razlika izmeu klasine i moderne psihoanalize
Klasina
Naglaava ulogu nesvjesnih instinkata (ono to se zbiva unutar osobe)
Vodi pacijenta ka tonim interpretacijama
Smatra da e pacijent moi prevladati svoje probleme kad stekne uvid u njih
Moderna
Istie utjecaj socijalnih i kulturalnih varijabli na ponaanje (ono to se zbiva izmeu osoba)
Usmjerena na razrjeenje otpora
Smatra da pacijent mora nauiti neto o svojim nezadovoljenim maturacijskim potrebama da bi rastao
Analitiar je emocionalno neutralna figura (ekran za transferiranje)
YAVIS pacijenti, neurotiari
Individualna terapija
Dugotrajna
Usmjerena na restrukturiranje cijele linosti
Analitiar treba biti puno aktivniji, empatiniji; model socijalnog uenja
Trend ka tretiranju jae poremeenih pacijenata
Grupnom terapijom obuhvaa se znatno vei krug pacijenata
Kraa; usmjerena na prolost i sadanjost
Jasniji ciljevi
Modifikacije psihoanalitike teorije:
Neofreudovski sistemi
Individualna psihologija Alfreda Adlera
Analitika psihologija Carla Junga
Terapija volje Otta Ranka:
koristi pacijentovu uroenu volju za zdravljem
terapeut je samo faicilitator uroenih potencijala za rastom, a ne pasivna figura kojom upravlja prolost
osnova na kojoj Rogers gradi terapiju usmjerenu na klijenta
Neofreudovski sistemi zasnovani na kulturnom naglasku smatraju da su socijalni faktori glavne odrednice linosti
Holistiki pristup Karen Horney
kola interpersonalnih odnosa (Harry Stuck Sullivan)
Kulturalni pristup Ericha Fromma
Teorije objektnih odnosa
Guntrip, Winnicott, Fairbairn, Margaret Mahler, Otto Kernberg, Heinz Kohut, M.Klein
Eriksonovo proirenje Freudove teorije na razvoj linosti (teorija psihosocijalnog razvoja)
Analiza karaktera Wilhelma Reicha
Kohutov pristup tretmanu narcistikog poremeaja linosti
Individualna psihologija Alfreda Adlera
Prethodnica dananjih shvaanja u BKT
Smatra ljudsku prirodu kreativnom, aktivnom i odlunom
Klijenti se ne smatraju bolesnima, ve obeshrabrenima
Tretman je kolaborativan rad na zajedniki prihvaenim ciljevima Pretpostavlja da su ivotni problemi zasnovani na pogrenim postavkama pojedinca
Tehnike tretmana usmjerene su na istraivanje i mijenjanje krivih pretpostavki
Ljudi su primarno motivirani socijalnim interesima ponaanje je svrhovito, usmjereno cilju
Usmjerenost na svjesne aspekte ponaanja
Ljudi su podjednako pod utjecajem buduih ciljeva, kao i prolih iskustava
Shvaanje maladaptivnog ponaanja
Psihiki poremeaji su posljedica pogrenog ivotnog stila kojeg karakterizira neprilagoena kompenzacija osjeaja inferiornosti, preokupacija postizanjem osobne moi i nerazvijeni socijalni interesi
Obiteljski faktori povezani s pogrenim stilom ivota roditeljsko prezatiivanje, zanemarivanje i dominacija
Ciljevi Adlerijanske psihoterapije
Otkrivanje pacijenotovog pogrenog ivotnog stila i zamijeniti ga zdravijim, adaptivnijim, onim kojeg karakterizira via razina socijalnih interesa
Pomoi klijentima da prerastu osjeaje inferiornosti
Poticati klijente da razvijaju socijalne interese
Tehnike Adlerijanske psihoterapije
Ispitivanje ivotnog stila obiteljska atmosfera, red roenja, rana sjeanja
Studije snova
Interpretacija otpora i transfera
Igranje uloga
Ohravrivanje i pruanje savjeta
Konfrontacija
Paradoksalna intencija
Zadavanje domae zadae
Pritiskanje gumba
Hvatanje samog sebe
Pljuvanje u juhu
Uvodi ideju terapije igrom za djecu od 4. do 9. godina
Evaluacija Adlerove psihoterapije
Prednosti:
Smatra da osoba ima slobodu volje
Odbacuje Freudovo isticanje uloge nesvjesnih instinktivnih nagona na razvoj linosti
Istie ulogu socijalnih faktora
Kritike:
Nedostatak vrste istraivake osnove
Evaluacije se svode na studije sluaja
Nedovoljno jasni pojmovi i termini
Nerazraene ideje o radu s klijentima
Doprinos Adlerove psihoterapije
Objavio vie od 300 radova i knjiga
Mnoge postavke (slobode, interpretacije dogaaja, ivotnog scenarija, raste i osobne odgovornosti) se danas iroko koriste u razliitim drugim pristupima (bihevioralni, kognitivni, getalt)
Uvodi pojam kompleksa inferiornosti, socijalnog interesa, empatije, ivotnog stila
Analitika psihologija Carla Junga
Uvodi dihotomiju introverzija-ekstraverzija
Uvodi pojam kompleksa
Dihotomija anima i animus
Uvodi etiri psiholoka tipa (mislei, osjeajni, intuitivni i senzorni)
Dinaminije shvaanje nesvjesnog nego kod Freuda pojam kolektivnog nesvjesnog
Tretman u 4 faze:
Faza priznanja (abreakcije, katarze)
Faza osvjeivanja (postizanje uvida)
Faza edukacije (ponovnog uenja)
Faza transformacije vii proces samorealizacije, pokretanje ka individuaciji
Tehnike tretmana
Analiza transfera
Analiza snova
Interpretacija
Aktivna imaginacija
Ekspresivne metode (za dobivanje nesvjesnog)
Postavljanje pitanja, traenje pojanjenja, konfrontiranje, pruanje podrke
Evaluacija Jungove analitike psihoterapije
Prednosti:
Naglaavanje znaaja terapijskog odnosa (sjedenje suelice)
Ciljevi se odreuju na osnovi iskustva pacijenta, ne definira ih sam terapeut
Uvoenje pojmova arhetipova, kompleksa i kolektivnog nesvjesnog
Kritike:
Ne prua metodologiju, specifine tehnike za rad s pacijentima
Teorija linosti ispunjena nedosljednostima, neprecizna, nestabilna, relativno labav sklop teorijskih ideja
Nedostaju istraivanja koja isputuju proces i ishode psihoterapije
Zakljuak o Jungovoj analitikoj psihoterapiji
Tretman nastoji biti to dui u poetkku 4 puta tjedno, kasnije 1-2 puta tjedno
Psihoterapija nije za svakoga najvie odgovara onima koji su relativno dobro prilagoeni, intaktni, imaju jaki ego, skloni su dubokoj introspekciji i samoanalizi, samosvjesni su i imaju jak kapacitet za pstizanje uvida
Teorije objektnih odnosa
Osnova motivacije je potreba pojedinca za odnosom i interakcijom s drugima - nasuprot instinktivnoj psihoanalitikoj teoriji (potrebu pojedinca za redukcijom instinktivne napetosti)
Istrauje se kako proli interpersonalni odnosi utjeu na sadanje interakcije i ponaanje
Pomak naglaska s traenja zadovoljstva ka traenju objekta
Objekt je osoba, dio osobe ili njihov simbol
Osnovne pretpostavke
Osoba koja brine o djetetu zadovoljava njegove potrebe za prvrenou
Linost se oblikuje kroz interakciju s drugima
Psihopatologija je posljedica zastoja u razvoju koji rezultiraju nezavrenim, dezorganiziranim i neintegriranim dijelovima linosti
Pojedinac moe biti traumatiziran ranim poremeajima u razvoju privrenosti
Dijete koje je izloeno jakom stresu i nesigurnosti ima tekoa u razvoju privrenosti odvajanje svega loeg od svega dobrog (splitting)
Znaajni pomaci u terapiji
Vea opa fleksibilnosti (u trajanju i organizaciji terapije)
S modela oslobaanja nagonske energije ka usmjerenosti na osobu
S naglaska na uvidu u nesvjesne konflikte (primarno edipalne) na faktore meuljudskih odnosa
Vei naglasak na terapijskom odnosu (holding environment) klju terapijske promjene je terapijski odnos, a ne toliko transfer ili druge terapijske tehnike
Promijenjen sadraj interpretacija
manji naglasak na seksualnim i agresivnim eljama i edipalnim temama,
znatno vei na:
pre-edipalnim temama,
odnosom s internaliziranim objektima,
osjeajima nedostatka cjelovitog doivljaja selfa.
Struktura tretmana
Tipino 1-2 puta tjedno (45-50 min.); jedna do nekoliko godina
Broj seansi se ne odreuje unaprijed
Eksploratorna terapija ciljevi se mijenjaju kao rezultat terapijskog procesa; poinje se s vrlo generalnim ciljem (osvjeivanje nesvjesnog)
Posebna panja zavravanju tretmanu (planirati nekoliko tjedana ili mjeseci unaprijed) proraditi probleme separacije, tuge, alovanja, uzbuenja, konfuzije i dr.
Cilj terapije
Poticanje integracije
Jaanje napredovanja prema zdravoj zavisnosti
Otvaranje pacijenta prema vanjskom svijetu (drugim ljudima)
Pored poveanja uvida, pacijent usvaja i neke nove vjetine (reciproan odnos izmeu uvida i bihevioralnih promjena)
Terapijske tehnike
Interpretacija
Ispitivanje
Opaanje
Analiza snova
Konfrontacija
Integracija
Primjenjivost terapije objektnih odnosa
Primjena s vrlo razliitim pacijentima, ak i s teim poremeajima linosti
Proirena na podruje djeje i adolescentne, te brane i obiteljske terapije
Glavni preduvjet bazino povjerenje i nada pacijenta da mu terapeut moe pomoi
Pacijent mora biti spreman na naporan i dugotrajan rad na samoistraivanju i poveanju samorazumijevanja
Ogranienja terapije objektnih odnosa
Kada pacijent ima specifian i konkretan problem za koji trai pomo, pacijenta se upuuje na drugu vrstu tretmana, bez istraivanja dodatnih osobnih faktora koji lee u osnovi ili tekoa u interpersonalnim odnosima
Kada pacijent nije spreman posvetiti vrijeme i energiju za redovitu i dugotrajnu terapiju terapija se odgaa
Bowlby-jeva teorija privrenosti
Varijacija teorije objektinih odnosa
Javlja se kao reakcija na Melanie Klein, prvog glavnog teoretiara objektnih odnosa
Ekoloki pristup naglaava znaaj odnosa pojedinca s okolinom i znaaj razvoja djeteta u odnosu na kontekst i okolinu
Razvoj privrenosti, separacije, autonomije
Doprinosi Bowlby-jeve teorije za praksu
Osvjeuje znaaj ranih odnosa djeteta za kasniji razvoj
Istie znaaj psihoedukacijskih intervencija (obiteljska poduka)
Istie znaaj rane brige za dijete (ukljuujui iru porodicu, odgajatelje, jaslice)
Pomae u identificiranju ranih iskustava klijenta i planiranju terapijskog odnosa intervencija zavisno o razvojnoj povijesti klijenta
Osnovno pravilo u tretmanu:
Nain na koji klijent tretira terapeuta otkriva:
Razvojnu povijest u njegovoj primarnoj obitelji
Prirodu sadanjih interpersonalnih odnosa
Vjerojatno funkcioniranje u radnoj sredini
Klijenta treba tretirati drugaije nego to je bio tretiran u djetinjstvu
TRANSAKCIJSKA ANALIZA
Razvoj TA
Pripada neoanalitikim pravcima u psihijatriji
1957. god. pokree Eric Berne, nakon to mu je odbijeno lanstvo u Psihoanalitikom institutu
Obino se provodi grupno
Individualna terapija provodi se kao priprema za grupni tretman, ili kao nadopuna uz, ili nakon grupnog tretmana
Osnovne pretpostavke
TA je optimistina teorija osnovna je pretpostavka da se ljudi mogu mijenjati, bez obzira na nesretne dogaaje koje su doivjeli u svojoj prolosti
Antideterministika teorija vjeruje da ljudi imaju izbore u svojem ivotu ono to odlue u jednom trenutku mogu kasnije promijeniti
Metode razumijevanja i predvianja ljudskog ponaanja
Strukturna analiza objanjava to se dogaa unutar pojedinca
Transakcijska analiza opisuje to se dogaa izmeu dvoje ili vie ljudi
Analiza igara opisuje transakcije izmeu pojedinaca koje dovode do neugodnih osjeaja
Analiza scenarija razumijevanje ivotnog plana kojeg pojedinac slijedi
Strukturna analiza linosti
3 ego stanja: Dijete, Roditelj, Odrasli
1. Ego stanje - Dijete
spontano i slobodno (slii idu), ali je svjesno (fenomenoloki pristup?)
prvo se razvija
radoznalo, privreno, sebino, zloesto, zaigrano, plaljivo, manipulativno
Tri oblika ego stanja Dijete:
Prirodno (slobodno) dijete sponatno, impulsivno, orijentirano na osjeaje, voli uivanje, intuitivno, kreativno, responsivno na neverbalne poruke
Adaptivno (prilagoeno) dijete posluan dio linosti; konformira se eljama i zahtijevima roditelja (ova adaptacija prirodnih impulsa javlja se kao reakcija na traume, ivotna iskustva i odgoj)
Buntovno dijete opire se roditeljskoj kontroli
2. Ego stanje - Roditelj predstavlja ono to smo usvojili od svojih roditelja
esto u obliku trebanja i moranja
Brini roditelji (brinu, tjee, hvale, pomau)
Kritini roditelji (dovode u red, trae greke, izraavaju neslaganje)
3. Ego stanje - Odrasli objektivan, mislei dio linosti koji prikuplja podatke iz okoline
testira realnost
racionalan i organiziran (procesira podatke iz okoline, od Roditelja i od Djeteta i donosi svoje odluke)
Roditelj omoguuje da neke stvari automatski izvodimo - pomae Odraslom da uva energiju i ublaava anksioznost
3 ego stanja se prikazuju vertikalnim dijagramima
Roditelj je na vrhu kao etiki voa, Odrasli brine o realitetu, a Dijete je istilite
Predstavljaju moralnu hijerarhiju u kojoj je Roditelj najslabiji, a Dijete najjae (npr. pri zaspivanju ili konzumiranju alkohola)
Razliita ego stanja mogu istovremeno operirati
TA ne favorizira jedno ego stanje
Naglaava se znaaj sposobnosti balansiranja reagiranja prema potrebi situacije - fleksibilnost
Transakcijska analiza
Ego stanja su nauena na osnovi transakcija s okolinom
Komunikacija s drugim ljudima se odvija preko transakcija izmeu njihovih pojedinih ego stanja
Transakcije se odvijaju na jednoj od tri razine
Tri razine transakcija
1. Komplementarna obje osobe operiraju iz istoga ego stanja
komplementarne transakcije vode ka mirnoj i kontinuiranoj komunikaciji
reakcije su predvidive i prikladne
Primjeri komplementarne transakcijeO O Koliko je sati?Sedam.
D
DIdemo na zabavu k...
Da, moglo bi biti veselo.
R
RNikad nita ne napravi
dobro. Zato jer mi uvijek
nalazi greke.
2. Prekriena transakcija
aktivirano je neprikladno ego stanje koje producira neoekivane reakcije
ovakve transakcije bole
kad se jave, osobe se nastoje povui, ili promijeniti temu
postoje 72 razliite verzije prekriene transakcije, premda se tipino javlja oko 15 verzija
Primjeri prekriene transakcije
R
RMoe li mi pomoi nositi ove
torbe? Uasno su teke.
O
O Imaju oko 10 kg i ti to moe i
sama.
D
DZato uvijek ja moram vui,
moe malo i ti.
3. Jedna iznad druge
Dva ego stanja operiraju simultano i jedna poruka prikriva drugu
Ove se transakcije ine komplementarne i socijalno prihvatljive, premda zapravo nisu
Primjeri prikrivene transakcije:
R
R
O
O Socijalna razina Film je bio super. Hoe li
k meni na pie?
Da, rado.
D
D Psiholoka razina Idemo se zajedno zabaviti.
(prikrivena)
OK, spremna sam.
Primjeri razliite komunikacije:
Pitanje (O O): Jesi li se sino dobro proveo?
Odgovor (D R): Zato te to zanima?
Pitanje (O O): Jesi li vidjela moju ekovnu
knjiicu?
Odgovor (R D): Sve ima svoje mjesto i
svaku stvar treba staviti na
njezino mjesto.
Analiza igara
Igra je rutinski sklop ponaanja i stavova koje pojedinac manifestira u odnosu s drugim ljudima sistem transakcija koji dovode do unaprijed odreene dobiti
Ove se transakcije povrinski ine komplementarne, ali zavravaju loim osjeajima.
Ljudi igraju igre da bi strukturirali vrijeme, dobili priznanje ili sprijeili intimnost Budui da intimnost ukljuuje rizike, igre uvaju ljude od otkrivanja misli i osjeaja
Malo igara ima pozitivan ili neutralan ishod
Lista moguih igara je gotovo beskonana i lako je u njih uskoiti
Dugorono, igranje igara vodi gubitku jer osoba izbjegava znaajne, zdrave ljudske interakcije.
3 pozicije u igranju igara spasilac rtva
izvrilac
Analiza scenarija
Pomou razliitih igara pojedinac slijedi ivotni scenarij (ivotni plan) zasnovan u djetinjstvu (do 5. god. ivota)
Pozitivne poruke funkcioniraju kao dozvole i ne ograniavaju ljude
Negativne poruke (zabrane) su monije i mogu postati osnova za destruktivan scenarij
Uobiajeni sklopovi negativnog scenarija
nikad scenarij brak je lo, nikad se nemoj oeniti
dok ne scenarij ne moe se igrati dok ne zavri zadau
uvijek scenarij uvijek mora zavriti posao koji zapone
nakon scenarij nakon etrdesete, ivot se naglo srozava
Tipini mini-scenariji:
Budi jak
Budi savren
Pouri
Trudi se
Udovolji drugima
Ove poruke dozvoljavaju ljudima da privremeno pobjegnu od svojih ivotnih scenarija, ali ne trajno.
Osnovni transakcijski stilovi:
Ja sam OK - Ti si OK (Pozitivna slika o sebi i svijetu oko sebe) zdrava pozicija
Ja sam OK Ti nisi OK (pozitivna slika o sebi, percepcija okoline kao neprijateljske i prijetee ) arogantna pozicija
Ja nisam OK Ti nisi OK (osjeaji krivnje i bezvrijednosti) depresivna pozicija
Ja nisam OK TI nisi OK (negativna slika o sebi, neprijateljski osjeaji o drugima i o okolini) shizoidna pozicija
Uzroci poremeaja i odstupanja
Psihiki poremeaji nastaju u djetinjstvu zbog kontaminacije ili iskljuivanja pojedinog ego-stanja.
Pretpostavlja se da dobro integrirana linost funkcionira iz pozicije Odraslog
Procjena neformalna izbjegavaju se psihologijski testovi i dijagnoze prema DSM
TA usmjerena na sadanje dogaaje
Pokuava direktno mijenjati ponaanje klijenta
Primarni ciljevi u terapiji
Naglasak na postizanju zdravlja i autonomije - transformacija iz abe u prineve i princeze
Razvijanje kapaciteta za koritenje svih ego stanja - identifikacija i mijenjanje poremeenih ili oteenih ego stanja
Usvajanje pozicije Ja sam OK, ti si OK.
Poveanje klijentove odgovornosti za vlastito ponaanje poticanje svjesnosti o vlastitim potrebama i ohrabrivanje u donoenju odluka.
Tretman
Uloga terapeuta slina ulozi uitelja terapeut je vrlo aktivan i direktivan
Obino se provodi analiza komunikacije u grupi, u terminima ego stanja strukturna analiza
Identificiranje transakcija, igara i scenarija transakcijska analiza
Najea terapijska tehnika je interpretacija i poduavanje, te direktna konfrontacija klijenta s nedosljednostima; uz vrlo malo vjetina praenja klijenta.
Zakljuak
TA se moe smatrati psihodinamskim pristupom, ali s puno vie pozitivne humanistike filozofije i s naglaskom na promjene u ponaanju i miljenju
Odgovornost za promjenu stavlja se na klijenta
Naglasak je na interpersonalnom ponaanju znaajan doprinos psihodinamskoj teoriji
Prednosti TA
Pristup je vrlo usmjeren prema cilju
S obzirom na sklapanje terapijskog ugovora, nije problem odrediti kada se moe zavriti tretman
Tehnike se lako i efikasno kombiniraju s drugim pristupima orijentiranim na akciju (npr. getalt ili kognitivnim tehnikama)
Ogranienja TA
Ima dobru teorijsku zasnovanost, ali ponekad od nje odstupa
Problematinost koritenog rijenika
Nekompletnost terapijskih postupaka
Nedovoljna zasnovanost na istraivanjima
Jednostavnost i popularnost najvea ulina igra
Premda se koristi sa irokim rasponom problema, uvijet je da je pacijent sposoban razumjeti, prihvatiti i koristiti pojmove i principe TA;
Premalo panje se posveuju terapeutu:
zbog nedovoljne teorijske obuenosti neki praktiari mogu poeti previe kontrolirati ili manipulirati klijente
mogu uiti klijente da vlastito i tue ponaanje stalno opisuju u terminima ego-stanja i igara.
Dananji status TA
TA se nije znaajno razvijala nakon smrti Erica Bern-a 1970 godine.
Danas integracija TA i getalt terapije i drugih sistema (npr. psihodrama), te ukljuivanje kognitivnih tehnika.
OSOBI USMJERENA TERAPIJA
Klijentu usmjereni terapijski pristupi
Osobi usmjeren pristup (Rogers, 1940)
Iskustvena psihoterapija (Gendlin, 1964)
Procesno-iskustvena psihoterapija (Greenberg i sur., 1995)
Carl Rogers (1902-1987)
Najutjecajniji fenomenoloki terapijski pristup
Pretpostavlja da svaki pojedinac ima uroenu tendenciju samoaktualizaciji
Usmjerenost na klijenta kao osobu, a ne na njegov problem
Faze Rogersovog terapijskog rada
1. Nedirektivna (1940-50)
Naglaava prihvaanje klijenta
Pojanjavanje klijentovog svijeta glavna terapijska tehnika
Izbacuje dijagnostike postupke, smatra ih nepotrebnima, procjenjivakima i esto zloupotrebljenima
2. Refleksivna (1951-60)
Tendencija samoaktualizaciji
Tehnike: odraavanje, interpretacija
Cilj: rjeavanje nesklada izmeu idealnog i realnog selfa
3. Usmjerena na klijenta (1961-70)
Objavljivanje knjige Kako postati linost
Naglaava povjerenje u vlastiti doivljaj, internalni lokus evaluacije
Nastavlja istraivanja procesa i ishoda psihoterapije
Primjena i u obrazovanju
Pokretanje grupa susretanja
4. Usmjerena na osobu (1971-87)
Postavljanje neophodnih i dovoljnih terapijskih uvjeta
Vei naglasak na probleme interpersonalnih odnosa i kulturalne razlike
Stavovi se naglaavaju vie nego vjetine; ipak dodaje vjetine samootkrivanja, davanja feedbacka i postavljanja pitanja
Proirena primjena (edukacija, industrija, grupe, rjeavanje konflikata, politika)
Bazine pretpostavke terapijskog procesa
Bezuvjetni pozitivni stav (bezuvjetno prihvaanje)
Pozitivno vrednovanje i potivanje osobe
Izbjegava se evaluacija, dijagnosticiranje ili pridavanje vrijednosnih oznaka
Naglasak na prihvaanju prava klijenta na vlastita vjerovanja i osjeaje, ne i sva ponaanja
Ne preuzimati odgovornost za klijenta, ne donositi odluke za njega, ne davati savjete.
Empatija
Pretpostavlja da terapeut nastoji percipirati klijentove osjeaje, ali ne zahtijeva da ih on i doivi
Usvajanje internalnog okvira razumijevanja
Osjeanje klijentovih emocija kao svojih, bez gubitka vlastitog doivljaja
Empatiki stav treba ne samo usvojiti, ve i pokazati klijentu
Empatija pomae klijentima da:
Usmjere panju na svoje doivljaje i vrednuju ih
Kognitivno i tjelesno procesiraju svoje doivljaje
Vide prola iskustva na nov nain
Mijenjaju slike o sebi i svijetu
Poveavaju povjerenje u vlastite percepcije, donoenje osobnih odluka i ustrajanje u svojim akcijama
Prirodnost (sukladnost, kongruentnost, iskrenost, genuinost, autentinost)
Konzistentnost osjeaja i ponaanja terapeuta (bez kontradikacija izmeu verbalnog i neverbalnog ponaanja)
Terapeut slui kao model klijentu
Samootvaranje (prikladno, odmjereno i dobro uvremenjeno)
Kongruentnost izraena na kontinuumu (ne oekivati savrenstvo)
Neophodni i dovoljni uvjeti za terapijski proces
Dvije su osobe u psiholokom kontaktu
Prva osoba, klijent, je u stanju nesklada i ranjiva ili anksiozna
Druga osoba, terapeut, je kongruentna i integrirana u odnosu
Terapeut ima bezuvjetan pozitivan stav prema klijentu, tj. bezuvjetno prihvaa klijenta
Terapeut doivljava empatiko razumijevanje klijentovog refereninog okvira i pokuava komunicirati svoj doivljaj klijentu
Postoji barem minimalan stupanj komunikacije terapeutovog razumijevanja i bezuvjetnog pozitivnog stava prema klijentu.
Dijagnostika
Ne koristi dijagnostike postupke niti testove tehnika Q sortiranja
Naglasak na samoprocjeni klijenta
Veliki znaaj razlikovanju izmeu realnog i idealnog
Postavljanje klasine dijagnoze nepotrebno, a esto ometa efikasan terapijski rad
Cilj terapije
Poveati nezavisnost i integraciju osobe
Stvaranje uvjeta za nova iskustva klijenta koja omoguuju ponovni proces rasta terapeut osigurava interpersonalni odnos kojeg klijent koristi za daljnji osobni rast
Pomoi klijentima u procesu rasta tako da se mogu bolje nositi sa sadanjim i buduim problemima
Glavni kriterij efikasnosti subjektivna procjena poboljanja
Proces reintegracije - psihoterapija
Da bi se postigla kongruentnost, mora doi do poveanja bezuvjetnosti samovrednovanja (smanjenja uvjeta vrednovanja). Jedan od naina na koji se ti uvjeti postiu je komuniciranje bezuvjetnog pozitivnog prihvaanja od strane znaajne druge osobe (terapeuta), u kontekstu empatinog razumijevanja.
Kad osoba percipira pozitivan stav, to vodi do slabljenja postojeih uvjeta samovrednovanja, poveava se osobni bezuvjetni pozitivan stav, smanjuje prijetnja i razvija kongruentnost. Pojedinac je manje defanzivan, kongruentniji, pozitivniji prema drugima i psiholoki bolje prilagoen.
Faze terapijskog procesa
1. faza odbijanje komunikacije; nema elje za promjenom
2. faza problemi se smatraju izvanjskima; klijent se poinje izraavati u vezi neosobnih tema
3. faza poinju se izraavati proli osjeaji; javlja se bolja diferencijacija emocija; uoavaju se kontradikcije u doivljavanju. Veina klijenata zapoinje terapiju u ovoj fazi4. faza izraavaju se jai osjeaji, ali s odreenim otporom, strahom ili nepovjerenjem
5. faza bolje se prihvaaju osobni osjeaji i odgovornost za probleme; izraava se sadanji doivljaj; manje usmjereni na ispunjavanje tuih oekivanja
6. faza esto distinktivna i dramatina; doivljaji se proivljavaju, ne prepriavaju; nekongruentnost postaje kongruentnost; klijent subjektivno proivljava fazu svojeg problema; postaje fleksibilniji i kreativniji; trae rjeenja u sebi. Vrlo znaajna faza, ini se ireverzibilnom
7. faza napredovanje koje se moe odvijati izvan terapijske seanse, a klijent o njemu izvjetava u seansi; klijent doivljava nove osjeaje, neposredno i bogatije. Postoji povjerenje u totalni organizmiki proces, otvorenost ka doivljavanju. Malo klijenata uspijeva dostii ovu fazu.
Terapijskom promjenom postie se:
Oslobaanje osjeaja
Promjena u nainu doivljavanja
Poveanje kongruentnosti
Promjena u odnosu prema problemima
Poveanje svjesnosti
Vea spremnost na samootvaranje
Poveanje samoprihvaanja
Vea tolerancija
Poveanje kognitivne fleksibilnosti
Poveanje samopouzdanja
Poboljaanje opeg funkcioniranja
Mogunosti primjene
Koristi se u treningu profesionalaca i paraprofesionalaca u razliitim podrujima, i bez jae psiholoke edukacije
Osnovni principi i bazine vjetine slue kao osnova za gotovo sve druge terapijske pristupe
Jako koristan u prvim i kriznim kontaktima potie klijenta i dozvoljava mu da izrazi svoje emocije, da bude sasluan, shvaen i prihvaen
Sigurniji pristup, manje rizian
Ogranienja i kritike osobi usmjerene terapije
Okrugli stol na temu Kako tumaite da danas postoji tako malo praktiara osobi usmjerene terapije, s obzirom da doslovno tisue osoba diljem svijeta priznaju ogroman utjecaj Carla Rogersa na svoj osobni i profesionalni razvoj (Cain, 1988):
Odgovori terapeuta:
Osobi usmjerena terapija je prejednostavna; daje premalo uputa terapeutima
Ograniena na tehnike praenja i reflektiranja
Trebalo bi vie panje posvetiti sistematskom treningu vjetina savjetovanja i razvoju razliitih tehnika koje se mogu primijeniti za rjeavanje specifinih problema, a manje stavovima terapeuta
Pristup je neefikasan; ponekad predugo traje jer se klijentu preputa odluka o zavretku tretmana
Nije nuno tono da svi pojedinci imaju u sebi potencijal za rastom ili tendenciju samoaktualizaciji pretjerana optimistinost
Ignorira dijagnoze
Odgovornost za promjenu na pojedincu; zanemaruje utjecaj vanjskih sila
Kritike istraivanjima
Koritenje kontrolnih subjekata koji nisu kandidati za terapiju
Nekoritenje netretirane kontrolne grupe
Neuzimanje u obzir utjecaja placebo efekta
Oslanjanje na samoizvjetaje kao glavni nain procjene ishoda terapije
Koritenje neprikladnih statistikih postupaka
Doprinos osobi usmjerene terapije
Naglasak na empatikom sluanju
Demistifikacija psihoterapije
Potaknuo istraivanja; postavio poetne standarde za istraivanje terapijskih varijabli
Efikasan za tretiranje blaih i umjerenih anksioznih stanja, poremeaja prilagodbe i stanja koja se ne mogu pripisati mentalnim poremeajima (nekomplicirano alovanje, problemi u interpersonalnim odnosima)
Relativno se brzo ui temelj za trening paraprofesionalaca
Pozitivno gledanje na ljudsku prirodu
Zakljuak
Danas se smatra da Rogersovi terapijski uvjeti predstavljaju sredinju ulogu u nastanku terapijske promjene, poveavaju vjerojatnost da e klijent ostati u tretmanu i poboljavaju efekte tretmana. Ipak se ne smatra da su dovoljni, pa ak niti neophodni za promjenu
Osobi usmjeren pristup je na neki nain apsorbiran u psihoterapiju openito - usprkos tome, u edukaciji terapeuta vei je naglasak na tehnikama nego na terapijskom odnosu
Budunost pristupa
Rogers je doivio najvee ovacije na prvoj konferenciji Evolucije psihoterapije 1985. god., premda se u ostatku konferencije nije uo njegov utjecaj.
Budunost pristupa nije obeavajua, osobito u okvirima dananjeg naglaska na kratkim, direktivnim, kognitivno orijentiranim terapijama, usmjerenima na rjeavanje problema.
EGZISTENCIJALISTIKA PSIHOTERAPIJA Egzistencijalizam nije sistem psihoterapije, ve vie stav.
Ima najmanje dostupnih tehnika u usporedbi s bilo kojim drugim terapijskim modelom.
Glavna usmjerenost na temelje ljudske egzistencije npr. usamljenost, izolacija, alijenacija, besmislenost.
Kljune pretpostavke
1. Kapacitet za svjesnost o sebi
Poveanje svjesnosti poveava kapacitet za potpuniji ivot
Tijekom terapije pojedinac doivljava sljedee procese poveanja svjesnosti:
Ne mogu promijeniti dogaaje, ali mogu promijeniti nain na koji na njih reagiraju;
Shvaaju da su toliko preokupirani smru i umiranjem da ne cijene ivot;
Postaju sposobni prihvatiti svoja ogranienja;
Shvaaju da ih preokupranost prolou i planiranje budunosti spreava da ive u sadanjosti
2. Sloboda i odgovornost
Preuzimanje odgovornosti je osnovni uvjet promjene
Osnovni zadaci terapeuta su:
Poziv klijentima da prepoznaju kako dozvoljavaju da drugi za njih odluuju
Poticanje da poduzmu korake ka autonomiji
3. Tenja k identitetu i odnosima s drugima
Hrabrost da se bude ja
Iskustvo samoe
Iskustvo odnosa s drugima odnosi zasnovani na ispunjenu, a ne na deprivaciji
Borba s vlastitim identitetom neki su pojedinci uhvaeni u zamku injenja da bi izbjegli iskustvo bivanja
4. Traenje znaenja
Problem odbacivanja starih vrijednosti (tradicionalne, nametnute?), prije no to se nau nove, odgovarajue
Gubitak smisla osjeaj besmisla je glavna egzistencijalna neuroza modernog ivota
Besmisao vodi stanju egzistencijalnog vakuuma
Egzistencijalna krivnja stanje koje proizlazi iz osjeaja nekompletnosti, shvaanja da nismo ono to smo mogli postati
Kreiranje novog smisla
5. Anksioznost kao uvjet ivota
Egzistencijalistika anksioznost konstruktivni oblik normalne anksioznosti, moe biti poticaj za rast
Neurotina anksioznost - ograniavajua
Egsitencijalistika neuroza osjeaj oaja i anksioznosti; posljedica neautentinog ivota, neuspjeha u pravljenju izbora i izbjegavanja odgovornosti.
Anksioznost se moe suzbiti ograniavanjem osobnog ivota i smanjivanjem mogunosti izbora (otvaranje prema ivotu znai otvaranje prema anksioznosti)
Sutinski cilj egzistencijalistike terapije nije uiniti ivot lakim i sigurnijim, ve poticati klijente da prepoznaju kako se suoavaju s izvorima svoje nesigurnosti i anksioznosti.
6. Svjesnost o smrti
Svjesnost o smrti kao bazinom ljudskom stanju daje znaenje ivotu
Oni koji se boje smrti, boje se i ivota
Ako priznajemo ivot i ivimo u sadanjosti to potpunije moemo, onda neemo biti opsjednuti krajem ivota
Terapijski ciljevi
Pomo pojedincima u uvianju da su slobodni te da postanu svjesni svojih mogunosti
Izazivanje klijenata da shvate ono to su prije mislili da im se dogaa
Prepoznavanje faktora koji blokiraju slobodu
Podravanje klijenata u suoavanju s anksioznostima koje su pokuavali izbjei
Pomo klijentima u redefiniranju samih sebe i svojeg svijeta na nain koji pojaava njihovu prirodnost i kontakt sa ivotom
Odnos izmeu terapeuta i klijenta
Terapeut nudi bazini stav prema klijentu i svoje osobne karakteristike (kao to su potenje, integritet, hrabrost).
Terapeut treba biti u dobrom kontaktu sa svojim fenomenolokim svijetom
Egzistencijalistiko savjetovanje je putovanje ka samootkrivanju i za klijenta i za terapeuta (Vongtress i sur., 1999.)
Terapijski proces
Egzistencijalistika terapija se moe najbolje opisati kao poziv klijentima da prepoznaju naine na koje ne ive potpuno autentian ivot te da donose izbore koji ih vode ka potpunijem ivotu.
Efikasna terapija se ne zaustavlja na samoj svjesnosti, potie se klijente da poduzmu akcije na osnovi uvida koji su postigli kroz terapijski proces.
Usmjerenost na suoavaje sa ivotnim preokupacijama, a ne sa sadanjim problemima.
Terapijske tehnike i postupci
Karakteristino je izbjegavanje naglaska na tehnikama
Umjesto specifinih tehnika naglaava se izbor, sloboda, odgovornost, nalaenje znaenja
Naglasak je na sadanjosti naglaava se autentinost, iskrenost, spontanost
Koristi se konfrontacija, vjebe imaginacije i svjesnosti
Tehnike su samo sredstva u pomaganju klijentima da postanu svjesni svojih izbora i svojih potencijala za akciju.
Podruja primjene:
Primjereno klijentima koji se bore s razvojnim krizama (borba za identitet u adolescenciji, suoavanje s moguim razoaranjima u srednjoj dobi, prilagodba na odlazak djece iz doma, suoavanje s neuspjesima u braku ili na poslu, suoavanje s povenih tjelesnim ogranienjima povodom starenja);
Pristup je posebno pogodan za osobe koje se osjeaju otueno od oekivanja koja drutvo na njih postavlja ili za one koje trae smisao svog ivota ili se ale na osjeaje praznine;
Koristan je u radu s ljudima koji se nalaze na prekretnici (tugovanje, gubitak posla i sl.).
Doprinosi egzistencijalistike terapije
Naglasak na samo-determiniranosti, prihvaanju osobne odgovornosti koja prati slobodu;
Smatranje samog sebe kreatorom vlastitog ivota;
Prua perspektivu za razumijevanje vrijednosti anksioznosti i krivnje, uloge smrti i kreativnih aspekata stanja samoe i donoenja izbora za sebe.
Gugental i Bracke (1992) vide mogunost kreativne integracije konceptualnih postavki egzistencijalistike terapije s psihodinamskim ili kognitivnim pristupom.
Ogranienja i kritike egzistencijalistikog pristupa
Nedostaje sistematski skup principa i preporuka za terapiju;
Koriste se magloviti i globalni termini ili apstraktni pojmovi koje je teko objasniti;
Model nije podvrgnut znanstvenom istraivanju za provjeru valjanosti postupaka;
Ogranienih mogunosti primjene s klijentima slabijeg funkcioniranja, klijentima u ekstremnim krizama koji trebaju usmjeravanje, te s klijentima slabijih verbalnih i obrazovnih ili intelektualnih sposobnosti;
Mogua neefikasnosti u radu s tee poremeenim klijentima.
GETALT TERAPIJA
Razvoj pristupa
1952. god. Fritz Perls, zajedno s Paulom Goodmanom i Laurom Perls, osniva Institut za Getalt terapiju u New Yorku
Velika poupularnost u kasnim 60-im i 70-im godinama 20. stoljea
Pored Rogersovog, najpoznatiji fenomenoloki orijentiran psihoterapijski pristup
Osnovne karakteristike
Iskustvena terapija usmjerena na sadanje probleme
Od pacijenta se trai da doivljava to vie toga (vlastite pokrete, disanje, glas i sl.)
Trai se ponovno doivljavanje nezavrenih ili prekinutih poslova
Koristi pojam figure i pozadine
Teorija polja organizam treba promatrati u odnosu na okolinu, na stalno mijenjajui kontekst
Za razliku od slobodnih asocijacija u psihodinamskoj terapiji, GT naglaava koncentraciju terapija koncentracije Perls smatra da su klijenti manipulativni i izbjegavaju odgovornost i oslanjanje na sebe
Funkcija getalt terapeuta je konfrontiranje i frustriranje klijenta u bijegu od odgovornosti
Sazrijevanja predstavlja transformaciju s podrke u okolini ka samopodrci
Shvaanje anksioznosti
Anksioznost prati proces uenja
Anksioznost je rascjep izmeu sada i kasnije - kad god naputamo sigurnu bazu sadanjosti i ponemo se baviti budunou doivljavamo anksioznost
Objanjenje poremeaja
Poremeeno ponaanje ukazuje da je psiholoki rast ometen poremeajima ili propustima svjesnosti, a smanjena svjesnost stvara dojam da osoba nije odgovorna za vlastite probleme
Do rasta dolazi kad je osoba voljna uputati se u kontakte s osobama, predmetima i situacijama u svojoj okolini
Ciljevi getalt terapije
Postizanje svjesnosti
Ponovno uspostavljanje zaustavljenog procesa rasta uspostavljanje prekinutog ciklusa organizmike samoregulacije
Reagiranje na sada i ovdje nalaenje kreativnih rjeenja za svaku situaciju
Donoenje vlastitih izbora i preuzimanje odgovornosti za njih
Razvijanje samopodrke
Spremnost za traenje pomoi i pomaganje drugima
Spontana organizmika samoregulacija
Pojedinac je svjestan sebe
prepoznaje svoju dominantnu potrebu
vri izbor adekvatne akcije
zatvara getalt
oslobaa energiju za pojavu nove potrebe
Paradoksalna teorija promjene (Arnold Beisser)
Promjena se moe dogoditi tek kad osoba prihvati sebe onakvom kakva jest, a ne kada pokuava biti ono to nije
Pojedinac mora imati vrstu uporinu toku kad postane svjestan kako se ponaa, moe ii u promjenu
Svjesnost ukljuuje odgovornost za vlastito ponaanje, vrenje izbora i preuzimanje odgovornosti za te izbore
Svjesnost u GT je dinamina (ovdje i sada)
Svjesnost je glavni uvjet promjene
Pretpostavka je da polje kao cjelina sadri i problem i njegovo rjeenje
Pravila za poveanje svjesnosti o sada i ovdje u GT
Princip sada prezent
Komunikacija ja i ti
Zamjena ja za to
Kontinuum svjesnosti usmjeravanje na kako i to, a ne na zato
Preformuliranje pitanja u izjavu
Zamjena moranja i trebanja
Preformuliranje govora koji negira mo (npr. mislim, moda, poretpostavljam, ne mogu i sl.)
Polarizacija u GT
Proces kojim osoba simbolizira i klasificira vrijednosti, stavove i shvaanja o sebi i svijetu oko sebe, stavlja ih u odreene vrednosne kategorije olakava orijentaciju u okolini
Ukljuuje variranje unutar ekstremnih kategorija
U osnovi nije tetna, olakava prilagodbu
Problem kad se osoba identificira samo s jednim od dva postojea pola, a otui drugi pol (najee socijalno nepoeljni)
Rad s polarnostima
U terapijskom procesu se ne ide na polarnosti dok se ne obradi otpor (zato je neto zabranjeno)
Ako klijent ima dovoljno podrke u sebi, moe se odmah krenuti u polarnosti
Nije nuno da istovremeno postoje oba pola dovoljno je da potencijalno postoje
Shvaanje neuroze u GT
Neuroza nastaje kad ponaanje postane automatsko (nesvjesno), navika
Neuroza je ponavljano prekidanje organizmike samoregulacije, i to kad se ono odvija nesvjesno, automatski
Neurotino ponaanje je stereotipno, kruto, karakterno, unaprijed odreeno, a nije definirano trenutnom situacijom u polju (ovdje i sada)
Neurotina osoba trai podrku u drugome umjesto u samome sebi
Shvaanje nesvjesnog u GT
Kod neuroze su neki sadraji i neka ponaanja potisnuti
Prema GT nesvjesno znai nedovoljno poznato poremeaj u formiranju figure i pozadine (s tim dijelom nismo u dobrom kontaktu)
Perls: Neurotian nain ivljenja je neekonomian troenje vremena, energije i vlastite egzistencije
Slojevi neuroze: 1. Lani sloj lane identifikacije pojedinac pokuava biti ono to nije
izbjegavanje i otuivanje dijelova sebe
igra top-doga (nad ja) i under-doga (pod-ja)
Top-dog pravinost, stalno zahtijeva, koristi prijetnje
Under-dog nema povjerenja u sebe, brani se racionalizacijama
obino pobjeuje underdog i raa anksioznost i depresiju
Slojevi neuroze: 2. Fobini sloj neugoda zbog svjesnosti o lanom ponaanju; javlja se strah od autentinog ponaanja - neugoda, bol
fantazije i strahovi o moguim posljedicama izvornog ponaanja
otpor, ne prihvaanje sebe (ne smijem...)
igranje lanih uloga i igara (npr. vana osoba, dobar deko, plaljivo dijete i sl.)
Slojevi neuroze: 3. Impas (zastoj) gubitak podrke u okolini, a bez podrke u vlastite snage ne znamo gdje smo ili kuda idemo
osjeaj nesigurnosti, izgubljenosti, beznaa, praznine, osjeaj da nismo ivi
klijenta treba koncentrirati na sam impas i tada se obino neto pojavi kao figura
smatra se kljunom fazom u terapiji traenje vlastitih rjeenja i preuzimanje samopodrke
davanje gotovih rjeenja rezultira jednostavnim prihvaanjem (introjektima) ili odbacivanjem (konflikt)
Slojevi neuroze: 4. Implozivni sloj
javlja se kad se oslobodi ranije nekoritena energija; kroz etiri osnovna tipa eksplozije radost, tuga, orgazam, ljutnja
oslobaanje energije omoguuje zatvaranje getalta i osjeaj oputenosti omoguuje uspostavljanje kontakta s autentinom, organizmikom osobom
pojaavanje pojedine reakcije pomae u postizanju jasnoe (npr. ponavljanje motorike radnje)
Uloga disanja
Neurotinost je obino praena prekidima disanja
Stupanj neurotinosti = stupanj anksioznosti koliina kisika unijeta disanjem
Upute terapeuta: obratite panju na to kako diete, diite!
Pojam i funkcije granica u GT
Granice odjeljuju ja (ono to je osobi poznato) od onoga to je nepoznato
Na granicama se odvija kontakt organizma s okolinom
Granice imaju funkciju spajanja i odvajanja kroz proces kontakta i povlaenja
Granice mogu biti razliito propusne
Optimalna propusnost granica rezultira potpunim kontaktima i zdravim funkcioniranjem
Poremeaji granica
Krutost i nepropusnost granica rezultira smanjenim kontaktom vodi karakternom ponaanju
Prevelika propusnost granica omoguuje da u organizam uu nekorisni dijelovi okoline (introjekti)
Vie vrsta granica (ego-granice, obiteljske granice, granice ponaanja) mogu imati razliitu propusnost
Poremeaji granica (otpori kontaktu) se manifestiraju kroz 4 osnovna mehanizma obrane
Obrambeni mehanizmi
1. INTROJEKCIJA
granice pretjerano uvuene u organizam
unose se neprobavljeni dijelovi okoline nekritino prihvaanje tuih vrijednosti
mentalni metabolizam
Ja mislim umjesto oni misle
2. PROJEKCIJA
granice suvie pomaknute izvan organizma
projiciranje socijalno nepoeljnih karakteristika vlastite linosti
strah od odbacivanja u sluaju autentinog ponaanja
to ili oni umjesto ja
3. KONFLUENCIJA
nema granice izmeu organizma i okoline
osoba nije svjesna sebe i svojih potreba
strah od izolacije katastrofina oekivanja o posljedicama vlastitog autentinog ponaanja
karakteristina zamjenica mi ne tolerira se nikakva razlika
4. RETROFLEKSIJA
granica se nalazi po sredini linosti
osoba ini sebi ono to bi zapravo htjela initi drugima (npr. samoozljeivanje)
esto rezultira psihosomatskim oboljenjima
upotreba povratne zamjenice sebe ili se
5. DEFLEKSIJA
Nain izbjegavanja kontakta i svjesnosti - nejasno i indirektno izraavanje
Pretjerano koritenje humora, generalizacije i pitanja umjesto izjava smanjeno emocionalno doivljavanje
Osoba govori kroz druge i za drugeKarakteristike tretmana
Usmjeren na sada i ovdje terapeut direktno upuuje na izbjegavanja (osvrtanje na prolost ili predvianje budunosti)
Trai se doivljavanje prolih osjeaja ili buduih strahova (direktno obraanje, govor u prezentu)
Koriste se eksperimenti, igre ili trikovi s ciljem poveanja svjesnosti
Specifine tehnike tretmana
Rad s otporom
Frustriranje klijenta (vrua stolica)
Koritenje neverbalnih znakova
Konfrontacija
Rad sa snovima
prazna stolica
Naglaavanje i ustrajanje na osjeajima
Promjene u govoru
Govor u krug
Ogranienja getalt terapije
Primjena ograniena na normale, ali inhibirane, intelektualno kontrolirane, pretjerano socijalizirane osobe
Efekti su ee potaknuti sugestijama terapeuta, nego spontanou klijenta
Mone tehnike stvaraju mogunost manipuliranja klijentom nuan dobar trening i stalna supervizija Neki autori kritiziraju forsiranje specifinih tehnika (npr. poticanje na polarnosti, na razdvajanje dva dijela linosti i sl.)
Nedostatak jake teorijske osnove
Previe zasnovana na trikovima, antiteoretska
Izbjegava se dijagnosticiranje i testiranje
Pristup previe ekstreman u usmjerenosti na sebe primjer:
Getaltistika motiva (Perls, 1969)
Ja inim svoje stvari, ti ini svoje stvari
Ja nisam na ovom svijetu da ispunim tvoja oekivanja,
Ti nisi na ovom svijetu da ispuni moja.
Ti si ti, a ja sam ja,
I ako se sluajno sretnemo, to je krasno,
A ako ne, to se tu moe.
Zakljuak o GT
GT korisna u poboljanju funkcioniranja osoba s razliitim dijagnostikim kategorijama
Rad s psihotinim i tee poremeenim osobama zahtijeva oprez
Getalt tehnike dovode do brih promjena od Rogersovih metoda
Getalt tehnike mogu imati tetniji utjecaj na klijenta ako ih terapeut koristi prerano ili neadekvatno (osobito senzomotorne tehnike)
Premda vrlo mali broj terapeuta prakticira istu getaltistiku teoriju i terapiju, velik broj terapeuta razliite orijentacije koristi pojedine getaltistike vjebe
Getaltistike vjebe koje poboljavaju kontakt sa sobom, drugim ljudima i okolinom esto se koriste u grupama senzitivnog treninga, grupama susretanja i grupama za osobni rast
BIHEVIORALNO-KOGNITIVNA TERAPIJA
Povijesni razvoj 3 faze:
Poeci bihevioralne terapije (1950-1970):
UK Eysenck, Wolpe sistematska desenzitizacija
SAD Skinner modifikacija ponaanja
Razvoj kognitivne terapije (sredina 1960-tih godina) Aaron Beck i Albert Ellis (SAD)
Pribliavanje bihevioralne i kognitivne terapije (kasne 1980-te godine)
Znaajna imena u razvoju BT
Watson i Rayner uenje straha klasinim uvjetovanjem
Mary Cover Jones kontrakondicioniranje
Mowrer- alarmni ureaj za tretman enureze
Thorndike zakon efekta
Wolpe princip reciprone inhibicije
Skinner modifikacija ponaanja (primjenom principa instrumentalnog uvjetovanja)
Lindsley uvodi naziv bihevioralna terapija
Shapiro istraivanja na pojedincu
Bandura teorije socijalnog uenja i teorija samoefikasnosti
Meichenbaum trening samoinstrukcija
Lazarus multimodalna terapija
Osnovne pretpostavke bihevioralne terapije
Svako ponaanje je naueno
Nastanak poremeaja tumai se uenjem:
klasinim uvjetovanjem
instrumentalnim uvjetovanjem
uenjem po modelu
kognitivnim uenjem
Ponaanje je odreeno okolinom (ABC)
Osnovne karakteristike BT
Specifian dijagnostiki postupak FAP
Naglasak na empirizmu objektivnost, mjerljivost
Idiografska usmjerenost
Uloga faktora okoline:
u nastanku poremeaja
u odravanju poremeaja
u tretmanu
Jasna racionala tretmana
Koritenje medijatora
Precizno definiranje problema
Konkretni i specifini ciljevi promjena ponaanja
Ogranienog raspona i trajanja
Orijentacija na akciju
Uloga domaih zadaa
Postupnost u tretmanu
Ukljuivanje pozitivnih aspekata ponaanja u tretman
Rad na prevenciji povrata simptoma
Uloga terapeuta
Konzultant, uitelj, model, potkrepljiva
Karakteristike vjetih terapeuta - osjetljivi, topli, iskreni, usmjereni na zadatak, ustrajni, sistematini, fleksibilni, prikladno direktnivni
Proirenje repertoara problema:
Promjene neadekvatnih ponaanja - usvajanje adekvatnih navika
Rjeavanje razliitih kolskih problema
Hiperaktivnost
Kontrola ljutnje i agresivnosti
Mentalna retardacija
Suoavanje sa stresom
Zdravstveni problemi
Pridravanje lijenikih uputa
Kontrola autonomnih funkcija (biofeedback)
Ovladavanje boli
Samopomo u osobnim problemima
Poveanje samokontrole
Poveanje asertivnosti
Odvikavanje od puenja
Tretman gojaznosti
Tehnike bihevioralne terapije
Sistematska desenzitizacija