KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE Klima nekog mjesta se definiše na osnovu srednjih vrijednosti, ekstrema i drugih statističkih parametara meteoroloških uslova, tokom nekog vremenskog interval a (mjeseci, godine). Zapravo, klima je dinamički sistem u kome učestvuju i jedni na druge djeluju: atmosfera, okeani, ledeni i snježni pokrivač, procesi na tlu (litosfera) i biosfera, uključujući čovjeka. Svaki od ovih učesnika u klimatskom sistemu ima sopstvene zakonitosti i dinamiku, na koje djeluju druge komponente i tako ih mijenjaju. Interakcija između okeana i atmosfere je aktuelna na svim geografskim širinama, ali je najintenzivnija u okolini ekvatora. Atmosfera na promjene reaguje znatno brže od okeana, koji zbog svoje višestruko veće mase predstavlja ogroman rezervoar toplote i svojom velikom inercijom ublažava i usporava atmosferske promjene. Temperatura površine okeana direktno utiče na količinu isparavanja u atmosferu, dok prizemni vjetrovi formiraju cirkulaciju gornjih slojeva okeana. Intenzivno zagrijavanje uzrokuje obilne padavine koje mijenjaju salinitet površinskih slojeva okeana, koje zatim utiču na cirkulaciju dubokih slojeva . Okeani su takođe veliki apsorberi ugljen dioksida i imaju mnogostruki uticaj na klimu nekog regiona. Promjena stalnog ledenog pokrivača ili kriosfere, mijenja refleksiju Sunčevog zračenja (albedo) i time bitno utiče na toplotni potencijal na Zemlji. Procesi na tlu, kao što su isparavanje, turbulencija, stvaranje sedimenata i pješčanih oluja, itd., aktivno reaguju na promjene u zraku i vodama, a i na djelovanje čovjeka. Litosfera sadrži i pojavu vulkanske erupcije koja zamračenjem atmosfere povećava albedo i snižava globalnu temperaturu atmosfere. Uticaj biosfere na klimu je veoma značajan, jer sadrži raznovrsne uticaje ogromne populacije flore i faune, sa posebnim naglaskom na dejstva čovjeka. Izvor energije koji pokreće klimatski sistem je Sunčevo zračenje. Ono se neravnomerno raspoređuje na Zemlji, kako zbog geometrije i kretanja Zemlje i Sunca, tako i z bog promjene nagiba i kretanja Zemlje, koja zbog toga dolazi u različite položaje u odnosu na Sunce. Klimatski sistem se može opisati i kao super pozicija determinističkih i nelinearnih interakcija, koje postoje u velikom opsegu vremenskih i prostornih razmjera. Na varijabilnost klime utiču različiti prirodni faktori unutar samog klimatskog sistema kao klimatski događaji El Niño - južna oscilacija ili Sjeverno - atlantska oscilacija i dr. Ustanovljeno je da se uticaj intenzivnih El Niño pojava primjećuje daleko do izvantropskih širina i da dodatno povišava globalnu temperaturu.
11
Embed
KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE - fhmzbih.gov.ba · Modelom NMMB urađena je regionalizacija klimatskog scenarija RCP8.5 (Moss et al., 2008) definisanog u Petom izvještaju Međuvladinog
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE
Klima nekog mjesta se definiše na osnovu srednjih vrijednosti, ekstrema i drugih statističkih
parametara meteoroloških uslova, tokom nekog vremenskog intervala (mjeseci, godine).
Zapravo, klima je dinamički sistem u kome učestvuju i jedni na druge djeluju: atmosfera, okeani,
ledeni i snježni pokrivač, procesi na tlu (litosfera) i biosfera, uključujući čovjeka. Svaki od ovih
učesnika u klimatskom sistemu ima sopstvene zakonitosti i dinamiku, na koje djeluju druge
komponente i tako ih mijenjaju.
Interakcija između okeana i atmosfere je aktuelna na svim geografskim širinama, ali je
najintenzivnija u okolini ekvatora. Atmosfera na promjene reaguje znatno brže od okeana, koji
zbog svoje višestruko veće mase predstavlja ogroman rezervoar toplote i svojom velikom
inercijom ublažava i usporava atmosferske promjene. Temperatura površine okeana direktno
utiče na količinu isparavanja u atmosferu, dok prizemni vjetrovi formiraju cirkulaciju gornjih
slojeva okeana. Intenzivno zagrijavanje uzrokuje obilne padavine koje mijenjaju salinitet
površinskih slojeva okeana, koje zatim utiču na cirkulaciju dubokih slojeva. Okeani su takođe
veliki apsorberi ugljen dioksida i imaju mnogostruki uticaj na klimu nekog regiona. Promjena
stalnog ledenog pokrivača ili kriosfere, mijenja refleksiju Sunčevog zračenja (albedo) i time bitno
utiče na toplotni potencijal na Zemlji. Procesi na tlu, kao što su isparavanje, turbulencija,
stvaranje sedimenata i pješčanih oluja, itd., aktivno reaguju na promjene u zraku i vodama, a i
na djelovanje čovjeka. Litosfera sadrži i pojavu vulkanske erupcije koja zamračenjem atmosfere
povećava albedo i snižava globalnu temperaturu atmosfere. Uticaj biosfere na klimu je veoma
značajan, jer sadrži raznovrsne uticaje ogromne populacije flore i faune, sa posebnim
naglaskom na dejstva čovjeka.
Izvor energije koji pokreće klimatski sistem je Sunčevo zračenje. Ono se neravnomerno
raspoređuje na Zemlji, kako zbog geometrije i kretanja Zemlje i Sunca, tako i zbog promjene
nagiba i kretanja Zemlje, koja zbog toga dolazi u različite položaje u odnosu na Sunce. Klimatski
sistem se može opisati i kao super pozicija determinističkih i nelinearnih interakcija, koje postoje
u velikom opsegu vremenskih i prostornih razmjera. Na varijabilnost klime utiču različiti prirodni
faktori unutar samog klimatskog sistema kao klimatski događaji El Niño - južna oscilacija ili
Sjeverno - atlantska oscilacija i dr. Ustanovljeno je da se uticaj intenzivnih El Niño pojava
primjećuje daleko do izvantropskih širina i da dodatno povišava globalnu temperaturu.
PROMJENA KLIME USLJED EFEKTA STAKLENE BAŠTE
Klima na zemlji se uvijek mijenjala i mijenjat će se u budućnosti. Međutim, dok je ona u prošlosti
bila podložna samo prirodnim uticajima, zadnjih 100 godina klima se mijenja znatno brže nego
ranije, prvenstveno zbog djelovanja antropogenih faktora.Klimatske promjene o kojima se danas
mnogo govori, označavaju prije svega negativne posljedice uticaja čovječanstva na činioce
klimatskog sistema. Pod klimatskim promjenama podrazumijevamo promjene varijabilnosti
klimatskih veličina koje traju decenijama i duže. Klimatskim promjenama je najviše ugrožena
atmosfera, jer joj se mijenja sastav zbog nekontrolisanog sagorijevanja fosilnih goriva.
Mnoge ljudske djelatnosti, u industriji i poljoprivredi, vode do povećanja emisije ugljen dioksida
CO2, i drugih neotrovnih gasova, koji apsorbuju dugotalasno infracrveno zračenje Zemlje i
doprinose da atmosfera djeluje kao staklena bašta. Naime, staklena bašta dopušta Sunčevom
zračenju da prodire unutar staklenika ali spriječava gubitak toplote. Stoga je u staklemoj bašti
toplije nego izvan nje. Zemljina atmosfera ponaša se slično i otuda potiče izraz efekat staklene
bašte , a gasovi koji apsorbuju toplotu zovu se gasovi staklene bašte. (GHG). Efekat staklene
bašte prouzrokuje zagrijavanje nižih slojeva atmosfere i zemljine površine i kompenzuje
hlađenje gornjih slojeva atmosfere.
Gasovi staklene bašte od presudnog su značaja za regulisanje temperature zemlje i njene
atmosfere. Iako se ugljen dioksid CO2 smatra glavnim uzročnikom povečanog radijacijskog
zračenja, i ostali gasovi doprinose efektu staklene bašte.To su: hlorofluorovodonici CFC,
poznatiji kao freoni, metan CH4, azot suboksid N2O, i ozon O3.
Povećani efekat „staklene bašte“ je doveo do porasta srednje globalne temperature zraka koja
je u 2017. bila za oko 1,1 °C viša od predindustrijske. Petogodišnji prosjek globalne
temperature za period 2013. - 2017. najviši je petogodišnji prosjek od kada postoje mjerenja.
Devet najtoplijih godina u historiji mjerenja zabilježeno je nakon 2005., a pet najtoplijih nakon
2010.
Porast temperature uzrokuje topljenje ledenog pokrivača i dovodi do porasta nivoa mora, dok na
kopnu dolazi do pomjeranja granica temperaturnog i padavinskog režima. Postoje indikacije da
će nastavak dosadašnjih stihijskih antropogenih uticaja u 21. vijeku proizvesti dramatične uticaje
na globalnu privredu, društvo i čovjekovu okolinu.
Također se analiziraju drugi dugoročni pokazatelji klimatskih promjena kao što su povećane
koncentracije ugljičnog dioksida, podizanje razine mora, smanjenje površine morskog leda,
toplina i zakiseljavanje oceana. "U proteklih četvrt stoljeća koncentracija ugljičnog dioksida u
atmosferi porasla je od 360 dijelova na milijun (ppm) na više od 400 ppm”.
Direktna mjerenja CO2 u atmosferi u proteklih 800 000 godina pokazala su prirodne varijacije
između 180 i 280 ppm, što dokazuje da današnja koncentracija CO2 od 400 ppm premašuje
prirodnu varijabilnost koja je postojala stotinama hiljada godina.
Slika SPM-3. Opažene promjene u (a) globalno prosječnoj prizemnoj temperaturi; (b) globalno prosječnom dizanju razine mora na temelju podataka dobivenih pomoću mareografa (plavo) i sa satelita (crveno), i (c) snježni pokrov na sjevernoj hemisferi od marta do
aprila. Sve su promjene navedene u odnosu na odgovarajuće prosjeke za razdoblje1961.-1990. godine. Glatke krivulje prikazuju dekadne prosječne vrijednosti dok kružići prikazuju godišnje vrijednosti.
Tokom posljednjih decenija postignut je značajan napredak u oblasti prognoze klime pomoću
objedinjenih numeričkih modela cirkulacije atmosfere i okeana. Sve uspješnije rezultate
međutim, danas daju složeni modeli koji sadrže pored parametara okeana i atmosferske
procese sa aerosolima i gasovima staklene bašte, zatim procese na tlu i ledeni pokrivač. U
ovakvim modelima se forsiranjem jednog parametra testiraju reakcije drugih parametara ili
čitavih komponenata klimatskog sistema. Brojni klimatski modeli se razlikuju po namjeni
odnosno da li se koriste za dobijanje mjesečne ili sezonske prognoze klime, za procjenu
međugodišnje do dekadne varijabilnosti pojedinačnih parametara, za dobijanje scenarija
klimatskih promjena itd. Sigurno je da će se ubuduće, praviti sve bolji numerički modeli vremena
i klime a dobijeni rezultati biti sve pouzdaniji i primjenljiviji. Dugoročni cilj je da se klima i
prognoza budućih klimatskih uslova, ekploatišu kao prirodni resurs za što bolje socio
ekonomske uslove života na Zemlji. Zbog toga je borba protiv klimatskih promjena koje uzrokuje
čovjek, postala predmet međunarodnih konvencija, panela, programa i projekata, koji predlažu i
sprovode mjere za očuvanje postojeće klime i čovjekove okoline.
Scenariji emisije stakleničkih gasova
Posebni izvještaj IPCC-a o scenarijima emisija (Special Report on Emission Scenarios- SRES)
Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) u svom Posebnom izvještaju o emisijskim scenarijima - SRES,
Nakićenović i sur., 2000) definisao je scenarije emisije stakleničkih plinova uzimajući u obzir budući demografski,
socijalni, privredni i tehnološki razvoj na globalnoj i regionalnoj razini. Scenariji su podijeljeni u četiri grupe:
A1 opis situacije i grupa scenarija prikazuju svijet budućnosti velikog i brzog ekonomskog rasta i globalne
populacije, koja će biti najviša sredinom stoljeća, a nakon toga će opadati, te brzog uvođenja novih djelotvornijih
tehnologija. Najvažnije teme su približavanje među regijama, kapacitet gradnje i povećane kulturne i socijalne
interakcije, sa značajnim smanjenjem regionalnih razlika u prihodu per capita.
A1 grupa scenarija razvija se u tri podgrupe koje opisuju alternativne smjerove tehnoloških promjena u
energetskom sistemu. Sve tri podgrupe se ističu svojim naglaskom na tehnologiju:
intenzivno fosilni (A1FI),
nefosilni izvori energije (A1T) ili
ravnoteža između svih izvora (A1B) gdje se ravnoteža definira kao oslanjanje na jedan određen izvor energije koje
nije preveliko, prema pretpostavci da se slične stope poboljšanja odnose na sve tipove opskrbe energijom i krajnje
korištenje tehnologija.
A2 opis situacije i grupa scenarija prikazuju vrlo heterogen svijet. Tema je oslanjanje na sebe i očuvanje lokalnih
osobina. Strukture plodnosti u regijama vrlo sporo konvergiraju, što rezultira neprekidnim rastom broja
stanovnika. Ekonomski je razvoj ponajprije orijentiran na regiju, a ekonomski rast per capita i tehnološke
promjene su rascjepkaniji i sporiji nego u drugim situacijama.
B1 opis situacije i grupa scenarija prikazuju usko povezan svijet s istom globalnom populacijom, koja će biti najviša
sredinom stoljeća, a nakon toga će opadati, kao i u opisu situacije u A1, s brzom promjenom u ekonomskim
strukturama prema uslužnoj i informatičkoj tehnologiji, sa smanjenim materijalnim intenzitetom I uvođenjem
čistih i štedljivih tehnologija. Naglasak je na globalnim rješenjima ekonomske, socijalne i ekološkeodrživosti,
uključujući poboljšanu jednakost, bez dodatnih klimatskih inicijativa.
B2 opis situacije i grupa scenarija prikazuju svijet u kojem je naglasak na lokalnim rješenjima ekonomske,socijalne
i ekološke održivosti. To je svijet u kojem se populacija stalno povećava, stopom manjom nego u A2, sasrednjim
ekonomskim rastom, sporijom i raznolikijom tehnološkom promjenom nego u opisima situacija u B1 iA1. Iako je
scenarij orijentiran prema zaštiti okoliša i socijalnoj jednakosti, težište je na lokalnoj i regionalnoj razini.Izabran je
ilustrativni scenariji za svaku od šest grupa scenarija, A1B, A1FI, AIT, A2, Bl i B2. Svi se oni trebaju smatrati
jednako mogućima.
Klimatski modeli – očekivane klimatske promjene
Na teritoriji Bosne i Hercegovine mogu se očekivati značajne promjene klimatskih uslova u budućnosti,
posebno u slučaju klimatskih scenarija koji ne predviđaju provođenje odgovarajućih mjera ublažavanja
klimatskih promjena1. Do kraja ovog vijeka, prema IPCC scenarijima, moguća promjena srednje godišnje
temperature u odnosu na period 1961-1990. u obimu je od 2,4 do 4 °C, u zavisnosti od odabranog
scenarija i dijela teritorije.
Promjene srednje godišnje akumulacije padavina kreću se u obimu od 0 do -30%, u odnosu na isti
referentni period, pri čemu je veći dio teritorije okarakterisan negativnom anomalijom (Cupać et al., 2013).
Zaključak koji se nameće je da, ako globalne emisije stakleničkih plinova zadrže osmotreni trend iz
posljednjih nekoliko decenija, klima Bosne i Hercegovine bi u prosjeku mogla postati toplija i aridnija u
odnosu na klimatske uslove iz sredine dvadesetog vijeka. Pored promjena u višegodišnjim srednjim
vrijednostima temperature i padavina, buduće promjene će usloviti i promjene u ekstremima. Više
izvještaja i istraživanja ukazuje na moguće nepovoljne promjene u intenzitetu I učestalosti ekstremnih