Kineziologija Sa Kineziometrijom

KINEZIOLOGIJA SA KINEZIOMETRIJOM

KINEZIOLOGIJA je nauka koja se bavi proučavanjem pokreta segmenata tijela i složenih kretanja tijela čovjeka.Predmet proučavanja-normalan pokret ljudskog tijela.Kretanje čovjeka- osnovna fiziološka karakteristika.

Pokret,posmatran u okviru osnovnih elemenata lokomotornog aparata je veoma specifičan.Ne može se izvesti proizvoljno u bilo kom smjeru i pod dejstvom proizvoljnih sila.Pokret se mora uklopiti u sistem koštanih poluga koje po određenim zakonitostima pokreće mišićna sila.Mišićna sila je jedina sila koju čovjek posjeduje i kojom može da upravlja.Na ljudsko tijelo pored mišićne sile djeluju i druge sile u prostoru u kome se tijelo nalazi u stanju mirovanja ili kretanja.

Svaki poremećaj funkcije pokreta i kretanja,nastao direktno ili indirektno, narušava životne i radne sposobnosti

Pokret je osnovni stimulator rasta i razvoja mladog organizma,očuvanja opšteg zdravlja i održavanja fizičke i radne sposobnosti odraslog organizma,u starijoj životnoj dobi osnovni faktor nadražaja koji usporava starenje te poboljšava kvalitet života.Savladavajući jednostavnije pokrete i slivanjem u cjelinu koja podrazumjeva složeno kretanje uz ponavljanje tih aktivnosti poboljšava se motorika što se odražava na svijest i mogućnost usvajanja novih i složenijih motornihobrazaca.

KINEZIOMETRIJA-je dio kineziologije koja mnogim subjektivnim i objektivnim metodama omogućava procjenu funkcionalnog statusa lokomotornog aparata (dinamometrija,goniometrija,manuelni mišićni test-MMT,testovi za balans, testovi za koordinaciju)

METODE ZA PROCJENU FUNKCIONALNOG STATUSA LOKOMOTORNOG APARATA

Antropometrija-omogućava ispitivanje bioloških osobina čovjeka i njihovu promjenljivost,zahvaljujući Internacionalnom biološkom programu.

Antropometrijske mjerne jedinice primjenjuju se u svim zemljama svijeta i omogućavaju poređenje određenih veličina kod pojedinaca i u populaciji kao i uočavanje prisutnih razlika.

Antropometrija opisuje mjerne tačke,mjerne tehnike i postupke pri mjerenju kao i dobijene rezultate mjerenja.

Prije svakog mjerenja potrebno je odrediti antropometrijske tačke palpacijom i njihov položaj na tijelu čovjeka i označiti ih .

Sve tačke se dijele na : 1. fiksne(stalne) 2. virtuelne (promjenljive)

Fiksne tačke –nalaze se uvijek na istom dijelu tijela i istim anatomskim strukturama,iznad i u neposrednoj blizini odgovarajućih dijelova skeleta tako da su lako uočljive i lako se mogu palpirati.

Virtuelne tačke- imaju promjenljiv položaj koji zavisi od položaja tijela i ravni u kojoj se nalazi ispitanik tokom mjerenja.Određivanje ovih tačaka zahtijeva dobru uvježbanost ispitivača.Položaj antropometrijskih tačaka određuje se u standardnompoložaju tijela-uspravan stav sa opruženim rukama uz tijelo,sastavljenim nogama i petama,a prsti divergiraju pod uglom od 60 stepeni.

Glava se nalazi u tzv.frankfurtskoj ravni-linija koja spaja tragus sa najnižom tačkom donje ivice orbite paralelna je sa podlogom.

Antropometrijske tačke:1.akromion-nalazi se na najvišem dijelu natplećka lopatice2.akropodion-najudaljenija tačka stopala(prilikom određivanja stopalo mora biti ispruženo na vodoravnoj podlozi)3. basis-ravan na kojoj se nalazi ispitanik tokom mjerenja. Ravan je u vodoravnom položaju (mjerenje visine tijela,sjedeće visine,dužine ekstremiteta)4.daktilion –najudaljenija tačka gornjeg ekstremiteta5.deltoide-odgovara najistaknutijem dijelu kože koji pokriva m.deltoideus6. hipohondriakale-odgovara najnižem dijelu donje ivice rebarnog luka7.lumbale-odgovara vrhu processus spinosus V lumbalnog pršljena 8. maleolare-nalazi se na donjem rubu medijalnog maleolusa 9. metakarpale radijale –odgovara glavici II MC kosti,ruka u položaju supinacije pri određivanju ove tačke10. metakarpale ulnare-nalazi se medijalno od glavice V MCkosti,ruka u položaju supinacije11. metatarzale fibulare-spolja od glavice V MT kosti,stopalo ispruženo na vodoravnoj podlozi12. metatarzale tibijale- unutra od glavice I MT kosti13. pterion –najizbočenija tačka zadnje strane stopala14. radijale-odgovara glavici radijusa15. stilion-najudaljenija tačka vrha stiloidnog nastavka radijusa16. tibijale-najistaknutija tačka ivice medijalnog kondila tibije17. tragion-odgovara gornjem dijelu tragusa18. trohanterion- u projekciji velikog trohantera femura19. verteks-najviša tačka krova lobanjeŠTA MJERIMO ?

VISINA TIJELA-rastojanje od bazisa do verteksa.Zavisi od dužine kičmenog stuba i DE.Govori o rastu,razvoju i zdravstvenom stanju organizma. Mjeri se u jutarnjim časovima,antropometrom.Ispitanik se postavi u standardni položaj,bez obuće i viška odjeće.Sjedeća visina-ispitanik sjedi na stolu,glava i trup ispruženi,noge spuštene niz sto i ne dodiruju podlogu.

TEŽINA TIJELA- važna antropometrijska osobina.Mjeri se ujutru,prije uzimanja hrane,vagom,a ispitanik je u standardnom položaju bez obuće i viška odjeće.

TJELESNI OBIMIMjerenjem tjelesnih obima dobijamo podatke o funkcionalnom statusu organizma,fizičkom razvoju,stanju mišićne mase. Mjerenje se vrši centimetarskom trakom na odgovarajućim,stalnim mjestima, (trbuh mišića) Mjerenje edema treba vršiti na najobimnijem dijelu edema.Mjesta mjerenja moraju biti označena.Traka se postavlja okomito na osovinu segm. i ne smije biti previše zategnuta niti labava.

Mjerenje treba ponoviti tri puta i uzeti srednju vrijednost.

Proksimalni i distalni segm.moraju biti relaksirani i treba nastojati što manje mijenjati položaj tijela i segm.prilikom mjerenja.

Položaj u kome se mjeri mora biti naznačen uz rezultat i goniometrijski određen kako bi se ponovno,kontrolno mjerenje moglo izvesti pod istim uslovima.

Najčešća mjesta odnosno stalne tačke od kojih određujemo udaljenosti na kojoj se mjere obimi su: akromion, olekranon, processus styloideus ulnae,trochanter maior,gornji rub patellae,maleolus

Ako se radi o velikim segm. mjerenja obima se mogu vršiti na više mjesta,ali je bitno naznačiti na kojim mjestima (tačkama) je mjereno kao i na kojoj udaljenosti.

Mjerenje obima ekstremiteta-služi za određivanje stanja edema i približnu procjenu fiziološkog presjeka mišića(mišićne mase,koštanog,vezivnog i potkožnog masnog tkiva).Obim ekstremiteta varira prema položaju proksimalnog i distalnog segmenta i vrsti kontrakcije.

Mjerenje obima gornjih ekstremiteta

Nadlaktica- mjerenje se vrši na više nivoa:*donji pripoj deltoideusa*10-15 cm iznad lakta(epikondilus lateralis humeri)*preko najviše tačke m.bicepsa brachii(lakat u fleksiji)Obim lakatnog zgloba –mjeri se u visini lakta,preko vrha olekranonaPodlaktica-10-15 cm ispod lateralnog epikondila humerusaObim ručnog zgloba-preko stiloidnog nastavka radijusaObim šake-preko MCP zglobova II-V prsta.Mjerenje obima donjih ekstremiteta

Natkoljenica-mjerenje u više nivoa-Gornji-ispod glutealne brazde

Srednji -10-15 cm od vrha velikog trohantera

Donji –iznad gornjeg ruba patele ( 6 cm,10,15,20 cm)

Obim koljena- mjeri se preko sredine patele

Potkoljenica-sjedeći položaj,potkoljenice vise mjeri se najobimniji dio potkoljenice

Obim skočnog zgloba- centimetar se postavlja na petnu kost,zatim koso preko maleolusa i na prednju stranu zgloba

Obim stopala - mjeri se u visini glavica MT kostijuMjerenje obima zglobova:preko medijalne zglobne linije po kojoj se postavi centimetar.

Položaji u kojima se vrši mjerenje zavisiće od prirode oboljenja.

Mjerenje ponoviti tri puta i uzeti srednju vrijednost kao rezultat mjerenja.

Mjerenje obima grudnog koša vrši se centimetarskom trakom na više stalnih mjesta-aksilarni,mamilarni nivo.

Centimetar se postavlja uvijek horizontalno

Rezultate mjerenja i fazu u kojoj su očitani(inspirijum,ekspirijum)naznačiti.POKRETI GRUDNOG KOŠA

Pokretljivost grudnog koša(respiratorna pokretljivost) je varijabilna osobina i kod iste osobe. Mjerenje zahtijeva preciznost i veći broj ponavljanja mjerenja(tri-pet).

Kao rezultat mjerenja se uzima najveća razlika obima grudnog koša za vrijeme max. inspirijuma i max.ekspirijuma(respiratorni indeks-norm.7-12 cm)

Mjerenje se vrši u nivou mamila kod muškaraca,iznad mamila kod žena

Prilikom mjerenja disanje treba biti torakalno i prije mjerenja treba izvesti 2-3 max.inspirija i ekspirija,a započeti sa ekspirijem.

U periodu normalnog disanja centimetar se postavlja vodoravno u visini aksila i fiksira se jednom rukom na medijalnoj liniji sternuma, a drugom se pridržava iznad medijalne sternalne linije tako da se može popuštati tokom inspirijuma i ekspirijuma.POKRETI KIČMENOG STUBA

Mjerenje pokretljivosti kičmenog stuba izvodi se najčešće u stojećem položaju centimetrom(standardni, nulti, srednji).

Potrebno je nekoliko ponavljanja mjerenja -fleksija,ekstenzija,bočna fleksija do maksimalno mogućeg obima pokreta( uticaj na fleksibilnost)

Anteroposteriorna i lateralna pokretljivost kičmenog stuba- preciznije mjerenje goniometrom.

Segmentna pokretljivost- centimetrom ( mogućnost greškenaslage masnog tkiva na zadnjoj strani vrata,izraženi deformiteti).

Mjeri se pokretljivost* cervikalne kičme*fleksija*ekstenzija*lateralna fleksija(desno i lijevo)*rotacija (u desno i lijevo)

torakalne kičme*fleksija*ekstenzija

lumbalne kičme*fleksija(Schober)**ekstenzija*laterofleksija(desno i lijevo)

MJERENJE DUŽINE TJELESNIH SEGMENATA

U antropometriji podrazumjeva pojedinačno određivanje dužine segmenata tijela (dijelova cjeline) i izražavanje mjernim jedinicama u cilju objektivne procjene fizičkog stanja cijelog organizma ili pojedinih organa.

Mjerenje dužine uglavnom se obavlja na ekstremitetima, najčešće DE. Razlika u dužini DE nastala nakon povrede, amputacije ili zbog poremećaja rasta i razvoja, značajno utiče na funkciju kretanja, a nije zanemarljiv ni estetski momenat.

Mjerenje se vrši dužinskim jedinicama ,centimetrima i milimetrima, od jednog do drugog prominentnog mjesta koje je označeno na svakom segmentu.Uz rezultate mjerenja treba naznačiti i položaj tijela i segmenata pri mjerenju. Mjerenje treba vršiti tri puta i kao rezultat uzeti srednju vrijednost.Mjerenje treba vršiti u isto doba dana Ispitanik treba biti u relaksiranom položaju.

Mjerenje se vrši antropometrom ili centimetrom,a pri mjerenju ispitanik zauzima standardni položaj.Mjere dužine ekstremiteta treba da budu obostrane i simetrične.Dužina GE-mjeri se od akromiona do vrha trećeg prsta pri ispruženoj ruci

Nadlaktica-od akromiona do olekranona

Podlaktica-od lateralnog epikondilusa do vrha stiloidnog nastavka radijusa

Šaka- od stiloidnog nastavka radijusa do vrha trećeg prsta

Dužina DE- rastojanje od basisa do spine iliacae ant.sup. ili velikog trohantera (potrebno naznačiti do koje je tačke mjereno)

anatomska dužina(stvarna)- rastojanje od vrha velikog trohantera do vrha lateralnog maleolusa na ispruženoj nozi

funkcionalna dužina(klinička)-rastojanje od spinae iliacae ant.sup.do vrha medijalnog maleolusa

natkoljenica- spoljašnja zglobna pukotina koljena do vrha velikog trohantera.potkoljenica-spoljašnja zglobna pukotina koljena do vrha lateralnog maleolusa

stopalo-petna kvrga do vrha drugog prstaMJERENJE OBIMA POKRETA

Mjerenje obima pokreta u zglobovima predstavlja metodu objektivizacijestanja lokomotornog aparata.Pokretljivost zglobova predstavlja značajan parameter u funkcionalnom statusu lokomotornog aparata.Svaki zglob ima svoje funkcionalne i fiziološke mogućnosti kretanja koje uslovljavaju amplitudu pokreta.

*Obim pokreta zavisi od anatomskih i biomehaničkih karakteristika zgloba(oblik zglobnih površina,mišićna masa dva susjedna segm.elastičnost mekih struktura zgloba,potkožno masno tkivo,životno doba,konstitucija)

Prije početka mjerenja neophodno je utvrditi nulti ili početni (standardni)položaj.(uzdužne osovine najvećeg broja dugih kostiju padaju pravo na podlogu-na ravan zemljine površine).

Svi zglobovi ljudskog tijela su u nultom položaju i obilježavaju se sa 0. Početni položaj je - uspravan položaj sa rukama opuštenim niz tijelo, sa opruženim nogama i paralelno postavljenim stopalima koja su pod uglom od 90 st.u odnosu na potkoljenice.

Mjerenje se može vršiti i u sjedećem i ležećem položaju-(na leđima,potrbušnom ili bočnom sa relaksiranim mišićima).

Položaj za mjerenje će zavisiti od vrste pokreta koji se mjeri.

Treba nastojati obezbijediti najudobniji položaj i položaj koji ne zahtijeva česte promjene položaja ispitanika.

Klasični uglomjer se sastoji od dva kraka: ( odgovaraju uzdužnim osovinama segmenata)Jedan krak je fiksiran i postavlja se duž uzdužne osovine proksimalnog dijela tijela,a pokretni krak prati uzdužnu osovinu pokretnog-distalnog dijela tijela koji se kreće.

Kružni ili plukružni dio odgovara centru zgloba.

-Gravitacioni uglomjer –zasniva se na zakonu gravitacije.Prednost-moguća primjena u svim položajima tijela( mora se voditi računa o položaju koštanih poluga-horizontalni ili vertikalni položaj i načinu prinošenja uglomjera.Obim pokreta-amplituda pokreta ili pređeni put koštane poluge od početnog položaja do kraja puta.Izražava se u stepenima.Očitavanje veličine ugla može se izvesti na više načina: * mjerenje veličine ugla koji zaklapaju kraci uglomjera * mjerenje ugla koji zaklapa pokretni krak uglomjera sa početnim položajem u jednom ili drugom smjeru * mjerenje ugla krajnjih položaja segmenataMjerenje uvijek početi od nultog položaja.MJERENJE MIŠIĆNE SNAGE

Manuelni mišićni test-subjektivna metoda procjene mišićne snage-snazi ispitivane osobe suprotstavlja se naša snaga

Faktori koji utiču na rezultate manuelnog mišićnog testa:

* emocionalno stanje ispitanika i motivacija * zamor ispitanika * neadekvatan kontakt sa ispitanikom * neadekvatna fiksacija segmenata * fizička kondicija ispitivačaPRAVILA PRI IZVOĐENJU MANUELNOG MIŠIĆNOG TESTA (MMT)

* prostorija u kojoj se vrši testiranje mora biti optimalno zagrijana, dobro osvjetljena* ispitanik treba biti oslobođen viška odjeće* ispitanik mora zauzeti pravilan položaj ,a položaj segmenata koji se pokreću takođe mora biti precizno određen ( treba isključiti učešće sinergista i fiksatora te trik pokrete)* prilikom testiranja treba obezbijediti položaj tijela i segmenata tijela koji ne zahtijevaju česte promjene položaja* nakon testiranja većeg mišića treba obezbijediti manju pauzu* ispitanik treba biti odmoran

snaga mišića ocjenjuje se ocjenama od 0-5 i preciznije dodavanjem navedenim ocjenama predznaka plus (+) i minus(-)Manuelni mišićni test započinje ocjenom 3 (50 % mišićne snage)Mišić(agonist) je u stanju da savlada težinu sopstvenog segmenta u okomitom položaju,antigravitacijski,kroz puni obim pokreta.Pokret izveden sa lakoćom ocjenjujemo ocjenom plus(+) 3,a ukoliko se javi zamor minus(-)3Ocjena 4 (75 % mišićne snage) - mišić je u stanju da savlada manji manuelni otpor, antigravitacijski ,kroz puni obim pokreta.Ocjena 5(100 % mišićne snage) - mišić je u stanju da savlada jak manuelni otpor antigravitacijski kroz puni obim pokreta.Ocjena 2(25% mišićna snaga) - mišić u stanju da savlada težinu vlastitog segmenta u horizontalnom, raterećenom položaju u punom obimu pokreta.Ocjena 1 (10 % mišićna snaga) - mišić nije u stanju da izvede pokret, ali se pri pokušaju izvođenja pokreta može uočiti ili palpirati kontrakcijaOcjena 0 –pri pokušaju izvođenja pokreta ne može se palpirati kontrakcija niti vizuelno uočiti.

Neki mišići se ne mogu ni subjektivno niti objektivno testirati jer su njihovi pokreti nekoordinisani (mišići čija je funkcija vezana za pokrete prstiju na nogama).DINAMOMETRIJSKO MJERENJE MIŠIĆNE SNAGE

Dinamometrija-objektivna metoda procjene mišićne snage.Najčešće je u upotrebi dinamometar na pero( sastoji se od čeličnog pera na koji je fiksirana kazaljka, a skala dinamometra ima raspon od 0 do 800 N.Dinamometrijski mjerimo statičku snagu mišića jer je mišićna snaga u toku statičke kontrakcije najveća.Pri mjerenju omča dinamometra treba da stoji pod uglom od 90 st.Najveću snagu mišić razvija ako je segment koji se pokreće i tetiva kojom se mišić hvata za taj segm.pod uglom od 90 st. Jedinica za mjerenje mišićne snage je NJUTN (N )-sila koja masi od jednog kg daje ubrzanje od 9,81 m/s².

Nakon mjerenja statičke snage mišića kao maksimalnu vrijednost treba uzeti maksimalnu snagu nakon tri uzastopna mjerenja koja su izvedena nakon kratke pauze od pola do jednog minuta.Greške dinamometrijskog mjerenja :

* tehnička greška-greška instrumenta

* neobjektivnost mjerioca* greška nastala zbog dnevnih varijacija* nedovoljna fiksacija proksimalnog segmenta* zadržavanje statičke kontrakcije iznad 1 sekunde* zamor ispitanika ili ispitivača*koristi grupe mišića,a ne izolovan mišić* sudara segmenata za vrijeme povlačenja dinamometra* veće razlike između vanjske i tjelesne temperatureANALIZA POKRETA TJELESNIH SEGMENATA POKRETI GLAVE Glava ima značajnu ulogu u svim pokretima tijela,a dominantnu ulogu u pokretima trupa.Pokrete glave uvijek prate pokreti vratnog dijela kičmenog stuba u manjoj i većoj mjeri.(Tako možemo objasniti zašto su pokreti glave većeg obima od pokreta koji se inače mogu izvesti u atlanto-okcipitalnom zglobu).

Glava predstavlja završni segm otvorenog kinetičkog lanca u kome su smješteni važni organi koji učestvuju u izvođenju motorne(voljne) aktivnosti,koji omogućavaju komunikaciju i obradu informacija prispjelih sa periferije i unutrašnjih organa.

Tu su smješteni važni receptori,vida ,sluha,ravnoteže i veoma je važno da glava bude pokretna u svim ravnima.

GRAĐA

Glava se zglobljava sa vratnom kičmom preko art.atlanto-occipitalis(gornji zglob glave).Čine je kosti lica i lobanje.Lobanja (cranium)-koštana duplja u kojoj je smješten mozakGrade je: calvaria-krov ,baza i duplja(cavum).Calvaria- grade je :čeone,tjemene,potiljačne i sljepoočne kostiBasis-grade je:horizontalni dio čeone kosti,sitasta kost,klinasta kost,potiljačna kost i piramida sljepoočne kosti. Lice-čini prednji dio glave na kome se nalaze :očne duplje,nosne duplje i usna šupljinaLice ima 15 kostiju,6 parnih i 3 neparne. Biomehanički je od značaja donja vilica koja omogućava svojim pokretimažvakanje hrane.Ostale kosti daju oblik licu i služe kao čvrst oslonac za pripajanje mišića lica.

Zglobovi glave-spojevi kostiju glave i spoj glave sa vratom.Zglobovi glave su nepokretni –suture-šavovi ,sem zgloba donje vilice sa lobanjom art.temporomandibularis koji je pokretan. Spoj glave sa vratom čine dva pokretna zgloba * art.atlantooccipitalis(gornji zglob glave)-2 zgloba-lijevi i desni. Mogući pokreti glave: fleksija i ekstenzija, zanemarljiva bočna fleksija * art.atlantoaxialis(donji zglob glave)-zglob između prvog i drugog vratnog pršljena-2 bočna i 1 središnji.

U ovom zglobu se vrši rotacija glave(okcipitalna kost i atlas se okreću oko densa-zuba drugog vratnog pršljena).Rotaciju ograničavaju ligg.flava. 

Pokreti glaveU funkcionalnom smislu razlikuju se pokreti mimične muskulature,pokreti žvakanja i gutanja te pokreti glave i vrata.

Mimična muskulatura- pripada skeletnoj muskulaturi koja je pod uticajem naše volje i indirektno učestvuje u lokomociji u smislu mimičkog izražavanja .

Ova muskulatura je od značaja za izražavanje emotivnih stanja i estetski izgled lica.

Mišići su smješteni u potkožnom tkivu lica.Nemaju fascije i nejasno su ograničeni prema potkožnom tkivu.Raspoređeni su oko prirodnih otvora kružno ili zrakasto,a na prednjoj strani vrata i lobanji imaju pločast izgled.

Prilikom kontrakcije stvaraju karakteristične bore i izraz lica.Mogu se kontrahovati izolovano i u različitim kombinacijama što se na licu izražava kao smijeh,tuga,čuđenje i dr.

Dijele se na : * mišiće usta * mišiće nosa * mišiće čela * mišiće oka

MIŠIĆI USTA: m.orbicularis oris -kontrakcijama zatvara usta. m.buccinator- kontrakcijama vuče uglove usana u polje i nazad. Toničnim kontrakcijama priljubljuje obraze uz vilice i učestvuje u izduvavanju vazduha iz usta. m.zygomaticus- kontrakcijom podiže ugao usta m.levator labii superior- kontrakcijom podiže gornju usnu m.levator anguli oris- kontrakcijom podiže ugao usana naviše jednostranom kontrakcijom podiže ivicu usta na svoju stranu (podrugljiv izraz) m.risorius- kontrakcijom povlači ugao usta nazad i u polje, stvarajući na obrazu jamicu smijeha m.depressor anguli oris- kontrakcijom povlači ugao usta na dole m.depressor labii inferior- kontrakcijama obara donju usnu m.mentalis- kontrakcijama podiže kožu brade m.platysma- kontrakcijama poprečno nabira kožu bočne strane vrata, povlači na dole i upolje kožu brade i ugla usana.

MIŠIĆI NOSA : m.nasalis- pars transversa -širi nosne otvore pars alaris- sužava nosne otvore

MIŠIĆI ČELA: m.frontalis- kontrakcijom podiže obrve,na čelu formira horizontalne nabore dajući licu izraz čuđenja i iznenađenja. m.procerus- tanki mišić čela-završava u visini obrva- kontrakcijom obara obrve ka korjenu nosa i daje licu izraz namrgođenosti m.corrugator supercilli- kontrakcijom približava obrve i licu

daje izraz bola i srdžbe m.depressor supercilli- kontrakcijom spušta unutrašnji dio obrve.

MIŠIĆI OKA: m.orbicularis oculi- kružni mišić-kontrakcijama zatvara oko,formira bore oko očiju,vrši treptanje kapaka, olakšava protok suza m.levator palpebrae superior- kontrakcijom podiže gornje očne kapke

POKRETI GLAVE

U gornjem i donjem zglobu glave i vrata vrše se pokreti u sve tri ravni,odnosno oko sve tri ose.

* antefleksija(fleksija) 0-45 st. * retrofleksija(ekstenzija) 0-30 st. * laterofleksija( u desno i lijevo) 0-45 st. * rotacija (u desno i lijevo) 0-45 st.   Prije mjerenja obima pokreta potrebno je palpacijom utvrditi i potom označitiodgovarajuće(fiksne ) tačke-mjesta koja će nam biti bitna kod mjerenja.

* processus mastoideus temporalne kosti * linea nuchae superior os occipitale * protuberantia occipitalis externa na koju se pripaja lig.nuchae * vertebra prominens

Mišići pokretači glave   * antefleksija (anteflexio) - pokret približavanja brade grudnoj kosti. Pokret vrše mišići koji se jednim krajem pripajaju na kostima glave ,a drugim na kičmenom stubu i ramenom pojasu sa prednje strane. To su parni mišići koji istovremenom kontrakcijom izvode pokret. *m.sternocleidomastoideus * m.rectus capitis ant. * m.longus capitis * m.longus colli * m.rectus colli  * retrofleksija(retroflexio)-savijanje glave unazad. Pokret vrše mišići koji su jednim krajem pripojeni na kostima glave, a drugim na kostima vrata i trupa sa zadnje strane.

Parni su mišići i izvode pokret retrofleksije istovremenom kontrakcijom. * m.trapesius ,pars descendens * m.longissimus capitis * m.sternocleidomastoideus * m.semispinlis capitis * m.splenius * m.rectus capitis posterior maior et minor * laterofleksija (lateroflexio)- bočno pregibanje-približavanje glave ramenu na jednu ili drugu stranu.

Mišići pokretači pripajaju se sa iste strane na kostima glave i vrata. * m.sternocleidomastoideus * m.scalenus anterius,posterius et medius * m.splenius * m.trapesius –pars descendens * m.semispinalis capitis * m.longissimus capitis * m.rectus capitis lateralis *rotacija(rotatio)-uvrtanje glave na jednu ili drugu stranu. Mišići zavisno od načina pripajanja vrše rotaciju glave na istu ili suprotnu stranu.

Rotatori glave na istu stranu * m.longus colli * m.splenius * m.obliquus capitis inferior Rotatori glave na suprotnu stranu * m.longus colli-pars obliqua inferior * m-obliquus capitis superior * m.sternocleidomastoideus Pokrete glave izvode parni mišići sa prednje i zadnje strane vrata.Istovremena kontrakcija mišića prednje strane vrata dovodi do antefleksije,a istovremena kontrakcija mišića zadnje strane vrata dovodi do retrofleksije.Pojedinačna kontrakcija mišića sa iste strane dovodi do bočnog pregibanja glave na istu stranu,a rotacije na suprotnu stranu.

POKRETI KIČMENOG STUBA Kičmeni stub- columna vertebralis predstavlja koštanu osovinu trupa i čvrst oslonac za pokrete GE i DE i glave.

Posjeduje i čvrstinu i značajnu pokretljivost.Grade ga pršljenovi (vertebre) čiji broj iznosi 33-34(vratnih 7, grudnih 12 slabinskih 5, krsnih 5-međusobno su srasli i grade os sacralis ,4-5 trtičnih koji grade os coccigealis).

Međusobno su povezani tijelima (corpusi), poprečnim nastavcima (processus transversus) koji nose zglobne površine,gornje i donje za međusobno zglobljavanje nastavaka,rtnim nastavcima (processus spinosus),i lukovima (arcus vertebralis) koji formiraju pršljenski otvor (foramen vertebrale) kroz koji prolazi korjen spinalnog nerva (radix n.spinalis).Svi ovi dijelovi su spojeni u jedinstvenu fleksibilnu koštanu polugu.

Između tijela pršljenova nalaze se intervertebrani diskusi.Građeni su od anulus fibrosusa- kružno postavljenih fibroznih niti i centralno smještenog nucleus pulposusa,građenog najvećim dijelom od vode koja mu daje elastičnost.On se nalazi pod jakim pritiskom susjednih pršljenova. Obezbjeđuje elastičnost kičmenog stuba i na taj način amortizuje udare i opterećenja kičmenog stuba.Učestvuje značajno i u pokretima kičmenog stuba.Nema sopstvenu inervaciju niti vaskularizaciju. Ishranjuje se difuzijom iz okoline i rano podliježe degenerativnim promjenama (u drugoj deceniji života). 

Tijela pršljenova su spojena i sa dva ligamenta * ligamentum longitudinale anterius-povezuje tijela pršljenova sa prednje strane I zatezanjem ograničava pokret ekstenzije kičmenog stuba * ligamentum longitudinale posterius-čvrsto je spojen sa intervertebralnim diskusima i svojim zatezanjem ograničava pokret fleksije kičmenog stuba

art.intervertebralis –predstavlja sinovijalni (pokretni ) zglob između zglobnih nastavaka dva susjedna pršljena koji su povezani samo zglobnom kapsulom.Određuje pravac pokreta kičmenog stuba.

Zglobni nastavci su kod većine pršljenova zakošeni vertikalno i upolje.Dva susjedna luka međusobno su vezana prednjim i zadnjim uzdužnim lig. i sa ligamenta flava- smanjuju rad leđnih mišića jer težinu tijela sa intervertebralnih diskusa prenose nazad,na zglobne nastavke pršljenova. Ograničavaju pokretljivost pršljenova.

Ligg.interspinalia-fibrozni snopovi između dva spinozna nastavka

Lig.supraspinale-povezuje vrhove spinoznih nastavaka.Prostire se od sakruma do spinoznog nastavka sedmog vratnog pršljena gdje se nastavlja u lig.nuche,a on se prostire do occipituma.Učestvuje u održavanju uspravnog položaja glave i vrata pri stajanju.

Grudni dio kičmenog stuba zbog pripoja rebara za poprečne nastavke pršljenova doprinosi čvrstini,ali istovremeno smanjuje obim pokreta u tom segmentu.

U pokretljivosti kičmenog stuba značajno utiču:

* broj pršljenova(veći broj na određenom prostoru veća pokretljivost) * visina tijela pršljena * visina iv diskusa(veća visina veća pokretljivost) * širina poprečnih nastavaka(uži nastavci veći obim pokreta) * dužina,širina i položaj spinoznih nasatavaka(kraći,uži i horizontanog položaja veći pokret) * dužina mišića,ligamenata i zglobnih čaura(meke strukture elastičnije veći obim pokreta ) * prečnik tijela pršljena(manji prečnik veći obim pokreta) * oblik i građa grudnog koša(poprečni dijametar manji,pokretljivost i elastičnost rebara veća, veća pokretljivost).

STATIKA KIČMENOG STUBA

- posmatran u sagitalnoj ravni kičmeni stub ima oblik izduženog slova S.Karakterišu ga fiziološke krivine: * vratna lordoza(lordosis cervicalis) –konveksitet krivine prema naprijed, VI i VII spinozni nastavak najprominentnija tačka.Leži u sagitalnoj ravni i pri maksimalnoj fleksiji se izravna. Iznosi 36 st.(radiološki mjereno)

* grudna kifoza(kyphosis thoracalis)-konveksitet krivine prema nazad- spinozni nastavak VI grudnog najprominentnija tačka.Iznosi 35 st.

* slabinska lordoza(lordosis lumbalis)-konveksitet krivine prema naprijed spinozni nastavci II i IV slabinskog pršljena su najprominentnije tačke. Iznosi 50 st.

.

Na ovaj način se stvaraju uslovi za akciju agonista i stabilizaciju.Mjerenje fizioloških krivina se izvodi gravitacionim uglomjerom koji se postavlja u visini L1L2,u predjelu baze vrata,ispod i iznad C7 te na potiljak. Kičmeni stub je najveće mehaničke promjene pretrpio na svojim krajevima, u predjelu prva dva vratna pršljena te sakralne i kokcigealne kosti.  Vratni dio kičmenog stuba je najpokretljiviji zahvaljujući : * velikom broju pršljenova na malom prostoru * visokim iv diskusima * malom prečniku tijela pršljenova * kratkim i skoro paralelno postavljenim spinoznim nastavcima * skoro horizontalno postavljenim zglobnim površinama poprečnih nastavaka * labavim vezama između zglobnih površina * urođeno većom pokretljivošću vratnog dijela kičmenog stuba

Grudni dio kičmenog stuba je najmanje pokretljiv zbog : * spojeva rebara za pršljenska tijela * vertikalno postavljenim zglobnim površinama poprečnih nastavaka * velikim prečnikom tijela grudnih pršljenova * jako ukošenim spinoznim nastavcima * niskim iv diskusima * zatezanjem ligamenata sa zadnje strane kičmenog stuba (lig . intertransversale, lig.flava,lig.longitudinale posterius)

Bočna fleksija je omogućena položajem artikulacionih površina bočnih nastavaka-postavljene vertikalno,ali zglobovi sa rebrima ograničavaju ovu pokretljivost kao i niski IV diskusi i veliki prečnik tijela pršljenova.Rotacija grudnog dijela kičmenog stuba je ograničena zbog veze sa grudnim košem i građe rebara.

Lumbalna kičma je po pokretljivosti između jako pokretljivog vratnog dijela i slabo pokretnog grudnog dijela.

Pokretljivost je omogućena : * relativno visokim iv diskusima * skoro vertikalnim položajem zglobnih površina poprečnih nastavaka * uzanim poprečnim nastavcima * paralelno postavljenim spinoznim nastavcima Rotacija trupa u tom dijelu je ograničena položajem artikulacionih površina poprečnih nastavaka.Sakralna i kokcigealna kost predstavljaju završni dio kičmenog stuba i istovremeno ulaze u sastav karličnog pojasa (predstavljaju zadnji zid karlice).Ove kosti nemaju značajniju ulogu u mehanici kretanja osim što služe kao mjesta pripoja nekih mišića.

Pokreti kičmenog stuba Pokretljivost kičmenog stuba uslovljena je različitim faktorima: * građom * pol * uzrast * konstitucija * profesija * uvježbanostUkupna pokretljivost kod različitih ljudi je različita i dobijene srednje vrijednosti se mogu uzimati samo kao orijentacijske. Pokreti kičmenog stuba odvijaju se pretežno u lumbalnom dijelu(pokreti u sve tri ravni) * antefleksija 0-80-90 st. * retrofleksija 0-20-30 st. * laterofleksija 0-20-35 st. * rotacija 0-30-45 st. Relativno velika pokretljivost kičmenog stuba nije dovoljna za najveći broj životnih i radnih aktivnosti i dopunjena je pokretima u kukovima.

U uspravnom položaju tijela ravnotežni položaj se održava minimalnom aktivnošću mišića.Izvođenje bilo kog pokreta kičmenog stuba iz tog položaja takođe ne zahtijeva veću mišićnu angažovanost. Po započinjanju pokreta djeluje sila zemljine teže kao aktivna sila kojoj se suprotstavljaju antagonisti. Mišići pokretači kičmenog stuba * antefleksija(anteflexio)-pri punoj fleksiji gube se cervikalna i lumbalna lordoza, a naglašava torakalna kifoza.Ovaj pokret vrše parni mišići istovremenom kontrakcijom:

-fleksori glave i vrata-fleksori trupa * m.rectus abdominis * m.piramidalis * m.obliqus abdominis externus et internus * m.transversus abdominis * m.psoas maior et minor

retrofleksija (retroflexio)- pri ovom pokretu gubi se torakalna kifoza,a naglašavaju cervikalna i lumbalna lordoza.Pokret vrše parni mišići istovremenom kontrakcijom:

- ekstenzori glave i vrata

- ekstenzori trupa * mm.erectores spinae(m.spinalis, m.longissimus,m.iliocostalis) * mm.transversospinales(m.multifidus m.rotatores longus et brevis, m. semispinalis). * m.quadratus lumborum * mm.interspinales * mm.intertransversari Laterofleksija(lateroflexio)-pokret vrše mišići fleksori i ekstenzori glave,vrata i trupa jednostranom

kontrakcijom(sa iste strane,desno ili lijevo): * m.quadratus lumborum * m.serratus posterior superior * m.serratus posterior inferior * m.obliquus abdominis internus * m.iliocostalis * mm.scaleni anterior,posterior et medius

Rotacija (rotatio)Rotacija se vrši uglavnom u vratnom dijelu kičmenog stuba, u grudnom pokret je veoma mali,a u lumbalnom je rotacija minimalna (prema Vandrvael –u).Rotaciju vrše fleksori sa iste,a ekstenzori sa suprotne strane svojim istovremenim kontrakcijama. * m.sternocleidomastoideus iste strane (u vratnom i torakalnom dijelu) * mm.scaleni iste strane * m.transversospinale suprotne strane * m.obliquus abdominis internus iste strane (lumbalni dio) * m.obliquus abdominis externus,m.psoas maior et minor suprotne strane(lumbalni dio ) Ispravljanje fizioloških krivina kičmenog stubaKrivine kičmenog stuba su posljedica nejednake visine pršljenskih tijela u prednjem i zadnjem dijelu i nejednake visina IV diskusa.U vratnom i lumbalnom dijelu zadnje ivice pršljenskih tijela su niže nego u prednjem dijelu,a IV diskusi imaju oblik klina sa vrhom prema nazad,u grudnom dijelu prednji dio pršljenskog tijela je uži od zadnjeg.

Ispravljanje vratne lordoze se vrši približavanjem brade grudnoj kosti(savijanjem gornjeg dijela uz istovremeno fiksiranje srednjeg dijela). Ispravljanje grudne kifoze se vrši koncentričnim kontrakcijama leđnih mišića u predjelu krivine,pomjeranjem ramena unazad i fiksiranjem rebara udahom. Lumbalna lordoza se ispravlja koncentričnim kontrakcijama mišića trbušnog zida uz istovremeno pomjeranje karlice unazad.

GRUDNI KOŠ

Grudni koš grade :grudna kost (sternum ),12 pari rebara i 12 grudnih pršljenova. Na njemu razlikujemo gornji (apertura thoracis superior)i donji otvor(apertura thoracis inferior) i 4 strane –prednja,zadnja i dvije bočne.Rebra se zglobljavaju sa grudnim pršljenovima preko dva zgloba –art.costovertebralis i art.costotransversalis.Prvih sedam rebara se preko svojih hrskavica spojena za sternum(costae verae),VIII,IX I X rebro (costae spuriae) pripajaju se preko svojih hrskavica za hrskavicu X rebra,XI I XII rebro(costae fluctuantes)- prednjim krajevima se završavaju u muskulaturi trbušnog zida Grudni koš se pokreće zahvaljujući pokretima koji se vrše u zglobovima rebara sa pršljenovima.U toku pokreta širenja ili udisanja rebra se podižu,donja rebra se povlače u stranu,dijafragma se spušta naniže i tako se povećava zapremina grudne duplje.Pri smanjenju zapremine grudne duplje ili izdisanju dolazi do pasivnog spuštanja rebara usljed elastičnosti mišića i pluća, a samo pri forsiranom izdisaju koristi se snaga mišića. Tada je to aktivan proces.

Širenje grudnog koša zavisi od više faktora: * nagiba rebara(duža rebra i kosije postavljena veće širenje) * veličine grudne krivine(veća kifoza pokret manji) * od dužine rebara i ugla između rebara i njihovih hrskavica (veći ugao veće širenje) Grudni koš(thorax)-šupljina u kojoj su smješeni vitalni organi-srce i pluća.Pored uloge u zaštiti vitalnih organa grudni koš svojim pokretima omogućuje ventilaciju pluća i razmjenu gasova između spoljašnje i unutrašnje sredine, a spojevima sa kičmenim stubom učestvuje u njegovoj čvrstini i stabilizaciji. Vrste disanja: * gornje torakalno * donje torakalno * abdominalno(prevladava kod djece zbog slabije razvijenog grudnog koša i malog nagiba rebara)Dijafragma je pravi respiratorni mišić(u inspirijumu se spušta naniže potiskujući trbušne organe naniže i povećavajući zapreminu grudnog koša.

Inspiratorni mišići: * mm.intercostales externi et interni * mm.levatores costarum * mm.scaleni * m.semispinalis capitis Pomoćni inspiratorni mišići * mm.pectorales maior et minor * m.seratus anterior * m. sternocleidomastoideus * m.latissimus dorsi Ekpiratorni mišići * m.intercostalis internus * m.latissimus dorsi * m.iliocostalis * m.rectus abdominis * m.transversus abdominis

Grudni koš pruža solidan oslonac mišićima pokretačima glave,ramena i GE.Služi i kao oslonac pri kontrakciji mišića koji pokreću karlicu kao i pri pokretima DE u ležećem položaju.U fiksaciji grudnog koša glavnu ulogu imaju mišići trbušnog zida- pomoćni ekspiratorni mišići.Svojim izometričkim kontrakcijama sprečavaju dijafragmu da potiskuje trbušne organe i ona svoje dejstvo prenosi na grudni koš.Prema tome,fiksacija grudnog koša je moguća maksimalnih udahom i zadržavanjem vazduha u plućima.

POKRETI U LAKATNOM ZGLOBU

Lakatni zglob je složeni dvoosovinski zglob i predstavlja spoj kostiju nadlaktice i podlaktice.Pokreti se vrše u dvije ravni: * sagitalna (fleksija i ekstenzija) * horizontalna (supinacija i pronacija-vrše se u kostima podlaktice). Lakatni zglob čine tri zgloba:

* art.humeroulnaris * art.humeroradialis * art.radioulnaris proximalisZajednička zglobna kapsula obuhvata sva tri zgloba i oni čine jedinstvenu anatomsku cjelinu.U funkcionalnom pogledu između zglobova postoje razlike. Pokreti fleksije i ekstenzije kao glavni pokreti vrše se u humeroulnarnom zglobu(jednoosovinski zgob).Učešće humeroradijalnog zgloba u ovom pokretu je uzgredno.

Rotacioni pokreti podlaktice odvijaju se u radioulnarnom zglobu i dopunjuju se rotacionim pokretima u ramenom zglobu čime se znatno povećava obim pokreta. Aktivnosti dnevnog života zahtijevaju veći obim pokreta.  * art.humeroulnaris-pokreti: Flexio 0-145-150 st. Extensio 0 st. Mišići pokretači flexio: * m.biceps brachii * m.brachialis * m.brachioradialis * m.flexor carpi radialis * m.flexor carpi radialis * m.pronator teres * m.flexor digitorum superficialis * m.palmaris longus extensio: * m.triceps brachii * m.anconeus

POKRETI PODLAKTICE U radioulnarnom zglobu vrše se rotacioni pokreti (upolje i unutra)-supinacija i pronacija.Na ovaj načni se dopunjuju u funkcionalnom smislu pokreti u lakatnom zglobu.Ovi pokreti se vrše u gornjem i donjem zglobu, a kosti podlaktice povezuje čvrsta fibrozna opna-membrana interossea antebrachii (fiksira kosti i preraspoređuje opterećenje između njih). U položaju supinacije radijus i ulna su postavljeni paralelno, a u položaju pronacije ove kosti su ukrštene u obliku slova X. Uzdužna osovina oko koje se vrše supinacija i pronacija prolazi u gornjem zglobu kroz capitulum radii, a u donjem zglobu kroz capitulum ulnae.  Supinatio(uvrtanje upolje- 0-90 st. Pronatio(uvrtanje unutra)- 0- 85-90 st. (mjerenje iz neutralnog položaja)

Mišići pokretači

Supinatio: * m.biceps brachii

* m.supinator  Pronatio : * m.pronator teres * m.pronator quadratus Rotacioni pokreti podlaktice se mogu značajno povećati uključivanjem u pokret zglobova šake i prstiju te rotacijom i abdukcijom nadlaktice(pokret moguć do 300 st.), a laterofleksijom kičmenog stuba i preko 300 st.

POKRETI U ZGLOBOVIMA ŠAKE

Zglobovi šake su spojevi više kostiju i predstavljaju složene zglobove s obzirom na građu i funkciju šake.Po obliku zglob šake je jajasti zglob ,a po pokretljivosti dvoosovinski.U njemu se vrše pokreti fleksije,ekstenzije,abdukcije i adukcije te cirkumdukcije.Pokreti se vrše u gornjem zglobu šake art.radiocarpalis-spoj ulne i radijusa sa kostima prox.dijela ručja:os lunatum,os scaphoideum,os triquetrum.Zglobna kapsula je ojačana ligamentima:lig.radiocarpale volare et dorsale,lig.collaterale carpi radiale et ulnare. Donji zglob šake (art.mediocarpalis)-spoj kostiju prvog i drugog reda ručja(os trapesium,os trapesoideum,os hamatum i os capitatum).U pokretima šake učestvuju oba zgloba u različitom stepenu,zavisno od vrste pokreta.Mišići pokretači sinergistički djeluju u pokretima.

Vrste pokreta: * volarna fleksija 0-80-85 st. * dorzalna fleksija 0-85 st. * abdukcija 20-25 st. * adukcija -30-50 st. Mišići pokretači flexio volaris: * m.flexor carpi radialis * m.flexor carpi ulnaris * m.flexor pollicis longus * m.palmaris longus * m.flexor dig. superficialis et profundus  flexio dorsalis: * m.extensor carpi radialis longus et brevis * m.extensor carpi ulnaris * m.extensor pollicis longus et brevis * m.extensor dig.comunis * m.extensor digiti minimi * m.extensor indicis proprius

abductio(deviatio radialis): * m.flexor carpi radialis * m.extensor carpi radialis longus et brevis * m.abductor pollicis longus

  adductio(deviatio ulnaris) * m.flexor carpi ulnaris * m.extensor carpi ulnaris Zglobovi šake i mišići koji ih pokreću uslovljavaju složenu funkciju šake i prstiju koja se razvila evolucijom čovjeka.Naročito je značajna opozicija palca prema ostalim prstima za procese hvatanja i rada.Velika pokretljivost ostalih prstiju omogućava prilagođavanje šake predmetu koji se drži, formiranje pesnice,skupljanje svih jagodica prstiju u kupu. Zahvaljujući tako složenoj građi moguće je vršiti vrlo precizne koordinirane pokrete (pisanje,sviranje na klaviru, uvlačenje konca u iglu) i ostvariti osnovnu funkciju šake-hvatanje i držanje.

Pokret opozicije palca jedinstven je pokret koji pravi samo čovjek.Palac ima posebnu ulogu u funkciji šake.Pokretljivost i građa bitno se razlikuju u odnosu na ostale prste.Palac čine I MC kost i dvije falange koje su spojene zglobom art.metacarpophalangealis et art.interphalangealis.I MC kost je odvojena i postavljena pod uglom od 45 st. upolje prema II MC kosti.Ovaj položaj joj omogućava veliku pokretljivost u svim pravcima, a naročito u pogledu opozicije prema ostalim prstima. U art.carpometacarpea pollicis vrše se pokreti opozicije, abdukcije i adukcije,a u interfalangealnom zglobu(IF) i metacarpofalangealnom zglobu( MCP) pokreti fleksije i ekstenzije. Pokreti palca * flexio (art.carpometacarpea) 0-70-80 st. (art.interphalangealis) 0-70-90 st.  * extensio (art.carpometacarpea ) 0-30 st. (art. interphalangealis) 0-15 st. * abductio 0-60-70 st. * adductio 0 st.

Mišići pokretači palca (thenar)  flexio : * m.flexor pollicis longus et brevis extensio : * m.extensor pollicis longus et brevis abductio: * m.abductor pollicis longus et brevis adductio: * m.adductor pollicis * m.flexor pollicis brevis opositio : * m.opponens pollicis * m.flexor pollicis brevis U svakom pokretu palca učestvuje više mišića tenara (npr. u abdukciji pored m.abductor pollicis longus-a et brevis-a učestvuje i m.opponens pollicis i m.flexor pollicis brevis).

Pokreti II-V prsta

Prsti su građeni od po tri falange(palac ima dvije) –proksimalna(phalanx prox.) srednja(phalanx media),distalna (phalanx distalis) koje se međusobno zglobljavaju preko : * art.carpometacarpalis(slabo pokretni ) * art.metacarpophalangealis(fleksija,ekstenzija,abdukcija,adukcija) * art.interphalangealis(fleksija i ekstenzija) U prstima su mogući pokreti fleksije i ekstenzije i ti pokreti se dopunjavaju pokretima palca i šake tako da se značajno povećava njihova funkcionalna mogućnost. Vrste pokreta u zglobovima prstiju  * flexio 0-90-110 st. * extensio 0-24-45 st. * abductio 15 st. * adductio 0 st.

Mišići pokretači Flexio : * m.flexor digitorum superficialis et profundus * mm.interossei dorsales et volares I falanga * mm.lumbricales manus * m.flexor digiti quinti brevis  Extensio : * m.extensor digitorum communis * m.extensor digiti quinti proprius * mm.interossei volares et dorsales II-III falanga * mm.lumbricales II i III falanga  Abductio : * m.abductor digiti quinti * mm.interossei dorsales  Adductio: * mm.interossei volares

KARLIČNI POJAS Karlica vrši uglavnom one pokrete koji su potrebni da bi se uskladili ili pojačali pokreti trupa i donjih ekstremiteta.Karlični pojas ima značajnu biomehaničku ulogu u statici i dinamici čovjekovog tijela.Trup je preko sakralne kosti spojen sa karličnim pojasom i on mu služi kao čvrst oslonac pri pokretima.Donji ekstremiteti su preko kukova spojeni sa karličnim pojasom i pokreti u DE imaju svoj oslonac i polazište u karličom pojasu.Da bi se normalno odvijala funkcija DE karlica mora biti fiksirana mišićima trupa ili spoljnom silom.Karlica sa kukovima čini jedinstvenu cjelinu i pokreti su im usklađeni i utiču jedni na druge. Sacrum i kokcigealna kost čine karlicu i njen zadnji zid koji ograničava šupljinu u obliku ljevka.Linea terminalis dijeli tu šupljinu na :gornju,veliku karlicu i donju,malu karlicu.Centralnu osu karlice čini linija koja spaja centre glava natkoljenih kostiju.Oko ove osovine vrše se pokreti karlice i natkoljenica, zavisno gdje se nalaze fiksni pripoji.

POKRETI U ZGLOBU KUKA Zglob kuka spaja trup sa donjim ekstremitetima.Grade ga glava butne kosti (caput femoris) i zglobna čašica karlične kosti(acetabulum).Zglob je obavijen zglobnom kapsulom koja je pojačana ligamentima:lig.iliofemorale Bertini,lig.ischiofemorale i lig.pubofemorale. Loptast oblik glave femura (2/3 lopte) i izdubljena sferična površina acetabuluma (art.cotylica) omogućavaju veliku amplitudu pokreta.Ta pokretljivost je manja od očekivane zbog male elastičnosti mekih struktura oko zgloba.Zbog veće dubine acetabuluma u odnosu na glenoidalnu duplju skapule manji je obim pokreta nego u ramenom zglobu.Zglob kuka spada u troosovinske zglobove i mogući su pokreti u sve tri ravni ,oko sve tri osovine.

Vrste pokreta:

* flexio 0-90-120 st. * extensio 0-10-20 st. * abductio 0-45-60 st. * adductio 0-30 st. * rotatio externa 0-45-50 st. * rotatio interna 0-30-45 st. * circumductio(obim pokreta zavisi ne samo od konstitucije,uvježbanosti i utreniranosti nego i od načina mjerenja-flektirano ili ekstendirano koljeno).

Mišići koji vrše pokrete u kuku flexio : * m.iliopsoas * m.tensor fasciae latae * m.sartorius * m.pectineus * m.rectus femoris * m.adductor longus et brevis extensio: * m.gluteus maximus * m.biceps femoris ,caput longum * m.semitendinosus * m.semimembranosus * m.adductor magnus * m.piriformis * m.quadratus femoris  abductio: * m.gluteus maximus-gornji snopovi * m.gluteus medius et minimus * m.piriformis * m.tensor fasciae latae

adductio : * m.adductor magnus,longus,brevis et minimus * m.gluteus maximus-donji snopovi * m.pectineus * m.gracilis * m.semimembranosus et semitendinosus * m.biceps femoris,caput longum * m.iliopsoas * m.obturatorius externus  rotatio externa : * m.iliopsoas

* m.gluteus maximus * m.gluteus minimus et medius * m.piriformis * m.obturatorius externus et internus * m.sartorius * m.gemellus sup.et inf.   rotatio interna: * m.gluteus medius ,srednji snopovi * m.gluteus minimus,prednji snopovi * m.tensor fasciae latae * m.adductor magnus,donjim snopovima

Karakteristike pojedinih mišića koji učestvuju u pokretima kuka  * m.iliopsoas(m.psoas)-fleksor,aktivan je i pri bočnoj fleksiji i retrofleksiji tijela. Naročito mu je značajna uloga prilikom koračanja-izbacivanje noge naprijed. * m.iliacus-fleksor i stabilizator noge pri radu u sjedećem položaju. Kod zamora ovog mišića ,pri dužem držanju noge u nepravilnom položaju dolazi do bolova koji liče na bolove kod zapaljenja slijepog crijeva ili kamena u ureteru, a može se javiti osjećaj nelagode u trbuhu pri manjem zamoru. * m.sartorius-krojački mišić-najduži pojedinačni mišić u organizmu, sposoban da proizvede veću kontrakciju nego bilo koji drugi mišić. * m.rectus femoris-mišić fudbalera,vrši brze,ali ne i snažne pokrete * m.gluteus maximus-posturalni mišić-značajan za uspravan položaj tijela. U normalnom hodu je relaksiran,a stupa u akciju kada ugao fleksije u kuku pređe 45 st.(biciklisti koji se povijaju unaprijed). Gubitak ovog mišića bi omogućio kretanje po ravnom ,ali bi penjanje uz stepenice bilo nemoguće. * m.adductor magnus –dejstvo ovog mišića naročito dolazi do izražaja prilikom jahanja(mišić jahača).Kineziološke karakteristike butne kosti Butna kost(femur) je najveća kost u našem organizmu.Na njoj se pripajaju mnogi mišići.Izložena je opterećenju i stresovima jer se pri pokretima tijela cjelokupna težina tijela prenosi na nju.Glava butne kosti trpi pored težine tijela i dejstvo mišića abduktora i iliotibijalnog snopa,koji uspostavljaju stabilizaciju karlice pri hodu i ravnotežu.Ove sile ne djeluju na glavu u vertikalnom pravcu već pod uglom (165 i 170 st.).

To vremenom dovodi do deformiteta vrata (coxa valga) jer se povećava ugao između glave,vrata i tijela butne kosti(uzdužne osovine butne kosti). Ove promjene su moguće zahvaljujući plasticitetu kosti.

ZGLOB KOLJENA

Koljeno je najveći zglob u našem organizmu.Pretrpio je znatne promjene u toku evolucije uspravnog stava prilagođavajući se novom načinu kretanja.Prvobitno su postojala dva zgloba –zglob između femura i tibije i zglob između femura i fibule. U toku evolucije,kada su noge došle u vertikalni položaj fibula se povukla naniže i zglob između femura i tibije je preuzeo funkcije dva prvobitna zgloba.Kasnije se pojavila nova sezamoidna kost –čašica (patella).Česte povrede koljenog zgloba,naročito ligamenata i meniskusa ukazuju da se zglob još nije u potpunosti prilagodio novonastalim uslovima. Sa mehaničkog aspekta koljeni zglob spada u jednoosovinske zglobove sa velikom amplitudom pokreta u sagitalnoj ravni.U sastav zgloba ulaze tri kosti: femur sa svojom donjom epifizom,tibija sa gornjom epifizom i patela koja sa kondilima femura čini art.patellofemoralis.  Zglobne površine medijalnog i lateralnog kondila femura se zglobljavaju sa zglobnim površinama medijalnog i

lateralnog kondila tibije.

Pošto se kondili femura ne podudaraju sa zaravnjenom gornjom stranom tibije (plato tibije) između njih su umetnute polumjesečaste vezivno-hrskavične tvorevine-meniskusi (medijalni i lateralni) koji su svojim rogovima pričvršćeni za nezglobni dio tibije.

Smanjuju trenje između zglobnih površina,razmazuju sinovijalnu tečnost i u stanju su da prime izvjestan pritisak butne kosti prilikom brzih pokreta. Zglobna kapsula koljenog zgloba je veoma jaka i obavija cijeli zglob.Ima ulogu u čvrstini zgloba kao i ligamenti (pasivni stabilizatori zgloba)-lig.crutiatum anterius et posterius),lig.collateralae lateralae et medialae.

Ligamenti se pri fleksiji koljena olabave ,a pri ekstenziji zategnu i onemogućavaju hiperekstenziju i rotaciju.

Pri fleksiji zgloba je moguća rotacija(upolje i unutra) u malom obimu.Ona se efikasno koristi kao kompenzatorna pri laterofleksiji ili torziji cijelog tijela pri promjeni pravca kretanja.Veliki stepen rotacije u koljenu je moguć kod povreda ligamenata-rupture i povreda meniskusa.

Pokreti u koljenom zglobu flexio 0-120-140 st. extensio 0 - 10 st.Pasivno se pokreti u zglobu mogu povećati za 10-15 st. Mišići koji vrše pokrete u koljenu flexio: * m.biceps femoris * m.sartorius * m.semimembranosus * m.popliteus * m.semitendinosus * m.gracilis  extensio: * m.quadriceps femoris (m.rectus femoris,m.vastus medialis, intermedius et lateralis)  * m.popliteus-značajan je stabilizator koljena i sprečava povrede spoljašnjeg meniskusa.Vrši unutrašnju rotaciju femura ili kada je tibija fiksirana za podlogu prilikom nošenja tereta vrši vanjsku rotaciju femura.  * tractus iliotibialis-ima je samo čovjek, znatno pojačava bočnu stabilnost koljena i izuzetno je značajna za održavanje uspravnog položaja tijela.Koljeni zglob je naročito sklon povredama sa spoljašnje strane u položaju fleksije jer su mogući neželjeni rotatorni pokreti koji mogu dovesti do oštećenja meniskusa,ligamenata,zglobne kapsule i tetiva.

POKRETI U SKOČNOM ZGLOBU I STOPALU Skočni zglob pripada složenim zglobovima.Prilagođeno je za velika opterećenja i pokrete naprijed-nazad u smislu fleksije i ekstenzije.Za velike pokrete uvrtanja i kod složenih kretanja nema potrebe jer ti pokreti slabe čvrstinu zgloba i dovode do nestabilnostti i mogućnosti povređivanja. Gornji skočni zglob (art.talocruralis)-čine donji okrajci tibije i fibule i gornja zglobna površina skočne kosti –talusa.U ovom zglobu su mogući pokreti fleksije i ekstenzije.

Donji nožni zglob(art.talocalcaneonavicularis seu art.subtalaris)-čine donja zglobna površina talusa i gornje zglobne pvršine kalkaneusa i navikularne kosti.U ovom zglobu se vrše pokreti uvrtanja prema van i unutra. Pokreti uvrtanja su udruženi sa pokretima u mediotarzalnom ili Chopartovom zglobu koji su malog obima i praćeni uvijek određenim stepenom abdukcije i adukcije stopala .

Zbog toga za ove pokrete koristimo naziv eversio-uvrtanje sa abdukcijom i inversio-uvrtanje sa adukcijom.

U normalnom stojećem položaju ,uzdužna osovina stopala,zakrenuta je malo upolje u odnosu na sagitalnu ravan.Linija koja spaja medijalni i lateralni maleolus uzima se kao osovina oko koje se vrše pokreti fleksije i ekstenzije. Osovina oko koje se vrše pokreti uvrtanja prolazi kroz lateralni dio tubera petne kosti i dorzalni dio glave skočne kosti.Položaj ove osovine je od funkcionalnog značaja za mišiće uvrtače stopala: m.tibialis ant.m.tibialis post., peronealne mišiće i ekstenzore prstiju. Mišići koji prolaze sa spoljašnje strane uzdužne osovine stopala vrše,istovremeno uvrtanje i odvođenje stopala (pes valgus),a mišići koji prolaze sa unutrašnje strane uzdužne osovine stopala vrše izvrtanje i privođenje stopala (pes varus).

Vrste pokreta

- flexio dorsalis 0-20-30 st. - flexio plantaris 0-30-50 st. - eversio 0-30-50 st. - inversio 0-25-50 st. Mišići koji vrše pokrete u skočnom zglobu flexio dorsalis * m.tibialis ant. * m.extensor hallucis longus * m.extensor digitorum * m.peroneus tertius

flexio plantaris: * m.plantaris * m.triceps surae * m.tibialis post. * m.flexor digitorum longus * m.flexor hallucis longus * m.peroneus longus et brevis eversio: * m.peroneus longus,brevis et tertius inversio: * m.tibialis ant. * m.tibialis post. * m.extensor hallucis longus Zajedničko i pojedinačno djelovanje pojedinih mišića stopala održava svodove stopala, izvođenje grubih i finih pokreta,koordinacije rada stopala sa drugim dijelovima tijela,statičku i dinamičku funkciju stopala.

STOPALO Stopalo gradi veliki broj sitnih kostiju(26)koje su međusobno povezane u jedinstvenu fleksibilnu koštanu polugu.U toku evolucije uspravnog stava povećano je opterećenje stopala (udvostručilo se).Stopalo se svojom građom moralo prilagoditi novim zahtevima i pružiti lokomotornom aparatu stabilan oslonac pri stajanju i kretanju te ublažiti udarce koji se pri hodu prenose duž uzdužne osovine tijela. Građa stopala:Kosti prvog reda nožja - os talus,os calcaneus,os cuboideumKosti drugog reda nožja - ossa cuneiformia I-IIIMetatarsalne kosti - ossa metatarsalia I-V

Falange prstiju - II-V prst ima po tri falange,palac ima dvije.

U stojećem položaju stopalo se oslanja na tri tačke: tuber calcanei capitulum ossis metatarsalis I etVIzmeđu ovih tačaka nalaze se svodovi stopala * uzdužni (longitudinalni)-formiran je od dva luka,spoljašnjeg i unutrašnjeg.Ovi svodovi se spuštaju od unutrašnje ka spoljašnjoj ivici stopala, a proširuju od pete prema prednjem dijelu stopala. Spoljašnji luk koji je niži i čvršći formiraju: os calcanei, os cuboideum i ossa metatarsalia IV et V(služi za oslonac) Unutrašnji luk koji je viši formiraju :os talus, os naviculare i ossa cuneiformiaI-III (amortizuje udare stopala). Uzdužni svod drži cjelokupnu težinu tijela koja se pri hodu,trčanju i skokovima višestruko povećava.

Najvažniju ulogu u održavanju svodova stopala pored oblika kostiju donožja, ligamenata, imaju mišići koji svojim kontrakcijama održavaju svod i povećavaju krivinu svoda(excavatio).Gubitak uzdužnog svoda dovodi do deformiteta stopala-ravno stopalo (pes planus). M.peroneus longus ima najvažniju ulogu u održavanju uzdužnog svoda pored malih mišića stopala. * poprečni svod Formiraju ga glavice metatarzalnih kostiju.Svod ima oslonce u glavicama I i V metatarzalne kostiOvaj svod održava svoju elastičnost zahvaljujući dugoj tabanskoj vezi-lig.plantare longum..U uspravnom položaju tijela stopala se oslanjaju cijelom tabanskom površinom o podlogu ostavljajući karakterističan otisak na mekanoj podlozi.

Površina kojom se stopala oslanjaju naziva se poligon oslonca.Osovine stopala idu sredinom peta i stopala između drugog i trećeg prsta.Međusobno se sijeku iza stopala pod uglom od 12 st.Zahvaljujući specifičnoj mehaničkoj građi stopala pritisak stopala na podlogu nije ravnomjerno raspoređen po cijeloj površini oslonca.Najveći pritisak trpi petna kost.Na prednjem dijelu stopala najveće opterećenje je u srednjem dijelu svodana glavicama II,III i IV metatarzalne kosti.

I i V MT kost su pokretljivije i pri većim opterećenjima se pomjeraju u stranu i tako povećavaju površinu oslonca i amortizuju udare stopala.