Izvorni članak UDK 7.011.28:340.126(045) doi: 10.21464/fi36312 Primljeno 17. 9. 2016. Mirjana Radojičić Univerzitet u Beogradu, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Kraljice Natalije 45, RS–11000 Beograd [email protected]Kič i desni totalitarizam: antropološke osnove jednog savezništva* Sažetak Predmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživ- ljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakur- sa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima, zaključuje ona, nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama. Ključne riječi kič, umjetnost, nacizam, fašizam, politička kultura, estetika Konzervativna i reakcionarna priroda kiča kao pseudoumjetnosti, njegovo svojstvo falsificiranja integralne i kompleksne slike »svijeta života«, njezi- na reduciranja na romantizirane i sentimentalizirane, ali masovno-psihološki vrlo funkcionalne stereotipove, 1 čine ga nužnim i nezamjenjivim saveznikom svake, pa i desne totalitarne politike koja se na tom falsificiranom, prerađe- nom i retuširanom imago-u stvarnosti i održava. Naci-fašizam 2 kao ideal-tipski oblik desnog totalitarizma sa stajališta filozo- fije umjetnosti mogao bi se odrediti kao antiumjetnička politička praksa koja, u svojoj pretenziji politiziranja svih formi u kojima se objektivizirao ljudski duh, nije zaobišla ni umjetnost, proizvodeći je u puki instrument propagande svoje ideologije i koncipiranog političkog cilja. Umjetnost je bila podvrgnuta onome što je Broch nazivao izvanjskim zahvaćanjem u njezinu autonomi- * Tekst je rezultat rada na projektu Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, evi- dencijski broj 43007, koji uživa financijsku podršku Ministarstva prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja Republike Srbije. 1 Više o tome u Moles 1973. Usporedi i Rado- jičić 1997. 2 Ovu složenicu koristimo da bismo i na termi- nološkoj razini očuvali distinkciju između poj- ma nacizma kao njemačkog političkog pokre- ta i pojma fašizma kao njegovog talijanskog pandana, ali u isto vrijeme i ukazali na gotovo potpuno preklapanje njihovih sadržaja. Tamo gdje to preklapanje, ipak, nije potpuno, odnos- no kada se budu prezentirali stavovi koji se odnose samo na jedan od dva srodna pokreta, to će biti i terminološki naznačeno dekompo- zicijom složenice na »nacizam« i »fašizam«.
14
Embed
Kič i desni totalitarizam: antropološke osnove jednog ...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Kičidesnitotalitarizam: antropološke osnove jednog savezništva*
SažetakPredmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživ-ljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakur-sa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima, zaključuje ona, nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama.
Konzervativna i reakcionarna priroda kiča kao pseudoumjetnosti, njegovosvojstvo falsificiranja integralne ikompleksneslike»svijetaživota«,njezi-nareduciranjanaromantiziraneisentimentalizirane,alimasovno-psihološkivrlofunkcionalnestereotipove,1čineganužniminezamjenjivimsaveznikomsvake,paidesnetotalitarnepolitikekojasenatomfalsificiranom,prerađe-nomiretuširanomimago-ustvarnostiiodržava.Naci-fašizam2kaoideal-tipskioblikdesnogtotalitarizmasastajalištafilozo-fijeumjetnostimogaobiseodreditikaoantiumjetničkapolitičkapraksakoja,usvojojpretenzijipolitiziranjasvihformiukojimaseobjektiviziraoljudskiduh,nijezaobišlaniumjetnost,proizvodećijeupukiinstrumentpropagandesvojeideologijeikoncipiranogpolitičkogcilja.Umjetnostjebilapodvrgnutaonome što jeBrochnazivao izvanjskim zahvaćanjemunjezinu autonomi-
*TekstjerezultatradanaprojektuInstitutazafilozofijuidruštvenuteorijuuBeogradu,evi-dencijski broj 43007, koji uživa financijskupodršku Ministarstva prosvjete, znanosti itehnološkograzvojaRepublikeSrbije.
M. Radojičić, Kič i desni totalitarizam:antropološkeosnovejednogsavezništva596
ju,izvanjskimdepraviranjemnjezinasistemaiugrožavanjemonespecifične,estetskedimenzijepokojojumjetničkodjelo,visàvis jednomkič-ostvarenju,istječepravonatakvoodređenje.3Naci-fašističkaumjetnost,odnosnoonoštosunaci-fašističkiideoloziafirmiralikaoumjetnost,jasnojepokazaladasedokiča,ilibaremunjegovuneposrednublizinu,možedospjetinesamosvjesnimnastojanjemdaseonproizvedenegoidegradiranjemumjetnostipredkojusepostavljajuzadacikojeonanemožeizvršiti,adaneopozoveonusamonjojsvojstvenu,estetskudimenziju–kojajenjezinconditio sine qua non.Antiestetizamkaonovi»estetički«credonacizmajasnojeformuliranujed-nom tekstuFritzaHölckeaobjavljenomu časopisuVölkischer Beobachter1935.godine:
»Pročišćavanjenašekulturemoraseproširitinaskorosveoblasti.Trebaizbacitiizkazali-šta, slikarstva, književnosti, filma, štampe, reklame, vitrina, ostvarenja jednog svijeta kojitruli.Umjetničkostvaranjetrebastavitiuslužbudržaveiuslužbuidejeomoralnojkulturi(…).Krvirasa ponovoćepostatiizvorumjetničkeintuicije.«6
GovorHitleranaOsmomkongresuNacional-socijalističke partije, prema: Richard 1970:529.
5
UsporeditiiGreenberg1964.
6
Prema:Richard1970:530.SamHitlerje,ina-če,biopasioniraniljubiteljpolicijskihroma-na ikaubojskihpriča,ananjegovunoćnomstoliću redovno su se nalazile pornografske
M. Radojičić, Kič i desni totalitarizam:antropološkeosnovejednogsavezništva598
Filmskaumjetnostje,međutim,utovrijemeiuNjemačkojiuItalijidoživ-ljavalasnažnuekspanziju.Razlogetometrebatražitiučinjenicidajefilmu,višenegoijednojdrugojumjetnosti,imanentnaonaikonička,mimetičkadi-menzijakojagačinipotencijalnomoćnimideološko-propagandnimmedijem,ali,uistovrijeme,ivrlopodložnim»radu«kičajersedoonetranscendirajućeljepoteumjetnosti,ljepotekoja,estetičkijesavladavajući,nadilazionučulnuformuukojoj seobjektivizira,u filmudolaziuzmnogovišeumjetničkognapora.7FilmovimanacističkeNjemačkebila jeuprvomredunamijenjenaulogaanti-semitskepropagande.MaksimalnoeksploatirajućistereotipeoŽi-dovimakaobezbožnim,prljavimigramzivim,stereotipenakojimase,inače,temeljionacional-socijalističkianti-semitizam,nastajalasuuglavnomostva-renja lišenaestetskihkvaliteta,ne stoga što se ti stvarnosni stereotipinisudalikreativnosavladati,negostogaštojenamjeraautorabiladaseoništouspješnije ištokonjunkturnijeorganiziraju.Jercilj tihostvarenja inijebioestetski,negojedansasvimdrugačiji–propagandniefekt.8SS-ovci,policajciičuvarikonc-logorakojisubilinjihoviprvirecipijenti,bivalisuposlijetogajošrevnosnijiuizvršavanjusvojihzadatakapolitičkogprogonaimasovnogfizičkogistrebljenjaŽidova.Nakonprojekcijejednogodtakvihfilmova,mla-dihitlerovcisunauliciizgazilinasmrtjednogstarogŽidova.
Jasnoje,dakle,dajedužnostženebila,kakoironičnoprimjećujeVeraHorvatPintarić,»izdržatituplemenituideologijskuutrkusmrtvačkimkovčezima«(HorvatPintarić1979:119).Erotikatuprestajebitičinživotneradostijerjeuslužbi»egzaktnogideologijskogstriptizagermanskihVenera«(Ibid.,120).Takič-glorifikacijamaterinstvakojom je trebalo simuliratiprofeminističkistavnaci-fašističkih ideologa,9nijesemanifestiralasamouslikarstvunegoiufilmovimanaci-fašizma,u javnimnastupimanjegovihprvaka,njihovimnovinskimproglasima.UjednomfilmuiztogperiodaMussoliniuzvikuje:
Visàvisnacističkojodbojnostipremamodernojumjetnosti, ilibarnjezinuvećem djelu koji je odbio samoinstrumentalizaciju za potrebe nacističke ipangermanističkepropagande,talijanskifašizamiskazivaojenaklonostpre-mamodernojumjetnosti,osobitopremanjezinojfuturističkojvarijanti.Razlo-zisu,međutim,iovdjeutilitarneprirode–talijanskifuturizamujednojjeodsvojihbrojnihfazauideološko-političkompogledubiosnažnonacionalističkikodiran.12Čak ianimozitet futuristaprema tradiciji iglorificiranjemoder-
Žensko je, naime, u naci-fašističkom Welt-anschauungu bilo reducirano na rađalačko,aženakaodruštvenobićesmatranarelevant-nomjedinokaomajkabrojnogpotomstva.
prve fotografije obnaženog djeteta na jastu-ku (čest predmet fotografskih suvenira), doraznihreligioznihceremonija–prvepričesti,miropomazanja(sjetimosesamoonihdječakaozbiljnogpogledasasvilenimokovratnicimanasvečanimnedjeljnimodjelima,djevojčicaobučenihkaomalenevjeste,ružičastihslatki-šaiostalihdetaljasličnihporodičnihfestiva-la).«(Dorfles1969:129)
12
Ovaj složeni umjetnički pokret s nimalobeznačajnom zaostavštinom modernoj um-jetnosti nastao je početkom 20. stoljeća uItaliji istekao brojne poklonike u mnogimdrugimzemljama (Rusiji, Velikoj Britaniji,Mađarskoj, Poljskoj…). U ranim fazamasvojegadjelovanjabiojeideološkiipolitičkiheterogen pokret, da bi početkom tridesetihnjegov rodonačelnik, književnik FilippoTommaso Marinetti, stupio u bliske,prijateljske odnose s Mussolinijem, a nakongresu futurista 1924. godine i javno seprikloniofašizmu.
RiječovdjeimaonajBrochovradikalniestetakojidržisamodolijepogefektaikojićebezustezanjapribjećisvimsredstvimakojamumoguposlužitiunjegovupostizanju.Takvomće»esteti«irat,tajgigantskikičnon plus ultra13izgledatilijepim.Toje,zaključujeBenjamin,vrhunacl’art pour l’art-a,madabimoždabiloispravnije reći njegovamorbidna perverzija.Otuđenje čovjeka dostiglo jeonajstupanjnakojemsevlastitouništenje,samodestrukcija,doživljavakaoestetskozadovoljstvoprvogreda.Modernapolitikaživiutimtrenucimasvojčudovišniklimaks.Ciljnesamodaopravdavasredstvonegoga,budućidajepolitičkifunkcionalno,čini iestetskimvrijednim.Ahipostaziranjefunk-cionalnogkaovrijednostiposebi,uztoestetskiusvojene–nijelito,kakojeMolesutvrdio(1973:92),jednoodtemeljnihsvojstavakič-stajalištapremaživotuisvijetu?
Političkakultura,naci-fašizamikič
Političkupraksunaci-fašizmakojaseonakosnažnooslanjalanasklonostkakičerskomekaoimanentnosvojstvočovjeka,mogućejerazumjetisamoakoseimauviduodređenitippolitičkekulture,togobrascakognitivne,afektivneivrijednosneorijentacijepremapolitičkojakcijikojiprevladavauodređenomdruštvu,odnosnokolektivne teorijepolitičnosti,kako ju jeodređivaoKarl
Političkasekulturakaopredmetnaglašenih teorijskih interesovanjapolito-logaipolitičkihantropologauspostavljaupravouperiodukrahaweimarskedemokracije i uspona nacional-socijalizma, događaja koji su diskreditiralistajalištadruštvenihteoretičaramarksističkeiliberalističkeprovenijencijedaNjemačkakaojednaodnajrazvijenijihkapitalističkihzemaljasasvjesnomiorganiziranomradničkomklasominajjačomsocijaldemokratskompartijomnasvijetu,moraustanovitisnažanistabilansocijaldemokratskiporedak.OnoštosedesilouNjemačkoj,međutim,nijesemogloobjasnitiprincipimaindi-vidualneiklasneracionalnosti.
UpolitičkojsimbolicinacizmajasnodolazidoizražajaonoštoMolesnazivastrukturnomnečistoćomkiča,ononjegovosvojstvodapromašuje ipodva-ljuje,dasebe isvojeg tvorcapredstavljadrugačijimnegoštode facto jesu.Onajtkostvarakičstvararadikalnozlo,tvrdiojeBroch,amoglobisedodatidavažiiobrnuto–onajtkočinizlonužnostvaraikič,kojimgakamuflira,opravdava,pružamuestetskilegitimitet.Usvojimdnevnicimapisanimudobausponanacizma,osvrćućisenanje-govizvanjski,političko-simboličkiaspekt,ThomasMannnajednommjestukaže:»Višemilijunsko izdanjemedaljeučastPrvogmajanakojojsenalazeGoethe,oraoReicha,kukastikrst,imoskovskiamblemsrpičekić.Cjelokupnaprevarantska zbrkanacizmadolazidoizrazautojmješavinisimbola.«(Mann1980:38,kurzivM.R.)
Tajideološkigadget,tajbizarnimixtum»pozajmljenih«vrijednostiisimbolakojegMannnepogrešivodetektira,imaojezaciljinduciratikodsvojihadre-sataodređenoraspoloženje–pronacističko,proratno,antisemitsko.LikGoetheatrebaojesimuliratiintelektualniimoralnilegitimitetnacističkeideologije,usprkostomeštojeGoethe,kadajeriječonjegovimkulturalnimpreferencijama,bionaklonjenijifrancuskojnegolinjemačkojkulturi,čijujenespornusuperiornostnaovommjestutrebaosimbolizirati.I simbol kukastog krsta (»svastike«) pretrpio je u nacističkoj interpretacijinekoliko falsifikata.Najprije je bio proglašen starimgermanskim znakom,iakose javlja joškodstarihIndijaca,aprvi jeputpronađenkodŽidova,uvrtuAlhambrekodGranadei,uneštomodificiranojformi,naostacimajednesinagogeu istočnomJordanu.Cijelikorpusnjegovihmitskih i simboličkihznačenja(duhovna,rasplodnaifizičkadobrobit,»dobarudes«)pozitivneje,humanističkekonotacije.To,međutim,nijenimalosmetalonacističkimideo-lozimadagakoristezasimbolizacijurasnečistoćeuborbiprotivsamihŽi-dova.Upotrebaproleterskogamblemasrpaičekićaimalajezaciljkamufliratiau-tentičnuprirodunacizma(ili,punimimenom,nacional-socijalizma)kojisesamolegitimiraokaoproleterskipokretiakojeovaj,suprotnonacističkimpro-gramskimopredjeljenjima,bratstvopoklasnojpripadnostiisocijalnojpodre-đenostipretpostavljaorasnomilinacionalnomsamoodređenju.Unastojanjunaprojektiranompolitičkomciljuposezalosezasvimraspoloživimsredstvi-ma,čakionimkojamude factoniukojemsmislunisumoglaposlužiti,osimkao antipropaganda. Prepoznajemo u tome onu dimenziju neadekvatnosti,neprilagođenosti političke simbolike nacizma kao sredstva cilju kojem jetrebala poslužiti, odnosno karakteru političkih ideja koje je trebalasimbolizirati, dimenziju koja je, prema Molesovim nalazima, jedna odključnihkonstitutivnihdimenzijakiča.Svatapolitičkakič-ikonografijatrebalajepolitički»nečisto«predstaviti»čis-tim«iukorijenjenimusvojemvremenu,damuumjestoetičkogpružiestetskilegitimitet.
M. Radojičić, Kič i desni totalitarizam:antropološkeosnovejednogsavezništva603
2. Politički mit naci-fašizma kao kič-obrazacpolitičke identifikacije
AlfredRosenbergnacističkujeideologijunazivaomitom20.stoljeća.Sva-ljanimrazlozima,reklobise.Nacizamto,doista,ijestbio–jedanvelikipo-litičkimits,dodušenimalomitskom,negovrloracionalnom,doparoksizmadovedenom tehnikomsamorealizacije.16Zapravo,bilobi ispravnije rećidajepolitičkimitkaoobrazacpolitičke identifikacije imobilizacijeponuđennjemačkimmasama, iznionacizamnapolitičku ipovijesnu scenu, idagajenanjojodržavao.Rasna superiornost arijevaca,veličina i slavanjihovepovijesti,ugroženostsemitskimelementomkojemmožestatinakrajsamonacional-socijalizamiHitlerkaobogomdaniiposlaniFührersvihNijemaca,samosunekiodelemenatatogvelikogpolitičkogmitakojimsehraniona-cizam.Fašizammujeutompogleduuspješnopariraomitomomoćiislavipropale rimske imperije,o siromaštvumučeničkog talijanskognarodakojitražisvojemjestopodSuncemautomegaosujećujubogatiimoćni,pluto-kratikojinamećusvojzakon.17Onojljudskojsklonostikakičerskomišlajeususrettasentimentalnosturetrospekcijiprošlostivlastitognaroda,njegovajunaštvaistradalništva,romantičarskoglorificiranjeteprošlostiuzneizbjež-noretuširanjekojimseiznjeodstranjujusveličnosti,pojaveidogađajikojinacijumoralnokompromitiraju,aonedrugeneopravdanopredimenzionirajuidiviniziraju.Praktično-političkanamjenatihtvorevinabilajedatimimanentnimimstruk-turnimelementomsentimentalnogiganutljivog,dodatnoosigurajupsihološ-kumobilizacijunjemačkihmasaokoodređenogpolitičkogprojektakojisekaotakav,agresivaniosvajački,naracionalnomnivouteškomogaooprav-datiipodržati.Takojemitkaojednaodnajstarijihsimboličkihformikojajeukulturnojpovijestiljudskogrodaodigralauloguodneprocjenjivaznačaja,postao instrument najgrublje političkemanipulacije.Psihološka i kulturnafunkcijadrevnih,kozmogonijskihmitovabila je,naime,pacificirati stalnonapetiodnosizmeđučovjekaikozmosa,stabiliziratiiregulirationtičkepozi-cijeljudskogbićausvjetskimzbivanjima.Mitjekaotakavpredstavljaoizrazljudskepotrebedasenagodisrealnošću,»daživiusređenomuniverzumuidanadiđekaotičnostanjeukomestvari imisli jošuvijeknemajukonačanoblikigrađu«(Cassirer1972:47).Uregresivnupolitičkommitunaci-fašiz-matafunkcijakonvertirausvojusuprotnost–odsredstvakojeslužičovjeku,mitjepreobraćenusredstvodominacijenadnjim,utamnu,neprozirnusiluotuđenuodčovjeka,kojapostajeinstrumentnjegovemanipulacijeiporoblja-vanja.
15
Utakvimpovijesnimokolnostimaonastabi-lizirajuća dimenzija političke kulture, ima-nentno jojsvojstvokontrabalansaekspanzijipolitikeudruštvenotkivo,svojstvonekevrsteobrambenogmehanizmakojidruštvačuvajuuodnosunaosamostaljenupolitičkuvlast ipolitičkeprocese,bivajubezostatkaponište-ni.Umjestodainterveniraupolitičkeproce-se,daihmodeliraiupravljanjima,političkakulturapostajenjihovažrtva.
16
»Fašistički vođe postali su svećenici nove,iracionalneverei,istovremeno,spretnimani-pulatori novom, racionalno skrojenom mit-
skom ideologijom«, uočava Todor Kuljić(1987:155).
17
Mitoromanskojsuperiornostipodgrijavanjekič-inscenacijama spektakularnih sportskihpriredbi na kojima se slavila tjelesna snagafašističkih vođa i njihovih humornih podu-hvatakakavje,recimo,bioskokkrozplameniobruč.NijeteškosložitisesaMachokijevomiPalmieromkoji tvrdeda jesMussolinijempolitika postala gigantski, tragičan i lakrdi-jaškispektakl.Cf.Machoki iPalmier,1977:382.
M. Radojičić, Kič i desni totalitarizam:antropološkeosnovejednogsavezništva604
Pretpostavke za jednu takvu, političku zloupotrebu kulturne snage mita,zloupotrebukojaganužnovodiuzonukiča, treba tražitiučinjenicidasejednojautentičnojljudskojpotrebizasigurnošćuuokolnostimabremenitimproturječjima,kakvesubileoneuNjemačkoj iItaliji treće ičetvrtedece-nije proteklog vijeka,može pružiti satisfakcija i u prividu sigurnosti kaorevandikacijizadobrovoljnoodricanjepojedincaododgovornostiislobodeda traži lične, kreativne odgovore na izazove naizgled ionako bezizlaznekonfliktnostiibesperspektivnostidruštva.Ili,Cassirerovskirečeno,uočaj-ničkimsituacijamačovjekćeuvijekpribjegavati takvimsredstvimakakvojepolitičkimit.
Mussolinije,očito,sasvimdobrouočioonapsihoterapeutskasvojstvapoliti-čkogmita,onunjegovupsihološkidragocjenu»prisnostioslobađanjeodradapojma« (Horkheimer iAdorno),prisnostkakvumožeponuditi samo jednatvorevinasasnažnimelementimakiča.Visàvisizvornom,kozmogonijskommitukojijenastajaospontano,kaoplodkolektivnogiskustvanaroda,modernipolitičkimitje,dakle,artificijelnatvo-revina,snaglašenimpraktičko-političkimintencijama.
Tako je Cassirer nepogrešivo identificirao onu tehnologiju serijskogfabriciranja jedne simboličke forme koja je u svojem izvornom oblikugotovo u istoj mjeri ukojoj i umjetničkodjelo jedinstvena,neponovljiva,nemultiplikabilna.Politički mit se, kao takav, ispostavlja mnogo primjerenijim političkimpotrebamadesnih,negolijevihideologija.Tamogdjeječovjekovaintencijapreobražaj stvari, a ne njezino konzerviranje u oblikumitske slike,meta-jezik, jezik mita biva vraćen u stanje jezika-objekta, to jest mit bivaonemogućen. Revolucionarni jezik stoga ne može biti mitski. Jer, tvrdiBarthes,ugnjetenigradisvijet,onimasamojedan,aktivnipolitičkijezik,
Barthesjesasvimdobrouočioonuneprelaznost,imanentnostjezikaugnjeta-ča,jezikakojemjeciljda,eskivirajućideskripcijustvarnosti,osiguranjezinokonzerviranjeuobliku idealizirane i romantizirane,mitske slike. Intencijapolitičkoggovoranacizmanije,naime,bilaopisatistvariiodnosemeđustva-rima,negoda,poputdrevnihmagijskihformula,pokušaproizvestiodređenodejstvokodsvojihslušalaca.Tuintencijuje,međutim,bilomogućerealiziratisamonaosnovamajednete-meljitemagijsko-mitsketransformacijejezika,kojuCassirermarkirakaojedanodprvihinajvažnijihkorakauekspanzijinacizmaipolitičkihmitovakojisugapodupirali.Osvrćućisenaosnovnefunkcijejezikakojesuseformiraleistabili-ziraletijekomnjegovedruštvenepovijesti,Cassirerihidentificirakaomagijskuisemantičku.Čakniutakozvanimprimitivnimjezicima,semantičkafunkcijanikadaneizostajejerbeznjenebinibiloljudskoggovora.Jeziknacističkepro-pagande,poputjezikaprimitivnogčovjeka,uprviplanstavljamagijskufunk-ciju.Magijski jezikpostajeprimarno sredstvo javnogkomuniciranjau svimnjegovimformama(političkiskupoviipolitičkiceremonijali,političkiplakati,idrugo),atimeimoćaninstrumentpolitičkesocijalizacije.Onjenastajaotakoštosustvaranenoveriječi,zapravo,tolikonovihriječidaihjeisolidnompozna-vaocunjemačkogjezikabiloteškorazumjeti,doksustareriječiupotrebljavaneunovomznačenju,odnosnonjihovsemantički,logičkiilideskriptivnismisaosadajebivaoupotrebljendaizazoveutiskeipokreneemocije.»Našeobične riječiopterećenesuznačenjima,aovenove riječiopterećenesuosjećanjima ižestokimstrastima.«(Kasirer[Cassirer]1972:276)
Novi,»nazinjemački«,kakosugazvalinjegovitvorci,postajaojenekavrstasocijalneprinudeimentalnogterora,anjegovoprakticiranje–testlojalnostiilinelojalnostiporetku.Onseetabliraokaorigidniobrazacmasovnogkonfor-mističkogpolitičkoggovoraikomuniciranjameđuljudimausvim,painepo-litičkimsferamaživota,ukolikojetakvoštouNjemačkojtogadobauopćeipostojalo.Jezikje,kaoisamrežimpostajaototalitaran,instrumentslamanjaosobnevoljeimišljenjapojedinca.Theweleitse,ipak,spravomsporisBenjaminomkojijenacističkimgovori-maukojimajetatransformacijajezikabilanajočiglednijaspočitavaonedo-statak»supstance«usmislumisaono-jezičnekvalitete.Upravotajnedostatakje,smatraTheweleit(1983:61),osiguravaouspjehgovorničko-slušateljskogrituala.»Spajanje«,»dodirivanje«,»prosvjetljenje«,svamističnostdoživljajakojijetrebaloproizvestikodslušalaca,bilajemogućabašstogaštojeizosta-jalakoncentracijanaonoštojerečeno,anjezinomjestoispunjavaležestokeemocije.Okupljeni se konačno nisu niti okupljali da bi nešto naučili.Ciljnacističkoggovorabiojeupravosuprotan.Stogasegovorniknijenimoraotruditineštodokazati.Bilojedovoljnoispunitiprostorbujicomriječi.A očiiušinjemačkihmasaznalesuutomeštogajeispunjavalo,utojjezičnoposre-dovanojslicistvarnosti,otkritidirljiveaspekteusprkostomeštojeprednjimastajalastvarnostzlaistradanja,onihjaspersovskih»graničnihsituacija«(rata,smrti, krivice).U osnovi te ingenioznosti kičerskog oka je, prisjećamo se,sklonostk dedemoniziranjuživotakojasenajintenzivnijeispoljavaupravoonda
Kaoodjeknekadašnjegspokoja,nepovratnoizgubljenograskidanjembiološ-kihveza smajkom,karakterna struktura autoritarne, ili,kakokažeAdorno(1950:62),potencijalnofašističkeličnosti,poprimacrtunostalgije,potrebezaprošlim,»provjerenim«i»sigurnim«,iistovremenostrahaodnovoga.Takvaličnostobožavaprošlost,rećićeFrommnajednommjestu.Tanostalgičnacrtaje,kaoštosuteoretičarikičautvrdili,dominantnaiupsihologijikič-čovjeka.Nasuprotsadašnjostikaotranzitornojdimenzijivremena(uvijekizmeđuonogaštojebiloionogaštoćebiti),koja,kaotakva,rijetkopružamirpotrebanzaprepuštanjeodređenomraspoloženju,prošlostposjedujeonuauru,patinu,kojevećsameposebijesuodređenaraspoloženja.Udoživljajnomoblikuprošlostipredmetioživljenisjećanjempredstavljajusekaofiksirani,kondenziraniusli-keidobivajuprevagunadonomrijekomdoživljajakojikarakterizirajusvako-dnevniživot.Tarijekase,zapravo,zaustavlja,čovjekdospijevau»carstvoproš-losti«,ukojemseukazujuotocidoživljaja,obavijenionomkarakterističnomauromraspoloženja.Timesestječusvipreduvjetizakičerskouživanje.Strahibrigesvakodneviceustupajumjestolagodnojsigurnostiiprijatnomzovuonoga»nekadbješe«.Gietz,izgleda,nijebionakrivomtragukadajetvrdio:
Kitsch and Right Totalitarianism: The Anthropological Foundations of Particular Alliance
AbstractThis text deals with aesthetic aspects of right totalitarian ideologies, or more precisely, the function that kitsch as pseudoart has in their origin and maintenance. As affinity towards kitsch, which was established by art theoreticians a long time ago, is a characteristic of a complex structure of human experience and view of the world, the author also explores the ways in which it was exploited or manipulated in other, strictly speaking nonaesthetic spheres of life in Germany and Italy of the 1930s. Political symbolism, language of politics, offered forms of political identification and mobilization towards the projected political goal are the subject of her analysis in the central part of the text, which analysis is derived from that angle of research. The author concludes that the alliance between kitsch and totalitarian political regimes is not accidental, but that it is, on the contrary, founded on common and firm anthropological bases.