karta staništa i smjernice za održivim upravljanjem staništima na ...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB FACULTY OF AGRICULTURE

KARTA STANIŠTA I SMJERNICE ZA ODRŽIVIM

UPRAVLJANJEM STANIŠTIMA NA PODRUČJU

ZNAČAJNOG KRAJOBRAZA DONJI KAMENJAK I

MEDULINSKI ARHIPELAG

Elaborat izradili:

Doc. dr. sc. Ivica Ljubičić

Doc. dr. sc. Sandro Bogdanović

Odgovorna osoba: Doc. dr. sc. Ivica Ljubičić

Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za poljoprivrednu botaniku

Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

tel. +385 1 239 4029

gsm. +385 91 583 1396

fax. +385 1 2315300

mail. [email protected]

Zagreb, listopad 2014.

mailto:[email protected]

Karta staništa i smjernice za održivim upravljanjem staništima na području Značajnog krajobraza Donji

Kamenjak i medulinski arhipelag

2

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 3

1.1. Opis projekta ....................................................................................................... 3

1.2. Cilj projekta i rezultati ......................................................................................... 4

2. STANIŠTA U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU ........................................................... 5

3. NATURA 2000 STANIŠTA ....................................................................................... 7

4. SMJERNICE ZA ODRŽIVIM UPRAVLJANJEM .............................................. 15

4.1. Kontrola sukcesije ............................................................................................. 16

4.1.1. Napasivanje ............................................................................................... 16

4.1.2. Mehaničko suzbijanje ............................................................................... 18

4.1.3. Kemijsko suzbijanje .................................................................................. 20

4.1.4. Paljenje ...................................................................................................... 22

4.2. Monitoring ......................................................................................................... 22

5. LITERATURA ......................................................................................................... 23

6. PRILOZI ................................................................................................................... 25



3

1. UVOD

Temeljem potpisanog Ugovora od 28. travnja 2014. godine (Klasa: 121-12/14-05/01, Ur.

broj: 251-71-01-14-112) između Javne Ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim

vrijednostima na području Općine Medulin "Kamenjak" i Sveučilišta u Zagrebu,

Agronomskog fakulteta, Zavoda za poljoprivrednu botaniku sklopljen je Ugovor o izradi

elaborata "Karta staništa i smjernice za održivim upravljanjem staništima na području

Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i medulinski arhipelag". Ovim izvještajem prikazani

su postignuti rezultati u razdoblju od potpisivanja Ugovora do dana predaje izvješća.

1.1. Opis projekta

Donji Kamenjak izniman je primjer biološke raznolikosti u mediteranskom dijelu

Hrvatske, a dobrim dijelom zauzima staništa iz Direktive o očuvanju prirodnih staništa i flore

(NATURA 2000). Prostire se južno od mjesta Premanture i poluotoka Glavice, na južnome

dijelu rta Kamenjak, obuhvaćajući 11 nenastanjenih otočića. Dugačak je oko 3,4 km, a širok

između 0,5 i 1,6 km. Odlikuje se mediteranskom klimom, a obzirom da ima vrlo razveden i

dugački obalni rub, gotovo da ima osobine otoka.

Jedan od temelja prirodnih bogatstava Značajnog krajobraza "Donji Kamenjak" je

prisutna vegetacija, koja svojom raznolikošću uvjetuje raznolikost prisutnih biocenoza tj.

ukupnu biološku raznolikost. Stoga je poznavanje točnog prostornog rasporeda prisutne

vegetacije vrlo bitno za održivo upravljanje staništima s posebnim naglaskom na staništa

NATURA 2000. S obzirom na površinu, te raspoložive ljudske resurse, jasno je da bi

kartiranje vegetacije i staništa Značajnog krajobraza koristeći tradicionalne metode trajalo

dugo uz velike materijalne troškove. Upotreba snimaka daljinskog promatranja danas je

standardna za kartiranje vegetacijskih ili fizionomskih tipova biljnog pokrova i staništa

općenito, čime se zamjenjuje vrlo skup i dugotrajan terenski rad. U terestričkim ekosustavima,

većina staništa određena je prisutnom vegetacijom, te u stvari prilikom kartiranja staništa

kartiramo prisutni biljni pokrov na odgovarajućoj tematskoj razlučivosti.

Kartiranje staništa provedeno je metodom daljinskog promatranja (GIS-a), upotrebom

recentnih satelitskih i ortofoto snimaka (geoportal Državne geodetske uprave:

http://geoportal.dgu.hr/). Operacijama nad rasterskim modelom formiran je konačni vektorski



4

poligonski GIS sloj (Prilog 1). Na temelju tako dobivenog poligonskog sloja, izvršen je

intenzivan terenski obilazak s ciljem interpretacije i kontrole rezultata dobivenih

klasifikacijom ortofoto snimke. Minimalna površina kartiranja iznosila je 2,25 ha za šumsku i

nešumsku vegetaciju (odgovara karti M 1:25000) s tim da su kartirane i manje površine od

bitnije važnosti za očuvanje staništa. Osim vegetacije, kartirani su i linijski sadržaji

(infrastrukturne površine: ceste i putevi) uz minimalnu dužinu kartiranja od 300 m, s tim da je

napravljena transformacija u poligonski (shp) shapefile radi preciznosti i mjerenja površina.

Pored toga kartirani su i točkasti lokaliteti ustanovljenih alohtonih svojti biljaka. Karta

staništa je napravljena na temelju vizualne fotointerpretacije korištenjem GIS alata (QGIS

2.2.0 Valmiera) za interpretaciju i terenskim uzorkovanjem za provjeru rezultata (Prilog 1).

Pri izradi karte staništa korišten je službeni HTRS96/Croatia TM, EPSG: 3765 koordinatni

referentni sustav.

Terenska istraživanja provedena su na području Značajnog Krajobraza Donjeg

Kamenjaka i medulinskog arhipelaga (uključujući sedam otočića: Fenoliga, Porer, Fenera,

Šekovac, Ceja, Trumbuja i Bodulaš) u nekoliko navrata u šestomjesečnom periodu od 1.

travnja do 1. listopada 2014. godine. Za potrebe kartiranja uzimane su geografske koordinate

pomoću Garmin vista e-trax GPS uređaja kako bi se precizno odredio prostorni položaj

istraživanih staništa. Vegetacijski pokrov (staništa) je determiniran direktno na terenu, dok je

samo manji dio biljnog materijala sakupljen i fotografiran za naknadnu determinaciju i

provjeru. Za potrebe kartiranja staništa na području Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i

medulinski arhipelag, dobiveno je dopuštenje od strane Upravnog odjela za održivi razvoj-

Odsjeka za zaštitu prirode i okoliša (Klasa: UP/I-351-01/14-01/33, Ur. broj: 2163/1-08-02/3-

14-2).

Tipizacija staništa usklađena je prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa (III. dopunjena

verzija) s pripadajućim NKS kodom. Zaštićena staništa označena su NATURA 2000 kodom

(Topić i Vukelić, 2009).

1.2. Cilj projekta i rezultati

Cilj ovog projekta bio je izrada karte staništa Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i

medulinski arhipelag u shp (shapefile) i PDF formatu, a u skladu s tim i izrada smjernica za

održivo upravljanje staništima temeljenim (među ostalim) na optimalnom pašnom opterećenju



5

kao bitnom čimbeniku održivosti staništa i biljne raznolikosti. Takva karta staništa u

vektorskom (digitalnom) obliku omogućuje sljedeće:

Uklapanje u GIS bazu podataka

Prostorno zoniranje Značajnog krajobraza s obzirom na tip prisutnih staništa

Praćenje promjena prostornog rasporeda prisutnih tipova staništa kroz vrijeme

(monitoring)

Bolje upravljanje prirodnim vrijednostima Značajnog krajobraza

Prostorne analize ovisnosti ostalih raspoloživih sadržaja o vegetacijskom

pokrovu

Analizu trenutnog biljnog pokrova

Smjernice za pravilno upravljanje staništima s posebnim naglaskom na

NATURA 2000 staništa

2. STANIŠTA U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU

Ukupna kartirana (digitalizirana) površina u Zaštićenom području Značajnog

Krajobraza Donji Kamenjak i medulinski arhipelag (uključujući sedam otočića: Fenoliga,

Porer, Fenera, Šekovac, Ceja, Trumbuja i Bodulaš) iznosi 407,27 ha. Tipizacija staništa

usklađena je prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa (III. dopunjena verzija) s pripadajućim

NKS kodom. Zaštićena staništa označena su NATURA 2000 kodom (Topić i Vukelić, 2009).

Ustanovljena staništa u Zaštićenom području (uz pripadajući NKS i NATURA 2000 kod) sa

izmjerenom površinom (suma površina istoimenih poligona iz atributne tablice GIS-a),

prikazana su u Tablici 1.

Tablica 1. Prikaz ustanovljenih staništa u Zaštićenom području Značajnog Krajobraza Donji

Kamenjak i medulinski arhipelag.

NKS kod NATURA

2000 kod Poligonski (shp) shapefiles Površina

(ha)

C.3. Suhi travnjaci 67,63

C.3.5.

Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci /

Red Scorzonero-Chrysopogonetalia H-ić. et Ht. (1956) 1958 36,56

C.3.5.3.2. 62A0 Travnjaci nicejske mlječike i kršina / 12,63



6

As. Chrysopogoni-Euphorbietum nicaeensis H-ić. (1956) 1958

C.3.5.3.2. 62A0 Travnjaci nicejske mlječike i kršina /

As. Chrysopogoni-Euphorbietum nicaeensis H-ić. (1956) 1958 /

znatno prisutan Juniperus oxycedrus 16,28

C.3.6.2.2. 6220 Travnjaci kršina i metlače /

As. Chrysopogoni-Airetum capillaris H-ić. (1956) 1963 2,16

D.3. Mediteranske šikare 16,55

D.3.3.1. Sastojine brnistre / Spartium junceum L. 1,10

D.3.4.2. Istočnojadranski bušici 8,21

D.3.4.2.3. 5210 Sastojine oštroigličaste borovice / Juniperus oxycedrus 7,24

E.8. Primorske vazdazelene šume i makije 197,09

E.8. Primorske vazdazelene šume i makije /

dominira Juniperus oxycedrus 1,24


dominiraju: Juniperus oxycedrus, Pinus halepensis 16,05


dominiraju: Quercus ilex, Erica arborea, Juniperus oxycedrus 10,89


dominiraju: Quercus ilex, Juniperus oxycedrus 8,47


dominiraju: Quercus ilex, Juniperus oxycedrus / opožareno 2,13


dominiraju: Quercus ilex, Pinus halepensis, Erica arborea,

Juniperus oxycedrus 32,36


dominiraju: Quercus ilex, Pinus halepensis, Pinus nigra, Juniperus

oxycedrus 41,53

E.9. Antropogene šumske sastojine 24,36

E.9.2. Nasadi četinjača / Pinus halepensis, Pinus nigra, Pinus pinea 7,86

E.9.2.4. Nasadi alepskog bora / Pinus halepensis 52,20

F. Morska obala 45,57

(6,91)

F.3.1.1. Površine šljunčanih žalova pod halofitima /

Sveza Euphorbion peplis R. Tx. 1950 0,48

F.4.1.1. 1240 Stijene i strmci (klifovi) mediteranskih obala

obrasli endemičnim vrstama Limonium spp. 23,04

F.4.1.1.1. 1240 Grebenjača rešetkaste mrižice i grebenskog trpuca /

As. Plantagini-Limonietum cancellati H-ić. (1934) 1939 11,30

F.4.1.1.1. 1240 Grebenjača rešetkaste mrižice i grebenskog trpuca / 3,84



7

As. Plantagini-Limonietum cancellati H-ić. (1934) 1939

subas. schoenetosum Pavletić 1992

I. Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i

ruderalnom vegetacijom 57,18

I.1.3.1.1. Utrine ljulja utrinca i busenastog trpuca /

As. Lolio-Plantaginetum commutatae H-ić. (1934) 1963 4,60

I.2.1. Mozaici kultiviranih površina 43,19

I.5.2.1. Tradicionalni maslinici 2,40

I.8. Neproizvodne kultivirane zelene površine 2,62

I.8.1.9. Intenzivno gažene javne površine 4,37

J. Izgrađena i industrijska staništa 13,82

J.4.4.2. Površine za cestovni promet 7,79

J.4.4.5. Ostale infrastrukturne površine / staze i putevi 6,03

Sastojine koje nisu navedene u Nacionalnoj klasifikaciji staništa 9,44

Epilitoralno stanište kritično ugroženih (Critically endangered - CR)

vrsta: uskolisni slak (Convolvulus lineatus L.) i pustenasti jarmen

(Anthemis tomentosa L.) 1,03

Pojedinačni primjerci lovora / Laurus nobilis L. 1,95

Pojedinačni primjerci seoske kupine / Rubus ulmifolius Schott 1,82

Pojedinačni primjerci uspravnog strička /

Carduus micropterus (Borbas) Teyber 4,64

Točkasti (shp) shapefiles (Alohtone vrste)

E.9.1.1. Pojedinačni primjerci bagrema / Robinia pseudoacacia L.

E.9.1.2. Pojedinačni primjerci pajasena / Ailanthus altissima (Mill.) Swingle

Lokaliteti koji nisu navedeni u Nacionalnoj klasifikaciji staništa

Pojedinačni primjerci običnog trsta / Arundo donax L.

Pojedinačni primjerci sabljastog karpobrota / Carpobrotus

acinaciformis L. Bolus

3. NATURA 2000 STANIŠTA

NATURA 2000 je ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje

ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Njezin cilj je očuvati ili ponovno

uspostaviti povoljno stanje ugroženih i rijetkih vrsta te prirodnih i poluprirodnih stanišnih

tipova. Natura 2000 se temelji na EU direktivama u kojima se područja biraju znanstvenim

mjerilima, a kod upravljanja tim područjima u obzir se uzima i interes i dobrobit ljudi koji u



8

njima žive (http://www.dzzp.hr/ekoloska-mreza/natura-2000/natura-2000-340.html). Naime,

na terenu se vrlo često teško snaći jer se nailazi na sastojine koje nemaju neki strogi

sintaksonomski položaj, ali zaista predstavljaju stanište, pa se kao staništa moraju i prihvatiti.

To su često različiti stadiji u sukcesiji vegetacije ili prijelazne zajednice na mjestima na

kojima se geografski ili ekološki susreću dvije ili više zajednica (Trinajstić, 2008; Vukelić i

sur., 2008; Topić i Vukelić, 2009).

Na temelju provedenog istraživanja na području Značajnog krajobraza Donji

Kamenjak i medulinski arhipelag (uključujući sedam otočića: Fenoliga, Porer, Fenera,

Šekovac, Ceja, Trumbuja i Bodulaš), ustanovljeno je da 76,49 ha spada u NATURA 2000

staništa što čini 18,78 % ukupne površine Kamenjaka. NATURA 2000 staništa na području

Donjeg Kamenjaka prikazana su na Slici 1.

Slika 1. NATURA 2000 staništa na području Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i

medulinski arhipelag.

Travnjaci nicejske mlječike i kršina / As. Chrysopogoni-Euphorbietum nicaeensis H-

ić. (1956) 1958 pogodna su staništa za mnogobrojne vrste orhideja, a mogu se koristiti kao



9

pašnjačke površine na flišnom dijelu Istre. Ovakvi kamenjarski pašnjaci su staništa koja bitno

obogaćuju biljnu i krajobraznu raznolikost (Slika 2). Međutim, na području Donjeg

Kamenjaka su to ugrožena staništa zbog zapuštanja uslijed napuštanja tradicionalnog sustava

uzgoja stoke. Kao optimalno pašno opterećenje za ovakve travnjake (pašnjake) preporuča se

umjereni intenzitet ovčje ispaše s 1 do 2 grla ovaca / ha (Ljubičić, 2012). Optimalno pašno

opterećenje doprinjeti će ne samo očuvanju biljne raznolikosti već i unapređenju ekološke

ovčarske proizvodnje, te održivosti staništa u procesu sukcesije (zaraštanja). U florističkom

sastavu dominiraju vrste Chrysopogon gryllus i Euphorbia nicaeensis.

Slika 2. Travnjak nicejske mlječike i kršina / As. Chrysopogoni-Euphorbietum nicaeensis H-

ić. (1956) 1958 na području Donjeg Kamenjaka.

U posljednjih nekoliko desetljeća, na ovim su se prostorima dogodile znatne promjene u

smislu korištenja pašnjaka. Naime, zbog razvoja turizma došlo je do napuštanja uzgoja ovaca

i broj ovaca po jedinici površine drastično se smanjio što je dovelo do procesa zaraštanja

posebice vrstom Juniperus oxycedrus (Slika 3).



10

Slika 3. Travnjak nicejske mlječike i kršina / As. Chrysopogoni-Euphorbietum nicaeensis H-

ić. (1956) 1958 na području Donjeg Kamenjaka u procesu zaraštanja vrstom Juniperus

oxycedrus.

Preporuka je vratiti tradicionalan način uzgoja stoke (prvenstveno ovaca) uz optimalno pašno

opterećenje kako je već navedeno. Mnogo je površina već zaraslo u grmlje i šumu pa ih je

teže vratiti u travnjake (Slika 4). Velike su površine u posljednjih pedesetak godina

pošumljavane vrstama iz roda Pinus spp. (borovi) u svrhu razvoja turizma. Stoga je prijeko

potrebno zadržati i očuvati barem one travnjačke (pašnjačke) površine (zajednice) koje nisu

zarasle u velikoj mjeri. Uglavnom, za sve kamenjarske pašnjake koje uglavnom izgrađuju

heliofilne biljke neophodno je osigurati otvorena staništa i to uglavnom napasivanjem jer je

mogućnost košnje na takvim staništima isključena.



11

Slika 4. Proces progresivne sukcesije (zaraštanja) i razvoj gustih, neprohodnih makija, uslijed

napuštanja napasivanja i održavanja travnjaka.

Travnjak kršina i metlače / As. Chrysopogoni-Airetum capillaris H-ić. (1956) 1963

ima dominaciju vrsta Chrysopogon gryllus i Aira elegantissima, uz niz terofita

(jednogodišnjih biljaka) koji toj zajednici daju poseban izgled. S obzirom da je navedena

zajednica prvotno opisana prije pedesetak godina, danas je ona već poprimila prijelazne

oblike. To su uglavnom otvoreni termomediteranski kserofilni niski travnjaci u neposrednoj

blizini mora na rtu Kamenjaku (Slika 5). Mogu se napasivati, pa čak i kositi.



12

Slika 5. Travnjak kršina i metlače / As. Chrysopogoni-Airetum capillaris H-ić. (1956) 1963

na području rta Kamenjaka u prijelaznom obliku.

S obzirom da se više ne (ili u maloj mjeri) koriste za napasivanje, takvi travnjaci su prepušteni

zaraštanju u bušike i makiju (Slika 4). Nažalost, zaraštanjem ovakvih staništa, gubi se

bogatstvo biljne raznolikosti i otvoreni krajobrazi eumediteranskog područja zajedno s

dalekim vidicima prema moru. Kao optimalno pašno opterećenje za ovakve travnjake

(pašnjake) preporuča se umjereni intenzitet ovčje ispaše s 1 do 2 grla ovaca / ha (Ljubičić,

2012). Održavanje (otvaranje) ovih travnjaka moguće je i metodom opožarivanja, ali samo na

ograničenim plohama uz strogi nadzor!

Sastojina oštroigličaste borovice / Juniperus oxycedrus zauzima površinu na

najjužnijem dijelu Donjeg Kamenjaka, a nastala je u procesu vegetacijske sukcesije na

podlozi eumediteranskih i submediteranskih travnjaka, nakon napuštanja ispaše (Topić i

Vukelić, 2009). Dominacija drvenastih grmova vrste Juniperus oxycedrus daje staništu

ujednačen izgled (Slika 6), iako se u prizemnom sloju florni sastav može bitno razlikovati što

ovisi o klimatskim čimbenicima.



13

Slika 6. Sastojina oštroigličaste borovice / Juniperus oxycedrus na području najjužnijeg dijela

Donjeg Kamenjaka.

Sastojine oštroigličaste borovice / Juniperus oxycedrus, razvijaju se kao sukcesijski stadij

prilikom zaraštanja napuštenih pašnjaka i često se dugo zadržavaju kao trajni stadij vegetacije,

bez vidljive daljnje sukcesije prema šumi (Topić i Vukelić, 2009). S obzirom na navedeno,

nisu ugrožene i nije im potrebna nikakva dodatna mjera zaštite osim kontrole od čestih

požara.

Stijene i strmci (klifovi) mediteranskih obala obrasli endemičnim vrstama Limonium

spp., obrasle su halofilnom vegetacijom razreda Crithmo-Limonietea. Unutar ove skupine uz

kamenite obale na području Donjeg Kamenjaka (Slika 7), spadaju brojne zajednice lokalnog

obilježja, kojima diferencijalne vrste jesu vrste iz roda Limonium.



14

Slika 7. Fotografija snimljena na otočiću Fenoliga: Stijene i strmci (klifovi) mediteranskih

obala obrasli endemičnim vrstama Limonium spp.

Grebenjača rešetkaste mrižice i grebenskog trpuca / As. Plantagini-Limonietum

cancellati H-ić. (1934) 1939 je halofitska zajednica na području Donjeg Kamenjaka (Slika 7).

Izrazito je otvorenog sklopa, a građena je od malo vrsta (Plantago holosteum, Crithmum

maritimum i dr.) od kojih su neke endemične (Limonium cancellatum i dr.).

Unutar ove zajednice, na području Donjeg Kamenjaka ustanovljena je također i subasocijacija

s vrstom Schoenus nigricans (Slika 8) tj. As. Plantagini- Limonietum cancellati H-ić. (1934)

1939 subas. schoenetosum Pavletić (Pavletić, 1992).



15

Slika 8. Grebenjača rešetkaste mrižice i grebenskog trpuca / As. Plantagini-Limonietum

cancellati H-ić. (1934) 1939 subas. schoenetosum Pavletić 1992.

Gotovo cijela kamenita/stjenovita obala na području Donjeg Kamenjaka i njegovih otočića,

obiluje ovakvim staništima. Posebne mjere za očuvanjem ovakvih staništa nisu potrebne osim

kontrole zbog djelomičnog uništenja na vrlo posjećenim lokalitetima.

4. SMJERNICE ZA ODRŽIVIM UPRAVLJANJEM

U ovom poglavlju date su smjernice za održivim upravljanjem staništima na području

Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i medulinski arhipelag. Smjernice su prvenstveno

namijenjene onim staništima koja nisu pošumljavana (vrstama Pinus spp.) u proteklih

nekoliko desetljeća s ciljem razvoja turizma. Antropogena (pošumljavana) staništa mogu

ostati kakva trenutno jesu ili se sječom dovesti u otvorena staništa, a što će ovisiti o strategiji i

planovima Javne Ustanove Kamenjak.



16

4.1. Kontrola sukcesije

Na području Kamenjaka (Premantura) ljudi odavnina žive i uzgajaju stoku. Posljedice

tako dugotrajne ljudske djelatnosti jasno su vidljive i na vegetaciji. Šume su stoljećima krčene

kako bi se dobile oranice, pašnjaci i livade u procesu regresivne sukcesije. Zbog toga je

šumska vegetacija opstala na vrlo malim površinama ili se u proteklih nekoliko desetljeća

pošumljavalo kao što je to ovdje slučaj. Zbog razvoja turizma, došlo je do promjena u

poljoprivredi. Stoga, je sve većim napuštanjem uzgoja ovaca došlo do znatnog razvoja makije

(guste i niske šume panjače) i gariga (prorijeđene svijetle makije) na uštrb otvorenih

pašnjačkih staništa u procesu progresivne sukcesije (zaraštanja). U središnjem dijelu Donjeg

Kamenjaka, ostale su male rascjepkane obradive površine.

4.1.1. Napasivanje

Naime, smatra se da su ovce u iskorištavanju kamenjarskih pašnjaka najdjelotvornije

od svih vrsta domaćih životinja. Zahvaljujući obliku njuške, ovce mogu dohvaćati vlati trava s

mjesta nedostupnih drugim vrstama pašnih životinja. Na kamenjarskim pašnjacima koji

zauzimaju najveći dio Donjeg Kamenjaka (Slika 2, 3, 5), gdje je mogućnost košnje zbog

ekonomskih razloga neisplativa, preporuča se napasivanje autohtonim pasminama ovaca. Kao

optimalno pašno opterećenje, preporuča se umjeren intenzitet napasivanja s jednim do dva

grla ovaca / ha jer će takav intenzitet doprinjeti očuvanju biljne raznolikosti, ali i razvoju

ekološke ovčarske proizvodnje.

Za razliku od ovce, koze se mogu podići na zadnje noge i dohvatiti listove, cvjetove

i mlade grane grmlja i drveća pa su pogodne u otvaranju staništa i krčenju makije i gariga. Na

Slici 9 je prikaz pogodnih površina za uzgoj koza s ciljem brsta teško prohodnih staništa.



17

Slika 9. Prikaz pogodnih ploha za uzgoj koza i mehaničko suzbijanje vegetacije na području

Donjeg Kamenjaka.

Središnji dio Donjeg Kamenjaka sa znatno dubljim tlom, pogodan je za napasivanje

kravama i košnju (Slika 10).



18

Slika 10. Središnji dio Donjeg Kamenjaka s nešto dubljim tlom pogodan je za uzgoj krava i

košnju.

Stoka odabire i odgriza na pašnjaku ono bilje, koje joj prija, a ostavlja otrovno, bodljikavo ili

smrdljivo, koje se tada brzo širi (Horvat 1949). Prejako napasivanje u svakom slučaju djeluje

nepovoljno na razvitak biljnog pokrova i dovodi do velikih promjena, koje mogu u

krajnostima dovesti do potpunog uništenja biljnih zajednica (Horvat 1949; Puerto i sur. 1990;

Montalvo i sur. 1993). Umjeren pašnjački pritisak pogoduje biljnoj raznolikosti i izravnoj

potrošnji dominantnih vrsta, čime se neizravno utječe na kompeticiju biljnih vrsta i poticanje

suživota biljaka (Grime 1973; Al-Mufti i sur. 1977).

4.1.2. Mehaničko suzbijanje

Mehaničko se suzbijanje u najvećoj mjeri treba primijeniti na drvenastim vrstama

(Juniperus oxycedrus, Erica arborea i dr.) koje u početku mozaično obrastaju travnjačke

(pašnjačke) površine. Sječu takvih vrsta treba primijeniti što je moguće prije jer je u kasnijoj

fazi nastanka gotovo neprohodnih šikara (Slika 9), proces znatno skuplji, teži i dugotrajniji

(Horvat, 1949). Pored toga, mehanički treba suzbiti alohtone (posebno invazivne) vrste na



19

području Donjeg Kamenjaka (Slika 11). Alohtone vrste mogu se očekivati na staništima koja

su pod većim antropogenim utjecajem, npr. uz rubove cesta i puteva, obradive površine,

opožarene površine i sl. Za sada niti jedna od ustanovljenih alohtonih vrsta nije zabilježena na

većim površinama i s velikom gustoćom populacije. Iako, mjestimično se za vrstu žljezdasti

pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swinge) može očekivati brže širenje te bi takvo širenje

trebalo staviti pod kontrolu i nadzor. Naime, žljezdasti pajasen je vrsta izrazito brzog rasta, a

osim sjemenom, širi se vegetativno korijenovim izbojcima koji se masovno formiraju i mogu

se pojaviti na 20 m udaljenosti od matičnog stabla (Novak i Kravarščan, 2013) u svim

smjerovima. Masovno plodonošenje rezultira velikim brojem sjemenki koje se šire vjetrom ili

pticama. Stabljika i korijen luče tvari koje inhibiraju rast biljaka koje rastu u blizini

(alelopatija). Zbog izrazite otpornosti na visoke temperature i dugotrajne suše, pajasen bi

veliku agresivnost mogao pokazati na području Donjeg Kamenjaka. Navedena svojstva čine

ga iznimno oportunističkom, prilagodljivom i agresivnom vrstom koja potiskuje autohtone

vrste u svojoj blizini i tako smanjuje bioraznolikost i vrijednost prirodnih ekosustava.

Mehaničko suzbijanje (sječa, čupanje ili iskapanje biljaka) može polučiti uspjeh samo kod

manjih jedinki (Novak i Kravarščan, 2014). Kod ove vrste suzbijanja idealno bi bilo ukloniti

sve biljke s određenog područja, zajedno s dijelovima korijena kako bi se spriječila

regeneracija. Međutim, u praksi je to iz raznoraznih razloga (dubok i razgranat korjenov

sustav, nepovoljna tekstura tla i sl.) vrlo teško provedivo, čak i na ograničenim područjima

manjih populacija. Čupati zajedno s korijenom se mogu samo mlade biljke koje brzo prerastu

osjetljiv stadij i postaju mlada stabla. Stoga se češće podzemni organi iscrpljuju i to na način

da se novoniknule jedinke redovito sijeku, kako bi se spriječila proizvodnja i snabdijevanje

korijena hranjivima. Rezanje tj. sječa biljaka stimulira izbijanje novih izdanaka pa je postupak

potrebno redovito ponavljati, dok se korijen ne iscrpi tj. dok se potpuno ne zaustavi

regeneracija.



20

Slika 11. Alohtone vrste na području Značajnog krajobraza Donji Kamenjak (uz prikaz

glavnih i sporednih puteva i staza).

4.1.3. Kemijsko suzbijanje

Za razliku od mehaničkog, kemijsko suzbijanje zahtijeva manje fizičkog rada uz bolju

učinkovitost. Međutim, primjena herbicida ima svojih nedostataka (osim uobičajenih kao što



21

su otrovnost za primjenitelja, utjecaj na okoliš, korisne i neciljane organizme itd.). Naime,

praktični problem je način aplikacije na viša stabala. Obzirom da prskanje nije opcija, rješenje

treba tražiti u drugom načinu aplikacije. Jedna od mogućnosti je aplikacija herbicida "pod

koru", kad se herbicidno sredstvo injektorima ubrizgava u deblo. Obzirom da se ne prska

širom, sva količina upotrijebljenog škropiva završi u biljci pa ovakav način aplikacije

značajno smanjuje štetna djelovanja herbicidnih pripravaka na okolinu. Nedostatak ovakvog

načina suzbijanja je sporost u provedbi. Ovakav način suzbijanja nije pogodan za veće

površine, ali je učinkovit za suzbijanje pajasena na manjim površinama i većim pojedinačnim

stablima na Donjem Kamenjaku.

Iz svega navedenoga, u suzbijanju pajasena najbolja je kombinacija mehaničkih i kemijskih

mjera. Tako alternativa izradi injektora može biti zarezivanje debla na više mjesta i

aplickacija herbicida u ureze. Urezi se mogu napraviti malom ručnom sjekiricom ili pilom.

Moguće je i ogoljenje debla tj. skidanje kore cijelim opsegom debla (tzv. prstenovanje) uz

oštećenje tkiva ispod kore nakon čega se krošnja počinje sušiti. Takav šok redovito izazove

"eksploziju" izbojaka korijena. Iz panja, iz pupova ispod reza, također niču mladi izbojci koje

je, zajedno s korijenovim izbojcima, potrebno folijarno tretirati prije nego izrastu i svojom

visinom onemoguće aplikaciju herbicida (Novak i Kravarščan, 2014).

Jedna od metoda suzbijanja većih jedinki može biti premazivanje panjeva herbicidnim

pripravkom. Nakon rezanja tj. sječe stabala, koncentriranim herbicidnim škropivom

premazuju se panjevi što pospješuje učinkovitost sječe, smanjuje usisnu moć korjenovog

sistema i odgađa regeneraciju. Premazivanje je potrebno obaviti odmah nakon rezanja stabla

(unutar nekoliko minuta). I ova metoda je spora i zahtjeva dosta fizičkog rada. Pogodna je za

visoka stabla. Naknadno niknute izdanke potrebno je folijarno tretirati. Ovaj i prethodno

opisani tip suzbijanja najbolje je provesti u ljeto tako da se novoniknuli korjenovi izdanci

tretiraju u ranu jesen.

Herbicidi učinkoviti na pajasen su glifosat i pikloram. Primjena herbicidnih pripravaka mora

biti u skladu s etiketom i priloženom uputom za primjenu, koje je potrebno detaljno pročitati i

pridržavati se svih navedenih ograničenja.

Bez obzira na odabir načina suzbijanja pajasena važno je naglasiti da se jednom uspostavljena

populacija ove invazivne vrste, teško iskorjenjuje i da je za monitoring potrebno najmanje 2-3

uzastopne godine.



22

4.1.4. Paljenje

Paljenje je metoda prilikom koje se na određenim plohama nastoji eliminirati

(maknuti) neželjenu vegetaciju makija i neprohodnih šikara nastalih u procesu progresivne

sukcesije. Paljenje ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Pozitivno je to što se na vrlo brz

način eliminira neželjena vegetacija i otvara stanište za nove vrste. Negativna strana paljenja

je radikalno narušavanje bioraznolikosti, a pored toga požari vrlo često mogu izmaći kontroli i

proširiti se! Paljenje se preporuča u krajnjoj nuždi, a provodi se samo na ograničenim i

zaštićenim plohama.

4.2. Monitoring

S ciljem praćenja stanja održivosti staništa kroz duži period, potrebno je vršiti

monitoring nad odabranim pokusnim plohama. Pokusne plohe bi trebalo ograditi, a veličina bi

trebala biti otprilike 20 x 20 m ili više. Kroz nekoliko godina, na pokusnim plohama

promatralo bi se sljedeće:

Umjereni intenzitet ovčje ispaše s 1 do 2 grla ovaca / ha (na travnjacima)

Mehaničko suzbijanje, a nakon toga napasivanje ovcama

Napasivanje kozama

Paljenje

Za svaki od navedenih čimbenika, trebalo bi postaviti nekoliko (barem tri) odvojenih

pokusnih ploha za praćenje. Na Slici 12 dat je prikaz pogodnih ploha za napasivanje ovcama.

Nakon određenog vremenskog perioda (više od pet godina) bi se mogli uvidjeti rezultati

tretmana i stanje biljne raznolikosti.



23

Slika 12. Prikaz pogodnih ploha za napasivanje ovcama i odabir pokusnih ploha na području

Donjeg Kamenjaka.

5. LITERATURA

Al-Mufti, M.M., Sydes, C.L., Furness, S.B., Grime, J.P., Band, S.R. (1977): A quantitative

analysis of shoot phenology and dominance in herbaceous vegetation. J. Ecol. 65: 769-

791.

Boršić, I., Milović, M., Dujmović, I., Bogdanović, S., Cigić, P., Rešetnik, I., Nikolić, T.,

Mitić, B. (2008): Preliminary Check-List of Invasive Alien Plant Species (IAS) in

Croatia. Nat. Croat. 17(2): 55-71.

Grime, J.P. (1973): Competitive exclusion in herbaceous vegetation. Nature 242: 344-347.

Horvat, I. (1949): Nauka o biljnim zajednicama. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb.

Ljubičić, I. (2012): Utjecaj ovčje ispaše na biljnu raznolikost kamenjarskih pašnjaka

sjevernojadranskih otoka. Doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-

matematički fakultet, Zagreb.

Mitić, B., Boršić, I., Dujmović, I., Bogdanović, S., Milović, M., Cigić, P., Rešetnik, I.,

Nikolić, T. (2008): Alien flora of Croatia: proposals for standards in terminology,

criteria and related database. Nat. Croat. 17(2): 73-90.



24

Montalvo, J., Casado, M.A., Levassor, C., Pineda, F.D. (1993): Species diversity patterns in

Mediterranean grasslands. J. Veg. Sci. 4: 213-222.

Nikolić, T. (2006): Flora – priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. Državni zavod za

zaštitu prirode, Zagreb, 1-64.

Nikolić, T. (ur.) (2012): Flora Croatica Database. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-

matematički fakultet, Botanički zavod. http://hirc.botanic.hr/fcd/Search.aspx (pristup

01. rujna 2014).

Novak, N., Kravarščan, M. (2013): Pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) - Invazivna

biljna vrsta U Hrvatskoj. Glasilo biljne zaštite, Zbornik sažetaka 57. seminara biljne

zaštite, Opatija, 12.-15. siječnja 2013, 56-57.

Pavletić, Z. (1992): Sintaksonomska i sinkorološka analiza vegetacije razreda Crithmo-

Limonietea Br.-Bl. 1947. u Hrvatskom primorju. Acta Bot. Croat. 51: 89-94.

Puerto, A., Rico, M., Matias, M.D., Garcia, J.A. (1990): Variation in structure and diversity in

Mediterranean grasslands related to trophic status and grazing intensity. J. Veg. Sci. 1:

445-452.

Topić, J., Šegulja, N. (2000): Floristic and ecological characteristics of the southernmost part

of Istria (Craotia). Acta Bot. Croat. 59(1): 179-200.

Topić, J., Vukelić, J. (2009): Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema

direktivi o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Trinajstić, I. (2008): Biljne zajednice Republike Hrvatske. Akademija šumarskih znanosti,

Zagreb.

Vukelić, J., Mikac, S., Baričević, D., Bakšić, D., Rosavec, R. (2008): Šumska staništa i

šumske zajednice u Hrvatskoj - Nacionalna ekološka mreža. Državni zavod za zaštitu

prirode, Zagreb.

Internet stranice:

http://www.dzzp.hr/ekoloska-mreza/natura-2000/natura-2000-340.html

http://geoportal.dgu.hr/

http://hirc.botanic.hr/fcd/Search.aspx

http://geoportal.dgu.hr/



25

6. PRILOZI

Prilog 1: Karta staništa na području Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i

medulinski arhipelag (A2 format).

Prilog 2: Fotografije staništa (s pripadajućim NKS kodovima) na području Značajnog

krajobraza Donji Kamenjak i medulinski arhipelag.

Prilog 3: CD medij koji sadrži sljedeće:

Digitalizirana karta staništa Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i

medulinski arhipelag, izrađena u HTRS96/Croatia TM, EPSG: 3765

koordinatnom referentnom sustavu (poligonski shp file: dbf, prj, qpj,

shp, shx)

Digitalizirani prikaz alohtonih vrsta na području Značajnog krajobraza

Donji Kamenjak i medulinski arhipelag (točkasti shp file: dbf, prj, qpj,

shp, shx)

Digitalizirani prikaz svih cesta, puteva i staza na području Značajnog

krajobraza Donji Kamenjak i medulinski arhipelag (linijski i poligonski

shp file: dbf, prj, qpj, shp, shx)

Projekt "NATURA 2000 staništa" (QGIS file)

Projekt "Alohtone vrste" (QGIS file)

Projekt "Pogodne plohe za napasivanje ovcama" (QGIS file)

Projekt "Pogodne plohe za uzgoj koza i mehaničko suzbijanje

vegetacije" (QGIS file)

PDF (A2 format) karta staništa Značajnog krajobraza Donji Kamenjak i

medulinski arhipelag



26

Prilog 2.1. D.3.3.1. Sastojine brnistre / Spartium junceum L.



27

Prilog 2.2. I.1.3.1.1. Utrine ljulja utrinca i busenastog trpuca / As. Lolio-Plantaginetum

commutatae H-ić. (1934) 1963



28

Prilog 2.3. I.2.1. Mozaici kultiviranih površina (farma)



29

Prilog 2.4. Masovna pojava uspravnog strička / Carduus micropterus (Borbas) Teyber

karta staništa i smjernice za održivim upravljanjem staništima na ...

Documents