Kameni_spavac

7/18/2019 Kameni_spavac

1/114

PuteviPuteviPuteviPutevi

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu

Ide prema meni. I u juriu

Smijui se i plaui

Pred sobomSve isti

I niti

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uniti

Ali nikako da nae

Istinski put

Do mene

Jer

Ti poznaje uklesane i utrte pute

I niti ijedan drugi

(A mali su zapravo i jalovi

Bez obzira koliko su

Za tebe

Oholog i jakog

I preteki

I

Dugi)

Ti poznaje samo one puteveto prolaze

Od srca

I

Oka

Kameni SpavaMak Dizdar


2/114

2

Ali to nije sve

Ima puteva to su se ispruili pred nama

Bez javnog traga kolovoza

Bez voznog reda

Bez vremenaI roka

Ti misli da je tvoja putanja do ubogog mene

Veoma sigurna i esna

Ona

to dolazi

S lijevaIli

Zdesna

Zavarava se stalno da do mene treba ii

Smjerovima slinim

Sa sjevera

Ili

Juga

Ali to nije sve

Kuga

Oi uvijek

Pametno mi trai

Ispod ustalasale na vjetru rai

Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

A iz bezmjernih visina

Odozgora

Pritiskivati

GrudiNajjae

Moe

Mora


3/114

3

Ali to nije sve

Ti ne zna zakon raskrsnice

Izmeu svjetlilaI

Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje zna da u svome iu

Najtea rvanja suI ratovi pravi

U samome

biu

Ti ne zna dakle da zlo si moje najmanje

izmeu mnogih

Mojih

Velikih

Zala

Ti ne zna s kim

Ima posla

Ti ne zna nita o mojoj mapi putova

Ti ne zna da put od tebe do mene

Nije isto to i put

Od mene

Do tebe

Ti ne zna nita o mom bogatstvuSkrivenom za tvoje mone oi

(Ti ne zna da meni je

Mnogo vie


4/114

4

Nego to misli

Sudbina

Namrijela

I

Dala)

Ti si nakanio da me po svaku cijenu uniti

Ali nikako da nae istinski put

Do mene

(Shvatam te:

ovjek si u u jednom prostoru i vremenuto ivi tek sada i ovdje

I ne zna za bezgranini

Prostor vremena

U kojem se nalazim

Prisutan

Od dalekog juer

Do dalekog sjutra

Mislei

O tebi

Ali to nije sve)


5/114

5

SLOVO O OVJEKUSLOVO O OVJEKUSLOVO O OVJEKUSLOVO O OVJEKU

Prvo

Satvoren u tijelu zatvoren u koiSanja da se nebo vrati i umnoi

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vjeno sanja sunce

Zarobljen u meso zarobljen u kosti

Prostor taj do neba

Kako da premosti?

Drugo

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra

I kad si visokan bjelji od srebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koi

Sanja da se nebo sa tom zemljom sloi

Otrgnut od neba udi hljeba vina

Al u domu tvome

Kad e domovina?

Tree

Zatvoren u meso zarobljen u kosti

Pa e tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba eli hljeba vina

Kamena i idma samo ima svima


6/114

6

Od te ruke dvije tvoja jedna nije

Jedna drugu ko

Hoe da pobije?

etvrto

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vjeno zove sunce

Sanja da se nebo priblii i vrati

Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U ilite slien zatvoren u krvi

U tom kolu bola

Potonji il'

Prvi?

Peto

U tom kolu bola ni potonji ni prvi

Igrite si strvi i roite crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela

Kad e tijelo samo da

Postane djelo?


7/114

7

SLOVO O NEBUSLOVO O NEBUSLOVO O NEBUSLOVO O NEBU

PRAVEDNIK

Hodei kroz zemlju

Kroz noi i daneVidio je navist

Vidio je bolest

I vidio rane

Pa izreko slovo

Diuglavu ka nebuPitajui o tajni

Na putu ka grebu

Pitajuo tajni

A nebo bi plno

Muka od olova

Te ta slova ue

Oni to brez due

Te ta slova ue

Vradom se zasmija

Zmija adahaka

Bo glas se izgubi

U gluhoti mraka

Bo glas se izgubi

On se spusti u seMeu katakombe

Psi kosti rastepu

Nakon hekatombe


8/114

8

Psi kosti rastepu

Tako tijelo stade

Na putu kroz tminuPade al glas jedan

Zvoni kroz tiinu

Al glas jedan zvoni

Glas to vjeno leti

K nebu u visinu

Ee vjeno leti


9/114


10/114

10

LABUD DJEVOJKA

Rekoh joj

Od devet dveri zar nisi otkljuala devet

Od devet odaja zar nisi otvorila devetOd devet kovega zar nisi otklopila devet

Od devet peata zar nisi

Otpeatila devet

A ona

Ona e meni

Otkljuah devet dveriOtvorih devet odaja

Otklopih devet kovega

Otpeatih devet peata

Ali ne otkljuah

Ne otvorih

Ne otklopih

Ne otpeatih

Peat

Tvoga

Srca

Dadoh joj znak kljua

A ona zaklikta

Gle ptice one to juri k zelenoj grani

Gle ptice one zelene

Ispod oblaka

Pogledah i ne vidjeh

Tada ona ree

Znaj da tajna broja devetTajna labud djevojke

ik stigni me


11/114

11

Pretvorih se u sokola

Al labudica je vebila stigla za oblak

U zemlju gdje je oko sokolovo

Mrtvo oko


12/114

12

ZAPIS O LOVUZAPIS O LOVUZAPIS O LOVUZAPIS O LOVU

Neka se sjajna voda budi u jasnom sjajnom ozoru

iz svog dubokog sna i tee nekoj

dalekoj rijeci nekomumornom

moru

neko nejako lane posre kroz zlatnozelenu goru

i nee da stane dok ne pristane

svom bistrom

izvoru

Jedna smetena kouta uri kroz neke ute vrijee

traei nestali apat traei davne dane to

bjei kroz tavne trave kroz travne

mree

Vidim ljeljena onog to pati kad prati oi one srne

i slijedie ih omamljen tako sve dok

na zahodu sunce ne utrne

sve dok mu koraci

ne ucrne

Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokoja

Lijep Slijep od elje Nijem

Bez glasa on gazi za laveom pasa

to urla to edno die i

kidie u krv budueg

razboja


13/114

13

Vidim sve to u jednom trenu U suncu ovog dana

Kao na dogledu

dlana

IZnam da nikada onaj gladni harni vrutak nee ui

u daleko ono ue u svoj krotki kutak

da nikada zagrliti nee svoj isti

bjelutak

Kouta brina vie nikada nee uti onaj mali glas

to pred njom ide to prati je kroz vlatito nikad nee vie rei

mati

Na stijenu onu propeti ljeljen nee se nikada vie

na onaj zelen zov

one zelene kie

odazvati

Ni konjik tragaveliki u sjajnom bojnom odijelu

usred sjajne tragake svite nikad

odapeti nee iz sulice vite

onu ubojnu

strijelu

Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad

sobom obuzeti bjehu gonii svi

i sasvim

sami

Te strane lovceulovih u nevidime konce ja kovaGrubai vjerno upisah i smjerno narisah

u ove vele

u bijele u kami


14/114

14

ZAPIS O OTKIVANJUZAPIS O OTKIVANJUZAPIS O OTKIVANJUZAPIS O OTKIVANJU

Tamo gdje su psalmi

tu su i prokletstva


15/114

15

PREPOZNAVANJEPREPOZNAVANJEPREPOZNAVANJEPREPOZNAVANJE

A na dnu smrti

Boje e ubo biti bolje


16/114

16

KOLOKOLOKOLOKOLO

Ruka do ruke

luka do luke

Ruka u rucimuka u muci

Zemlja pritee

nebo visoko

O da sam ptica

da sam soko


17/114

17

LJELJENILJELJENILJELJENILJELJENI

Bilo mi je krivo to ne odgonetnue jezika

kojim bi mogli razgovarati sa stablima u umi

(Njima

Ljudima)

Pa donesoe ognjeve i spalie umu do korijena

te iz nje izletjee vitorozi ljeljeni u trku

(I rastrkae se na sve etiri strane)

Gonili su ih bezduno u hajci to je raslaali se oni posakrivae vjeto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogae da opepeli)

Tu se utisuie i mladi sad uporno ekaju

da nova uma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okrilje

iz zapamene prie iezlih otaca i djedova)


18/114

18

ZAPIS O IZVORUZAPIS O IZVORUZAPIS O IZVORUZAPIS O IZVORU

Rastvorio sam se

I potekao

Potocima

Rijekama

Morima

Sad sam tu

Sad sam tu

Bez tebe

Gorak

Kako svom izvoru

Da se vratim?


19/114

19

SUNCESUNCESUNCESUNCE

Jedno mlado sunce odbjeglo od oca

nastani se na ledini izmeledenih planina

Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko

Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko

dok ne stie do njene utrobe i njenog srca

Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom

i izdie se kao tica na krilima iznad same tame

I obasja sve staze sva raskra i stranputice

i u sjaju pokaza svoje oranje i nae lice

Postadosmo bliski pa smo kao jedno

i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili

Nije navraalo sunc od ljeta do ljeta samo

i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta

Mlado sunce se nenadno iskrade od nas

Kuda je otilo to i zato

to sam dobri bog sada moe da zna

I moda bismo ga zaboravili kao lijepu sluajnost

(kako je bilo dolo tako bi bilo i prolo)

da se vascijelim svojim biem ne grijemo jo

Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova


20/114

20

RukeRukeRukeRuke

Kroz kamen ivi nosih ruke dvije

kao dva kamena

ad ruke ove trudne iveU srcu tog kamena

RukaRukaRukaRuka

Motiv ruke, naroito prema nebu ispruene, veoma je est u

kamenim nadgrobnim spomeni-cima srednjovjekovne Bosne. Akoje kombinovan sa simbolima sunca, mjeseca i zvijezda, onda

oznaava adoraciju, jer su nebeska tijela lae za putovanje dua

pravednika, krstjana, u vjeni svijet. Jedan od najstarijih poznatih

motiva ove vrste nalazi se na Kulinovoj ploi iz Muhainovia, koja

se sada uva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Motiv na ploi je

veoma slian onome koji se nalazi na sarkofagu iz Domozana u

junoj Francuskoj, katarskog po-rijekla. Radimske (iz Radimlje,

kraj Stoca, op.a) predstave ruke ispruene prema nebu potjeu iz

sredine XV vijeka. Motiv ruke na nadgrobnim spomenicima nije

iezao sa nestankom Crkve bosanske. Na jednom nianu iz XVI

vijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se moe vidjeti lijepo

svedena predstava ispruene ruke prema nebu i mjesecu na

njemu.

Mak Dizdar


21/114

21

MJESECMJESECMJESECMJESEC

Iz guste tame dana na umoru iznikao je

ponad naih glava mlad i njean lik mjeseca

Sada plovi cijelom irinom svoga neba

budei iz snenosti one koji su sebe izgubili

Prije no to se umori na tom sjajnom putovanju

i prije nego to u svom raenju izgubi korak

(i dobije okolo svih svojih stranabijelu i srebrnu kosu)

Urei njegov znak u mekoj bjelini miljevine

kako bi mogao to vjernije upiti u sebe sliku

Svoje neizrecive boli i nade


22/114

22

Zapis o vremenuZapis o vremenuZapis o vremenuZapis o vremenu

Davno sam ti legao

I dugo ti mi je

Leati

Davno

Da trava mi kosti

Davno

Da crvi mi meso

Davno

Da stekoh tisuu imena

Davno

Da zaboravih svoje ime

Davno sam ti legao

I dugo ti mi je

Leati


23/114

23

DADDADDADDAD

Trebalo bi opet nauiti

da sluamo kako kia pada

Trebalo bi se odkameniti

i poi bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronai

izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju biljazagrliti panine makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti

i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvjestiti se

u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi naas stati

sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konano sastati

sa vedavno odbjeglim vlastitim srcem

Trebalo bi se odkameniti

I proi bez osvrtanja

kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada

Trebalo bi htjeti

I svu nobdjeti sluajui kako dad pravedni pada

pada pada


24/114

24

ZAPIS NA DVIJE VODEZAPIS NA DVIJE VODEZAPIS NA DVIJE VODEZAPIS NA DVIJE VODE

1

U ovom dobrom u radosnom u bijelom u svijetudobri radojica bjelivavijek se radovao

i u tom kratkom u lijetu i kad je cvijetje brao

i kad je ratio i kad patio vazda je zvijezde krao

na putu kroz itije sije on bugario nije

put arka sunca gledao je i modra neba

i kad obvlada ga biijeme stade u vrijeme

na tom putu pade dosegavi tamu samo svoga greba

sada mu nitkor sadar mu nitor ne treba

u sjenci tog vjeno plavog hlada

ne treba mu vie ni vina ni hljeba

jer sitosti tu nije niti glada

ni sunca nit kie

ne treba mu nita

do sunanih poivalita

2

Oprostite mi

to ipak vas molju

i bratiju i druinu i gospodu

do vratiju mojih do dou da me pohodu


25/114

25

molju i kume i prijete i strine i nevjeste

da me ne minu veda me kad pominu

da me se kad sjete

jer ja sam bil kako vi sada jeste

a vi ete biti kako sada jesam ja


26/114

26

KOLO BOLAKOLO BOLAKOLO BOLAKOLO BOLA

Koliko kola od dola do dola

Koliko bola od kola do kola

Koliko jada od grada do grada

Koliko greba od brega do brega

Koliko krvi od usudnih rana

Koliko smrti do suenog dana

Koliko kola od dola do dolaKoliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola


27/114

27

ZAPIS O RIJECIZAPIS O RIJECIZAPIS O RIJECIZAPIS O RIJECI

Jutros se jedan vrutak probudi u meni

U podne poe da teePoe da raste da buja da pjeni

Navee oblinom velike rijeke obremeni

U kasne ase noi

Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne

Nemirni koraci moji kao udo svako pohode


28/114

28

RADIMLJARADIMLJARADIMLJARADIMLJA

Ruka

Ova ruka to iz kama nie

Nemuta je al bez prie nije

Ova ruka kae ti da stane

I pomno pogleda na svoje ruke

Ona te poziva da odahne

I zamisli se nad svojim rukama

Loza i njene rozge

Ovdje je prisutan onajKoji po vjernom oitovanju ree

Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar

I vsaku rozgu na meni a plod ne da ja u otsjei

Al onu koja raa da polje bude bolje

Da slai dar i plod vei

istim

Vi veste isti slovom istim koje vam glagoljah

Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plama

Budite tako u meni a ja u svakako u vama

Kao u onim to sam od iskoni koje voljah

Az esam loza

A vi ste

Grozje

Ovdje je prisutan onaj

to spreman je uvijek na rijei na djelo

Gdje rijeje od prijeka lijeka

A djelo kao vreloGvozje

On eka me od vijeka


29/114

29

On eka i vidim ga zacijelo

I silazim k njemu

Kroz to bijelo

Lozje

Sunani hristos

Ni ivot ni smrt ne pripada meni

Ja sam tek onaj koji je u sjeni

Onog to u vremenu se

Ovremeni

Ovdje je prisutan onaj

Kome zavidjee crni zakonici

Objesie ga u esti as onoga dana

Pred njegovim udom zanijemie reci i vojnici

Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta

Rairivi ruke od prsta do prsta

On pobijedi

Smrt

Smrt ga traae al ne nae nita

Ne nae ni kosti ni meso ni krvi

Ostao joj samo obris znameni i prvi

Put za neto smrt zube nije imala

Gle kako sad bezglavo skae

Plae i rida oajna

I mala

Ni ivot ni smrt ne pripada meni

Ja sam samo onaj koji je u sjeni

Onog to mu smrt ne mogae nitaOnog to pretoi se u stub

Sunani


30/114

30

Ja sam samo onaj to iz svoje jeseni

Iz zatoka tvari iz te tvarne muke

U ona daleka sunana poivalita

Prua

Ruke

Vrata

Ovdje smo jo uvijek samo stei gosti

I trebalo bi vejednom prei u krug svjetlosti

Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratitiIz tijela ovog golog u tijelo vjenosti

Kada se doskitah u ovo vee kasno

On mi ree a da ga ne pitah

Ja sam ta porta i kroz nju ui u mene jako ja u tebe

On mi tako ree al gdje su usta brave gdje prst pravog kljua

za vrata u stepenita gorua?

Pa tragom po travi zato i traim u glavi tako klju

taj plavi

Kroz cvijetja proljetja kroz kose smrti traim ue

u te zelene dveri

Zaem u mrave u bilje u privide u zbilje Taim

i naem

Al od ruke moje do kljuanice kto tu strogu istragu

iznevjeri?

Sa ove mrane strane vrata nadire vjetar hudi

razdire vjetar ludiOstavljam sestru i brata ostavljam oca i majku

izmeu zvijeri i ljudi

Da sebe budem naao u svom biu na putu svom


31/114

31

stubu sjaja

Kako u kada u tom iu da zgodim se u slovu

to bi u otkriu?

On ree mitako kad ga za to i ne pitahUi u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sada

Bdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom

dovratku

A vjetar vjetar vjetar

Ako su vrata iz rijei samo san ako su samo gatka bajna

Ja ipak neu vie da se s vrata vratim

Ja opet hou tamo da snim

Tu slatku

Gatku

Vijenac

Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada ree

Kako se u ovo vee sva ostrva razbjeae

I gore se vie ne naoe

Jer je vrijeme blizu

I ree k tomu jo vee

Da zbaena bi na zemlju otrovna guja adahaka

to zabludi vas svijet vasioni iz drijela svog mraka

Da istih je malo na zemlju stalo da anela nije ostalo

Pa teko onim koji ive na kopnu teko onima na moru

Jer opaka zvijer rairi krila i sakri zoru

Znajui da vremena ima malo

I kuga i rat i glad pa vatasmo jezike svoje od bola

I davasmo ruke svoje i davasmo vrelu krv i srca gola


32/114

32

Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru Oslobodi zato se

svijeta prezri njegov cvijet

Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu

Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu


elei smrt al smrt je od nas bjeala


U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zrae

Sunce mjesec i savren ovjek snage su makrokozma

On i djevica i um sred njih snage mikrokozma znaeDa carstvo nebesko je u nama treba da se zna

Da carstvo nebesko je van nas

Neka se spozna

I eto tako sva ostrva pobjegoe i gore se vie ne naoe

Sve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zaoe

Pa kto ini nepravdu neka se jo sveti


Vas koji ste isti sad maem e da gone sa svakoga

stanka

I kao podvig hvalie as tvog mukog

rastanka

Stog uzmi tit i oklop izvuci mana svoje gonie

Kroz smrt uniti smrt uzdigni tako jedino ie


Pa neka otvori oi kto hoe da vidi

Neka otvori ui kto hoe sada da ujeJednim okom nek odmjeri i ali i hridi oko nas

Drugim nek zae u sebe duboko da nae svoj glas



33/114

33

etvrti jaha

Vrijeme je da se misli o vremenu

Jer trule do besvijesti bazdi sa smrti gnjileVrijeme jest da se razmisli o vremenu

Jer velike vode na nas brode

Gle kaako deru i deru njine vilne sile

Vrijeme jest ubo da se zamisli u vremenu

Jer vjetar hitri vjetar zmajeviti

Na nas e hudo danas da poleti

Vrijeme jest ubo da ue se u ovo vrijemeJer vremena ima tako malo

I vremena nee vie biti

Bbbb

1

Rijeje slika svega onoga to okolo sebe vidimo i

ne vidimo

Rijeima se nekim divimo a nekih se rijei opet stidimo

One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas

One imaju svoj miris i boju

One su nemute ili

Imaju

Glas

Neka krhka rijese pennje veoma smjelo

Zracima tankim i zlatnim

Kao siuna puzavica

Ona se vjeto propinje

Od posnog kamena

Da sunanog grmaI samog

Sunca


34/114

34

A neka se glavato i glasito

epuri da na vrh bunjita

A znamo da njome je

Zauzet prostor

I vieNita

2

Kao niz brzu vodu nekada rijei dou brzo i jo bre odu

Ima ih koje dugo ekaju svoj sanjani as

Ima ih to bezglavo jure svoju tjeskobu

Na bilo kakav dan i bilo kakvu sloboduRijeje tek tada rijeako

Za nju i ulo steknemoNajgolemija je nekada ona

Koju i ne

Reknemo

Jedna te ista rije

Nije ipak ista

Kada ulazi u

I izlazi iz

Ulita

Rijei su zapravo sve i rijei upravo nisu nita

(Pa i na one ovdje izreene

Praina je vegusta pala

I odvela ih na kolovoze

Do kala

I praina ta jo vee pada

Jer

Mada kazane tek sada

One u hipu postaju uvele i stareI za njih vie ne mare nita

Ni gomile sa ulice

Ni edna lica


35/114

35

Sjemenita)

Ali se eka nova rije

3

Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robuNa teke tezge malih i velikih tragova trzana

Bajate su olinjale i jalove

Poput starih krzana -

im ih ugleda novo jutro

im ih dotakne

Bistro oko

Dana

(Izgleda da vrijede samo jo neke male rijei

Od ije otrine i gorine nevidljive

ovjek zateen u gledanju

Poinje uporno da se pita

Da l' postaje manji

Il' postaje

Vei

Goleme one iz raznih bogoslavija

Metanisanja ili liturgija

Praznih slovoslovija

Bia su letargija

I bia

Poraznih

Prazno-Slovija)

4

Rijei su u svemu sadrane

Rijei su dakle sve ali i kao ogranienost su svega dane

Jedina je rijekoja se jo ekaOna to valja da stigne iz iskoni Iz daleka


36/114

36

5

Ali smo netom uli neke nove rijei

Ali smo eto uli takve rijei od kojih

I kada su tiho reene vaseljena jeiRijei o bojem prstu u sunanom krstu

O gradu to valja ga sazidati u nama

O vinogradaru i njegovom vinogradu

O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama

uli smo rijeo recima i vjenim vijencima

O nekim uskim vratima pred naim trudnim nogamauli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi to

ih istraga crna proliva

Uz kri i kaleuz pale i psei lave

Ima novih rijei o novim i otrim maima

I udnim titima spasenja

Budnim za badce bludne

Za njima tenija i

Bdenija

uli smo dakle rijei to nam umiju

Neto novo rei

6

uli smo eto sada neke nove rijei

Kakve ranije jo nikto

Govorio nije

uli smo rijei o hljebu nasunome:

Da hljeba valja dati svakome

Koji ga treba

No neka se od sada zna da nije sve u

Hljebu ovome:

Neka se istina zna o hljebu


37/114

37

Inosunome

7

Do nas stigle i kroz brenija

Ove rijei su stvoreneZa ista

Prenija

8

O govorae glasom i glasnim i jasnim

Da nita ni ikoga i niti od koga da ne krijeOd takve rijei kroz usahlost kroz oholosti ilasti

Procvjetae iz pustih mladica zeleni jeleni mlijei

Ovako jo nikto govorio ranije nije

Da svaka rijeje na ranu reena

da rane lijei

On tako toplo i meko govorae

Kao da blagodetna proljetna kia romorae

U pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gusti

Na obali slanog mora kao u hramu

Na cesti kao na maslinovoj gori

Kad nigdje jo zlatne zrake kad nigdje glasa

Ni pijetlu navjetenom ni bilo kakvoj hori U kojo bi od rijei da

seUznemiri ie

Ustalasa

Masa

On slovom svojim gorkim a ne maem i kopljem

Uini se i eteocem

I snopljem

On slovom svojim kri puteI put otvori

Zori


38/114

38

9

Tako jo nikto ovdje na zemlji govorio nije

Govori on nama dakle i smjerno i vjerno

I silno govori on nekada Kao da fijue biemS medom i pelin daje nam u svojoj ai

Nikada nas nikto ne asti takvim piem

Silno nekada govori kao da fijue biem

To nas on samo biem rijei

Plai

I kad se slovom svojim on ponekad nasmijeNajtanjom zlatnom icom iz tog smijeha

Nekad nas miluje

A nekada

Bije

Ovako jo nikto

Govorio

Nije

10

Govorei tako ja vam ne govorih sam od sebe nita

To to vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pita

Ja rekoh vam rijeod drugog to je stekoh

Ja rekoh rijetek onoga

koji je kroz mene

Rekao

uli smo eto sada njegove rijei

Kakve ne govorae nikto prije

Zato blago nama

I zato jaoNama

Jer tako jo nikto


39/114

39

Govorio

Nije

To kroza nj progovori

RijeSama

11

Pokuavah ovdje pronai prave rijei o Rijei

Okuavah podobnu sliku nai za rijeovjeka

Rijeo onome svemu to nas oko nas

Od iskoni titi i to naseka

Kuah urezat slovo o Slovo

to u nama vapije

I Vri/ti

Ne znaah ne umjeh

N kraju nita

Ja

Niti

12

(Na putu zadanom izmeu zraka i mraka

Na putu tvoga znaka

Sumnjen i

Smuen

Ponovo se vraam

Duboko

U sebe

Sruen)

13


40/114

40

Ja ne znam jo uvijek dakle kako

Da oslovim Tebe

Pa ostah na svome hudome

Be i BeBe i

Be

14.

(Boe

Oprosti mito sam tek doao

Tamo odakle sam pun nade i poao)


41/114

41

SUOENJESUOENJESUOENJESUOENJE

Vjetar u broju crnom kia u mramorju

Usudna smjena godinjih doba od bonog proljea do proljea

bonogKroz dane kroz godine kroz stoljea hodimo za

suncem visokim kroz kamenje i ume ledenog gorja onog

S morom na grudima sa zorom u zjenama srljamo

slanom gorkomodrom morju

A zamke zamamne u znacima neba u toploj mahovini tla

i utom iku hljeba

Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoe korake na rubu

ove otre jave

Na povjerenje toplo one ostaju nijeme na zduno one se

ravnoduno objave

Imenujemo pitamo bilje arke ptice pitamo zovemo davne zvijeri

I u toj vjeri zato pravo i nemilice u lice zagledamo ljude

Predjele beskonanog obzorja molimo da se iz hladnog besutja

probude

Ronimo tajno tamnom maticom dana od jue

Omamljeni neizvjesnou kraticom po dnevu ovom se skitamo

Pitamo mudrace nesigurne o tome ta s jutra bie

Zovemo tako izmeu oblaka na sve strane svoje pravo bie

A samo u snu znamo za ono zlatno lie

Traimo vrijeme a ono za nas kao i da ne zna

Vrijeme to ni sebe ne primjeuje u grotlu bezdna

U ovom tijestu glasova opet utnja svakako caruje svijetomPa hajde da ti se s tim cvijetom utnje uputimo

U slutnji jednoj na iskonosku utnju da i mi zautimo

Skrhani konano slomljeni u zemlji ovoj zelenoj grani


42/114

42

U kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj udomljeni

Da uputismo se strasno u zagrljaj sa svojim slatkim jadom

Kad sastati se nikad neemo sa nade svoje svojim gradom

Da vie nikakav glas se ini u tiini iskonskoj ne uje

Samo ono zvono tiine nek se vine u meni-

isto od vatre stare teko od novog smisla

Ko vjetar kroz borja crna umorna

Ko kia kroz mramorja smrti pokisla

Kroz nebo tek pred nama otvoreno-Do zvijezda neka

Odjekuje


43/114

43

SMRTSMRTSMRTSMRT

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Al smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja Smru je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do gnijezda


44/114

44

PORUKA U MRAMORJE PRISPJELOMPORUKA U MRAMORJE PRISPJELOMPORUKA U MRAMORJE PRISPJELOMPORUKA U MRAMORJE PRISPJELOM

Tek to si poao izgubio si se vena tom kratkom putu

traganja

Kroz drevna granja i davne paprati i prtiUz neka laka i plitka vaganja

O proloj slavi i stvari

No im odmae pun sebe i o sebi

Jer snebi se prestraen od jednog smrtnog brijega

Ti opet nevoljan st

ie na drugi brijeg neumitne smrtiMada od te teke misli kako su

Kroz meave crnog snijega

Umirali ili svisli

Prezadovoljan sobom

I bjea ti

I stalno

Bijega

Zalutalom

Meu upitnicima ovih biljega

Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti

Jer

Povratka vee nema

I dalje e tako beznadno ii

I stii od bola do bola to se za te sprema

Kao nagrada za saznanja o spasenju i propasti

Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu

I ii e tako i nee da se vrati dok ne shvati

Da svi glasovi ne bjehu prisutni u ovme davorju

Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju

Ostae klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorjuSve dok ne shvati da mrtvaci mnogi sahranjeni jo nisu

Sve dokle ne shvati da i mrtvaci u smrti od davnina

nejednaki su


45/114

45

BROTNJICEBROTNJICEBROTNJICEBROTNJICE

ekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo

ekali

Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znae dobaciti

Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih

Ima ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisu

Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli

Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude

Ima ih to marljivo djeljali raanj a zec kao zec

Ima ih koji su voljeli bilo ta nego ita na visokoj graniAl onaj golub je u ruci koju smo vam ba od srca dali

I gavrani ih ni zvali Opsjednuti vremenom to nasilno u nas

ue

Pamti li ikto vrijeme to iznevjerilo nije

Kroz mree od bua davnom obeanju idemo

to pred nama se krije sve zbiljnije sve lue

Dobar dan odbri dane dobrom danu jo uvijek dobrimo

Kroz kupinje crno kroz drae vremena kroz vraije kroz

vrae

Ruke su jo tu al jo se ne rukovasmo

Od opinjenosti jo se ne izlijeismo

Jer lijeka jo ne naosmo

Osim one stare molitve

One stare kletve

Osim

Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i Neretve

Zapretaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre

Zapretaju vas sa vasemim silama nebesnim urilom irapailom i epimilom

Da ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama

neastivim pometenom


46/114

46

Lijeka jo nemamo osim molitve ove i kletve

Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za

kletvu

Iako vradu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo

Da oblasti se i vlasti vraje osvobodimoI tako kroz silne zvijezde to jezde u krilu mjeseine

Izmed sokolara i gospara pokraj zdura i providuraonkraj agalara

Krimo kroz gre kroz sulude grane kroz dane od lane

Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra

Sve kroz ive rane

S golubom u ruci koja nije naa S gavranom vranim to

na tjeme paneOtkud kai sada Kuda kai tada Kuda kai ikad

A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad

Opsjednuti vremenom to samo ue u nas koji u njeg

nismo Nikto

Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto

Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje si

da si

Jo se ne izlijeismo od lijekova mnogih jer

Lijeka jo ne naosmo sim ove molitve od are arke

od vilne varke

I kletve ove od kletvenika mnogih do kletvenika ubogih

Zapretaju vam dijavola sa ancilijaom akomiraom

cernicaom

Da ne prihodite ka metehu ka siemu

Al ta sam ja Glas vapijueg u pustinji iako

Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako

Nikad nisam je lipov krst ni kravao vodom

Moja nada je prst u stubu svjetlosti

Moja svjetlost je u nadi

Ona je vjera da si ako si

Kao to ste veuli


47/114

47

Tako mu ja

A on nema uha

Pa nehajan kao tisui dva gluha

Otsjekli su ga zbog otvorenosti

Prema svim stranama slova

On nema ni glasa da san na zatalasa

Glas su mu iupali u grkljanu na sudu pravde

A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog

kobnog suda

I nee dan imati moi sve do jednog dana

Sve do dana kad nee biti ni noiZa dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite

ljubavi

Kroz tmue i tmae neka sve jae moni maevi

Neka svi lijepi svi dobri svi runi i gubavi

Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove

Kao to ubice i rtve podijelie bratski ove grebove

Jer treba do kraja uti ovaj plai ovu pjesan

Da nas ne nahrani trule

Danes ne sahrani plijesan

Ne sudite nas po tom to nam je zamraeno lice

Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice

Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje

Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno

grozje

Kroz suro i otro inje kroz vitice sive

Izmeu moje molitve i kletve

Nek dou one od vesne

Nek priu te nebesne

Nek slete

Drobne lastavice

I kobne kukavice

Sve stajaice i lutalice


48/114

48

Sve pjevaice i utalice

Prepelice jarebice i sjenice

Nek se u ruke ove zapletu

Nek se upletu u trepavice

Nek mi u sjeanje uuKroz zjenice

Kroz ovo vito valovito

Kroz ovo vito

Vilovito

Jer

Na ovom putu

Sada smo prvi put zastaliZnajui da je vrijeme da vremenu pogledamo u oi

Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak rijei i djela

uzalud ekali

(Na kraju valja i ovo rei s pravom mjerom u izrazu i

glasu -

Ako nam glas i nije stigao duboko do neba

Vrisnuli smo bar

Kako treba)

Pitao si me brate i pobrate za zbitije

to kriju ih brotnje Brotnjice

Ja rekoh ti sve to sam o tome znao

A vie od toga ako hoe da sazna

Ti onda tad

Zapitaj

Ptice


49/114

49

SVATOVSKASVATOVSKASVATOVSKASVATOVSKA

Smru mojom umro je i moj svijet

U prazne oi

Mrak sePradavni

Naseli


Ali svijet svijeta

Nee da se

Raseli

Sada kroz sudbinske tiine

Bijeli trak sjeanja

Probija oklop

Tmine

Kroz uno oko tog prozora

Rodi se neko novo

Duboko

Oko

Pa vidim na svom obzorju

Kako se iz nieg

Podie opet

Zora

Eno uto podne od svog srca zrije

Eno vee truda

Na trudna

Ramena

Mojom smru umro je i moj svijet

Ali on nee da stane


50/114

50

Zbog zaustavljenih

Mojih

Ruku

I kamen sam kao da nijeOd kamena

Pod nebom veoma visokim

Pod nebom plavim

I mekim kao svila

Opet se stanak

U Podvisokim Sastao

A ja bez jedinih ruku

A ja bez roka

A ja bez oka

A ja bez

Krila

Pa opet mi se nasred tog bola

Bijela vila snila

Pa opet se

elja

Vrela

Opet se ko ljuta guja

Pod grlo

Savila

Mojom smru umro je i moj svijet

Ali ni srce smrti

Nije prazno

Ni jalovo

itka kad poute kad sazru ita

Zaele da ih anju

ene


51/114

51

Za hrabrene bojne

Za hrabre vojne

Za mlade

enike

I za edne pute

Jer pravo od travnike Lave Pa preko Rame i Neretve

Do travunjske Lastve

Lete te laste

Na LastovoPlavo

Samo ptice kamne ove ptice amo

Sve kroz puzavice

uvaju vjeno

uvaju

Vjerno

Toplinu rukavice

Od mahovine


Al cvijetja svijeta

Svugdje i sad

Ima

Na krilima dima

Na kolima

Sunca

Kroz sunana biljaI klija i

Cvjeta


52/114

52

Meu obalama negdje

Otanale vode ume

Molei za kiu

Negdje kroz listja snaSnene se ume

U kolu

Njiu

Kroz um kasne mjeseine

Opet sad nekog

U nedohodVode

Jo sunji u tankoj nadi diu

Dok hladna rosa

Na bose im

Noge

Pada

Traei trkom sebe u svom gradu

Nekto je opet ostao

Bez svog jedinog

Grada

Mrtav sam

Mrtav

Ali sa smru mojom

Nije umro

I

Svijet


53/114

53

Opet se u nekim oima

Svjetlost

Zanavjek

Gasi

U nekim mekim

Tek poinju

Da plamte

Snovi

Pa preko visokih brana

Preko zabranaPreko

Grobnog

Kamena

Preko kostiju to sve jae

Svijetle

U tami

Gorom i dolom

Kieni

Svatovi


54/114

54

ZAPIS O JEDNOM ZAPISUZAPIS O JEDNOM ZAPISUZAPIS O JEDNOM ZAPISUZAPIS O JEDNOM ZAPISU

Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo

Pred nae oi stiglo iz vremena davna i daleka

Duga i golema utnja nekaMeu nas

Ue

Muk taj prekida tad jedan smiren i smion glas -

Ovaj stari zapis kao da je risan

Kao rukom dijaka da

I nijePisan

Potome drugi o zapisu e u nedoumici rei o tome Ovaj zapis kao

da ne ide s lijeve strane na desno

On tee bez brige s desna na lijevo Naopako

Kome je ovaj zapis pisan tako

Kome

Prevarit e se ipak svi oni itai koji ga

Sa desne strane na lijevu itali budu -

Rei e tretji pomalo zbunjen

I pomalo

U udu

Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena

Kao da nie pred nama iz dna nekog mutnog sna

Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma

U zrcalu gledana -

(apnue slova

Tiha i ledenaUsta Jedna


55/114

55

A peti od nas iz vrstih pesti i drhtavih prsti

Ogledalo spasonosno i jasno

Nehotice

Na tle

Pusti

Prepoznavi u tome trenu u njemu

Izgubljeno

Svoje

Davno

Lice

S podignutom rukom

S podignutom rukom do beskraja neba

Znamenjima veljim oko sebe velim

Sva nasuna slova spletena od greba

to me zaustavi u kretanju bonom

Bol da pojaa na putu

Ka onom

Stani

Velim suncu

to tjeme mi pri

Velim zemlji vrsto to me dri

Velim danu to opet odlazi

Velim zmiji drvenoj to okolo plazi

Velim

Pametaru

to gori i plamti

Kad pohodom estim ka rukama mojimJo uvijek me misli i uvijek se pamti

Velim


56/114

56

A nita Ne zastaje Okolo mene je sve isto

I jednako u kretanju svome

Ne okree se za sobom Tee i jednako traje

(U stvari svi rade svoj jadanI uzaludan posao)

I rije

Reena u pustinji ovoj

Nemuta i nijema gubi se i nestaje

Samo je moj krikvrst kao ovaj moj kamen Stabilan i stalan


57/114

57

ZAPIS O PETORICIZAPIS O PETORICIZAPIS O PETORICIZAPIS O PETORICI

etvorica jednog vode

Jednog gone etvorica

etvorica mrka lica

Preko vode preko ica

I od ia i od pia

I od ruha i od kruha

Kroz ivice kroj iiceOd svodobe do slobode

I od hia i od greba

I od zemlje i od neba

etvorica jednog vode

Jednog vode etvorica

etvorica jednog broji

etiri se jednog boji


58/114

58

ZAPIS O PRIJESTOLJUZAPIS O PRIJESTOLJUZAPIS O PRIJESTOLJUZAPIS O PRIJESTOLJU

Kakvo to lice udno vidim

na svetoj stolici?

Kakvo to lice vidim na stolici

To lice sveto obraz je kleti

Samog Dijavla!


59/114

59

SLOVO O SINUSLOVO O SINUSLOVO O SINUSLOVO O SINU

utjela bih kao kamen

ali kamen jadna nisam

Oprostite zato slovu

koja e se skameniti:

Ljuto hrastu zgromovljenom

uzee mu zelen grane

Skrie mu vite rukekojim se gorju dizo

Na putima nebosklonu

sa govorom nadonosnim

Kojim je ka zvijezdama

svoju vjeru govorio

Uzee mu obje ruke

ostavie grane dvije

Grdne rane neprebolne

jednoj boli inokosnoj

Sve mrtvace sahranie

a on osta tavnu vranu

ta e majka samohrana

na svijetu beutnome?

utjela bih kao kamen

ali kamen jadna nisam


60/114

60

Neka barem ovo slovo

hudu povijest okameni!


61/114

61

ZAPIS O ODLASKUZAPIS O ODLASKUZAPIS O ODLASKUZAPIS O ODLASKU

Na svijetu uvom dugo ja ih

Bih osaamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu

U svoj dom mnogo blaga spremih i skrih

Ne asih ni asa namjernika na astih ne pogostih gosta

Na svijetu sijem ja ivjeh dosta

I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh

Sada u koniniOdlazim

Sa sobom nita ja niti ne ponesoh

Pusto iza mene sve blago osta


62/114

62

ZAPIS O VITEZUZAPIS O VITEZUZAPIS O VITEZUZAPIS O VITEZU

Volio je trave volio je ptice volio oblake

Volio je nebo volio je zemlju

I dane razigraneKo konjice

Lake

I zato i tako smrt nikada ne poiska

Al smrt je uza nj vavijek bila

Prisutna i

Bliska

Za slubu teme vjernu

Za svog gospodina

Bodoe ga

Sjekoe ga

Derae ga

I u tom danu

I u toj noi boja velega

Tuj smrti junak smrti ne dopade

U buni jednoj on pade

U pobni protiv nevjerstva svijeta on skoa slavno

Umrije davno pred mnogo godina

Umrije a mrtav

Jo nije

Zapitaj sad za ime njegovog gospodina

Djelo mu bijae nevjerstvo

I ime da bijae mu zloTo samo se

Sada

Zna


63/114

63

ZAPIS O NESPINIZAPIS O NESPINIZAPIS O NESPINIZAPIS O NESPINI

Na ishodu jedan badac stoji

Tisue badaca na istoku postoji

Posvunobadi badac povazdan badi

Budan je badac kad rui budan kad gradi

Na mostu badac badi na drumu bdije

Badac nikada ne plae niti se smije

Na gradu badi badac badi na vasiBadac se nikadar ne vidi niti se glasi

Na nae ruke badac vreba cijele noi

Vreba na nae danju i ui i oi

Za jedan pogled mrki badci u tmau vode

Za jednu rijedobru badac u srce bode

Na ishodu jedan badac stoji

Tisue badaca na istoku postoji

Badci su ovi bludni svagda budni budni

Ej ej ej

Ate su badci budni

Ni nespine klete ne spiju


64/114

64

KOSARAKOSARAKOSARAKOSARA

Kad je nekud gone preko otrog draa

Gradim most od ruku njime da koraa

Sve dalje je vode preko mutne vode

Ali udom stie meni sve to blie

Glavu istu meu pod otricu maa

U sebi si via U meni si jaa

Tebe vie nema Al ti nisi nijemaNa nebu se javi ko crvena rana

Ozvjezdana


65/114

65

GORINGORINGORINGORIN

Ase leit

Vojnik Gorin

U zemlji svojojNa batini

Tudi

ih

A smrt dozivah

Noi dan

Mrava ne zgazih

U vojnike

Odoh

Bil sam

U pet i pet vojni

Bez tita i oklopa

E da ednom

Prestanu

Gorine

Zgiboh od udne boli

Ne probi me kopje

Ne ustreli strijela

Ne posjee sablja

Zgiboh od boli

Nepreboli

VoljuA djevu mi ugrabie

U robje


66/114

66

Ako Kosaru sretnete

Na putevima

Gospodnjim

Molju

Skaite

Za vjernost

Moju


67/114

67

ZAPIS O TITUZAPIS O TITUZAPIS O TITUZAPIS O TITU

Poiskah tit dobri da titi me

Bacih ga potom dobrog jerTiti me


68/114

68

ZAPIS O ASTIZAPIS O ASTIZAPIS O ASTIZAPIS O ASTI

...S da e vidimo vaskome komu se podobu...

Velika ast svakoj vlasti koja je data od gospodanaeg velikog boga

Velika ast svakoj vlasti to stie nam bilo ma od koga

ast kralju naem i svoj vlasteli rusaga bosanskog

ast neka je kralju otcu i kraljici majci

ast djeci kraljevskoj i blagorodnoj kraljevskoj bratiji

ast pobratima njihovim i svoj bratskoj satniji

Velikom dvorskom vojvodi ast to dvorom upravljana ast kralju i gospodi

Velikom vojvodi bosanskom ast jer bojeve vele i

male vodi i predvodi

Neka je ast kaznancu i tepaiji neka je elniku i

peharniku

I svim ostalim uzmnonim i umnonim bojarima

Svim knezovima upanima i drugim glavarima

Svim oblastnicima naredbenicima i vlastnicima

Svim dukatarima mitniarima globarima i sokolarima

I glavi glavnoj svim vlakim katunarima

ast lastnoj vlasteli velikoj i maloj

ast sestrama njihovim

Strinama i nevjestama

ast mukim im i enskim otrocima

ast zetima i domazetima

Rodbini toj ast i ostaloj

st vlasteli jako i vlasteliima

ast svakoj vlasti velim koliko je ima

ast i stavilcu ki postavlja povelenije o asti

ast neka je bratijo u astiI svim inim asnicima

Sa velikog stola asti neka i meni na kraju ostane

neta -


69/114

69

ast velika da skaem kmetima i kmetiima i ostalim

svima

Kako podjela te asti bi

Mudra i

Vjeta


70/114

70

ZAPIS O NADIZAPIS O NADIZAPIS O NADIZAPIS O NADI

A ovo pisa

Suanj koji se ne raduje

Nek bude potonji suanj

to izgubio nadu je


71/114

71

NEVOLJNI VOJNONEVOLJNI VOJNONEVOLJNI VOJNONEVOLJNI VOJNO

Kroz mnoge ova glava vojne projde

Od morja junog do sjevernog gorja

I svugdje su je vjenale ast i slava

Uz zvuke ubojne roga i trube strojne

U bitci jednoj dvogubo ranjen sam ja

Rane mi vadili mlijeom od cvijeta

U rvanju potonjem al desnica mi palaA hvala i slava na dane krvi na rane nestala

Slava ko magla to se u nebo nenadno digla

Slava ko slama to je u oganj stigla

to ostah bez slube novo nije na svijetu tom

Bez drube to ostah hudo je na putu pustom

Okolo apu kako mi ivot bje uzaludan

Ne znaju da ranjen ovako vesam budan

Ne znaju kako u potonji udarac da dam

Zlehudi o kojoj sada sve znam

Sobom i sam


72/114

72

HIA U MILAMAHIA U MILAMAHIA U MILAMAHIA U MILAMA

Djedovska tu hia bi stvorena

Krepa da krepost

U srcimaOstane

Pa neka je zato vazda otvorena

Za doste drage

I velikane

Srane

Za sve pod nebom dobre ljude

I za sve dobre

Bonjane

Za sve vojnike u velikoj vojni

to vojuju se Protiv

Vojne

I raznih drugih golemih zala

I inih silnih

I sitnih

Zlica

Za sve one to u vijeku bjee

Iz svoje hie

Koja im se

Oee

Iz irokog ognjenog kruga

U kojima zapaljene

LomaeLee

Ispod visokih krvnikovih vjeala

I krinih


73/114


74/114

74

Izmeu dva crna klika

Dvojice crnih

Konjika

Neka je ova djedovska kua

Vazda i irom

Otvorena

Za one koje su sa svetih oltara

Provanse i Lombardije

Zare i Rasije

I ArkadijeProklinjali

U omami tekog tamjana

U bornome zboru

Krstova i

Maeva

U tome gorkome koruRijei od Kuzme

I od Damjana

Za one koji su trikleto kleli

Jer jo ih nisu

U svome mlinu

Samljeli

Neka je djedovska velika kua

Uvijek i irom

otvorena

Za one koji nikada ne mare

Za starostavne

Ni za noveCare

Koji ne mare za kralje


75/114

75

Niti za bane

Ni bojare

Za njihova mona blaga

Za dukate zlate

Za dinare

Za te

Zle

Pare

Neka je otvorena za sve ljude

to mitnice ne minuAl mitniare

Ne mite

Nego ih uvijek jasno i javno

I rue

I kude

Neka su vrata djedovske hie

irom otvorena

Za one to na munom roitu

Znaju za rije

Blagu i

istu

Za rijei koje su jednako dane

Za one daleke i neznane

Kao za one uz skute

to su nam

Blie

Za one to ivot bez jala ive

A ivot im se

Povazdan


76/114

76

Ruga

Neka je otvorena za neznanog brata

I za neznanog

Druga

Za one koji u tmici svoje tamnice

U ami svog amovog tijela

Zbog toga pate

udei da slovo ono bude

Za svekolike

Ljude

Da se svi oni konano

Sa tim slovom

Zbrate

Neka je djedovska hiairom otvorena

Posvunoi

Povazdan

Za onog to davno je vepoao

I sada po tmui gazi

Veoma trudanIz daleka

Al zna da stii e jednom budan

Tamo gdje

Nekto ga eka

Neka je zato djedovska hia

Otvorena

irom

A ako li kto ta vrata kreposti

U sebeljublju svom


77/114

77

Nenadno

Zatvori

Neka se hia djedovska do temelja

Sori i sruiU mojoj

Dui

U obor aavi neka se obori

Neka se u gar goli

I pepeo crni

Neka seU veliko nita

Neka se

Satvori

Neka se u njoj

Kao u satanskom logu

Izlegu skorpije i zmije

(Oprostite svi vi

Koji ste kleti i prokleti

Na ovoj kletvi kletvenika

Ali hia djedovska

Bez milog gosta i dosta

Hia moja ni hia tvoja

Nit hia djedovska vie nije)


78/114

78

BLAGOBLAGOBLAGOBLAGO

(Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)

Liblaliga linelimaLido lioilinjeg livilida

Lidralia lisi limi

Liod lioliiliju

Lidraliga


79/114

79

RAZMIRJERAZMIRJERAZMIRJERAZMIRJE

U davno u slavno u bana Stipana

Vukcu se rodi sin Vuihna

Tad vrati se s grkih stranaS deset uboja s deset rana -

On zgibe tako u slubi vjernoj

Za svoga gospodina

U vrijeme bana i kralja Tvrtka

Vuihna Vuirodi sina Vuka

U vjernoj slubi iza svog gospodinaUbi ga tagda negdje na razmirju

Ungarska carska ruka

I Vukinjegov rodi sina Vukajla

Poeliv zdravlje i snage da bude

Hude ga tad turake sablje pogube

Za smjernu i vjernu slubu

Za svoga gospodina

U vrijeme kraljice nae

Jelene Grube

U jednom zapisu dijaka kralja Ostoje

Ovakvi dani ovakve noi ovakvi

Konci ivota i smrti smrti stoje:

Kada jedinac poraste

I za mastasa

Ljeta tisuetiri sta petnadeset godina

Pogubi ih vlastita druina oba

I baci kao dva psaZa zdravlje i slavlje

Za svoga gospodina


80/114

80

A potom potomstvo ovo

Prema predanju starom ide ovako:

Po smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana

I Vukan onda jedne godi rodi Vukomana

Vukoman poslije -I sve tako redom

Do dananjeg

Dana

Sve za vjernu za slubu

Za svoga gospodina


81/114

81

ONEMUTIOONEMUTIOONEMUTIOONEMUTIO

1

Mislio je

Da

Sluajui vodopad

Krvi u venama

Na svijetu je tako

Golub trai golubicu

Mjesec zvijezdu

Danicu

Rekao jeDa

I baci se

U sedlo vrancu

Sada jezdi

U sretanje zvijezdi

2Strepnja je umrla

Kad nikla je sjena na drumu

U umu se umornom sama iskova

Nova strijela vjere

Cvijet i raste u gordinju

Da se ubere

3

Sada se je povezala

Povezala

Opasala

Suncem se je povezala

Mjesinom opasala

U oimaZvijezde

Gore


82/114

82

4

Gazio je no

Kopitama odluke

Za zvijezdom u noi

Pruio rukeDa Rekao je

Jednom i to treba da pone

Treba i to jednom da se svri

Jenom valja ve

Popeti se na vrhunce

Da bi se uhvatile dubine

Jednom vetreba se

Pretoiti u sunce

5

Pjevao je

Carskim drumom

Glasom enje

Punim

Srcem

Sada se je povezala

Povezala

Opasala

Suncem se je povezala

Mjeseinom opasala

Zvijezde gore

U oima

Da je nije

Da nje nije

Ne bi


83/114

83

Ne bi

Ne bi bilo

Niti

Dana

6

Kada je stigao

Na vidiku su ga doekali

Bodei

Tiine

Pogledao je u ruke uzrokaI osjetio miris snijega

U njemu su ostavili stope

Tui konji

7

Htio je da pita

Htio je

Da vie

O konji

Konji vremena

Koje je izmaklo

Na kakvom je vatralju

pobjeglo moje pitanje

Pitanje moje

I moj

Odgovor

Htio je da pita

Al noje bilaPreduboka

I jezik

Zaleen


84/114

84

ZAPIS O BLAGUZAPIS O BLAGUZAPIS O BLAGUZAPIS O BLAGU

Nikada nikom ne rekoh

Kako stekoh blaga

Sada neka se zna

Da tagda u ruke vraga

Stigoh

Da s njega

Zbog blaga da pogiboh


85/114

85

SLOVO O SMIJEHUSLOVO O SMIJEHUSLOVO O SMIJEHUSLOVO O SMIJEHU

(Kako ga je izgovorio Mravac tisuu etirista

pet desetog ljeta dva na deseti dan februara

u Dubrovniku)

Nekad davno ja ti bijah pa se smijah

Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah

Osmijavah nasmijavah zasmijavah

I sve oha i sve eha I ne spavah od smijeha

Kad se smijah tim se grijah

Sve u svemu kad se smijah tad i bijah

Onda smijeh posta grijeh

Greni grijeh Greni smijeh

Pa tad smijasmijulji se Smijeno smije

Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije

Al od grijeha uj ti smijeha posta smijeh

Grijeh smijeha Smijeh grijeha

Opet sada ko nekada smijamoe da se smije

Smije smijehom smije grijehom

Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam

Od smijeha od tog grijeha i ne spavam

Od svih kvaka ponajvie smijeh kvai

I od grijenog i od smijenog smijeh je jai

Kad se smijah tad i bijah

Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem


86/114

86

I na kraju Moda ja to samo snijem

Kako smijem kako smijem

O tom grijehuO tom smijehu?


87/114

87

ZAPIS O OIMAZAPIS O OIMAZAPIS O OIMAZAPIS O OIMA

Vidim da se divim

Divim se kad vidim

A vidik vas mi sad

Sad u bojama sivim

I ne znam tad

Da li da vid vidam

Ili drukijeNeke vidike

Da zidam


88/114

88

USPAVANKAUSPAVANKAUSPAVANKAUSPAVANKA

Kako si njean i krhak

I kako si lijep i ist

Kao svako dijete kad se rodiKosa ti je zasvilila i orosila

Kao lie mlade stabljike u aprilu

Usne su tvoje pupoljak rue jo nerazvijen

Ruke kao plavi nagovjetaj zore

Noge o jadnie kao i da nema

To su dva ljiljana samo za tetoenje

Pa kako e u svijet poi tako sitanKako nezaien

Nikad se zbog toga neemo rastati mili

Nikad se neemo rastati

Nikad tijelu moga tijela

Duo moje due

Nikada

Znam

Ti e me nositi u srcu

Jer sam ti srce i sve oko srca dala

Ti e me nositi dokle god bude

Pozdravljao raanje dana

I javljanje zvijezda

Dokle god bude pozdravljao pupanje kroanja

I alio padanje lia

Ti e ivjeti i kad ti se oi sklope

ivjet e u tvojoj djeci

U tvojoj djeci i djeci njihove djece

ivjet e

ivjetiZnae se da smo bili trenuci trajanja

Zrnce u pijesku na sprudu

Varnica u ognju


89/114

89

Vlat u travi

Vjenosti

Kako si

Njean i krhakA treba da ivi

Treba da ivi med ljudima a rijei nema

Treba da ivi med vucima a zuba nema

A kako e tek razlikovati ovjeka i vuka

Vuka i ovjeka

Ruke su tvoje plavi dozivi zore

A njima valja da se hvata u kotacDa dijeli bojeve na razmirjima

Sa zmijskim udima u kojima ivi adahaka

zato nek rastu brzo

Nek rastu i jaaju bre

Noge su tvoje dva njena ljiljana za tetoenje

Al ja u te pitati rosom sa mog najljepeg vijeta

Ja u ti priti najljepu priu

Ovog i onog svijeta

Da bude spreman za snove

Za pletisanke i nesanice

U srcu tijesnih krugova

U trnju dugih

Drumova

Usta su tvoja mladi pupoljci

Hraniu te vodicom iz kljuna laste

Da ozubati za kletvu na zlotvora

Da progue za dobroduna namjernika

U ivotu treba mudro da utiAl rijeako rekne

Neka bude teka kao svaka istina

Neka bude reena za ovjeka


90/114

90

Doao si ovdje

Gdje je najnezahvalnije bilo doi

Ovdje gdje je najlue bilo nii

Jer ovdje se ne ivi samo da bi se ivjeloOvdje se ne umire samo da bi se umrlo

Ovdje se i umire

Da bi se

ivjelo

Sada je kraj pjesme

Sada je moje slovo cijeloPaji

Baji

Nikada se neemo rastati mili

Nikada tijelu moga tijela

Nikada duo moje due

Nikada

Jer ivot treba da produi

ivot na zemlji valja

Da produi


91/114

91

JABUKOV CVIJETJABUKOV CVIJETJABUKOV CVIJETJABUKOV CVIJET

Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi

U ivotu koji se blii svome kraju

Hoemo li jo uvijek imati oi

Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet


92/114

92

KRAJINAKRAJINAKRAJINAKRAJINA

Iz onog bijelog kama eno nie klica

Iz one davne ruke iz nekog tavnog lica

Nie i raste u neko bolno bijelo cvijee

Veptica iz svog skrivenog gnijezda slijee

U skrovit krug neijih samotnih svijetlih sanja

Slijee ta ptica sa zelenog granja

Kraj ovaj kajni zar moe bez zmije

Bez otrova njenog zar moe zar smije

Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije

Iz onog bijelog kama eno nie klica

Iz ruke davne iz tavnog lica sad ie klie

Iz znanog kama znamen stamnog plama


93/114

93

KRINOVIKRINOVIKRINOVIKRINOVI

U polju i u gori bijeli krinovi procvali

Po polju i gori krin kao da neto zboriPo gori i dolu svaki krin

Kao da gori

I kada tiho izmeu procvalih cvjetova

Zamiljen tako

Prolazi

Moda kao i ja pomisli na one koji su

Prije tebe ovuda tiho

Prolazili

Izmeu procvalih bijelih cvjetova

Pitajui se isto tako kao i ti

ta li su ovi bijeli

Krinovi

Da li su to neiji klikovi

Ili

Krikovi

Znaci onih koji su nekada prolazili

I u bespuima ovim

Beznadno

Gazili

U potrazi za bijelim cvijeem


94/114

94

SLOVO O ZEMLJISLOVO O ZEMLJISLOVO O ZEMLJISLOVO O ZEMLJI

Zapis o zemlji

Pars fuit Illyrici quam nunc vocat incola Bosniam.

Dura sed argenti munere dives humus.

Non Illic virides spacioso margine campi.

Nec sata qui multo foenore reddat ager.

Sed rigidi montes, sed saxa minantia coleo.

Castell et summis imposita alta jugis.

Iani Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. VI)

Pita jednom tako jednoga vrli pitac neki

A kto je ta ta je ta da prosti

Gdje li je ta

Odakle je ta

BosnaRekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prosti jedna zemlja imade

I posna i bosa da prosti

I hladna i gladna

I k tomu jo

Da prosti

Prkosna

Od

Sna


95/114

95

SLOVO O SLOVUSLOVO O SLOVUSLOVO O SLOVUSLOVO O SLOVU

PROSLOVPROSLOVPROSLOVPROSLOV

Ovo slovoosloviti

osloviti

suoice

suelice

suglavice

suglavice

osloviti

osloviti

sve u lice

ako oi

jote vide

ako elo

jote plamti

ako glava

jote pamti

sve u lice

osloviti

oslovitislovo ovo


96/114

96

PRVOPRVOPRVOPRVO

Gdje je ono slovo to e da se rodi

Gdje je ono slovo to e

Da se zgodi?

DRUGODRUGODRUGODRUGO

Jedno slovo krto Drugo slovo krto

Jedno iz okova Drugo od olova

Slovo kudi slovo Dok fa ne probudi

A kad poludi hita da osudi

Slovo zna da grmi Od jeda pocrni

Slovo jede slovo Oba ublijede

Slovo nekad drema Kao da ga nema

Dreman pak se zaroti

Pa pobunu koti

TREETREETREETREE

Slovo je u grozdju Slovo je u gvozdju

Slovo je u dui I slovo je u tmui

Zatrepti u zraku Zasvijetli u mraku

Slovo zna da voli Znade i da boli

Slovo kad se raa bremena je laaGdje stii e ne zna Do sunca

Il bezdna


97/114

97

ETVRTOETVRTOETVRTOETVRTO

Ima slovo staro to e s jutra doiIma slovo novo al nestaje

S noi

PETOPETOPETOPETO

U dimu ono U vatri U srcu to snatriU snu o slobodi U kami U vodi

U zvuku svakom U muku i gluhnji

U vjeri I u

Sumnji

ESTOESTOESTOESTO

Neko slovo zlatno Neko slovo blatno

Jedno slovo iz okova Drugo od olova

Ima slova mekih Vee ima jetkih

Ima slova britkih ma od roda plitkih

Slovo nekad slav a radi o glavi

Jedno sebe pravi Drugo se zaboravi

Ima slovo nuno Volim slovo juno

Slave slovo runo Ako je

Okruno


98/114

98

DUBOKODUBOKODUBOKODUBOKO

Ovo slovo slogovo Ono slovo bogovo

Slovo od adaha I slovo bez straha

Slovo tri za slovom Hvataju se u kolo

Kad to drvo jelovo A to kolo jalovo

Neko slovo staro Neko slovo novo

Slovo to je bilo to bit e I ovo

Vidio sam slovo Leti do oblakaA uo sam slovo Dublje nego

Raka

OSMOOSMOOSMOOSMO

Ima slovo budno Ima uzaludno

A oholo u kolo grede sred srijede

Jedno slovo slogovo drugo slovo bogovo

Jedno sebe pravi Drugo se zaboravi

Slovo je u duhu Slovo i u sluhu

Slovo od adaha I slovo bez straha

Hoe i da snije Pa se negdje skrije

Ali tako ne moe Nek se za san

Bije


99/114

99

DEVETODEVETODEVETODEVETO

Slovo je u grozju Slovo i u gvozju

Slovo je u dui Slovo i u tmui

To je jedan jauk To je jedan san

Slovo ivot sam je S vie ljubve

Da nam je

KOLOKOLOKOLOKOLO

O topole kolo igramo u tlapnji

Dok nas kolo svue sve do koe gole

Tada elom lupamo o zakone zida

A slovo se javi oku da ga vida

Pobacasmo bezdnu tmane himbe skrinje

Nek izjedu srebro crvi prah i inje

Puzavice kad nam ocvjetaju lice

Doe slovo jedno svrh te nesanice

Iz raspuklog lesa na krilima snova

Putuju bezglasja da vrha nebesa

Nikto nije bio Nikto nije bio

Al je nekto

Snio


100/114

100

JEDANAESTOJEDANAESTOJEDANAESTOJEDANAESTO

Ima slovo staro to e s jutra doi

Ima slovo novo al nastane s noi

Jedno ivi za se Drugo

Razdaje se

DVANAESTODVANAESTODVANAESTODVANAESTO

Ima staro slovo to glagoli svima

Slovo novo ima to sam si ga skovo

Ima jedno slovo U zvijezdama svijetli

O njem taje noi O njem ute pijetli

Sad se trai slovo vjeito da vai

Moda pravo gnjije negdje

I gdje nije?

TRINAESTOTRINAESTOTRINAESTOTRINAESTO

Slovo grizu crvi Ono e ih striti

Slovo je u krvi Slovo je

U smrti


101/114

101

RAZBOJITERAZBOJITERAZBOJITERAZBOJITE

Sa dveri slova drvena

otkljuaj teki lokot

i glavu nujnu sa nebomu tome hramu vjeri

Bez lova u krv golu

leat e nijeme zvijeri

na stolu puste usne

Zelen sazreti okot

U dol gonjena ptica

sletjet e da se sjeti

i ruka davno odbjegla

ruci e da se vrati

Suha sa bila rozga

neka se isti do smisla

na roitima mozga

da nada ne bi svisla

Polovina e sebe

sastat s polovinom

i tada nece znati

ta bi sa onim vinom

ta bi sa onim vinom

tad vie nee znati

al zato natrag slatko

tu kou moe dati

Na razbojitu

Nevinom


102/114

102

PETNAESTOPETNAESTOPETNAESTOPETNAESTO

Neko slovo velmi staro Neko slovo mnogo novo slovo to je bilo

to bit e to vie I ovo

Kad je svijet tijesan Kad je ivot nesan

Slovo se ugnijezdi Tu

U moju pjesan

SANSANSANSAN

Ima slovo tajno O sebi to uti

Tajni su mu snovi Tajanstveni puti

Zbog tog slova udnog odagnasmo ptice

Zbog njega smo sada nagrdili lice

U snu mekom lakom letimo ka plavom

Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom

Zbog tog slova dragog ivimo od snova

Da nas slovo ovo na javi

Ne ostavi?

SEDAMNAESTOSEDAMNAESTOSEDAMNAESTOSEDAMNAESTO

Slovo plavi gore Ono ore more

Slovo stup plameni Slovo plam znameni

Najvee je slovo to se samo slutiNajdublje je ono to u nama

uti


103/114

103

OSAMNAESTOOSAMNAESTOOSAMNAESTOOSAMNAESTO

Neka slova stara Neka slova nova

Razbijena Cijela Slova raznog kova

Ova slova bolna Ona slova bijela

Unutra i spolja Puna

Protuslovlja

SLOJEVITOSLOJEVITOSLOJEVITOSLOJEVITO

Ono slovo neuhvatno

Znai dvore a bez vrata

Slovo ono to ne hvata

Dveri znai a bez brave

Kad je cijelo da je djelo

Ni primai ni umai

to nikome ne dijeli se

Nai bijelo usred dana

Ni dodati ni uzeti

Crno znai usred noi

Kako kada kamo kuda

Da bi kao sunce sjalo

isto suho uto zlato

Ma hodilo blatitima

Na sve strane

Na sve rane

Sve okato sve bogato

isto suho uto zlato

Kako slovo mono naiU nemoi neizmjernoj

Ne mjerei vjerom mjere

A da srcu radost biva


104/114

104

Pod kou mu

U srce mu

Ravno zai

Onom slovu neuhvatnom

Ne vjerei vjerom mjereSlovo ono to ne hvata

Da sve sanja i da sniva

Srcu bola srcu slave

U glavi se sunca nai

A da srcu radost biva

I iz njega nigdje mai

Nigdje maiNigdje mai

Tu ostati tu ostati

Vjenan s nebom onebiti

Snebiti se

Tu ostati tu ostati

Umrijeti u toj klijeti

Smru svojom

Tu postati

DVADESETODVADESETODVADESETODVADESETO

Ooo

Ovo ov ovo os ovo ol

O oso o olo o ovo o ovos

Ovo solos ovo sovos ovo slovos

Sov o volos sol o lovos o sovol

O oi

Oslovio ovolosi olosovi ovo slovo


105/114

105

SLOVOSLAVLJESLOVOSLAVLJESLOVOSLAVLJESLOVOSLAVLJE

Od proslova do zaslova

mnogo noga mnogo slova

od proslova do zaslovamnogo gloga mnogo boga

Slova dobrog slavoslovlja

slova gorkog slovoslavlja

slova mnogog slovoslovlja

svova ova protuslovlja

U tom moru raznoslovlja

bit e neto pravoslovlja

(Sauvaj me molim ti se

priuvaj me

mutne

vode

praz-

nos-

lov-

lja)

Pa i ta slova kraj imaju

te idemo tome kraju -

zna da slovo jest o slovu

zna da slovo jest o slovu

A potonje potomu

I k tomu


106/114

106

DVADESET I DRUGODVADESET I DRUGODVADESET I DRUGODVADESET I DRUGO

Ovo slovo osloviti

suoice suelice

suelice suglavice

osloviti sve u lice

ako oi jote vide

ako elo jote plamti

ako elo jote plamti

ako glava jote pamti

ovo slovo prosloviti

SLOVO O BOLESTISLOVO O BOLESTISLOVO O BOLESTISLOVO O BOLESTI

Kad je svijet tijesan

Kad je ivot nesanSlovo se ugnijezdi

Tu u moju pjesan

Slovo stiha volim

Volim ga i molim

Molim ga i lovim

Lovim gaI lomim

Prav sam zdrav sam

s njega

tek kada

obolim

Tek

kada

obolim


107/114

107

Modra rijekaModra rijekaModra rijekaModra rijeka

Nikto ne zna gdje je ona

malo znamo al je znano

iza gore iza dola

iza sedam iza osam

i jo hue i jo lue

preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drae

preko ege preko stege

iza devet iza deset

i jo dublje i jo jae

iza utnje iza tmae

gdje pijetlovi ne pjevaju

gdje se ne zna za glas roga

i jo hue i jo lue

iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka

iroka je duboka je

sto godina iroka je

tisuljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj

tma i tmua neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka-

valja nama preko rijeke


108/114

108

EONO I POTONJEEONO I POTONJEEONO I POTONJEEONO I POTONJE

Gdje je slovo ono to e da se rodi

gdje je ono slovo to e da se

Zgodi?


109/114

109

PORUKAPORUKAPORUKAPORUKA

Doi e jednog dana na elu oklopnika sa sjevera

I sruiti do temelja moj grad

Blaen u sebi

Velei

Uniten je on sad

I unitena je

Nevjerna

Njegova

Vjera

I udit e se potom kad uje kako

Ponovno koracam

Tih po gradu

Opet te

elei

Pa tajno e kao vjet uhoda sa zapada

Moje elite saei

Do samog dna

I pada

I rei e onda svoje tamne rijei

Sada je ovo gnijezdo vegotovo

Crknut e taj pas psei

Od samih

Jada

A ja u zaudo jo na zemlji prisutan sniti

Pa kao mudar badac sa istoka

to drugom brani da bdije i snije

Sasut e

Otrov


110/114

110

U moj studenac

Iz koga mi je

Piti

I smijat e se vas opijen

Kako me vie nee

Biti

(Ti nita ne zna o gradu u kome ja ivim

Ti nema pojma o kui u kojoj ja jedem

Ti ne zna nita

O hladnom zdencuIz koga ja

Pijem)

Sa juga lukav robac preruen kao trgovac

Vinograd e moj do ile sasjei

Pod nogama ubogim da

Bude manje hladaI ponor vei

I vie glada da ima

U stanitima

A ja u ti ovako iz daljine

Svoju prastaru

Istinu

Izrei

(Ti ne zna nita o znacima vinograda

Niti vinogradara

Njegovog

Ti ne zna vrijednost takvog dara)

Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji

Veoma je kratko

Ali opako


111/114

111

Nitei njegove prave pojave

Utvruje ti

Upravo tako

Njegove

JaveI

Njegove

Sne

Orunik si najzad najstroiji

I istranik boiji

Krvav do oijuDo oaja

Bijesan

Od borbe

Za ive

I mrtve

Robe

Zapalit e me znam na kraju prie

Zapalit e me znam

Na tvojoj presvetoj

I svijetloj

Lomai

KojaU

Tebi

Eto

Ve

Nie

A ja se na tome tvome strasnomI stranome

Stratitu

Neu


112/114

112

Niti

Po-

Ma-

i

I bit u vjeruj kao stranac kamen

Dok posao svoj ne svri

I ne svri

Posao

Tvoj

Plamen

Taj kraj takav slavit e

Tvoj trikrati

Amen

Amen

Amen

Na mome mjestuLeati e pepeo

Za kojim e se otimati ene

Al ostat e zato poslije mene

Na prvoj kamenoj gromai

Iz nekih dobrih

I bolnih rukaProcvala

Cvjetna Poruka

Kada uini ti se da cilj tvoja je

Svrsi tvojoj najblia -

Znaj da jest

I tijelo toNjegovo

Bilo

Samo


113/114

113

asita

Njegova

Hia

Ti tijelo dakle njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega -

Zatvor njegov

I njegove

Suze

(Ne rekoh li ti vejednom

Da o meni zaista ne zna nita -Da ne zna nita o mome luku i stijeli

da ne zna o mome titu i mau

Da nema pojma o tim

Ljutim orujima

Da ne zna nita o mome bijednom tijelu

Niti kakav on arki plamen

U sebiIma)

ekam te

Jer te znam

Doi e opet jednog dana

(Zakleo si se vrsto na toNa kaleu na kriu na otrici maa

Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

Pa

Doi

Navikao sam davno na tvoje pohode

Kao na neke velike bolestito stiu iz daleka


114/114

Kao na goleme ledine i strane vode

to donosi ih sve jae

Ova nona rijeka

Tmaa

Kameni_spavac

Documents