Juz.Amerika.pdf

7/25/2019 Juz.Amerika.pdf

1/24

BOLIVIJA Crtice iz June Amerike

ROMANTIKA NA 3700 METARA

Ja sam fino odgojena djevojka. S dobrim njuhom. Venakon deset minuta razgovora vidjehkamo gospon srednjih godina smjera. Kanaanin. S francuskog govornog podruja.

Kroz tour Salar de Uyuni ili smo dipovima, dvije grupe od est. Tri dana. Ja putujem sama.Gospon putuje sam. Jer njegova draga nema novaca. Naravno. Voli priati. ini se da je vidiosvijeta. armantan 50-godinjak. Zanimljiv. Ko provakana knjiga.

Predivna, ledena noispred hotela od soli, usred niega, mjesec i zvijezde na nebu, polupijaniArgentinci raspravljaju o smislu ivota na klupici ispred hotela, veliki kaktusi oko hotela kaoda dre strau... Prilazi gospon, zapoinje razgovor, utnja, pa pitanje: "Do you want to sleepwith me? No sex, I just need company, I feel lonely...I have a big bed." Ljubazno senasmijeim i pristojno odgovorim "No, thank you". Pozdravim pristojno za laku noi odem usvoju sobu. Nita mi vie ne iznenauje. Osim da ba nikad ne upadne neki dobri macan. Whyoh why, oh my, I sigh...

Salar je predivan. Ogroman. Pod vodom. Ne razlikuje se nebo od zemlje, sve se reflektira. Donas dopiru vijesti da su se tri dipa izgubila u salaru, jedan je naen, dva se jo vrte u tojbjelini. Sve izgleda isto. Ljudska tehnologija ini se ne funkcionira najbolje u tom okruju.Sva srea pa mi imamo naeg Schumachera. Pablo mu je ime.

Poetak putovanja: trodnevni tour iz San Pedra de Atacame za Boliviju, Salar de Uyuni


2/24

Laguna Blanca, Bolivija (Bijela laguna)

Laguna Verde, Bolivija (Zelena laguna)


3/24

Laguna Colorada, Bolivija (Crvena laguna)


4/24

Arbol de piedra (Kameno drvo), Bolivija

Salar de Uyuni, Bolivija


5/24

Isla del pescado, Bolivija

Hotel od soli, Bolivija, Salar de Uyuni


6/24

RUDARSKI IVOT

Najvea atrakcija u Potosiju je posjet rudniku srebra, ukupno traje nekih 4 sata.izme na noge, zatitno odijelo, ljem na glavu. I lampicu na isti.Hladno je. Usko. I mrano. Pripadam Grupi 11. Tako se zove naa grupa, grupa 11 (Grupo deonce). Neto kao Oceanovih 11, samo to smo mi spali na 9. I ostali bez Oceana. Rafael,Brazilac, u mojoj grupi, nosi u ruksaku koji su nam dali lie koke za rudare, alkohol i moj

foti.Hrabro ulazimo u rudnik. Sagni glavi. Zagazi u vodu. Bum, ljem mi spase glavu. Pa na sveetiri. Provuci se. Podigni se. ljem mi spase glavu. Po stepenicama dolje. ljem mi spaseglavu. Pita vodijesam dobro. Jesam, jesam, samo sam nespretna, kak mi vele doma, ja se ina zrak popiknem. Okreem se. ljem mi spase glavu. Nema Brazilca. Di je nestao? Ulovilaga klaustrofobija. Izaao van. S mojim fotiem. Peder. I neki panjolac za njim. Kad gauhvatim, ni tri ljema mu nee spasit glavu.U dubokim tminama rudnika sreemo drugu grupu. Bilo ih je 8. estero je odustalo.Nalazimo se s rudarima. Nude 98-postotni alkohol pomijean s vodom. Bolivijsku rakiju.Rekoh, ne bi hvala, na poluprazan eludac. Nema. Mora. Prvo prolij malo na pod za majkuzemlju a onda u usta.

Jen, dva, tri.Uf.Brazilac mi platio ruak. Bijedna kompenzacija za izgubljene fotke.

Vesela ekipa se sprema u rudnik, Potosi, Bolivija


7/24

Nekih 4 sata poslijeumorni, promrzli, mokrih nogu

RAVNO U RAZDJELJAK

Za ljeto u Boliviji nisam bila spremna.

Put od Potosija do Sucrea je predivan. Tri sata vonje. Prekrasna priroda. S 4000 metaranadmorske visine se spusta na oko 3000. Sunce pii. Vruina. Umirem u trenirki. Guramglavu kroz prozor busa. Odlete mi sunane cvike. Ma glavno da ja imam vreu za spavanje dami ne bi bilo zima.

Sucre je lijep grad bijelih fasada i simpatinih drvenih balkonia, prepun crkava i manastira,parkova i odvjetnikih ureda. Jednako kao Potosi. Kamo god se okrene natpis Abogado.Jedna cijela ulica. Pa druga. Pa red ljekarni. Pa jo malo ljekarni. Pa jo. Vie ljekarni negstanovnika.

Sucre - Potosi, noni put. Penjemo se. Muvamo po zavojima medu zelenim breuljcima.Jedan breuljak je doslovce nestao u oblaku. Hrabro kroimo prema njemu. Munje sijevaju.Izgledaju tako blizu i tako opako.

Bus je udoban. Valjda. Samo sto ja sjedim na kotau i osjetim svaki kamenikoji mu proe"pod noge".

Ulazimo u oblak. Kia se slije. Ne obina kia. KIA. Otvor na krovu tono iznad mogsjedala. Naravno. Kad poinje neto kapati. Pa malo jae, pa jo malo jae. Magla i kia sutoliko jaki da se prst ne vidi pred nosom. Skidam zatitnu plastiku sa sjedala i stavljam jednuna glavu. Uzimam plastiku i sa sjedala ispred mene i stavljam ju u krilo. Skupljam kinicu.


8/24

Ajd dobro, ionako sam kratka s vodom.

Gledam kroz prozor. Sve bijelo. Ko zadnja tuka pitam ovjeka "ta je to bijelo?" (A snijegjebote. ) Veli on: Snijeg. Svi zure kroz prozor. Snijeg, da. Tuko jedna.

Dokle god bus vozi povremeno pricanje kroz prozor se moe tolerirati. Jest da je zima i dasam polumokra al nekako je to pod kontrolom.

Autobus staje. Hladna voda s krova mi se izlije ravno na glavu. U razdjeljak.

Znala sam da sam morala pomaknut crtu na stranu.

Bus kasni.

Izlazimo iz oblaka. Na Schumacher, ne znam mu ime, nagazi gas i dovodi nas u Potosi sasamo 20-tak minuta zakanjenja.

Jo upam srce iz pete.

MARAL

Knjige u Boliviji su tako jeftine. Naravno, sajam knjiga otkrih tek zadnji dan...5, 10, 15 kuna.Kupujem. Kupujem. Kupujem. Ponuda je manje vie ista. Sve o Che Guevari, GG Marquez iTajna. I Titova biografija.

Druckam se u busu. Kraj mene sjedi neki starek dobrano pod gasom. Smrdi na neto izmeucrnog vina i svjeeg sira koji je previe stajao na suncu.Tupiza. Biser june Bolivije. Tako kau. Rijeka, planine, konji. I miss karnevala. Lokalnepuce koje cupkaju pred trolanim irijem, tinejeri koji se gaaju vodenim balonima,posipavaju branom i pricaju pjenom za brijanje. Nita novo. Svaki bolivijski grad je ratnazona. Teka artiljerija vodenih balona, napad iz zasjede, mokar do gaa. Ukratko.Drutvo mi pravi Izraelka koja se lufta po Junoj Americi ve7 mjeseci.Dala otkaz i putuje.

Jedem neki kolaod mljevenog kukuruza i sira i kreem prema eljeznikom kolodvoru.Odluujem vlakom do granice s Argentinom. Vlak kasni sat vremena. Na bolivijskoj stranigranice dva sata u redu na plus 30. Lagana etnja do argentinske granice. Jo dva sata. Ajmo ured. Muki na jednu stranu, ene na drugu. Argentinka ispred mene komentira: Eto ti primjer

argentinskog maizma.

emu to, nitko ne zna. Ne pretrauju nas. Samo nae torbe.Dobrodoli u Argentinu.


9/24

Tupiza, izbor Miss karnevala, Bolivija

Bolivijsko argentinska granica i viesatno ekanje


10/24

ARGENTINA

JEN, DVA, JEN, DVA

Nakon izgubljene polovice dana na granici uzimam prvi bus i naveer stiem u Jujuy. Dobarhostel. Ali vrue u tri oka. Ogromni ventilator u sobi. Prolazim oprezno da mi se ne bi

zapetljala kosa. Ipak je to udo dugako do guzice. Uzimam Amera i Argentinca pod ruku ikreemo u potragu za nekim mjestom za izai.Petak naveer. Grad prazan. Sluajne prolaznike pitamo za neki smjer al ni oni sami se nemogu dogovoriti. Navodno postoji neki birc tamo preko rijeke. Ko ekspedicija u potrazi zablagom. Stupamo po cesti. Pogled lijevo. Nita. Pogled desno. Jo manje. Ne, ne,ekaj...stol...stolica...Jedno veliko, molim. Fino hladno.

Jujuy je dobra baza za posjet okolnim selima koja su simpatina svako na svoj nain a prirodaje oaravajua...

Lokalnim busom do San Antonia. Centralni trg. Park zapravo. ujemo djeje vriskanje iprskanje vode. Opa, pa ovo mjestace ima na svom trgu bazen. Sa blatnjavom vodom.Preusmjerili su potok i izgradili bazen usred trga. Pokraj palme.Ljudi donose stolice i klopu. Svi su valjda na trgu. Pivo, kobase, i...vodeni baloni. Paljba jepoela. Vrijeme je karnevala. Iz bitke izlazim lake ozlijeena.

Yala. Kau lijepo mjesto, lijepa priroda, zeleno i mirno. Stiemo Amer i ja u neki hostel.Hipijevska furka. Kia ko iz kabla. Neka, priekat emo sunce. ekamo mi Godota...

Moj Amer kae da bi mogli probati kausrfing. Netko ti besplatno da da prespava kod njega.Kausrfing. Je, bejbi. Kontaktira on nekog Kukua. Kad ispadne da na Kuku radi u hostelu u

kojem smo a ivi u mjestacu do. 5 kilometara dalje.Sve mi dogovorili. Uzimamo zadnji bus i kreemo u Lozano. Ajoj. Ajoooj.Jedva nalazimo kuu od Kukua.U kui je navodno jedan par sa atorom. Nali mi ator ali ne i par. Vjerojatno su zbrisali imsu doli. Kuku kae da moemo prespavati u atoru. On e doi kasnije.Dovlaimo ator na beton. Bube i vlane deke. Ok, pravit emo se da nismo nali ator iprespavat u kui. Ulazimo u sobu. Atomska.Zmazana odjea posvuda. Bube plaze po svemu. Razbacana hrana za make, razbucanosmee. Prokleti hipi.

Prola je ponove. Izbjegavamo bandu pasa na cesti i mrkog konja i dolazimo do glavne

ceste. Pobjee pred nosom zadnji bus. Ruksak na plea i 5 kilometara natrag u Yalu pomrklom mraku.

Vuem se ko kornjaa. Jebote to bole leda...Ma jesam morala kupit sve one knjige u Boliviji.


11/24

Purmamarca, sjeverna Argentina

Miamara, sjeverna Argentina


12/24

Tilcara, sjeverna Argentina

RAMBO

Salta la linda. Ma stvarno je prekrasan grad. Lijepo ureen. Simpatian. ist. Zelen. I kia. Tridana. Neka. itam ja svoje knjige iz Bolivije.

Dobar hostel. Igram biljar s Meksikancem. Fotograf. Razveo se i krenuo na put. Putuje ve15godina. I ba mu se svia Salta. Fotografira i svira gitaru. Ne ide mu loe.

Englez. Visok. Crna kosa. Plave oi. Podsjea na onog glumca iz Pravde za sve. Njami.Jebat ga. Uhvatih ga u vruem klinu s tipom koji radi u hostelu.

Argentinac. Iz Buenos Airesa. Nos do neba. Porteo. Smije se mom glasu koji je jadan hrapavi bolestan jo od one hladne pive u Boliviji. Smije se mom naglasku. Misli da je simpatian.Kae da bi me jako htio poljubit.

Nijemac. On bi na biciklu do La Paza po njihovim drndavim cestama u jeku kine sezone.Sretno mu bilo.

Nedjelja. Autobusna stanica. Hou kupit kartu za ile u ileanskoj agenciji. Samo jedan urednije otvoren. Pogodite koji.

Ponedjeljak. 6 ujutro. Puna nade kreem sa svim svojim stvarima na autobusnu stanicu.Dobro jutro, kako ste, imal' koja karta za danas ujutro za ile? Imate sree gospodina, jedanje putnik upravo odustao. Odlino.Ulazim u bus. Smjetena usred koarkake ekipe. Kau, jedan njihov ne putuje. Ajd fino. Zato

ja putujem umjesto njega.


13/24

Naporni su ti Argentinci. Nude mi teaj umjetnog disanja. U paru jelte.I, kako ti se svia Argentina? Lijepo je. I kak ti se svia hrana? Dobra. Meso? Ne jedem.Prestali razgovarat sa mnom.

ileanska granica. Prolo bezbolno. Kad ugledam ja svog Amera iz Jujuya tamo. Stopiroovjek. Uvalio se nekoj kamiondiji koji ga vozi sve do Perua. Veli, stopirat e sve do SAD-a.

ile. Calama. ena pokraj mene u busu gleda tuno u svoj novanik. Dijete gladno a onanema ileanskih para. Argentinske pesose nitko joj nee primit. Tono znam kako se osjea.Pitam jel da kupim neto djetetu za pojest. Veli ona hvala puno, moe jedan ipi ips i bocuvode. ta ne bi moglo.

Koarkaka ekipa izlazi iz busa. Navukli mi dres preko glave i slikaju se sa mnom ispredbusa. Ljudi gledaju. Slavna sam. Jupi jej.

ile. Doma. Oprat ve. Naspavat se ko ovjek. Ok, dva dana odmora je dosta. Slaem ruksak.Destinacija: Peru.

Salta, Argentina

PERU

BIG BROTHER / FROG SHAKE

Iz Argentine u ile, 48 sati doma i ne da mi crv u guzici mira. Njemu se sprdnulo u Peru. Toto mi putovnica istie za tri tjedna nije bitno.Potegla do Arequipe. Nita se nije promijenilo u dvije godine. I dalje je simpatina a hranafina i jeftina. Ma da nemaju nita drugo, dola bi u Peru samo se najest ko ovjek. Najbolja


14/24

hrana.

Uzeh najbolju/najskuplju kompaniju (tako bar kau) samo jer mi je vrijeme polaskaodgovaralo. U red za bus. Pretres torbe. Kamera na stalku na ulazu u bus. Nasmijei se.Sjednem na svoje mjesto. Evo snimatelja opet. Od sjedala do sjedala. Za nasu sigurnost.

U Arequipi me doeko moj Amer. Rezerviro mi sobu. A onda na karting. Ajd.

Trnica. Dobra klopa. Jeftina. Voe s jedne strane, crijeva s druge. I u oku ena koja radiablji frape. Akvarij sa abicama. Ma vidi to su slatke. Uzme jednu, udari par puta po stolu.Umre jadna aba. Jednim potezom skine joj kou i ubaci u lonek s vodom. Kuhana za parminuta. Ubaci ju u mikser skupa s vodom, pa malo pivskog kvasca, pa malo nekog soka, paopet neki prah. Da ne zna da je aba unutra reko bi da je okoladni napitak. Onako, maloabljasti.Za snano tijelo i dobro pamenje.

Jugo de rana (ablji sok), Arequipa, Peru


15/24

I GAVRAN REE...

Oem ja u kanjon Colcu. Nisam bila tu proli put pa bi bio red. Trekking tri dana. Bez vodia.Dva Amera i ja. More. Bumo trekirali. Prvo do seoceta Chivay prespavat no. Uasna zima.Ne sklopih oka. Cijelu no. Kreemo u 7 ujutro. Jedan Amer nosi u svom ruksaku neke mojestvari.

Odveo nas bus da pogledamo kondore. Piknik iznad kanjona i put pod noge. Nakon 4 satastiemo u malo seoce na drugoj strani kanjona.

Kuice u cvijeu. Natpis: Topla voda, hladno pivo. Naravno. Tu funkcionira na solarneploe. A nama oblano i kia. I odrezak od alpake za veeru. Bljak.Nisam u formi, trebam odmora, prespavat u u kuici u cvijeu. Amer s mojom robom piidalje. To da ima moju odjeu sjetih se naravno tek kasnije. Odu moje iste gae i arape.

Drugi dan do oaze. Turistiko mjesto. Bungalovi od bambusa i bazeni. Neka. Treba miodmora. Kasno smo krenuli. Utrka s mrakom. Stvarno smo super opremljeni za trekking. Nitlampe nit kabanice za kino razdoblje a nit pravih cipela. Jurcam nizbrdo po stazi ko koza i

mislim si: Jel imam osiguranje il mi je isteklo. Amer nema. ta bi.

Oaza. Skoro pa mrkli mrak. Ravno u bazen. Eto, dvije budale se kupaju u mrklom mraku uoazi usred kanjona.

Velika rijeka s jedne strane, um potoia na tri metra od bungalova i kia. Nevjerojatnaartiljerija vodenih zvukova. Taman za spavat. I probudit se vlaan. Skupa s odjeom. Uzimamvestu i privrstim ju pangicom oko guzice da mi glumi suknju. Nastavljam tako.

Pet sati uzbrdo. Granulo sunce. Sve mokro od sinose isparava. Vrijeme za popizdit. Jebekanjon. Vadite me odavde! urimo prema selu da uzmemo zadnji bus i ko krepane kokoistiemo do busa pred sam polazak. I jo ugrabimo zadnje karte. Brojevi 45 i 46. Zadnji red.Ajme majko. 6 sati po drumskom putu do Arequipe. Izbit e mi bubrege. Hrana samo sto neizae iz usta u obliku vodoskoka. Ovo nije bila vonja. Ovo je bilo cipelarenje.

Probudili se bolesnjikavi.

Kondor u kanjonu Colca, Peru


16/24

Arequipa, Peru

Kanjon Colca, Peru


17/24

Oaza u kanjonu Colca, Peru

Kanjon Colca, Peru


18/24

GREEN GO

Budui da je u Junoj Americi sve udaljeno, htio ne-htio provede puno vremena u busuputujui od jednog mjesta do drugog.Moja dva Amera i ja u prepunom lokalnom busu. elimo se iskrcati. Viu lokalci: Pustiteturiste da izau! Nema odjeka. Vidim ja, ak nee oni, a onda u ja: pustite gringose da izau!Salva smijeha u busu. Dobro je, simpatini smo im. Putaju nas svi osim jedne pijane bakice

koja se nakandrila na vrata i ne da te ne da.

Skipali se s busa. Svi nam mau i smiju se. Poinjemo hodati po putu. Bus po istom putu zanama i preia nas. Blesavi turisti. Skipali se prerano.

Tonost nije odlika ovdje a pogotovo sto se tie prijevoza. Opet bus, drugi kat, panoramskipogled. I muhe koje se razmilile po unutranjosti. ovjek do mene mlati novinama oko sebe,dijete plae a ena uope ne obraa panju. Ni na njega ni na ostale. Potpuno bez obzirasjedne sa svojom debelom guzicom meni u krilo, pa cupne na svoje sjedalo. Dijete i daljevriti. Nikog nije briga. Glava mi puca. Od djeteta il visine, ne bih znala. Stiemo u Puno.Koji ruan grad.

Na brodipa do plutajuih umjetnih otoka od trske na jezeru Titicaca. Lokalni muziarodsviro svoju pjesmu dobrodolice i pruio ruku za napojnicu. Pola sata vonje do prvogotoia. Lokalci nas doekuju pjesmom. Osjeam se uasno. Ko neki uljez u loe reiranojpredstavi. Mali otoi, par kua, s velikim natpisom "Dobrodoli". Vodinam objanjava o

jezeru i dobacuje glupave i predvidljive ale o bolivijskoj strani jezera.ena po imenu Margarita vodi me u svoju kuu. Oblai me u tipinu odjeu i slika se samnom. Ili ja s njom, kako god. Kasnije se osjeam dunom i kupujem neki suvenir.

Na drugi otok. Taj ima i restoran i tandove sa suvenirima. Iskomercijalizirano do kraja.Odvratno turistiki. Cijeli izlet mi ostavio neki nelagodan osjeaj.Piim ja za Boliviju. Idem kupit knjige.

Puno, peruanska strana jezera Titicaca


19/24

Plutajui otoci Uros, jezero Titicaca, Peru


20/24

FRIZERAJ

ena u tipinoj obleki, areni pulover, kriava suknja, eiri, cofleki u pletenicama. Amer bise sliko. ena prua ruku: Propina (napojnica). Nema sitno. Dam joj jedan sol.

Dalje na putu druga bakica. Amer bi se sliko. Daj jedan sol opet. Jebem ti naslikavanje slokalnim gospojama. Nema vie.

Vetri tjedna ne mogu raeljati kosu. Predugaka. Do dupeta. Zapetljala se. Odlazim ufrizeraj. Tunu mi u ruke katalog s frizurama. Iz osamdesetih. Evo na, Heather Locklear izrazdoblja Dinastije. Samo odrezati molim lijepo. Nita ti ne brini, napravit u ja tebi finufrizuricu. Plava kosa, ike. Izlazim iz frizeraja: Kelly iz Beverly Hillsa, sezona prva. Iza uglarazbaruim kosu. Di mi je Dylan?

S dva Argentinca na ruak. U restoranu hrvatska zastava. Ni ne znaju da je hrvatska. I ne, uHrvatskoj ne govorimo engleski. I ne, nemamo kose oi.

Zakasnila na zadnji bus za Copacabanu, na bolivijskoj strani jezera Titicaca. Vele, moe

lokalnim al e presjedat nekoliko puta. Nema frke.

Lovim na cesti zadnji bus. Stiemo do sela. Plaam tipu da me triciklom otpelja do trga. Daljeuzimam taksi. Prolo je 6 popodne. Kau, zatvara se granica. Izlazim iz Perua. Dolazim nabolivijsku stranu. Svi se vespremaju doma, al molim lijepo, daj me pustite u vau zemlju.Malo upucavanja od strane carinskih slubenika koji se uavaju kako putujem sama i"Sretan put".Opet taksi i napokon stiem.

Upoznajem ileance koji su pred internet cafeom i govornicom. Pokuavaju uspostavitkontakt nakon potresa. Bez rezultata.

Nastavljam za La Paz.

Prelazak jezera Titicaca


21/24

La Paz, Bolivija

BOLIVIJA 2

HASTA LA VICTORIA SIEMPRE

Jednom Ameru su ukrali ruksak.

Do La Paza iz Copacabane busom. U jednom trenutku preko jezera Titicace idemo brodiem.Autobus posebno, putnici posebno. Zato ne zaradit koji boliviano vise. vicarac zabrinutogleda prema busu. Ostavio ruksak unutra.

Nastavljamo put. Kia lijeva ko iz kabla. Predgrae La Paza je u polupotopnom stanju. Na

ulazu u grad veliki spomenik Che-u napravljen od ica, matica, autodijelova, ega ve.

La Paz. Arhitektura upajz. Promet kaos. Izlazim iz busa i hodam prema hostelu. Vidim nekacura plava hoda iza mene. Zaustavim se i pitam ja nju da jel ide moda u hostel taj i taj. Veliona, trai neki, idemo skupa. Moe. Poljakinja. Prva koju upoznah na putu. Pita ona mene da

jel mi kau ostali turisti da sam ja jedina osoba iz Hrvatske koju su upoznali na putu. Velimjep. Njoj isto. A jebat ga. Nemamo mi para pa da se luftamo po Junoj Americi po estmjeseci do godinu dana ko svi oni Francuzi, Ameri i Australci koje upozna na putu.Ujedinjujemo slavenske snage i dolazimo u hostel. Gringo zona. Ameriko-kanadsko-australske snage. Hm. Preferiram raznovrsnije drutvo al ta sad.

U grad. Na kavicu.

Naveer besplatno pivo u hostelu. Australci uspjeno brane naslov najveih pijandura.Sudjelujemo u kvizu. Tri pitanja. Nabroji glumce koji su glumili u bar dvije trilogije.Dabome. Matt Damon (Bourne, Oceanovih 11,12,13), Sly (Rambo, Rocky). Dobro je, naa


22/24

grupa je zadnja. Dva Australca, Poljakinja i ja.Drugo pitanje, smrti poznatih osoba, nain i godina. Ne ide nam ba.Zadnje pitanje, stihovi pjesama, grupa i pjesma. Sve na engleskom. Koja diskriminacija.Zavravamo na treem mjestu. Veselje za stolom.

Na spavanac. Soba s osam kreveta. Jedan Amer se non stop vrti. Te unutra te van, te bi gori tebi doli. Upada u sobu drugi Amer. Jesu oni u dobrom hostelu? Prvi Amer uuka drugog u

krevet. Natakne mu slualice na ui: na, sluaj muziku i budi dobar.

Poljakinja mi pria kako putuje vetri mjeseca. Ima stanku izmeu projekata. Slubenaverzija za obitelj je da ui panjolski u Buenos Airesu. Zapravo putuje od Argentine doKolumbije.

I ona je ostavila ruksak u busu dok je prelazila brodiem Titicacu. Nestale joj naoale, mobiteli odjea.

Jo uvijek ne naoh di prodaju knjige na cesti.

KOKAIN

Otila Poljakinja, dola Kanaanka. Posjet u muzej Koke. U hostelu na zadnjem katu birc,pivo i dva naporna Australca za stolom. Vele, ajmo u grad. A dobro, moe, nije da imamo taza radit. Ponedjeljak. Sve zatvoreno. Ulazimo u taksi / kombi, kruimo po gradu, muzikatreti. Privatni kombi parti. I city tour u jednom.

Stajemo nasred ceste. Prola pono. Grupa turista na cesti pokraj taksija, vele oni znamo mijedno mjesto gdje stranci vole ii. Ajde. Doekuje nas mukarac srednjih godina i die reetkui ajmo brzo unutra. Neka diskoteka. Reetka se zatvara za nama.

Sjedamo za stol. Frajer se pribliava s pitanjem gram ili gram i pol. Deset puta po gram.Paketii i slamke stiu na stol. Deki vade osobne i kreditne kartice. U pozadini svira EricClapton Cocain. Kako prigodno.

Kanaanka i ja ubrzo naputamo mjesto dogaaja.

S Amerom drugi dan na ruevine Tiwanaku nedaleko La Paza. Nakon obilaska doekuje nasnatpis Doite uskoro. Nekako sumnjamo. U seocetu u blizini ruamo u malom obiteljskomrestoranu. Dobra podloga za pivo u hostelu i partiju pokera.

TRAJK

Bolivijski autoprijevoznici trajkaju. Zapeli smo u La Pazu. Ljudi koji hvataju avion zabrinuti.Ni vrijeme nam ne ide na ruku. Lijeva ko iz kabla. Al se sloila dobra ekipa u hostelu. Svakidan visimo u bircu na zadnjem katu, kartamo, igramo playstation, tjeramo zajebanciju. A jauredno sluam lokalni radio i odlazim na kolodvor pitat ta ima novog.Nita.

Za dorukom, uz kavicu i palainke, glavna tema razgovora je Route 36. Iliti coke-bar. Onaj

iz Crtice prije. Za koji treba pitati vozae taksija. Jer navodno stalno mijenja lokaciju. ini seda je dobar dio hostela otkrio njegovu trenutanu i potroio vremena i para u njemu.Engleskinja sjedi za stolom. Nakon burne noi, kokaina i speeda, ne moe spavati.

Za stolom i neki stari hippy, nekih 50-tak godina. Tuan jer mu nitko nije rekao da se ide u


23/24

coke-bar. I on bi. Zapravo njuka po La Pazu traei neko dobro mjesto. Jedan gram, 20dolara.U meuvremenu pria svoje lovake prie. Kratak pregled od junoamerikih do tajlandskihzatvora.

Dvije mlade Kanaanke su se odluile tetovirati u La Pazu. Jeftino. Obje se vratile sa arenimleptirima na trbuhu. Jedna hoda normalno. Druga je nateena i jaue. Ne izgleda dobro.

Mladost-ludost.

MOMMA I'M COMING HOME

Opet se muvam ja po autobusnom kolodvoru La Paza. U meuvremenu gledam ileanskevijesti i posljedice potresa od 8.8. Pokuavam stupit u kontakt s prijateljem u Concepcionu, alinita od toga.

Na kolodvoru prilazi mi jedna ena i potiho pita da jel traim bus za ile moda. Rekoh, je,traim bus direkt za Aricu, najsjeverniji grad ilea. ena veli, mi kao trajkamo al sutra ujutro

e jedan bus krenuti odavde, i ugura me u ured. Naplati mi kartu i potiho kae: sutra u 6:30budi ovdje na kolodvoru. Otvara vrata ureda, pogled lijevo, pogled desno, i ajmo brzo van,ao.

S tekom mukom se budim ujutro, ruksak na leda i kreemo.Sranje na granici. ileanci su vrlo striktni to se tie unoenja voa i povra u zemlju, i stoputponovili u busu da nikakvo svjee voe ne moe ui u zemlju. Al neka, nala se neka gospoakoja ne da svoju jabuku. Ne da i ne da. Dobro je. Samo sat vremena navla enja na granicizbog jabuke.

ile. Proli smo pola. Jo samo 10 sati drugim busom do Antofagaste. Kava. Tuiranac. I ukrevet. Zaslueni odmor nakon ukupno est tjedana puta.

Bolivijsko-ileanska granica


24/24

Antofagasta, ile

Antofagasta, ile

Juz.Amerika.pdf

Documents