Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
S A E T A K
Ostavivi svoje pjesniko pero na tren, Dui je napisao kultno djelo koje je iz godine u
godinu postalo nezaobilazno tivo novim generacijama. Nisu samo luaci koji kopaju za
blagom cara Radovana i uivaju u Jutrima sa Leutara. Svi ljudi znaju da ima u ivotu jo
uvijek jedno zakopano blago za svakog od njih. Svi tragamo, ali da li nalazimo?
Blago koje nam se otkriva u ovoj knjizi govori o srei, ljubavi, eni, prijateljstvu, o pitanjima
od kojih bar jedno postavimo sebi u toku dana. Djelo je to koje moe natjerati da se
zapitamo, dati odgovore i pruiti mogunost izbora.
Ovo su djela knjievnika koji je proao put od uitelja po srpskim kolama u Austro-Ugarskoj do ambasadora u velikim evropskim gradovima i umjetniki put od mladog pjesnika u
provinciji do vodeeg pjesnika srpske knjievnosti jednog razdoblja. Osim pjesama pisao je
putopise, aforistiku i filozofske eseje, a ova dva djela (Blago cara Radovana Knjiga o
sudbini i Jutra sa Leutara Misli o ovjeku) obiluju suptilnim analizama, duhovnim
kontrastima, poetsko-filozofskim kombinacijama i stilskim finesama. U njima je sabrano
iskustvo ovjeanstva, iskristalisana refleksija pisca, formiran pogled na svijet, ivot i
ovjeka.
Dui je imao rijetku privilegiju, poput svih velikih stvaralaca, da je bio iznad svog vremena.
5
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
I. UVOD
Svako je kova svoje nesree
Jovan Dui
Moderna srpska knjievnost s poetka XX vijeka imala je u Jovanu Duiu svojeg istaknutog
pjesnika i stilistu. Rodom iz Hercegovine, iz Trebinja, on je svoj ivotni put zapoeo
uiteljskim pozivom u Mostaru. Tu je drugovao sa Aleksom antiem i s njim uestvovao u
radu mladog i nacionalno svjesnog mostarskog narataja koji se okupljao oko asopisa
Zora i kulturnog drutva Gusle.
Meutim, Dui ubrzo naputa zaviaj i odlazi na kolovanje u vajcarsku i Francusku.
U enevi i Parizu stie visoko kulturno i knjievno obrazovanje, izgrauje se na literaturi
francuskih modernista i simbolista, a potom stupa u diplomatsku slubu Srbije, u kojoj ostaje
i poslije Prvog svjetskog rata.
Pored vie zbirki pjesama, Dui je napisao i zbirku putopisa Gradovi i himere, gdje su
iznesene njegove impresije sa putanja po Evropi i Egiptu.
Blago cara Radovana je zbirka njegovih razmiljanja i shvatanja o raznovrsnim
problemima ovjekovog duha i ivota. Naziv knjige je simbolian oznaava iskonsku tenju
ovjekovog duha da se oplemeni, uzdigne i doe do najviih saznanja i istine.
Ljepota i snaga Duieve poezije je u tome to je sauvao jednu od svojih najdragocjenijih
odlika: savrenstvo stiha, muzikalnost rime i udnovatu sposobnost da, usred banalnosti i
situacije, stvori po koju sliku ili metaforu, koja i tu nikne kao vrijednost:
Hujae negde vetar oko vile,
pesmu o tuzi. I ja gledah tako,
na njenom elu i licu od svile
gde mutno vee umire, polako.
Mi besmo nemi; ali mi se ini
to vee da smo u utanju dugom
sami mi tuni u hladnoj tiini,
svu povest srca rekli jedno drugom.
6
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
U godinama oslobodilakih ratova Srbije, Dui je ispjevao i niz patriotskih pjesama u kojima
je opjevao slavu i pobjedu srpske vojske.
Poezija J. Duia je produhovljeno umjetniko stvaranje, najveim svojim dijelom otuena od
stvarnog, obinog ivota, nije se osvrtala na konkretne ive probleme njegovog naroda.
Svoja shvatanja o poeziji i stav prema njenim zadacima otvoreno je iskazao u pjesmi
Moja poezija:
Mirna kao mramom, hladna kao sena,
ti si bledo, tiho devoje to sneva.
Pusti pesma drugih neka bude ena
to po neistijem ulicama peva.
Po njegovim rijeima, poezija mora biti uznesena nad stvarnim ivotom i da se nikad ne
spusti do njegovih problema:
Ja ne meem na te inuve sa trakom,
nego ute rue u te kose duge;
budi odve lepa da se svia svakom, odve gorda da bi ivela za druge.
U pogledu forme Duieva poezija je predstavljala napredak i novinu u razvitku nae
pjesnike rijei. Ona je za itav niz godina bila prava kola, koja je ivo djelovala u
ondanjem knjievnom ivotu.
Kao i anti, Dui je u poetku svoga pjesnikog stvaranja bio pod uticajem Vojislava
Ilia, ali kad je otiao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju
individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naroito
simbolista. U doba opteg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista znaila
novinu i osvjeenje, i u motivima i u izraaju. Mjesto snova, patnji, enji i drai na svom
tlu, u idealima svoje rase, on udnom i sjajnom gipkou uzima tui, zapadni i latinski
ideal ljepote i ivota, zapadni estetizam, otmjen i virtuozan ali hladan, lien dubokih
zanosa i uzviene etike.
7
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
On otkriva sasvim nove motive u naoj poeziji, dotle nesluene, rijetka osjeanja, bizarna,
prefinjena. ak i lina raspoloenja, svoju erotiku na primjer, on nee rei jednostavno niti
e dozvoliti da izgleda obina.
On ima dvostruki strah: od vulgarnosti misli i osjeanja i vulgarnosti izraza. Snaga i ljepota
njegove poezije je u izraaju. On je pjesnika shvatio kao kabinetskog radnika i uenog
zanatliju na tekom poslu rime i ritma. Nai najsavreniji izraaj, to je vrhovno naelo
njegove poezije. U obradi, on je odista nadmaio sve to je do njega stvarano u naoj
lirici, toliko je on jak u izrazu, otmjen, diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija bljeti
slikovitou i melodinim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je
suvereno vladala, da su se najmlai pesnici poeli buniti protiv nje, osjeajui i sami njen
ar i njen pritisak ujedno.1
Jovan Dui je zasigurno jedan od najboljih srpskih pjesnika. Za ivota je objavio, pored
ostalog, knjige pjesama: Pjesme 1901, Pesme 1908, Pesme 1911. Njegova Sabrana
dela, pjesnika, tampana su u etiri knjige 1929-30, u izdanju Narodne prosvete u
Beogradu: Pesme sunca, Pesme ljubavi i smrti, Carski soneti, Plave legende. Na dan
pjesnikove smrti objavljena je i zbirka pjesama Lirika. Pored poezije, pisao je prozu.
Za sobom je ostavio nekoliko literarnih eseja, studija o piscima, Blago cara Radovana i
pjesnika pisma.2
Njegove pjesme su podijeljene u nekoliko cjelina:
Senke po vodi
Zalazak sunca, U sumraku, Padanje lia, Akordi, Poznanstvo, Tiina, Jedne veeri u
suton, Jablanovi, ekanje, Povratak, enja, Novembar, Morska vrba, Sat, Pono,
Zato?, Poezija, Zimski pastel, Podne, Rimski sonet, Samoa
Jadranski soneti
Pored vode, Kraj mora, Selo, Leto, Sluanje, Dubrovaki requiem, Dalmacija, Noni
stihovi, Jutrenji sonet, Zvezde, Ljubav, Meseina, Veernje
1 Dui, Jovan, Lirika, igoja tampa, 2003.2 O Jovanu Duiiu, Predrag Palavestra, Srpska akademija nauka i umetnosti, knjiga 85, 1996., str.256
8
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Jutarnje pesme
Pria, Napon, um, Susret
Veernje pesme
Refren, Suncokreti, Seta, Pesma mraka, ekanje, Pesma, Mea
Sunane pesme
Polje, Svitanje, Sua, uk, uma, Mrak, Sunce, Kia, Omorina, Bor, Vetar, No, April,
Bukva, Mravi, Nedjelja
Dua i no
Dua, Nostalgija, Napor, Saputnici, Ljubav, Sonata, Tama, Dosada, Strah, Ekstaza,
Zamor, Refren, Vraanje, Snovi, Kraj, Sati, Stihovi, Pesma, Suza, Rapsodija, Mir,
Rastanak, Vee, Izmirenje, Put, Gama, Susret, Rezignacija, Slutnje, Srce, Simbol,
Raspue, Opsena
Pesme ljubavi i smrti
Himera, Srce, ena, Zavet, Pesma, Tajna, Gnezdo, Lepota, Suton, Beskrajna pesma,
Naa srca, Moja ljubav, Oi, ednost, Nomadi, Velika no, Za zvezdama, Stvaranje,
Mirna pesma, Trenuci, Neprijatelj, Krila, Pesma ljubavi, Pesma sutona, Pesma tiine,
Pesma umiranja, Poslednja pesma, Pesma, Zaborav, Pesma srca, utanje, Pesma eni,
Sumnja, Strofe jednoj eni, Najtunija pesma, Pesme bogu, Pesme smrti, Pesme eni
Carski soneti
Carica, Dvoboj, Car, itije, Zapis, Kopnjanici, Radpvite, Radiica, Manastir, Dubrovnik,
Slava, Pa
Moja otadbina
Ave Serbia, Makedonija, Horda, Vardar, Hercegovina, Himna pobednika, Bregalnica
9
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Dubrovake poeme
Dubrovaki madrigal, Dubrovaki poklisar, Dubrovaki pastel, Dubrovako vino,
Dubrovaki karneval, Dubrovaki epitaf, Dubrovaki barok, Dubrovaki senator,
Dubrovaki arcibiskup
Plave legende
ovek i pas, Crna pesma, Srca, Pria o jakom, Na steni, Mala princeza, Veernje, Jedne
vedre noi, Dubrovaka jesen, Ravnodunost, Ljubav, Delo, Prehistorijska ljubav,
Proletnja pesma, Veernje pesme, ovek, Sunce, Ostrvo papagaja, Ruka, Ogledala,
Otrov, Zohra, Proroci, Dubrovaka pesma, Kazna, Svetlost, Srea, Pesma o bogu,
Drugovi, Pesma o eni, Jevrejska pesma, Svetac, Zizema, Seme, Stari zapis, Pesma
Hristu, Na raskru
Lirika
ovek govori bogu, Seme, Put, Pobona pesma, Sunce, Slutnje, Pesma, Gozba, Bogu,
Natpis, Senka, Jesenja pesma, Kob, Pustinja, No, Pesma, Hriansko prolee, Tajna,
Putnik, Zvezde, Povratak, Himera3
3 Preuzeto sa internet stranice www.znanje.org
10
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
II. DUIEV IVOTNI PUT
O godini roenja Duia postoje sporovi i nejasnoe. Pero Slijepevi navodi da je Dui
roen, najvjerovatnije, 1872. u Trebinju. Vei broj istraivaa tvrdi da je roen 1874. Svetozar
orovi u svojim sjeanjima navodi (prema M. Miloeviu, Rani Dui) da je Duieva godina
roenja 1872. Datum roenja bi mogao da bude 15. jun ili 15. jul. Duiev otac Andrija bio je
trgovac. Poginuo je u Hercegovakom ustanku 1875. godine, a sahranjen u Dubrovniku.
Majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka sa epanom
Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu kolu uio je u mjestu roenja. Kada se porodica
preselila u Mostar, upisuje trgovaku kolu. Uiteljsku kolu pohaa u Sarajevu 1890 -1891.
godine i Somboru gdje maturira 1893. Uiteljevao je kratko vrijeme po raznim mjestima,
izmeu ostalog u Bijeljini, odakle su ga austro-ugarske vlasti protjerale zbog patriotskih
pjesama Otadbina (Ne trza te uas bjede, nit te trza uas rana/Mirno spava, mila
majko, tekim sankom uspavana) i Oj Bosno. Zbog njih Dui biva stavljen pod istragu, a
zatim, u maju 1894. godine ,vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pjesnik
nije mogao nai uiteljsku slubu gotovo nigdje, pa se upoljava u manastirskoj koli u
itomisliu. Kao uitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. lan je drutva Gusle. U drutvu sa
antiem stvorio knjievni krug i pokrenuo asopis Zora. Posljednje godine boravka u
Mostaru, zajedno sa prijateljem piscem Svetozarom oroviem, uhapen je i otputen sa
posla. Iste godine odlazi na studije u enevu, na Filozofsko-socioloki fakultet. Proveo je
skoro deset godina na strani, najvie u enevi i Parizu . Za to vrijeme odrava veze sa
prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje Skerlia u Parizu, sarauje sa mnogim listovima i
asopisima (Letopis, Zora, Srpski knjievni glasnik). Na enevskom univerzitetu je svrio
prava i potom se vratio u Srbiju. Godine 1907. u Ministarstvu inostranih djela Srbije dobija
slubu pisara. Od 1910. je u diplomatskoj slubi. Te godine postavljen je za ataea u
poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti poloaj u Sofiji. Od 1912. do 1927.
slubuje kao sekretar, atae, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u Rimu, Atini,
Madridu i Kairu (1926-1927), kao i delegat u enevi u Drutvu naroda. Potom je privremeno
penzionisan. Dvije godine kasnije vraen je na mjesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu.
Biran je za dopisnog lana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog lana izabran 1931.
Sljedee godine postavljen je za poslanika u Budimpeti.
Prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru 1901. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u
Beogradu 1908. u izdanju Srpske knjievne zadruge, kao i dvije knjige u sopstvenom
izdanju, stihovi i pjesme u prozi Plave legende i Pjesme.
11
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i
pjesnika pisma iz vajcarske, Grke, panije itd.4
Od 1933. do 1941. prvo poslanik u Rimu, potom u Bukuretu, (gde je 1937. godine
postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukuretu), a do
raspada Jugoslavije poslanik u Madridu.
Uoi njemake invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine Jovan Dui odlazi u
SAD u grad Geri, Indijana, gdje je ivio njegov roak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dvije
godine kasnije, vodi organizaciju u Ilinoisu (iji je osniva Mihajlo Pupin 1914. godine), koja
predstavlja srpsku dijasporu u Americi. Za to vrijeme pie pjesme, politike broure i
novinske lanke pogoen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, te
osuuje genocid nad Srbima koji vri hrvatska ustaka vlada. Umro je 7. aprila 1943. u Geri.
Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskog manastira Svetog Save u
Libertvilu, SAD. Njegova elja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju.
Ova posljednja elja Jovana Duia ispunjena je 22. oktobra 2000.
I.2. O Duievoj poeziji
Dui je izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naroito simbolista. U doba opteg kulta prema modi sa Zapada, njegova je
poezija odista znaila novinu i osveenje, i u motivima i u izraaju. Mjesto snova, patnji, enji i drai na svom tlu, u idealima svoje rase, on udnom i sjajnom gipkou uzima tui,
zapadni i latinski ideal ljepote i ivota, zapadni estetizam, otmjen i virtuozan ali hladan, lien
dubokih zanosa i uzviene etike. On otkriva sasvim nove motive u naoj poeziji, dotle
nesluene, rijetka osjeanja, bizarna, prefinjena. ak i lina raspoloenja, svoju erotiku na
primjer, on nee rei jednostavno niti e dozvoliti da izgleda obina. On ima dvostruki strah:
od vulgarnosti misli i osjeanja i vulgarnosti izraza. Snaga i ljepota njegove poezije je u izraaju. On je pjesnika shvatio kao kabinetskog radnika i uenog zanatliju na tekom poslu
rime i ritma.5
4 Dio teksta preuzet sa internet stranice www.wikipedija.org
5 Izreke preuzete sa Internet stranice www.izreke.com
12
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Nai najsavreniji izraaj, to je vrhovno naelo njegove poezije. U obradi, on je odista
nadmaio sve to je do njega stvarano u naoj lirici, toliko je on jak u izrazu, otmjen,
diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija bljeti slikovitou i melodinim ritmom. Ona je
toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala, da su se najmlai pesnici
poeli buniti protiv nje, osjeajui i sami njen ar i njen pritisak ujedno. 6
2.2. Privatni ivot
U jesen 1893. godine, na balu u tek sagraenom hotelu Drina u Bijeljini, mladi i ambiciozni
uitelj Dui susree tek svrenu uenicu Trgovake kole Magdalenu Nikoli. S njom se
tajno vjerio 5. novembra 1893. godine, a njihova prepiska e se nastaviti i nakon Duievog
odlaska iz Bijeljine i prelaska u Mostar na uiteljovanje od 1895. do 1899. godine. Jedan dio
te korespondencije je sauvan, kao i pismo koje je Duiev prijatelj i pesnik Aleksa anti
uputio Magdaleni 6. aprila 1901. godine molei je da pomogne u prikupljanju pretplate za
svoje Pesme. Ljiljana Luki, profesor u penziji, uva u linom vlasnitvu prepisku izmeu
Duia i Magdalene. Profesorica Luki navodi da je Dui kratko stanovao u kui Magdalene
Nikoli koja je stanovala sa sestrom. Posle raskida sa Duiem Magdalena se zarekla da
nikada vie nee izai iz kue. Kao kakva romaneska heroina ivjela je od uspomena i
jedine srene trenutke nalazila je u itanju pisama i pjesama oveka koga je voljela,
zakljuuje profesorica Luki. Duieva tajna vjerenica u amanet je ostavila da joj nakon smrti
na spomenik ukleu sljedee rijei, koje i dan danas stoje uklesane na bijeljinskom groblju:
Maga Nikoli-ivanovi, 1874- 1957, sama pjesnik i pjesnika Jove Duia prvo nadahnue.7
Dvadeset godina pre Magdalenine smrti, Duiu je, dok je bio opunomoeni ministar
Kraljevine Jugoslavije, stigla molba koja svjedoi o dubokom tragu koji je Dui ostavio u
Bijeljini. Pevako drutvo Srbadija traila od ministra pomo za izgradnju doma za potrebe
drutva. Na prvom mjestu, u ovome idealnom poslu, drutvo je slobodno da Vam saopti da
bi eljelo i da bi bilo sreno, ako vidi da va dom Srbadije bude sazidan i nazvan Zadubina
pjesnika Jovana Duia - Srbadija, stoji izmeu ostalog u pismu poslatom 1937. upuenog
ministru Duiu. Na margini pisma stoji stoji Duiev rukopis: Poslao 6. decembra 1937.
godine prilog od 1000 din. Molio da neizostavno nazovu svoj dom imenom velikog pjesnika
Filipa Vinjia, njihovog najblieg zemljaka.8
6 Dio teksta preuzet sa internet stranice www.poezin.net7 Dio teksta preuzet sa internet stranice www.glastb.com 8 Dio teksta preuzet sa internet stranice www.antikvarne-knjige.com
13
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
II. DUIEVI FILOZOFSKI (P)OGLEDI
Jovan Dui je njegovao i filozofsko-etiku prozu. Njegova knjiga Jutra sa Leutara (1943)9,
nosi podnaslov Misli o oveku i predstavlja nastavak Knjige o sudbini ili Blaga cara
Radovana. Nije iskljueno da je upravo Dui, svojom Stazom pored puta podstakao Iva
Andria na pisanje refleksivnih vinjeta Znakovi pored puta, kao to je vjerovatno da obojica
samo nastavljaju moralistiku tradiciju slavnih francuskih esejista i Lava Nikolajevia Tolstoja
iz Puta u ivot.
Sam Jovan Dui bi prokomentarisao: Ideje imaju svoje poreklo i roendane, ba kao i
ljudi.
1.2. Kompozicija Duievih djela, jezik i stil
U knjizi Blaga cara Radovana10, Jovan Dui se hvata u kotac s metafizikom prezentacije i
esto ini tzv. naturalistiku greku - i ne zazirui od moralke, smjelo pie o: sudbini, smislu
ivota, srei i nesrei, ljubavi i mrnji, enama, prijateljstvu i slino. No, bez obzira na sve
kritike primjedbe i ocjene, Duieva knjiga sudbine je majdan autentinih bisera misli i
izuzetno inspirativnih opservacija. Jovan Dui uvia da su utalice uspjene u ivotu
ponajvie zbog toga to ljudi u utanju drugog vide i svoju sigurnost. ini se, ovjek nikada i
ne moe da kae onoliko mudrosti, koliko moe da preuti ludosti. Nadalje, rava djela se
mogu popraviti dobrim djelima, ali se rune rijei ne mogu tako lako popraviti lijepim rijeima.
Osim toga, iza gorkih rijei ostaju i gorka usta. Tvrdei kako se zvijer u ovjeku najlake i
najuspjenije kroti lijepom rijeju, Dui biljei i sljedei aforizam: Od sviju rijei najpametnija
je ona koja se kae u svoje vreme. U vezi s tim, dodaje i sledee aksiloke supozicije:
Ko smisao ivota nije traio, taj nije ivio; ali ko ga je traio, taj nikad nije bio dovoljno
srean. Zanimljivo je da, po njegovom miljenju, sree nisu samo spontane, nego i sluajne.
Meutim, nesree nisu sluajne, i svaki je ovjek kova, prije svega, svoje nesree. Otuda i
sljedea Duieva minijatura: Treba imati mnogo due da se bude srean. Kod Duia se
nauka o tome kako treba misliti (logika) i nauka o tome kako treba biti dobar (etika)
sueljavaju u uenje kako da ovjek sam sebi ne iskiva nesree i ne stvara neprijatelje. 11
9 Dui, Jovan, Jutra sa Leutara, Dereta, 2001.10 Dui, Jovan, Blago cara Radovana, Beograd, 2008. god.11 Dui, Jovan, Blago cara Radovana, Alnari, 2000.
14
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Svako je kova svoje (ne)sree Dui naziva uasnim sluajem injenicu, koja je i danas
prisutna, da ima mnogo ljudi koji ne mogu biti potpuno sreni, ni osjeati se velikim, bez
istovremeno i neije nesree. I dalje: Nesrea je to niko ne mjeri sreu prema sebi i svojim
potrebama, nego prema drugom, i to prema najsrenijem. Najgore je dakako, kada ovjek
ne zna ta hoe, a nije manja nesrea kad ne zna ta moe. Najrjei je sluaj ovjeka koji
zna i ta hoe i koliko moe. U vezi s tim, Jovan Dui formulie i osnovnu ideju svoje knjige
sudbine: Jedna od velikih srea ovjekovih bila bi u tom da brzo uoi cilj, i odmah nae i
sigurne puteve u tvravu gdje ga oekuje sve blago cara Radovana. A nesreni su oni koji
ne uoe svoj pravi cilj ili promae prava sredstva.12
Bavei se promiljanjem sutine i korijena mrnje meu ljudima, Dui je iskristalisao i
sljedei uvid: Mrnja je sama po sebi osjeanje nisko i runo, zato ovjek ponosit ne moe
da nosi mrnju, kao to ne bi nosio na leima dak ubreta.13 Uz mrnju ide i sujeta, koje ne
bi ni bilo da svaki ovjek realno premjerava samog sebe.
Sujetan ovjek gubi najvee dobro spokojstvo. Sabirajui svoje diplomatsko iskustvo, na
pjesnik - filozof posebno istie sujetu pojedinih evropskih naroda: Jevreji, Rimljani, Nemci i
drugi. Njihova carstva su propadala jer su se izdvajali iz ljudske zajednice, jer su zaboravljali
ono gens una sumus. Promiljajui odnos sree i bogatstva, Dui pie kako srea naravno
nije u bogatstvu, ali da je ipak srea koja dolazi od bogatstva vea nego srea koja dolazi od
siromatva - jer, bogatstvo je temelj nezavisnosti i slobode. U svakom sluaju, stoji i sljedee
zapaanje: Velika je pogreka ovjekova, ak i bijeda, u tom to misli da je nesrea dublja
nego srea, i to ne ume da se eventualnom sreom hrabri, koliko se eventualnom nesreom
obeshrabruje. Autobiografski se osvrui na zavaravanje smrti, Dui kae: Nikada nisam
razumeo gubitke koje donosi samo vreme. Kad sam izgubio mladost, ve je bilo dolo
pesniko ime, i ja sam mirno preao tako iz jedne sree u drugu.14 Ipak, Dui zakljuuje da
je velika nesrea ovjekova to ivot poinje mladou, a svrava starou - jer bi obratno
bilo mnogo bolje.15
Jovan Dui je veliki srpski smislotvorac: pjesnitvo je primarno razumevao kao unoenje
nekog poretka u haos realiteta, kao izgradnju smisla u svijetu kome smisao nije nuan.
U svijetu haosa samo pjesnik, taj tvorac to stoji odmah uz Boga, moe da proizvodi smisao.
12 Ibidem13 Ibidem14 Ibidem15 Dio teksta preuzet iz asopisa Stvaranje, autor lanka Ivan Kolari, 10. 2. 2009. godine
15
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Otuda u pjesnitvu Duievom preovlauje govor o onom bitnom, sutinskom po ovjeka i
njegov opstanak. Vjena pitanja i veliki problemi predstavljaju njegovu tematsku okosnicu
gotovo svih njegovih pesama: ovjek i priroda , ljubav i zagonetka polova, narod i njegova
istorija, obesmiljenost realiteta i spasonosna djelatnost poezije, neminovnost smrti i
neophodnost traganja za Bogom, sve su to kljune teme na osnovu kojih se i sudilo da je
Dui misaon, filozofian pjesnik. Njegova poezija zaista prisno druguje sa mislima, ona je
prijateljica mudrosti, naravno na nain na koji to poezija, uopte, moe da bude. Otuda
itaoca njegovih pjesama valja traiti, pre svega, meu onima koji se rado obraaju
filozofskim, pa i religioznim i mitolokim tekstovima, tanije rije je o ljudima koji poseduju
izvjesno metafiziko ulo. Onaj koji nema oseanje za totalitet postojeeg i koji nema
sposobnost za iskoraenje izvan puke oevidnosti realiteta nee biti u stanju da se priblii
ovoj poeziji. Dui je pjesnik koji je svijet umio da sagleda kroz obasjanje onostranosti. 16
Dui, meutim, nije pjesnik prorok, ni pjesnik vizije. Izmeu filozofije i religije on ce odabrati
filozofiju, izmeu mudrosti i mistinih doivljaja odabrae mudrost. U njegovoj poetskoj slici
svijeta vrsto je ugraena upravo sumnja, kategorija bez koje filozof i mudrac ne mogu, a
bez koje vjernik i mistik moraju. Njegova smislotvornost se, dakle, realizuje kao iskaz o
potekoama konstituisanja smisla u jednom svijetu koji je Bog prepustio da se on, taj svijet,
snalazi kako zna i umije.
Duieva poezija jeste poezija provjere, iskuavanja, zato sto je ona, prije svega, poezija
sumnje. Otuda ni oni kljuni smislotvorni entiteti, kao sto su priroda, ljubav, onostranost, Bog,
nee biti poteene dvostrukosti vienja, kako sa one svijetle, pozitivne, tako i tamne,
negativne strane. Dui je pjesnik tekog, munog probijanja do smisla:on je pesnik
metodske sumnje.
U pogledu pjesnikih oblika moemo konstatovati da Dui nije teio kvantitativnom koliko
kvalitativnom naelu. Njegov metriki repertoar nije irok, ali je pjesnik teio da dobro ispita
mogunosti tog repertoara i da ga maksimalno iskoristi za pjesniku kreaciju. Prosto je
nevjerovatno koliko je on, na primer, vezan za iskustvo katrena, koliko je malo, samo u
rijetkim prilikama, posezao i za drukijim strofama. Od stihova kao da mu je 12-erac sasvim
dovoljan, mada je neke od svojih najboljih pjesama napisao u devetercu.
16 - Milievi, . (1965) Jovan Dui i njegovi saputnici. Prilozi za knjievnost i jezik, istoriju i folklor, 31, 3-4
- Lazarevi, B. (1924) Almanah za 1910 - impresije iz knjievnosti. Beograd: Geca Kon
- Mirkovi, N. (1983) Jovan Dui. u: Meuratni kritiari, knj. XX, Beograd: Institut za knjievnost i umetnost
- O Jovanu Duiu, Predrag Palavestra, Srpska akademija nauka i umetnosti, knjiga 85,1996., str.256
16
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
On je bio odluan protivnik slobodnog stiha, smatrajui da je stih iskljuivo vezani stih, a da
se nadalje pretvara u prozu.
Jovan Dui je zvuan pesnik. Melodija i ritam njegovih pjesama izuzetno su upeatljivi, ali
nisu nametljivi... Mada zvuan, Dui, ipak nije pjevljiv pjesnik. On ne pripada onom nizu
tananih melodiara, kao sto su Branko Radievic, Dis i drugi, jer on ostvaruje drugaiju
ritmiku strategiju. Dui se ne zaboravlja u muzici stiha. On muziki sklad najee
naruava elementima vrlo izrazito semantiki obiljeenim pa to naruavanje, mada se moe
uiniti gubitkom, predstavlja dobitak na drugoj strani. Elementi melodijskog nesklada
osnauju znaenjsku strukturu pjesme. Uklanjanje muzike stiha ne predstavlja, dakle, prosto
osiromaenje pjesme. 17
Dui bio je opsednut svijetom, naroito "velikim i umnim Zapadom". Preokret u njegovu
ivotu nastao je 1899, kada je ovaj ambiciozni Trebinjac napustio Mostar i otiao na studije u
enevu. Zapoevi da pie vrlo rano (prvu pjesmu objavio je 1896. a prvu zbirku 1901),
Dui se u toku svoje 50-godinje karijere neprestano razvijao i umjetniki usavravao.
U njegovu radu mogu se izdvojiti tri glavne faze: prva, vojislavovska, do odlaska u enevu,
druga, parnaso-simbolistika, do prvog svetskog rata, i trea, postsimbolistika. Pokretaki
princip tog razvoja bila je tenja k savrenstvu, stvaralaka samodisciplina, nadilaenje
dostignutog, to se ispoljilo u dvostrukom smislu, prema ve objavljenim pjesmama, kojima
se neprestano iznova vraao, menjao ih, popravljao ili sasvim odbacivao, i prema novim
pjesmama, u kojima je nastojao da bude ne samo zanatski besprekoran nego i misaono to
produbljeniji, to jezgrovitiji u izrazu, da proiri ranije vidike i otkrije nove simbole.
Za razliku od veine naih pjesnika, svoju najbolju knjigu objavio je na kraju, a ne na poetku
svoje pjesnike karijere. Slavljen u razdoblju moderne kao majstor forme, odlian versifikator
i poklonik zapadnjakog duha, on je misaono i umjetniki dostigao vrhunac u posljednjoj
zbirci, Lirika (1943).
Duieva poetika jeste poetika velikih tema. Liriar, po njegovom miljenju, moe
"postati velikim pesnikom samo onda kada bude kazao velike istine o trima najveim i
najfatalnijim motivima ivota i umetnosti: o Bogu, o Ljubavi, o Smrti". Ta programska
opredeljenost obiljeila je cijelo njegovo delo. Kod Duia se stalno osea napor da bude na
visini zadatka koji je sebi postavio, da o velikim stvarima pjeva na nain velikog pjesnika. O
17 Ibidem
17
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Otuda izvesna prenapregnutost njegova izraza, to se ispoljava kako u pretencioznom
isticanju velikih, sudbinskih tema u naslove pjesama i ciklusa, tako i u hipertrofiranoj
simbolici, u pjesnikovom nastojanju da u svakom, ak i najbeznaajnijem detalju vidi neto
izuzetno, sudbinsko, "strano". Iz toga osnovnog stava proizilaze i druga svojstva Duieve
poezije: njena nekonkretnost, nedostatak neposrednosti, esta pojava apstraktnih,
sentencioznih uoptavanja u stihu, tenja ka uzvienom stilu i sveanoj patetinoj dikciji.18
Te sklonosti najmanje su pogodovale ljubavnoj lirici koju je njegovao naroito u prvoj i drugoj
fazi. Dui nikada ne peva o nekom konkretnom ljubavnom doivljaju, nego uvijek o eni kao
takvoj, o ljubavi kao takvoj. Iz njegove poezije iezava jedan od glavnih likova ranije i
tadanje poezije, lik idealne drage. Umesto nje pojavljuje se ena kao "boginja ohola i
preka", koja nosi u sebi "vie zakon sveta nego zakon srca". Ona u pesniku vie pobuuje
refleksije o ljubavi, ivotu i smrti nego oseanja. Ljubav je u njega nestvarna, izmiljena,
mondenska, pre literarno nego ivotno osjeanje, vie velika tema nego lini doivljaj.
Vie nego ljubavni i rodoljubivi pjesnik Dui je pjesnik prirode. Na tom podruju njegov
razvoj ide od deskriptivnog k misaono-simbolinom naelu. Deskripcije ima najvie u
pjesmama ranijih perioda, posebno u ciklusu "Jadranski soneti", koji su moda, zajedno s
"Dubrovakim poemama", najvei domet njegove srednje, parnasistike, faze. U njima
preovlauje spokojno, pomalo melanholino raspoloenje: more je uvek tiho, usnulo, nebo
najee nono ali vedro, zvezdano, meseina obasjava usamljene predele, bez ljudi, sjaj i
prostranstvo to se otvaraju pogledu izazivaju misao o beskraju i venosti. U kasnijim
pesmama opisi prirode se dekonkretizuju, unutranji prostori se suavaju, smanjuje se udio
ne samo deskriptivnih nego i emocionalnih elemenata, a pojaava s udeo misli i simbola.
Ta orijentacija preovlauje u treoj fazi, naroito u ciklusima "Jutarnje pesme", "Veernje
pesme" i "Sunane pesme", koji zajedno s pesmama poslednjeg ciklusa, "Lirika",
predstavljaju najvei domet Duieve poezije u cjelini. Duieva proza, iako mnogo opsenija
od njegove poezije, ostala je ipak u njenoj senci. Najbolje mu je prozno delo Gradovi i himere
(1940), zbirka putopisa iz raznih zemalja, u kojima ima poetskih impresija, refleksija u venim
istinama, stilske elegancije, ali nema savremenih prilika niti ivih ljudi. Dui se bavio i
knjievnom kritikom. Njegovi kritiki ogledi o savremenim srpskim piscima (Moji saputnici),
briljantno pisani, sadre majstorske portrete pisaca s pronicljivim zapaanjima i odmjerenim i
tanim ocjenama, tako da se mogu ubrojiti u znaajne domete srpske kritike.
18 Ibidem
18
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
II.2. Poklonik Sokrata i Isusa
Jovan Dui je bio poklonik antike filozofije, koju je interpretirao kao praktinu i utjeiteljsku.
U tome smislu, posebno apostrofirajui Kantora i Boetija kao lekare za duu, koji lee
mudrim rijeima, Dui smatra da su to zapravo zaeci autosugestije i psihoanalize. Otuda i
njegova sljedea ocjena: Grka religija je bila fizika, grka umjetnost je bila filozofija, a grka
mudrost je bila higijena duha. I doista, Stari su govorili da Eskulap lijei tijelo, a da Platon
lijei due. Njegov uitelj Socrates, koji filozofiju shvata kao vjetinu umiranja, na svoju smrt
gleda kao na ozdravljenje i zavjetuje svoje uenike, kada je ispio otrov od kukute, da rtvuju
jednog petla Eskulapu. Pema Duiu, filozofiju su, posle Sokrata, jedino iveli Hristos i
njegovi (m)uenici. Zbog toga se on opredjeljuje za hriansku vjeru: ovjek koji vjeruje u
duhovno i moralno boanstvo, ispunio je sve prostore sveta neim to ga nigdje vie ne
ostavlja samog i on nije nigdje preputen slijepom sluaju ni bespomono ostavljen
neprijatelju. Jovan Dui istie i kako je, upravo zahvaljujui Slovenima, evropska kultura
oplemenjena duevnou i sentimentalnou, jer: Nema veliine bez ljubavi ovjeka. Nema
ni dobrih ideja ako nisu najprije prole kroz ovjekovo srce.
3.2. Etika je nauka o prijateljstvu
Piui o prijateljstvu, Dui ga tako visoko vrednuje da i etiku odreuje kao nauku o
prijateljstvu.
On nas uvjerava kako su lani prijatelji gori nego neprijatelji, ali nasluuje i nae oskudno
vrijeme i u oblasti prijateljstva: Obini ljudi ne ive meu sobom na bazi prijateljstva nego na
osnovi kompromisa. Svako trai vema da nae ortaka u svojoj sudbini, nego prijatelja. Ima
ak i ljudi, savreno nesposobnih za prijateljstvo, danas vie moda nego ikad. Najvei
srpski refleksivni pjesnik sa sjetom se prisjea kako su stari Grci u Tebi svetkovali praznike
prijateljstva, i kako su se stari Srbi u crkvama vjenavali pobratimstvom.
U svakom sluaju, prijateljstva nema bez duevne i duhovne srodnosti. Pri tome, on uvia i
sljedee: Vrlo je lijepo, i esto pouzdano, prijateljstvo izmeu ljudi raznog ivotnog doba.
U takvu ljubav mlai stavlja puno nevinog potovanja, a stariji stavlja pomalo roditeljske
blagosti i potrebu da zatiuje. Naroito su dopadljivi i panje vrijedni Duievi zapisi o
herojstvu.
19
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Pri tome, on nas upuuje na pitagorejce, koji su termin heroj izvodili od termina eros
(stvaralaka, ivotodavna ljubav). I danas je, naalost, vie onih ljudi koji sve smiju, ali ne
zato to su hrabri, to se nieg ne boje - nego zato to se nieg ne stide.
Tako se, itajui Duievu Knjigu sudbine nanovo uvjeravamo da bez moralnog preporoda
ljudi nema zdravog drutva. Jovan Dui se, radi istog cilja, obratio i vratio bogolikom
ovjeku i hrianstvu. Za njega je hrianstvo trijumf prometejizma, gdje Zevsa ovekomrsca
svrgava Hristos ovekoljubac. Hrianstvo je religija ljubavi. U njemu je sadrana istina srca
koja je vjena, ali i razuma - koji naalost, stvara isto onoliko zabluda koliko i istina. U
svakom sluaju, birajui izmeu fanatizma mrnje i fanatizma ljubavi, Dui se
nedvosmisleno opredjeljuje, a i nama to preporuuje, za fanatizam ljubavi, promoviui je u
osnovni egzistencijal ovjeka, kao malog boga na zemlji.
Jovan Dui poentira svoja razmiljanja o ovjeku u duhu volje za smislom ivota Viktora
Frankla: Najjai je zato onaj ovjek koji uspe da pobijedi sebe, a ne druge; a najbogatiji je
onaj koji bez lutanja vie eta u dvorani svoje sopstvene prirode, nego na kraljevskim
stepenicama. Tom stazom malo ljudi ide, pa su zato mnogi ljudi vie razoarani, nego
oarani ivotom. Naravno, to osjeanje razoarenja je tim intenzivnije to mladost bre
prolazi. Zato su optimizam i spokojstvo tako rijetke oaze u velikoj pustinji ivota. Noblesse
oblige! Bavei se karakterom ovjeka, Dui pie o gospodstvu: Za gospodovanje treba
imati duha pre nego novca; i gospodovanje znai najprije jedan vii ivot i duevni i duhovni,
i moralni. Samo utiv, uljudan, ljubazan, uglaen ovjek - moe biti istinski gospodin i
gentlman.
Dui smatra da je hercegovaki izraz uljudnost najljepi. Slino tome, kasnije e bosanski
pjesnik Duko Trifunovi, skovati izraz ljudovanje. Nadalje, paradoksalno je ali moda
skromnost i jeste u tome da prikrivamo svoju (eventualnu) superiornost, vrline, a ne mane, iz
delikatnosti prema nedostacima drugih. 19
19 Dui, Jovan, Pesme, Neven, 2001.
20
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
4.2. O ljubavi i principu enskog
Kao mislilac, Jovan Dui hipostazira ljubav i smrt, kao dva naela na kojima poiva svijet:
oni izjednauju sve ljude, koji su u svemu ostalom nejednaki. On ljubav prvo definie
deskriptivno, a zatim analitiki: U ljubavi se osjea vie nego to treba, pati vie nego to se
misli, sanja vie nego to se ivi i kae ono u ta ni sami ne vjerujemo i: Ljubav je osjeanje
koje je rezultat svih drugih osjeanja, zbir svih mogunosti ovjekovih, najviih i najistijih.
Ljubav je najvei izvor snage za iluziju, i najdublji dokaz moi za akciju.
Za razliku od B. Rasela iz Osvajanja sree, Dui glorifikuje mladost i sjetno pie: Ne alim
nita na svetu nego to u mladosti nisam znao da sam mlad i da mi je to saznanje moglo dati
osjeanje superiornosti nad milionima najmonijih i najbogatijih ljudi.
Jovan Dui je ispisao brojne i raznovrsne misli o eni i principu enskog. Ponekad nas
podsjea i na velikog psihologa morala Niea: Prvi znak da jedna ena odista ljubi to je
kada se u njoj javi neodoljiva i bolna elja da dobije dijete od ovjeka kojeg voli. Dui
priznaje da ena nije ni bolja ni gora od mukarca, oni su dvije obale iste rijeke, rijeke ivota.
ini se ipak, da su sljedee etiri pjesnikove misli o enama posebno karakteristine. Oko
njih se, kao oko etiri stoera, roje i sadjevaju sve ostale misli, ak pravi mali eseji:
1. Ima meu enama vie heroja nego to ih ima meu ljudima, ali su ljudi cijelu istoriju
prigrlili za sebe, i za prie o sebi. Meutim, mi smo heroji u bojnoj vatri, a ene u hladnoj
svakidanjici; mi smo hrabri pred smru, a one pred ivotom; mi pred drugim ovjekom, a
one pred cijelom sudbinom.
2. ovjekova bijeda nije samo u tome to enu mjeri po sebi, mjesto da je mjeri prema
drugim enama, nego to joj iziskuje samo vrline kakve ima najbolji ovjek; ne dozvoljava joj
ni poroke koje ima i ovjek najmanje poroan.
3. enu treba uzeti za ono to jeste i ne pokuavati da je izgraujemo boljom nego to je
Bog napravio; a ako se ena uzme za onakvu kakva je odista, ona moe donijeti ovjeku
neizmjerno puno radosti.
4. ena ima vie njenosti, a ovjek ima vie dobrote; ena je velikoduna, a ovjek je
plemenit. ena oprata ali ne zaboravlja; ovjek zaboravi i kada ne oprosti. Kad god je ena
velikoduna, ona je to uvijek prema ovjeku, a nikad prema eni.
21
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
5.2. Duievski ideal: umrijeti u zagrljaju zaljubljene ene
Posebno su zanimljive Duieve misli o plesu i igri. On kae kako ovjek pjeva i kada je
alostan, ali da igra samo kada je radostan. Prefinjeni pokreti i vjetina igranja, tj. Umee
plesa odlika su otmjenog ovjeka ili gospodina. Inae, za samog Duia, nostalgina
melodija sa Havaja i argentinski tango, su dva moda najljepa i najnjenija ostvarenja koja
je ikad dala kombinacija pokreta i zvuka.
Meutim, on kao da nasluuje pojavu disko muzike i pop-folka, kada pie: U dananje doba
jedan Don uan ne mora vie da pravi romantine serenade, ni da se bije na dvobojima, da
bi zadobio jednu lijepu enu, poto mu je danas dovoljno jedno vee u bezumnoj muzici i u
divljakom plesu, ak i naoigled sviju, da skoro juriem zadobije duh i tijelo enino.
Odnos mladosti i starosti je ipak glavni lajtmotiv Duieve praktine filozofije.
U knjizi sudbine on pie da ljudi nisu istog doba ni kada su istih godina, a to znai da ima
mladih staraca, kao to ima i starih mladia. Kreativni ljudi su vjeiti mladii! Uz to, ovjek se
obino ne osjea starim sve dok su mu roditelji ivi.
Bie da se o starosti najljepe izrazio Sent-Bev, pa ga i Dui navodi: Volim jo cvjee, ali
ga vie ne berem. Za sujetne ljude starenje je nesumljivo najsvirepije iskuenje. Osim toga,
izgleda da podnosimo starca samo ako je bogat i/ili duhovit. Naravno, Dui ne staje na
stranu staraca, ve ivot realno sagledava: Stari ljudi vole mladost, ali ne vole mlade ljude.
Mladi, to je za starca onaj koji mu je oteo sve to je do jue bilo samo njegovo. ak i kad je
mladi njegov sin, on ga voli vie instinktom nego razumom. Zbog svega toga, Dui pie
kako je najalosniji onaj trenutak u ivotu ovjeka kada osjeti da poznaje vie mrtvih nego
ivih. To je, najee istovremeno kada ovjek prestane da djeluje i na ene, jer nije vie niti
poeljan niti privlaan. Na pjesnik - filozof, u vezi s tim ne moe da prikrije posljednju elju -
ideal: Ideal je umreti u zagrljaju zaljubljene ene.20
20 - Proti, P. (1979) Pisci kao kritiari pre Prvog svetskog rata. Beograd: Institut za knjievnost i umetnost
- Skerli, J. (1901) Jovan Dui - Pjesme. Letopis Matice srpske, 210
- Tei, G. (1996) Avangardisti protiv Duia. u: Jovan Dui - povodom pedesetogodinjice smrti, Zbornik, Beograd: SANU,
Odeljenje jezika i knjievnosti, Nauni skupovi, knj. LXXXV, knj. XII, str. 59-70
22
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Ogled o ljubavi
Ljubavnici su najvei utopisti, a ljubav najvea utopija ... U ljubavi nema nieg razumnog ...
Ljubav je jedno duevno stanje bez ravnotee i razabiranja ... O ljubavi se ne moe govoriti
pametno, jer ljubav nije stvar pameti nego oseanja; a zato to je ljubav istinska samo kad je
slepa, ona ne podlee nikakvim merama razuma ... ena ne zna ta je to uopte ivot, ni
opta srea, ni opti ideal ... Inicijativa ljubavi uvek dolazi od oveka (mukarca)...
ena je goli instinkt, a tu sva merila razuma unapred propadaju...
O eni
Za nju je Bog jedno strailo, obueno u belo; i kad se moli ona vraa...
Naroito ene nemaju nikad lepo uho kao ovek.Lepa koljka uha je privilegija oveka i veliki
nakit ovekove glave, a nita oveka ne moe napraviti vulgarnim i smenim kao rune ui...
Da vas ena voli enski, morate s njom postupiti muki. Treba biti tiranin... ena je po prirodi
stvorenje zlo, sujetno i bolesno...
Svoje tvrdnje Dui ne obrazlae ve retorski sugerie (bolje rei ubjeuje) iz ugla
pjesnika, sujetnog i samouvjerenog mukarca, iz svog ugla predstavnika graanskog
patrijarhalnog drutva to je u biti knjievno-filozofska kozerija.
Duieva deskriptivna posebno je lijepa. Divni su poetni stihove pjesme Hajdmo Muzo
Hajd'mo o Muzo! Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko!
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko
Stihovi su puni tihe melanholije, izraza kojega imaju samo nai najuspjeliji romantiari. Zatim
slijede konvencionalne slike, alegorije (Istina mora da lei duboko, Brod mnogi ovud
minu... ; patetine izraze ljubavi (Zovi se ljubav i nas samo pjevaj)...
Njegovom uvena pjesma Zalazak sunca , poznate po tome to je esto navoena, to su
iz nje proizale (na neki nain) druge Duieve pjesme u kojima se iz sjajne slike pejzaa
raa slika pjesnikove sjetne due, a zatim i vizija daleke ene.
23
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Jo bakarno nebo raspaljeno sija,
Sva reka krvava od veernjeg ara;
Jo podmukli poar kao da izbija
Iz crne ume starih etinara.
Negde u daljini uje se da hukti
Vodeniki toak promuknutim glasom;
Dim i plamen deru nebo koje bukti,
A vodeno cvee spava nad talasom.
Opet jedno vee... I meni se ini
Da negde daleko, preko triju mora,
Pri zalasku sunca u prvoj tiini,
U blistavoj senci smaragdovih gora-
Bleda, kao eznja, nepoznata ena,
S krunom i u sjaju, sedi, misle na me...
Teka je, beskrajna, vena tuga njena
Na domaku noi, tiine i tame.
Pred vrtovima okean se prua,
Razlee se modro jato galebova;
Kroz bokore mrtvih docvetalih rua
Sumori vetar tunu pesmu snova.
Uprtih zenica prema nebu zlatnom,
Dva giganta Sfinksa tu straare tako,
Dotle ona place;a za morskim platnom,
Iznemoglo sunce zalazi, polako.
I ja kome ne zna imena ni lica,
Sve sam njene misli ispunio sade.
Vernost se zaklinje s tih hladnih usnica...
Kao smrt su verne ljubavi bez nade!
Vaj, ne recite mi nikad:nije tako,
Ni da moje srce sve to lae sebi,
Jer ja bih plako, ja bih veno plako,
I nikad se uteio ne bi'.
U prvim stihovima osjea se uticaj V.Ilia, kao i kod veine pjesnika srpske moderne
Jo bakreno sunce raspaljeno sija koji pri kraju strofe prerastaju u prave simbolike slike.
24
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
U drugoj strofi upoznajemo enu (inae jedina konkretna ena u njegovom pjesnitvu uvijek
je to ena mata ), blijedu, s krunom i u sjaju ... ( nit ta jede , niti spava , vjerovatno) i ta
ena koja pjesnikom subjektu ne zna imena i lica, sjedi mislei na njega!
Zavrava isto parnasovsko retorskim kazivanjem: Ah , ne recite mi nikad : nije tako ...
Ljubavna poezija J. Duia puna je otunog ispovijedanja, nakinurena retorskim slikama
(Zato plae, draga, svu no i dan ceo?, Veeras, Gospo, u Kneza na balu,/Igraemo
opet burni vals, ko prije..., U tom asu ljubljah sav ar neke druge, Sva je moja dua
ispunjena tobom). Ispisane hiperbolama, uzdisajima , uzdizanjem ene u eterine visine i
nisu ba plod strastvenog ljubavnika, dok je Knjiga sudbina (sadri osam ogleda: O srei,
O ljubavi, O eni,O prijateljstvu ... i esej o blagu cara Radovana) pisana u Kairu i Beogradu
od 1926. do 1930. godine jedno sasvim drukije poimanje ivota i (ne)stvarnosti. Autor je,
dakle, savremenik velikih drutvenih promjena, znaajnih naunih pronalazaka i umjetnikih
rezultata.21
6.2. Dui i vjera
21 Ibidem
25
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
U testamentarnoj pjesmi "Povratak" ovaj bogotraitelj slutio je da ce se sa Tvorcem sjediniti i
u Gospodu upokojiti vjenim mirom tek onda kad njegov "prah mirno pree u grumen gline
ueene". Tada, kako pjesnik kae, izmeu njih nee vise biti mee.
Mee, one stvarne, duhovne, kao i da nisu postojale. Dui se, naroito u godinama svoje
duhovne i pjesnike zrelosti, smelo zagledao u onostrano, jo smjelije i odreitije izraavao je
tjeskobe, zebnje i muke koje su ga razdirale. Pored toga, Duieva je pjesma znala da u
"olujno doba" ukaze "grob pretka i put narataju".
Sam Dui je, nastavivi se spletom neveselih okolnosti sred olujnog doba u tuini, traio
puta i za sebe i za svoje pleme. I kao sto je vapio da se preseli u "grumen gline ueene" i
sjedini sa Tvorcem, oporukom je obavezao da njegov zemni prah bude prenet u otadbinu, i
to u rodno mu Trebinje.
Dvije vremenske odrednice iz Duieve knjievne biografije, krajnja i poetna obuhvataju
period od skoro est decenija aktivnog pjesnikovog prisustva, a dvije prostorno udaljene
take (od Sombora do Pitsburga) na udesan i simbolian nain otvaraju i zatvaraju ovu
knjievnu biografiju osvjetljavajui njegove odlaske i njegove povratke u knjievnom smislu i
znaaju.
Iako u knjievnoj biografiji Jovana Duia nisu nesporne samo injenice ve i pjesnikovo
djelo, mi, ipak, tek danas glasno (a ranije sa pola usana) govorimo o pjesnikovom konanom
povratku u otadbinu.
Ako je tano, kako je ve mnogo puta isticano, da je Jovan Dui pjesnik opusa, ta je to to
iznova pokree pitanje povratka pjesnika koji ve ima zadivljujui opus? Pjesnik Jovan Dui,
stekavi za ivota ime i ugled klasika, kasnije je, spletom neveslih i zdravom razumu teko
pojmljivih razloga, bio protjeran iz knjievnog ivota Srbije i ondanje Jugoslavije.
Stranstvovao je ovaj pjesnik skoro pola vijeka. Dui, valja to posebno istai kada se govori o
njegovom povratku, nikad nije bio pjesnik bez italaca i, ako je za utjehu, nije bio pjesnik bez
uticaja na knjievne tokove u nas.
Ipak su njegovi itaoci bili uskraeni da se upoznaju sa cjelinom njegovog opusa pa i nekim,
reklo bi se, sa cisto knjievnog stanovita uzgrednim, za razumijevanje Duieva djela vrlo
26
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
bitnim pjesnikovim aktivnostima, jer je sve to bilo skrajnuto i dobrim djelom i upuenijim u
knjievne tokove nepoznato. Dui je uz to bio oklevetan pjesnik.
Kazuje li nam njegova u "udnu svetlost obuena dua", govorom pjesme, "blage rei
veitoga" uteno potvrujui dostinost svake, pa i knjievne pravde? Pravo na Duia naa
kultura je stekla i time sto ga je, ma koliko on kao pjesnik bio svjetski, porodila i omoguila
kao pjesnika, i sto je on, na drugoj strani, u svoje djelo ugradio ono sto je najbolje i najvie
mogao da pruzi nas jezik, isproban i kusan strogim Duievim metrikim obrascima.
Pretvarajui "jad u molitvu i harmoniju" Duieva pjesma je pronala obrazac, ali i distancu
prema prethodnicima, ne raskidajui sasvim spone sa tradicijom i sama postajui tradicija.
Za Duia su i nau knjievnost njegove pjesme vie znaile i radile od rijei opadatelja
njegovih.
Pa, "dok i ovaj vek tone u prostranstva tajna" prizivaju Duieve pesme kao "glasnici bola i
vesnici harmonije". Duieva besprekorna stilizacija kao visoka estetska mjera skoro da nas
je navikla da pejzae, zvukove i boje ne raspoznajemo i ne imenujemo po njihovoj prirodnoj
mjeri, obliku i izgledu ve uporeujui ih sa onim sto pamtimo kao slike i sazvuja iz
Duievih pjesama.
"Sumnja, to sunce moga uma", kako je Dui pjevao, gleda li iz nas govorei da pjesnikovog
odlaska nije ni bilo? Duieva sumnja nas ne obeshrabruje ve nam pomae da svijet vidimo
potpunije. Njegova sumnja je i tamo gdje je "slutnja bezgranina". Iz nje kao da "oci na oba
sveta gledaju".
Ne gleda nas, danas Dui samo "s nebeske svetle cistine" ve on govori uznemirenjem iz
nae najdublje osame, iz jezika u kome je pronaao najveu mjeru i najdublji vir.
O kakvom je onda povratku rije? Pjesnik odlazi iz jedne kulture onda kad se istroi matrica
sa koje emituje poruke, a Duieva matrica nije istroena. Ne vraa se Dui nama ve mi
Duiu. I to se dublje i smislenije zagledamo u njegovo djelo bie nam jasno i ko smo, i
kuda idemo i ta nas eka.22
III. ZAKLJUAK22 Dio teksta preuzet sa internet stranice www.geocities.com
27
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
Svi ljudi znaju da ima u ivotu jo uvijek jedno zakopano blago za svakog od njih. Svi ljudi
kopaju, jer svaki ovek neto trai; svako je upro pogled u neko mjesto gdje misli da stoji
zakopano blago cara Radovana.
U srpskoj umjetnosti, kulturi, pa i drutvu uopte, malo je takvih pojava kakva je ona Jovana
Duia, izuzetnog knjievnika, ali i diplomate svjetskog glasa. Ponikao u prelijepom Trebinju,
u tada osmanlijskoj Hercegovini, Dui je ubrzo dobio stipendiju srpske vlade, koja ga je
uvela u svet diplomatije i dravnikih poslova prvog reda. To je, naravno, bilo ono slavno
doba srpske diplomatije kada su njene perjanice bile linosti od opteg, a pre svega
literarnog ugleda: Milan Raki, Branislav Nui, Milo Crnjanski, Rastko Petrovi, Ivo
Andri... Od svih njih, Dui je najvie istrajao i najvie se istakao u dravnoj slubi, a kakav
je uspeh postigao najljepe ilustruje injenica da je i danas aktuelna zgrada srpske
ambasade u Budimpeti zapravo Duieva zadubina, koju je on dobio na dar od zaljubljene
maarske grofice. U diplomatskom radu, Dui je stigao jo mnogo dalje, do Atine i
Carigrada, Madrida i Lisabona, Kaira i eneve... Knjievni rad je, pak, nemogue fiziki
omeiti, u njemu je Dui dosegao same zvijezde, traei i nudei odgovore na vjena
pitanja ljudskog smisla i bitisanja. Blago cara Radovana je, na neki nain, jedna udna zbirka
filozofsko-knjievnih eseja, u kojima se tumae ljubav, srea, ena, mladost i starost,
prijateljstvo... Teko je opisati sadraj i prirodu ideja koje se u ovoj knjizi iznose, ali je
dovoljno rei da je ovo djelo i sam Dui smatrao svojim vrhuncem, koje je oplemenio
svojom beskrajnom erudicijom, lucidnou i izvanrednim kreativnim vrlinama.
Po dubini nacionalne utemeljenosti i metafizikoj zebnji, hrianskom milosru i ljepoti velikih
istina koje je propovijedao o Bogu, ljubavi i otadbini, Dui je svetac srpskog jezika i
srpskog pjesnitvom. U pitanju je ukrtanje tradicionalnih vrijednosti i modernog pjevanja i
miljenja, duhovna uznesenost i egzistencijalna tegoba, ali na jedan poetiniji nain. Jovan
Dui je zaista stvaralac ispred i iznad svoga vremena, koji pjeva slikom i misli zvukom.
LITERATURA I IZVORI
28
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
1. Dui, Jovan, Pesme, Neven, 2001.
2. Dui, Jovan, Lirika, igoja tampa, 2003.
3. Dui, J. (1982) Knjievne impresije. Beograd: Slovo ljubve
4. Dui, J. (2000) Blago cara Radovana. Trebinje: New Public
5. Kajoa, R. (1982) Estetiki renik. Novi Sad: Knjievna zajednica Novog Sada
6. Koi, P. (1967) Dokumentarna graa. Sarajevo: Muzej knjievnosti Bosne i Hercegovine,
277
7. Krnjevi, H. (1969) Duievi eseji. Izraz, XIII, 7
8. Mato, A.G. (1965) Eseji. Beograd: Nolit
9. Milievi, . (1965) Jovan Dui i njegovi saputnici. Prilozi za knjievnost i jezik, istoriju i
folklor, 31, 3-4
10. Lazarevi, B. (1924) Almanah za 1910 - impresije iz knjievnosti. Beograd: Geca Kon
11. Mirkovi, N. (1983) Jovan Dui. u: Meuratni kritiari, knj. XX, Beograd: Institut za
knjievnost i umetnost
12. O Jovanu Duiu, Predrag Palavestra, Srpska akademija nauka i umetnosti, knjiga
85,1996., str.256
13. Pavi, M. (1962) Dui o pesnitvu izmeu dva rata. Politika, nedelja 15.jul, br. 17518
14. Pavlovi, M. (1964) Jovan Dui danas. Delo, X, 8-9
15. Popovi Radovan, Istina o Duiu, Knjievne novine, 1982
Popovi Radovan, Knjiga o Duiu, Beogradski grafiko-izdavaki zavod, 1992.
16. Popovi, B. (1964) Ogledi o knjievnosti. Beograd: Rad
17. Popovi, R. (1982) Istina o Duiu. Beograd: Knjievne novine
18. Proti, P. (1979) Pisci kao kritiari pre Prvog svetskog rata. Beograd: Institut za
knjievnost i umetnost
19. Skerli, J. (1901) Jovan Dui - Pjesme. Letopis Matice srpske, 210
20. Tei, G. (1996) Avangardisti protiv Duia. u: Jovan Dui - povodom
pedesetogodinjice smrti, Zbornik, Beograd: SANU, Odeljenje jezika i knjievnosti, Nauni
skupovi, knj. LXXXV, knj. XII, str. 59-70
www.znanje.org
www.izreke.com
www.poezin.net
www.geocities.com
www.glastb.com
www.antikvarne-knjige.com
29
Poetska i esejistika struktura u djelima Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Duia
30