Prema sjecanju slucajnog putnika, sve je zapocelo u jednoj kuci
u Pompejima
Prema sjeanju sluajnog putnika, sve je zapoelo u jednoj kui u
Pompejima. Nikada nije zaboravio vrelo, tiho poslijepodne, tiinu u
ulici Nadgrobnih spomenika koju su razbili glasovi Engleza, crvene
oleandre u unitenom vrtu i djevojku u bijelom koja stoji u drutvu
ljudi sa sunanim naoalama, kao usred grupe maskiranih lica.U
Napulju je poslovno boravio tjedan dana. Njegovo zanimanje nije
tema ove prie. Slubeni posao oduzimao mu je svo vrijeme i prvi je
puta bio slobodan toga poslijepodneva. Bio je ponedjeljak 19.
rujna. Te je veeri trebao otputovati u Rim, a otud preko Pariza u
London. Meutim, prethodno je elio proetati i razgledati starine jer
ga je prolost privlaila kao i sadanjost. Tako se u najtiem dijelu
dana, pod vrelinom uarenog sunca, naao u ulici Nadgrobnih
spomenika.Ulica Nadgrobnih spomenika vodi od vrata Herkulanuma te
se sputa niz blagi breuljak poput irokog lijeba izmeu kamenih
blokova. S obje strane nalazile su se grobnice patricija, a mrtvu
je ulicu oivljavalo zelenilo empresa. Nepodnoljiva sunana svjetlost
presijavala se na kamenim ploama izmeu kojih se probijala trava, a
smei guteri naglo su se pojavljivali i nestajali u travi kao male,
varljive sjenke. U daljini se izdizao Vezuv, tamnoplav u sunanoj
izmaglici.Osjeao je toplinu i bio napola snen. Duge opustjele
ulice, kue bez utroba i ostaci nekadanjih dvorova puni ukraenih
stupova imali su udan uinak na njegovu matu. Lutao je gradom vie od
sata, a za to vrijeme nije opazio ni ive due, osim zagonetne grupe
turista s vodiem.Ulica gaje dovela do kraja grada te je poeo
razmiljati o tome treba li ovom etnjom zavriti dan ili nastaviti
istraivati kad najednom medu grobnicama ugleda kuu. Velika zgrada
oito je bila vila koja je nekada pripadala patriciju. U punom cvatu
Pompeja stajala je u mirnom, uvuenom dijelu grada. Popeo se uz
stepenice i uao u kuu.Atrij je djelovao sumorno i mirisao na vlagu,
a cijela je kua slabije odravana nego ostale koje je vidio u gradu.
Iza se nalazio vrt peristila zatvoren stupovima koji su proputali
sunevu svjetlost. Vrt obrastao travom bio je pun crvenih cvatuih
oleandara i azijskih borova koji su okruivali razruenu fontanu.
Iznenada je zauo amor glasova i ukanje trave te je razaznao
engleske rijei.Pokraj fontane stajala je djevojka u bijeloj
haljini, okrenuta prema njemu. Uz ljepotu, opaala se i njezina
inteligencija. Imala je tamnosmeu kosu zaeljanu u razdjeljak,
povuenu iza uiju, a sitne kovre padale su joj po vratu. Ovalno
lice, pune usne i iroko usaene oi odavale su dobru prirodu, unato
njezinoj namrgoenosti. Oi sive, zamiljene, s gustim trepavicama.
Dranje slobodno. Podignute obrve otkrivale su nervozu.Nasuprot njoj
stajao je mladi crne kose, u sivom flanelskom odijelu. Mali
fotoaparat koji je drao priljubljen uz oko, zazuji i kljocne. Ne
skidajui pogled s aparata, mladi proguna:"Hajde, radi neto! Smijei
se, nakloni ili zapali cigaretu. Radi bilo to. Ako bude samo
stajala, fotografija e biti sasvim obina.""Ali, zaboga George, to
mogu uiniti?" "Rekao sam ti. Nasmijei se ili..."Djevojku je muio
osjeaj da e svaki njezin pokret biti zabiljeen. Nakon neprirodnog,
krutog dranja uspjela se osmijehnuti. Podiglaje bijelu torbicu i
zamahnula njome zrakom. Zatim se okrenula oko sebe kao daje htjela
uhvatiti priliku za bijeg, a zavrila je smijui se pred
objektivom."Potroit emo film," zaurla mladi.Promatra na ulazu,
udaljen svega nekoliko koraka od skupine, iznenada zakljui daje
djevojka vrlo nervozna i daje njezina zdrava boja lica samo varka,
te daju uporno kljocanje malog fotoaparata nervira."Dobro, to mije
initi?""Hodaj ili barem radi neto rukama. Pomakni se udesno. elim
uhvatiti one stupove iza tebe."Jedan drugi lan grupe, koji je sve
to promatrao s rukamana bokovima, podviknu. Bio je to ustar, mali
ovjek, ije su naoale prikrivale injenicu daje mnogo stariji nego
stoje to pokazivala njegova ljetna odjea. Naborano lice i pramenovi
osijedjele kose ispod ruba panama-eira nisu se mogli
sakriti."Bijednici," ree on prezrivo. "Eto, to ste. Bijedni
turisti! elite snimiti stupove iza nje, zar ne? Ne elite samo
fotografiju Marjorie, niti sliku kue iz Pompeja? Ono to vi elite je
fotografija Marjorie u kui da biste pokazali da ste bili ovdje. To
je odvratno.""to nije u redu s time?" raspitivao se grub glas.
Dolazio je od krupnog ovjeka, kratke rie brade, koji je stajao s
druge strane uvrijeenog para."Bijednici," ponovi ovjek s
panama-eirom."Ne slaem se s tobom," odvrati ovaj drugi. "Ne
razumijem tvoj stav, Marcus. Svaki put kad odemo u neko mjesto puno
znamenitosti eli da se drimo po strani, samo zato to su u pitanju
starine. Mogu li te, dovraga, zamoliti za objanjenje," njegove
rijei zagrmjee vrtom. "Sto vrijedi dolaziti na ovakvo mjesto ako se
ne vide njegove starine? Na tisue ljudi ih posjeuje. Je li ti ikada
palo na pamet da ako stotine i stotine ljudi posjeuju jedno mjesto
tisuama godina, najvjerojatnije to ine stoga to tamo postoji neto
vrijedno.""Ponaaj se pristojno," odgovori ovjek s panama-eirom. "I
prestani urlati. Ti ne razumije, i nikada nee! to si vidio? Gdje se
sada nalazimo?""To je lako saznati," odgovori drugi. "to vi
mislite, mladiu?"On se okrene prema mladom ovjeku crne kose, koji
je drao fotoaparat. Ovaj posljednji nevoljko je prestao
fotografirati djevojku koja se sada smijala. Vraajui aparat u
navlaku, koja mu je visjela o ramenu, mladi iz depa izvadi vodi i
paljivo pone okretati stranice.Zatim, kaljui, otpone:"Broj trideset
i etiri, dvije zvjezdice. Vila Arriusa Diomedesa," proita sa
svjesnom dojmljivou. "Iako je tako nazvana samo zbog...""Gluposti,"
ree debeljko. "Vidjeli smo je prije deset minuta. To je ona u kojoj
su naeni svi oni kosturi.""Kakvi kosturi?" usprotivi se djevojka.
"Nismo vidjeli nikakve kosture, doktore Joe.""Nisam ni rekao da smo
vidjeli kosture," odgovori on, bjesnei ispod tamnih naoala i
namjetajui kapu od tvida. "Rekao sam daje to mjesto gdje su
pronaeni kosturi. Malo nie od onog puta, zar se ne sjeate? Lava je
zatrpala robove tamo gdje su ih kasnije i pronali. Razbacala ih je
po podu kao kugla unjeve. To je bila kua sa stupovima obojenim u
zeleno."Mali, ivahni starac s panama-eirom prekrii ruke. Na licu mu
je titrao pakostan osmijeh."Moda e te zanimati Joe, ali znaj da
nisu...!" "to nisu?" zapita doktor Joe."Nisu bili obojani u zeleno.
Toliko sam puta dokazivao svoju tvrdnju," nastavi mali ovjek.
"Prosjena osoba, vi, ili vi, uope nije u stanju priopiti stoje
vidjela ili ula. Vi isto tako slabo opaate, zar ne profesore?"On se
okrene i pogleda preko ramena. Iza njega su se nalazile jo dvije
osobe koje su sainjavale skupinu; dva ovjeka u sjeni stupova
peristila. Promatra ih je jedva bio svjestan. Barem ih nije vidio
onako jasno, u svjetlosti sunca, kako je vidio ostalih etvero.
Primijetio je samo daje jedan od njih bio sredovjean, a drugi mlad
ovjek. Njih dvojica su pomou poveala promatrali i ispitivali komad
kamena ili lave koji su podigli s balustrade peristila. Obojica su
nosili tamne naoale."Ostavite sada Vilu Arriusa Diomedesa," zau se
glas iza ograde. "ija je ovo kua?""Sad sam je tek pronaao," ree
mladi s kamenom u ruci. "Bio sam na pogrenoj strani. Ovo je broj
trideset i devet, zar ne? Tono. Tu smo. Broj trideset i devet, tri
zvjezdice, Kua Aulusa Lepidma, trovaa."Nastane tajac.Do ovog
trenutka izgledali su kao obina obiteljska grupa ili skupina
prijatelja, s razdraenim starijim lanovima koje suiscrpili umor i
vruina. Prema odreenoj obiteljskoj slinosti, kao i spremnosti da
prasnu jedan na drugoga, moglo se zakljuiti da su doktor Joe i mali
ovjek s panama-eirom, kojem se ovaj obratio s Marcus, bili braa.
Djevojka, koju su zvali Marjorie, morala im je biti neto u rodu.Do
tada je sve bilo obino, no rijei proitane iz vodia izmijenile su
atmosferu, kao da se u dvoritu odjednom smrailo. Samo mladi koji je
drao knjigu nije bio svjestan toga. Svi ostali se napola okrenu,
ali ostadoe sasvim mirni. etiri para naoala bila su okrenuta prema
djevojci, koja kao daje stajala usred obrua maski. Sunce se
presijavalo na njihovim naoalama, inei ih opakim i zlokobnim, poput
maski."ija kua?" trgne se doktor Joe."uvenog trovaa," odvrati
mladi. "Po crteu maa i oguljenog drveta vrbe koji su bili urezani u
mozaik na podu, na ulazu u atrij, Mommsenje otkrio da je vila
pripadala...""Da. I to je taj uinio?""... ovjeku koji je, prema
Varou, umorio pet lanova svoj e obitelji otrovnim umakom od
gljiva," nastavi mladi. Okrenuo se uokolo sa zanimanjem, kao daje
oekivao da e vidjeti leeve u blizini."Gle, pa ovo nije
nezanimljivo," dodao je on. "Pretpostavljam daje u ono vrijeme bilo
lako vriti masovna trovanja."Naglo osjeti daje pogrijeio. Izgledalo
je da mu se kosa die na zatiljku. Zaklopi knjigu i ree:"Stoje?"
zaudi se. "Sluajte, jesam li rekao neto pogreno? Neto to nisam smio
rei?""Naravno da ne," odgovori Marjorie mirno. "Uostalom,
prouavanje zloina je hobi ujaka Marcusa, zar ne?""Da," sloi se
Marcus te se okrene prema mladiu. "Recite mi, gospodine... Stalno
zaboravljam vae ime?""Znate sasvim dobro kako mu je ime," obrecnu
se Marjorie.Sudei prema pretjeranom potovanju koje je mladi
pokazivao prema Marcusu, bilo je je jasno da joj on nije bio samo
ujak, ve i staratelj."Harding, gospodine, George Harding,"
odgovorio je. "Ah, da! Dobro, gospodine Harding, recite mi da li
ste ikada uli za mjesto zvano Sodbury Cross, u blizini Batha?""Ne,
gospodine. Zato?""Mi smo otuda," ree Marcus i urno poe prema rubu
fontane. Zatim sjedne, namjetajui se kao daje namjeravao odrati
vatreni govor. Skine eir i naoale, a ruke zadra na koljenima. To
skidanje maske pokazalo je sivkastu, poput ice otru kosu u upercima
pod raznim kutovima, koje ni ezdeset godina eljanja nije moglo
dovesti u red. Imao je svijetle, inteligentne i pakosne plave oi.
Povremeno se hvatao za bradu i trljao svoje naborano, upalo
lice."Dakle, gospodine Harding," nastavi on, "pogledajmo injenicama
u lice. Pretpostavljam da odnos izmeu vas i Marjorie nije obian
brodski flert. Vjerujem da oboje mislite ozbiljno."Jo jedna
promjena raspoloenja zahvati skupinu. Nije zaobila ni dva ovjeka
koji su stajali iza balustrade. Jedan od njih, sredovjean ovjek
vesele prirode, nosio je podstavljen eir na elavoj glavi i naoale.
Puno, rumeno lice odavalo je sreen ivot."Ispriajte me," ree i
nakalja se "samo u otrati i..."Njegov prijatelj, visok mladi
upadljive runoe, okrene se i zagleda odsutno u unutranjost
kue.Marcus ih pogleda."Gluposti," ree promuklim glasom. "Iako vas
dvojica niste lanovi obitelji, znate isto ono to i mi znamo, zato
ostanite tamo gdje jeste. I dosta s tom obzirnou.""Ujae, mislite li
vi zaista da je ovo mjesto na kojem se moe raspravljati o takvim
stvarima?" tiho zapita djevojka."Mislim, draga.""Tako je," sloi se
doktor Joe. Na trenutak on poprimi strog i vaan izgled. "Barem
jednom u ivotu, Marcus, i ti si u pravu."George Harding, isto tako,
zauzme neki ozbiljan, herojski stav."Jedino vas mogu uvjeriti,
gospodine..." pone on uzvienim tonom."Znam, znam ja sve," ree
Marcus. "I, molim vas, bit e mi ugodnije ukoliko budete izgledali
manje zbunjeno. To nije nita neobino. Veina ljudi se eni i zna to
treba initi kada se oeni, kao to, vjerujem, i vas dvoje znate.
Dakle, pitanje braka podlijee mome odobrenju...""I mome," dodao je
mrko doktor Joe."Molim vas," ree Marcus ljutilo "i moga brata, isto
tako. Poznajemo vas tek oko mjesec dana i to s ovog putovanja. im
ste poeli izlaziti s mojom neakinjom, javio sam odvjetniku da se
raspita o vama. Izgleda daje sve u redu. Va dosje je u redu, ne
mogu se poaliti. Nemate obitelji, a nemate ni novca...Harding pokua
neto objasniti, ali ga Marcus prekine."Da, da. Znam sve o vaim
kemijskim pokusima koji vas mogu obogatiti i slino. Ne bih uloio ni
novia u to, pa ak i da vam o tom ovise ivoti. Niti najmanje me ne
zanimaju ti novi procesi, mrzim ih, naroito kada je u pitanju
kemija. Od njih se samo napuhnu mozgovi budala. To nikako ne
podnosim. Ali moda vi uspijete, ako budete uporni i pametni, poto
ve imate od ega ivjeti. Moda zaradite i vie nego to ima Marjorie.
Razumijete li me?"George iznova pokua neto objasniti, ali se ovaj
puta umijea Marjorie. Zarumenila se u licu, ali su joj oi zraile
iskrenou. Pokazalaje veliku smirenost."Samo odgovori da,"
posavjetova ga ona. "To je sve to ti je doputeno rei."elavi ovjek s
podstavljenim eirom stajao je naslonjen na balustradu i namrteno ih
promatrao. Mahne rukom, kao daje elio privui njihovu
panju."Trenutak, Marcuse," prekine ih on. "eljeli ste da Wilbur i
ja budemo nazoni ovoj raspravi, iako nismo lanovi obitelji. Stoga
mi dopustite da neto kaem. Je li uistinu potrebno unakrsno
ispitivati ovoga mladia, kao daje on..."Marcus ga zaueno
pogleda."elio bih da odreeni ljudi," ree on "izbiju iz glave
udnouvjerenje daje svako ispitivanje uvijek unakrsno. ini se da je
svaki romanopisac pod tim utiskom. ak ste i vi, profesore, rob zle
navike. To me jako ljuti. Ja zaista ispitujem gospodina Hardinga.
Jasno?""Da," ree George."Oh, odite i umoite glavu u vodu," odgovori
profesor.Marcus se jedva uspio namjestiti na rub fontane. Izraz
lica mu postane jo tuplji."Poto je sada sve ovo jasno," nastavi
malo izmijenjenim tonom, "onda je potrebno da i vi saznate neke
stvari o nama. Je li vam Marjorie neto rekla?""Mislim da nije. Ako
mislite da smo lanovi neke bogate, dokone obitelji, koja provede
tri mjeseca lutajui svijetom, onda se grdno varate. Istina, ja
jesam bogat, ali nisam dokon i rijetko besciljno lutam. To ne rade
ni ostali. Pobrinuo sam se za to. Ja radim, iako sebe smatram vie
naunikom nego poslovnim ovjekom, niani zbog toga nimalo slabiji
trgovac. Moj brat Joe je doktor ope prakse u Sodburv Crossu, i on
radi usprkos uroenoj lijenosti; i za to sam se pobrinuo. Nije dobar
lijenik, ali ga ljudi vole."Doktor Joe je kolutao oima iza
naoala."Molim te, budi miran," ree mu Marcus hladno. "Onda Wilbur-
Wilbur Emmet, onaj tamo. On vodi moje poslove."Tada pokaza glavom u
smjeru visokog i upadljivo runog ovjeka, koji je stajao iza
balustrade. Wilbur Emmet je ostao miran kao kip. On je prema
Marcusu pokazivao isto toliko potovanja, koliko i George Harding,
ali je to inio s vie ukoenosti i dostojanstva. inilo se kao daje
uvijek spreman neto zapisati."S obzirom daje i on zaposlen kod
mene," nastavi Marcus "budite uvjereni da i on radi. Onaj debeli
elavko, profesor Ingram, obiteljski je prijatelj. On ne radi, ali
ni on ne bi ljenario da se mene pita. Nego, gospodine Harding, elim
da od poetka shvatite jednu stvar: ja sam glava ove obitelji i
nemojte se zavaravati. Nisam tiranin, nisam ni neplemenit niti
nerazuman. To e vam svi potvrditi." On izvine vrat. "Ali ja sam
starinapasnik koji voli gurnuti nos svugdje ne bi li saznao istinu.
Volim da sve bude kako ja elim, a obino je tako. Je li jasno?"
"Da," ree George."Dobro," odgovori Marcus smijeei se. "Budui daje
sve to tako, moda ete se zapitati zato smo uzeli ova tri mjeseca
odmora. Rei u vam. To smo uinili zato to se u naem mjestu pojavio
pomahnitali zloinac koji na veliko truje ljude.Nastane tajac.
Marcus ponovno stavi naoale i krug ,maskiranih je opet bio
potpun."Zato ste zautjeli?" upita Marcus. "Nisam rekao da smo
dobili novu fontanu na trgu ili trnicu. Rekao sam da se pojavio
manijak koji uiva u trovanju. Iz istoga zadovoljstva otrovao je
strihninom troje djece i osamnaestogodinju djevojku. Umrlo je jedno
dijete, koje je Marjoriejako voljela."George taman zausti elei neto
rei i zastane. Pogleda u turistiki vodi koji je drao u rukama i
brzo ga strpa u dep."Oprostite..." zapone on."Ne, ekajte. Marjorie
je poslije prvog oka morala leati nekoliko tjedana. Zbog toga i
zbog nekih drugih okolnosti," Marcus namjesti naoale na nosu
"odluili smo poi na ovaj put.""Nikada se nije mogao suzdrati."
promrmlja doktor Joe piljei u zemlju.Marcus ga utia."U srijedu,
gospodine Harding, putujemo kui brodom Hakozaki Maru iz Napulja.
Zato je bolje da neto vie saznate o onome to se u Sodbury Crossu
dogodilo 17. lipnja. Tamo ivi jedna ena, gospoa Terry, koja
posjeduje prodavaonicu duhana i slatkia. Djeca su otrovana
strihninom koji se nalazio u krem-okoladicama to ih ona prodaje.
Svakako da ona, to i sami pretpostavljate, ne prodaje otrovne
okolade. Policija vjeruje da su obini slatkii, na neki nain
zamijenjeni otrovnima." oklijevao je. "Stvar je u tome to su svi
oni kojima su okolade bile dostupne, svi koji su to mogli uiniti,
osobe koje su u Sodbury Crossu vrlo dobro poznate. Jesam li
dovoiuip jasan?"U tom se trenutku tamne naoale slono Vywmu
prema1Marcusovu sluatelju."Mislim dajeste, gospodine.""to se mene
tie," nastavi Marcus "jedva ekam da se vratim kui.""Dragi Boe, da!"
uzvikne doktor Joe s olakanjem. "Pristojne cigarete, pristojan aj.
Pristojan..."Mladi smrknutog i izrazito runoga lica, koji je stajao
u sjenci peristila, progovori po prvi put. Imao je dubok glas koji
je davao udan prizvuk njegovim rijeima o Sybillinskom proroanstvu.
Ruke je zavukao u depove svoga plavog sportskog sakoa."Gospodine,"
ree Wilbur Emmet "nismo smjeli otii u lipnju i kolovozu.""Molim
vas, shvatite me, gospodine Harding," otro je rekao Marcus "mi
radimo to elimo. Na godinji odmor idemo kada elimo, i s njega se
vraamo kad elimo. Barem ja tako radim. Izriito se elim vratiti kui
jer smatram da mogu rijeiti problem koji mui moje sugraane. Vei dio
odgovora znao sam prije nekoliko mjeseci. Ali ima izvjesnih...,"
ponovno oklijevaui podie ruku u zrak, zamahne njome i vrati je na
koljeno. "Ukoliko doete u Sodberv Cross, naii ete na udne prie i
nagaanja. udan ugoaj. Jeste li spremni na to?""Da," ree
George.ovjeku koji ih je promatrao s ulaza atrija urezala se u
sjeanje slika skupine u vrtu, uokvirena drevnim stupovima i udnom
simbolikom onoga to e se dogoditi. Misli mu nisu bile metafizike.
Odustao je od obilaska kue Aulusa Lepidusa -trovaa, umjesto toga
vratio se i proetao ulicom Nadgrobnih spomenika prema vratima
Herkulanuma. Mrlja bjeliastog dima gmizavo se ovijala oko vrha
Vezuva.Detektiv - inspektor Andrew MacAndrevv Elliot iz Odjela za
kriminalistiku sjedne na ogradu puta, zapali cigaretu i zagleda se
u maloga gutera koji je ivahno gmizao na suncu.One noi kada je u
ladanjskoj kui Bellegarde, u vlasnitvu Marcusa Chesnevja, izvreno
ubojstvo, inspektor Elliot krenuo je svojim automobilom put Sodburv
Crossa. lako dosta mrana, poslije dnevne vruine, no je bila ugodna
za vonju. Stigao je u taj simpatini gradi u pola dvanaest."To se
sudbina umijeala," mislio je u sebi namrten. Kada mu je naelnik
Hadlev priopio da preuzima ovaj sluaj, Elliot mu nije rekao to gaje
muilo. Progonila gaje ne samo scena iz Pompeja, nego i
sumnjivi,prljavi poslovi u jednoj ljekarni."Kao i obino," poalio mu
se Hadlev ogoren "pozvani smo onda kada je trag hladan poput pegle
od prole godine. Prolo je skoro etiri mjeseca! Imali ste dosta
uspjeha s aferom ,lskrivljena arka, pa moda i ovdje uspijete neto
uiniti. Samo nemojte biti preoptimistini. Nego, da li vam je sluaj
uope poznat?""Pa, svojevremeno sam itao neto o tome,
gospodine.""Taje afera ponovno pobudila zanimanje javnosti. Otkako
se obitelj Chesnev vratila s puta, u gradu je pravi pakao. Anonimna
pisma, krabanje po zidovima i slino. Prljav je to posao, moj
mladiu, trovanje djece."Elliot je oklijevao. U sebi je bio pun neke
ljutnje. "Pretpostavlja se daje to uinio netko iz obitelji Chesnev,
gospodine?""Ne znam. Major Crow, ef policije, ima neke svoje
zakljuke. Crow je razdraljiviji nego to izgleda kada ga ovjek
promatra. Ako mu kakva zamisao padne na pamet, onda je se uhvati
kao pijan plota. No, svejedno. On e vam izloiti sve injenice. Dobai
je ovjek i bit e vam ugodno raditi pod njegovim zapovjednitvom. Oh,
i ukoliko vam zatreba bilo kakva pomo, i Fell je u blizini. Nalazi
se u Bathu, na odmoru. Moete ga pozvati te se pobrinuti da za
promjenu neto i radi."Andrevv MacAndrevv Elliot je bio mlad,
ozbiljan i prave kotske naravi. Ohrabrila ga je vijest o nazonosti
doktora Fella S njime e moi biti iskren, te e mu ispriati to misli
o ovo_situaciji. On je takav ovjek, pomisli Elliot.Kad je stigao u
Sodburv Cross, zaustavio je automobil ispred policijske postaje.
Sodburv Cross je po veliini bio neto izmeu grada i sela. Nalazio se
na putu koji je podosta optereen prometom, budui da vodi do
Londona. U to doba noi mjesto je bilo u dubokom snu. Svjetla
Elliotovog automobila otkrie usnule prozore, a jedino drugo svjetlo
bio je osvijetljen sat iznad fontane Diamond Jubilee.Major Crow i
naelnik Bostwick oekivali su ga u policijskoj postaji."Oprostite to
toliko kasnim, gospodo," ree Elliot "no imao sam problema s
gumom...""U redu, u redu," ree ef policije. "Mi smo ionako none
ptice. Gdje ete se smjestiti?""Naelnik je predloio "The Blue
Lion".""Nije moglo bolje. elite li prvo otii u hotel ili prethodno
elite neto uti o sluaju?""elio bih uti neto o tome, ukoliko vam
nije prekasno."Za trenutak je u uredu nastala tiina, ulo se samo
kucanje zidnog sata, dok je plamen plina nervozno lelujao. Major
Crow ga ponudi cigaretama. Bio je to omalen ovjek, mekana glasa i
sijedih brkova. Tip biveg vojnika, iji vas uspjeh uvijek iznenadi,
sve dok ne doete u doticaj s njegovom apsolutnom uinkovitou. ef
policije zapali cigaretu. Oklijevao je, pogleda uperena u pod."Ja
sam taj," pone on "koji bi trebao zatraiti ispriku od vas,
inspektore. Scotland Yard smo trebali pozvati puno ranije, ako smo
uope htjeli traiti vau pomo. Ali dolo je do popriline uzbune u
nekoliko posljednjih dana, otkako su se vratili Chesnev i njegova
pratnja. Ljudi e pomisliti daje uinjen veliki napredak im je
istragu preuzeo Scotland Yard." smijeio se on bezazleno. "Mnogi od
njih trae da uhitimo gospoicu Wills, Marjorie Wills. Meutim, nemamo
dovoljno dokaza."lako je doao u iskuenje, Elliot to nije
prokomentirao. "Razumjet ete tekou," nastavi major Crow "im
dobijetepredodbu o trgovini gospoe Terry. Vidjeli ste ve stotine
takvih. To je mala prodavaonica, ali prilino duga. S lijeve strane
nalazi se polica za duhan i cigarete, a s desne polica sa
slatkiima. Prolaz izmeu njih je dovoljno irok, sve do zadnjeg
dijela prodavaonice, gdje se nalazi mala knjinica. Dovoljno mjesta
da se ovjek u trku okrene, znate?"Elliot kimne glavom."U Sodbury
Crossu postoje samo tri takve prodavaonice. Ova gospoe Terrv je,
ili bolje reeno, bila je najposjeenija. Tamo je svatko rado
zalazio. Ona je vedra dua i izvanredno sposobna. Mu joj je umro i
ostavio za sobom petero djece, razumijete?"Elliot ponovno potvrdi
klimanjem glave."Svakako znate kako se slatkii prodaju na takvim
mjestima. Neto od tih slatkih stvari nalazi se pod staklom na
pultu, a dosta ih je razmjeteno u raznim staklenim posudama i
kutijama na samom pultu. Tako je na vrhu staklene vitrine, na samom
pultu, stajalo pet otvorenih kutija, malo nagnutih da bi se vidic
njihov sadraj. Tri su kutije sadravale okoladne bombone, jedna
obinu okoladu, a jedna karamele.""Pretpostavimo da elite ubaciti
otrovne bombone mei njih. Nita lake! Kupite ih negdje drugdje, svi
su oni uglavnorr slini. Uzmete injekciju, napunite ju strihninom
rastvorenim i alkoholu i ubrizgate jednu do dvije kapi u, recimo,
pola tucete okoladnih bombona. Mali ubod bio bi neprimjetan.""Zatim
uete u prodavaonicu gospoe Terry, ili bilo koji drugu, sa
sakrivenim okoladnim bombonima, te zatim zatraiti cigarete. Gospoa
Terry odlazi iza pulta. Zatraite, recimo pedeset ili sto cigareta
marke ,Players, tako se ona mora n< samo okrenuti, ve i popeti i
dosegnuti najviu policu, ne bi l dohvatila kutiju sa sto komada.
Dok ona stoji okrenuta leima jednostavno spustite okoladne bombone
u otvorenu kutiji iza sebe. Onuda dnevno proe oko stotinu ljudi,
tko moe znat ili dokazati da ste to uinili ba vi?"On se malo
pridigne, zarumenjela lica."Da lije to tako izvedeno, gospodine?"
raspitivao se Elliol"ekajte! Moete li shvatiti lakou s kojom je
osoba, koja uiva u ubijanju i pri tom ne haje koga ubije, mogla sve
to obaviti? U tome i jest na problem.""Moda bi bilo bolje da vam
kaem neto o Marcusu Chesnevu, njegovoj obitelji i prijateljima. On
ivi u velikoj vili, udaljenoj oko etvrt milje odavde. Moda ste je i
vidjeli. Divna, nova, prostrana kua. Sve moderno i jako skupo. Zove
se Bellegarde. Nazvana je po nekoj vrsti breskve.""Po emu,
gospodine?""Po nekoj vrsti breskve," odgovori ef policije. "Jeste
li uli za uvene Chesnevjeve staklenike? Ne? Zauzimaju pola jutra
zemlje. Njegov otac i djed su, kau, uzgajali najljepe breskve na
svijetu, a Marcus je nastavio tradiciju. To su one velike breskve
koje posluuju u hotelima West Enda po basnoslovnim cijenama.
Uspijevaju mu i izvan sezone, on kae da sunce i klima nemaju veze s
uzgojem breskvl i daje trik u njegovoj tajni koja vrijedi desetine
tisua funti. On uzgaja vrste Bellegarde, EarlySilver i njegov
specijalitet Royal Ripener. Svakako, to je unosan posao. ujem da se
njegovi godinji prihodi penju do iznosa sa est znamenki."Ovdje
major Crow zastane, prodorno gledajui u svoga gosta."to se tie
samog Chesnevja, on nije osobito popularan u ovom kraju. Lukav je i
uporan kao vrag. Ljudi ga ili mrze iz dna due ili mu ukazuju
potovanje. Znate kako ono ljudi govore upubovima: Ah, stari
Chesney! To ti je jedan..., onda zavrti glavom smijuljei se, "i vr
poleti niz ank. udne se stvari govore o njegovoj
obitelji.""Marjorie Wills je njegova neakinja, ki njegove pokojne
sestre. Prema onome to se zna, ini se daje pristojna djevojka, ali
je vatrene naravi. ujem da, bez obzira na naivan izgled, ponekad
upotrijebi rjenik kakvoga bi se i koija postidio.""Zatim je tu Joe
Chesney, lijenik. On otkupljuje obiteljske grijehe, svi ga vole.
Tri uokolo poput pobjenjela bika, noja nemam puno povjerenja u
njegovu profesionalnu vjetinu. Ipak, mnogo se ljudi kune njime. On
ne ivi s Marcusom, koji ne elimijeati svoje voarske poslove s
kirurgijom, ve malo nie niz cestu. Zatim, umirovljeni profesor
Ingram. Vrlo tih i ugodan ovjek, veliki prijatelj Marcusovih. Ima
ljetnikovac u istoj ulici. Okolina ima lijepo miljenje o njemu. I
na kraju, upravnik Marcusovih uzgajalita - Emmet, o kome nitko
mnogo ne zna i ne mari.""Dakle, 17. lipnja bio je etvrtak, trni
dan. U gradu je bilo dosta ljudi. Kao svrenu moramo uzeti injenicu
da u prodavaonici gospoe Terry toga dana nije bilo otrovanih
okolada. Razlog tomu je to ona ima petoro djece, kao to sam vam
rekao, ajednome od njih bio je roendan prethodnoga dana. Njemu u
ast gospoa Terry je pripremila malo slavlje, a izmeu ostalog ona je
za goste izvadila veliku koliinu slatkia iz svake kutije s pulta.
Nikome od njih nije bilo loe i nije bilo nikakvih posljedica.""to
se tie etvrtka, imamo popis svih osoba koje su tog dana ulazile u
prodavaonicu. To nije bilo teko pribaviti jer mnogi od njih posuuju
knjige iz knjinice i ona zapisuje njihova imena. Toga dana u
prodavaonici nije bilo stranaca i to moemo uzeti kao injenicu.
Marcus Chesnev toga ju je dana osobno posjetio, isto kao i doktor
Chesnev, no profesor Ingram i mladi Emmet nisu ulazili."Elliot
izvadi biljenicu i pone prouavati crtee koje je u njoj
napravio."Stoje bilo s gospoicom Wills?" upita on i ponovo postane
svjestan topline noi, rasplesanog plamena plina i zabrinutog efa
policije."Upravo sam vam htio govoriti o njoj," nastavi major Crow.
"Gospoica Wills toga dana uope nije bila u prodavaonici. Evo to se
dogodilo. Oko etiri sata poslijepodne, nakon zavretka nastave, u
grad se dovezla automobilom svog ujaka. Otila je u "Packers" k
mesaru, da se poali na neku narudbu. Kad je izlazila, srela je
malog Frankiea Dalea, osmogodinjaka. Jako je voljela to dijete,
barem prema onome to ljudi govore. Rekla mu je: "Oh, Frankie, otri
do gospoe Terry i kupi mi okoladne bombone za tri penija, hoe li?"
i stavila je djetetu u ruku est penija...""Prodavaonica gospoe
Terry bila je udaljena pedesetak metara od tog mjesta. Frankie je
uinio to mu je rekla. Na vrhu pulta, kao to sam rekao, stajale su
tri kutije s okoladama. Frankie, kao i veina djece, nije birao,
jednostavno je prstom pokazao na srednju kutiju i rekao: "Dajte mi
ovih za tri penija.""Samo trenutak, gospodine," umijea se Elliot.
"Je li ve netko do tada kupio okoladne bombone?""Ne. Toga dana
prodano je dosta drugih slatkia, ali ne i okoladnih
bombona.""Nastavite, molim vas.""Gospoa Terry je izmjerila traenu
koliinu. Sto grama te okolade stoji est penija. U pedeset grama
dobio je est okoladnih bombona. Zatim se Frankie trei vratio
gospoici Wills s okoladama u maloj papirnatoj vreici. Toga dana
padala je kia, a gospoica Wills nosila je kini ogrta s dubokim
depovima. Vreicu je stavila u dep, a onda je, kao da se
predomislila, izvadila tu ili neku drugu vreicu,
razumijete?""Da?""Otvorilaje vreicu, pogledala unutra i rekla:
"Frankie, donio si mi male bombone s bijelim punjenjem, aja sam
htjela velike s ruiastim. Otri i zamoli gospou Terry da ih
zamijeni...hoe?" Gospoa Terrvje susretljiva prodavaica pa ih je
zamijenila. Vratilaje okoladice u srednju kutiju, a zatim je vreicu
napunila okoladnim bombonima iz kutije s desne strane. Frankie ih
je odnio gospoici Wills i ona mu je dala ostatak novca.""Odmah ete
uti i ostatak prie," ree major Crow, uzdiui duboko i mrtei se.
"Frankie nije odmah potroio tri penija. Prvo je otiao kui na aj, a
zatim se vratio. Je li ranije bacio oko na okoladne bombone ne
znam, ali je na njih potroio dva penija, na male s bijelim
punjenjem ijedan peni na bombone punjene likerom. Oko est i
petnaest u prodavaonicu je ula Lois Curtain, slukinja Andersonovih,
s njihovo dvoje djece. Kupila je etvrt kilograma mijeanih bombona
iz sve tri kutije.""Svi oni koji su probali okoladice iz srednje
kutije, alili su se na njihov gorak okus. Frankieja, tog malog
vraika, to nijemoglo sprijeiti jer je na njih potroio svoja dva
penijate ih je sve pojeo. Bolovi su ga spopali otprilike nakon sat
vremena. Umro je u stranim mukama u jedanaest te noi.""Djeca
Andersonovih i Lois Curtain imali su vie sree. Mala Dorothv
Anderson, tek stoje okusila okoladicu, zaplakala je, alei se na
njihovu gorinu. U stvari upotrijebila je rije "grozna". Radoznala
Lois probala je okoladicu, a Tommy Anderson je digao zbrku jer je i
on elio probati, no sve su okoladice bile gorke i Lois je zakljuila
da su pokvarene. Spremila ih je u torbu, dok ne nae vremena otii do
gospoe Terry da joj se poali. Nijedno od njih troje nije umrlo, ali
je s Lois te noi bilo povuci - potegni. Trovanje strihninom,
naravno."Major Crow zastane. Govorio je tiho, no Elliotu se nije
dopao njegov pogled. Ugasivi cigaretu, ponovo je sjeo.Dodao je:"U
ovom kraju sam proveo dvanaest godina, no nikada nisam vidio toliko
buke kao stoje ova. Prvi izvjetaj je naravno govorio da je gospoa
Terry prodavala otrovane okolade i sav bijes se sruio na nju.
Mislim da neki ljudi imaju nejasnu predodbu; mislei da se okolada
moe pokvariti na isti nain kao i meso. Gospoa Terry je postala
histerina, vritala je i plakala, briui oi krajevima pregae. Ljudi
su razbili prozore na njezinoj prodavaonici. Otac malog Frankieja
je napola lud.""No, nakon dan, dva postali su razumniji i poeli su
se pitati o emu se radi. Joe Chesney je u baru hotela "The Blue
Lion" otvoreno rekao daje to namjerno trovanje. On je ukazao pomo
malom Frankieju, koji je pojeo tri okoladna bombona i tako progutao
est zrna strihnina. Kao to znate, jedna estina zrna se smatra
smrtonosnom dozom. Druge su tri rtve meusobno podijelile neto vie
od dva zrna. okoladni bomboni iz. srednje kutije su analizirani, jo
su dva bombona sadravala dva zrna strihnina to su unesena rastvorom
alkohola. Takav je bio sluaj i s druga dva koje je kupila Lois, uz
ona dva koje su ona i djeca meusobno podijelili. Svaki je bombon
sadravao vie otrova od koliine koja se smatra smrtonosnom. Znai,
ubojica je elio svojim rtvama nanijeti smrt u tekim mukama.""Jasno,
postoje tri mogua rjeenja.""Prvo: Gospoa Terry je namjerno otrovala
bombone. Tome sada nitko ne vjeruje.""Drugo: Netko, tko je u toku
dana bio u prodavaonici, dodao je pregrt otrovnih bombona u srednju
kutiju, dok je gospoa Terry bila leima okrenuta kupcu. Ba onako
kako sam vam rekao.""Tree: To je uinila Marjorie Wills. Kad joj je
Frankie donio vreicu nekodljivih bombona, ona je u depu svog
balonera imala pripremljenu drugu vreicu sa zatrovanima. Nekodljive
je stavila u dep, a ove druge otrovane izvadila i zamolila
Frankieja da ih vrati i zamijeni. Tako su se i nali u srednjoj
kutiji, razumijete?"Elliot se namrti."Da, gospodine, razumijem,
ali...""Tono!" prekine ga major drei hipnotiki pogled na svome
gostu. "Znam to elite rei. Postoji jedna nejasna stvar. Kupila je
est okoladnih bombona, a u srednjoj kutiji na pultu naeno je deset
otrovanih. Ako je vratila vreicu sa est, otkuda one etiri? I,
ukoliko je njezina vreica sadravala deset bombona, zar gospoa Terry
ne bi primijetila kada ih je vraala u kutiju?"Bostwick, naelnik
lokalne policije, do ovog trenutka nije progovorio ni rijei. Bio je
gromada od ovjeka. Sjedio je prekrienih ruku, pogleda usmjerenog u
kalendar. Pripremajui se progovoriti, malo se nakaljao."Neki
misle," ree on "da ona to nikada ne bi uinila. Ne, ak i daje netko
prisili na to." Dodaoje, kaljui:"Sa ili bez pomoi Scotland Yarda,
uhvatit emo tog vrajeg ubojicu, pa bila to zadnja stvar koju emo
uiniti."Jakost njegovog bijesa ispuni sobu. Major Crow pogleda
Elliota."Bostwick je," ree on "nauio biti nepristran i otvoren. Ako
je to ono to on misli, pretpostavite to misle ostali.""Razumijem,"
ree Elliot i strese se u sebi. "Da li u mjestuprevladava uvjerenje
daje gospoica Wills...?""To morate zakljuiti sami. Openito, ljudi
ne vole ulaziti u pojedinosti, kao to to moramo mi. U tome i jest
problem. Prije svega, sve je zapanjila priroda same stvari. A,
onda, ne pomae ni injenica (iako, na sreu, veina gostiju hotela
"Blue Lion" to ne zna) da su okolnosti pod kojima je izvreno
ubojstvo gotovo istovjetne onima u uvenom sluaju trovanja u
Brightonu prije vie od ezdeset godina. uli ste za sluaj Christiane
Edmunds iz 1871? Sama je radila otrovane okoladice, koje je potom
preko djece vraala kako bi ih zamijenili u trgovinama. Koliko se
sjeam, nosila je torbicu s duplim dnom u svome mufu i djeci
podmetala otrovane bombone kao arobnjak.""Christiana Edmunds je,
koliko se sjeam, bila luda," ree Elliot. "Umrla je u
Broadmooru.""Da," sloi se major "neki misle da e i ova tako
zavriti." Nakon kratke pauze, on nastavi umjerenije:"Pogledajte
ovaj sluaj. Ne ide! Jednostavno nam nita ne polazi za rukom.
Nemogue je dokazati daje gospoica Wills raspolagala otrovom. Ne moe
se dokazati daje kupila, posudila ili ukrala ni milijunti gram
otrova, no mjetani lako nalaze odgovor na to. Ona je ljubimica
doktora Joea. Ljudi kau da je Joe Chesney toliko nemaran da bi
strihnin ostavljao posvuda, ba kao i duhan. Istina je da u svojoj
ordinaciji dri strihnin, ali nam polae raune za svaku
koliinu.""Drugo, gospoa Terry se kune daje u vreici koju je Frankie
donio bilo est bombona.""Tree, ukoliko je to i uinila Marjorie,
onda je to uinila na vrlo glup nain. Nije bila oprezna niti
onoliko, koliko je to bila suluda Christiana Edmunds, a Brighton je
ipak veliki grad. enu, koja bi izabrala nepoznato dijete dajoj
zamijeni okoladice, bilo bi teko identificirati. Ali ova djevojka!
U ovom mjestacu bira dijete koje je poznavala, i to u nazonosti
svjedoka? Smijeno! Sama na sebe skree panju! Ako je htjela
zatrovati bombone, onda bi to uinila tako da ne bude dovedena u
sumnju i na nain kako sam vam malo prije objasnio.""Ne, inspektore.
Nema niti jednog dijela optube protiv nje, koji dobar odvjetnik ne
bi razbio u sitne djelie, za dvadesetak minuta. Ne moemo nekoga
uhapsiti samo da bi zadovoljili starog Toma Cobleigha i ostale.
Osim toga, osobno vjerujem da to nije istina. Ona je divna
djevojka, nita se za nju nije govorilo, osim da su Chesnevjevi
openito udni."Je li ova uzbuna protiv nje poela prije nego to su
Chesnevji otili na putovanje?""Pa, pomalo se kuhala. Izbila je na
povrinu tek kad su otputovali, l sada, kad su se vratili, stvar se
pogorala. Ovdanji ef policije bio je u stalnome strahu da neke
usijane glave ne razbiju Marcusove staklenike. Ja to, ipak, ne
predviam. On puno pria, ali je jako strpljiv. Oekuje da e to
umjesto njega rijeiti via vlast, pa nee poduzeti neki bezobziran
korak ako ne bude prisiljen. Tako mi Boga, spreman sam uiniti sve
to je u mojoj moi," ree major."l ja imam djecu, i ne svia mi se sve
ovo, kao ni drugima. Samo, ponaanje Marcusa Chesnevja nije nam uope
pomoglo. Vratio se s kontinenta galamei da e on rijeiti problem,
budui da mi nismo uspjeli. U stvari, ujem daje prekjuer bio tu i
postavljao neka besmislena pitanja..."Elliot nauli ui."Zaista?"
zapita on. "O emu, gospodine?"ef gradske policije ispitivaki
pogleda naelnika Bostwicka, kojemu su rijei navirale na
usta."Gospodin je elio znati," ree on sarkastino "tonu veliinu
kutija za bombone, koje gospoa Terry dri na pultu. Upitao sam ga
zato to eli znati. Uzrujao se i rekao da se to mene ne tie.
Odgovorio sam mu neka o tome upita gospou Terry. Rekao je,"
smijuljio se naelnik, s oitim uivanjem "da me mora jo neto pitati,
ali poto sam takav lakrdija, to nee uiniti, a da u ja snositi
posljedice. Dodao je kako je znao da mi nedostaje mo zapaanja, ali
da mu je sadajasno da nemam ni pameti.""ini se da ima neku
ideefixe," objasni major "da veina ljudi nije u stanju tono opisati
ono to vidi ili uje...""Znam," ree Elliot. "Vi znate?"Elliot nije
stigao odgovoriti, jer u tom trenutku zazvoni telefon. Major Crow
nestrpljivo pogleda na sat ije glasno otkucavanje ispuni sobu.
Kazaljke su pokazivale dvanaest sati i dvadeset minuta. Bostvvick
nezgrapno pouri i podigne slualicu. Elliot i ef policije spuste
glave kao da su ih najednom obuzele neke neugodne misli. Major je
bio umoran i potiten, a Elliot je najblae reeno bio u depresiji.
Meutim Bostwickov glas, ili moda mala nota kretavosti kojom je
ponavljao ono "gospodine", trgne ih. Major Crow se iznenada okrene
i udari stolicom o stol."To je doktor Joe," ree naelnik lagano.
"Bilo bi bolje da vi razgovarate s njim, gospodine."Na elu mu zasja
kapljica znoja, dok je izraz u oima malo govorio. On prui slualicu
majoru Crowu koji ju je, sluajui paljivo, zadrao na uhu cijelu
minutu. Elliot je u tiini uo mumljanje iz telefona, no nije
razabrao niti jednu istu rije. Tadaje ef policije brino spustio
slualicu."To je bio Joe Chesnev," ponovi on gotovo nemarno. "Marcus
je mrtav. Doktor misli daje otrovan cijanidom."Kucanje sata ponovo
ispuni sobu, a major Crow se nakalja."ini se," nastavi on "daje
Marcus potvrdio svoju omiljenu teoriju posljednjim dahom. Ako sam
tono shvatio, ono stoje doktor rekao, nitko od osoba koje su svojim
oima vidjele ubojstvo, nije u stanju tono opisati to se
dogodilo."Bellegarde je bila kua o kojoj su se mogle rei samo
lijepe rijei. Iako vrlo velika, to nije bila prastara palaa, niti
je na to pretendirala. Bila je sagraena od utih nizozemskih cigli s
plavim oplatama zabata, sada malo posivjelim. Zabati su bili
izgraeni na kraju dugog, niskog proelja sa strmim krovom.No,
trenutno je inspektor Elliot teko razlikovao pojedinosti. Nebo je
bilo tmurno i prekriveno oblacima. Iz kue nije probijao ni traak
svjetlosti, ali kada su se uputili stazom koja vodi s lijeve
strane, zabljesnulo ih je tako jako svjetlo da se moglo vidjeti s
glavne ceste. Elliot zaustavi automobil, a major Crovv i naelnik
Bostwick izau."Samo trenutak, gospodo," pristojno e Elliot. "Prije
nego to uemo, bilo bi dobro da neto raistimo. Kakav je moj status
ovdje? Poslali su me ovamo zbog tog sluaja trovanja, ali
ovo..."Osjeti u tami kako ga major Crow smrknuto gleda."Vi volite
biti na isto sa svime, zar ne?" upita ef policije. "Da, da to je
pametno," dodao je urno. "To je va sluaj, mome. Vi ga vodite,
naravno, pod nadzorom naelnika Bostvvicka. Kad ujem to se dogodilo,
idem kui u krevet. Sada nastavite."Umjesto da pokuca na ulazna
vrata, Elliot zaobie kuu i pogleda iza ugla. Koliko je vidio,
Bellegarde nije bila dugaka kua. Ova strana sastojala se od tri
sobe u jednom redu. Svaka je imala dva ispupena francuska prozora,
koja su gledala na uski travnjak. Paralelno s prozorima nalazio se
red kestenova. Prva soba, prema elu kue, bila je u tami. Svjetlost
je dolazila kroz prozore druge dvije sobe, pogotovo tree. Trava oko
kue izgledala je neprirodno zeleno. Svaki se uti list na drveu,
koje je bacalo veliku sjenku, jasno razaznavao.Elliot zaviri u prvu
od dvije osvijetljene sobe. Bila je prazna. Oba prozora, zastrta
velikim barunastim zastorima, bila su otvorena. To je bila
prostorija s klavirom i radio - gramofonom,koju su obino nazivali
glazbenim salonom. Stolice su bile razbacane, a zatvorena dvokrilna
vrata bila su povezana s najdaljom sobom. Tiina, toliko gusta da se
mogla osjetiti, nagovjetavala je neku neugodnost."Ima li koga?"
povika ElliotOdgovora nije bilo. On pode dalje i pogleda kroz
prozor druge sobe u koju su vodila dvokrilna vrata. Najednom
zastane.Na uskom zelenom otoku, izmeu kue i kestenova, odmah iza
prozora najudaljenije sobe leala je najneobinija hrpa stvari to ih
je Elliot ikada vidio. Prvo je zapazio staromodni cilindar, dubok i
dobrano izlizan. Pored njega se nalazio odbaen, vrlo iznoen, dugi
kini ogrta s dubokim depovima, zatim vuneni al smee boje i tamne
sunane naoale. U sredini hrpe razbacanih stvari nalazila se crna
kona torba, vea od lijenike, ali manja od obinog kofera. Na njoj su
bili upisani inicijali: dr. R. H. Nemo."ini se," rekao je major
Crow hladno, "da se netko ovdje skidao."Elliot nije odgovorio.
Istog trenutka pogleda u sobu i primijeti neugodan prizor.Oba
prozora na sobi, koja je bila ureena kao ured ili radna soba, bila
su poluotvorena. Na sredini, a s Elliotove lijeve strane, nalazio
se veliki radni stol s perom, tintarnicom i brisaem te stolicom iza
njega. Iz bronane svjetiljke, koja je stajala na stolu, dopirala je
bljetava svjetlost. Elliot je odmah znao da se radi o sijalici koja
se upotrebljava za fotografiranje u zatvorenim prostorima.
Sjeniloje bilo tako nakrivljeno daje puno svjetlo padalo na lice
osobe koja je sjedila na stolcu, okrenuta licem prema dvokrilnim
vratima.To je bio Marcus Chesnev. Sjedio je postrance u stolici,
skupljenih ramena, s rukama na rukohvatima, kao da je pokuavao
ustati. No, to je bila samo iluzija. Noge su mu bile oputene, dok
se tijelo cijelom teinom oslanjalo o naslon stolice. Tamnoplave
vene na elu bile su zategnute i nabubrene. Sivo-bijela kosa
zapanjujue je odudarala od ostalog izgleda. Kapci, nateeni od krvi,
bili su zatvoreni, dok mu je malo pjene izbilo na usta.Fotografska
sijalica, nagnuta i uperena u nj, otkrivala je sve to bespotednom
jasnoom bijelog svjetla. Iznad kamina, na zidu iza Marcusovih lea,
nalazila se ploa od uglaanog drveta. Na njoj je stajao sat s
bijelim brojanikom, ije se malo uurbano klatno pomicalo
lijevo-desno uz glasno kucanje. Kazaljke su pokazivale dvanaest i
dvadeset pet."Da... Marcus je otiao," ree major, trudei se biti to
mirniji. "Ali pogledajte ovo..."Njegov glas se izgubi u tami.
Kucanje sata je bilo preglasno. Kroz prozore je dopirao miris
gorkog badema."Da, gospodine?" ree Elliot poslije male stanke,
nastojei zapamtiti pojedinosti."ini se daje teko umirao. U pitanju
su bili teki bolovi." "Da.""Joe Chesnev kae da se radi o trovanju
cijanidom. To potvruje i ovaj miris. Ne kaem da sam ga ikada prije
osjetio, ali svatko zna za njega. Zar cijanid nije otrov koji
djeluje brzo kao munja, ubija trenutno, sve u svemu bezbolna
smrt?""Ne, gospodine. Nema otrova koji tako djeluje. Ovaj je vrlo
brz, ali samo utoliko to mu je potrebno nekoliko minuta,
umjesto..."Elliot je stajao kraj prozora, a mata mu je radila brzo
i sve neugodne stvari povezivala izvanredno ivo. Mrtvac je sjedio
za stolom, pod jakom svjetlou, okrenut prema dvokrilnim vratima.
Sve je to podsjealo na dobro osvijetljenu pozornicu. Da su vrata
bila otvorena i daje iza njih sjedila publika pogleda uperenih
ovamo, soba bi izgledala poput prave pozornice. Dvokrilna vrata
bila bi zastor, a Marcus Chesnev glavni glumac. Iza pozornice
nalazili su se udni rekviziti: cilindar, kini ogrta, al, sunane
naoale i crna torba s upisanim imenom fantomskog doktora.Dobro, to
moe priekati.Elliot provjeri vrijeme na svome satu i sloi se da se
u sekundu poklapa s vremenom koje je pokazivao sat na kaminu. Zatim
unese podatak u biljenicu i ue u sobu.Miris gorkog badema bio je
izrazito jak oko Marcusovihusta. Preminuo je prije kratkog vremena.
ake je drao stisnute u posljednjem gru oko rukohvata naslonjaa. Na
sebi je imao veernje odijelo, a prednjica koulje bila je izvuena
preko prsluka. Iza maramice u unutarnjem depu virio je komadi
presavijena papira.U blizini nije bilo nikakve kutije ili boice s
otrovom. Stol s neupotrijebljenim upijaem i tintarnicom bio je ist.
Na njemu su se nalazila jo dva predmeta. Jedan je bio tamnoplava
olovka, vie plosnata nego okrugla. Nije stajala na drau za pera, ve
na upijacu. Drugi predmet bila je neotvorena kutija od kilograma
jeftinih okoladica. Sjajan kartonski papir bio je ukraen crteima
poput zidnog papira. Rijei na kartonskom poklopcu bile su ispisane
pozlaenim slovima: Henrv s Peppermint Creams."Ima li koga?" zau se
glas iz druge sobe.Tepisi su bili vrlo debeli, tako da nisu uli
korake. Izvan podruja na koje je padala svjetlost bilo je tako
mrano da su jedva primijetili kako netko nezgrapno pokuava otvoriti
dvokrilna vrata. U sobu uleti doktor Joe Chesnev i zastane."Oh!"
uzvikne lijenik teko diui. "To ste vi majore. I Bostvvick. Hvala
Bogu!"Major ga pristojno pozdravi."Pitali smo se gdje bi vas mogli
pronai," ree on. "Ovo je inspektor Elliot iz Scotland Yarda. On je
tu kako bi nam pomogao. Pretpostavljani da ete mu rei to se ovdje
dogodilo."Doktor Joe ispitivaki pogleda Elliota. Njegova iznenadna
nazonost uznemiri atmosferu poput vjetra. U zraku se izmijeao miris
brandvja i gorkoga badema. Doktorova kratka rida brada i brkovi
dizali su se pod napuenim usnama i dubokim disanjem. Usprkos grubom
odijelu od tvida, ovdje, kod kue, uini se Elliotu manje agresivan i
snaan nego u Italiji. Imao je kovravu riu kosu i crvene obrve iznad
blagih oiju, s toliko pokretnim borama ispod njih da se inilo kao
da mu se cijeli donji dio lica nalazi na arkama. Ali sada njegovo
debelo lice nije imalo dobroudan izraz."Ne znam to se dogodilo,"
uzvrati on prilino tuno. "Nisam bio ovdje. I ne mogu biti na
razliitim mjestima u isto vrijeme.Upravo sam bio gore i pregledavao
jednog drugog pacijenta." "Drugog pacijenta? Koga?" "Wilbura
Emmeta." "Wilbura Emmeta!" ponovi major. "On nije..?""Nije mrtav,
iako je zadobio teke povrede glave. Potres mozga." objasni doktor
Joe, vrsto steui i trljajui ruke, kao da ih dri pod mlazom vode.
"Sluajte, to mislite o tome da krenemo u drugu sobu? Ne kaem da mi
smeta to smo ovdje" ree, pokazujui rukom na preminulog brata, "ali
ove fotografske sijalice brzo pregore. Ako je ostavite da due gori,
ostat ete bez nje kad vam bude najpotrebnija, kao kad traite
kljueve i slino," ree on i nastavi trljati ruke.Na znak efa
policije Elliot oko ruke zamota maramicu i ugasi svjetlo. Joe
Chesney brzo zakorai ka drugoj sobi. U glazbenom salonu ih doeka
sasvim drugim tonom, to Elliot protumai kao napad nervoze.Major
Crow napola zatvori vrata."Dobro." ree on ustro. "Ako nemate nita
protiv da upotrijebite telefon, naelnice, moete pozvati doktora i
zamoliti ga...""Zato vam je potreban doktor? Ja sam doktor. Ja vam
mogu potvrditi daje mrtav.""To je samo formalnost, Chesnev. Vi to
znate." "Ako imate neto za rei protiv mene profesionalno..."
"Gluposti, mladiu. Izvolite, inspektore."Doktor Joe se okrene
Elliotu. "Tako znai, vi ste iz Scotland Yarda?" zapita on i nakon
kratkog razmiljanja, doda. "ekajte! Kako ste dospjeli ovamo? Niste
mogli tako brzo...?""Ovdje sam doao zbog jedne druge stvari,
doktore. Trovanja djece.""Aha!" uzdahne doktor Joe i promijeni
izraz lica. "Dobro, onda vam preputam ovu stvar.""Zahvaljujem," ree
Elliot. "Pa, doktore, ako biste me samo u kratkim crtama
obavijestili o onome to se noas dogodiloovdje...""Gluposti su se
dogodile," zagrmi ovaj istoga trena "Gluposti. Marcus im je elio
prirediti "predstavu", l tako mi Boga, priredio
juje!""Predstavu?""Ne mogu vam rei to su sve uinili," naglasi
doktor Joe "budui da nisam bio ovdje. Ali vam mogu rei to su
namjeravali uiniti jer suotome raspravljali cijelo vrijeme tijekom
veere. To je bila rasprava o staroj temi, samo to nikada prije nije
imala takve konkretne oblike. Marcus je tvrdio da je devedeset
devet od sto svjedoka, uvijek jednostavno neuraunljivo. Rekao je da
nisu u stanju ispriati ono to su vidjeli vlastitim oima. ak ako se
radi i o poaru, ulinoj nesrei, pobuni ili neemu slinom, policija
uvijek dobiva dijametralno suprotna svjedoenja koja su
neupotrebljiva kao dokazni materijal," zagleda se u Elliota s
iznenadnom radoznalou. "Zar to nije istina?""Vrlo esto, no to ste
time htjeli rei?""Pa eto, nitko od njih nije se slagao s Marcusom
iz razliitih razloga, ali su svi rekli da se ne daju nasamariti. To
sam i sam rekao," ree mu doktor Joe, branei se "i jo uvijek tako
mislim. Na kraju, Marcus je rekao da bi sve to elio testirati.
Ponudic je da na njima izvede jedan psiholoki pokus koji je
upotrijebljer na nekom sveuilitu. Rekao je, da e im prirediti mak
predstavu. Poslije su trebali odgovoriti na odreen broj pitanja o
onome to su vidjeli. elio se okladiti da e ezdeset poste odgovora
biti pogreno."Doktor Joe se okrene prema majoru Crowu:"Poznavali
ste Marcusa. Uvijek sam govorio daje tvrdogla> kao onaj, kako se
ono zove, znate onaj pjesnik kojeg smo moral itati u koli, onaj
stoje znao pjeaiti po trideset kilometar! kako bi doao do tonog
opisa nekog cvijeta koji je, inae beznaajan. Onoga trena kad bi mu
na pamet pala neka ideja morao ju je sprovesti u djelo, pa makar
umro istog trena. Taki su se i upustili u ovu malu igru. Meutim, na
samoj polovic netko se umijeao i ubio Marcusa. Ukoliko sam ih tono
razumicsvatko od njih je vidio ubojicu i slijedio svaki njegov
korak, pa opet, nikako se ne slau u pogledu onog to se
dogodilo."Doktor Joe zastane. Glas mu postane promukao, a lice mu
se uari. Prema izrazu koji je imao u oima, Elliotu se uini da e
svakog trenutka briznuti u pla. Prizor bi bio groteskan da nije
izgledao apsolutno iskren.Major Crow se umijea."Zar nisu mogli dati
opis ubojice?""Ne. Ubojica se sav zamotao, kao kakva avet.""Kako
to?""Znate, dugaak kaput podignutih revera, al preko lica, tamne
naoale i eir navuen na oi. Neugodan prizor. Oni su mislili daje to
bio dio igre. Boe, to je uasno! Taj, taj vampir se
uuljao...""Ali...""Oprostite, gospodine." prekine ga Elliot htijui
prikupiti injenice i dovesti ih u red. Imao je udan osjeaj da e
ovaj sluaj biti vrlo zagonetan. On se okrene prema doktoru. "Kaete
oni su to vidjeli. Tko su to oni?""Profesor Ingram, Marjorie i
mladi George. Kako se ono preziva?""Jo netko?""Ne, ne koliko ja
znam. Marcus je elio da i ja budem nazoan. Ali, kako sam vam rekao,
morao sam obii nekoliko pacijenata. Marcus je rekao da nee poeti s
predstavom do kasno u no i da e ekati na mene, ako mu obeam da u se
vratiti prije ponoi. Tako neto nisam mu mogao obeati. Odgovorio sam
da u nastojati doi, ali ako ne stignem do petnaest do dvanaest,
neka pone bez mene."Nakon stoje par puta mrknuo, doktor Joe sjedne,
podigne svoje kao medvjee ape velike ruke i spusti ih nezgrapno u
krilo."Kada je poela ta ,predstava?" nastavi Elliot."Kada je
otkucalo dvanaest sati, kau. To je i jedina stvar u kojoj se svi
slau.""O samom ubojstvu, doktore, iz vlastitog saznanja, ne biste
mogli nita rei?""Ne! U dvanaest sati sam taman naputao kuu jednog
pacijenta koji stanuje na drugom kraju grada. Teak sluaj, poroaj.
Pomislio sam da pokuam bre voziti ne bi li stigao na vrijeme na tu
Marcusovu "zabavu", ali nisam uspio. Ovamo sam stigao oko dvanaest
i deset i naao jadnog ovjeka u takvom stanju daje bilo kasno da mu
itko pomogne." Uto kao da gaje pogodio grom, koji mu razbistri
misli. Najednom se razvedri i podigne svoje rie obrve. "Rei u vam
jo neto," nastavi slatkastim glasom "kod ovog problema postoji
jedna dobra stvar kojom svima mogu zatvoriti gubice. Trebam li to
uiniti?""Sluajte, inspektore. Kaete da ste doli ovamo zbog sluaja
trovanja u prodavaonici gospoe Terry. Moda znate to vam elim rei,
ali ipak u vam rei. Vie od tri mjeseca, gotovo etiri, ljudi priaju
daje Marjorie ubojica, kau: "Truje ljude da bi ih gledala kako se
previjaju u mukama." To, naravno, ne smiju rei preda mnom, ne
smiju, ali priaju. Da li da im svima zaepim gubice, poto je jedna
stvar dokazana; tko god je ubio moga brata, to nije uinila
Marjorie. Tko god daje trova, to nije Marjorie. Iako je Marcus
nadrapao zbog nakane da to dokae, trud se ipak isplatio. Razumijete
li me? Vrijedilo se zaloiti za to."On poskoi kao da je neto skrivio
i spusti aku. Vrata na drugoj strani sobe se otvore i Marjorie
Wills ue u sobu.U glazbenoj sobi se nalazio kristalni luster na
kojemu su sve elektrine svijee bile upaljene. Pri ulasku ona
zatrepe oima Prijee tiho preko sobe u svojim malim crnim papuama i
polo ruku na doktorovo rame."Molim vas, doite gore," zamoli ga. "Ne
svia mi se kake \Vilbur die."Zatim, zbunjena nazonou ostalih,
podigne pogled koji j< bio bezizraajan. Kad ugleda Elliota,
inilo se kao daje pogledon neto uhvatila i oi joj se suze. To je
liilo na jaku unutarnji koncentraciju koja se odmah izgubila im se
ona uspravila."Zar vi niste, ovaj, zar se nismo ranije sreli?"Na
Marjorieno neoekivano pitanje, Elliotu se potkrade jo jedna
pogreka. Progovori s toliko zajedljive otrine iz samo njemu znanih
razloga, da se ef gradske policije s uenjem zagledao u njega."Ne
vjerujem, gospoice Wills," odgovori on. "Izvolite sjesti, molim
vas."Gledala je i dalje zbunjeno u njega. Sjeanja su mu se ivo
vraala. Nikada nije sreo osobu, ije nazonosti je bio toliko
intenzivno svjestan, koliko i tjelesnog dodira. inilo mu se kao da
zna to e sljedee uiniti, kako e okrenuti glavu i kakav e biti
njezin idui pokret."Postaje histerina, Marjorie," ree doktor Joe
milujui je po ruci. "Ovaj ovjekje inspektor iz Scotland Varda. On
je...""Scotland Yard," ree djevojka. "To je jo gore." Zatim se pone
smijati.Odmah se obuzdala, tako da smijeh nije ostavio traga u
njezinim oima. Elliot nije propustio niti jednu pojedinost: sjajna
tamnosmea kosa, razdijeljena i zaeljana iza uiju, s malim kovrama
na vratu. Visoko elo, izvijene obrve, sive sanjive oi, usne kao u
vjenom mirovanju. Sada je postao svjestan da nije lijepa, no kao da
to nije primjeivao."Oprostite," ree ona mirno. "Bojim se da vas
nisam ula. to ste rekli?""Hoete li sjesti, molim vas, gospoice
Wills? Ukoliko ste u stanju, molimo vas da nam kaete neto o smrti
svoga ujaka."Ona brzo pogleda kroz dvokrilna vrata u drugu sobu, a
zatim spusti pogled. Zabaci glavu steui ake, ali bar na izgled
ostane mirna. Takvo dranje i inteligencija, kakvu joj je
pripisivao, nisu morali biti dokaz protiv etveromjesenog ogovaranja
zlih jezika."Ta sijalica nije mogla pregorjeli tako brzo, zar ne?"
ree ona i poee se nadlakticom po elu. "Jeste li doli ovamo dame
uhapsite?" "Ne." "Onda, to me elite pitati?""Nita, samo mi sve
ispriajte kako najbolje znate, gospoice Wills. A vi doktore
Chesnev, ako bi htjeli otii do vaeg pacijenta..."Elliotova
trijezna, tiha kotska pristojnost imala je uspjeha. Ona ga pogleda
ispitivaki i, diui mirnije, prihvati stolicu koju joj je ponudio.
Na sebi je imala crnu veernju haljinu, bez ukrasa i nakita, pa ak i
bez zarunikog prstena."Inspektore, moramo li ostati ovdje? U ovoj
sobi, mislim." "Da.""Moj ujak je patio od raznih ideefixe i
teorija," pone ona. "Kad god je imao neku, morao juje ispitati. I
ovo je rezultat," ispriala je Elliotu sve o teoriji Marcusa
Chesnevja."Koliko sam razumio, gospoice Wills, povod je bila neka
rasprava tijekom veere.""Da.""Tko je prvi poeo s raspravom? elim
rei, tko je poveo razgovor o toj stvari?""Ujak Marcus," odgovori
djevojka iznenaeno."A vi se niste sloili s njim?""Da.""Zato,
gospoice Wills? O kom pitanju?""Oh, je li to vano?" povikne
Marjorie i malo izbulji oi, odajui nestrpljivost. Primijeti jainu
njegove vilice i sva uzbuena nastavi: "Zato? Samo da bih neto
radila, mislim. Nakon povratka kui bilo je grozno, ak i u nazonosti
Georgea. Neugodno mije bilo upravo zbog njega. George je moj
zarunik. Upoznala sam ga najednom putovanju u inozemstvu. Ujak
Marcus je bio tako siguran u sebe, ali i ja sam vjerovala u ono to
sam mu rekla.""U to ste vjerovali?""Da svi mukarci imaju slabu mo
zapaanja," ree Marjorietiho. "Stoga ste svi loi svjedoci. Ne opaate
okolinu, vi ste cijelo vrijeme optereeni svojim brigama, uvijek
usredotoeni na posao ili na svoje probleme. Zato i ne zapaate
stvari. Uvijek ismijavate enu koja zapazi to druga ena ima na sebi,
do posljednjeg detalja, remena ili narukvice. Mislite da ene ne
primjeuju isto tako i ono to mukarci nose te da to ne mogu opisati.
To nije stvar gledanja drugih ena, ve promatranja. A primjeujete li
vi uope to drugi ljudi nose? Neki drugi mukarac, na primjer? Ne.
Ukoliko njegovo odijelo ili kravata nisu upadljivi, vi ostalo ne
vidite. Primjeujete li pojedinosti, cipele ili recimo ruke?"Ona
zastane gledajui prema dvokrilnim vratima."Ovo vam govorim jer sam
se zaklela ujaku Marcusu da nijedna inteligentna ena nee puno
pogrijeiti u pogledu onoga to je vidjela. Rekla sam mu da, ako nas
testira uz pomo svoje demonstracije, neu ni onda pogrijeiti. I
nisam."Marjorie se nagne naprijed puna gnjeva. "Vidite," nastavi
ona "netko se umijeao...""Samo trenutak, gospoice Wills. Tko se jo
nije sloio s vaim ujakom?""Nije se sloio ujak Joe, ali samo u
naelu. Zatim profesor Ingram, koji se estoko usprotivio. Znate, on
je profesor psihologije. Rekao je da je tvrdnja u osnovi logina,
ali da osobno ne moe pogrijeiti, budui da je kolovan za promatranje
i poznaje sve smicalice. Ujaku Marcusuje predloio okladu u pedeset
funti."Ona skrene pogled prema stolici doktora Joea, ali se on ve
bio neopaeno izvukao. Naelnik Bostvvick se vratio u sobu, dok je
major Crow stajao naslonjen na klavir."Stoje s vaim -
zarunikom?""Georgeom? Ah, on se isto tako nije slagao. Inzistirao
je na tome da sve snimi jednom malom kino - kamerom, kako poslije
ne bi bilo rasprave."Elliot sjedne."elite rei da posjedujete film o
onome to se ovdjedogodilo?""Pa, da. To je razlog zastoje reflektor
bio upaljen.""Razumijem," ree Elliot s uzdahom olakanja. "Tko je
trebao biti svjedokom prilikom te Marcusove demonstracije?""Profesr
Ingram, George i ja. Ujak Joe je morao pregledati nekoliko
pacijenata.""Ali stoje bilo s drugim ovjekom, koji je izgleda
negdje tresnuo glavom, s tim gospodinom Emmetom? Zar on nije bio
nazoan?""Ne, nije. Trebao je asistirati ujaku Marcusu, razumijete?
U stvari, trebao je biti drugi sudionik te igre.""Evo kako se to,
prema onome to smo kasnije saznali, dogodilo," objasni ona. "Nakon
veere sastali su se ujak Marcus i Wilbur Emmet i dogovorili se u
svezi demonstracije koju su trebali izvesti za nas. Pozornica je
trebala biti radna soba ujaka Marcusa, a mi smo trebali sjediti
ovdje i promatrati. Predvieno je da se Wilbur pojavi u nekoj
neobinoj odjei, koju smo mi trebali opisati nakon toga. Njih
dvojica su trebali neto aptati, a na zadatak, kao publike, bio je
da tono zapamtimo to su rekli jedan drugome. Ujak Marcus je
priredio popis pitanja za nas. Dakle, kadje bilo skoro dvanaest
sati, pozvao nas je ovamo i dao nam naputke..."Elliot se
umijea."Samo trenutak, molim. Kaete daje bilo skoro dvanaest sati.
Zar to nije bilo malo prekasno za poetak?"Ljutnja i neizvjesnost
izazvae rumenilo na njezinom licu."Da, bilo je. Profesor Ingram se
ljutio zbog toga jer je elio ii kui. Vidite, veera je zavrila oko
devet i petnaest. George i ja sjedili smo u knjinici i igrali remi,
pitajui se to e od toga ispasti, ali ujak Marcus je inzistirao.""Je
li vam dao nekakvo objanjenje?""Rekao je dae ii vidjeti je li se
ujak Joe vratio kui, kako bi nam se mogao pridruiti. Meutim, kadje
vidio da ga nema do petnaest do dvanaest, odluio je poeti.""Jo
jedna stvar, gospoice Wills. Do tada niste znali dajegospodin Emmet
trebao sudjelovati, to jest, da je trebao asistirati vaem
ujaku?""Oh, ne! Wilbura uope nismo vidjeli poslije veere. Sve to
smo znali bilo je to da e se ujak Marcus zatvoriti u ovu sobu i
izvriti potrebne pripreme.""Nastavite, molim vas.""Pa, ujak Marcus
nas je pozvao unutra," nastavi ona "i dao nam instrukcije. Zavjese
su bile sputene," ree pokazujui na prozore. "Ova dvokrilna vrata
bila su isto tako zatvorena, tako da nismo mogli vidjeti
unutranjost radne sobe. On je stajao ovdje i kratko nam objasnio to
trebamo raditi.""Moete li se ikako sjetiti stoje sve rekao?"Ona
kimne glavom."Vjerujem da mogu. Rekao je: "Prvo, morate sjediti u
potpunom mraku za svo vrijeme ove demonstracije. " George se
usprotivio i upitao kako se onda moe oekivati od njega da sve to
snimi filmskom kamerom. Ujak Marcus je objasnio da je od mene
posudio veliku sijalicu za reflektore, onu to sam je to jutro
kupila. Namjestila sam svjetiljku u radnoj sobi, tako da je svjetlo
padalo direktno u sredite mjesta na koje e kasnije naa panja biti
usmjerena."Ovdje Elliot osjeti kako ga zapljuskuje val djevojine
nesigurnosti, kao daje stavila parfem."Pa opet, osjeala sam da u
tome ima neke prijevare," dodala je."Zato?""Jer je ujak Marcus
izgledao tako!" povie ona. Ne moete ivjeti s jednom osobom toliko
dugo, a da... I onda, zbog ovoga stoje rekao: "Drugo, bez obzira na
ono to vidite, ne smijete meusobno razgovarati, niti se uplitati.
Je li to jasno?" Na kraju, ba prije nego stoje uao u radnu sobu,
dodao je: "Budite oprezni jer moete naii na neke klopke. " Rekavi
to, uao je u radnu sobu i poslije nekoliko sekundi zapoeo je svoju
demonstraciju.""U stvari, poelo je kada je ujak Marcus sasvim
rastvoriodvokrilna vrata. Bila sam nervozna i uzbuena. Ne znam ni
sama zato.""Bio je sam. Mogla sam vidjeti skoro cijelu radnu sobu.
Poto je otvorio vrata, polako se vratio i sjeo za taj stol u
sredini, licem okrenut prema nama. Velika sijalica uglavljena u
svjetiljku s metalnim sjenilom nalazila se na prednjoj strani
stola, no malo udesno. Osvjetljavala je gotovo cijeli prostor, ne
zatvarajui vidik prema ujaku Marcusu. Iza njega, na bijelom zidu,
ocrtavala se njegova velika sjenka. Vidio se bijeli brojanik na
satu koji je stajao na kaminu, sa sjajnim klatnom koje je etalo
lijevo - desno. Bila je pono.""Ujak Marcus je i dalje sjedio licem
okrenut prema nama. Na stolu su se nalazili kutija okolada, olovka
i jedno naliv -pero. Prvo je podigao olovku, a zatim i pero, te se
pravio kao da pie njima. Onda se okrenuo oko sebe. Jedan od prozora
na sobi se otvorio i u sobu se uvukla ona uasna prilika s cilindrom
i naoalama."Marjorie zastane, jedva uspijevajui da se nakalje. Onda
nastavi:"Osoba je bila visoka oko metar i osamdeset, ne raunajui
cilindar. Na sebi je imala prljav kini ogrta podignutih revera.
Preko ustiju je ovila neki smei al, a na oima je imala tamne
naoale. Rukavicama, koje su se sjajile, drala je crnu torbu.
Naravno, nismo znali tko je to bio. Ali, taj prizor mi se ak ni
tada, u tom trenutku, nikako nije dopao. To je vie sliilo nekom
kukcu, nego ovjeku, visoko i mravo, s velikim naoalama na
licu.""George, koji je sve to snimao, rekao je glasno: "!
Nevidljivi ovjek!" Prilika se okrenula i pogledala nas. Onda je
stavila lijeniku torbu na stol, okrenula nam lea te se pomaknula
prema drugom kraju stola. Ujak Marcus joj je neto apnuo, ali
nepoznata osoba nije pustila niti glasa. Jedino je ujak govorio.
Nije se ulo nita osim kucanja sata na kaminu i zujanja Georgeove
kamere. Mislim daje ujak Marcus rekao ovo: "Sada ste uinili ono to
ste uinili i ranije. to ete jo napraviti? " Sad se prilika nalazila
s desne strane stola. Brzim je kretnjama izvadila iz depa ogrtaa
malu kartonsku kutiju.Iz nje je istresla malu, oblu, debelu zelenu
kapsulu, poput onih s ricinusom koje smo imali obiaj uzimati kao
djeca. Prilika se brzo nagnula, glavu ujaka Marcusa iskrenula je
prema nazad i natjerala ga da silom proguta zelenu
kapsulu."Marjorie je ovo ispriala drhtavim glasom, zatim je
prestala priati.Glas joj je podrhtavao. Stavila je ruku na grlo i
pokuala se nakaljati. Teko je odvraala pogled s dvokrilnih vrata,
pa je naposljetku okrenula stolicu prema njima. Elliot ju je pratio
pogledom."Da?" pouri je on."Nisam si mogla pomoi," ree ona. "Skoila
sam, viknula ili neto slino. Nisam to trebala uiniti jer nas je
ujak Marcus upozorio da nas ne iznenadi nita od onog to vidimo.
Uostalom, nita i nije izgledalo naroito sumnjivo. Ujak Marcus je
progutao kapsulu, mada mu, kako se nama uinilo, to nije odgovaralo
i dalje zurei u ono umotano lice.""inije to bilo gotovo, nepoznata
je osoba uzela svoju torbu i brzo nestala u pomrini kroz dvokrilni
prozor koji dosee do poda. Ujak Marcus je ostao sjediti za stolom
jo nekoliko trenutaka. Gutajui i dalje s mukom, odgurnuo je kutiju
s okoladicama u stranu, a zatim se bez ikakve najave skljokao na
stol.""Ne, ne!" povika Marjorie, vidjevi da su se prisutni u sobi
uskomeali. "To je bilo samo pretvaranje koje je oznaavalo kraj
predstave. Odmah nakon toga ujak Marcus je ustao smijeei se. Zatim
je otiao do vrata i pritvorio krila, to je bilo kao sputanje
zavjese.""Upalili smo svjetla u ovoj sobi. Profesor Ingram je
pokucao na dvokrilna vrata i zamolio ujaka Marcusa da se ponovno
pojavi na "pozornici". Ujak Marcus je rastvorio vrata. Pogledao nas
je, sijui nekim unutranjim zadovoljstvom, ali ipak zbog neega ljut.
Presavijen papir u malome depu svog sakoa malo je pogurao nadolje,
govorei: "Dakle, moji prijatelji, uzmite pera i olovke te se
pripremite odgovoriti na neka pitanja." Profesor Ingram je
uzvratio: "Usput bih vas upitao tko je bio onaj vaudni asistent?"
Ujak Marcus je odgovorio: "A, to je bio Wilbur. Pomogao mi je da
pripremim cijelu stvar." Zatim je povikao: "U redu, Wilbure, sada
se moete pojaviti. " ""Ali odgovora nije bilo.""Ujak Marcus viknuo
je ponovno, no nitko nije odgovorio.""Na kraju se naljutio i
bijesan otiao k prozoru. Jedan od prozora u ovoj sobi, vidite,
ostao je otvoren jer je no bila vrlo topla. Svjetlo je tada gorjelo
u obje sobe. Mogli smo vidjeti zeleni pojas izmeu drvea i kue.
Neobina oprema tog vampira - cilindar, naoale, torba s upisanim
imenom - leala je na zemlji. Meutim, Wilbura nismo vidjeli.""Nali
smo ga malo kasnije, s druge strane, u sjenci jednog drveta. Leao
je na zemlji, bez svijesti. Krv mu je curila iz usta i nosa. Zadnji
dio njegove lubanje bio je meki. ara kojim je udaren, nalazio se u
blizini. Wilbur je leao bez svijesti dosta dugo.""Vidite, ovjek s
cilindrom i naoalama uope nije bio Wilbur," objasni ona dok joj se
lice i protiv njezine volje grilo."Nije bio Wilbur?" ponovi
Elliot.Sasvim je dobro znao stoje htjela rei. Ta udna prilika sa
starinskim cilindrom u potpunosti je zaokupila njegove misli."Jo
nisam zavrila svoju priu," ree mu Marjorie tiho, ali potiteno.
"Nisam vam rekla to se dogodilio ujaku Marcusu.""To se dogodilo
odmah nakon to smo pronali Wilbura. Kad su se simptomi poeli
pojavljivati ne znam, ali kad su podizali Wilbura, okrenula sam se
i primijetila da neto nije u redu s ujakom.""Vjerujte, najednom mi
je bilo loe. Znam daje u pitanju bila intuicija, ali to ja tu mogu.
Odmah sam znala o emu je rije. Oslonio se o drvo, previjajui se i
trudei se doi do zraka. Svjetlost koja je dopirala iz kue
osvjetljavala je lie iza njega. Nisam ga dobro vidjela, svjetlost
je padala sa strane na njegovo lice. Koa mu je izgledala grubo,
boje olova. Rekla sam: "Ujae, to je s vama? Nije vam dobro?" I
izgleda da sam vrisnula, samo je jako zatresao glavom i napravio
pokret kao da me htio odgurnuti. Pokuao je zakoraiti jednom nogom,
ali je zastenjao. Pritrala sam mu zajedno s profesorom Ingramom.
Odgurnuo je profesorovu ruku i..."Nije mogla nastaviti. Udari se
rukama po licu, pokrivajui oi, a zatim ponovi taj pokret.Major Crow
prie klaviru. "Priberite se," ree napraite.Naelnik Bostvvick je
utio i promatrao je radoznalo, prekrienih ruku."Najednom je poeo
trati," ree gnjevno Marjorie. "To je ono ega se uvijek sjetim, poeo
je trati. Naprijed - nazad, gore - dolje, ali samo po nekoliko
koraka u svaku stranu jer nije mogao izdrati bolove. George i
profesor su ga pokuali zadrati, ali on im se otrgnuo i uskoio kroz
prozor u sobu. Skljokao se pokraj stola. Podigli smo ga na stolac,
ali vie nijeprogovorio ni rijei. Izala sam kako bih telefonirala
ujaku Joeu. Znala sam gdje ga mogu pronai, gospoa Emsworth oekuje
dijete. Ujak Joe je stigao dok sam telefonirala, ali ve je bilo
kasno. Po cijeloj sobi se osjeao miris gorkog badema, noja sam
vjerovala da jo uvijek postoji nada. George je rekao: ,Pustite to,
njegovo je vrijeme prolo. Ja znam stoje to. Tako je i bilo.""Zla
kob," promrljao je major Crow neprilino, ali iskreno. Naelnik
Bostvvick nije rekao nita. "Gospoice Wills," ree Elliot, "ne elim
vas previe muiti..." "Dobro sam. Stvarno sam dobro.""Ali vi mislite
daje vaem ujaku otrov dan u onoj zelenoj kapsuli?""Svakako. Ujak
Joe je rekao da nije mogao govoriti jer je otrov djelovao na
njegove dine organe.""U meuvremenu nije nita drugo
progutao?""Ne.""Moete li mi opisati tu kapsulu?""Pa kako sam rekla,
nalikovala je onima s ricinusovim uljem koje smo obiavali uzimati
kao djeca. One su veliine zrna groa, a napravljene su od debele
elatine. ini se da vam uope ne klize niz grlo, ali naprotiv, gutaju
se vrlo lako. Ovdje ih jo uvijek koristi mnogo ljudi." Propitujui
se, hitro gaje okrznula pogledom i odjednom vie nije bila
blijeda.On se na to nije obazirao."Evo na emu smo. Vi mislite daje
netko prije predstave udario gospodina Emmeta...""Mislim.""Netko se
obukao u onu neobinu odjeu, tako da ga ni gospodin Marcus Chesnev
nije mogao prepoznati. Zatim je taj netko odigrao Emmetovu ulogu u
predstavi. Ali umjesto nekodljive kapsule, koju je gospodin Chesney
trebao progutati kao dio predstave, ta ju je osoba zamijenila
otrovnom?""Oh, ne znam, mislim daje tako!""Hvala vam gospoice
Wills. Sada vam vie neu dosaivati." Elliot ustane."Znate li gdje su
profesor Ingram i Harding?" "Da, bili su gore s Wilburom.""Molim
vas, zamolite ih da siu dolje. Oprostite, samo jo jedna stvar."Ona
ustane. Iako je bila nervozna, nije se urila te ga je promatrala
ispitivaki."Uskoro e biti potrebno nainiti vrlo detaljnu izjavu o
svemu to se dogodilo," Elliot nastavi... "Meutim, postoji jedna
stvar koju bi mogli sada rijeiti. Opisali ste jedan dio odjee te
osobe, kini ogrta i slino, ali stoje bilo s hlaama i
cipelama?"Izraz na njezinom licu postane odreeniji.
"Njegove...?""Da. Maloprije ste rekli," pone Elliot osjeajui
tutnjanje u uima, "da na drugoj osobi uvijek uspijevate zapaziti
cipele. Pa kako su onda izgledale cipele i hlae toga ovjeka?""Ta
svjetiljka je," odgovori Marjorie nakon krae stanke, "stajala na
stolu, tako da su stvari koje su se nalazile nie bile poprilino
nejasne. Meutim, mislim da bih vam i na to mogla odgovoriti. Da,
sigurna sam u to."Preplaen izraz u njezinim oima postane jo
odreeniji."Nosio je obine hlae od odijela, crne, s tamnijom crtom
sa strane i veernje lakirane cipele.""Gospoice Wills, jesu li svi
mukarci noas na sebi imali veernja odijela?""Da. To jest, svi osim
ujaka Joea. On je morao posjetiti svoje bolesnike. Govorio je da se
stvara lo psiholoki uinak ukoliko lijenik posjeuje pacijenta u
veernjem odijelu. Kae da se onda pacijentu ini da lijenik ne
obavlja ozbiljno svoju dunost. Ali vi ne mislite..."Elliot se
osmjehne, iako je i sam osjetio kako mu se osmijeh pretvara u
licemjernu masku."Koliko je ljudi ovdje naviklo preodijevati se za
veeru?""Nitko koga ja znam," ree Marjorie koja se oigledno sve jae
uzrujavala. "Mi to inae ne radimo, ali ujak Marcus nas je zamolio
da iz nekog razloga noas to uinimo.""Prvi put?""Da, prvi put otkako
nam je prestao dolaziti onako veliki broj gostiju na veere, ali
profesora Ingrama ionako ne moemo raunati kao gosta. Pa, ni
Georgea.""Hvala vam gospoice Wills, osim ako major Crow ili naelnik
nemaju neko pitanje...?"Druga dvojica odmahnue glavama. Bostvvick
je izgledao snudeno. Majorieje jo neko vrijeme zadrala svoj pogled
na Elliotu, a zatim je izala i tiho zatvorila vrata za sobom.Uinilo
mu se daje zadrhtala. U osvijetljenoj sobi nastala je tiina."Hm!"
promrmlja major Crow."Znate," zakljui on, otro promatrajui Elliota
"meni se svjedoenje ove djevojke ne svia.""Ni meni," sloi se
Bostwick i polako spusti ruke."Izvana se ini kao sasvim jednostavan
sluaj," zastenje major Crovv, gunajui za sebe. "Netko je
prislukivao i vidio Marcusa i Emmetakako vre pripremu. Taje osoba
znala kako e tei cijela igra. Ona je uklonila Emmeta, odglumila
njegov dio i zamijenila nekodljivu kapsulu otrovnom. elatini je
trebalo minutu-dvije da se rastopi, pa tako Chesnev ne bi
primijetio nita sumnjivo kad bi uzeo kapsulu. To jest, ne bi odmah
povikao daje otrovan ili pokuao sprijeiti ubojicu. Tako je ubojica
mogao pobjei, ostavljajui svoju odjeu vani. Nakon to bi se elatina
rastopila, otrov bi dokrajio rtvu za nekoliko minuta. Sve je tako
jednostavno, ali...""Ah!" proguna Bostwick kada je ef policije
naglasio posljednju rije. "Zato bi izbacio Emmeta? Eh,
gospodine?"Elliot je naglo postao svjestan daleko vee otroumnosti,
koja ja izbijala iz te tjelesine, nego stoje oekivao. Bostvvick je,
svakako, bio vii po rangu, ali Elliot ipak nije oekivao toliku
dovitljivost. Naelnik se ljuljao naprijed-nazad, gurajui svog
potinjenog u intervalima uza zid. Onda je pogledao Elliota tako
prodorno, da se njemu uinilo kao da mu je svjetlostsvjetiljke
odjednom okrenuta u lice."Tako je, tono inspektore," potvrdi major
Crow. "Kao to je naelnik Bostvvick rekao - zato bi uklonio Emmeta?
Zato ne dozvoliti Emmetu da Chesnevu da otrovnu kapsulu? Ako je
ubojica znao njihov plan, ondaje samo trebao zamijeniti kapsule.
Zato bi se izlagao opasnosti uklanjajui Emmeta, odijevajui se u
neobinu odjeu i ostavljajui mogunost, izloen pogledima ostalih, da
bude otkriven? Zato dovoditi sebe u takvu opasnost, kada je samo
trebao zamijeniti kapsule i podmetnuti je drugome da izvri to
prljavo djelo?""Mislim," ree zamiljeno Elliot, "daje u tome klju
ovog zloina.""Klju zloina?""Da, gospodine. Prema prethodnoj probi
uope nije bilo predvieno da Chesney proguta kapsulu.""Hm!" ree
major Crow nakon krae stanke."Namjeravao se samo pretvarati da ju
je progutao. Vidite, cijela predstava bila je zamiljena kao serija
raznih klopki za promatrae. Vjerojatno ste se pri prouavanju
ovakvih sluajeva na fakultetu sluili slinim trikovima...""Ja ne,"
pobuni se major Crow."Ni ja," promrmlja naelnik Bostwick.Elliotu u
glavu udari njegova tvrdoglavost, ne samo zbog ovakvih odgovora, ve
i zbog pomalo neprijateljskog ozraja to se poeo osjeati u sobi.
Zapitao se nije li se moda previe promijenio u licu. Dok mu je u
uima zujalo, jedva se suzdravao da ne opsuje."Instruktor," nastavi
on, "uzme bocu neke tekuine, jezikom je lizne, iskrivi lice i poali
se na njezin gorak okus. Onda bocu daje vama. Njezin sadraj je u
stvari samo obojena voda... Ali ako niste dovoljno paljivi, rei ete
daje tekuina gorka samo zato stoje on ostavio takav utisak. Ili
drugo, tekuina je zaista gorka, a on se pretvarao da ju je probao,
govorei vam da uinite ono stoje i on uinio. Ukoliko niste dobro
promatrali stoje on radio, onda vam se moe dogoditi da povuete
dobar gutljaj tekuine.""To je ono to se, najvjerojatnije, i ovdje
dogodilo. Gospodin Chesnev ih je upozorio da paze na zamke. Sjeate
se, gospoica Wills je rekla daje izgledao iznenaeno i Ijutito kad
mu je kapsula nagurana u usta. Najvjerojatnije se dogovorio s
Emmetom da se ovaj pretvara da mu daje kapsulu, a on da se pravi
kao da ju je progutao. Ali pravi ubojica mu je kapsulu sasuo niz
grlo, to je sve. Da bi izbjegao prekid svoje predstave, gospodin
Chesney nije glasno protestirao." Elliot odmahne glavom. "Bio bih
iznenaen kad na tom popisu pitanja, koji je on pripremio, ne bismo
pronali neko kao stoje, recimo, ovo: Koliko mije vremena trebalo da
progutam kapsulu? ili slino."Ovo se dojmilo majora."Tako mi Boga,
to je uvjerljivo!" zakljui on s nekim olakanjem, a zatim ogorenje i
zbunjenost potisnu sve ostalo. "Sluajte inspektore, ako je i bilo
tako, onda mi, dovraga, imamo posla s luakom.""Tako se ini,
gospodine.""Pogledajmo injenicama u oi," ree major Crow. "Luak, ili
kakvo god mu ime izmislili, iz ove je kue.""Aha!" promrmlja
Bostvvick. "Nastavite!"ef policije govorio je polako: "Prije svega,
kako bi netko sa strane znao da su oni noas pripremali taj pokus
sposobnosti zapaanja. Oni sami saznali su to tek nakon veere. Ne
ini se moguim da se neki drznik motao oko ovih prozora i
prislukivao razgovor Chesnevja i Emmeta. Mislim da to ne djeluje
uvjerljivo, osim to se samo namee. Vidite li u emu je
tekoa?""Vidim," uzvrati Elliot mrko."Ako je to uinio netko iz ove
kue, tko je to mogao biti1/ Joe Chesney je bio vani, u posjeti
pacijentu. Ako nije naputac tu kuu do ponoi, onda ga svakako moemo
iskljuiti. Wilbui Emmet je skoro ubijen od strane pravog ubojice.
Nema vis nikoga, osim nekoliko slukinja i kuhara, na koga bi mogk
pasti sumnja. Jedina alternativa, znam da ovo zvui fantastine -ali
postoji samo jo jedna mogunost. Ubojica je jedna od tr osobe za
koje se pretpostavlja da su bile nazone pokusu. Tebi znailo da se
ta osoba iuljala odavde u mrak, tresnula po glavi jadnog Emmeta,
navukla njegovu odjeu, dala Chesnevu otrovnu kapsulu i kradom se
vratila ovamo prije nego to se svjetlo upalilo.""Ne gospodine, to
se ne ini moguim," odbrusi suho Elliot. "Ali to nam drugo
preostaje?" Elliot nije odgovorio.Znao je da sada ne smije mnogo
teoretizirati. Sve dok se ne izvri obdukcija nee moi sa sigurnou
rei kako je Marcus umro, osim da je to uinjeno nekim cijanidom iz
skupine cijanovodinih kiselina. Posljednja pretpostavka efa
policije ve mu je padala na pamet.Elliot je razgledavao sobu.
etverokut pet na pet, obloen sivim daicama poprskanih zlatnom
bojom. Francuski prozori bili su prekriveni tekim zavjesama od
baruna tamnosive boje. Od namjetaja soba je sadravala samo veliki
klavir, radio-gramofon, visoki Boule ormari pored vrata koja vode u
hodnik, etiri lagana naslonjaa prekrivena brokatom i dvije klupice
za noge. Sredite sobe je bilo dosta prazno, tako da ako je netko
elio izbjei klavir pokraj prozora - mogao je proi preko sobe u
mraku, a da ne udari u neki predmet. Tepih je bio debeo, tako da se
na njemu ne bi uo um koraka."Da," ree ef policije. "Isprobajte
to."Prekida za svjetlo nalazio se iza ormaria. Elliot ga okrene i
tama ispuni sobu. Svjetlo je bilo toliko jako da su svijee iz
velikog lustera i nakon gaenja avetinski svjetlucale u mraku,
podrhtavajui pred Elliotovim oima. ak je i sa zavjesama povuenim u
stranu bilo nemogue razaznati bilo kakav predmet na nebu presvuenom
tamnim oblacima. Zauo se slabi um alkica na zavjesama, kao da ih je
netko povukao."Ja maem rukama," zauo se iz mraka glas efa policije.
"Vidite li me?""Apsolutno nita," ree Elliot. "Ostanite gdje jeste,
idem otvoriti dvokrilna vrata."Zaobilazei stolicu, napipa put do
vrata. Otvorila su se lako i bez uma. Koraao je oko dva metra prema
naprijed, povlaeinoge dok nije pronaao stol. Zatim napipa bronanu
svjetiljku, okrene prekida i bljetava, bijela svjetlost obasja
suprotni zid. Onda se Elliot vrati natrag kako bi je prouio iz
glazbenog salona."Hm!" uzvikne major Crow.Jedina iva stvar u sobi
bio je sat. On je nemirno i poslovno kucao na polici od tamnog
ispoliranog drveta iza glave mrtvaca. To je bio povelik sat od
pozlaene bronce, s brojanikom irokim dvadesetak centimetara i malim
mesinganim klatnom koje se presijavajui njihalo. Ispod njega je, na
stolici, bio uspravljen pokojnik. Sat je pokazivao pet minuta do
jedan.Na stolu od mahagonija nalazio se smei upija, a bronana
svjetiljka stajala je blie prednjem kraju stola i malo udesno.
Vidjela se kutija okoladnih bombona s plavim cvjetovima. Stojei na
vrhovima prstiju, Elliot primijeti olovku naslonjenu na upija. Nije
bilo ni traga peru koje je spomenula MarjorieS lijeve strane mogao
se razaznati jedan od prozora. Uza zid s desne strane, nalazili su
se duga elina vitrina boje drveta i zatvoreni rolo ormari s
priborom za pisanje. Na njemuje stajala svjetiljka sa zelenim
sjenilom. To je bilo sve, osim jedne stolice i hrpe asopisa i
kataloga razasutih po podu. Sve se to vidjelo kao na prosceniju
uokvirenom dovracima. Sudei po poloaju stolica u glazbenom salonu,
svjedoci su sjedili udaljeni oko pet metara od Marcusa
Chesnevja."Ne vidim puno toga tamo," primijeti major Crow
sumnjiavo. "A vi?"Elliotov pogled padne na komadi papira koji je
ranije vidio zataknutog iza maramice u malom depu pokojnikovog
sakoa."A stoje ono gospodine," pokae on rukom. "Prema onome to nam
je rekla gospoica Wills, to bi trebao biti popis pitanja koje je
pripremio Marcus Chesnev.""Da, i to s time?" gotovo povie ef
policije. "Pretpostavimo daje on i pripremio taj popis. U emu je
razlika...?""Samo u ovome, gospodine," ree Elliot dolazei u
iskuenju da i sam podigne glas. "Zar ne shvaate daje cijeli taj
pokusbio zamiljen kao serija zamki za svjedoke? Mogue je da su pola
stvari koje su vidjeli bili trikovi. I ubojica je to iskoristio.
Trikovi su mu pomogli. Prikrili su ga i moda ga jo uvijek
prikrivaju. Ako bi mogli saznati to su svjedoci tono primijetili,
ili barem to misle da su vidjeli, mogli bismo ui u neki trag
ubojici. ak ni luak ne bi poinio takvu glupost i tako zapetljao
otvoreno ubojstvo kao to je ovo, osim ukoliko u planu gospodina
Chesnevja nije bilo neega to mu je pruilo zatitu, stoje u
potpunosti zavelo policiju, dajui njemu bogzna kakav alibi. Zar to
nije jasno?"Major Crow ga pogleda."Oprostit ete mi inspektore," ree
on pristojno, "ako ja smatram daje vae ponaanje bilo udno cijelu
veer. Takoer elim znati kako ste znali prezime zarunika gospoice
Wills? Ja ga nisam spomenuo.""Ah, dovraga!" pomisli Elliot.
"Oprostite gospodine.""Nema na emu," odvrati drugi istim poslovnim
tonom. "Nije vano. Uostalom, to se tie popisa pitanja, sklon sam
sloiti se s vama. Da vidimo jesmo li ita saznali od njih. Vi ste u
pravu: ukoliko postoji ijedno pitanje koje sadri zamku ili sline
smicalice, bit e u popisu."Izvue papir iz pokojnikova depa, odmota
ga i rairi na upijau. Na njemu je vrlo itkim rukopisom bilo
napisano sljedee:ODGOVORITE TONO NA SLJEDEA PITANJA:1. Je li se na
stolu nalazila neka kutija? Ako jest, opiite ju.2. Koje sam
predmete uzeo sa stola i kojim redoslijedom?3. Koliko je bilo
sati?4. Koliko je bila visoka osoba koja je ula kroz prozor?5.
Opiite odjeu te osobe.iii..6. Stoje nosila u desnoj ruci? Opiite
predmet.l. Opiite to je sve uinila. Je li neto uklonila sa stola?8.
to mije osoba dala da progutam? Koliko vremena ml je trebalo da to
progutam?9. Koliko dugo se osoba zadrala u sobi?10. Koja osoba ili
osobe su govorile? Stoje bilo reeno?N.B. Uvait e se samo POTPUNO
toni odgovori na sva pitanja."Izgleda dosta iskreno," promuca major
Crow, "ali ima zamki. Pogledajte primjedbu. Odmah ete primijetiti
namjetenu prijevaru. Inspektore, pogledajte osmo pitanje.
Ipak..."On presavije papir i prui ga Elliotu koji ga stavi u blok.
Major Crow se polako povue prema dvokrilnim vratima ne skidajui
pogled sa sata."Govorio sam ja..."Vrata se otvorie. Svjetlost iz
hodnika preplavi glazbeni salon. Na vratima se pojavi silueta
ovjeka ija se elava glava presijavala pod svjetlou."Ima li koga?"
upitao je otar glas. "Tko je tamo? to radite ovdje?""Policija,"
odgovori major Crow. "Sve je u redu. Samo uite Ingrame. Upalite
svjetlo, hoete li?"Nakon nekoliko trenutaka nespretnog traenja u
mraku, profesor pronae prekida iza Boule ormaria i upali svjetlo.
Elliot je odmah shvatio da e biti prisiljen promijeniti utisak koji
je u ruevinama Pompeja stekao o profesoru Ingramu.Okruglo, sjajno
lice profesora Ingrama, njegova sklonost gojaznosti i nezgrapni
pokreti ostavljali su dojam debelog ovjeka omanjeg rasta. Tome je
doprinijelo i treptanje na izgled bezazlenih plavih oiju, okrugao
nos i dva uperka crne kose koja su virila iza uiju, jo vie istiui
njegovu elavost. Imao je naviku nakrivljavati glavu i gledati
podrugljivo ispod oka nanain koji je odgovarao njegovu stavu prema
ivotu. Meutim, sad je sve to priguivao, ak je izgledao i zaplaeno.
Lice mu je prekrile arenilo raznih boja. Izguvana prednjica koulje
virila je iz hlaa kao tijesto iz tepsije. Trljao je ake kao daje
elio s njih skinuti kredu. U stvari, Elliotje zapazio daje Ingram
bio srednjeg rasta i neupadljivo debeo."Rekonstruirate zloin, ha?"
natukne on. "Dobra veer, majore. Dobra veer, naelnice."Njegovo
ponaanje je dobilo primjesu nehajne pristojnosti. Mali osmijeh bio
je namijenjen svima, poput lakog udarca biem iznad krda konja.
Elliot je zakljuio da se iza dobrodunog izgleda krije jaka i
prodorna inteligencija."A ovoje, pretpostavljam," dodao je
oklijevajui, "ovjek iz Scotland Varda o kojem mi je govorio Joe
Chesnev. Dobra veer, inspektore.""Da," potvrdi major Crow i naglo
nastavi. "Sluajte, vi znate da - ovisimo o vama." "Ovisite o
meni?""Pa, vi ste profesor psihologije. Vas nisu mogli prevariti
trikovima. Rekli ste i sami da ne mogu. Vi nam moete rei to se
zaista dogodilo za vrijeme tog vrajeg pokusa, zar ne?"Profesor
Ingram brzo pogleda kroz dvokrilna vrata. Izraz njegova licajo se
vie promijeni."ini se," ree on mrko."Dobro!" ree major Crow sklon
raspravljanju. "Gospoica Wills nam je rekla da je ovdje potajno
pripremljena neka podvala.""Ah, vidjeli ste ju?""Da. Prema onome to
smo uli izgleda daje cijela "igra" bila zamiljena kao niz
trikova..""Vie nego to," ree profesor Ingram gledajui ga ravno u
oi. "Sluajno znam daje u planu bilo prikazati i kako su zatrovane
okoladice u trgovini gospoe Terry, a da to nitko nije
primijetio."IIDRUGI POGLED KROZ NAOALE"Ona umire.""--! Nemojte pred
damama. "- DR. EDWARD PRITCHARD Glasgovv, 1865.Ne ekajui komentare
ostalih, Elliot ue u radnu sobu, upali svjetiljku sa zelenim
sjenilom koja je stajala na rolo ormariu, a potom ugasi veliku
sijalicu u stolnoj svjetiljci. Zbog kontrasta se obino svjetlo
inilo slabim. Ipak je mogao vidjeti Marcusa Chesnevja, sklupanog u
svojoj stolici."Tako znai? Dva dana prije no stoje ubijen, prema
izjavi naelnika Bostwicka, Marcus Chesnev je bio u policiji, molei
ih da mu kau tonu veliinu kutije za okoladne bombone iz
prodavaonice gospoe Terry. Kutija s jeftinim okoladnim bombonima
sada je stajala na stolu. Imala je ulogu u tom pokusu, ali kakvu?"
pitao se Elliot.Zatim se vrati u glazbeni salon, gdje je major Crow
pokuavao rijeiti problem."Ali kako je Marcus mogao," iuavao se ef
policije, "ilustrirati trovanje okoladica u prodavaonici gospoe
Terry uzimanjem kapsule koju mu taj neznanac gura u usta?"Profesor
Ingram malo podigne ramena. Naprezao se gledajui u drugu sobu."Teko
bih vam to mogao objasniti," naglasi on. "No, ukoliko elite da
nagaam, onda mislim kako je Chesnev elio da incident s kapsulom
bude samo popratna stvar, dio cijele igre. Moda ak i ne tako vaan
dio. Vjerujem daje kljuna stvar, koju moramo otkriti, neto to je
imalo veze s tom kutijom okoladnih bombona na stolu.""Mislim," ree
ef policije nakon krae stanke, "da u se iskljuiti iz ove istrage.
Vi nastavite, inspektore."Elliot pokae rukom profesoru Ingramu na
jednu od stolica presvuenih brokatom i ovaj smjerno sjedne."Dakle
gospodine, je li vam Chesnev rekao da je ta demonstracija bila
zamiljena kako bi se njome prikazalo da se bomboni mogu zatrovati,
a da to nitko ne primijeti?""Nije, ali je to natuknuo.""Kada?""Neto
prije nego je poela. Nametnuo sam mu to," profesor Ingram se malo
strese, a zatim njegov bezazleni izgled postane lukav. "Jo za
vrijeme veere osjetio sam da u Chesnevjevoj nagloj i neoekivanoj
elji za izvoenjem te demonstracije postoji neto udno. inilo se daje
na tu zamisao doao sasvim sluajno i da je njegov izazov doao kao
posljedica nae rasprave. Meutim, on je prije toga smislio nabaciti
tu izazovnu ideju. Razradio je plan puno prije no to smo sjeli za
stol. To se moglo primijetiti, mladi Emmet je zvjerao uokolo kao
vuk, kad god je pomislio da ga nitko ne gleda.""I onda,
gospodine?""Eto, to je bio razlog zato sam se usprotivio odlaganju
pokusa do kasno u no i to sam nakon veere ostavio tri puna sata
neispunjenima. Ne volim se mijeati ni u ije elje jer to smatram
svetinjom. inilo mi se daje malo pretjerao s time. Rekao sam vrlo
iskreno: "Kakva je to igra?" Odgovorio mije kriom:-"Promatraj
paljivo. Moda i vidi kako su okoladni bomboni u prodavaonici gospoe
Terry bili zatrovani. Ali kladim se da nee.""Imao je naku udnu
zamisao?""Oito.""Zamisao koju je namjeravao dokazati pred svima
nama.""Svakako.""A imao je odreenu pretpostavku tko bi mogao biti
trova?"Profesor Ingram hitro podie pogled, s osjetnom zabrinutou u
oima. Ako bi se za njegovo dobroudno lice moglo tako rei, izgledao
je kao daje u njega najednom uao zloduh."Takav sam dojam stekao,"
priznao je."Zar vam nije rekao - zar vam nije dao neki
nagovjetaj?""Nije, to bi inae pokvarilo igru.""Mislite daje otrovan
zato stoje znao tko je ubojica?""To je mogue, da," profesor Ingram
se promekolji na stolcu. "Recite mi, inspektore, vi ste, vjerujem,
inteligentanovjek? ovjek od razumijevanja, zar ne?" Nasmijei se
pristojno. "Samo trenutak, molim. Objasnit u vam zato sam to pitao.
Svako potovanje naelniku Bostvvicku, ali smatram da istraga nije
dobro voena. To mu ne ide u prilog."Major Crow se
namrgodi."Naelnikje," ree polako, "nastojao vriti svoju
dunost...""Ah, prestanite s tim nagaanjima," umijea se profesor
Ingram. "Svakako da jest. Neka nam Bog pomogne, to smo radili svi
mi, ali vrenje dunosti ne znai i otkrivanje istine. Ponekad ispadne
ba obrnuto. Ne mislim da se policija urotila protiv Marjorie Wills,
znam da nije, ali je sramota da neakinja moga prijatelja ne smije
izai na ulicu, a da se ne izloi opasnosti daju ak i djeca kamenuju.
Kakav je stvarni napor uloen da se rijei afera trovanja? Kako se
prilo cijeloj stvari? Kakav je to zloin? Zato su otrovani bomboni
ba iz trgovine gospoe Terry?On udari rukom o naslon
stolice."Naelnik Bostvvick," nastavi on, "podrava ope, naizgled
tono miljenje, da su luaci luaci, i to je to. A da bi pojaali svoju
optubu protiv Marjorie, navode slian sluaj Christiane Edmunds -
lijepa usporedba, nema to.""Slian? Nije bilo dva toliko razliita
sluaja upravo u osnovnoj namjeri. Christiana Edmunds je bila luda,
ako ba elite znati, ali je kao i mnogi ubojice imala jasan motiv.
Ta se mlada dama, koja je ivjela 1871. godine u Brightonu,
strastveno zaljubila ujednog oenjenog lijenika koji joj nije davao
znakove ohrabrenja. Prvo je strihninom pokuala otrovati lijenikovu
enu, ali s