-
IzdavacZidovska opcina Zagreb
i KD "Miroslav Salom Freiberger"Zagreb, Palmoticeva 16
Za izdavacaOgnjen KrausBranko Polic
UrednikRafael Talvi
Savjctnik i Icktor za hchrc jsk iStojan de Prato
Lektura i korekturaLjiljana Cikota
(iraFicko obhkovanieAlfred Pal
TiskaraD-GRAF d.o.o., Zagreb
copyright by Jasminka Domas-Nalbantic, 1999.
ISBN 953-97067-6-9
C1P - Katalogizacija u publ ikac i j iNacionalna i sveualisna
knji/ .mca, ZagrebUDK 296.1
SABAT salom / prircdila i urcdi laJasminka Domas-Nalbantic ; i
lus t rac i jeJakov Bararon. - Zagreb : Zidovska opcina: KD
"Miroslav Salom Freiberger", 1999. -188 sir. : i lusir . u bojama ;
21cmISBN 953-97067-6-9 (KD "M. S. Freiberger")1. Domas-Nalbantic,
Jasminka
990216074
Objavl j ivanje ove knjige pomogao je Vladin ured za. nacionalne
m a n j i n e RepublikeI rva t ske . Ujedno zahvaljujem i svima
koji su me podrzali i s trucno pomogli , a osobito
rabinu Isaku Asi 'elu.
Priredila i uredila:JASMINKA DOMAS-NALBANTIC
,*,
IlustracijeJakov Bararon
ZAGREB1999
- Bit judaizma 8Vjera 10Zakon srca 13Sabat k>Paljenje svijeca
21O znacenju kasruta 23Molitva ceznja duse 25Jutarnja molitva Mode
am 29Sma' Jisra'el 31Tfilm 3
-
B I T J U D A I Z M A
Ukol iko biste neku osobu tek povrsno vezanu uz judaizam upitali
sto jei c m c l j n a bit judaizma, odgovor bi sigurno ukljucio
mnogo toga. Primjerice,i . i k v a osoba mogla bi reel kako je
judaizam vjera u dobrocinstvo. I bila bi upr . ivu . Al l , mogla
bi odgovoriti, takoder, da judaizam vjeruje u snagu obitelji.I
opci, morali bismo se sloziti; ill bi, pak, nas sugovornik mogao
kazatik . iko jc judaizam zasnovan na zajednici, i opet bi bio u
pravu. Ali, svi tim l j M > v o r i ostaju ipak samo na povrsini
onog sto judaizam doista jest.( > < l n o s n o svi navedeni
odgovori samo su dijelovi neceg mnogo bitnijeg. I,o.sim toga, ne
sazimaju judaizam i ne razgranicuju ga jasno od drugihs v j c i s k
i h religija. Judaizam je sasvim radikalan u svom odredenju i to
upravodo mil1 mjere koja ga razlikuje od svih drugih religija.
Ra/log tomu jest ovaj: vise no ijedno drugo vjersko uvjerenje,
judaizamnagkisava akciju, djelo i ostvarenje.
Judaizam je usavrsavanje bez obzira na teskoce koje ce nas
sprecavati ut l a i o m ircnutku, tijekom naseg zivotnog puta; on
je nalog da ucinimo svesto jc potrcbno kako bismo svijet i
okruzenje u kojem zivimo ucinili boljim.I i n dolazimo do biti
zahtjeva judaizma: poboljsati i preoblikovati svijet.I J o s t a l
o m , i u molitvi, koja se ponavlja tri puta na dan, pobozan
Zidoviis icdotoci t ce se na rijeci: "Usavrsiti svijet u Bozjem
kraljevstvu."
ludaizam, dakle, nije religija koja iskljucivo meditira o vjeri
ili se bavincc i j i m mislima. Rabin Smu'el Boteah tvrdi kako su
to pitanja koja samoi i s p m n o zanimaju judaizam, jer se
zidovski Bog bavi radom. I stoga jej i u l a i z a m vjera prepuna
zapovijedi, vjerskih aktivnosti i djelovanja u kojimajc i o v j c k
u receno da side s visina rehgioznih otkrica te da se prihvati
poslai pomognc svojoj subraci. U stvari, jedino na taj nacin dano
nam je dap i c m o s t i m o onu ne bas ugodnu prazninu izmedu
svijeta i Stvoritelja.
svjetovno receno, kad je rijec o judaizmu, nije dovoljno da
Zidovsiromasnome osjeca samo sucut. On mora posegnuti u svoj
dzcp.
f h i l l i o jc ono sto se daje, ono sto cemo doista uciniti. I
tu je judaizamli t j lvl j i l j i icc pragmatican. Naime, sva
simpatija svijeta nije dovoljna da ubla/i
s i ro inaha koji stoji na nasem pragu. Ono sto ce mu pomoci
jesu hranaI H * I V , U .
Ntl k r i i j u zivotnog puta nece nam se suditi po onome sto
nam je u datomI f V h l l l k u l > i l o u srcu vec prema tome
jesmo li ili nismo u ovom sv i j c iu
ili po/itivan trag. Judaizam, dakle, trazi od svakoga da se s
punoml i suprotstavi nedacama oko nas, ovdje i sada, u stalnom
napredovanju
J I M ' l l l . i savrscnstvu. I to je bit judaizma.
-
V J E R A
Vjcra 11 Svevisnjeg postojano je uvjerenje covjekove duse i
srca. To je ive/.a da moramo postupati s iskrenom odanoscu prema
onome sto je'g predoclredio. Tora govon: "Cuj, Izraele! Gospod je
Bog nas, Gospodjcdan!" (Ponovljeni zakon 6:4).
( lovjek treba prihvatiti te istine, jer ih je cuo i zato sto ih
razumije.Vjcra je dio osobne spoznaje, ali istodobno i tradicija
pridrzavanja
>pisa i proucavanje religijske Nauke. Jer, u proucavanju Tore
unutarnjesv j c t l o koje vodi covjeka Bogu i pomaze niu da nade
svoje mjesto.
Na jv i su razinu vjere dosezu samo rijetki pojedinci, proroci i
sveti l judi.Transcendencija njihove fizicke prirode vodi ih do
onog stupnja kada
>ruvo iskuse bozansko i kada mogu reci: "To je moj Bog"
(Izlazak 15:2)./naci prekoraciti prag puke vjere i vjerovanja u
nedvojbenoj spoznaji
ga. Govjck u svojoj vjeri treba izbjegavati sve rnisli i djela
koji podcjenjujugovu vjeru. I spekulacije o istinitosti osnova
vjere. "*r *%
Vjcra i vjerovanje u Boga idu zajedno, partneri su, jer onaj tko
vjeruje(ednoga sveznajuceg, svemoguceg i dobrostivog Boga mora,
takoder,rova t i da ce se Milosrdni pobrinuti za one koji vjeruju u
Njega.
I /.ato je zapisano: "Okreni se Bogu, vjeruj Mu i On ce se
brinuti" (za>(.) (Psalm 37:5), i dalje, "Blagoslovljen neka je
covjek koji vjeruje uga, Bog ce biti njegova vjera" (Jirmijahu
17:7).
No to ne znaci da covjek treba sacekati buducnost bez ikakvih
planovac i l i i i skrstenih ruku. On se ne smije dovesti u
opasnost i onda cekati dai udom spasi. Zabranjeno je iskusavati
Boga trazeci od Njega cuda ilimail t razi t i nagradu za dobra
djela, jer je zapisano: "Ne iskusavaj Boga,> j f g Gospodara"
(Peta knjiga Mojsijeva 6:16).
Sto covjek vise razumije stvarnu velicinu Vjecnoga, to Ga vise
voli>g onoga sto On jest, a ne zbog nekoga drugog razloga,
istice rabin Arjep l an
i o
Kako bi pobozan covjek postigao takvu ljubav, mora nastojati
spoznatiV e l i c i n u Svudasnjega kroz Njegova djela. Prava je
Bozja ljubav zelja da scf l t / i l t n i j c Njega, Njegovo ucenje
i da se ucini sve sto je u covjckovoj mociill) mil sc priblizi.
Vjcra podrazumijeva jaku zelju koju covjek mora imati kako bi
izvrsavaoU u / j t i volju i stalno pronalazio nacine kako bi Mu
sluzio. Potreban je i jakpld'iv pokoravanja Bozjim zapovijedima i
osjecaj bliskosti s Bogom u svimiferama zivota. Ta bliskost znaci
spoznaju i razumijevanje Boga kao in i l N l o j u i i j c da se
bude kao On, sto je vise moguce.
( lov jck koji istinski voli Boga, ne sluzi Mu zbog nade da ce b
i t i, nego zbog Njega samoga. I to je, najsavrseniji nacin
sluzenja
. Sve ostalo nistavno je u poredenju s torn ljubavlju. Ipak,
iako ljubav
C U'ina Bogu nadmasuje sve druge ljubavi, covjek treba
izbjegavati asketizamrto nac in zivota. Jer u zidovstvu, pravi je
put pravednika da i svjetovnaMtlnvol js iva uporabi da bude blize
Bogu.
A l i , Svevisnjeg se voli vise od svog posjeda, obitelji, i
sama sebe. Otudajp t 'ovjck spreman zrtvovati sve sto od njega Bog
zatrazi pa i sam zivot.
toga, vjernik ce pruzati i osjecati otpor prema svemu sto je
protivnauma, naravno i sveg zla.
-
Z A K O N S R C A
Uoci Sabata, svetog vremena mira i predaha, sjetimo se rijeci
Mesamlu'iLev koje znace: uciniti od srca da drugi budu sretni. No
za taj zakon l j u b a v isama cuvstva nisu dovoljna. Potrebna su
djela, a jedan od n a j p o z n a t i j i l ihasidskih rabina, Mose
Leib, govorio je: "Ljubav prerna Bozjim stvorenjim.ipocinje time da
se spozna bol i da se shvate potrebe drugih."
Moramo dosegnuti dno duse drugoga covjeka i pokusati se uzivjct
i unjegov zivot. Samo na taj nacin moci cemo pomoci potrebitoga
izbjegavajue ida ga povrijedimo.
PritLQrrL treba razmisliti o svojim kriterijima i shvatiti da
ono sto je /,.inas pozitiyno i dobro ne mora biti jednako pozitivno
i dobro i za drugcljude.
Spanjolski rabin iz srednjeg vijeka Jona Girondi u svojoj knjizi
Vrtt/iipokajanja napisao je: "Pomogni svom prijatelju, all ne prema
tvojim osobnim mjerilima." Naime, pomoc koju pruzamo moramo
prilagoditi covjekukojernu je dajemo, prosudujuci sto je za njega,
a ne za nas dobro. Tivbamisliti i na to kako je lako steci
neprijatelje, a tesko odrzati prijateljstvo izato je covjeku
upucena zapovijed: "Ljubi bliznjega kao samoga sebe."
U bliznjem treba prepoznavati dobro i voditi racuna o casti
drugogacovjeka kao i o njegovom materijalnom stanju, jer onaj tko
sebi pr ibavl jacast pobjedom nad drugim covjekom nece imati udjela
u Buducem s v i j e t u .
Sto zapravo znaci Zakon srca u svakidasnjem zivotu? Pamtiti
obecanja,postivati dogovore, cijeniti rad i trud drugoga covjeka ne
misled da smotudim uspjehom ugrozeni.
Mesamhei Lev znaci i osmijeh i lijepu rijec i sposobnost
istinski c u t idrugoga i znati prepoznati njegove strepnje,
nadanja i brige kao dio v las t i tesudbine.
1 3
lll!lliililll!!llllllll!lll!ll!lllllllllllll!lllllllllll
iiiiiiiiiMiiiiiiiinii iniwiiinlllimmmiiiimmmnitiimiiimiii
-
Mesamhei Lev je i znanje samosvladavanja kako nam preko usta ne
binclazile ruzne rijeci i kako bismo se suzdrzali od cinjenja zla.
Umjesto togarcba ljudima oko sebe biti radost i utjeha. I ne treba
zaboraviti: dan ulojem zivimo nikada se vise nece ponoviti.
1 4
S A B A T
I i v i l i / idovsk ih blagdana, izuzevjom kipiira, najsvetiji
je blagdan Sabat.kki jc bl . igdan koji se uTori spominje kao sedmi
dan odmora. Pocinje u
, UVCu'i k.ida sc pojave prve zvijezde na nebu, a zavrsava u
subotu posli jcsum a.
Srtlnll jc u.sko povezan s dva biblijska dogadaja: stvaranjem
svijeta iiJ IVrt l l j t ' in /.nlova u Egiptu, a ujedno je, uz
Brit mila i simbol vjecnog
i / l i u ' d i i Roga i zidovskoga naroda koji prihvaca nuznost
rada, a l i iIftilluM ( i i l m o r a . Sabat u galutu ima i
dodatno znacenje: zelju da se sacuvailtlllilllio ob i l j e / , j e
, te je taj dan za Zidove vrijeme istinskog uzivanja i
y, n / d i / a n j a . Naziva se i Oneg Sabat (Uzivanje
Sabata).is l i nogu da ne pogazis subotu i u sveti dan ne obavljas
poslovc
IIVi'S l i M i b o t u milinom, a casnim dan Gospodu posvecen,
castis li gai od puta , bavljenja poslom i pregovaranja tad ces u
Gospodu
li lUI IMi i , i ja cu te povesti po zemaljskim visovima, dat cu
ti da uzivas ul l l l l hu . i ivoga Ja'aqova, jer Gospodova su
usta govorila" (Jesa'jahu 58:1 3).
11/ S.ib.ii vc/ani su mnogi propisi, navike i obicaji, a on je i
zamjcnomllllrtlf v i ' /anc uz jeruzalemski Hram - Beit ha-miqdas.
Za vrijeme SabaiaI l l l i i s io i mi sukus ostalih dana u tjednu,
ne postoji i ne radi se. Misna
H | i n i i i i i i j i ' t r ideset devet glavnih poslova (avot
mlakhot) z a b r a n j c n i l iSin / i i j u . i v n c i n i tu
razliku u odnosu na ostale dane u tjednu? Svib scsi
|M li s i ' i l m i c i stvaramo, gradimo, bavimo se
menadzerskim poslovima,I fUl l l l in i/ ok ru / j a u kojem zivimo
sve sto mozemo i to u prvom rcdu ulitkniu i m . i i c i i j a lnom
smislu.
irlvui i i . i i n jc prctvoren u iscrpljujuci i zamoran
maraton, utrku u ko jo jraznorazne ciljeve i zadace. Pritom covjek
uporno i
1 5
-
e/austavl j ivo razvija i tehnologiju koja to premorno,
maratonsko trcanjemi jos ubrzanijim i pogubnijim.
Tijekom sest dana u tjednu mi smo lijecnici, pravnici, novinari,
radnici,i mlent i . . . Pitanje koje nam drugi najcesce upucuju,
ali i sami se takobiacamo drugima glasi: "Sto radite, cime se
bavite?" Pritom ne kazemoTko si?" odnosno ne trazimo bit i
identitet bica naseg poznanika ili> r i j a t e l j a ,
upozorava rabin Leo Trepp.
Ono sto i nas same odreduje kao osobe jest posao koji radimo i
kojilas istodobno i kontrolira, odnosno nase fizicke i duhovne
snage podredeneu nasem poslu. I tako dolazimo do tocke u kojoj
odjednom bivamo svjesni;ako smo suprotstavljeni prirodi, kako ne
postoji uzajamnost prozimanjaicgo najcesce tek proces
iskoristavanja prirode, dolazimo do tocke u kojojise nista i ni s
kim ne dijelimo nego se samo natjecemo. I to je ono stoi jekom sest
dana u tjednu vlada nama i nasom slobodom.
Na Sabat sva ta utrka i natjecanje na koje nas drugi t jeraju,
ali i miami pristajemo, prestaje. Napokon ulazimo u vrijeme duhovne
i fizicke)bnove u kojem je svakom Zidovu dana mogucnost promisliti
o sebi kao).sobi, ali je dano misliti i o drugima, o nasim
bliznjima.
U tim dragocjenim satima odmaramo se u pocast Onoga koji je
stvorio.v i j e t i l jude. Napokon imamo priliku zivjeti i u
skladu s prirodom.
Postojimo, ne po svom zvanju i zanimanju, nego po svom
stvarnomlic i t , po onome sto uistinu jesmo.
Sabat je i dan mogucnosti zivljenja u skladu sa svojom
zajednicom.Sjecamo se oslobodenja iz ropstva i cinjenice da smo
postali narod.
Citamo psalme, pijemo vino, jedemo kruh, palimo svijece,
proucavamona.su duhovnu i povijesnu bastinu, molimo. I na taj
nacin, upravo na Sabataps t rak tne ideje poprimaju konkretnu
formu.
Govorimo, pjevamo, radujemo se i sve to dijelimo s bliznjima
nastojeciill c u t i i razumjeti; otkriti sve ono sto u
svakodnevnoj zurbi ne mozemoz a m i j e t i t i . To je i vrijeme
kada se pazljivije nego obicno razgovara s djecomi nas to j i ih se
poduciti.
"Dan subotnji obdrzavaj i svetkuj kako ti je naredio Gospod, Bog
tvoj.Scsi dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana
subota, pocinakposvccen Gospodu, Bogu tvome. Tada nikakva posla
nemoj raditi, ni ti, ni
1 6
iilli i v o j , ni sluskinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac
tvoj, niti ikakvo z iv i iurIVUJC, n i t i closljak koji je unutar
tvojih vrata; tako da mogu o tpoc inu t i illll^ii i v o j , i
sluskinja tvoja, kao i ti. Sjeti se da si bio rob u zemlji
egipatskoj| da lc odande izbavio Gospod, Bog tvoj, rukom jakom i
ispruzenoinfflUii'om. Zato ti je zapovijedio Gospod, Bog tvoj, da
sluzis dan s u b o t n j i "(Poiiovljeni zakon 5:12-16).
Mo/da ce netko pitati koje su bile zasluge praoceva da su bili
dostojni||h I iji't i i velikih Bozanskih cuda potvrdenih duhovnim
i fizickim oslobo-BfDJt ' in od ropstva u Egiptu? Odgovor je u tome
sto su srcem i dusom b i l iV f / t l i i i uz Gospoda, odnosno
kako poucava Leo Trepp: slavljenjem Sabat alUVMV.i i veza sa
Svevisnjim uvijek se iznova uspostavljaju. Ugodaj mini idb i l c l
j skc sloge nadvija se nad kucu.
Slolnjcik na stolu Sabata podsjeca na bjelinu mane u pustinji.
"Kada se(ll i 'vl . ika rose digla, povrsinom pustinje lezao je
tanak sloj, nesto poput|Jrthulj i i .a , kao da se slana uhvatila
po zemlji" (Izlazak 16:14).
Svjj_cce su postavljene da podsjete na menoru u Beit ha-miqdasu,
a dv i jerjrtlc na tlvostruku kolicinu hrane koju je Gospod
namijenio Izraelcima uI M I M i n j i kako bi mogli slaviti subotu.
"Onda sestoga dana nakupise dvostrukuKolk ' i nu hrane - po dva
gomera na svakoga" (Izlazak 16:22).
Sol na sabatnjem stolu podsjeca na rijeci Sveprisutnoga koji je
ka/aoA i M i i i t i : "U znoju lica svoga kruh svoj ces jesti i
dokle se u zemlju ne v r a t i s :(II i/ /t-mlje uzet si bio prah
si, u prah ces se i vratiti" (Postanak 3:1')).
Vjlio na sabatnjem stolu znak je pocasti i radosti. A qidusom
blagosil jair blagdan, jer u Izlasku (20:7) pise: "Ne zaboravi
slaviti Sabat." DvadcsctH l i i m i a pr i je zalaska sunca bit ce
petkom upaljene i dvije svijece koje namHlivoic: "Cuvaj! " i
"Sjecaj se!" Njihova toplina cini okolinu Kucom mi ra ,J f l s n j
i i n a mir i ulazi u kucu Beit Salom. Njihovo svjetlo je tu da
podsje t iIVwkoga na prvi cin stvaranja: "I rece Bog: 'Neka bude
svjetlost'!" (Postanak\\.\). Pal jenjem druge svijece postajemo
svjesni posljednjeg t r e n u t k am v . n a n j a kada je
Milosrdni nacinio muskarca i zenu. Tradicionalno jel l t i . s l j
r i i j c kako je svjetlost svijece dusa covjeka.
Va/nost svijeca Svetog Sabata rabin Le'a Kahan tumaci i
znacenjemd k i a i en ice Neseq koja dolazi od rijeci na jidisu:
"Nerot Sabat qodes", al^.lliH'i oruzje. Ono je, dakako, suprotno
miru koji se sa Sabatom unosi u
-
kucu, jer oruzje je znak bitke, znak da imamo neprijatelja.
Pobjeda nammoze biti dvojaka. U prvom slucaju porazeni, i nakon
bitke koju je izgubio,os ta je neprijatelj i s vremenom ce obnoviti
bitku. U drugom slucaju, pobjedaprctvara neprijatelja u saveznika i
strah od obnovljenih sukoba nestaje. Tadva tipa pobjede ovise o
tome koju strategiju primjenjujemo.
la j opis odgovara covjekovu unutarnjem sukobu izmedu dobra i
zla,i / .medu duhovnoga i fizickoga. Jer, ako su duhovno i fizicko
dvijesuprotstavljene strane, onda cak i kada duhovno nadvlada, to
nije pravapobjeda, jer se sukob moze obnoviti svakog trenutka.
Prava pobjeda covjeka jest u jedinstvu fizickoga i duhovnoga
tako dase na posljetku sve fizicke akcije izvode kroz duhovno.
Doista, mozemo reci kako smo uspjeli tek onda kada srno
svogneprijatel ja ucinili svojim saveznikom.
Imajuci to u vidu, mozemo shvatiti zasto pocetna slova rijeci
NerotSabat qodes upucuju na rijec: oruzje. Naime, zapovijed o
paljenju svijecapretvara se u obranu i oruzje vladajuci nasim
svjetovnim zivotom do togsiupnja da se fizicko spaja s
duhovnim.
Mir u zidovskom domu, vezan uz micvu svijece, postize se
skladomi/.medu tijela i duse tako da oni postaju jedno. I zato
svijece Sabata, cijapocetna slova cine rijec oruzje, nisu
suprotnost miru nego cine jedinstvo.
Na Sabat zena izrice blagoslov nakon sto su svijece upaljene. To
je inaceu suprotnosti s tradicijom prema kojoj se prvo treba
blagosloviti pa zatimu c i n i t i , ali kada bismo na Sabat prvo
izgovorili blagoslov, znacilo bi da jeSabat vec nastupio i ne bismo
smjeli zapaliti svijece. Upravo zato, prii z r i c a n j u
blagoslova, oci se prekriju rukom tako da se svijece ne vide
prijenego se izgovori: "Barukh ata adonai eloheinu melekh ha'-'olam
aser qidsanubc-rnicvotav ve-civanu le-hadliq ner sel Sabat" -
"Blagoslovljen si Ti, Cos-pod, nas, Bog, Kralj svijeta, koji si nas
posvetio svojim zakonima i narediop a l i t i svijece na
Sabat."
Ljepoti i znacenju Sabata pridonosi i Qabalat Sabat kojim se
izrazavadobrodoslica blagdanu, a uvodna molitva u petak uvecer
pocinje sa sestpsalama koji simboliziraju sest dana stvaranja i
govore o velicanstvenoj idejisivaranja svijeta i Bozjoj
svenazocnosti.
I ) sinagogi se cuje prekrasna pjesma "Lekha dodi", poema koju
je napisaoU 16. Mol jecu rabi Slomo ben Mose Ha-Levi (1505. -
1584.), kabal is ta i /Sit Ir 11,i (Cfat) i u kojoj se pjeva o
Sabatu kao o Kraljici nevjesti dok j i 1fn lui lo /cnja izraelski
narod. Izraz Lekha dodi' uzet je izPjesme nadpjcsmanni-
(c'dna stara prica iz zidovske tradicije govori kako se nakon
stvaranja SabaiBtMll/io Bogu kako jedino on nema partnera i tako je
nastala pjesma "LekhallluK" 1 la j demo dragi (u susret
nevjesti).
Siibat, za koji se kaze da je vise cuvao Zidove nego Zidovi
Sabat, prepunjf ka / ivan ja koja upucuju na njegovo znacenje i
Ijepotu. Postoji i v jerovanj i ' ,BOilNJcca Leo Trepp, da covjeka,
koji se na Sabat vraca kuci iz sinagogf,prate dva andela. Jedan
dobar, a drugi zao. I kada covjek stigne kuci iUulcda svijece i
prostrt blagdanski stol, dobri andeo vodi molitvu, a losi ) upucuje
i na jak razvoj zidovskoga misticizma s pocetka 16. stol jet
u|'/,l.r/i'iiog rijecima: "Mir s tobom andele izaslanice, glasnice
Svevisnjef;:iko j i si poslan od Kralja svih Kraljeva, Sveti je
Jedan, blagoslovljen neka jcOn, udi u mir, andele mira."
Na kraju, od Sabata se oprasta obredom Havdale, pjevanjem
pjesama iilo/ivanjem Elijahua da dode s Mesijom, sinom Davidovim.
Naime, L l i j ab"Hci'c iloci subotom ni uoci Sabata nego pocetkom
tjedna i zato ga se podsjec .1ilu jc vrijeme Sabata proslo.
Na ispracaju Sabata, Elijahu sjedi pod Stablom zivota i biljezi
zasliu1/1on ih koji postuju Sabat i koji su culi rijeci: "Kao sto
sjaje ove svijece, i a l>lU'Uu svijetle i oci onih koji se have
Torom."
U molitvama Havdale (utemeljene pocetkom Drugoga Hrama u 4. si
pi . Kr.) blagoslove se vino, svjetlo, miomirisi. Sve govori o
razlici izmet luiluliovnoga i svjetovnoga, izmedu svjetla i tame,
izmedu sest dana rada 'in-tlinoga dana pocinka, u kojem se cak,
kako isticu kabalisti, i gresne dusf( i i l m a r a j u .
('lasa se puni vinom do vrha, znakom blagostanja i radosti dok
se pletenomsvi j i rom izrazava blagoslov svjetla, a miomiris je u
lijepoj posudici - besami 'n i i i -
1 9
U
nrninimmmniiiiniiiilllnllllllllllinillllililllllliniilnltlliilllilllllilllllillllllllllillllilllllilllllllllllllllllllllllllillll^
-
S t i m blazenim mirisom mira, svjetla i duhovnosti tesko se
rastati. On je i/amjenom za dodatnu dusu koja Zidova prati na
Sabat, a po isteku subote ganapusta .
Putem do sinagoge krocimo zajedno,moja blagdanska dusa ija.Po
isteku subote, zapalit cu na oprostajumirisne trave u prelijepom
besamimu.Ijos dugo ceznut cu za to bom, duso moja.Jer, za sve ono
sto osjecam jedna mi nije dovoljna.
20
P A L J E N J E S V I J E C A
Odjcljak izTore "Kad palite svijece" pocinje poukom poslanom
Mojsijupond Abarona zapaliti svjetla menore. Svjetlo koje ce biti u
utocistu
lltinjc, a l l i u Beit ha-miqdasu jerusalajimskome hramu.No,
Aharonu nije bilo dovoljno samo plamenom zapaliti stijenj
svijece.
je bio i sastavni dio zapovijedi da drzi plamen vatre na novom
stijenju link sc ne zapali kako treba. Zato se i micva "Zapalite
svijece" ticc
|?ttko|.;,i Zidova, u svim vremenima i na svakom mjestu.l l a s
i d s k a fllozoflja objasnjava da je nasa dusa dio Boga, svjet i l
jka
cega u nama.( ) i l svakog pripadnika zidovske zajednice
zahtijeva se da zapali svoju
I I I I I , svje t lo svoje duhovnosti. No duznost je pomoci i
svakom ZidovuJA NrSama - dusa - ne sija onako kako bi trebala.
Svii tko od nas je svjetlost koja daje drugome svjetlo. Sjajno i
goruce|f inoi'a poticati druga svjetla. Jer nitko od nas nije tu
kako bi se pricinjao
|H He postoji. Svi smo Bozja djeca. I pretvaranje kako je covjek
mali ii n , ne sluzi svijetu i Bogu.
U torn povlacenju nema niceg prosvijetljenoga. Jer, rodeni smoij
r tv l j iva t i slavu Boga koji je u nama. Ona nije samo u nekima,
ona je u
I to nam daje bogatstvo suosjecajnosti, oci da prepoznamo
patnju, a l i*e /namo radovati Ijepoti.Svjcilo duse cuva nas od
mraka, bezizlaza i ponora.I'omaze, da ne vidimo neprijatelje tamo
gdje su nam prijatelji. Budimokoje nece Svevisnji u svojoj zalosti
upitati: "Gdje ti je brat tvoj?"I'.ilc'ii svjetlost, otkrit cemo u
dusi vlastito srce. Mir, snagu i strpljenje:
i Olld.i kada nas krivo razumiju, i onda kada laz prekriva
istinu. I ondaii nas ranjavaju, svjesno ili nesvjesno.Svj f i lo
Milosrdnoga vodit ce nas u tami od ocaja prema nadi. Od straba
povjerenju. Od mrznje prema ljubavi. To svjetlo koje dolazi iz
du.se
2 1
III! 1 lllillllllllllUlllllllll
immMliillilmiilllilMIBIillinlillH
aiiiiBlniiimiiiill.'BmiiliiliiliimBiiiilWBmilMlliilulimillimilmiiilinmlniMinliiliiilinnimiiimllinmmiiiliilmiiinnmiilmMmii
-
.KC jc sto je tama gusca obistinjujuci rijeci proroka zapisane
uTori: "Narodu > j i lioda u mraku i izgnanstvu ugledat ce
veliko svjetlo spasenja."
A Bog jos rece covjeku: "Tvoja je dusa svjetiljka i ona je u
mojoj ruci.Moja je svjetiljka u tvojoj. Ako ti upalis moju
svjetiljku, ja cu tvoju."
O Z N A C E N J U K A S R U T A
Na velike i svete dane blagdana, ali i u svakodnevnom zivotu
moramo||tl N V J c s n i koliko jeyazna briga o prehrani. Dakako,
postoje razlicite razinc
l l r t iu lardi , ali svatko bi trebao bid nagraden za svoj
trud. Uostalom i u)|*i pise: "Ne zivi covjek samo rodenjem." Pritom
znamo da je ljudsko
liajsavrsenije na zemlji, ali covjekov zivot ovisi i o svim
nizim oblicimala ( rab in Asher Zeilingold).Kazmatrajuci nacin
prehrane u Zidova, valja istaknuti ucenje rabi|a l . i i r j ' e
koji smatra kako se u svemu na ovome svijetu, cak i u kamenti
|| vodi, nalazi duhovna snaga. Ona dolazi od deset Bozjih
zapovijedi, dokU I'sal inn (119:89) zapisano: "Zauvijek, o Boze,
Tvoja rijec stoji cvrsto
I lU'bu." A Ba'al Sem -Tov, utemeljitelj hasidizma, dalje je
tumacio rijeci ba dovratnika i nadvratnik kuce u kojoj se bude
blagovalo" (Izlazak 12:7).
Upravo rijec mezuza na hebrejskom znaci dovratak. I na Sinajskoj
gori,'.idovima je bilo receno da postuju zapovijed o mezuzi koja se
spominje unoli tvi Sma' Jisra'el: "Zapisi ih (rijeci) na dovratnike
svoje kuce i na kapije
I )i ^ )voje!
Te rijeci Svemogucega brane zidovski dom od razaranja i zato ih
selavl ja u kosom polozaju na gornji desni dovratak. Na malom
svitku suspisana dva odjeljka iz Ponovljenog zakona, Sma' i
Ve-haja, a na poledini(. i rijec Sadai - Svemoguci. Mezuza mora
biti koser sto znaci da obveznonora biti na pergamentu pisana rukom
kvalificiranog sofera (pisara) a nela obicnom papiru ili pisana
strojem.
Obicaj je da se prilikom izlaska iz kuce i ulaska u kucu dotakne
prstimaprsti poljube.
Ibra kaze kako trebamo slaviti micvu mezuze kako bi se nasi
daniimnozili , ali i dani nase djece; o njoj govori i kodeks
vjerskih zakona i>iopisa Talmiida (Sidur Admor).
A u Sulhami arukhii nalazimo: "Kralj sjedi u kuci i Onaj Sveti,
neka jelagoslovljeno ime Njegovo, cuva nas izvana." Komentar te
izreke jest daa.s Bog cuva i kada izlazimo i kada se vracamo u
kucu, sada i zauvijek.
Mezuza je osobito vazna za zene, jer se stavlja na dovratak doma
ciji jel a v n i oslonac zena, a mezuzii treba staviti i na
izvanjska vrata kuce iliana. Time se potvrduje da ta kuca i sve sto
je u njoj pripadaju Bogu. 4-
1 upravo zato molimo Milosrdnoga da stiti i cuva nasu kucu i
obitelj.le/uza takoder podsjeca covjeka kada izlazi na ulicu
(izvanjski svijet i sveo on predstavlja) i kada se vraca kuci, kako
nas Bog jeste jedan. Covjekosta je svjestan jedinstva Svevisnjega i
da sve sto imamo pripada Njemu.
4 4
dicno, mezuza se ne nalazi samo na vratima kuce nego i na v r a
t i m asrca i razuma.
I 'rvi dio odjeljka Tore, koji je ispisan na pergamentu i koji
poc in j efljeCima: "I ti ces ljubiti Boga ...", uci nas o
duznostima i vri jednost iniaJj l lbavi , a drugi odjeljak: "I bit
ce ako se budete dosljedno pridrzavali ..."
Cdvlaci potrebu straha od Boga. Uostalom, i Zohar navodi kako
nas ToraK I j ubav i i straha prema Sveprisutnome ne moze
uzdici.Mezuza je dana i da zastiti znanje Tore i da nas pouci
mudrosti.
/idovsko misticno ucenje istice kako mezuza ima jedinstvenu moc
dajcilnom trenutku izazove radikalne promjene necijih pogleda na
zivot.
Dio slova hebrejske rijeci mezuza otkrivaju rijec "zaz" sto
znaci mica t i ,Iduti se, poticati intelekt prema Tori (Likatei
Sichos).
Ime Svemogucega koje je napisano na izvanjskoj strani mezuze
sastoji seit) hcbrejskih slova sin, dalet i jud. Ona cine akrostih
Somer dlatot Jisra'el"("luvar vrata izraelskih.
A rabi Aba navodi u Zoharu: "Na nekoliko mjesta vidimo kako
Svc-IftOgiici pokazuje milost svojoj djeci. Covjek gradi kucu, a
Sveti, neka jefcUuoslovljen, kaze: 'Napisi moje ime, stavi ga na
vrata i mozes biti miran uiVOJtij kuci dok ja sjedim ispred tvojih
vrata i cuvam te ...' " Rijec "ime"(flflpisi Moje ime) mistican je
sinonim za duhovno svjetlo i tu znaci sve-f b t lhva tno duhovno
svjetlo mezuze koja stvara opcu auru, zastitu oko svega|(l) osobi
pripada.
Takoder, hebrejska slova koja cine rijec mezuza, kada se
drugacije slo/e,dtl j l l r i j e c i Zaz mavet: Smrt se odselila!
Naime, misticizam mezuze sadrzan jeU (n ine da tjera i odalecuje
smrt, tugu, ocajanje i beznade.
Numericka vrijednost (gematria) hebrejske rijeci mezuza ista je
kao ifljpf koja se rabi za Bozje ime: Adonai - Bog ili
Gospodar.
11 biti od mnogih imena Bozjih, veza mezuze s imenom koje
pokazujeU l t f j i i svemoc kazuje kako ideja i slavljenje mezuze
govori o Bozjoj vladavinil l j r l im svemirom (Sefer Miuhagei
Habad).
Kao sveopca micva, mezuza vodi do prakticiranja svih zapovijedi.
Vri-je zapaziti i sljedece: svitak mezuze sadrzi rijec Sma' koja
nam govoi i
"Hup, je jedan". Hebrejsku rijec chad cine slova alef (Gospodar
svijeta) ihot koje ima brojcanu vrijednost osam; simbolicno
izrazeno to se
4 5
ll!!!!!!il!iil!!l!!l!UI!ll!lll!ll!l ....... Illllll ........
lllllllllllllllllllllllHIIIIIIIil ......... I ....... Ill
l!!llill!lllll!illi!ll!llH^
-
odnosi na sedam nebesa gore i zemlju dolje, i zatim slovo dalet,
cija je brojcanavrijednost cetiri i simbolizira cetiri strane
svijeta.
Dakle, covjek koji stavlja mezuzu na dovratak samim tim
postupkompotvrduje: "Gospodar svijeta je Gospod, na sedam nebesa i
na zemlji i nasve cetiri strane svijeta."
Ta zapovijed cuva ulaz u kucu ali i u srce covjeka, jer u Qabali
pise:"Mezuza stiti od jecer ha-ra' od zlih namjera." No ona ni u
kom slucajun i j e carolija ili amajlija premda se smatra da ima
zastitnicku moc.
Micvu mezuze moramo ispuniti, jer je to zapovijed Svemogucega,
abitan dio Njegove zapovijedi jest zastita koju nam kroz mezuzu
daje.
Blagoslov postavljanja mezuze:"BARUKH ATA ADONAl ELOHEINU MELEKH
HA-'OLAM,
ASER QIDSANU BE-MICVOTAV VE-CIVANU LI-QBOA' ME-ZUZA."
(Blagoslovnjen (si), Ti, Gospod nas Bog, Kralj svijeta, sto si
nasposvetio svojim zakonima i naredio staviti mezuzu).
4 6
K I P A
X,(ivu je jos qova ili jarmulke. Rijec je o pokrivalu za glavu,
po o b l i k uilk l i ' f c i n i kugle, a velicina ovisi o uzrastu
osobe. Tako je kipa u promjc i uHkil i/.medu 8 do 20 centimetara.
Najcesce se izraduje od svile, la i iencIll i tu* ili od vune. Ima
je u razlicitim bojama, ali najvise u crnoj, b i j e l o j ,
U n i j a n s a m a plave boje. Ukrasena je sarama cvijeca, g e
o m e t r i j s k i m,0vima i Davidovom zvijezdom.
( K l . i b i r boja govori i o poklonicima cionizma, ali i o
vjerskoj t o l e r a n c i j i ,Illljr i l i vise izrazenoj.
K i p a je prastari odjevni predmet narodne nosnje Zidova. U k n
j i / , ilinkti /abiljezeno je da je vec Aharon, prvi glavni
svecenik Izraela, kod
M i i j a za tu sluzbu pokrio glavu povezom i na nju su stavili
v i j c n ; u .lll'i'iliovi sinovi kao svecenici nosili su
turbane.
M i l ni , pojas, povezacu, rubac za glavu, preuzele su i druge
religije. NoUldv.i k ipa nose pobozni vjernici na ulici, kod kuce,
u Hramu kao i/.i.r/l l ' /nosi i pred Bogom, i kao neprekidno
podsjecanje covjeka da u v i j c k
|H lii ' lko iko je iznad njega.P inna f l lozofskoj zamisli
Zidova, esencija Boga nalazi se svtula u
till II, a (Cabala uci da Bog sa sedam ociju promatra zemlju.
Zato ireb.iU ' k i d i i o nositi kapicu ili sesir.Moj.si je je
tako pokrio lice pred izraelskim narodom, jer je time l i t i o
(I IM / n a n j e da sebe smatra odgovornim za vodenje naroda. A
u k n j i / i(kit i 1,1'vitskom zakonu pise da je Veliki svecenik
pnje ulaska u Sve i i s t i 1
H V i ' l i s i c m stavio povez na glavu. Zato i danas pobozni
Zidovi s m a t i a j uptlnm Boga, ako se pojave u Hramu nepokrivene
glave.
1) l . i l i n u d u se vise puta spominje obicaj stavljanja na
glavu poknval . iP l l i i k si iahopostovanja prema Bogu. U
traktatu Qidusim (31) prica sr
4 7
-
da Rav Huna nije isao ni dva metra nepokrivene glave, jer kako
je sam rekao:"Sekhina, prisutnost Boga nada mnom je stalna." A u
talmiidskom traktatu0 Sabatu mudraci obecavaju blagoslov rijecima:
"Pokrij svoju glavti tako dana njoj pociva Bozji blagoslov."
Nosenje kipa ima i drugih razloga. Izraelski je narod ne samo
narodknjige nego i Sunca, jer od pamtivijeka zivi u toplim
predjelima te stiteci seod Suncevih zraka glavu pokrivaju i
muskarci i zene. Tako i drevni narodiscmitskog podrijetla
(Babilonci, Asirci, Aramejci, Arapi) nose kao dio na-rodne nosnje
pokrivalo za glavu.
~> Zidovima u Starom Izraelu i Judeji bilo je naredeno da za
hodocasneblagdane dodu u Jeruzalem s obitelji i poslugom. I tako se
za Pesah, Savu'ot1 Sukot nosilo u Hram prvinu biljnoga i
zivotinjskog uzgoja. Izdvojivsidijelove zrtava prinosnica i
okajnica, ostatak su blagovali zajedno sa svece-nicima Levitima
ispred prostora Hrama, izlozeni Suncu. Naravno da su sepritom
nastojali od njega zastititi. Taj drevni obicaj vezan uz
hodocascaostao je vjerskim propisom i znakom poboznosti.
48
R A J
U /idovstvu raj je predodzba oaze u pustinji. Raj, hebrejski
edcn,l lo l i / i ra ideju prvotnoga sretnog vremena ljudskog roda
prije g r i j e l i a
i I lave. U Tori je zapisano: "I Gospod, Bog, zasadi vrt na
istoku, uIUl i i n nj smjesti covjeka koga je napravio. Tada
Gospod, Bog, ucmi tc
Iflllljc nikose svakovrsna stabla pogledu zamamljiva, a dobra za
hranu| llrtblo zivota, nasred vrta, i stable spoznaje dobra i zla"
(Postanak 8:9).
OiSim Adama ha-risona u raj su smjestene i prve zivotinje u
polju, svakit i svc ptice kojima je covjek nadjenuo ime sto se u
zidovstvu sniatra(11 im irenutkom, jer Bog daje covjeku da bude
sustvaratelj svijeta. Uovnom smislu covjek je stvoren na sliku
Bozju i dana mu je vlast nad
lllin stvorenjima dok Bog zadrzava za sebe nadzor nad svime.U
lorn zlatnom dobu covjeku je dano i da cuva zemlju, potoke, vodc
iIT .sto oploduju doline i oplahuju brezuljke. Sam izraz Eden
potjecc oil
!f I cil, sio se s hebrejskoga prevodi kao izvor vode.( lovjcku
u raju Gospod povjerava i brigu o zemlji psenice, jecma,lu ,
smokava i mogranja. Zemlji meda i maslina. Jer, prvi covjek stvorcn
dio prirode koja je blagoslovljena zivotom i mirom.I'icina
zidovskim predajama, sam Gospod poducio je covjeka u raju
!l C'c sc brinuti o prirodi koja je znak zivota, ploda i hlada i
koju ncjc1 unist i t i , jer mu u torn slucaju ni Svevisnji nece
moci pomoci.
U lorn bogatom i blazenom predjelu rajskog sklada Bog je
covjekullio zcnu. Kako navodi hebrejski izvor: "Pomoc nasuprot
njemu"
18:19).I 'u icvi raja posuti su ljubaznoscu i milosti, jer na
njima bijase pecat
llhuvi sio se protezao izmedu Boga i zemlje.Mulraska knjizevnost
raj prikazuje kao sedam kuca sa sedam vrat i ju . 1 1
f l* i>j jc smjesteno stable zivota cija je krosnja
natkrivala citav rajski v r t . I /
lltl
49
-
>;O.V"1^**"^
"
* ,
f t " *
, >i/&"\p
-
N E S A V R S E N I S V I J E T
Nema nikog tko bi mogao reci kako je svijet savrsen, kao sto
nema nisavrsena pojedinca. All, sto je to najnesavrsenije na
svijetu? Sto se to dogodilosa svijetom i ljudima koji u njemu
obitavaju i sto je to sto nas tjera daodmah prepoznajemo njegovu
nesavrsenost?
U potrazi za odgovorom krenut cemo hasidskim tragom
razmisljanja;vodi nas prema prvom covjeku koji je bio stvoren od
Boga u savrsenomsvije tu i stavljen u rajski vrt. Ali, sto je
cinilo svijet savrsenim?
Tora u Knjizi postanka svjedoci o postojanju stabla Spoznaje
dobra i/la cije plodove Adam i Hava nisu smjeli jesti. Stovise, Bog
je upozorioAdama kako ce umrijeti ako kusa plod sa stabla
Spoznaje.
Mogli bismo odmah zakljuciti kako ipak u rajskom vrtu nije bilo
svedobro, a neke su stvari bile toliko lose da su mogle izazvati
smrt. Slijedivrlo logicno pitanje: pa kako je onda Raj mogao biti
savrsen?
Sayrsenstvo se ogledalo u tome da je u Raju vladala potpuno
jasna iprepoznatljiva spoznaja odvojenosti dobra od zla. Sasvim
jednostavno: dobroje bilo dobro, a zlo - zlo. Adam je tocno znao
sto mu je bilo dopusteno, asto nije, i cega se morao kloniti. I to
je pravi smisao rajskog vrta. No ui i e t i u t k u kada je Adam
sagrijesio s Havom, dobro i zlo se pomijesalo unesavrsenost zivota.
I to je prokletstvo koje prati covjecanstvo do danas.
U svojoj glasovitoj filozofskoj raspravi Vodic za neodlucne
Majmonidesje rekao: "Istina u ovom svijetu jest: da i ne, istina i
neistina."
Adam i Hava ucinili su da se izgubi sposobnost razlikovanja
objektivnei apsolutne istine, jer je presudivanje svedeno na
hirovitost covjekovaraspolozenja.
Sva ljudska bica pate upravo zbog nemogucnosti da stvari vide
onakvimakakve je su .
5 2
N u j t l i v n i j a , all i najbolnija strana zivota jesu
meduljudski odnosi, osobiloOM i / i n e d u muskarca i zene.
Primjerice, koliko ste puta sebe zatckli nl l l l j . i n j u :
"Kaze da me ljubi, ali ja ne znam misli li on(a) to stvarno.'/ill '
' li on(a) svoje pravo lice?"Tuko se ponovo s ceznjom vracamo na
onu davnu savrsenost rajskog|(ii|,i n i j e bila u tome da tamo
nije bilo zla, vec su dobro i zlo b i l l jasno
53
-
C I N I D O B R O
Parasa va-jer'a pocinje rijecima kako se Bog javio Avrahamu dok
je ovajsjedio na ulazu ispred svog satora, u vrucini dana.
Dogadaj se zbiva trecega dana nakon sto je Avraham, u
devedesetdevetojgodini, sebe obrezao, a Bog ga posjecuje bolesnoga,
kako nam i sam/apovijeda, da posjecujemo i tjesimo bolesne.
AH, pitanje je zasto nam Tora precizno kaze gdje je Avraham
sjedio izasto imamo i podatak da je dan bio vrlo vruc.
Odgovor lezi u ljubavi Avrahama prema ljudima. Dokaz za to je i
njegovsator cija su vrata bila otvorena na svakoj strani. Najveca
sreca za Avrahamabilo je saznanje da moze nesto uciniti za drugoga
covjeka. Bog je to znao ividjevsi da se Avraham nakon bnt mila ne
osjeca dobro, ucinio je da danbude vruc kako bi ga zastitio od
gostiju. Jer po vrucem i zarkom suncumalo tko krece na put.
Medutim, sam Avraham nije bio sretan i zadovoljan, jer je uzivao
cinitidobro. Upravo se u tome sastojao njegov zivot i duhovna sreca
te ga nisucak zanimali ni opravdani izgovori, kao bolest, koja ga,
primjerice, oslobadadomacinske duznosti.
I zbog toga, kada se tog vruceg dana kod njegova satora nije
pojavionitko kome bi mogao izraziti Ijubaznost i gostoprimstvo,
cinilo mu se kakoje lisen neceg dragocjenog.
Upravo zato ostavio je svoj bolesnicki lezaj i sjedio je ispred
satora nebi li ugledao nekog putnika i pozvao ga da ude u zaklon,
sjenu. Pa cak isama hebrejska rijec eel znaci sjena, zivot, a rijec
le-hacel spasiti. Naime,mozemo zamisliti sto znaci malo zaklona kad
Sunce nesmiljeno przi.
U ovoj prici o Avrahamu bit kazivanja je u dubokoj moralnosti:
ciniti dobroni je tek duznost, obveza i teret. Mi sami cesto
gledamo na zapovijedi kao naduznost i ljutimo se kad nam one
poremete planove i zelje. Ipak cinimo, jer
5 4
o i jer se od nas ocekuje da postupimo na odreden nacin.
Naravno, to jcko
-
S A R A I A V R A H A M
Od davnina preispituje se odnos zene i muskarca, muza i
supruge,proispituje se odgovornost svakog od njih, odgovornost koja
nas trebaosnaziti emocionalno i duhovno. Najbolje je zato objasniti
odnos Sare iAvrahama koji su izvrsavali i predstavljali volju
Stvoritelja.
Sara je svoj doni ucinila svetim. Zahvaljujuci njezinoj
licnosti, zidovskidorn mikrokozmos je Beit ha-miqdasa koji su
Zidovi kasnije sagradili uJcrusalajimu. On je i nadmocniji, jer ga
je takvim prva sagradila. Beit ha--miqdas samo je model Sarinog
doma, a njezine sabatnje svijece upucivalesu na duhovnu snagu i
govonle o snazi zidovskoga doma. Nad Sarom bioje oblak zastite
Bozje nazocnosti. Avraham je priznavao Sari nadredenost,jer je sam
Bog naredio Avrahamu da slusa njezin glas i sve sto kaze, jer
sunjezine prorocke sposobnosti bile iznad njegovih. Avraham je Sari
posvetiopoemu Vrijedna zena koja se tradicionalno izrice u petak
prije qidiisa vina."Vrijedna zena kruna je svog muza", istice se u
poemi, "vrednija od dragulja."
Slijedom kabalistickih izvora, koje je proucavala Ghana
Weisberg, Saraje posjedovala duhovnu snagu, jer je fizicku
kreativnost koristila u svrhuSvevisnjega. Naime u Zoharu je
napisano kako ce Avraham postici svojurazinu duhovnosti
zahvaljujuci uslugama svoje zene Sare koja je pronicala11 bit osobe
i srz zbivanja i znala je sto Bog od nje ocekuje. I zato je
Avrahamirebao slusati njezin glas, jer je to bio glas Svevisnjega u
odredenoj misiji.
Zohar, klasicno fundamentalno djelo misticnog ucenja Qabale,
kazujennm kako je Sara simbol tijela, a Avraham duse. Logicno je
postaviti pitanje/bog cega je onda Avraham trebao slusati Sarin
glas? I kako je Sara imala usebi jaci glas prorostva odgovor je u
sljedecem: ukoliko netko treba ispunitincku misiju u svom zivotu,
dusa i tijelo nisu u suprotnosti. Zapovijedi supredstavljene kroz
materijalni objekt, a zadaca im je upravo da tijelo ociste
56
K l C l i j a l n o g a . Ono sudjeluje u procesu ciscenja i na
taj nacm i samo cegCUi'rno. U protivnom pridonosi dezintegraciji
osobe.lni'ii, k.io prva majka zidovskoga naroda, simbol je svih
zidovskib zena
nrc t l s iav l ja ju Bozansko u covjeku. No zbog toga sto prava
esenc i jal l j j c po/nata, to veliko svojstvo zena je skriveno.
Yelika duhovna bn
bit cc objavljena u doba Otkupljenja. A. C. Weisberg porucuje
kakoike /(.'lie imaju odgovornost slijediti Sarin primjer sve dotle
dok necel i t i u svojim odlukama i procjenama. Naime, cesto nismo
u s t a n j u
i i spravnu odluku, jer smo suvise emotivno nastrojeni i ne
uspijevamoi svoju izvanjsku volju. Sarin glas moze nas voditi.
57
-
V E Z I V A N J E J I C H A Q A
Veliki in kusnjama izlozen je covjek koji mora nadvladati
sklonost ka zlu.Oi li loj mu borbi pomaz.u vjera, poniznost i
pridrzavanje zakona Tore.itiino se samo Avrahama kome je Bog rekao:
"Uzmi svoga sina, jedinca()|( Jichaqa, kojega ljubis i prinesi ga
kao zrtvu paljenicu na brdu kojega cupokazati" (Postanak 22:2).
Avrahamov lik, pun pouzdanja i spremnosti da zrtvuje sina za
kojim jetoliko godina strasno ceznuo, jedinstven je primjer vjere u
Svevisnjega. Ali,( l i t red o Jichaqu koji ce upitati Avrahama:
"Evo kremena i drva, ali gdje jcj t t l i j c za zrtvu paljenicu?"
(Postanak 22:7).
A Avraham podize zrtvenik, sveze svoga sina Jichaqa i polozi ga
poilrvima na zrtvenik.
Prema predaji, Jichaqu je bilo trideset sedam godina. I naravno,
dobrojc /nao sto ga ceka. Zadivljujuca je Jichaqova plemenita i
hrabra predanosti n i j e li upravo to vrhunski primjer savrsene
vjere, pa se taj dogadaj nazivaVr/,ivanjem - Aqeda a ne
zrtvovanjem! Jer, koliko god je to bio bolan i^orak dozivljaj,
dostajao je da se Avraham i Jichaq zajedno pokazuspremnima odazvati
se Gospodu.
Nisu li i toliki ljudi u ratnim strahotama postupili poput
Jichaqa? Nebjczeci od odgovornosti prema bliznjima i podnoseci
strpljivo neimastinti ,izgnanstvo, ponizenje, bol, vezivali su se
uz nadu i vjeru da u svom pouzdanjuu Svemogucega nece biti
iznevjereni.
I nije li prica o Jichaqu teoloski problem s kojim se dnevno
susrecemo? Ncodustati u trenutku straha, umora, patnji i sumnji
nego sacuvati vjeru u Boga idobro. I zato nam je blizak i drag
Jichaq u svojoj mirnoci nekad, i danas ukaoticnim prostorima naseg
vremena. Drag nam je tihi i nenametljivi Jichaqkoji bi mogao red od
cega su sazdani bol, kusnja i dostojanstvo u mukotrpnomoslobadanju
nade. Pa tako i rabinska predaja trazi da mu se iskazuje
du/nopostovanje te u molitvi izgovaramo: "O Boze nasih otaca, Boze
Avrahamov,Boze Jichaqov i Boze Ja'qovljev."
5 9
-
P R I N O S E N J E Z R T V E
Tivca knjiga Mojsijeva, Levitski zakonik (Tordt kohanim),
velikim se dijelombvl prinosenjem zrtve sto je kao cin u zidovskoj
filozofiji sporno. Mnogi sehroioci protive prinosenju zrtve, i o
tome citamo u ranijoj i novijoj rabinskojl i l t ' l a t u r i , od
Majmonidesa pa sve do danas.
Svi su istrazivali svrhu i cilj obreda i pritom su, istodobno,
opisivali ipxuicavali obred u potankostima.
1 u svakodnevnim molitvama Zidovi citaju o obredima zrtvovanja
teji 'dno od bitmh pitanja zidovstva jest: kada se u mesijanskom
dobu obnoviI I rani i svi obredi vczani uz Hram, hoce li i obred
prinosenja zrtve b i l i( i l ) i i ov l j en? Pozitivan odgovor ne
godi zidovstvu, a negativan pos tavl jap i l a n j e vaznosti
Hrama.
Kakav ce to obred biti odgovorili su, primjerice, i Franz
Rosenzweig iAvraham Jichaq Kuk, istaknutiji medu misliocima
modernog zidovstva.Smatraju da se mistikom obreda valja baviti u
samom mesijanskom dobu,JIT ce se tek tada moci spoznati misticno
znacenje obreda. A do tada trebaproucavati, a mozda i nalaziti
kljucne odgovore iz opisa obreda prinosenja/.rtve, zabiljezenih u
Tori i Talmiidu.
Zrtva se na hebrejskom kaze qorban sto dolazi od glagola
le-qarev saznacenjem priblizit i se. Ocigledno je da je zrtvovanje
nacin pr ib l iz ; ivanjaBogu. Zakon Le-haqrfv qorban dan je
citavom narodu, a ne samo svecenici-tna koji bi ga mogli tumaciti
drukcije, ili stvoriti hijerarhiju u kojoj bi on ibili posrednici
izmedu naroda i Boga. Ipak, i cijeli narod i svaki pojedmacznaju da
se mogu pribliziti Svevisnjemu (Le-haqriv). Qorban je nesto
osob-no, nesto sto se osjeca kada se daje, ali ne kad je dato od
ostataka ili viska,nego od odabranoga i licnoga.
Primjerice, obracanje Boga Hevelu a ne Qajinu, rabini tumace t i
m esto je Hevel od izabranoga dao Gospodu s ljubavlju, a Qajin bez
izbora,bez volje i radosti.
-
Ucitelji su ispricali sljedecu pricu i na kraju postavili
pitanje: Tri sinanaslijedila su ocevu ostavstinu. Prvi je dobio
dalekozor kojim je mogaovidjeti do nakraj svijeta, drugi carobni
sag kako bi mogao letjeti s kraja donakraj svijeta, a treci jabuku:
kad je se zagrize i izrazi zelja, ta ce se i ispuniti.
Onaj s dalekozorom vidio je daleku kraljevinu i bolesnu
kraljevnu kojojn i j e bilo lijeka. On pozva brata sa sagom i
zajedno s trecim bratom i jabukompolete do kraljevne.
Treci joj brat dade jabuku, ona zagrize, pozeli da ozdravi i
tako se idogodi.
Prvi je tvrdio kako je kraljevna njegova zbog dalekozora kojim
ju jeprvi ugledao, drugi je rekao: "Ona je moja, jer da nije bilo
saga ne bismostigli do nje", a treci je mislio da pripada njemu
zbog njegove cudesnejabuke. Kralju je bilo tesko odluciti jer je
svaki zahtjev bio opravdan. Ipak,tko je dobio kraljevnu?
Treci sin, jer je poklonio jabuku i vise je nema. Dao je ono
najvrednijesto je imao.
6 2
I M O J S I J E S E P O P E K B O G U
Pl'tigoj knjizi Mojsijevoj nalazimo jedno od najvaznijih nacela
zidovskelike (llozofije sadrzano u stihu: "I Mojsije se popeo k
Bogu, tad mu je
[| gore doviknuo."ije nego u stihu otkrijemo neuobicajenost
treba istaknuti kako seCi na razlicitim stupnjevima. A ucenjem
svladavamo dio po dio
IfCMiajuc i se za spoznaju slozenijih znacenja. Jer tek pomocu
iskusivajidnom stupnju, bit cemo spremni pronicati u daljnje tajne
sto ovisi o\fn vjerskim i intelektualnim pripremama.
No, vratimo se stihu koji nas upucuje na Toru. Postavlja se
sljedeeeIflje: ako se Mojsije popeo k Bogu, zbog cega ga Bog "zove
s gore".
llVtt je situacija nejasna. Jer, ako bi Bog trebao dozivati
Mojsija s gore,|0 NO Mojsije tada nije popeo gore k Bogu? Ako bismo
htjeli tvrditi da sejjilje stvarno nije popeo na goru, tada bismo
morali objasniti znacenje|1; "I Mojsije se popeo k Bogu."
Pakako, ovdje se ne radi samo o konkretnom usponu Mojsija. Tor
a/apravo otkriva kako je rijec o duhovnom uzdizanju. U tome
pomaze
rMiin prijevod rabi Simsonai i Rafa'ela Hirschla: "Mojsije se
pak popeok Bogu." Naime, izvorna hebrejska rijec Al' prevodi se kao
uspon,
IONUO kao put ka duhovnoj bliskosti.No, pogresno bi bilo
zakljuciti kako je Mojsije postao na bilo ko j i
tin bozanskim. On se samo priblizio Bogu kao ni jedan covjek p r
i j eIt). To objasnjavaju i rijeci iz Tore: "...tada ga je Bog
dozvao".t)akle, Mojsije je kao covjek bio jos uvijek tako daleko od
Boga da ga
log morao dozvati. Doviknuti mu, da bi ga ljudski i zemaljski
Mojs i jeigilo razumjeti.
Toi'ii nas uci: ako i dostignemo velicinu Mojsija, mi jesmo i
ostajemo|l!i od krvi i mesa. Od nas se ocekuje da nam Mojsije bude
uzorom kako
illlio se sto vise priblizili Bogu, ali mi sami ostajemo ljudi i
ni od koga neihu [iraviti bozanstvo.
63
-
Z L A T N O T E L EI'c-
|/liosenje pojedinosti o dogadaju nazvanom "grijeh teleta" pomno
jejc/cno u Tori, jer je taj dogadaj zamalo doveo do unistenja
citavog
lOlla. U Izlasku (32:10) pise: "Dakle, pusti me, da moj gnjev
plane nai da ih unistim." Izazvao je veliki potres u dusi naroda s
posljedicama
ilf ,u* osjccaju sve do nasih dana. Postao je simbolom grijeha
prema Bogu,I 'Ulko, simbolom svakog idolopoklonstva.
K.ula nakon cetrdeset dana i noci Mojsije nije sisao s Gore,
narodirlov sagradio je sebi zlatno tele.Taj je grijeh usao u
povijest pod nazivomPI lia-cgel" - Grijeh teleta.
I/, vel ike vremenske udaljenosti tesko je razumjeti i suditi
sto se stvarnot u l i l o , jer je zbivanje u proturjecnosti sa
svakom logikom. Naime, samo
tjedana prije navedenog dogadaja, Bog je s velikim cudima
izveo,cltc i'/. Egipta razdijelivsi pred njima more. A kada su
stajali u podnozju
fp S inaj , primili su Toru od samoga Boga i s njome zapovijed:
"Ne pravi|l| l i ka ni oblicja bilo cega sto je gore na nebu, ili
dolje na zemlji, i l i ullnm.i pod zemljom. Ne klanjaj im se niti
im sluzi" (Izlazak 20:4-5).
Tesko je nakon ovoga razumijeti kako je narod mogao pokazivati
teleijr jr sain napravio i reci: "Ovo je tvoj bog Izraele, koji te
izveo iz zemljeIpiK.ske" (Izlazak 32:4). Bez dvojbe ovdje se radi o
idolopoklonstvu stot v u l u j u i mnogobrojni komentari.
Rabinska razmatranja i pouka upucuju, na kraju, kako covjek
nikada|)io/.f b i t i sasvim siguran u samoga sebe. "Grijeh teleta"
kazuje: v id i
ovaj narod koji je dan ranije cuo glas Boga i koji se jos jasno
prisjecaI, v i d i kako brzo moze pasti.|)ogadaj zlatnog teleta
odrazava dusu covjeka, slozenu i punu unu ta rn j cg
^ ja ; pojedini trenutci, premda puni cuda, ne mogu znacajnije
promijcni i iI l l M i . 1'ostoji vrijeme duhovnog uzdizanja i
vrijeme pada. Jedinstveni i sasvim
6 5
-
izuzetni dogadaji ne mogu jednom zauvijekpromijeniti navike i
osobine covjeka.Samo u dugotrajnom procesu samoodgoja u kojem ce
biti preuzete vrijednostii ideali Knjige zivota (Tore), covjek se
mijenja.
Ipak, valja pamtiti da nase ponasanje uvijek moze biti bolje,
moze sepopraviti i za to nikada nije kasno. Uostalom, jedan od
bitnih ciljeva/.idovstva jest dovesti Svetost u zemaljski svijet,
uzdici covjeka i njegovocjelokupno bice. Pritom, sasvim ljudska
molba Milosrdnome za jos jedanpokusaj, jos jednu priliku, izrazava
i Bozansku prisutnost u nama. Nazvanaje teshuva pokajanje ili
povratak. Svaka osoba koja se, simbolicki receno,nalazi na dalekorn
putu, ima u sebi bozansku mogucnost ostvariti sebe ubicu boljem
nego sto jest.
66
B O G Z I V I U L J U D I M A
' lord izvanredno dobro poznaje ljudsku dusu, i svih 613
njezinih zakonaIrtgodeni su covjeku i pornazu mu u duhovnom,
vjerskom i i n t c
lltlualnom razvoju sto i nije cudno jer jeTvoracTore stvorio
covjeka i /.na|0 ,sc n njemu i oko njega dogada. Jedan od dokaza za
to ob ja sn j c i i j ctftluy.imo u odjeljku Tore koji kaze:
"Va'-asu li miqdas ve-sakhanti be-tok-Illin - "I napravit ce mi
svetiste, i zivjet cu u njima."
Na prvi pogled cini se kako je Bozja volja da mu se sagradi Hram
uiQJrin su menora i zavjetni kovceg. Neminovno, postavlja se
pitanje zasio
Bogu potreban Hram? Tim vise sto uocavamo proturjecje prema
jednomid tcmcljnih zakona zidovstva koji govori: Bog je jedan i
nije ograniccn n i
Mio, ni duhovno, ni vremenski.(!emu onda zelja da se ogradi u
Hramu? Prema tumacenju S h u l a m i i
fftciner, odgovor lezi u naravi covjeka, jer nema sumnje da je
Bo/ansU) uifUprotnosti sa zemaljskim Hramom
Dakle, ipak se radi o djeci Izraelovoj i njihovoj zelji. Rijec
je o zcmal j'ikm u ljudima sto stalno cezne drzati se neceg
tjelesnog, a ne o Boguknjcm nije potreban Hram.
Ukoliko stih, koji smo naveli u uvodu, pazljivije razmotrimo,
naci ccmotloku?, za nasu tvrdnju. Naime, prvi dio stiha je u
jednini i glasi: "I vitrcbate napraviti jedno svetiste", a onda
nenadano drugi dio prelazi umno/inu: "U kojem cu u vamazivjeti". A
to bi trebalo znaciti: da Ja s tanujemU Njcmu.
Naime, Tvorac Tore svjestan je da se covjek ne moze uzdici
duhovno !VJcr.ski samo apstraktnim idealima i mislima. Mora se
pribliziti Bogu i cinoinIliaterijalnoga oko Njega.
/nalci su u torn stihu spoznali daljnju misao na koju ukazuje
Tora, .1Illasi: DA JA ZIVIM U NJIMA.
67
-
Z ENA
Ono od cega necemo poci u razmatranju ove teme to je definicija,
jerirud bi nam bio golem, a rezultat slab. Uostalom, Talmud nam na
svojmudar i jednostavan nacin porucuje: "Zena, to je svijet za
sebe."
Ipak, kada je rijec o zeni u zidovstvu najvise je krivih
poimanja; tako jei u svjetovnim raspravama, tako i u tumacenjima
drugih religija. A upravodjelokrug zene, vjerski, eticki i
nacionalni, od izuzetnog je znacenja. Napocetku, podsjetimo se
triju specificnih zapovijedi koje zidovska zena moraispuniti: prvo,
odvojiti dio od tijesta hale, na sjecanje prinosenja zrtvejos iz
doba Prvoga svetog Hrama i dijela od obroka kruha sto se u to
dobaodvajao za svecenike. Drugo, zena cuva cistocu stola i kuhinje
po propisimavjere, sto izravno utjece na obranu od asimilacije. I
trece, njoj pripadaduznost paljenja subotnjih svijeca. Zena cuva
cistocu i higijenu braka,podrzavajuci uzdrzljivost i umjerenost u
bracnim odnosima.
Uz zenu vezana je i moc Bezgranicnoga, jer je radanje jedinstven
nacinda zena bude slicna Bogu, jer samo ona moze stvarati u svom
tijelu i roditidijete. Na taj nacin sudjeluje u Bozjim osobinama
prisnije nego bilo kojimuskarac. Ona je ta koja gradi strukturu
narastaja koji se produzuju uvjecnost.
Zene ne nose talit (molitveni ogrtac), niti stavljaju tfilin
(molitvene|)ojaseve sastavljene od dvije kozne kutije, za glavu i
za lijevu misicu) ukojima se nalaze mali svitci s odlomcima iz
Petoknjizja. Naime, u zidovskojliteraturi kutijice tfilma zovu se
b'ajit sto na hebrejskom znaci kuca, u kojojzena i jest
gospodarica. I tu dolazimo do dva bitna, osnovna elementa
ujudaizmu, a to su dom i Hram. Za razliku od drugih religija,
izmedu domai sinagoge znak je jednakosti. Jer upravo su za dom
vezani neki od najvaznijihobreda: seder, suka, sabatnji stol i
hanukija te je ocito kako u dom Toraulazi prva. Smatra se, dakle,
da je kuca tfilin za zenu.
Jf.Clia je postedena i obveze odlazenja u sinagogu upravo zato
sto je i i j c / i i iI Irani i u kojem je, zbog svoje intuicije
nezamjenjiva dok su obredi u
Illlll vezani uz odredeno vrijeme.Xcna nije sjenka, ropkinja ni
predmet svoga supruga vec neophod.in
finer kojeg nitko ne moze zamijeniti. Razlike medu supruznicima
poijei uffl j l l iova podrijetla. Naime, prvi covjek Adam
ha-rison, nacinjen je oil
, a zena od ljudskog bica obdarenog svim egzistencijalnim
svojstvima.lll lska literatura objasnjava da upravo zbog toga zena
ima daleko razvi
lljll intuici ju od muskarca te dostize svoju punoljetnost u
zidovsivu svsi godina, a muskarac s trinaest. U vrijeme kada su
Zidovi p r i m a l i
|flli Hog je rekao Mojsiju: "... Ti ces kazati kuci
Ja'aqovljevoj i govorn ci-si l/.raela." Rabini tumace da ta
recenica otkriva narocitu ulogu zidovske
IP kod primanja Tore, jer izraz "kuca Ja'aqovljeva" oznacava
zene koje suloin izuzetnom trenutku bile prve spomenute. To istice
i glavnu ulogu
u cuvanjuTore pri odgoju djece sto je nadasve vazno za zidovski
naiodI'JHim.
liikoder, razlog sto se kod primanja Tore prvo obratilo zenama
jesi i uttr da bi se izbjeglo ponavljanje tragicnoga dogadaja
"prvoga g r i j eha 'rp, su ucinili Adam i Hava. U rajskom vrtu
Adam je bio sam, be/. I lavelii je cuo zapovijest da ne jede s
drveta Spoznaje dobra i zla. Hava je l ad . i
ihila upute iz "druge ruke". Smatra se da je Hava osobno cula
zapovi je i lil da bi ucvrstila Adamovu odluku da ne
grijesi./animljivo je i ne manje vazno spomenuti u sklopu
zidovskoga prav.i
illos suda prema zeni. Ona je tehnicki diskvalificirana, jer
zahtijevaii odIIK da svjedoci u svako doba u proturjecju je s
njezinom privatnom ulogoinlu'/nostima u zivotu. Tehnicka
diskvalifikacija zene na sudu postoji i /.bog
lljci'aja da bi bilo neumjesno podvrgavati je grubosti
intenzivnog, u n a k i sispitivanja. Prema tome, sposobnost
svjedocenja nije niti pravo m i l
Ihvilegija, vec obveza koje se zene oslobadaju. Dakle, rijec je
o tehnickomi C w v i l u , a ne o pomanjkanju kredibiliteta.
Razlozi oslobadanja svjedocenja111 Midu zena i kraljeva vrlo su
slicni, jer ni David, ni Slomo, kraljevi Izraela,
tfl lxil mogli svjedociti. Stav koji sud ima prema svjedoku i
postovanje koji1ll'ipada kralju i zeni u protuslovlju je s
tehnickim postupcima sudenja .
69
-
Valja spomenuti da se kod zidovske zene izuzetno cijeni n j ez
in . iintclektualnost, pa premda je proucavanje Tore i Talmiida
bila u prvomredu duznost muskarca, mnoge od nj ih bile su vrsne
poznavateljuvuilmiidskih disciplina te su ponekad upravo njihovi
nazori i tumacenj.ivjcrskih pitanja postajali mjerodavnima za
rabine.
70
S P O L N O S T U Z I D O V S T V U
ipolnost u zidovstvu dio je prava na privatnost s poznavanjem
dopus-gii i zabranjenoga. Jasno utvrdene granice izmedu privatnoga
i javnogaUVJc t su ravnoteze izmedu fizickoga i duhovnoga. U Tori i
Talmudu
_ N i l precizno utvrdeni propisi o spolnoj cistoci; polaze od
starozavjetnihIjensko-zdravstvenih propisa. Seksualni odnosi se ne
romantiziraju negoflwne jasne upute koje se odnose na cistocu
odnosa izmedu muza i zene.
Svakog mjeseca (zbog mjesecnog pranja) zena se dva tjedna
uzelrzavaI l i t i m n i h odnosa s muzem. Navodi se i vrijeme koje
je potrebno nakon'oda (od 33 do 66 dana) kako bi se zena ocistila
od krvi.
U zidovstvu seksualnost je vezana uz duhovnost te se, i zbog
toga,nvski brak naziva svetim. Tora poducava svojim zakonima i
propisi in. io postici sklad koji ce najintimniji covjekov zivot
uzdici iznad a n i m a l
Va/an dio spolnog zivota vezan je i uz miqve kupaliste s tocno
propisatill) kolicinama tekuce vode koja sluzi za obredno a samim
time i obvezatnollgijcnsko ciscenje. Seksualnost judaizam smatra
bitno pozitivnim: povezau
If s duznosti stvaranja potomstva i ljubavnom obvezom koja znaci
daIl lskarac mora zenu seksualno zadovoljavati. S druge strane,
zakon i
wbilcljske cistoce, koji, primjerice, odreduju potpunu
apstinenciju u vr i jemeIfnjcsccnoga pranja i nekoliko narednih
dana, omogucuju uspostavl janjeilcksualne discipline, ali i
obuzdavanje pukog podredivanja nagonima. Drugi
JC vid te ravnoteze "micva ljubavi" kojoj je podlozan muskarac.
Za njega je(o cluznost, a ne pravo. Na posljetku, ona je dopustena
samo u braku.
Sve je to zbog toga sto zidovstvo ne smatra seksualnost samo po
sebidl jem vec komponentom mnogo sireg odnosa, plemenitijeg i
ambicioznijeg,kukav je autenticna veza muskarca i zene. Ta prava
veza ne moze se ostvai it idi'ukcije nego u braku gdje se zelja za
vezom odrazava i u prakticnom / . ivoiu
7 1
-
i u pogledu ideala. U toj posvemasnjoj vezi seksualnost zauzima
bitno mjes-to, a njezin cilj nije toliko u osobnom uzivanju, koliko
u tome da se pruzauzitak partneru. U torn kontekstu jasno je da
pojam "zene predmeta" i l i"muskarca predmeta" gubi smisao.
U zidovstvu seksualnost kao konvergentna tocka fizickih i
psiholoskihsnaga omogucuje koegzistenciju dvaju elemenata, koji su
prividno antino-mijski koegzistenciju duse i tijela. Judaizam
smatra da je Bog jedini uprav-I jac tim misterijem, ujedno i jedini
koji moze pokazati put i ujedno dopustitit i m dvjema snagama da
uravnotezeno i skladno zive.
7 2
RO D I T E L J I I D J E C A
tulmudskom ucenju covjekom raspolazu tri ortaka: Svevisnji,
njcgovI lljfgova majka. Ako covjek postuje svog oca i svoju majku,
Premi los idn iId p r i zna je kao da je On nastavao medu njima, pa
su t ime i Nji-gaTalnu'idsko ucenje o odnosu roditelja i djece bavi
se svakodnevnim
Itdl l i i navodi kako se djeca obicno vise boje oca koji ih uci
Nauk , sioJC i obvcza, nego majke koja im se obraca njeznim
rijecima. Dovodenjr
lltdja u stanje ljutnje i zalosti smatra se velikim grijehom,
jer u takvomSvevisnji bi mogao zakljuciti kako je dobro sto nije
mcclu n j i m . i
MV. io , jer bi u torn slucaju i njega razalostili.( I f s i o
se u rabinskoj l i teratur i postavlja pitanje dokle treba se /a i
i
I l lnvanje oca i majke. Granice nema.' Ibra i Talmud isticu
ogromnu odgovornost obaju roditelja za uspjdi i
Igoj djeteta. Za neucenje nema nikakva opravdanja. I djecake i d
j evo j i i iv,:a i zenu, treba do tancina upoznati s propisima
vjere i nb ivdnr
Wtoir.Vclika je sreca koju roditelji uzivaju imajuci djecu, ali
i s todobno u
Hli/ .anju djece moraju ispuniti pet glavnih ciljeva: br inut i
o n j i b o v uiiiivlju, moralu, odgoju, obrazovanju i lojalnosti
zidovskoj zajednici .
U proslosti, provorodeni sin glede nasljedstva bio je p r i v i
l e g i r a n i j i oilIt.1 djece. No ujedno on je preuzimao i
odgovornost za dobrobit o s i a l i h
lUl iova obitelji u slucaju smrti oca. Poznate su Bechnor-moluve
koje si1K l k ' l i za spas duse prvorodenoga.
()d djece se ocekuje da stuju i vole svoje roditelje. U
PonovljcnomHt lkonu istice se strasna kazna za opaka i nepokorna
sina; ona s v o j i m|irimjerom mora iskorijeniti zlo iz svoje
sredine i o njoj se u sklopn sus iavaOilf;ovornosti mora cuti kako
bi je se i drugi bojali.
No, Tora takoder istice da se ocevi ne osuduju na smrt zbog
sinov.i , indil iovi zbog oceva, jer svatko za svoj grijeh
gine.
7 3
-
B R I T M I LA
Judaizam je tradicionalno paternalisticki i oduvijek najveca je
radost uobitelji rodenje sina ili kcerke.
Osmoga dana poslije rodenja muskom djetetu odstranjuje se
naborkoze na spolovilu i tim obredom dijete stupa u Avrahamov savez
- Brito selAvraham avinu: "A ti Savez cuvaj moj - ti i tvoje
potomstvo poslije tebe usve vijeke... Svako musko medu vama, kroz
vasa pokoljenja, kad mu scnavrsi osam dana, neka bude obrezano...
Tako ce moj Savez na vasern tijeluostati vjecnim Savezom" (Postanak
17:9-24).
Dijete tako nosi na sebi pecat Saveza koji znaci i podvrgavanje
voljiSvevisnjega. Obrezivanje djeteta nije znak sile nego duznosti
i potvrde dace se djecak, kao odrasla osoba, drzati zakona
Tore.
Prema halakhat brit mila podrazumijeva, prvo, mila
odstranjenjcnabora koze na spolovilu i drugo, treba uciniti prija
postupak uklanjanjatanke membrane koji ce osigurati da koza vise ne
moze prekriti vrh spolovila.Zatim slijedi trece, mecica -
uklanjanje krvi pomocu male staklene sisaljkc(pipete).
Nekad, ranije obrezivanje je vrseno u sinagogi no danas je vec
uobicajenoda bude u kuci. Pri samom obredu brit mila pozeljan je
minjan. Poredmohela, koji treba znati tehniku obrezivanja i biti
priznat od rabina, pos-tavljaju se dva stolca. S lijeve strane
sjedit ce sandaq kum. Stolac s desncstrane namijenjena je proroku
Elijahuu koji je zastitnik djece. Kuma donosidijete u sobu, a svi
nazocni izgovaraju: Bariikh ha-ba Blagoslovljen kojidolazi.
Zatim kuma dodaje dijete sandaqu i udaljuje se s majkom djeteta.
Kumclodaje dijete ocu, a on mohelu, koji dijete stavlja na
Elijahuovo mjesto i kaze:"To je stolica Elijahua, neka bude
blagoslovljeno sjecanje na njega. Boze, javjerujem u tvoju pomoc.
Elijahu, andeo Saveza gledaj one koji su pred tobom:stani s moje
desne ruke i podrzi me" (R. Leo Trepp)
74
Tc I'ijeci upucuju na dio misticnog zidovskog zivota u kojem
covjek do/i valoli pomoc Neba.
Siindaq pokriven molitvenim salom sjeda kraj Elijahuova stolca i
dr/.i nal l jc i i ima dijete dok mohel blagoslivlja Onoga koji je
naredio obrezivanje .|Kon toga obrezivanje se i izvrsava, a otac
odmah potom izgovara m o l i t v uIVillc Svevisnjem: Bariikh...
ve-civanu Lehakmiso bi-vrito sel Avrahamnn.
Svi nazocni zatim govore molitvu zahvalnicu sto je djecak usao u
Save/Idle bio pripremljen za Toru, brak i svako dobro.
U x.apadnoj Europi uobicajeno je prilikom brit mila uzeti
platneni /avojlohliku trake i zatim na njemu izvesti djecakovo ime,
dan rodenja, a na
Jihunenoj traci ispisane su i zelje da dijete raste s Torom,
sretno se o/,cnik l lcini puno dobrih djela.
Taj pamucni zavoj donese se u sinagogu za djecakov prvi
rodcnclan iprilikom rabin daje svoj blagoslov.|os i danas mogu se u
sinagogama pronaci takvi zavoji, z a n i m l j i v i i /.a
ijcsna istrazivanja. No, na zalost najveci dio njih unisten je i
r/.gonoijfilno s Hramovima u holokaustu.
Un't mila simbol je zidovstva i jamstvo roditelja da ce dijete
bit i odgojenoiliilovskom duhu i tradiciji.
Bn't mila obavlja se i subotom i na Jom kipiir, a odgada se
sanio n.iiporuku lijecnika. Njegovo znacenje sasvim je izuzetno,
jer o/i iacav.iJfilstvo novorodenoga sa svojim narodom i Bogom.
/.idovska rabinska tradicija tumaci znacenje obrezivanja i na
ovaj nac in:flMHac Avraham zasluzio je da mu se Bog pokaze kao El
Sadai - Svemogiu i,
p r i j e nego mu je dana ta mogucnost morao se obrezati i ods t
rani t i g r i i bnIf.icu, jer mu je receno: "Hodaj preda mnom i
budi savrsen."
/a vrijeme DavanjaTore (Matan Tora) pojavljuje se ime Havaja
kojf j t -viSoj razini od imena Sadai, jer oznacava dublju
iskustvenu spo/ .najn.
Naime, obrezivanje (mila) grube kozice nije bilo dovoljno za l a
j v i s in n j kod Sinaja. Bilo je takoder potrebno uciniti prija
ods t r an j i van j i 1
|nl
-
cia simbolicki receno odstrane "kozicu srca". Sam taj cin
podrazumijevapotpuno posvecenje Bogu i ucenjeTore.
, Razlog obrezivanja bas osmoga dana po rodenju muskog djeteta
proisticeiz numericke vrijednosti broja osam koji predstavlja
transcendiranje fizickogau duhovno. Tako Svernoguci upozorava da je
povijest zidovskoga narodauzdignuta na visu razinu, odnosno da
nadmasuje puko fizicko.
Obrezivanje spolnog organa simbolizira i izuzetnost, odvojenost
covjekakoj i ce tim neizbrisivim znakom na tijelu biti odvojen od
drugih ljudi.Broj osam govori i da ce obrezani moci vladati svojim
fizickim strastima idosegnuti visoke duhovne razine. I to je od
spolnog organa napravilo Svetiznak Saveza (ot brft qodes).
Obrezivanje nadmasuje fizicke granice i vraca osobu na razinu
Adamai Have prije prvoga grijeha; naime, s obrezivanjem je otvoren
izravan pristupduhovnim dimenzijama.
Sjetimo se pritom Avrahama i njegove prve prorocke vizije koju
je imaoneposredno nakon sto je bio obrezan. A ono pociva i na
govoru: Mai znacigovoriti ili rijec, a hebrejski korijen rijeci mal
temelj je rijeci mila.Taj konceptmoze se pratiti i primjerom
Mojsija koji je kazao, zeleci uvjeriti Boga kakose ne osjeca
dovoljno vrijednim za zadacu koju mu je namijenio, kako
"nijeobrezao usnice". Kabalisti pritom upucuju i na ha-ma'6r zavjet
koze, apotom i na bn't ha lason zavjet jezika.
Moze se postaviti i pitanje na koji je nacm obrezivanje povezano
spojmom hasmala - Govorece tisine i kako to razmatra Qabala kroz
Sfiratjesod organ stvaranja. A. Kaplan drzi kako prvenstveno treba
uociti dasfirot znaci:"Svi koji su na nebu i zemlji". Ta rijec
pojavl juje se u drevnimkabalistickim spisima (Bahir, Zohar).
Dakle, odnosi se na ono gore i dolje.Jesod je pritom ono sto
ujedinjuje dvoje duhovno i fizicki. Taj principmoze se pratiti kroz
odnos muskarca i zene odnosno kroz prodiranje fizic-koga koje
dovodi do duhovnoga i ujedinjuje ih.
Ta veza fizickoga i duhovnoga moze se uociti i kod proroka
Jehezqela.U trenutku kada ima viziju, on je fizicki na ovom
svijetu. No vizija dolazi(dolje) do njega kroz Riiah ha-qodes i tu
ponovo pratimo fizicko bice ukoje prodire duhovno. Veza izmedu tog
dvojakog jest jesod. No sto ce sedogoditi ako jesod bude pokriven
profanim, fizickim, ne svetim (Qh'pat
76
'|ii)? Dogodit ce se da je Qlfpat Noga u torn slucaju ekvivalent
inusko}',puci ja , smatra rabin Kaplan.
Oovjek se, dakle, moze otvoriti duhovnom iskustvu, ali moguce je
tl . iig primjese nesvetog nece biti sposoban primiti duhovni
utjecaj. Kaba l i s i imice da se zbog toga musko dijete obrezuje,
tj. uklanja se s njega dio
'bi tnog i zlog. Pruzena mu je mogucnost pozitivne svrhe u
svijetu u b l i siti s Bogom. Obrezivanje je na taj nacin istodobno
i tiqun: ispravljanje.
Daljnj i slijed kabahstickog videnja obrezivanja dovodi i do
pojma fdi taci je koji podrazumijeva uklanjanje od materijalnog i
fizickog kako|i Covjek usao u tisinu. I u toj tocki mila
obrezivanje postaje has t i s i n a ,
If jc odstranjenjem nebitnoga ispravljena prepreka koja je
onemogucav.il.isc cuje glas Svemogucega.
77
-
D A V A N J E I M E N A D J E T E T U
fir(tU bibl i jskom razdoblju, roditelji nisu davali ime djetetu
po zivim ill mrtvim
duenna. Bojali su se da bi to moglo lisiti rodaka ili rodaku
njihove osobnostiVjcCnosti. Djeci su davana imena po nekom
dogadaju, zivotinji ili b i l jc i , ili1eii;i koja govore o Bogu.
Mose na hebrejskom znaci "izvaden iz vode", a
d'/.van je tako jer ga je iz Nila spasila faraonova kci.
Vjerovalo se da ce d i j e t enjc dobije ime po nekoj zivotinji ili
biljci poprimiti osobine onoga cije ime
nnxi . ' lako su se roditelji, koji su svojem djetetu dali
imeTamar (stable pal me),H w i l a l i da ce njihovo dijete postati
jako i visoko, roditelji koji su svojem d je te tuMil t l jenul i
ime Arje (lav) zeljeli su da njihovo dijete bude snazno. Teoforska
suI l l iena , kao sto su na primjer: Jonatan (Gospod dade) ili
Jehezqel (ncka gallnspod ucini jakim) bila, takoder, vrlo omiljena.
Zatim dolazi kategorija imenaprcina nekom dogadaju, na primjer:
Smu'el (Bog cu). Nakon sto su se ZidoviV l . i l i l i iz
babilonskoga progonstva, anarocito zavrijeme helenistickoga
razdoblja ,Vli lnmacio se obicaj da se djeci daju imena prema zivim
clanovima ob i t e l j i , i toll^lavnom prema roditeljskim
djedovima. Za razliku od prijasnjih vremena, sad.iisc vjerovalo da
ce dijete s takvim imenom steci vjecnost.
U talmudskom razdoblju Zidovi su izbjegavali nazivati djecu
imenomlii'nosti iz Biblije kao sto su Mojsije ili David, u strahu
da to ne uznemiri dusepokojnika. U srednjem vijeku, ipak, praksa
davanja imena djeci po m r t v i m apostala je uobicajena medu
askenaskim Zidovima. Oni su obicno davali imeiljetetu po djedu
djeteta, dok su jemenitski Zidovi obicno davali ime cijetetti
po1oeu. Reformirani judaizam dopusta da se djetetu da ime zivoga
ili mrtvog rodaka. -
S vremenom je postalo uobicajeno da se tes'ko bolesnoj osobi
daju imenaI la j im ili Haja (zivot).Taj obicaj potjece iz Talmuda:
"Cetiri stvari pon is tava ju/hi kob pojedinca: darezljivost,
molitva, promjena imena i promjena ponasanja."Prema tumacenju
rabina novo ime zbunjuje andela smrti i tako osobu
spasavagroba.
79
-
Dati djetetu zidovsko ime jest micva. U povijesti osobit je
naglasak bio n . izidovskim imenima. Midras navodi da je jedan od
razloga sto su Zidovi b i hoslobodeni ropstva bio taj sto djeci
nisu mijenjali imena u Egiptu; u Egipat MIusli kao Re'uven i Sim'on
i kao Re'uven i Sim'on su napustil i Egipat (Levit icusRabbah
32:5). Uz zidovsko, dobija se i svjetovno ime. Ta praksa potjece i
/biblijskih vremena. Na primjer: Ester je perzijsko ime, a odgovara
mu zidovskn:Hadas (stablo mirte).
Roditelji danas cesto biraju biblijska imena kao sto su Ja'aqov
i Sara ko j . ipotvrduju zidovsku osobnost i zrcale suvremene
norme. Poznata izraelska imen.ikao sto je Ja'el (antilopa) ili 'Ami
(moj narod) uvrijezena su, takoder, i u dijaspoi i .
Formalna hebrejska imena sastavljena su tako da vezuju ime
djetetas imenomdjetetova oca; na primjer Jehosua' ben David (Josua
sin Davidov). Takvo M-ime upotrebljava pril ikom nekog vaznog
dogadaja u zivotu pojedinca, n. isluzbenim zidovskim dokumentima i
kada je pojedinac pozvan na ciranjeToiv.U reformiranorn judaizmu
upotrebljavamo imena oba roditelja: Josua sin David.ii Rivqe.
Rabini obicno poticu roditelje da istraze podrijetlo imena koje
zele dansvojem djetetu. Ako ime slavi nekog pretka, ta se prigoda
koristi da se pr is je t rclana obitelji. Ako pak ime potjece iz
biblijskih ili povijesnih izvora, roditelji M1poticu da prouce taj
tekst.
U reformiranorn judaizmu i djevojcici se daje ime osmog dana
nakonrodenja, u kuci ili u sinagogi. Ta je svetkovina poznata kao
zivotni zavjet.
Kada je Bog stvorio prvog covjeka, nalozio mu je da imenuje sve
sto Onbjese stvorio. Nasi nam stari govore da je Adam bio u stanju
razumjeti izvoisvih stvari i tako je mogao odrediti odgovarajuce
ime koje se podudaralo snjegovim nebeskim izvorom
(podrijetlom).
Jednako tako, prema predanju, roditelji primaju bozansko
nadahnuce p r ib i ran ju imena za svoju djecu. Otuda, bez obzira
koje je zidovsko ime izabrano,ono nedvojbeno, odgovara za to
dijete. (Rabin Leo Trepp)
Ime uspostavlja vezu izmedu djeteta i bastine njegova naroda.
Ime treb.ib i ra t i iz obimne zalihe zidovskih imena koja su
pretci ostavili zidovskoj djeci .Upisati pr imjer ice hrvatsko ime
u knjige rodenih kao znak razlikovanja n i j edostatno, jer ono
djetetu ni na koji nacin ne daje zidovsko obiljezje.
Prem.ibasidskom ucenju ime osobe blisko je vezano uz njegovu dusu i
kao takvo
If put prema njegovoj dusi. Ako bi netko izgubio svijest, moze
ga se dozvai i-C!il ako mu se sapne ime na uho. Tu se vidi kakva je
istinska veza izmedueg imena i njegova najdubljeg osjecaja sebe
samoga."jeCak dobija ime za vrijeme brita (obrezivanja), a
djevojcica u sinagogi za
(flic ci tanja Tore. Neki ljudi daju ime kceri za vrijeme prvog
citanja Tore111 rodenja, drugi, pak, cekaju prvi Sabat. Za vrijeme
citanja Tore moli se'bna molitva za dobro zdravlje majke ili kceri
i tada se daje i ime dje te tu .fK> slijedi Le-hajim ili
Qidus.Pri je nego sto otac dode u sinagogu da svojem djetetu
nadjene ime, morn
|1 svoje zidovsko ime i ime svojega oca, svoje podrijetlo
(Kohen, Levi ili'
-
A 350. g. prije Krista zapisano je u Palestini: "Budite pazljivi
pri izbornimena vasoj djeci, jer ime pobozna covjeka, mudraca,
junaka ili kojcs1,velikana moze irnati snazan utjecaj na buduce
zvanje i karakter djeteiapoticuci ga da nasljeduje svojstva uzora
cije ime nosi" (Midras Tanhuma,he'ezmu).
Pojava novog bica na zemlji vezana je uz tajnu rodenja.
Nastojeci proniknuti u nju, rabini su nastojali objasniti covjeka
jos prije njegova dolaska
r- na svijet. Tako vec od davnina opisuju razvoj i polozaj
fetusa i njegovcduhovne sposobnosti. U torn ozracju nastala je i
prica da dijete u utrobimajke posjeduje potpuno znanje Nauk citave
Tore. Pri rodenju dola/injegov andeo, dotakne mu usnu i dijete sve
zaboravi. I zato, od trenutkarodenja pa sve do svoje smrti covjek
mora neprestano uciti. Postavlja scpitanje kakva je svrha
zaboravljanja potpunog znanja.
Rabinska pouka je sljedeca: Jednom je kralj zalutao i kad je vec
sasviniiznemogao cuo je predivnu glazbu. Ubrzo, bio je spasen i
tada je pozvaosve glazbenike svijeta zeleci da mu odsviraju
prelijepu melodiju koju jcznao. Mnogobrojni su pokusavali stvoriti
glazbu punu Ijepote i savrsenstva.Ali uzalud! Nikada do kraja u
tome nisu uspjeli.
Kralj je jos uvijek u potrazi za predivnom glazbom. A covjek
koji dola?ina svijet nosi u sebi odjek znanja i pokusava doprijeti
do njega. Pritom,neprekidno stvara.
R E C E N O T I J E S T O J E D O B R O
fZiilovski proroci prvi su u povijesti svijeta ukazali na moral
kao naJluCujuci cimbenik nacionalnog zivota. Smatrali su da je za
drustvenc iJitiCke nepravde odgovoran cijeli narod i u njemu svaki
pojedinac. Naimc,! Icljcti vidjeti sto se dogada u drustvu znaci
istodobno biti odgovoran zaibiiak kako vlastitog opstanka tako i
opstanka cijelog naroda.
I'rorok Mikha (6,8) govorio je: "Receno ti je, covjece, sto je
dobro i stoNpod trazi od tebe: cini pravo, njeguj milosrde i
smjerno koracaj sa
jjim Bogom."U Bibliji nalazimo zabiljezene i Jesa'jahuove
rijeci: "Ucite se dobru i
httitc pravdu, pomozite ugnjetavanom, pomozite udovicu, za
sirote se boritc"jfSa'jahu 1,15:17). Proroci su uvijek nastrani
obespravljenih te su zapisanc||}vc rijeci Mikhe: "Nocu u posteljama
smisljaju bezakonje i kad svane ju t ro
: ga cine, jer sila je u njihovim rukama. Kad zazele tude polje,
oni ga otmu,id zazele tudu kucu, oni je uzmu, cine nasilje nad
ljudima i pljackaju ih."
Politicki stavovi proroka usko su vezani uz njihova eticka
nacela.Koliko li je suvremenosti i univerzalnosti u tim
prorocanstvima! Naimc,
ioSi'jahu, Jirmijahu, Mikha, svi su oni navjestali nacionalnu
propast. No|0 ni je znacilo da sami nisu imali nacionalnu svijest.
Upravo suprotno.
>ci su na svoj kriticki nacin bili nadahnuti posebnim
nacionalnimJllhom koji se nije zadovoljavao samo time da Izrael
prezivi. Njihova vizi ja
dalekoj buducnosti zasniva se na nadmoci Izraela, ali ne na
nadmocijru/ja nego na nadmoci duha. Rabin Cadik Danon naglasava
kako je Izrael u
izabranom narodu povjerena najteza i najodgovornija zadaca:
pouciti cov-jjfCanstvo da upozna i spozna Boga i da izvrsava
Njegove naloge. Ali, ma kolikoJu su ideje proroka bile uzvisene,
oni nisu bili naivni sanjari. Sto je njihovalamjera bila
plemenitija, a ideal uzviseniji bila je prisutnija spoznaja da je
to
-
vrlo dug i mukotrpan proces. No vjerovali su u buducnost duhovne
nadmcx i nsvijetu.
Jesa'jahu je govorio: "... brdo na kojem stoji Hram nadvisit ce
vrhovrplanina i k njemu ce priticati svi narodi."
To nece biti samo mjesto bogosluzja, napisano je u Tori, nego i
mjcsins kojeg ce pravda zraciti cijelom covjecanstvu.
Tu dolazimo do sukusa prorockog videnja daleke buducnosti.
N.Ivrhuncu povijesti, na "kraju vremena", covjecanstvo ce biti
ujedinjeno. Svil judi i narodi imat ce udjela u Bozjoj milosti.
Pritom, covjek u prvom redu mora sam sebe preobraziti. Spasenje
j r ,kazu proroci, uvjetovano kajanjem. To je pomoc koja dolazi
izravno odBoga, ali je kajanje podredeno inicijativi covjeka.
I tako govoreci o proslosti, zapravo smo neprekidno u
sadasnjo.su,odnosno postavlja se pitanje: zasto govoriti o
univerzalnim l judsk imvrijednostima, ako nam nije namjera voditi
dijalog. Nakon rata i sukokineprestano se vracamo na pokajanje,
oprost i pomirenje. Sto o tome ka/rzidovsko naucavanje koje je
uvijek u samom sredistu svakodnevnog zivljenj.if
"Postoji vrijeme i sud za sve i covjeka veoma tereti nedjelo
njegovo"(Propovjednik 8:6).
"Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klici srcem kada
on posriu-da ne bi vidio Gospod i za zlo ti uzeo te odvratio svoju
srdzbu od njega."
"Nemoj zavidjeti opakima, jer zao covjek nema buducnosti i
svjeti l jk. iopakih gasi se."
Tora podsjeca kako mi ljudi, imamo ne samo svoja prava nego i
duznosure je istaknuto: "Ukoliko dobar covjek koji ima moc utjecati
na druge I K -ucini nista kako bi sprecio zlo, ne smatra se vise
dobrim." Mozda je ionajbolje zabiljezeno u Jehezqelu (3:17,18):
"Sine covjecji, postavljam te zacuvara doma Izraelova. I ti ces
rijeci iz mojih usta slusati i opominjat ces ihu moje ime. Kad
bezbozniku reknem: umrijet ces, a ti ga ne opomenes i in-odvratis
od zla puta njegova kako bi mu zivot spasio, on ce umrijeti
s.isvojim bezakonjem, ali ja cu od tebe traziti racun za krv
njegovu."
Spomenuli smo maloprije rijec oprost. Tora podsjeca kako je
grijeliprema covjeku grijeh protiv Boga. I zato covjek, prije nego
mu Svevisnjipresudi, mora zamoliti za oprost drugoga covjeka. I ako
je to mogtuv
84
jkliaditi mu stetu. Prirnjerice, ako je zemlja nekome
protupravno oduzcta,[yracanja te zemlje proteze se na sve sljedece
narastaje.
*l
-
Poznati ucenjak rabi 'Aqiva, koji je bio duhovni voda u pobuni
B.uKokube protiv Rimljana, smatrao je da je misao "Ljubi bliznjeg
kao sanioj-,sebe" najsadrzajniji propis Tore.
Rabin Ben-Azaja, suvremenik rabi 'Aqfve, prosiruje misao o
jedinsivuljudskog roda i kaze: "Ni crn, ni bijel, ni velik ni malen
nego samo covjek.
Adam je, prema Bibliji , predak cijelom covjecanstvu te su "svi
( M I )ljudi braca, djeca isrog porijekla".
Talmudsko-midraska literatura sadrzi obilje dobrih savjera u obl
ikuaforizama i poslovicnih izreka:
"Onaj tko preobrati svog neprijatelja u prijatelja, najveci je
junak.""Sto je covjek veci to je skromniji.""Kad dobri ljudi umiru,
oni nisu sasvim mrtvi, jer njihova djela zive."Ako si bogatiji i
mudriji od drugoga, moras znati da na tebi lezi vei .1
odgovornost.""Budi prvi koji ce pozdraviti svoga poznanika,
pozivaj ga na svoja veselj.i,
ne otkrivaj njegove tajne, stiti njegove interese kada je na
putu, ne zamjei a jmu za nedostatke i oprosti mu, moli za njega i
zeli mu srecu."
U biti zidovskoga ucenja jest spoznaja da ce se svakome na kraju
zivoinog puta suditi ne prema onom sto nam je u danom trenutku bilo
u src i i ,nego prema onome sto smo uradili, jer judaizam trazi od
svakog pojedim.ida se s punom svijescu i savjescu suprotstavi
nedacama oko nas, ovdjc isada, u stalnom napredovanju prema
savrsenstvu.
Proroci su imali svoju viziju daleke buducnosti, no mi danas
moramzivjeti s torn vizijom u sadasnjosti.
V O L J E T I T U D I N C A
Jcdna jedina zapovijed uTari ponavlja se cak trideset sest puta.
Pritom so1 Jiiisli na Sabat koji je od izuzetnog znacenja u
zidovstvu, takoder ne i naJovijed sluziti Boga, koja je temelj
zidovskoga zakona.
Ni jedna od ovih micvot ne spominje se tako cesto. Zapovijed
koja sciKnjizi zivota ponavlja trideset sest puta odnosi se na
zakon Voljeti tudinca.ibrana da se stranca prevari ili da mu se
nanese zlo, ponavlja se skoro u
dijelovimaTore. To ucestalo ponavljanje zapovijedi stvara dojam
kakoMtoji bojazan da zidovski narod u potpunosti nece shvatiti
znacenje porukcJosljedno je ostvarivati.
U Drugoj knjizi Mojsijevoj treba obratiti paznju na to daTora
zapovijcda, sc stranca ne samo postuje, da mu se ne zadaje bol i ne
nanosi steta negoistice: "Ljubite tudinca. Ljubi bliznjega kao
samoga sebe."
Te se zapovijedi isticu u Tori trideset sest puta sto nam se
moze u c i n i i iIfCtjeranim. Ipak, ne trebamo sami sebe
zavaravati, nego se suociti s ist inom.
}r;i nam na taj nacin pokusava osvijetliti mracan kut u nasoj
dusi, govorcciodnosu jednog sasvim solidnog clana drustva kakva
vecina pojedinaca
bite prema tudincu i nejakom.Naime, unatoc mnogih rijeci o etici
i humanizmu, u svakodnevnom
llvotu nasi postupci cesto su drukciji. Mi cak ne moramo ostati
u uskimikvirima pojma stranac. Jer u Tori ta rijec simbolizira i
sve nemocne medullama.
Postavimo sebi pitanje: Koliko smo cesto u situaciji vladajucega
ilimovoljnoga, u obitelji, na poslu, u drustvu. I umjesto da
pomogncmollabijem i damo mu potporu, prepustamo se osjecaju nadmoci
prema onome
)ji je u odredenom trenutku o nama ovisan. Na zalost, u ljudskoj
je prirodiIlklonost ka vladanju, i ona nas cesto pobjeduje.
I zato trideset sest puta ponovljena zapovijed iz Tore poput
recenicc:|"Nemojte stranca ugnjetavati, jer vi znate kako mu je u
dusi, jer i vi ste b i l i
-
stranci u zemlji egipatskoj", nije bez osnova. Medutim, zivotm
put uvijcknas dovodi u situacije u kojima zelimo neko svoje
nezadovoljstyo iz proslos.,pretvoriti u nadmoc vladajucega. To je
krug iz kojeg se tesko izvuci, a l ,vriiedno je pokusati u mracan
kut duse unijeti nesto svjetla. Tora nas uc,da na taj nacin
odgajamo sami sebe i postajemo dostojni imena covjek.
U P O T R A Z I Z A O D G O V O R O M
U zivotu covjek toliko puta zgrijesi i onda kada nije
namjeravao. I cesto)it.i sam sebe: Zasto sam rekao to sto nije
trebalo reci, ili zasto nisam pruzioJomoc, a mogao sam, ili, bolje
bi bilo da sam otrpio nepravdu i uvredulego sto sam je sam nanio.
Zasto sam ja ostao ziv a moj prijatelj poginuo?Jisam li to mogao
sprijeciti?
No takvi smo kakvi jesmo, nesavrseni, i zivot nas cesto zatekne
ncsprem-lima. Ipak i onda kada smo najnezadovoljniji sami sobom, ne
treba soJl'cpustiti ocajanju, jer uvijek mozemo uciniti nesto
dobro, ne samo za
, nego i za druge. Valja nam misliti da u svakome covjeku
postoji ntisakJbofcmskoga i da grijesimo upravo zato sto smo samo
ljudi.
U zidovstvu je izuzetno vazan put pokajanja; ponekad se naziva i
putcinipovratka. Jer svaka osoba moze na svoj jedinstven nacin
sluziti Bogu i|l|udirfra. Vazno je pri tome nauciti da ce onaj koji
je drugaciji od nas, tc/rt ijistom cilju, imati mozda drugaciji
pristup. I nasa kritika na tudi r a c u nfnioze biti izrecena
upravo iz nase osobne nesavrsenosti, nedostatka obra/ojVanja,
strpljivosti i tolerancije.
Kako bismo bolje razumjeli sebe i druge valja se uvijek vracati
Toil ijtradiciji. Na ovom mjestu prisjetimo se midrasa koji govori
kako se jc jcclanpd rabi Simonovih ucenika, silno bogat, vratio u
Izrael. Opazivsi da su; ncki od njegovih ucenika postali
Ijubomorni, rabin Sim'on ih odvcxlc u[ jcdnu dolinu i uzviknu:
"Dolino, napuni se zlatnim dukatima." I gle, upravoto se i
dogodilo. Dukata je bilo na sve strane. "Tko god zeli moze ih
uzcti",
; viknuo je rabin svojim ucenicima i dodao: "Ah morate znati da
svatko od vasuzima iz svog dijela Buduceg svijeta."
Pored ljubomore i zavisti gotovo vecina ljudi sklona je praviti
razlikcizmedu vecih i manjih micvot, odnosno izmedu zakona i
pravila od k o j i l ije neke lakse, a neke teze ispuniti. No
upravo mali propusti cesto mode-velikim posljedicama. S druge
strane, cuvanje i ispunjavanje m a n j i h zapovijedi osigurava i
jamci cuvanje i postivanje vecih pravila i p r inc ipa ' l o i c
.
-
I Z D A N A U DAN
Gotovo svake veceri prije nego usnemo razmisljamo o dogadajima
inf,dana, dogadajima koji su nas razveselili ili razalostili.
Ujutro, ponovno krecemo u susret novim zbivanjima, s manje ili v
i s esnage. A snaga posustaje i napusta nas kada izgubimo vjeru da
je svijet k < > | inas okruzuje dobar. No upravo takvim
stvorio ga je Svemoguci, dok \ccovjek taj koji unosi u svijet
nesavrsenost. Ipak, svatko u okvirima s v o j i l imogucnosti moze
ga uciniti boljim.
Pritom, od nas se ocekuje da se ne povlacimo, nego da
sudjelujemo nsvakodnevici zivljenja. U torn principu obveze da
budemo sudionicim.idogadaja sadrzan je pojam jom-jom Iz dana u dan,
koji trazi od nas da inu jednom trenutku ne zaboravimo na
vrijednostTore i bit te goleme Naukrkoju je cuveni Hilel sveo na
recenicu: "Ne cini drugome ono sto ne zelis d.ise tebi cini."
Ta zadaca nije nimalo jednostavna, jer trazi da podnesemo
mnog.iogranicenja u svom okruzju, a ipak da ostanemo nacelni u
svojoj dobroti igostoljubivosti, sto ce nas ponekad odvojiti od
okoline.
Znajuci povijest zidovstva, mozda ce se nekome uciniti neobicnim
zastonakon svih stradanja i nevolja judaizam i dalje inzistira na
shvacanju ljudskcosobe koja je u svojoj biti dobra. Upravo u toj
tocki ili u torn zaristu otkrivanam se bozanska nazocnost u zivotu,
kao najava buducnosti u kojoj ceprevladati ljudskost, kako je
jednom zgodom ustvrdio rabin David Rosen.
Naime, u zidovskoj je tradiciji, utemeljenoj na biblijskim
izvorima,tvrdnja da je covjecanstvo, pa tako i svatko od nas, Bozji
partner u razvojui usavrsavanju stvaranja svijeta. To znaci da svi
mi i dalje imamo mogucnostostvariti pravi mir i sklad u svijetu i
potvrditi neotudivost ljudske slobodekoju ni jedan covjek nema
pravo oduzeti drugome.
No sto je s proslim nevoljama zivljenja?
9 0
litko od nas ih ne zaboravlja, ali bitno je razumjeti i znati
mora ineo^ iskustva. Za svakog od nas, to bolno sjecanje,
nadahnuc:e je
|| ponasanja i djelovanja ovdje i sada.pravo zbog mnogih patnji
moramo spoznati vrijednost osjecajnosti i
linitosti. Znacenje ljubavi naspram razarajuce mrznje.Ivjc.siii
vlastitog identiteta, ali i cinjenice da smo posebni u c je l in i
, u|U ra/licitosti.ftllio na taj nacin bit cemo blize buducnosti u
kojoj zelimo mir i sklad,
|bc, '/a svoju djecu, za svoje prijatelje. Obogaceni spoznajom o
v l a s t i t o ji proslosti, dovoljno smo snazni da znamo voljeti
i druge.
9 1
-
V R I J E M E X I S I N E
Harem na trenutak moramo se tijekom dana iskljuciti iz
svakodnevnog,ONU, brzine kojim zivimo, vjecno u panici i trci u
kojoj se preispitujemoITK> li sve ucinili sto smo namjeravali
ili mozda necemo sve stici.
U brzini i usput, ne odvise pazljivo, slusamo sto nam govore
djeca,f l j u t c l j i , znanci i gotovo da se ni u sto vise nismo
u stanju udubiti. Sve do
lenutka dok ne shvatimo kako svijet nece propasti ako se ne
pojavimo naf k n m sastanku, domjenku, izlozbi, predavanju. Umjesto
toga uzmimo .silljcme tisine da bismo mogli cuti sami sebe, a time
omoguciti i drugimaH hikse pronadu put do nasega srca.
Dakako, na ovim nasim prostorima vjekovno opterecenim
sukobim.i,
el'ctlrasudama i mrznjama, nije jednostavno ni lako zivjeti. Ali
sto ce tckiti lias zivot ako ga lisimo nade da su mir, humanost i
pravda moguci? SioIf b i t i s nama ako zajednici u kojoj zivimo
uskratimo nase osobne napoiv?Jrr, svatko od nas je sposoban uciniti
nesto dobro, ne samo za sebe nego i
ilruge.Xurba i ritam zivota kojim se danas zivi cesto unosi u
pojedinca i osjecaj
llrinoci koji se zna pretvarati i u ravnodusnost. Pa cak i kad
vidimo nekunq>rnvdu vrlo cesto - odsutimo.
No zidovstvo uci i podsjeca kako je duznost sviju nas ovaj
svij