Jane Carruth - Velika knjiga bajki

8/10/2019 Jane Carruth - Velika knjiga bajki

1/224

1


2/224

2

Velika knjiga bajki(udesne bajke)

Prepriala Jane Carruth

S engleskoga preveo

Josip Tabak

Naslov izvornika:

The Giant All Colour Book of Fairy Tales


3/224

3

Sadraj

Uvod

L ij epa i Neman (po Beaumontu)

Matovil ka (po Grimmu)

Carev slavuj (po Andersenu)

Palica (po Andersenu)

Junaina Jack (iz bri tanske predaje)

Vi la (po Perraul tu)

Snjena kraljica (po Andersenu)

Dick Whittington i njegova maka (iz britanske predaje)

Uspavana l jepotica (po Perraultu)

Ribar i njegova ena (po Grimmu)

Hrabri mali kroja (po Grimmu)

Zlatokosa i tr i medvjeda (po Southeyju)

Guarica (po Grimmu)

Tr i brata od zanata (po Grimmu)

Aladin i arobna svjetiljka (iz Tisuu i jedne noi)

Snjeguljica i Ruica (po Grimmu)

Postojani kositr eni vojni k (Andersen)

Carevo novo ruho (Andersen)

Bijela maka (iz britanske predaje)

Trielje (po Perraul tu)

Zlatna ptica (po Grimmu)

Petero iz grakove mahune (po Andersenu)

Divlji labudovi (po Andersenu)

Kraljevna na zrnu graka (po Andersenu)

Tri praia (iz bri tanske predaje)

Snjegul ji ca i sedam patul jaka (po Grimmu)

Pastir ica i dimnjaar (po Andersenu)

Zlatna guska (po Grimmu)

Crvene cipele (po Andersenu)

Pali(by Perraul t)

Jorinda i Jorindel (po Grimmu)

Crvenkapica (po Perraul tu)

Cvil idreta (po Grimmu)

Ukleti kraljevi(po Grimmu)

Vuk i sedmero jaradi (po Grimmu)


4/224

4

Ali baba i etrdeset razbojn ika (iz Ti suu i jedne noi)

Cipelar i patul jci (po Grimmu)

Magarea koa(po Perr aultu)

Cvijee male I de (po Andersenu)

Patulj ak i student (po Andersenu)

Jack i grahova stablj ika (i z bri tanske predaje)

Mala sirena (po Andersenu)

Pepelj uga (po Perraul tu)


5/224

5

Uvod

Jedno od zadovoljstava onog koji ima ovu VELIKU KNJIGU

BAJKIu tome je to u njoj moe nai gotovo svaku bajku koje sesjeti.

Vjerujui, kao to ja vjerujem, da e bajke uvijek bitinajomiljenije prie na svijetu, zadovoljstvo mi je to mogu u jednuveliku knjigu sabrati ovu zbirku bajki majstora pripovjedaa kao tosu Andersen, braa Grimm i Charles Perrault.

Mnogi meu nama, jodugo poto su odrasli, sjeaju se bajkiiz rana djetinjstva, pa sam i ja tako uzela da nonovo kazujem one toih najvie volim. Kako je ovo trebala biti velika knjiga bajki, to samobuhvatila sve najpoznatije, aki i druge koje nisu tako poznate ali su

uzbudljive itatelju.Kako bi li sumoran bio nasvijet bez takvih pria! Hans

Christian Andersen, otac prave bajke, upravo je tako mislio.

Vjerovao je da ne pie samo za djecu nego i za odrasle, i jednom jerekao kako moe sjediti u svojoj skromnoj kuhinjikoje e njegovamata u tren oka pretvoriti u sjajne dvore.

Lijepe slike to ih je naslikala nekolicina nadarenih umjetnikapomau da uivamo u aru ovih pria, pa ako i sami osjetite kakovas letei koveg nosi kroz no, ili kako objedujete s bjelommakom koja je lijepa zaarana kraljevna, nemojte se iznenaditi!

Sve je mogue kad itate pravu bajku!

J.C.


6/224

6

L i jepa i Neman

(po Beaumontu)

Bio vam jednom trgovac to je imao tri krasne keri. Trgovacim davao svega i svaega to se novcem moe kupitita bio je on

pravi bogatun.

Najmlaa njegova ki zvala se Lijepa. Bila je tako ljupka iplemenita da ju je svatko volio. Ocubijae ona najmilije dijete.

Jednog dana trgovac uo da su mu propali svi brodovi na morui da je postao puki siromah. Prodao je svoju raskonu kuu i koiju

da bi mogao isplatiti dugove, a poto je to uinio, poveo je svoje trikeri na selo, da ondje ive.Treba da nauimo biti siromani, moramo ivjeti kao seljaci

ree im s tugom u glasu.Starina trgovac i njegove tri keri nisu vie nosili finu i

skupocjenu odjeu. Lijepa je izgledala lijepo i bila zadovoljna i usvojoj siromanoj i zakrpljenoj haljini, dok su njezine sestre bilenezadovoljne i neprestano jadale. Nisu mogle zaboraviti da su nekonosile raskone ogrtae od svile i kadife i imale koije u kojima su

se vozile naokolo.Nae su ruke bile bijele i mekanemrgodile se onepa

kako da se od nas oekuje da radimo kao seljanke?Lijepa se nije tuila, i samo se alostila to joj je otac sumoran i

neveseo.

Moramo mu pomoiree ona sestrama.Moramonauiti da kuhamo i ijemo, i radimo na poljima.

im bi zora prosivjela, Lijepa bi ustajala i prihvaala se posla.Mela je i prala kuerak sve dok nije sinuo sjajan kao dukat.

Ureivala je postelje i kuhala doruak, i kad bi to dovrila, uzimalabi koaru punu rublja te silazila dolje na potok, na bistru vodu, iprala, ba onako kako je vidjela seljanke da peru.

Dolje, na potoku to je uborio, Lijepa je prijateljevala spticama i malim janjetom to je ilo za njom kamo god bi krenula.Ponekad su i njezine dvije sestre ile s njome, ali joj nisu pomagaleu poslu. Samo su stajale, s rukama na bokovima, zurile u nju i rugale

se.

Eno ide Lijepagovorile oneeno je s grubim rukama i


7/224

7

raupanom kosom!A Lijepa bila tako ljubazna i plemenita da nije sestrama nita

uzvraala. Ona je i dalje marno radila i nadala se da e se i onejednom prihvatiti posla.

Jednog dana glasnik donese vijest da je trgovac imao sree i damu je spaeno neto njegove imovine.

Valja mi na putree starac trima kerima.Sutramoram u luku gdje mi je jedan brod usidren. Kakve darove da vamdonesem?

Nove haljine, cipele i rukavice!pohlepno viknue dvijestarije.

A Lijepa zaeljela samo jednu crvenu ruu.Trgovac uzjaha konja i krenu.

Nadamo se da e se sjetiti darova za nasuzviknueLijepine dvije sestre, koje bijahu tako pohlepne i tate da su mislilesamo na sebe.Kako si luda, Lijepa, kakvu li si glupost zaeljela.

Jednu jedinu crvenu ruu!Ali izjalovie se trgoveve nade. Kad je doao u luku nadajui

se da e ondje nai jedan od svojih brodova, rekoe mu da ne moeuzeti svoju robu s broda dok najprije ne ode na sud. Pravni se

postupak otegao nekoliko dana i trgovac se na kraju obreo

siromaniji nego ikad.Tuna srca krenuo kui. to da rekne kerima? Kako da im

kae da, eto, nema darova za njih?Samo e me Lijepa razumjeti, pomisli trgovac jaui natrag.


8/224

8

Kad je minuo dan, tamni se oblaci sakupili na nebu, vjetar jezivo

hujao u granama, a ozgo usuo snijeg to je upravo zasljepljivao oi.

Ubrzo trgovac razabra da je zalutao u velikoj gustoj umi. Iznemogao od gladi i gotovo smrznut, starac ve bijae izgubionadu da e se izvui iz te puste ume, kadli najednom vidje u daljinikako se svjetlost s nekog prozora probija kroz drvee.

Poto je umornog konja potjerao naprijed, trgovac naposljetkuvidje da se pribliuje nekakvu veliku dvoru. Zacijelo ga je sagradiokakav knez da mu bude samotno utoite, ree starac u sebi.Valjda e mi se smilovati i dati mi noite.

Ali prije nego to je potraio noite sebi, trgovac se ogleda

naokolo ima li kakva staja ili sklonite za njegova konja. Nae udvoritu staju, u kojoj, na njegovo iznenaenje bijae svega to trebanjegovu konju.

Dobro si me noas sluioree trgovac te konjupokri leapokrovcem.Ovdje ti je nagrada, jer u staji ima dovoljno hrane zadvanaest konja.

Rekavi to, izie iz staje i krene u dvorac.Toliko je trgovac bio umoran da se nije ni upitao zatosu vrata

na dvorcu irom otvorena i zato u njemu nemani ive due.Klimatao je dugim prolazima i hodnicima dok nije nabasao na

prostranu spavaonicu, opremljenu da ne moe bolje. Umoran klonuna postelju i odmah utonu u san.

Kad je jutro objutrilo, trgovac krenu dvorcem da naegospodara. Traio je uzdu i poprijeko, a potom ode na dvorite.

Nikoga ne vidje pa se starac zabrinu i zaplai.Kad je ve naumio da digne ruke od daljeg traganja,ugleda

krasne crvene rue, i to ga sjeti Lijepe. Ipak eona imati svoj dar,pomisli njeno. I ubra jednu ruu,jednu jedinu sa grma.

Tek to je otrgao ruu, preda nj iskrsnu najstranijistvor koji semoe zamisliti. Drui, starac se baci nakoljena preda nj.

Oh, jadni, nesretni ovjee!riknu Neman stranim glasom.Uao si u moj dvorac, spavao u mojoj postelji i dobio sklonite zasvog konja. A sada krade u mome vrtu.

Oprosti miproapta starac.Ova je rua namijenjenaLijepoj, najmlaoj mojoj keri.

Ukrao si ono to najvie volim na svijetupovika Neman.Zato e mi ivotom platiti. Spremi se da umre.

Nisam mislio nita zloree trgovac drhtavim glasom.


9/224

9

Molim te, pusti me da se vratim kui.Uz jedan uvjetuzvrati Neman.Mora mi obeati da e

nakon tri mjeseca dovesti ovamo svoju najmlau ker. Obeajpamoe ii.Jadni trgovac toliko se uplaio da je pristao. Najposlije,

pomislitri su mjeseca poprilino vrijeme. Moda u dotle naiput i nain da umaknem ovom obeanju.

Imaj na umuree Nemanobeanje je obeanje, i nesmije se pogaziti. Slobodan si da se vrati kui, ali najprije idi usobu u kojoj si prenoio. Ondje e nai kovei pun zlata. Uzmiga. Zlatnici e te podsjeati obeanja da e ovamo dovesti svoju

ker Lijepu.Trgovac nae zlato te krenu iz dvorca. Konj je udario pravimputem kroza umu, te jo toga istog dana trgovac stie kui.

Neko vrijeme nije mogao govoriti, toliko ga je obuzeo oaj. Akad su keri upitale za darove, on im pripovjedi sve to je bilo. Tvoja me rua skupo stajalaree obraajui se Lijepoj.Uh,to sam uinio! Uh, to sam uinio!

Lijepa je svakojako nastojala da utjei oca.Tri mjeseca, pa to je mnogo vremenakaza ona. Ali se

otac nije utjeio.Kako su mjeseci prolazili, starac uzeo govoriti kako e sam u

umu, da ponudi svoj ivot.Star samree Lijepojmoj ivot malo vrijediprema

tvome.

A Lijepa ni da uje o tome.Ja u te, oe, pratitiobeavala ona.Zajedno emo

pred Neman.

Kad je naposljetku doao dan polaska, dvije starije keriupinjale se da pokau tugu na licu, ak su oi natrle lukom ne bi li

pokazale kako plau. A kako su bile zavidne Lijepoj, bilo im jedrago to e se tako nje rijeiti.

Gotovo se umraalo kad su se najposlije otac i ki dohvatiliume i doli do dvorca. Kao i prije, otac smjesti njihova dva konja ustaju na dvoritu, a potom uze ker za ruku te je uvede u dvorac.

Uli su u veliku blagovaonicu i tu ugledali stol prostrt za dvoje.Tanjuri i pehari bili od samog zlata, a hrana prireena kraljevski.

Pa hajdemo, oe, jestipredloi Lijepa i sjede za stol. Alinesretni otac nije mogao uzeti ni zalogaja.


10/224

10

Kad su poveerali, odjednom se pred njima stvori Neman, aLijepa zadrhta ugledavi strano udovite.

Neman joj se obrati neobino mekim glasom.Dola si ovamo zacijelo od slobodne volje?upita jeNeman. Kad je Lijepa kimnula glavom, Neman nastavi:

Onda budi pripravna da se ujutro oprosti s ocem.Otac i ki provedoe no u razgovoru. Ujutro, u suzama, otac se

oprosti s Lijepom zauvijek.

Poto je ispratila oca, Lijepa je otrla oi te uzela bez ciljaprolaziti dvorcem. Iznenadila se kad je dola do jednih vrata nakojima je stajalo ispisano njezino ime. Unutri je nala sve to joj

srce mogae poeljeti. Prostorija bijae vrlo lijepa, zidovi jojprekriveni bijelim satenom, a na podu prostrt divan areni sag, takote Lijepa, unato tekom jadu, osjeti i srh radosti. A najvie joj sesvidjela polica puna knjiga. Kad je dohvatila jednu te je rasklopila,ondje, ispisano zlatnim slovima, stajalo: Ti si gospodarica ovog

dvorca: moe traiti to ti srce eli.Ostatak dana proao je bre nego to je Lijepa mogla i zamisliti,

a onda, kad je dolo vrijeme za veeru, Lijepa ue u blagovaonicu.Tada se pred njom pojavi Neman drugi put, a Lijepa i nehote

zadrhta kad je vidje.

Mogu li ostati ovdje dok veera?upita Neman onim istimmekim glasom.

Vi ste gospodar ovdjeodgovori Lijepa.Kad je Lijepa poela jesti, upita je Neman:

Reci mi, Lijepa, jesam li tako ruan.Lijepa utjela. Alikako ju je otac uvijek uio da treba govoriti

istinu, ona najposlije proapta:Jesi, ali me ne plai toliko koliko sam mislila da e me

plaiti.Poslije toga Neman je svake veeri dolazila u doba veere i

donosila joj darove. Bila je tako ljubazna i brina da je Lijepa veunaprijed oekivala veernji posjet.

Lijepa, bi li se udala za me?Ne, ne, nikad!uzviknu Lijepa te se povue.Ubrzo nakon toga Neman dade Lijepoj arobno ogledalo. U

njemu je mogla vidjeti svoga dragog oca kako lei u postelji.Moram k njemuree ona Nemani.Molim te pusti me

kui na neko vrijeme.


11/224

11

Houuzvrati Neman.Ali mi mora obeati da e sevratiti ovamo poto mine osam dana. Ne vrati li se, umrijet u.

Obeavamree Lijepa.Da, da, obeavam.Onda uzmi ovaj prstenna to e joj Neman, i dadejojzlatan prsten.Zatvori oi isamo nad njim izreci svoju elju.Zaeli da bude kod kue.

Lijepa uini tako, i kad je otvorila oi, nae se na vratimaoeva kuerka. Kako li se radovala to se vratila doma. Ali njezinesestre ispuni zavist kad su vidjele sav onaj kras na njoj.

Svakog dana Lijepa sjedila kraj oeve postelje i razgovarala socem. Sestre joj zbog toga bile jo vie nenavidne.

On nju najvie voliree jedna drugoj.A pomislisamo, ivi u kraljevskom dvorcu!Zadrimo jeovdjepredloi drugatako da ne odri

obeanje. Tada e se Neman razljutiti te je kazniti. Moda e je idokrajiti.

Otac e nam umrijeti ako sad oderekoe sestre Lijepojkad je minulo osam dana.Mora ostati.

Njihove himbene rijei sklonie Lijepu da ostane jo osamdana. Jedne pak noi Lijepa usni da Neman umire. San je bio takoiv, pa kad se ujutro probudila, ona dodirnu svoj arobni prsten izaelje da se opet nae u dvorcu gdje je Neman.

U vrtu naie na jadnu Neman pod nekim drvetom.Jao, dola sam prekasno!uzviknu Lijepa kad vidje da

Neman lei opruena na travi.


12/224

12

I prignu se te je njeno poljubi.Nemoj umrijetiproaptajer sada znam da te volim.

Tek to je Lijepa izrekla te rijei, Neman se prometnu u krasnakraljevia.Svojim njenim rijeima prekinula si arolijuradosno e

kraljevi.Zla vila zaarala me prije mnogo godina. aroliju jemogla prekinuti samo djevojka koja bi me zavoljela ovakva kakav

bijah.

Uskoro, na oevu radost, a na teki jad i nenavist dviju sestara,Lijepa i kraljevi vjenae se i poivjee u srei i zadovoljstvu.


13/224

13

Matovilka

(po Grimmu)

Bili jednom mu i ena to nisu imali djece, a ivjeli su u kuikoja se nalazila pokraj dvorca neke zle arobnice. Sa svoga najvieg

prozora mogla je ena gledati u arobniin vrt, uvijek pun lijepacvijeai svakojakih biljaka s neobinim imenima. Rasla ondje idivna salatamatovilkaena nije mogla pogleda odvratiti, tako

joj ona salata bijae zapela za oko.Jednog dana ena oboljela i nije nita drugo htjela nego one

salate. Ali vrt bio ograen visokim zidom i nitko nije smio onamo, aponajmanje mu i enata, svatko je poznavao zlu vjetiinu ud.Nesmijem onamoree ena muua tako bih rado one

salate. to ako me vjetica uhvati?eni bivalo sve gore, pa naposljetku njezin mu, ovjek meka

srca, odlui da prisloni ljestve uza zid i da se spusti u vrt. Tako je iuinio te ubrao neto salate, a potom je priredio bolesnoj eni.

Tek to je malko pojela, ena ree da joj je ve mnogobolje, alida e umrijeti ako joj ne mogne donijeti jo tespasonosne biljke.

U nadi da e mu se posreiti i drugi put, mu pristade.Ali ga jesada vjetica doekala.Tako se ti usuuje krasti moje skupocjeno povre

povika vjetica.Proklet u vas oboje zbog toga!ena mi oboljelabranio se siromah, sav blijed od straha.

Umrijet e ako joj ne dam malko ove salate toraste u vaemvrtu. Oprostite mi i pustite me da odem.

Ali ga je arobnica vrsto drala svojim pogledom teon stajaokao da je ondje prikovan.

Dobro, ali uz jednu pogodburee ona.Kad ti enarodi prvo dijete, morate ga dati meni. Brinut u se onjemu kao da jemoje roeno.

ovjek u strahu zaelio to prije odande pa pristao, avjeticamu dopustila da ubere itav naramak one salate.

Ne zaboraviree ona kad se on spremio da prijee prekozidane zaboravi prvoroene.

Poto mu je ena ozdravila, mu joj ree to ih eka, a onauzviknu:


14/224

14

to bi stara vjetica s djetetom? Zaboravimo to i budimosretni jer nekako utim da emo imati dijete prije nego to godina

mine.Kako rekla, tako je i bilo: prije nego to je godina izminula,rodilo im se ljupko dijete, divna kerkica. Ali nuto jada: jo istogdana pojavila se arobnica, zgrabila dijete i nestala.

Vjetica nazva malu Matovilka prema onoj biljci, a kad securica dohvatila dvanaeste godine, ona je zatvori u visoku kulu.

Ve u dvanaestoj Matovilka bila lijepa kao sunce a duga jojkosa padala niz plea kao sama sviladuga, dugaka. Jedinoljudsko bie koje je vidjela bijae stara arobnica, koju je nazivala

Gospoom.Kako na kuli nebijae ni vrata ni stepenica, arobnica bi, kadbi htjela Matovilki, povikala:

Matovilko, hajde kreni,zlatnu kosu spusti meni.

Matovilka bi na to potrala prozoru i odande spustila svojudugu kosu. Lelujala se kosa kao konopac od zlata, a vjetica bi seuhvatila za nju i penjala.

Nakon nekoliko godina dogodilo se da je kraljevi iz susjednekraljevine jahao u blizini kule, sa koje se vila pjesma, najljepa koju

je ikad uo. Radoznao zastade, a uto eto i arobnice.

Matovilko, hajde kreni,

zlatnu kosu spusti meni

vikalavjetica, a nato se dolje spusti zlatni konop od kose, i njime seuspe vjetica do prozora na kuli te odmah zatim ieze unutra.

Mladi kraljevi, koji bijae stasit i divan momak, odlui daogleda sreu, te naredne noi, kad se umrailo, doe pod prozor nakuli i zovnu:

Matovilko, hajde kreni,

zlatnu kosu spusti meni.

Tek to je to izrekao, ozgo se, s prozora na kuli, spusti konop


15/224

15

od kose, a kraljevi ga uhvati te se po njemu uspe. Ostao jezadivljen djevojinom ljepotom, a i njoj se svidio lijepi kraljevi

prvi koga je ikad vidjela.Ne mogu te ostaviti ovdjeree kraljevi.

Ali moraodgovori Matovilkajer na ovoj kuli nemadrugog ulaza ni izlaza osim moje kose.

Onda u dolaziti tebi svake veeri poto vjetica odereekraljevi.Ve emo smisliti kakvu osnovu.

No, Matovilka je ve imala svoju namisao.Donesi sa sobom povjesmo svile. I tako svaki put kada

doeona e kraljeviu.Ja u od svile splesti konop, i kadbude dovoljno dug, to e biti moje ljestve za bijeg.A onda e mena svom konju odvesti odavde.

Sve je ilo kako treba. Kraljevi je svake veeri dolazio uposjete te svaki put donosio povjesmo svile. A kad bi on otiao,Matovilka bi prionula na posao i plela svileni konop.

Vjetica, koja je dolazila ranije, nije ni u to sumnjala, sve dokjednog dana nije Matovilka izbrbljala:

Recite mi, Gospoo, zato moram dvaput toliko upinjati davas izvuem gore: vi ste oito mnogo tei nego moj kraljevi.

Na te rijei planu vjetiin bijes.Zla djevojko!povika vjetica te uze kare i Matovilki

odreza dugu svilenu kosu. Zatim baci na nju kletvu tako da je

Matovilka odmah usnula. Kad se probudila, vidje da se nalazi usred

velike pustinje.


16/224

16

arobnica sjede te uze ekati kraljevia. Ali je najprije vezalaMatovilkinu dugu, zlatnu kosu za kvaku na prozoru.

Matovilko, hajde kreni,zlatnu kosu spusti meni

zazva kraljevi kao i uvijek kad bi doao pod kulu. A vjetica natospusti dolje zlatnu kosu. Kraljevi se uspe i nae licem u lice sazlobnom i bijesnom arobnicom.

Tvoja je ptiica odletjelaprosikta onai nikad je vienee vidjeti.

Kraljevi se u oaju baci kroz prozor koji je stajao nekolikostopa nad zemljom. Pao je na kupinov trnjak, koji mu iskopa oi. Nemogavi se vratiti u svoju kraljevinu, nesretni je kraljevi nekolikogodina tumarao naokolo. Jednog dana naie na pustinju, u kojoj jeMatovilka sebi nainila kolibu.

Vidjevi ga, ona potra k njemu te ga zagrli i zaplaka odljubavi i alosti. Njezine su suze kapale u njegove mrtve oi, tekraljevi progleda.

Pomaui jedno drugome ili su pustinjom i napokon iz njeizili. Kraljevi odvede djevojku na oeve dvore. Tu su se vjenali i

poivjeli mnogo godina u zadovoljstvu i srei.


17/224

17

Carev slavuj

(po Andersenu)

Ono vam davno ivio car u Kini, u dvorima tosu slovili kaonajljepi na svem svijetu. Podovi bili od prozirca, vrata od eenogzlata, ukrasi od najfinijeg porculana, a vrt se protezao nadaleko, tako

te bi trebalo tisuu dana i tisuu noi da ga obie. Izmeuneobinog krasnog cvijea ljeskala se modra jezera na sunanomsjaju. Za jezercima prostirala se uma u kojoj su ptice nesmetano

pjevale svoje pjesme.

Jedna od tih ptica bijae ponos Kineza: bio je to slavuj.Dakako, bilo je i drugih slavuja na svijetu, ali je ovaj pjevao tako

krasno da nitko nije zaboravljao njegov pjev kad bi ga jednom uo.Stranci, koji su dolazili u Kinu da posjete carske dvore, redom

govorahu kako su dvori neto divno, divni su ivrtovi oko dvora, alikad bi doli u umu i uli slavuja,nisu nalazili rijei da izraze svojedivljenje i uitak negosu stajali zinuvi od uda.

Vrativi se iz Kine u svoju zemlju, bijahu blijedi ialosni isamo uzdisahu, a kadbi ih prijatelji pitali to imje te su tako tuni,

oni odgovarali:eznemo da opet ujemo slavuja iz ume kineskogcara.Jedan je japanski pjesnik napisao pjesmu posveenuslavuju

zlatnoga grla, a pjesma mu otprilike kazivala: U Kini sam uo ividio mnoge divote. Ali je najljepa inajudesnija od svega slavujev

pjev u carskoj umi: to jedivota nad svim divotama. Ta je pjesmadola i caru do ruku, i poto ju je carproitao od poetka do kraja,

postao je tuan i alostan.to?zaudi se car.Kakav slavuj? Pa ja za njega i ne

znam! Nisam ga nikad uo. A treba li da ja to istom iz knjigadoznam?I pozvoni tananim zlatnim zvoncem, divnim radom to bijae

optoen samim draguljima.Odmah dotrae sluge sa svih strana, a dvoranke i dvorani

sastavie krug oko njega.Nevjerni podanici!zagrmje car.Zavirite u svoja srca i

pogledajte jeste li bili iskreni i vjerni svome caru!

Sve dvoranke i svi dvorani, meu njima i dvorski upan, nikom


18/224

18

ponikli pred svojim gospodarem.

Izdajice!opet viknu car.Da ste mi bili vjerni, ve

biste mi rekli da se u carskoj umi nalazi slavuj s predivnim glasomkoji oarava sve one to ga uju. Sav svijet govori o njemu. Ako mido ponoi ne dovedete tog slavuja, bit ete zauvijek prognani scarskih dvora.

Na te rijei svi nestadoe, i dvorski upan meu njima. On seprvi snaao i otiao u dvorske staje, jer je meu konjima estoprovodio najugodnije trenutke.

I dok je on ondje sjedio s glavom meu dlanovima, tuan izamiljen, naie onuda djevojka to je sluila u carskoj kuhinji. Kad

ga ona vidje, zastade i upita:Zato ste tako alosni, gospodine? Moda bih ja znala...Dvorski upanpodie glavu i, kad vidje tko je pred njime,

samo promrsi:to god ti znala, nije mi od koristi. Idi i ne smetaj me.Ali ja vam mogu pomoiopet e djevojka.Svatko na

dvorima zna to je car rekao. Dvorske gospoe nisu nikad ule oslavuju, ali jajesam. ak znam gdje mu je gnijezdo. Svake ga veerividim kad se vraam kui i bolesnoj majci nosim ostatke od kuhinje.Prolazim ispod njegova drveta i ujem kako divno pjeva.

uvi to, skoi dvorski upan na noge.Ako je istina to to kae i moe meodvesti do toga

slavuja, dat u ti pristojniju slubu u carskim kuhinjama. Moda emoi caru donositi njegovu veernju au tople okolade.

Kako ste dobri, plemeniti gospodineree djevojka.Istina je to sam kazala. Hodite sa mnom pa ete se o svemu uvjeriti.

Kad su proli kroz bronana vrata to vode u umu,pridruieim se i drugi s carskih dvora. Poto su malo popoili, u daljinizamukala krava, a dvorski upan rukom dade znak da svi utihnu.

Je li to glas slavujev?upita. A djevojka se nasmija:Tanije, to krava mue.

A je li to glas slavujev?upita dvorski upan kad je abazakreketala.

Ta nijeopet e djevojkato aba krekee. Ali mislimda emo uskoro uti slavuja.

Kad je vjetar utihnuo i na sve legla tiina, zau se iznenadaslavujev poj.

Gdje je?upinjao oi dvorski upan.Nigdje ga ne


19/224

19

vidim.

Eno ga!povika mala sudopera i pokaza na malu smeu

pticu na grani najveeg drveta u umi.Ma je li mogue!u udu e dvorski upan.Ne bihnikada pomislio da je takav.

Slavujiurairi ruke djevojkasvijetli na car rado bida mu pjeva.

Vrlo radoprihvati slavuj.Pono samo to nije otkucala kad car ue u veliku carsku

dvoranu i sjede na prijestolje.

Drhtei, dvorski upan pokloni se pred njim i pokaza na zlatnu

pritku kraj visokog prozora.Svijetli careproapta onumska ptica dola je da vampjeva.

Pjesma mi najbolje zvui vani, u zeleniluree slavuj.I previe je ovdje sjajno i svijetlo.

Dvorani nato ugasie svjetiljke i otvorie prozore, tako te svjeiumski zrak ispuni dvoranu. U dubokoj tiini to je nastala, dvorskiupan poe drhtati. Ako slavuj ne htjedne pjevati, svi emo bitistrano kanjeni, miljae on. Upro je oi u slavuja, a nato, nanjegovu veliku radost, mala ptica otvori kljun i poe pjevati.


20/224

20

Izvijao slavuj svoju pjesmu tako milozvuno da se kosnulasvaijeg srca, a najvie se milila samom caru, tako te su mu suze

radosnice kliznule niz obraze. Kad je slavuj zavrio, ustade car:Nikad u svome carskom ivotu nisam toliko uivaoreeon slavuju.elim te zato nagraditi.

I naredi da njegovu zlatnu papuu daruju slavuju. Ali malasmea ptica otkloni i ree kako su joj carske suze najvei dar.

Ostane li na mojim dvorimacar e slavujumoetraiti to ti srce eli.

I boravio slavuj na carskim dvorima, imao zlatnu krletku i

uivao slobodu da dvaput obdan i jednom obno izlazi u etnju. U

pratnju je dobio dvanaest slugu, koji su mu vezali svilenu vrpcu zanogu i vrsto je drali.Jednog dana japanski car, roak cara kineskoga, douo za

neobinog slavuja te odluio poslati dar svome carskom roaku.Bijae to umjetni slavuj, od zlata i dijamanata, nalik na pravoga.Kad bi umjetnu pticu navili, mogla je pjevati jedan od napjeva to ih

je pjevao pravi slavuj i micati repom koji se sav blistao od dragulja.

Umjetna ptica bila u kutiji kojoj je na poklopcu pisalo:

SLAVUJ, a unutri stajalo:

Ovo je najsavreniji slavuj na svijetu,a dar je od cara japanskoga.

Ali taj dar nije bio ba po volji kineskom caru, nego ga jetovie naljutio: vidio je car u njemu prezir na ivoga slavuja i ve jemislio da objavi rat japanskom caru.

Ne treba da pomiljate na takvo togovorio mu dvorskiupan.Umjetni je slavuj nainjen od zlata i dragulja, pa je lijep iskupocjen.

Ali car nije bio zadovoljan, i na kraju sazva dvorsko vijee kojeje vijealo itavih est sati. Vijee je zakljuilo: najbolje je poslatipismo japanskom caru. I poslae ga, a u pismu stajalo:

Car, na gospodar, zahvaljuje vam nadivnom daru, ali eli da vam kae da je

ivi slavuj u Kini kudikamo vredniji odumjetnog slavuja iz Japana.


21/224

21

Posljednje rijei bile su ispisane sitno i tanano, ali su se lakoitale kroz povealo.

Priredit emo takmienjeizjavi car kineski poto jepismo poslano.Onda emo odluiti koji oddva slavuja pjevaumilnije.

Uveer kad je bilo takmienje dviju ptica slegli se u prijestolnudvoranu svi dvorani i sve dvoranke, a vani, u vrtovima, okupilo se

nekoliko tisua carevih vjernih podanika. Kad sve bijae spremno,dvorski upan navije umjetnog slavuja. Tek to je ovaj poeo, pravise slavuj prikljui poju. Ali, na nesreu, nikako da se sloe, jer je

pravi slavuj pjevao na svoju, a umjetna ptica onako kako su

zahvaali zupci na valjku.Pustite ih da pjevaju po reduzapovjedi car.Prvi je pjevao umjetni slavuj, pjesma mu bila tako lijepa da su

sluaoci pljeskali rukama i glasno povlaivali, pogotovu kad jezlatni slavuj priginjao svoju draguljima okienu glavu i micaorepom gore-dolje.

A sada neka pjeva ivi slavujnaredi car. Ali kad sedvorski upan okrenuo za njim, mali ivi slavuj bijae nestao. Doksu oduevljeno sluali umjetnu pticu, sluge zaboravile da paze na

pravu, i tako je ivi slavuj odletio kroz otvoren prozor.Ta kakav je to naingrdili su ivog slavuja.

Uostalom, mala smea ptica runa je prema blistavoj, zlatnoj. Apjev joj nije tako umilan. Da opet ujemo zlatnu pticu. Mogli bismoje svu no sluati.

Trideset i tri puta otpjevao je umjetni slavuj jednu te istupjesmu, a ipak se nije umorio, i trideset i tri puta rekoe sluatelji daje umjetna ptica kudikamo bolja. I dvorski je kapelnika on je zaglazbu bio najpozvanijiizjavio da je poj umjetne ptice netonajbolje to je ikad uo. Samo mala sudopera, koja je sadauznapredovala u slubi u carskoj kuhinji, miljae drukije, ali njunije nitko htio ni da uje.

Car odredi da odsad umjetni slavuj stoji na svilenom jastuku

kraj njegova uzglavlja i da se prozove Carskimpjevaemuspavanki.Poto je tako izminula godina dana, mala smea ptica bijae

sasvim zaboravljena. Bogati i siromani slali darove zlaanoj ptici, apjesnici pisali o njojsve dok se jedne noi ne dogodi strahota.

Kao obino, car leao na svojoj velikoj postelji, zatvorenihoiju, oekujui da uje slatku pjesmu umjetnog slavuja. Ali


22/224

22

umjesto poja kljocnu neto u ptici kvrc!neto odskoi izazvrlja zrrr!svi se kotaii odvrtjee i pjev prestade.

Car pozva dvorskog urara.Uinit u to moguree dvorski urar.Ali upozoravamda slavuja valja jako tedjeti, zupci se izlizali, a novi se ne moguumetnuti. Umjetnu pticu ne treba navijati vie od jednom u godini.

Kad se pronijela vijest da careva zlatna ptica ne moe pjevatisvakog dana, ljudi krili ruke od alosti. Dvorski upan preuzeo nase da ide od grada do grada i od sela do sela da tjei narod dugimgovorima u kojima ih uvjeravae da je sve u redu. Mala ptica moe idalje pjevati.

Tako je potrajalo kakvih pet godina dok jednog dana kineskicar pade u postelju, teko bolestan. Tako se razbolio te narod poevjerovati da e car umrijeti, a mnogi dolazili na dvore i po cijelu nostajali u vrtovima, oekujui iz sata u sat izvjea o tome kako jecaru. A jadni car nije pokazivao znaka da mu je bolje; kadikad je

leao tako mirno te oni oko njega miljahu da je ve mrtav.Ali car nije umro, premda je znao da je smrt blizu. U svojim

snovima proivljavao je svoj proli ivot: sjeao se svih zlih djelato ih je uinio, a tako i svih dobrih. Kad bi naili runi sni, jadni secar preznojavao, i bilo mu je strano, i tada bi odjednom otvorio oii traio glazbu.

Pjesmu moga zlatnog slavujaaptao je onima oko sebeto elim iznad svega.Ali je zlatni slavuj ve opjevao svoju zatu godinu, i nitko se nije usuivao da ga nanovo navije.

Kad je opet bio sam, jadni car zapade u oaj, uplaen od smrti,a bojei se ivota. A onda, odjednom, zauje kroz prozor slatki pojza kojim je toliko eznuo. Bioje to pjev pravoga, ivog slavuja izume: doao slavuj da ga svojom pjesmom tjei.

Poto je smea ptica dovrila svoj poj, Smrt koja je ekala cara,zaelje da slavuj jo pjeva, i on nastavi. Pjevao je o ruama, o

jorgovanu i o zelenim umama. Nato Smrt zapade u enju zasvojim vrtom, za svojim tihim boravitem, pa se iulja kroz prozor inestade poput hladne bjeliaste magle, i zaboravi cara, koga jehtjelaodnijeti sa sobom.

Odmah se car oporavio, ustao iz postelje, priao prozoru ipoljubio glavu ljupkog slavuja.Ti si mi ivot spasioree carkako da te nagradim?

Suze to sam ih u tvojim oima vidio kad sam ti prvi put


23/224

23

pjevao najvea su mi nagrada. Bit u kraj tebe i pjevat u ti svakeveeri dok sasvim ne ozdravi.

Car se nato vrati u postelju, a slavuj poe pripijevati. Prije negoto je usnuo, car ree:Ako uvijek ostane uza me, sluge e sutrauzeti umjetnu pticu i razbiti je u tisuu komadia.

To ne mogu, jer ne bih bio sretan na dvorima. Makne li meod moje ume, svisnut u od tuge. No kad god zaeli da doem,doi u i pjevat u ti. Moja pjesma pomoi e ti da vlada svojimnarodom tako da svi budu sretni i zadovoljni. Moja pjesma pomoie ti da bude najmudriji car na svijetu. Ali mi jedno obeaj.

Obeat u ti to god hoeprihvati car.Kai to eli.

Samo ovouzvrati slavuj.Kad iz mojih pjesama nauikako da pravedno i s ljubavlju vlada svojim golemim carstvom,nemoj nikad nikome rei da to saznaje iz slavujeve pjesme.

Car je sklopio oi, a slavuj mu pjevao dok car nije u sanutonuo.

Izvan carske spavaonice, dvorski upan, dvorani i dvorankemiljahu ve da je car mrtav. Ali ujutro, na svoje veliko udo,vidjee kako car uspravno stoji kraj prozora, bodar, a kruna muvrsto stoji na glavi. I dok su zabezeknuti od iznenaenja gledali bezrijei, car im se okrenu, mirnu oima i zaelje im:Dobro jutro!


24/224

24

Palica

(po Andersenu)

Bila jednom ena to je silno eljela da ima malo, majuno

dijete. Ne znajui gdje bi ga nala, ode staroj vjetici koja je bilavrlo umjena i znala mnoge arolije.

Velika mi je i usrdna elja imati malo dijeteree enavjetici.Hoe li mi pomoi da doem do njega?

Nita lake od togaodgovori stara vjetica.Uzmi ovozrno jema i stavi ga u lonac za cvijee. A onda ekaj i gledaj, vidjete uda.

ena bijae tako zahvalna da je vjetici dala cio srebrnjak, aim je stigla kui stavi ono zrno u lonac za cvijee.

Svakog je dana gledala je li togod niklo. Najposlije sepokazaolijep pupoljak, nalik na tulipan. Kad se prignula da poljubi mladi

cvijet, popoljak se rastvori.

Pa to i jest tulipanuzviknu ena.Divan cvijet!Kad je bolje zavirila u aku, vidje u njoj malo, majuno dijete

bijae to curica. Bila je tako majuna, jedva je dosezala kolikoenin palac, pa je dobila ime Palica. Za postelju joj ena dade jednu

polu orahove ljuske.

To e ti biti postelja.


25/224

25

Modri cvjetii ljubica bijahu joj dueci, a ruinom se laticompokrivala.

Jedne noi, dok je Palica spavala u svojoj krasnoj posteljici,kroz razbijeno staklo na prozoru uskoi grdna aba krastaa.Gle, krasne li enice za mog sina!u sebi e aba, pa

zgrabi orahovu ljusku s usnulom Palicom i iskoi u vrt.Nakraj vrta protjecala rijeka, obala joj movarna i glibovita. U

movari ivjele abe krastae.Gledaj, sine, to sam ti donijelaree krastaa.Kva-kva-kva, kre-ke-kezakreketa ablji sin. Tobijae

sve to je znao rei kad je spazio ljupku djevojicu.

aba krastaa i sin odluie poloiti Palicu na lopoev list doksve ne pripreme za svadbu.Jadna Palica! Vikala je kao da e joj srce pui, pogotovu kad

su abe odnijele njezinu posteljicu. Jadala je tako da su srebrne ribedolazile da je tjee.

Previe si njena za onoga glupog apcagovorile one.Mi emo te osloboditi.

Poele su gristi peteljku kojom se lopoev list drao stabljike,te je najposlije pregrizoe, i tako struja ponese list sa sobom.

Palica se poela smijeiti jer je sunce uljepavalo sve naokolokuda je prolazila. Smijeila se kad je lijep aren leptir sletio kraj nje.Ona brzo preko njega prebaci svoj pojas i tako ga veza pa je njezin

list plovio ugodnije i bre.Ali nuto jada! Odnekle doletje velik hrut, koji je spazio

Palicu, pa je uas oko tananog struka obuhvati svojim nogama i snjome odletje na drvo. Palica bijae odve uplaena a da bi shvatilasve ono lijepo to joj je hrut govorio.

Mislim da si vrlo lijepa. Gotovo najljepi stvor to sam gaikad vidio. Bit emi divna ena, sigurno... svi roaci treba da tevide... kako e ti se diviti a meni zavidjeti... odmah u ih dozvati...

I u tome hrut odleti na oblinju granu i ubrzo se vrati sanekoliko ujaka i tetaka. Svi su buljili u Palicu.

Kako neobino stvorenjcenajposlije e jedna izmeutetaka.Samo dvije noge a nijednog ticala!

Kako je samo tanka u pasu i kotunjava...Hrut bijae toliko zbunjen tim opaskama da je naposljetku i on

poeo sumnjati je li dobro pogodio to s Palicom. Moda sampogrijeio, grdno pogrijeio, ree u sebi.


26/224

26

ao mi je,ree Palici kad ju je spustio na velikutratinicu.Kad pravo promislim, nisi za me.

I to rekavi, odletje natrag na svoju granu.Palica je sve ljeto provela u velikoj umi. Od vlakanaca traveoplela je sebi posteljicu i objesila je pod velik lopuhov list: tako

bijae zatiena od kie i sunca. Dok su u umi trajali topli ljetnidani, Palica bijae sretna. A onda dani postadoe krai, hladnijivjetar puhao. Vidjela je kako ptice ostavljaju gnijezda i lete u toplije

krajeve, a lie uti i vene.Najposlije i snijeg osuo, pahulje mu gotovo vee odnje. Jadna

Palica! Kako li je samo drhtala na hladnom vjetru. Odjea joj se

poderala, nema vie zaklona pod liem, uvelo je i opalo.Umrijet u ovdje u umi,proapta Palica, umrijet u akone smognem snage da odem odavde.

Na kraju ume bilo prazno polje, na polju samo suha strnjika.Pod strnjikom poljska miica iskopala svoj miinjak. Tu se miicaugodno i toplo smjestila. Imala je sobu punu ita, lijepu kuhinju ispremnicu.

Jadno dijeteree poljska miica kad je izila da pogledadijelak bijelog svijeta pred svojom kuicom te ugledala bosonoguPalicu.Ui k meni, kuhinja mi je udobna i topla, vidjet e.

Zahvalna, Palica poe za miicom.Moe li mi dati koje jemeno zrno, ve je dugo kako nisam

nita jela.Razumije se. Moe ostati kod mene preko cijele zime

ree joj poljska miica, koja bijae dobra srca.Ne treba nita dami plati za stan i hranu, nego samo da mi redi kuhinju i da minaveer pria prie iz svijeta.

Palica prihvati sklonite, i nekoliko dana bijae joj zaistalijepo.

Uskoro e nam i gost doiree miica Palici.To jemoj susjed, dolazi mi svakog tjedna u posjet, a vrlo je bogat. Ima

prostrane dvore, odjeven je u krasno barunasto crno krzno. Da ti seudati za nj, imala bi to ti srce eli.

Taj bogati susjed bijae krt. Kad ga je Palica vidjela, odmah jeznala da se nee nikad udati za nj, iako je sav odjeven u sjajno crnokrzno.

Ubrzo je krt poeo da se hvali svojim bogatstvom i znanjem. Akad mu je Palica govorila o suncu i lijepom cvijeu u umi, gost


27/224

27

nije pokazivao zanimanja. Jer istina bijae da on takvo to nikad nijevidiota sav je svoj vijek boravio pod zemljom.

Da ugodi miici, Palica je pjevala razne pjesmice, a krtuivao. Poeo on govoriti o enidbi, iako nije spominjao danatabio je on bistra glava, razbor ga krasio. Uostalom, istom se susreo s

Palicom.Krt prorovao pod zemljom hodnik od svog doma do kuice u

kojoj je stanovala poljska miica s Palicom. Njih dvije dobiedoputenje da se do mile volje onuda etaju. Ujedno ih je krtupozorio neka se ne uplae mrtve ptice to lei u hodniku otkad jezima poela.

Sutradan poljska miica i Palica pooe hodnikom u posjetkrtu. Iako je krt bio vrlo kratkovidan, imao je dobar sluh, te jemogao izii u susret posjetiocima. Doao je pred njih upravo namjestu gdje je leala uginula ptica. Krt je gurnu u stranu i ree:

Teko onom tko se rodi kao ptica! Bogu hvala to nijednomoje mlado nee pticom biti! Ptica nita ne zna doli da cvrkue, akad zima pritisne, mora uginuti od gladi.

Krt je ozgo iskopao otvor na koji je ulazilo neto svjetla, takoda je Palica mogla vidjeti pticu.

Imate sasvim pravo to to velite o pticiree poljskamiica susjedu krtu.Evo, nama je ovdje lijepo i toplo, imamohrane, a ptice gore gladuju i smrzavaju se.

Palica nije nita na to rekla. Kad su se krt i miica okrenuli,ona se nae nad pticu te je poljubi.

Jadna mala ptico!apnu ona.Moda si mi ti ljetosonako pjevala.

Krt je zatrpao otvor te dopratio svoje dvije susjede do svoga

salona.

Kako je ovdje mrano i zaguljivo, pomisli Palica kad sunajposlije sjeli u krtovoj sobi. Tako je pomislila, ali nije nita rekla,

jer bijae ona uljudna. Na kraju kratkog posjeta krt je biozadovoljan, dok Palica nije svu no oka sklopila. Ustala je te jeuzela plesti veliki pokriva od slame to je leala razasuta svudanaokolo. Kad bijae gotova, odvue pokriva onim hodnikom,lastavici.

Ovo e te moda ugrijatiproapta.Kako se prignula lastavici, outje njezino srce gdje slabano

udara. Lastavica nije dakle uginula, nego samo zamrla.


28/224

28

Neu te pustiti da ugineproapta joj Palica.Brinutu se o tebi.

I dobro navue pokriva oko ukoenog malog tijela. Zatimdonese list kokornjave metvice i podmetnu ga lastavici pod glavu dajoj bude kao jastuk.

Ne mogu ostati kraj teberee pticiali u sutra opetdoi, i tako svake veeri tijekom zime, sve dok se ne oporavi.

Palica nije o tome nita rekla miici, bojala se da joj ona nezabrani da posjeuje lastavicu. Jo je vie prionula da radi u kuhinji i

blagovaonici, prala je i istila, a naveer pripovijedala miicinajljepe prie da moe lijepo usnuti.

Te veeri, prije nego to je krenula niz hodnik, ulila je malovode u cvjetnu laticu, da se lastavica napije bude li edna.Na veliku svoju radost zatekla je pticu otvorenih oiju. Poto se

ptica napila, protisnu slabanim glasom:Hvala ti to si mi spasila ivot. Nikad ti to neu zaboraviti.

Kad mi se domalo vrati snaga, opet u letjeti pod toplim suncem.Oh, vani je tako hladnouzdahnu Palica.Snijeg pada,

studen stee! Ostani u svojoj toploj postelji, ja u te njegovati.A kad je vani granulo proljee i sunce zemlju ogrijalo, lastavica

kaza Palici zbogom. Palica otkopa otvor, lastavica uzvi krila, alinije uzletjela prije nego to je Palicu pozvala da krene s njom.

Ako mi sjedne na lea, povest u te u zelenu umu, naslobodu.

Ali Palica odmahnu glavom i ree:Poljska je miica bila vrlo dobra prema meni, ne mogu je

ostaviti samo tako; bilo bi to krajnje neuljudno.

Odletjela lastavica, a Palica ostala za njom gledajui, oijupunih suza. Znala je sada Palica da je sva zemlja topla i da sezaodjela novom odjeom. Vani poraslo zlatno ito, bijae kao da jekuica poljskog mia zakopana pod zlatnom umom.

Svakog se dana u posjet navraao susjed krt dok naposljetkunije zaprosio Palicu, na veliku radost poljske miice.

Udati se, to je najbolje to moe uinitiree joj poljskamiica poto je krt otiao.

Najposlije Palica pristade, ali se nije nimalo radovala.Ljetos ti valja spremu otkati, treba da ima vunena ruha i

prtenine, da ne razoara krtaree joj poljska miica.Krt odredio da svadba bude na izmaku ljeta.


29/224

29

Svakog jutra, kad je sunce izlazilo, i svake veeri, kad jezalazilo, Palica se iskradala na kuna vrata da vidi nebesku plavet i

zlatno sunce, jer je znala da ih vie nee vidjeti poto se uda. Kad jedola jesen, Palica ruho otkala.Za etiri tjedna bit e ti svadbakaza joj poljska miica.

Sve je spremno.Kad je to ula, Palica ne mogae suzdrati suze.

Neu krtareeneu da zauvijek ostanem pokopanapod zemljom.

Gle ti nje!uzviknu poljska miica.Ne buditvrdoglava, jer u te inae ugristi svojim otrim zubima. Kud bi

ljepeg od krta. Ni u kralja nema onakva crna barunasta krzna.U svadbeni dan miica Palicu odjenula u najljepe ruho, a kadje doao krt, ree da e ubrzo pod zemlju.

Moe posljednji put pogledati nebo i sunce, drvee icvijeeljubazno e joj onjer mi se ini da ih jako voli.

Rastuena do dna due, Palica istra van, pred vrata: vani, upolju, ito poeto, dokle oko see sve sama suha strnjika. Palicapodigla ruke k nebu, a potom se sagnula da poljubi zaostao crven

cvijetak:

Pozdravi mi lastavicu ako je ikad vidi!U taj as zaula je njean lepet krilabila to lastavica. im je

vidjela Palicu, sletje k njoj. Palica joj pripovjedi svoju nevolju,kako joj se protiv volje valja udati za runog krta i kako vie nikadneevidjeti sunca, cvijea i zelenih polja.

Zima dolaziuzvrati joj lastavica kad je ula njezinupripovijest.Ja letim daleko odavde, u tople krajeve. Hoe li samnom? Bit e onda daleko od krta i njegova podzemnog nastana.Uspni mi se na lea i privei se svojim pojasom. Povest u te prekogora, gdje sunce uvijek sja, gdje je uvijek ljeto i gdje uvijek cvate

cvijee. Ti si meni spasila ivot, sada u ja tebi.S tobom u, s tobom uodgovori Palica. I uspe se

lastavici na lea te se veza svojim pojasom za najjaa pera.Letjele su preko uma i jezera, iznad mora i visokih planina,

snijegom pokrivenih. Najposlije stigoe u zemlju gdje je poobroncima raslo rumeno groe, zlatili se limuni i narane i gdje jemiris svakojaka cvijea ispunjavao zrak.

Lastavica je sletjela pokraj duboka plavog jezera. Na obali se

ljeskao dvorac od bijela mramora.


30/224

30

Tamo pod strehom nalazi se moj domree lastavicaPalici.Ali ne mogu od tebe oekivati da bude sretna na takvu

mjestu. Ne, moje gnijezdo nije za te. Mora izabrati cvijet koji ti senajvie svia, pa u te smjestiti na njegove latice.

Palica pljeskala rukama dok je gledala naokolo. Bilo je ondjetoliko lijepa cvijea. Naposljetku pokaza na velik lijep cvijet to jeirio miris oko sebe.

Draga lastaviceuzviknu Palicastavi me na onajbijeli cvijet, znam da u ondje biti sretna.

A kad ju je lastavica spustila na cvijet, Palica vidje da se ondjenalazi jo netkojedno bie sa zlatnom krunom na glavi. Taj stvor

nije bio nita vei od Palice, aimao je dva majuna zlatna krilca naleima.Oprostiproapta Palicazaista nisam znala da je ovo

tvoj cvijet.

Izabrala si moj dvoracree majuni stvor.Da, ja samkralj svega cvijea ovdje.

Palica se nasmijei. Nikad u ivotu nije vidjela nikoga tko bijoj se toliko svidio. Kralj cvijea uzvrati smijeak. Nikad u ivotunije vidio nita ljupkije od Palice.


31/224

31

Kako se zove?upita on.Palicaodgovori ona.

Nosit e drugo imeree on.Zvat e se Maja, a toznai Kraljica cvijea. Hoe li primiti to ime i biti mojomkraljicom?

to da kae Palica? Oi joj zasjale kad je pruila ruke Kraljucvijea. Nestade svih sjeanja na abe, hruteve i krta, sve ieze

pred novom sreom.Tako se vjenae Palica i Kralj cvijea, a lastavicai svi

kraljevi podanici dooe na svadbu, koja bijae tako divna da jerijei ne mogu opisati.

Lastavica je kao svadbeni dar otpjevala svoju najljepu pjesmu,a kralj svojoj mladoj dade par srebrnih krila, tako da moeposjeivati svoje podanike kad god eli.

Palica je naposljetku nala sreu. Lastavica je pakpripovijedala priu o Palici svakome tko je htio sluati njezincvrkut.


32/224

32

Junaina Jack

(iz britanske predaje)

Ono vam neko, dok je dobri kralj Arthur vladao Engleskom,ivio zemljoposjednik u Cornwallu. Posjed mu bio velik, a

posjedniku sve polazilo za rukom ega god bi se prihvatio. Stoka mubila dobro uhranjena, a ljetina uvijek uspijevala.

Povrh svega toga, imao ovjek osobit blagoslov u sinu jedincu,Jacku, jer u svem okrugu nije bilo valjanijeg i okretnijeg momka od

njega.

Jednog dana Jack i otac bili pozvani na dogovor u vijenicu. Tuje Jack uo, iako ne prvi put, o stranim zlodjelima diva izCornwallske gore.

Velimree opinski tajnik ,da e sav Cornwall bitiopustoen ako ne doskoimo tome divu. Osim toga, onome tko ubijetoga ljudodera i tamanitelja nae stoke, pripast e veliko blago toga div krije upeini.

Dopusti mi, oeree Jackda ja pokuam sreu s timdivom.

Sretno ti biloodgovori otac.Ali pamet u glavu i dobrose uvaj!Samo ti to prepusti meniopet e Jack.Znao sam ja

izii nakraj i s veim nevoljama. A s tim divom lako emo.Sutradan krenu Jack u Cornwallsku goru. Uze sa sobom pijuk i

lopatu, o vrat objesi pastirski rog. Bila je zima i rano se mraalo, alije on stigao ba kad se unoalo.

Kako je iao, uo je nekakav zviduk kao da vjetar hui. Zvukje dolazio iz peine negdje u pol gore. Po tome je momak znao da je

div tvrdo usnuo i da hre.Jack se prihvati posla. Pijukom i lopatom iskopa duboku jamupred peinom pa je pokri pruem i slamom. A onda, tek to jesvanulo, puhnu otro u svoj rog.

Div provali iz peine, odgonei san s oiju. Kad je ugledaomomka, riknu kao da je riknulo deset lavova.

Ti drsko malo udovite! Zgnjeit u te kao kukca izadoruak ispei.

Jack ni da se makne. Div navali naprijed, da ga zgrabi, ali uto


33/224


34/224

34

Otklonivi da primi darove to su mu ih osloboeni nudili, Jacknastavi put. Kad se smrklo, jo je bio daleko od najblieg trgovita.

Zato promisli gdje bi naao sklonite za tu no.Dolina kojom jeprolazio bila pusta, ali je momak ipak naiao na jednu kuu sosvijetljenim prozorima.

Tek to je pokucao, vrata se naglo otvorie, a na njima sepojavi dvoglav div. Kad je vidio to udovite, Jack se sav strese.

Samo naprijedree grdoba, s kiselim osmijehom na obalica.Stranci su uvijek dobro doli.

Tako je rekao div, a u sebi je dobro znao to e s Jackom kadovaj ue.

Jack ue a div mu pokazu sobu gdje e prenoiti.Nadam se da je postelja udobna i da nije prevelikareecerei se.

I sie niza stube, a Jack je mogao uti kako tekim koracimaide po kuhinji i pjevui. Bila je to udna pjesma, a Jack je uhvatiosamo dvije rijei, iz kojih je razabrao da mu div kani smrskati glavutoljagom.

Tako li to smjera, ree Jack u sebi.Bila pjesma prava ilikriva, ja u noas spavati pod posteljom umjesto u njoj.

Stavio je u krevet drvenu kladu koja je u mraku mogla izgledati

kao neije tijelo, i zadovoljan to je sve uinio da se zatiti, Jack sezavue pod postelju. Ba je htio zaklopiti oi kadli u prostoriju uediv.

Div podie toljagu i paf! udari njome po kladi. Zlobno senacerivi, div ode, uvjeren da je dokrajio Jacka.

Kad je ujutro siao niza stube, div se strese vidjevi momkaiva i zdrava. No ubrzo se pribra te upita Jackakako je spavao.

Vrlo dobroodgovori Jack bezbrinoiako sam imaoosjeaj da je u sobi takor i da me jednom ili dvaput dodirnuorepom.

Div problijedio uvi to, ali ne ree nita, nego stavi pred Jackagolemu zdjelu hladne kae.

Da vidimo kako es ovim nakrajprotisnu div.Dokje div bio zabavljen vlastitom kaom, Jack iskrenu svoju

zdjelu u veliku konu torbu to ju je nosio pod haljom. Kad je divpogledao, ono Jackova zdjela prazna.

Bio je ovo ukusan zalogajree Jack.A sada da tipokaem jednu majstoriju.


35/224

35

I dohvati no sa stola pa kroz raspor na kaputu probode iraspori skrivenu torbu tako te van potee hladna kaa.

Neobino, zaistana to e div.Ako ti to moe, moguonda i ja.

I on dohvati no te raspori trbuh i, dakako, ostade mrtav.Jack nastavi put, kupi ovce i vrati se kui. Ali mu se sada

osladile pustolovine te on poduze da oslobodi Cornwall od svih

divova.

Jedan od najveih Jackovih potovalaca bijae arobnjak koji jei sam neko bio zarobljenik dvoglavog diva. On dade Jacku tri darakoji e mu pomoi da svlada svakog diva. Bijahu to: divan konj koji

juri kao vjetar, ma zaudne otrine i plat pod kojim e bitinevidljiv.

Oboruan takvim divnim darovima, Jack imae osjeaj da nemoe pogrijeiti. Uzjaha konja i krenu upotragu za divovima.

Nakon malo dana ujaha u golemu mranuumu i tu naie nastrahotna diva. Taj je div samo koji asak prije uhvatio dvojezaljubljenih: nosei ih objeeneza kosu, iao je u svoju peinu.

Jack skoi s konja, ogrnu se nevidljivim platemte isuka svojarobni ma.

Div je bio toliko visok da mu Jack svojim maem nijemogaodosei do srca pa mu stoga odsijee noge. Divpade na tlo, a Jackmu onda odrubi glavu.

Taj div to ga je Jack ubio imao brata koji bijae istoonakogrozan i opak. Poto je malo pojahao, Jack naie na nj na okrajkuume.

Jack opet skoi s konja, ogrnu se nevidljivim platem i krenu


36/224

36

prema divu. Ali je ovaj put samo bocnuo diva svojim maem. A div,mislei da ga je ubola osa, dohvati svoju toljagu te uze njome

razmahivati na sve strane. Jack ustro poskakivao s jedne strane nadrugu, ubadajui diva u svakoj prilici, dok div nije izgubioravnoteu i pao, pa ga onda Jack uspio ubiti arobnim maem.

Zadovoljan poslom to ga je odvalio toga dana, Jack ostaviumu i nastavi put dok ne stie do visoke sive kue u podnojugoleme planine.

Pokuca na vrata, a iz kue mu odgovori pogrbljen starac.Ja sam Junaina Jackkaza se momak.Naumio sam

oistiti ovu zemlju od divova.

Onda mi dobro doaoprihvati staracjer na vrhu oveplanine ivi div, a jedino mu je drutvo opak arobnjak. Nedavno suugrabili ljupku ker naega vojvode i pretvorili je u ivotinju.

Jack nije dalje sluao: priveza on konja za dovratnik te odmahkrenu u planinu. Kad je ugledao divove dvore, ogrnu se arobnim

platem.Na ulazu reala i dvore uvala dva leoparda, ali Jack proe

pokraj njih nevidljiv. Na dvorima nae diva i arobnjaka kakoveeraju. Iz podzemnih tamnica dopirali oajni krici zatvorenika.

Ne gubei vremena, Jack skoi na stol te isuka arobni ma.Onako nevidljivu, nije mu bilo teko otpremiti sa svijeta diva injegova opakog druga. Zatim je oslobodio zatvorenike, od kojih

mnogi bijahu pretvoreni u ptice i ivotinje. Meu njima naevojvodinu ker, koja se sada, kao i drugi zatvorenici to bijahu

pretvoreni u ivotinje, vratila u ljudsko oblije, jer je arobnjakovasmrt skinula s njih sve arolije.

Taj div, Galligantus, bijae posljednji od divova u Cornwallu.uvi to, Jack se vrati kui. Glas o njegovim junakim djelimadopro je i do samog kralja Arthura. Te iste godine kralj pozva Jacka

na svoje dvore.

to bi elio kao nagradu za svoja velika djela?upita gakralj.

Htio bih da opet vidim ljupku vojvodinu kerodgovoriJack.

To se lako uredilo. Momak i djevojka, koji su se ve zavoljeli,ubrzo se vjenae. I sam kralj Arthur bijae im na svadbi. Jack jedobio jo jednu nagradu: darovali su mu lijepu kuu u bliziniimanja, tako te je u njoj, sa svojom enom, proveo mnoge sretne


37/224

37

godine.


38/224

38

Vila

(po Perraultu)

Ono vam neko bila zloudna udovica to je imala dvije keri.Mlada, po imenu Roza, bijae najljepa i najljubaznija djevojka usvem onom kraju, toliko razliita od starije sestre, Grizele, kao to jerazliit dan od noi.

Da kaemo po istini, Grizela bijae prava slika i prilika svojemrzovoljne majke. Postupale njih dvije s Rozom kao sa slukinjom:morala je prati podove, guliti krumpir i svaki dan ii pol milje na

zdenac, po vodu.Roza primala svoju sudbinu bez suza i bez zlovolje, i u ljetne

dane pjevala hodei na bunar i nosei teki zemljani vr.Jednog jutra kad je dola na vodu pojavi se starica seljanka sa

svenjem granja pod rukom i sa alom na ramenima: ona od Rozezaiska vode da se napije. Roza joj prui vr.

Odmah, majiceree Rozasamo dok zahitim svjeevode, pa pijte koliko vam srce eli.

Starica zapravo bijae vila. ula je o blagoj naravi Rozinoj, pa

se htjela uvjeriti. Poto se napila vode, a Roza je upitala eli li jo,vila prozbori:Ti si, drago dijete, uljudna i plemenita. Odsad e ti, za

uzdarje, cvijee i dragulji izlaziti iz usta kad godprogovori.Tako ree i nestade.Roza podie svoj krag i pouri se kui. Zbog susreta s vilom

stigla je kasnije nego obino, pa je zloudna mati doeka rijeima:Lijenino jedna! Gdje si dosad bila? ekaj, pokazat uja

tebi!

ao mi jeree Roza i zastade gledajui u udu kako jojna tri rijei izletjee iz usta tri cvijeta i tri rubina.I majka joj zastala pa gleda.

to ja to vidim? Cvijee i rubini izlaze ti iz usta. Zaaranasi!

Tada Roza uze kazivati o susretu sa staricom na zdencu. Kako

je govorila, tako joj dijamanti i rubini ispadahu iz usta, prekrivajuistepenice i padajui po travi. Majka joj paljivo sluala i prvi putnakon mnogih godina nije grdila ni pljusnula Rozu. Umjesto na nju,


39/224

39

vikala je sada na Grizelu.

to je to, majko?upita Grizela mrzovoljna.Ba sam

kosu eljala.Pouri se dolje na zdenacree joj majka.Uzmi ovajkrag i napuni ga vodom. Kad starica sa alom na ramenima zatraida pije, odmah joj daj.

Ne znam zato bihmrzovoljno e Grizela.Mora kad ti ja kaemna to e majka, jedva govorei

koliko se uzbudila.Dobit e dar. Rubini i dijamanti izlazit e tiiz usta kad god ih otvori. A sada deder se pouri!

Ali Grizela nije htjela da je tko vidi kako nosi obliankrag.

Uzet u srebrni vrree.I nemoj me tjerati ,moramnajprije kosu urediti da lijepo izgledam.Kad je naposljetku Grizela bila gotova, uze srebrni vr te krenu

na zdenac. Sunce sjalo, ptice cvrkutale a nebo se nad Grizelomdivno modrilo, ali Grizela nije opaala ljepote oko sebe: njezino jelice pokazivalo mrzovolju. Mrzila je hodati, a osim toga titale jecipele jer bijahu preuske.

Kad je dola na studenac, bacila je srebrni vr u travu i gledalaoko sebe. Nigdje ne bijae nikakve starice sa alom, pa Grizela

postade jo mrzovoljnija. Uto se iz ume pojavi pristala ena ubogatoj odjei, prava gospoa. Bila je to ona ista vila to je govorilas Rozom, ali, dakako, Grizela to nije znala.

Hoe li mi dati da se napijem?upita gospoa.Veomasam edna.

A zato bih vam dala!grubo odvrati Grizela.Izgledatedovoljno bogati da imate sluge. Pozovite jednoga, nemojte oekivatida vas ja dvorim.

I okrenu vili lea.Nisi ba uljudnaree gospoa.Zavrijedila si dar koji

sam ti spremila. Sa svakom rijei koju odsad izgovori izletjet e tiiz usta zmije i abe krastae.

Tako ree i nestade.Grizela slee ramenima, uze srebrni vr i krenu kui.ekaj dok ja vidim tu svoju sestru, u sebi e ona. Poslala

me majka i ona uprazno!

Kad je bila blizu kue, majka potra pred nju.Onda?upita je nestrpljivo.Jesi li je vidjela?Nisam je vidjelapoe Grizela i zastade, jer su joj iz usta


40/224

40

izletjele tri abe krastae i tri zmije.Majka joj zinula od uda i prepasti a Grizela umae u kuu

isputajui zmije i krastae oko sebe.Kad je udovica dola k sebi od prepasti, uze traiti Rozu da jekazni, ali nje nigdje ne bijae. Znajui da e za sve baciti krivicu nanju, otrala je u umu.

Kad se umraalo, Roza se nae u nepoznatom dijelu ume teudari u pla. Kamo da ide? to li joj se sve moe dogoditi?

Njezin pla dospije do uiju kraljevia koji cio dan bijae ulovu u tom dijelu ume. Kad je doao do Roze i vidio kako je lijepa,odmah mu omilje.

Ne mogu te ostaviti ovdje, u umiree kraljevi.Kaimi tko si i gdje ivi.Tek to je Roza poela govoriti, iz usta joj navrije drago

kamenje, pa je kraljevi zamoli da mu pripovjedi cijelu priu.Dok je sluao, kraljevi se toliko zagledao u Rozu te ju je

pozvao na dvore da mu bude enom.Tako se Roza i kraljevi vjenae u velikom sjaju, i dugo su

poivjeli u zadovoljstvu i srei. A Grizela, kad joj je stigao glas osrei sestrinoj, postade jo zlobnija i pakosnija da ni majka nije viemogla izdrati s njomili sa zmijama i krastaama to su

preplavile kuu. Otjerala ju je u umu, i tu je Grizela dalje ivjelasama.


41/224


42/224

42

snjenih zvjezdica. Kay je zovnu, ali nje nestade.Za zimskih dana Kay i Gerda esto spominjali neobinu ledenu

djevojku, ali su je zaboravili kad je dolo proljee i kad su rueprocvjetale i lastavice opet polijetale zrakom.Jednog dana, kad su se Kay i Gerda igrali kraj svojih sanduka

za cvijee, Kay odjednom povika:Neto mi je zalo u oko. Neto me bocnulo u srce! to bi to

moglo biti, Gerda?

Gerda ga pogleda.Ne znamree onaali e valjda proi.Ni Kay ni ona nisu znali da je to bila sitna estica onogvrajeg

ogledala. Siuno zrno nalo je put u Kayeve oi i srce, koje je otadpostalo tvrdo i hladno kao komad leda.Svijet je sada bio drukiji za Kaya. Gledao je poprijeko svoju

malu prijateljicu i govorio joj da je glupa i runa. Gledao je krasnerue i govorio:

Gle to su rune! I crv ih izjeda!I nogom udari drveni sanduk te iupa rue.

Kay, to to radi!uzviknu Gerda.Mislila sam da ti jestalo do rua.

Ali je Kay samo odgurnu te ode u svoje potkrovlje. Od toga

dana sve dobro i lijepo inilo se Kayu runim, jer su esticestaklovine u njegovim oima i u njegovu srcu inile svoje.Zadirkivao je baku, smijao se i rugao Gerdi i odbijao da se igra s

njom. Rugao se i svakom starijem.

Kad je opet dola zima, Gerda bijae nesretna jer je znala danita vie nee izmijeniti Kaya da bude onaj prijanji dragi djeak.

Igrat u se ovdje na trgus drugim dekimaree joj Kayjednog dana.Ti ne moe sa mnom. Uzet u svoje saonice.

Na velikom trgu Kay i njegovi mali drugovi zabavljali se

vezujui svoje male saonice za velike saone pa se tako vozili. Kad jeKay opazio velike saone u koje bijaeupregnut konj, bre-boljeveza svoje za njih i tako se poveze.

Divota!uzviknu Kay kadje prilika to je upravljalasaonama potjerala konja uzagrepce. Lica joj ne mogae vidjeti oddebela bijela krzna s kukuljicom. Zaokrenuli se tako dva-tri puta

oko trga pa usmjerili glavnom ulicom i onda izvan grada. Jurile

saone, snijeg usuo u velikim pahuljama, meava vila. Kay vikao ihtio odvezati svoje saonice ali nije mogao, a upravlja ga nije uo.


43/224

43

Pahuljice se krunile u vee pahulje i sveudilj rasle dok ne bijahukrupne kao pticevelike bijele ptice.

Stanite, stanite!vikao Kay, i naposljetku se saonezaustavie.Kay vidje da saonama upravlja visoka i lijepa ena.Bila je sva

od snijega, tanka i sjajna, sva bjelinomprelivena: bijae to Snjenakraljica.

Prijei u moje saone, da se ne smrzneree blagimglasom i poljubi Kaya u elo.Uvuci se u moju bundu.

Kayu bijae kao da e se u led pretvoriti kad je osjetiootri,ledeni poljubacali samo naas, jer mu odmahodlanu, te vie i

nije utio studeni to je stezala svudanaokolo. Snjena kraljicapoljubi ga i drugi put, a on nato zaboravi sve prijatelje, roditelje ibaku, i malu Gerdu.

Saonice, moje saonice!prisjeti se Kay, a Snjenakraljicakimnu:

Idu za namaree ona.Vozili se oni dalje, bijae kao da idu u samo srce meave.

Saone kao da su zrakom letjele, kao da ih vuku snjene pahulje,prolazile su snjenom krajinom, dok je meava vila i vjetar huio.Letjeli su iznad uma i jezera, i doli u visine gdje ne bijae oblaka igdje je nad svime sjao mjesec, velik i jasan.

Kay nije osjeao straha i brzo je usnuo, umotan u krznaSnjene kraljice.

Cijelu zimu Gerda tugovala za Kayem. Neprestano je pitala

djeake to su se igrali na trgupitala ih to se dogodilo. Ali jojnitko nije znao reito je zapravo bilo.

Vidjeli smo kako je privezao svoje saonice za velike saonerekoe oni.Na saonama bio upravlja, a u njih upregnut bijelkonj. Saone su jurile, i moda je Kay ispao iz njih i pao u rijeku te seutopio.

Gerda udarila u pla kad je to ula, i nitko je nije mogaoutjeiti. I onda, kad je granulo proljee a ona ila sama u umu, znala

je naglas rei:Kay je mrtav, nikad ga vie neu vidjeti.Nije takogovorile joj lastavice.Baka dala Gerdi nove crvene cipelice mislei da e joj biti na

radost.

Obut u nove crvene cipelice to ih Kay jo nije vidio, pa u


44/224

44

poi na rijeku da pitam za njega.Poljubila je baku, koja je jo spavala, obula crvene cipelice i

onda sama krenula na rijeku to protjee pokraj kole.Je li istinaupita ona rijekuda si mi uzela malog drugaKaya, s kim sam se igrala? Dat u ti svoje crvene cipelice ako mi gavrati.

I priini joj se da valovi udnovato kimaju. Stoga izu crvenecipelice i baci ih u rijeku. Ali ih mali valovi vratie na obalu.

Mora ih primitipovika Gerda, te ue u amac to bijaeu traku, pa odande opet baci cipele u vodu.

Od Gerdinih se pokreta amac, neprivezan, zaljuljao i krenuo

niz vodu, a ona nije stigla da izie.Uplaila se mala Gerda te briznula u pla. amac plovio nizrijeku a nakon nekog vremena pristao uz obalu na kojoj je stajala

udnovata kuica sa cvjetnjakom i vonjakom. Okna na prozorimabila razliite bojecrvena, plava i utaa na ulazu stajala dvadrvena vojnika koji drahu puku na pozdrav amcima to onudu

promiu. Gerda povika u pomo a nato iz kue izie starica to se uhodu opirala o tap: na glavi joj slamni eir okien raznolikimlijepim cvijeem.

Ubogo dijete!uzviknu starica.Kako si samo dospjelana tu silnu rijeku i u tu se svijet otisnula!

I sie do vode, zakvai un tapom, privue ga alu te izvedemalu Gerdu.

Hodi i kazuj mi tko si i kako si ovamo stigla.Nato joj Gerda pripovjedi to je i kako je bilo, a starica paljivo

sluala. Kad ju je Gerda upitala je li vidjela Kaya, staricaodgovorikako nije onuda proao, ali e moda jo naii. Ree neka se nealosti, ve neka ue i kua njezine trenje.

Lijepo emo se slagati, a ba sam odavna eljela takvudjevojicu kao to si ti.

Kadbijahu unutra, starica uze Gerdi eljati kosu, aGerda brzozaboravi sve o malom Kayu: samo je eljela da ostane s tomljubaznom staricom, jer je, kao to ve nasluujete, taj ealj imaoarobno svojstvo. Starica je zapravo bila usamljena stara arobnicakoja je odmah zavoljela Gerdu.

Toliko je eljelazadrati djevojicu kod sebe da je u vrtuuklonila sve ruine grmove mahnuvi nad njima arobnim tapiem:

bojala se da rue ne podsjete Gerdu na malog Kaya i na proli ivot.


45/224

45

Jednog dana kad je Gerda ostala sama u kui, nae stariinveliki eir i poe se njime igrati. Kad je brojila cvjetove na eiru,

vidje da je meu njima i jedna rua, pa odmah otra u cvjetnjak davidi jo vie rua, ali ne nae ni jedne jedine.Toliko se razoarala da je udarila u pla. Njezine su suze

namoile tlo i pale na jedan od ruinih grmova to jeleao zakopanpod zemljom. im je vidjela ljupke rue, odmah se sjeti Kaya i zatoje krenula od kue.

to me ovdje toliko zadralo?upita rue.Moram naiKaya. Mislite li da je mrtav?

Nijeodgovorie joj rue.Basmo dole iz zemlje

mrtvih, a on nije ondje.Gerda se nasmijei:Hvala vam, drage rueree.Ne smijem se vie

zadrati ovdje.I otri na kraj vrta pa u veliku zelenu umu. Moda e joj ptice

rei jesu li vidjele Kaya.Dok je urila umom, dizala je pogled gore u drvee te vidjela

gavrana kako ozgo radoznalo gleda dolje na nju.

Jesi li vidio mog druga Kaya?upita gavrana, a on graknuu odgovor:

Jesam, jesam, vidio sam ga u saonama Snjene kraljice.Vraki su se urili.

A kamo ga je vodila Snjenakraljica?upita Gerda, agavran joj odgovori:Oito su ili u Laponiju, gdje osim snijega ileda nema nita drugo. Upitaj soba tamo prijeko pa e ti on kazati.

Istinu govori gavranpotvrdi sob.Ondje je, u Laponiji,uvijek snijeg i led. To je dobar kraj za nas.

Zna li gdje je to?upita Gerda.Znam, kako ne bih znao!odgovori sob, a oi mu zasjae.

Roen sam ondje i s prijateljima se igrao na snjenim poljima.Bi li htio pomoi ovoj djevojici?zagrakta gavran.Bi

li je htio odvesti onamo, ali da se pouri.Skoi mi na learee sob maloj Gerdi.Moram uiniti

kako veli moj gospodar gavran. Tek to mu je sjela na lea, sobzagrabi odande poput strijele. Trao je kroz veliku umu prekolokava i barutina. Nita ga nije moglo zaustaviti u trkujurili sutako dok ne stigoe u Laponiju.

Sob se zaustavi pred kolibom ispred koje je stara Laponka


46/224

46

prireivala riblju juhu.Gerdi je bilo i preve hladno da bi i rije protisnula, ali zato sob

poe starici govoriti to se sve dogodilo Gerdi i kako sada traimalog Kaya.Jadno dijeteree Laponkavalja ti prijei nekoliko

stotina milja prije nego to nae Snjenu kraljicu. Ona ivi uledenoj krajini to se zove Finmark. Imam ondje prijateljicu pa u

joj poslati poruku na ovom komadu suhog bakalara. Moda e ti onapomoi.

Kad je starica napisala svoju poruku, Gerda joj zahvali

smijekom. Nato sob i opet zagrabi. Dok su jurili kroza ume i

lugove, sjeverna je svjetlost bojila nebo divnim bojama, ali sob nijeusporavao trk dok naposljetku ne stigoe u hladni Finmark.Znao je sob gdje e nai prijateljicu stare Laponke, pa je udario

ravno njezinoj kui, koja bijae pod zemljom.Sob papkom pokuca na dimnjak, a Finkinja (koja bijae mlada

arobnica) pojavi se kao po aroliji.Gerda joj dade suhi bakalar na kojem bijae napisana poruka.

Poto ju je proitala, Finkinja nestade. Sob ree Gerdi da je enastavila bakalar u lonac da se kuha, jer ona nije nikad nita putala da

propadne.

Vrlo si mudra i zna sve velike tajne svijetaree jojsobkad se opet pojavila.Znam da moe sputati sve vjetrove. Znam ito da moe dati snagu dvanaestorice svakome tko popije tvojarobni napitak.

arobnica se samo smijeila i potvrivala glavom.Ti bi da pomognem tvojoj maloj prijateljicireeda

naui tajnu kako nadmudriti Snjenu kraljicu. Mogu ti mnogo rei oKayu. Sretan je, ali to je zato to mu se u oko i u srce natrunilaestica staklovine. Te su estice uzrokom to se promijenio. On viene raspoznaje to je dobro. Srce mu je hladno poputleda, i zatoSnjena kraljica ima toliku mo nad njim.

Moe li pomoi Gerdi da se prekine ta arolija?zauzimao se sob.Kai joj kako da izvadi te estice staklovine izKayeva oka i srca.

arobnica zakima glavom.Djevojica ve ima mnogo moiree ona.umske

ivotinje ve je sluaju. To je zato to joj je srce isto. Treba da jeodvede u vrt Snjene kraljice, dvori su joj dvije milje odavde.


47/224

47

Ostavi je ondje na vratima. Samo ona moe skinuti aroliju inadvladati mo Snjene kraljice.

Sob uini kako ga je arobnica naputila. Kad je Gerdu ostavioondje, sob zaplakatako mu teko bijae pri pomisli da je ostavljasamu samcatu. Gerda ga poljubi u oprotaj.

Kad je sob otiao, Gerda se uputi u dvore to se ondje uzdizahusa zidovima od samoga snijega. Znala je da e tu nai Kaya i zatokrenu ledenom stazom onamo.

Tek to je ula u dvore, opazi Kaya. Sjedio je sam u jednomkutu i pokuavao da od ledenih slova sloi jednu rije. Ta rije

bijae vjenost, a Snjena mu je kraljica rekla: ako sloi tu rije

od svojih ledenih slova, dat e mu nov par klizaljki i osloboditi ga.Gerda brzo potra k njemu i zagrli ga:Kayu, dragi Kayu!povika ona.Napokon te naoh.Ali se djeak nije ni micao ni govorio, a Gerda okrenu u pla

kad vidje kako su mu ledene oi. Njezine su tople suze potekle svejedna drugu sustiui, te su doprle Kayu do srca, i njegovo se ledenosrce otopilo tako da se siuna staklovina isprala iz njega.

Djeak naposljetku podie glavu i pogleda u svoju nekadanjumalu drgu. Gerda zapjeva od sree. Bijae to pjesma koju mu je

prije pjevala na balkonu, pokraj njihova vrtia. Pjevala ju je takolijepo i sjetno da su i njemu suze navrle na oi. Kako je zaplakao,tako mu estica staklovine izie iz oka, i on prepozna malu Gerdu.

Gerda! Gerda!proapta on.Gdje si tako dugo bila? Agdje sam to ja bio i to sam radio? Uh, kako je hladno! I kakva jeovo pusto?

Zagrlie se u smijehu i suzama u isti mah, a Kay vidje kako senjegova ledena slova sama slau u rijevjenost.

Gle, Gerdaproapta on.Sad sam slobodan. Snjenakraljica nema vie moi nada mnom.

Uzevi se za ruku, izioe iz ledenih dvora. Odjednom granuloproljee vani, snjenice probijale se kroza snijeg, i sunce zasjalo.Pokraj zelenog grma naikana zelenim bobama stajao vjerni Gerdin

prijatelj sob, a pokraj njega jedan mladi.

Hajde, Kayuree Gerdaova e nas dva prijateljaodnijeti kui.

I oboje krenue iz zemlje vjene studeni: sobovi ih nosili prekorijeka i planina, kroza ume i doline, dok jednog dana djeak idjevojica ne ue znana zvona svoga grada. Gerda je znala da su


48/224

48

sada kod kue. Ubrzo su se penjali zavojitim stepenicama u svojepotkrovlje: Kay jednima, a Gerda drugima, ali su se nali gore na

balkonu.Gledaj, Kayuuzviknu Gerdana je mali cvjetnjakljepi nego ikada prije. Gledaj kako su ruini grmovi porasli.

No, Kay je imao oi samo za Gerdu, svoju vjernu malu drgukoja ga je sretno dovela doma. I tako sjeahu njih dvoje kao neko, i

bijae ljeto, toplo, blago ljeto...


49/224

49

Dick Whittington i njegova maka

(iz britanske predaje)

Bio jednom djeak sirotan po imenu Dick Whittington. Bio jetako siromaan da mu je odjea visila u krpama, ali je imao veselunarav i volio se smijati. Kad nije imao drugog posla odlazio je na

seoski trg te sluao kako stariji razgovaraju. Kakve su divne priepriali, a ponajvie o velikom gradu Londonu.

U Londonu su i same ulice poploane zlatom. NemaLondonu ravna, nigdje takvih uda i divota... Najbolje da se o tome

sam uvjeri.Dick, kako je porastao, samo je mislio na London, grad u

kojem su ulice poploane samim zlatom. Zamislite njegovouzbuenje kad mu je jednog dana neki dobroduni vozar rekao:

Idem teretnim kolima u London. Ti moe pjeaiti pokrajkonja, ako ti je s voljom. Ali zapamti: za sklonite, zahranu i za

pie mora se sam pobrinuti.Tko sretniji od Dicka! Ono malo svoje imovine zavezao je u

zaveljaj od crvene pamune tkanine, natakao to na tap pa sa

tapom na ramenuput pod noge!Otegao se put do Londona, ali Dick bijae toliko sretan da nijemario kad su ga noge poele boljeti.

Brzo u se obogatitigovorio je vozaru kad god bi zastalida stari konj malko poine.

Ili su te ili dok naposljetku vozar ne ree:Eto, sad vie nije daleko.Dick je bio toliko uzbuen kad su se dotakli Londona da je

poeo trati.

Jadni Dick! Sve njegovo uzbuenje bijae uzalud. Toliko seumorio traei zlatne ulice da je sutradan klonuo od gladi te jemorao prosjaiti.

Molim vas, dobri ljudi, udijelite mi noviprosio Dick.Tako sam gladan a nemam ni pol novia da kupim koru kruha.

Ali nikog ne bijae da se smiluje Dicku. Umoran od puta iklonuo od gladi najposlije doe na vrata bogata trgovca koji se zvaoFitzwarren. Dick je toliko oslabio daje pao na plonik predtrgovevom kuom.


50/224

50

Gubi se odavdeizdere se na nj kuharica kad ga je nalaondje.Ne trebamo pred vratima prosjake.

Neree Fitzwarren, koji je tuda naiao.Jadni jemomak slab, slabaan. Moramo ga uvesti i nahraniti. Onda nekapomae u kuhinji.

Kuharica bila krupna ena kisela lica i zle udi. NijehtjelaDicku dati jela, dok trgovac i njegova lijepa svjetlokosa ki Alice nedooe u kuhinju da vide je li sve uredu.

Treba da naete posla momkuree trgovac mrgodnojkuharici.Hou da ovdje bude sretan.

I ja tako houjavi se plemenita Alice.Jadni Dick!

Kako je to strano ne imati ni oca ni majke.Kuharica ne ree nita. Stajala je nad Dickom kao daje njezinzarobljenik.

Ve u ja njega pouiti kad mi doe u ake u kuhinji, mislilaona.

Istog dana kuharica zaposli Dicka. Davala mu je sve najgore

prljave poslove da radi. Morao je mesti i pratipodove, loiti vatru iguliti krumpir. Svako malo vremena natjeravala ga je po kuhinji, s

drvenom varjaom u ruci.Spavao je na tavanu punu praine i debele pauine,gdje su

svoje kolo vodili mievi i takori.

Jednog dana Dick naie pokraj skupine djece to su seigrala s


51/224

51

makom.Hoe li mi posuditi maku za novi?upita djevojicu

koja je imala maku.To je sav novac to ga imam.Houodgovori djevojica.Daj mi novac, evo timaka. Sigurno ima mieva kod kue?

Na stotineree Dick uzimajui maku u naruje.Pohvatat e ih onaree djevojica i prui ruku da uzme

novi.I zaista ih je maka lovila. Nikakvo stoga udo to je Dick

zavolio maku. Nikad nije zaboravio da joj dade koji lijep zalogajod svog jela.

Jednog dana gospodar pozva Dicka i ree mu:Otpravljam svoj brod u daleku zemlju, u trgovinu. Bi li htioda uloi togod od svoje uteevine u ovajpothvat? Vrlo je unosan.

Dick odmahnu glavom:Nemam uteevine, gospodaruree.Ali uzmite moju

maku. Velika je lovica.I tako, kad je brod isplovio, isplovi njime i Dickova maka i

ubrzo oisti brod od takora.Trgovac i njegova ki voljeli Dicka, ali kuharica nikako. Ona

mu je svakako ivot zagoravala. Naposljetku Dick nije mogao vieizdrati. Odluio je otii.

London nije mjesto za me, ree u sebi kad je svoju jadnuimovinu zavezao u crveni pamuni rubac. Odlazim jo noas.

Nije nikoga bilo da isprati Dicka kad je odlazio iz trgovevekue.Osjeao se usamljenim i alosnim dok je prolazio mranimulicama, ispred trgovina i visokih sivih kua, preko trgova inaposljetku preko jednog mosta na rijeci Temzi.

Kad nije od umora mogao dalje, Dick sjede na miljokaz i,

drhtei od zimske studeni, sklopi oi.Ba kad je tako poeo kunjati, iz daljine ou zvonjavu. Dick

skoi. Bijae kao da zvona zvone upravo za njega.Vrati se Whittingtone, naelnie Londona, kao da kazivahu

zvona. Dick stisnu pesti i povika u tamu to ga je grlo nosilo:Vraam se! Vraam se odmah!I tako se Dick vrati. Kad je doao do trgoveve kue, tiho se

uvue pa uza stube na svoj tavan. Ujutro sie u kuhinju ne kazujuini rijei o sinonjoj pustolovini.

Dick je nastojao da se svakom svidi, da svakom ugodi, osobito


52/224


53/224

53

maka donijela imutak i sreu.Tako je Dick ostao u Londonu, bogat vie nego to je o tome i

sanjao. Upotrebljavao je svoje blago na dobrobit drugih. Oenio selijepom trgovevom keri i sretno poivio.Kako su godine prolazile, sam engleski kralj, po imenu Henry,

srete Dicka, a ovaj ga je toliko oduevio da mu je kralj podijelionaslov viteza: Sir Richard Whittington! I kao da to jo ne bijaedovoljno, svi graani Londona zatraie da im Dick bude novimnaelnikom.

Kad su velika zvona zvonila u njegovu ast, Dick se u mislimadohvaao vremena kad je malo trebalo pa da pobjegne iz Londona.

Kako je sudbini sad bio zahvalan to se onda vratio.U povijesnim knjigama nema nita dalje o Dickovoj maki, alimoete biti sigurni da je imala svaki dan ribe i svega drugog tomaka voli. Zaista, u povijesnim knjigama nema nita o Dicku izove prie. Ali ima pouzdano neto o dobrom i slavnom ovjeku poimenu Sir Richard Whittington, koji je jednog dana postao

naelnikom grada Londona.


54/224

54

Uspavana ljepotica

(po Perraultu)

Bili jednom kralj i kraljica to su ivjeli sretni i zadovoljni, asamo im jedno kvarilo sreu: nisu imali djece. Zamislite njihovuradost kad je kraljica naposljetku dobila krasnu malu kerkicu.

Imat emo divne krstitkeuzviknu kraljicai pozvatemo sve dobre vile da joj budu kume. Svaka e od njih dati djetetudragocjen dar koji e mu pomoi da naraste i da se prometne uljupku i draesnu enu.

Na dan krtenja sve vile dobile posebne stolice i pred svaku jena prostrt stol stavljena zlatna kutija sa licom, viljukom i noemod zlata ukraena dijamantima. Nikakvo udo to su kume bileoduevljene. Tek to su sjele za stol, otvore se vrata dvorane i

pokae se runa stara vila, kojoj su zaboravili poslati poziv.to? Mene su zaboravili!promrmlja, a oi joj zlobno

sijevnue.Vile jedna za drugom prilazile kolijevci i darivale djevojicu.

Narast e i bit e najljepa kraljevna na svem svijetu

ree prva.Bit e najpametnijakaza druga.Nee ti biti ravne po umilnosti i dobrotizaelje joj trea.Plesat e ljepe nego ijedna druga kraljevnaree etvrta.Pjevat e kao slavujdariva je peta.Svirat e na svakom glazbalu veoma umjenoobdari je

esta.Kako su vile prilazile kolijevci, najmlaa meu njima,videi

opaki pogled u stare vile, sakrila se za zastor tako da bude

posljednja sa svojim darom.Kad je doao red na runu i zlobnu, kralj i kraljica sa strepnjomoekivahu da uju to e ona rei.

Umrijet e kad se ubode vretenomzakrii ona.Gosti umukli na te strane rijei.Sad se javi dvanaesta, najmlaa.

Umirite se, kralju i kraljice, vaa ki nee umrijeti. Istina je,ja ne mogu potpuno ponititi ono to je odredila moja prethodnica:kraljevna e se ubosti u ruku vretenom, ali nee umrijeti nego e


55/224


56/224


57/224

57

Dugo te nemaproapta ona.Sve na dvorima oivjelo kad su se oni zagrlili. Psi zalajali,

make zamijaukale, golubovi zagukali, glavni kuhar okuao juhu, asudopera dovrila svoj posao.Kakva li je srea zavladala na dvorima toga dana! Kraljevi se

oenio kraljevnom u dvorskoj kapelii samo je on znao da jenjezin ogrta ve stotinu godina izvan mode. Ali nije rekao ni rijei,da ne pokvari divni trenutak.


58/224

58

Ribar i njegova ena

(po Grimmu)

Dok je svijet jo bio prilino mlad a da bi na njemu biloarobno, ivio vam jedan ribar i njegova ena to su bilitakosiromani da im je svinjac sluio kao dom.

Nalazio se svinjac blizu mora, i svakog jutra odlazio ribar u

svome malom amcu u ribolov. Rijetko je kadtogod uhvatio, ali jejednog dana ulovio ribu to je zovuiverak.

Kad je htio ribu ubaciti u amac, na njegovo uenjeriba mu

ree:Nemoj me ubiti! Ja sam kraljevi, opako zaaran, initko nemoe da s mene makne aroliju. Jedno je.pouzdano: neu ti ii utek, isprio me ili skuhao.

Taman posla da prim ili kuham ribu koja govori!Nije mi nina kraj pameti!

I to rekavi, otkvai ribu s udice i baci je natrag u vodu.Nijeuhvatio nita drugo toga dana i naposljetku se vrati kui.

Kad je eni pripovjedio oneobinom lovu, ona serazljuti:

Zaarani kraljevi, veli?planu ona.to ga ondanisitraio da ti togod daruje? Sigurno ti je mogaoispuniti elju.Nisam na to ni pomislioodgovori njezin potenimu.Kad sutradan pone lovitiree Sibila, jer tako sezvala

prvo neka ti bude da ga zovne i zatrai lijepukuicu. Svaka bikoliba bila bolja od ovog svinjca.

Slijedeeg jutra ribar odvesla na ono isto mjesto inestrpljivimglasom zovnu:

Ivere, ilprine, to ve bio,hod, nevolja me tjera:jer to god ja reko ili htio,moja ena drugo smjera.

More bilo mirno, tako te je ribar mogao stajati u amcudok jedozivao. A dozivani iverak odmah doe.

to je?upita iverak.to bi to htjela tvoja ena?Ama veli da bi htjela lijepu kuicuodgovori ribar


59/224

59

smjernim glasom.Dodijao joj svinjac to ga sada imamo.Ve je imaree iverak te uroni u dubinu.

Kadje ribar doveslao kui, imao je to i vidjeti: nestalo svinjca,a na njegovu mjestu stoji lijepa kuica s vrtom sprijeda i straga, strijemom od crvenih opeka i sa ipkastim zavjesama na prozorima.

A kad ue, vidje kako ena razmjeta jastuke u ivahnimbojama.

I vrijeme jeree ona.Naposljetku imamo svoj krovnad glavom.

Vrlo smo sretnipotvrdi ribar.U zadovoljstvu i sreimoemo poivjeti ostatak ivota.

To emo jo vidjetiodbesjedi njegova ena te krenu uiroku novu kuhinju i donese mu veeru.Svakog jutra, po obiaju, odlazio ribar u ribarenje i, po obiaju,

ne bi nita ulovio ili bi pak ulovio malo. Ali nije mario, jer ga je podsmiraj dana ekala udobna kuica. Njegova ena nije prigovarala,tako te je ribar poeo uivati ivot.

Jedne noi, kad su ili na poinak, ena mu ree:Ve mi je dojadila ova tijesna kuica. Zapravo bih htjela

velik dvorac od kamena. Sutra zovni iverka i zatrai neka nam dadedvorac.

Sibila, Sibilaprosvjedovao ribarne mogu traiti opet.Imamo sve to elimo.

Ali mu ena nije davala mira svu no, tako te ujutro ribarobeada e zvati iverka. Odveslao je do onog mjesta gdje je prvi put vidioribu, te zovnu:

Ivere, il prine, to ve bio,hodi, nevolja me tjera:

jer to god ja reko ili htio,moja ena drugo smjera.

More bilo mirno kao i prije, ali se inilo sivim podoblacima. Ribarzadrhta kad je iver opet iskoioiz dubine.

to je? to to ona sada eli?upita iverak.Molim za oprotenjeree ribar slabanim glasomali bi

sada da ivi u velikim dvorima od kamena.Ve ih imauzvrati iverak te uroni u dubine.Kad je ribar doveslao kui, imade to i vidjeti: umjestokuice


60/224

60

ondje se izdizali veliki dvori od kamena. ena mumahala s jednogprozora na kuli.

Pouri seviknu onada vidi to sam dobila.Divno jeovdje unutri.Ribar potra preko dvorita u zamak. Prva velika prostorija u

koju je uao bila sva u bogatim sagovima;stolovi i stolice bili odvrsta mramora; na policamastajali pehari od zlata i srebra.

Imamo i koutnjak lijep kao i dvoracgovorila ribarevaena, uzbuena.I vonjak, po vrhu. Pljesni rukama, muu, i

pojavit e se sluge. Ima ih mnogo.Napol u strahu, ribar pljesnu rukama, i odmah se na zapovijed

pojavi dvanaestak razliitih slugu.ivei u takvu sjaju, ribar je gotovo promijenio svojegledanjena sve, navikao se da bude sluen ida jede srnetinu.

Vrlo smo sretniree svojoj eni.Moemo ovdjezadovoljni i sretni provesti ostatak ivota.

To emo jo vidjetiuzvrati njegova ena dok jeizdavalaslugama zapovijedi.Vidjet emo, velim.

Mu je uplaeno pogleda, ali ona ne ree nita vietoga dananego kakva tri tjedna poslije.

Muuree onadodijao mi ovaj hladni sivi dvorac.Htjela bih da budem kraljica i da ivim u kraljevskoj palai.

Oito si luda kad tako govoridoeka njezin mu.Zatobi htjela da bude kraljica? Zar ti ovo nije dovoljno?

Nijeodgovori ona.to je ve na tome ako tikaem daujutro potrai iverka. Naposljetku, spasio simu ivot. Dat e ti togod zatrai.

I zanovijetala mu toliko da je otrao dolje na al, samodapobjegne od nje. Veslao je opet dok nije doao na onoisto mjestogdje je prije triput vidio iverka. Zatim uze dozivati:

Ivere, ilprine, to ve bio,hodi, nevolja me tjera:

jer to god ja reko ili htio,moja ena drugo smjera.

More vie nije bilo mirno, i mali se amac ljuljao kad je iverakizronio iz dubine.

to je? to to sada eli?upita iverak.


61/224

61

Ne znam kako da traimproapta jadni ribardrhtei.Ali hoe da bude kraljica.

Eno je, ve je kraljicaree iverak te uroni opet uuzbibano more.Kad je ribar doveslao natrag, nije se vie pred njimuzdizao sivi

kameni dvorac s kulama: sad je ondje stajala krasna palaa odbijelog mramora, opasana vrtovima neopisive ljepote.

Dok je prolazio vrtovima, lijepi se paunovi naokolo epirili, agolubovi mu gukali nad glavom. Ne znajui to da misli, ue u

palau i proe dugim sjajnim hodnicima. Nae svoju enu ukraljevskoj prijestolnoj dvorani, s krunom na glavikruna joj

dvije stope visoka. Okruuju je dvorani i dvorske gospoe, a vojniciu purpurnim i srebrnim odorama razmiu se i stoje u redovima prednjim.

Evo, muu, ja sam kraljicaree ona.Vidimdoeka ribar.Jedan tjedan ili neto manje, ribar i njegova enasada

kraljicaivjeli kraljevski, jeli probrano meso i spavali na divnimmekanim posteljama, i ribar poeo prihvaati da je njegova Sibilakraljica i da je kao takvu moraju dvoriti i sluiti.

Vrlo smo sretniree on jedne veeri dok je s njome etaovrtovima.Moemo ovako, zadovoljni i sretni, proivjeti ostatakivota.

To emo jo vidjetina to e Sibilajer sada bih ja dabudem carica.

Ti si sila s umauzviknu ribar te umalo to natrake nepade u jedan izmeu studenaca.Sasvim si poludjela!

Ujutro e odmah odveslati onamonastavi njegova enakao da nije nita ulai traiti to velim. Iverak ne moe odbiti.

Nakon besane noi koju je proveo raspravljajui sam sa sobom,ribar u rano jutro sie na obalu. Uao je u amac i odveslao na onomjesto gdje je etiri puta vidio ribu. Zatim uze dozivati:

Ivere, il prine, to ve bio,hodi, nevolja me tjera:

jerto godja reko ili htio,moja ena drugo smjera.

Ovaj put valov

Jane Carruth - Velika knjiga bajki

Documents