Knjiga prva
Knjiga prvaEARO- Rekoh mu, earoi Ne smiju da dolaze, Pa je morao
da se isti, Ali put nije dalek.V. C. HendiGLAVA IBio je okrenut
prema Sedmoj aveniji, na Tajms s/kveru. Pono je bila prola, a on je
od dva sata posle podne sedeo u bioskopu, u najgornjem redu
balkona. Dva puta ga je probudio plahoviti akcent italijanskog
filma, jednom ga je probudio razvonik, a dva puta su ga probudili
guseniasti prsti izmeu bedara. Bio je toliko umoran, bio je pao
ta'ko nisko, da gotovo nije ni imao snage da se ljuti; nita njegovo
nije mu vie pripadalo kad uzme najbolje, to ne uzme sve? aJii je
zareao u snu, otkrio bele zube na crnom licu i prekrstio noge. Onda
ise balkon gotovo ispraznio, italij&nki ffim pribliavao se
vrhuncu; spotiui se siao je beskrajnim stepenicama na ulicu. Bio je
gladan, u ustima je oseao gaenje. Prekasno, ikad je ve proao (kroz
vrata, shvatio je da eli da mokri. Nije imao novaca, I mije imao
kiuid da ide.Pored njega je proao policajac znaajno ga pogledavi.
Rufus se okrenuo, zadiui kragnu svoje kone jakne dok ga je vetar.
radosno fiipkao fcroz leitnje pamtalone, i krenuo na sever Sedmom
avenijom. Mislio je da se spusti u donji deo grada i probudi
Vivalda jedinog prijatelja koji mu je preostao u gradu, a moda i na
svetu ali sad je odluio da poe na sever do nekog dez bara illi
nonog lokala i svrati u njega. Moda e ga neko videti i poznati,
moda e mu neki od momaka dati koju paru da veera ili bar da plati
podzemnu elezniieu. U isto vreme nadao se da ga niko nee
poznati.Avenija je bila tiha, blistava rasveta bila je uglavnom
pogaena. Tu i tamo prola bi neka ena, tu i tamo mukarac; retko kad,
par. Na uglovima, pod svetiljkama, blizu drogerija, mala drutvanca
belih, veselih, rastorokanih ljudi pokazivali su jedni drugima
zube, dodirivali se, zviduci dozivali taksije^ jurili u njima,
iezavali kroz vrata drogerija ili u tami poprenih ulica. Novinski
kiosci, kao male crne kocke na dasci, pritiskivali su uglove ulica,
a policajci, taksisti i ostali, za koje je bilo tee utvrditi ko su,
trupkali su nogama ispred njih i izmenjivali svima poznate reci sa
nevidljivim prodavaem koji je bio unutra. Jedan natpis reklamirao
je vakau gumu koja oveku pomae da se opusti i neprestano smei.
Ogromno ne-onsiko ime hotela izazivalo je nebo na kome nije bilo
nijedne zvezde. Isto to inila su imena filmskih zvezda i ljudi koji
su se pojavljivali ili je trebalo da se pojave na Brodveju, zajedno
sa milju visokim nazivima kola koja e ih odneti u besmrtnost.
Velike zgrade, neosvetljene, tupe kao falus ili otre kao koplje,
uvale su grad koji nikad ne spava.Ispod njih koraao je Rufus, jedan
od palih jer ubi-stvena~ je ibila teina ovog grada jedan od onih
koji je bio zgnjeen onoga dana, to znai svakodnevno, kad su pale
ove kule. Potpuno sam, i umirui zbog toga, on je bio deo
jedia-stvenog mnotva. Bilo je mladia i devojaka koji su za tezgama
drogerija pili kafu; njih su od njegovog poloaja delile prepreke
jednako kratko veke kao njihove cigarete koje su se smanjivale. Oni
su jedva mogli da podnesu ovo saznanje, nisu mogli da podnesu
Rufusa pred svojim oima, ali su znali zato je on noas na ulici,
zato se elu ibogovetnu no vozi podzemnom eleznieom, zato mu stomak
zavija, zato mu je kosa kudrava, pazuha smrdljiva, pantalone i
cipele istanjene, zato se ne usuuje da stane i pusti vodu.Zastao je
ispred zamagljenih vrata inefcoig dez lokala, virei, vie oseajui
nego videi pomamne crne ljude na podij umu i nesvesnu, izmeanu
gomilu za ankom. Muzika je bila glasna i prazna, niko se ni
najmanje nije trudio, bacali su je u gomilu kao kletvu u koju vie
ne veruju ak ni oni koji najvie mrze. Oni su znali da niko nita ne
uje, da ljudi bez krvi ne mogu da krvare. Duvali su ono to su
ranije svi uli, razuveravali su svakoga da se nita strano ne dogaa,
ljudi za stolovima smatrali su da je prijatno nadvikivati se sa
ovom zaglunom potvrdom toga, a ljudima za ibairam, pod
zatitom buke bez koje gotovo nisu mogli ni da ive, ili su za
onim emu su ciljali. elio je da ue i svrati u klozet, ali -se
stidio svoga izgleda. Krio se, u stvari, gotovo mesec dana. A sad
je video sam sebe, u oku svoga duha, kako se provlai kroz ovu
gomilu u klozet i 'gamie napolje dok ga svi posma-traju saaljivim,
prezirnim ili podsmeljivim pogledom. Ili e neko, sigurno,
proaputati. Nije li to Rufus Skot? Neko e ga uasnut pogledati, pa
se vratiti svom poslu uz otegnuto, saa-Ijivo, ovee! To nije mogao
da uini poigravao je na jednoj pa na drugoj nozi i suze su mu
navrle na oi.Jedan beli par, smejui se, proe kroz vrata, gotovo ga
ni ne pogledavi "u prolazu. Toplota, zadah ljudi, viskija, piva i
dima koji ga je oinuo kad su se vrata otvorila, gotovo ga natera da
vikne i ponovo izazva kranje njegovog praznog stomaka.To ga podseti
na dane i noi, dane i noi, kad je bio unutra, na podijumu ili u
gomili, bleStav i voljen, provodei se sa svakom curom s kojom je
hteo, provodei se na zalba-vama, pripit i pijan ludirajui se uokolo
sa muziarima, koji su bili njegovi prijatelji, koji su ga potovali.
Onda je odlazio kui u svoj stan, zakljuavao svoja vrata i skidao
cipele, moda spremao sebi neko pie, moda sluao ploe, opru-ao se na
krevetu, moda zvao neku devojku. Presvlaio je donje rublje, arape i
koulju, forijao se, tuirao, odlazio u Haiiem berberinu, poseivao
majku i oca, zadirkivao sestru Idu i jeo; (rebarca ili svinjske
nicle ili pileittau ili povre, ili raeni hleb ili jam ili biskvite,
U jednom trenutku je pomislio -da e se onesve'stiti od gladi, pa je
priao z:Mu zgrade i naslonio se na njega. elo mu je bilo oroeno
hladnim znojem. Pomislio je: s ovim se mora prekinuti, BufuBe. S
ovom govnariijom se mora prekinuti. Potom je, umorno i bezobzirno,
ne videi ni-: koga na ulici i nadajui se da niko nee naii kroz
vrata, naslanjajui se jednom rukom o zid, poprskao svojom mokraom
kao kamen hladan plonik, posmatrajui kako se podie slaba para.Setio
se Leone. Ili ga je ispunio iznenadan, hladan, poznati bol i on je
znao da se prisea Leone. Poeo je, veoma lagano, sa rukama u
depovima i oborene glave, da se udaljava od muzike. Hladnou vie
nije oseao.Jer setiti se Leone znailo je takoe u nelku ruku rsetiti
se oiju njegove majke, besa njegovog oca, lepote nje-1011#ove
sestro. Znailo je sotiU se harlemskih ulica, deaka na doksatima,
devojaka iza stepenica i na krovovima, belih policajaca koji su ga
nauili kako da mrzi, igara loptom i palicom na ulici, ena koje se
naginju kroz prozore i melodija koje su svakodnevno svirali,
nadajui se uspehu koji njegov otac nikad mije postigao. Znailo je
setiti se dufk-boksa, za vi ti a van ja, igranja, erefccije, tua
izmeu bandi i premlaivanja, svoje prve garniture bubnjeva koju ratu
je kupio otac prvog ukusa marihuane, prvog cuganja. Da: i mladia
mrtvog od prevelike doze na vrh krova u snegu. Znailo je to setiti
se bubnjanja: Crnja, govorio je njegov otac, ivi ceo svoj ivot, ivi
i umire uz zvuke bubnja. On ga gura uz to bubnjanje i klinac koga
ubacuje unutra, da, i on poskakuje uz njega i izlazi devet meseci
kasnije kao prokleti doboi. Bubnjanje: ruke, noge, tamburin, i,
bubnjevi, klaviri, smeh, psovke, brijai; ovek krut od smeha,
rezanja i vranja i ena ovlaena i omekala od (aputanja, uzdaha i
krika. Bubnjanje u Harlemu, na leto, moe se gotovo videti, ikako
podrhtava iznad plonika i krova.A on je pobegao, tako je mislio, od
harlemskog bubnjanja,, koje je jednostavno bilo bubnjanje njegovog
srca. U vojniki logor na Jugu, pa na nemirno more.Dok je jo bio u
mornarici, sa jednog od svojih putovanja doneo je Idi indijislki
al. K u/pio gia je negde u Engleskoj. Onoga dana kad joj ga je dao
i kad ga je ona probala, u. njemu je neto zadrhtalo to nikad ranije
nije bilo dodirnuto. On nikad pre nije primeivao lepotu crnih
ljudi. Ali, dok je ukoeno posmatrao Idu, koja je stajala ispred
prozora harlem-ske kuhinje, primeujui da ona vie nije samo njegova
mlaa sestra ve devojka koja e uskoro biti ena, ona se stopila sa
bojama ala, bojama sunca, i sa krasotom neprocenjivo starijom od
sivog kamena ostrva na kojem su bili roeni. On je pomislio da e
moda ova krasota jednoga dana ponovo doi na svet, na svet koji oni
poznaju. Pre mnogo, mnogo vekova Ida nije bila samo potomak robova.
Fosmatrajui njeno tamno-lice na svetlosti sunca, omekalo i oseneno
divnim alom, moglo se primetiti da je ona nekad bila monarh. Potom
je pogledao kroz prozor, u promajno okno, i pomislio na kurve u
Sedmoj aveniji. Pomislio je na foele policajce i na novac koji oni
zarauju na crnim telima, novac koji zarauje ceo-svet.12Ponovo je
pogledao sestru, koja se osmehivala na njega. Na svom dugom malom
prstu vrtila je prsten u obliku zmije sa okom od rubina koji joj je
on doneo sa jednog dugog putovanja.Ako ovako nastavi, rekla je ona,
uinie od mene najbolje obuenu evojku u elom ovom kraju.Drago mu je
bilo to Ida sad ne moe da ga vidi. Ona bi rekla, Boe, Rufuse, ti
nema pravo da hoda tako. Zar ne zna da mi raunamo na tebe.Pre sedam
meseci, a od tada kao da je proao ceo jedan ivot, svirao je u
jednom od novih harlemskih lokala iji je vlasnik bio i ikoji je
vodio jedan crnac. Bila je to njihova poslednja no. Bila je to
dobra no, svi su se dobro oseali. Posle svirke veina od njih
trebalo je da poe na sedeiljfktu kod uvenog cmaSkog pevaa kojii je
upravo snimao svoj prvi film. Poto je lo/kal bio nov, bio je krcat.
Kasnije, uo je, nije ba tako dobro ilo. Te noi tamo je bilo ljudi
svih vrsta, crnih i belih, bogatih i siromanih, ljudi koji su doli
radi muzike i ljudi koji provode ivot po lokalima iz drugih
razloga. Bio je jedan par fcrzama od kanadske kune, nekoliko iena
sa neim to je bilo priblino krznu od kanadske kune i mnogo onih
kojima se bog-zna-ta svetlucalo na rukama, uima, vratovima i u
kosi. Obojeni ljudi lepo su se provodili jer su oseali da je, iz ko
zna kojih razloga, ova gomila vrsto s njima; i beli ljudi su se
lepo provodili jer ih niko nije uni-iavao to su beli. Drutvo je,
kao to bi rekao Fec Voler, ipalo.Na pozornici je bdio nekalkve
marihuane i malo- ga je bila uhvatila. Oseao se sjajno. I, za vreme
poslednje svirke, dvostruko je ivnuo jer je saksofonista, koji je
ele noi bio van forme, odsvirao straan solo. Mladi je bio otprilike
istih godina kao Rufus, iz nekog ludog mesta kao to je Dersi Siti
ili Sirakuza, i dok su svirali u liniji, otkrio je da to moe nekako
rei salksofteiom. Imao je mnogo ta da kae. Stajao je, rairenih
nogu, potiskujui va/zdiuh, puineei svoje grudi kao bure, tresui se
u urnebesu svojih dvadeseta/k godina, i vritei kroz svoj
instrument. Voli li me? Voli U me? Voli li me? Pa, opet, Voli li
me? Voli li me? Uostalom, to je bilo pitanje koje je Rufus uo, ista
fraza nepodnoljivo, beskrajno, i razli-13crto ponavljana, svom
snagom kojom je mladi raspolagao. Gutanje slualaca postalo je
napregnuto od naglo usredsreene panje, cigarete su 'bile ugaene, a
pie je stajalo na stolovima; na svim licima, ak i na onim
najpropalijim i najtup-ljim, pojavila se udna oprezna svetlost. Oni
su bili izloeni napadu saksofoniste koji moda vie nije eleo njihovu
ljubav, ve je samo sipao na njih svoju mrnju istim onim prezrivim,
paganskim ponosom kojim je potiskivao vazduh. A to pitanje je ipak
bilo strano i realno; mladi je duvao svojim pluima i srcem svoju
vlastitu kratku prolost; negde u toj prolosti, u slivnicima, u
tuama bandi ili u jurnjavama bandi; u sobi otra mirisa, na ebetu
ukruenom od sperme, posle marihuane ili igle, sred smrada mokrae u
ograenom suterenu, on je primio udarac od koga se nikad nee
oporaviti, a to niko nije hteo da veruje. Voli li me? Voli li me?
Voli li me? > njim na poiiijumu stajao je ovek, hladan i malo
udaljen, dodajui, ispitujui d potvrujui, obuzdavajui se, kao i oni
to su mogli, ironinim samoismevanjem; aili svaki ovek je znao da
mladi duva za svakog od njih. Kad je svirka bila zavrena svi su
bili u goloj vodi. Rufus je oseao svoj zadah , i zadah ljudi oko
sebe i basista je rekao, Da, tako je to. Gomila je vikala traei jo,
ali oni su odsvirali svoju zavrnu pesmu i svetla su se upalila.
Tako .ie on odsvirao poslednijiu ' melodiju svoje poislednje
svirke.Nameravao je da do ponedeljka posle podne ostavi tu svoje
stvari. Kad je siao sa podijuma jedna plavua, vrlo jednostavno
obuena, stajala je posmatrajui ga.ta te titi, bejibi? upita je on.
Oko njega su svi neto radili, spremajui se da krenu na sedeljku.
Bilo je prolee ; vazduh, je bio teak.ta teibe tilti? uzvrati ona,
ali bilo je jasno da jednostavno nije znala ta drugo da kae.Relda
je dovoljno. Bila je sa Juga. I u Rufusu neto uzavre dok je gledao
njeno snudeno, bezbojno lice, lice sirot? bele junjakinje, i njenu
ravnu, bledu kosu. Bila je znatno starija od njega, imala je
verovatno preko trideset godina, i u *filu je bila suvie mrava.
Ipak to je odjednom postalo na]* uzbudljivije telo ikoie je dugo
video.Zlatace, ree on i nasmei se iskosa, nisi li ti ve dugo od
kue?14Sigurno, odgovori ona, i nikad se tamo neu vratiti.On se
nasmeja i ona se nasmeja. Pa, gospoice En,1 ree on, ako nas oboje
titi isto, krenimo na ovu sedeljku..On je uze za rulku, namerino
.putajui da mu nadlanica dodirne njene grudi, i ree, Ti se u stvari
ne zove En, je li?Ne, ree ona, zovem se Leona.Leona? I on se ponovo
osmehnu. Njegov osmeh znao je teti veoma efilkasan. Lepo ime.Kako
je tvoje?Moje? Ja sam Rufus Skot.Pitao se ta ona radi u ovom
lokalu, u Harlemu. Uopte nije izgledala kao neko koga interesuje
dez, jo manje je izgledala kao neko ko ima obiaj da sam obilazi
nepoznate barove. Nosila je laki proletnji kaput, duga kosa bila
joj je jednostavno oeelTjana unatrag i privrena sa nekoliko
ukosnica, usne su joj sasvim ovla bile namazane ruom i nije Imala
nikakve druge minke.Hajde, ree on, utrpaemo se u taksi.Jesi li
siguran da e biti u redu ako doem?On coSknu zubima. Da nije u redu,
ne bih te zvao. Ako kaem da je u redu, onda je u redu.Dobro, ree
ona kratiko se osmehnuvi, onda je u redu. Krenuli su sa gomilom,
koja se, uz mnogo zastajkivanja, mnogo prie i smeha i mnogo erotske
zbirike, izlila na ulicu. Bilo je tri sata ujutru i ofcmeni ljudi
svud oko njih sijali su, uvidali i zauzeli sve taksije. Ostali,
znatno manje otmeni nalazili su se na zapadnom kraju 125. ulice
stajali su u ^rupicama du ulice, prelazili je, razmetali se ili
prosto bazali, a pogledima, iskosa ili spreda, koji su bili vie
proraunati nego radoznali. Pored njih prooie policajci; paljivo, i
u stvari prilino tajanstveno, otkrivali su da su svesni da sa ovim
smotrenim crncima, mada su tako okasnili, i uglavnom pijani, ne
treba postupati na uobiajeni nain; a ni s belcima koji su bili s
njima. Ali Rufus je odjednom shvatio, da e uskoro Leona ostati
jedina bela osoba. Ovo kod njega izazva nelagodnost, a ona ga
razljuti. Leona opazi prazan taksi i zovnu ga.') Gospoica En ime
tooge Crnci upotrebljavaju za beliu tlovojku. (Prim. prev.).15
Izgledalo je da taksista, koji je bio belac, nije oklevao da
zaustavi taksi, niti je izgledalo, kad ga je zaustavio, da zbog
toga imalo ali.Sutra radi? upitao je on Leonu. Sad kad su ostali
sami, on se malo postidi.Ne, ree ona, sutra je nedelja.Tano. Oseao
se veoma zadovoljan i slobodan.. Name-ravao je da poseti svoju
porodicu, ali je pomislio kakav e provod biti provesti ceo dan sa
Leonom u krevetu. Posmatrao ju je, primeujui, da izgleda vrlo dobro
graena, mada je bila sitna. Ritao se ta oma naili. Ponudio jdj je
cigaretu, stavljajui kratko vreme svoju ruku na njenu, ali ona je
odbi. Ne pui?Ponekad. Kad pijem.Da li se to esto deava?Ona se
nasmeja. Ne. Ne volim da pijem sama.Lepo, ree on, neko vreme nee
piti sama.Nije nita odgovorila, ali je u tami izgledalo da se
ukoila i pocrvenela. Gledala je kroz prozor sa svoje strane. Drago
mi je to nee imati ko da se brine kad te noas rano dovedem kui.O
tome uopte ne treba da brine. Ja sam velika de-vojka.Srce ree on,
nisi vea od zerice.Ona uzdahnu. Zerica zna katkad Ibiti mono snana
stvar.On odlui da je ne pita ta je ovim htela da kae. Rekao je,
znaajno je pogledavi, Tano, ali je izgledalo da ona nije shvatila
sita on misli.Bili su na Riversajd drajvu i pribliavali su se mestu
kuda su se uputili. S njihove leve strane, blede, nedopadljive
svetlosti isticale su tamu dersijske obaie. On se zavalio,
naslanjajui se pomalo na Leonu, posmatrajui kako promiu tama i
svetiljke. Zatim je taksi skrenuo; on je ugledao, kratko, daleki
most Ikoji je bletao kao neto napisano na nebu. Auto uspori, traei
kuni broj. Taksi ispred njih upravo je istovario gomilu ljudi i
nestajao je niz ulicu. Ovde smo, ree Rufus; izgleda da e biti
stvarno fina sedeljka, ree voza i namignu. Rufus nita ne odgovori.
Platio mu je i oni su izili i uli u predvorje, koje je bilo
prostrano i grozno, sa16Iogledalima i stolicama. Lift je upravo
krenuo gore; mogli su da uju guvu.ta si sama radila u onom lokalu,
Leona? upita on. Ona ga pogleda, pomalo zaprepaeno. Pa odgovori, Ne
zmaim. Prosto sam elela da vidim Harlem, pa sam noas pcsla da
pogledam. iSluajno sam prolazila ikraj tog lokala, ula muziku, ula
i ostala. Svidela mi se muzika. Ona ga pod-smeljivo pogleda. Je li
u redu? On se nasmeja i nita ne ree.Ona skrenu pogled s njega kad
su uli kako zvuk zatvaranja vrata lifta odjekuje niz prazninu.
Potom su uli zujanje kablova kad je lift poeo da se sputa. Ona je
posmatrala zatvorena vrata kao da o njima zavisi njen ivot. Ovo je
prvi put da si u Njujorfku? Da, jeste, rekla mu je, ali o tome je
snevala celog ivota ponovo ga je pogledala iz profila, uz blagi
osmeh. U njenom ponaanju bilo je neeg kolebljivog, to ga je veoma
uzbuivalo. Liila je na divlju ivotinju koja ne zna da li da prie
pruenoj ruci ili da umakne i pone da pravi uplaene male begove, as
u jednom as u drugom pravcu.Ja sam ovde roen, ree on, posmatrajui
je. :Znam, uzvrati ona, pa ti ne izgleda tako divan kad: meni.On se
ponovo nasmeja. Setio se, nenadno, dana koje je' proveo u vojnom
logoru na Jugu i na ustima je ponovo osetid cipelu belog oficira.
Bio je u beloj uniformi, na zemlji, na crvenoj, pranjavoj ilovai.
Neki njegovi obojeni drugari pridravali su ga, vikali mu u uho,
pomagali mu da ustane. Beli" oficir je, uz psovku, nestao, otiao je
za svagda izvan domaaja osvete. Njegovo lice je ibilo puno ilovae,
suza i krvi; ' pljuvao je crvenu ikrv u crvenu prainu.Stigao je
lift i vrata su se otvorila. Kad su uli uzeo ju je za ruku i
naslonio je uz svoje grudi. Mislim da si stvarno slatka devojka.I
ti si mio, ree ona. 'U zatvorenom liftu koji se dizao njen glas je
udno podrhtavao i telo joj je takoe podrhtavalo veoma slalbo, kao
da je u vlasti blagog prolenog pove-tarca koji duva napolju.On jae
stee njenu ruku. Zar te dole Ikod kue nisu upozorili na crnje koje
e nai na severu?2 Druqa zemlja17Ona zadra dah. Oni me se nikad ni
malo nisu ticali. Sto se -mene tie, ljudi su ljudi.; A (to se mene
tie cica je cica, pomisli on ali joj je, ipak, bio zahvalan zbog
tona. To mu je pruilo asak da se safeere. Jer i on je, takoe, blago
podrhtavao. ta te nateralo da doe na sever?Pitao se da li da joj on
predloi odnos ili da prieka da . ga ona nagovesti njemu. Ne bi
mogao da moli. Ali ona moda bi. Dlaice na preponama poele su blago
da ga svrbe. Strani mii na dnu njegovog stomaka poeo je da biva
vreo i tvrd. Lift se zaustavi, vrata se otvarise, i oni pooe dugim
hodnikom prema jednim poluotvorenim vratima.Ona ree, Mislim da
nikad vie ne bih mogla otii tamo dole. Bila sam udata, ali sam
raskinula s muem i, oduzeli su mi dete nisu mi alk dali ni da ga
viam i pomislila sam, umesto da sedim dole i ludim, treba da pokuam
da sama ovde stvorim novi ivot.Neto za trenutak ganu njegovu
uobrazilju, nagoveta-vajui da je Leona linost i ima svoju priu, i
da su sve prie neprijatne. Ali se oslo'bodi tog nagovetaja. Nee se
motati dugo olko nje da bi ga ona gnjavila svojom priom. eleo ju je
samo za noas.On zakuca na vrata i ue ne ekajui odgovor. Pravo
ispred njih, u prostranoj dnevnoj sobi koja se zavravala otvorenim
francuskim vratima i balkonom, motalo se vie od stotinu ljudi, neki
u veernjim odelima, neki u pantalonama i demperima. Visoko iznad
njihovih glava visi'la je ogromna srebrna Ikugla u kojoj su se
odraavali neoekivani delovi sobe, i ona je davala svoje vlastite
hladne komentare o prisutnim lj:uidiima. Soba je bila tako iva od
dolazaka i odlazaka, tako sjajna od nakita, aa i cigareta, da je
gotovo izgledalo kao da je teka kugla iva.Njegov domain koga, u
stvari, nije dobro ni poznavao nigde se nije video. S desne strane
bile su tri prostorije, prva je bila pretrpana ogrtaima i
kaputima.Truba ariija Parkera, koja je dopirala sa neke ploe,
nadjaavala je sve glasove u sobi.Slkinli kaput, Tee om Leoni, a ja
u pokuati da vidim da li ovde nekoga znam.O, ree ona, sigurna sam
da ih zna sve.18Hajde, sad, ree on, smeed se, i blago je gurajui u
sobu, uini kako sam ti reikao.Dok je ona skidala kaput * i,
verovatno, pudrala nos on se setio da je obeao telefonirati
Vivaldu. Lutao je kroz kuu, traei relativno izolovan telefon, i
naao ga u kuhinji.Okrenuo je Vivaldov broj.Zdravo-, bunazeru. Kako
si?O, mislim, dobro. ta se deava? Mislio sam da e me ranije zvati.
Ve sam te pregoreo.Pa, upravo sam stigao. Spustio je glas, jer je u
kuhinju uao jedan par, plavua sa kratkom neurednom kosom i visoki
crnac. Devojka se nagnula nad lavabo, a mladi je stajao ispred nje,
lagano je milujui du vanjske strane bedara. Rufusa nisu gotovo ni
pogledali. Ovde je itava gomila elegantnih earoa, kapira?Ja, ree
Vivaldo. Nastade pauza. Misli da vredi skoknuti?Pa, ne znam, do
avola. Ako- ima ta bolje da radi Ovde je Dejn, odgovori brzo
Vivaldo. Rufus je shvatioda Dejn verovatno lei na krevetu,
sluajui.O, s tobom je tvoja bakica, onda ti ovde nita ne treba.On
nije voleo Dejn, koja je bila neto starija od Vivalda, iimala
prerano posedelu kosu. Ovde nema nita dovoljno staroza tebe.Zavei,
kopile. uo je kako Dejn i Vivaldo razgova-raij'U, apuui, nije mogao
razaznati ta se govori. Zatim Vivaldov glas ponovo doe do njegovog
uha. Mislim da u to propustiti.Verujem da je bolje. Vidimo se
sutra.Moda ja s&ofenem do tebe ?Vai. Ne dozvoli bakici da te
sad izmori; kau da ene stvarno postanu pomamne kad dou u njene
godine.Za mene ne mogu biti suvie pomamne, stari!Rufus se nasmeja.
Bolje ti je okani se pokuaja da se sa mnom takmii. Nikad ti to nee
poi za rukom. Do vienja.Do vienja.On spusti slualicu, smeei se, i
poe da nae Leonu. Bespomono je stajala u predvorju, gledajui kako
se domain i domaica pozdravljaju sa nekim ljudima.Mislila si da sam
te napustio? :--.,,. Nisam. Znala sam da to ne19
On joj se osmehnu i dodirnu joj rukom bradu. Domain se udalji od
vrata i prie im.Vi deco hajde uite i pronaite neko pie, ree on.
Hajde i svrite s tim. On je bio krupan, lep ovek, pun , sebe,
stariji i meatesamiiji nego to je izgledao, svoj put do vrha u
pozorinom svetu izborio je preko nekoliko grubljih zanimanja,
ukljuujui tu boks i podvoenje. Za sadanju slavu vie je imao da
zahvali svojoj vitalnosti i svome izgledu nego svome glasu, i to je
znao. On nije bio od onih ljudi koji sebe obmanjuju i Rufus ga je
voleo zato to je neotesan, dobroudan i plemenit. Ali Rufus ga se
pomalo i plaio; uprfcos njegovom armu, u njemu je bilo neeg to nije
podsticalo na intimnost. Imao je mnogo uspeha kod ena, s kojima se
ponaao sa ogromnim, srdanim prezirom, i sad je ibio oenjenetvrti
put.Uzeo je RiufUsa i Leanu pod rulku i poao s njima do ivice
ostalog drutva. Mogli bismo neto stvarno udesiti ako ove priipetlje
odu, ree on. Provesti se.Kako se ovek oseoa kad je potovan? nasmei
seRufus.Glupost. Ja sam bio potovan celog ivota. Ovi potovani
jebeljiivci stvaraju svu prljavtiinu. Govee, oni zaslepijuju i
potkradaju crne ljude. A crnje im pomau da to ine. On se nasrne ja.
Zna, 'kad god mi dadnu neki od svojih divnih velikih ekova,
pomislim u sebi, to mi oni vraaju samo mali deo onoga to su krali
sve ove godine, zna ta hou da kaem? Potapao je Rufusa po leima.
Postaraj se da se ova mala Eva dobro provede.Drutvo se ve
proreivalo, veina priipetlji poinjala je da odlazi. Kad oni odu,
zabava e promeniti karakter i postati veoma prijatna, tiha i
intimna. Svetla e se pogasiti, muzika postati tia, razgovor
sporadiniji i iskreniji. Neko e, moda, zapevati ili svirati klavir.
Moda e razmenjivati prie o provodima koje su imali, angamanima na
kojima su svirali, rifovima2) koje su pamtili ili nevoljama koje su
videli. Neko e moda upasti sa marihuanom i ona e lagano kruiti
ukolo, kao lula mira. Neko e, sklupan na ilimu u dalekom2) Rif
(riff) kratka ritmika dez figura koja se ponavlja bez
melodiiijsikog razvoja, a esto slui kao pratnja solo improvizacije.
'uglu sobe, poeti da hre. Ko bude plesao, plesae mlitavije,
pripijeno. Tmina sobe bie iva. Pred sam kraj, kad jutro i sirovi
zvui grada otponu svoju najezdu kroz iroka francuska vrata, neko e
otii u kuhinju i upasti sa kafom. Zatim e izvriti prepad na friider
i otii kui. Domain i domaica e konano uraditi ono izmeu arava i
ostati ceo dan u postelji.S vremena na vreme Rufus je primeivao da
podie po-. gled ka srebirnoij lopti na tavanici, ali u njoj nije
mogao da vidi sebe i Leonu kako se ogledaju.Hajdemo na balkon, ree
joj on.Ona mu prui svoju au. Hoe najpre da mi diospet pia? Oi su
joj sad bile veoma sjajne i vragolaste i ona je liila na
devojicu.On prie stolu i nasu dva veoma jaka pia. Vrati se njoj.
Spremna?Ona uze svoju au i oni prooe kroz francuska vrata.Pazi da
.se mala Eva ne prehladi! viknu domain.On uzvrati. Moe samo da se
raspali roeni, ali se sigurno mee smrznuti!Pravo ispred njih i
ispod njih pruala su se svetla dersij-ske obale. Njemu se inilo da
tamo ge je stajao uje blagi ubor vode.Kao dete iveo je na istonom
rubu Harlema, samo jedan blofe kua do reke Harlem. On i druga deca
ulazili su u vodu su obale pretrpane ubretom ili su skalkali u nju
sa zgodnog tronog stenja. Jednog leta tu se udavio neki deak. Sa
doksata svoje kue Rufus je posmarao kako je grupica ljudi prela
Park aveniju, ispod te'ke senke eleznikih tranica, i izbila na
sunce, jedan ovek u sredini, deakov otac, nosio je daa-kovo
neverovatno teko, pokriveno breme. Nikad nije zaboravio povijenost
ovekovih ramena niti preneraeni ugao pod kojim je drao glavu. S
druge strane bloka poela je velika kuknjava, i deakova majka,
povijene glave, obuena za kupanje, posrui kao pijana', potrala je
prema zanemelim ljudima.Zabacio je ramena, kao da zbacuje teret sa
sabe i priao rubu balkona ge je stajala Leona. Netremice je
posmatrala reku, prema mostu Doirda Vaingtona.Stvarno je lep, ree
ona, ba je lep.Izgleda da ti se svia Njujork, ree on.21Ona se
okrenu, pogleda ga i gucnu pie. O, da. Mogu li te zamoliti za
cigaretu?On joj dade cigaretu i pripali je umesto nje, a zatim
pripali sebi. Kako se snalazi ovde?O, lepo, ree ona, Posluujem u
jednom restoranu dole u gradu, blizu Vol Strita, to je stvarno
divan deo grada, a stanujem u sobi sa jo dve devojke njoj dakle, ne
bi mogli otii! i, ovaj, stvairno mi je lepo-. Pogledala ga je
svojim tuno-slatkim osmehom siromane belkinje.'Ponovo ga je neto
upozorilo da prekine, da ostavi na miru ovu sirotu devojku; a u
isto vreme injenica da je mislio na nju kao na sirotu devojku
natera ga da joj se osmehne sa stvarnom blagonaklonou, i kae, Ti
stvarno ima petlju, Leona.Moram, kako ja posmatram stvari, ree ona.
Katkad mi se ini da u dii ruke od svega. Ali kako dii ruke?
Izgledala je tako izgubljena i smena da se on glasno nasrne ja i,
nakon nekoliko trenutaka, nasrne ja se i ona.Kad bi sad moj mu
mogao da me vidi, i zakikota se, boe, boe, boe!Ali, ita bi rekao
tvoj mu? upita je on. Pa ne znam. Ali se ovaj put nije nasmejala.
Pogledala ga je kao da se lagano budi. uj misli da bih mogla da
dobijem joS jedno pie?Jasno, Leona, on joj uze au i njihove ruke i
tela za trenutalk se dodirnue. Ona obori pogled. Odmah se vraam,
ree on, i vrati se u sobu, u kojoj je sad bio polumrak. Neko
jesvirao klavir.Ej, lafe, kalko Mazi na kraj sa Evom? uipita
domain.Sjajno, sjajno, cugamo.To nikud ne vodi. Opri malu Evu sa
malo marihuane. Daj joj da vidi ta je uivancija.Poitrudiu se ja da
ona vidi ta je uivancija, odgovoriRufus.Stari Rufus ju je ostavio
napolju da kui Empajer Stejt Mldiing, oovee, ree mladi saksofonist
i nasmeja se.Daj mi malo toga, ree Rufus, neko mu dodade tapi i on
povue nekoliko dimova.Zadri je, ovee. To ti je izbor.Nasuo je dva
pia i ostao je u sobi za trenutak, zavravajui marihuanu a sluajui
klavir. Oseao se proien, ist,na vrhuncu svega, i kad se vratio na
balkon malo mu se mutilo.Jesu li se svi rasturili? uipita ona,
radoznalo. Unutra je tiho.Nisu, odgovori on, posedali su. Ona je
odjednom izgledala lepa, nenija, i svetiljke sa reke padale su iza
nje kao zavesa. inilo se da se ova zavesa kree kako se ona kree,
telka, neprocenjiva i zasenjiva. Nisam znao, ree on, da si ti
princeza.-On joj dade pie i njihove ruke se ponovo dodi'rnue.. Znam
da mora biti da si pijan, ree ona, sreeno1, li sada,, preko ae,
njene oi su ga oigledno dozivale.On je ekao. Sad je sve izgledalo
vrlo jednostavno. Igrao se njenim prstima. Da li si videla sve to
eli otkako si u. Njujorku?O, ree ona, ja elim sve?Vidi li neto to
ba sad eli?Prsti joj se malo ukrutie, ali on je nastavio da ih dri.
Hajde. Reci mi. Ne treba da se plai. Ove reci odjeknue u njegovoj
glavi. Rekao je -to ranije, pre mnogo godina, nekom drugom. Za
trenutak vetar postade hladan, duvajui oko njegovog tela i mrsei
njenu kosu. Onda se smiri.A ti? upita ona nejasno.Sta a ja?Vidi
neto to eli?Shvatio je da je oamueen zJbog toga to su mu se prsti
tako spleli s njenim, zbog naina na koji se bio zagledao u njen
vrat. eleo je da na njega poloi usne i da ga polako gricka,
ostavljajui crne i plave modrice. U isto vreme je shvatio fcako su
daleko iznad graa i inilo mu se da ga dozivaju svetlosti ispod
njih. Priao je ivici balkona i pogledao preko. Gledajui pravo dole,
inilo mu se da stoji na nekoj steni u divljini, posmatrajui
kraljevstvo i reku koje ranije nije bio video. Mogao ga je uiniti
svojim, svaki deii teritorije koja se sad prostirala ispod i oko
njega, i, nesvesno, poeo je da zvidue neku melodiju, a noga mu se
pomerila da napipa pedalu bubnja. Paljivo je stavio pie na patos
balkona i prstima poeo da udara ritam po kamenoj ogradi.Nikad ne
odgovara na moje pitanje.ta?22Okrenu se da pogleda Leonu, koja je
drala au obema rukama i ije su obrve bile upitno podignute iznad
njenih oiju punih oajanja i njenog slatkog osmeha.Ti nikad ne
odgovarai na moja.Da, ja sam, odgovorila. Izgledala je alosnija
nego ikad. Rekla sam da elim sve.On uze njeno pie i popi polovinu,
pa joj vrati au, po-merajui se u najtamniji deo balkona.Onda,
dobro, proaputa on doi i uzmi to.Ona mu prie, drei au uz grudi. U
poslednjem trenutku, stojei pravo pred njim, ona proaputa zbunjena
i foesna, ta pokuava da mi uini?Srce, odgovori on, ja to inim, i
privue je k sebi to je grublje mogao. Oekivao je da e se opirati i
ona je to uinila, drei au izmeu njih i oajniki nastojei da svoje
telo odvoji od dodira njegovog tela. On joj izbi au iz ruke i ona
tupo pade na balkon, otkotrljavi se dalje od njih". Samo napred,
pomisli on (aljivo; ako te sad pustim bie tako nasukana da e
najverovatnije odleteti preko ovog balkona. Proaputao je Samo
napred, bori se. Ja to volim. Da li tako rade dole kod tebe?O, boe,
promrmlja ona i poe da plae. U isto vreme prestala je da se bori.
Podigla je ruke i dodirnula mu lice kao da je lepa. Potom mu je
stavila ruke oko vrata i privila se uz njega, nastavljajui da se
trese. Njegove usne i njegovi zubi dodirnuie joj ui i vrat i on joj
ree, Srce, jo nema zaito da plae.Da, on je bio oamuen; pazio je na
sve to je radio, i za Leonu je poeo da osea nenost koju nije
oekivao da e oseati. Pokuao je, sam sa sobom, da popravi ono to je
inio ono to je inio njoj. Izgledalo je da je za sve potrebno vrlo
mnogo vremena. Visio je na njenim grudima, koje su bile isturene
kao breuljci od utog krema, i na vrstim, mrkim, ukusnim
bradavicama, igrao se njima, milovao ih i grickao dok je ona
stenjala, cvilela i dok su joj klecala kolena. Neno ih je spustio
na patos, povlaei nju povrh sebe. vrsto ju je stezao za bedro i
rame. Jedan deo njega brinuo se zbog domaina, domaice i ostalih
ljudi u sobi, ali onaj drugi deo nije mogao da prestane sa onom
ludom stvari koju je poeo. Njeni prsti su mu raskopali koulju do
pupka, njen jezik24prio mu je vrat i .grudi; njegove ruke su joj
zadigle suknju i milovale unutranjost njenih bedara. Onda ju je,
posle dugo, dugo vremena, dok se tresao pod svakim sve ulbrzanijim
treptajem njenog tela, naterao da doe pod njega i uao je u nju. Za
trenutak je pomislio da e ona vrisnuti, bila je tako uzana i tako
je otro uzdahnula, i tako se ukrutila. Ali potom je jeknula, micala
se pod njim. A on je, iz sredita svoje sve benje oluje, veoma
lagano i promiljeno, poeo tihi kas kui. A ona ga je nosila, kao to
more nosi brod: sporim, uljulj-kujuim, pokretom koji se dizao i
sputao, jedva nagoveta-vajui neobuzdanost dubine. aputali su i
stenjali na ovom putu, on je tiho, uporno psovao. Svako se trudio
da dospe do luke: nije moglo biti poinka dok ovaj pokret
nepodnoljivo ne ubrza snagu 'koja je rasla u njima oboma. Rufus je
za trenutak otvorio oi i pogledao je u lice, koje je bilo izoblieno
od silnog bola i sijalo u tami kao -alabaster. Suze su visile u
uglovima njenih oiju i kosa na elu bila joj je mokra. Disala je uz
jecanje i kratke krike, uz rei koje nije mogao da razume, a on je
protiv svoje volje poeo da se kree bre i da prodire dublje. eleo je
da ga se ona sea do poslenjeg dana ivota. I, uskoro, nita nije
moglo da ga zaustavi, ni sam beli bog, ni gomila linera koja dolazi
kao na krilima. apatom je proklinjao mleno-Hbelu kuku, stenjao i
vitlao svojim orujem izmeu njenih bedara. Ona je poela da vie,
Rekao sam ti, stenjao je on, dau ti neto zbog ega e morati da plae,
i, odjednom, osetio je da se gui, kao da e eksplodirati ili umreti.
Razdirali su ga stenjanje i psovka i oseao je kako iz njega izbija
otrov dovoljan za stotinu crno-belih beba.Leao je na leima,
te>ko diui. uo je kako iz sobe dopire muzika i zvidanje na reci.
Bio je prestraen i grlo mu je bilo suvo. Tamo gde je bio mokar
oseao je hladnou vazduha.Ona ga je dodirnula i on je skoio. Zatim
je naterao sebe da se okrene prema njoj, gledajui je u oi. (Njene
oi su bile jo vlane, duboke i tamne, njene drhtave usne blago su se
izvile u srameljiv, poibedonosan smeli. Pravio ju je uz sebe, elei
da moe da ise 'odmori. Nadao se da inita nee rei; ali ona ree Balo
je tako divno, i poljubi ga. I ove reci, mada u njemu nisu
izazivale nenost miti su ga oslobodile njegovog glupog,
tajanstvenog straha, poele su ponovo da izazivaju elju.25Uspravio
se. Ti si smena uboga belkinjica, ree on. P osmatrao ju je. Ne znam
ta e rei tvom muu kad doe kui sa malim crniem.Ja vie neu raati
decu, ree ona, 'zbog toga ne trefea da brine. Nije rekla nita vie;
ali je imala mnogo vie da. kae. I to je batinama isterao iz mene
ree najposle.On je eleo da uje njenu priu. I nije eleo da zna nita
vie o njoj.Hajdemo unutra da se operemo? ree on. Ona poloi svoju
glavu na njegove grudi. Sad se plaim da uem.On se nasrneja i
pomilova je po kosi. Ponovo je prema, njoj poeo da oseea nenost.
Nisi odluila da ovde ostanie: elu no, a?ta e misliti tvoji
prijatelji?Jedno je sigurno, Leona, nee pozvati policiju. Poljubio^
ju je. Nita nee misliti, srce.Ide sa mnom?Jasno, idem s tobom.
Pomerio ju je od sebe. Jedino treba da malo ispravi odeu pomilovao
joj je telo, gledajui je u oi i da malo rukama proe' kroz kosu,
evo-ovako i pomerio joj fcosu sa ela. Posmatrala ga je. uo je sebe
kako je pita, Da li ti se sviam?Ona proguta pljuvaku. Posmatrao je
kako joj kuca ila: na vratu. Izgledala je vrlo krhka, Da, odgovori
ona. Spustila je pogled, Rufuse, iree ona, ti mi se stvarno svia.
Molim, te nemoj da me povredi.Zato bih eleo da te povredim, Leona?
Jednom rukom joj je milovao vrat, ozbiljno je posmatrajui. ta te
navodi na pomisao da elim da te povredim?Ljudi, ree ona, povreuju
jedni druge.Da li je telbe neko povredio, Leona?Gutala je, lice joj
je bilo naslonjeno na njegov dlan. Moj mu, ree ona, nerazgovetno.
Mislila sam da me voli, ali nije me voleo oh, znala sam da je grub,
ali nisam mislila da je podao. Nije ni mogao da me voli kad mi je
oduzeo dete i otiao nekud gde nikad ne mogu da "ga vidim, Pogledala
je Rufusa oima punim suza. Rekao je da nisam prava majka jer sam
suvie pila. Ja jesam suvie pila, to je bio jedini nain da podnesem
ivot s njim. Ali za dete bih umrla,, nikad ne bih dala da mu se
bilo ta desi.26On je utao. Njene suze su kapale na njegovu tamnu
pesnicu. On je jo tamo dole, ree ona, mislim, moj mu. On, moja
majfea i brat su kao ipka i bubanj. Oni misle da nikad nisam bila
dobra. Da, do avola, ako ljudi stalno govore da nisi dobra pokuala
je da se nasmeje mora ispasti prilino loa.Potisnuo je iz glave sva
pitanja koja je hteo da joj postavi. Na balkonu je poinjalo da biva
prohladno; on je bio gladan, eleo je da pije, eleo je da ode kui da
legne. Dakle, ree on, konano, ja te neu povrediti, i ustade,
prilazei ivici balkona. Gae su mu izmeu nogu bile zategnute kao
konopac, podie ih, i oseti da je pod njima lepljiv. Zatvori lic,
drei iroko rastavljene noge. Nebo je bledelo i postajalo purpurno.
Zvezde su nestale, a svetiljke na dersijskoj obali bile su ugaene.
lep natovaren ugljem lagano je plovio niz reku.Kako izgledam? upita
ona.Lepo, ree on, a ona je i izgledala tako. Liila je na umorno
dete. Hoe da doe kod mene? Ako to eli, ree ona.Pa, da, to je ono to
elim. Ali pitao se zato se zakaio | za nju.Vivaldo je navratio
kasno sledeeg popodneva, Rufusa je(naao jo u krevetu, a Leonu u
kuhinji kako sprema doruak. Leona mu je otvorila vrata. Rufus je sa
zadovoljstvom posmatrao sporo zaprepaenje na Vivaldovom licu dok je
pogledom prelazio sa Leone, umotane u Rufusov kupai mantil, na
Rufusa, koji je isedeo uspravljen na krevetu, go, pokriven samo
ebetom.Nelka se pui liberalno belo (kopile, pomislio je on.Zdravo,
mali, viknu on. Doao si ba na doruak.Ja sam ve dorukovao, ree
Vivaldo, ali vi se jo niste ni upristojili. Navratiu kasnije.Ne
kenjaj, ovee, ui. Ovo je Leona, Leona, ovaj ovde je moj prijatelj,
Vivaldo. Skraeno. Pravo ime mu je Danijel Vivaldo Mutr. On je
irsiki fcico.Rufus je pun predrasuda prema svima, ree Leona i
osmehnu se. Uite.27Vivaldo paljivo zatvori za sobom vrata i sede na
ivicu kreveta. Kad god mu je bilo nelagodno to se esto deavalo
izgledalo je da mu se ruke i noge izduuju do udovinih rasamera i on
se njima bavio zbunjenim gnuanjem, kao da su bile izloene muenju
tek nekoliko trenutaka ranije.Nadam se da neto moete pojesti, ree
Leona. Ima dosta i bie gotovo za tren oka.Popiu s vama solju kafe,
ree Vivaldo, sem ako sluajno nemate piva. Zatim pogleda Rufusa,
Pretpostavljam. da je to bila mona sedeljka.Rufus se osmehnu. Nije
loa, nije loa.Leona otvori pivo, nasu ga u au i donese Vivaldu. O
ga uze, posmatrajui je svojim hitrim, ciganskim osmehom i prosu ga
malo po jednoj nozi.Hoe' ti malo, Rufuse?Neu, srce, jo neu.
Najprije u jesti.Leona ode u kuhinju.Zar nije divan primer junjake
enstvenosti? upita Rufus. Tamo dole, svoje ene ue da slue.Iz
kuhinje dopre Leonin simeh. Sigurno nas ne ue niem drugom.Duo, sve
dok ume da usrei mukarca kao to si usreila mene, nita drugo ne
treba da zna.Rufus i Vivaldo se za trenutak zgledae. Zatim se
Vivaldo osmehnu. ta je, Rufuse. Izvlai li stranjicu iz tog
kreveta?Rufus zbaci pokriva i skoi iz kreveta. Podie visoko ruke,
zevnu i protegnu se.Danas popodne prireuje pravu predstavu, ree
Vivaldo i baci mu gae.Rufus obue gae, stare sive pantalone i
izbledeliu zelenu sportsku koulju. Trebalo je da navrati na
sedeljku, ree on, posle svega. Na sceni se pojavila marihuana koja
nije mogla da eka.Ako. Sino sam, imao svojih muka.Ti i Dejn? Kao
obino?O, bila je pijana i poela je da kenja. Ti zna. Ona je
bolesna, ne moe drukije.Ja znam da je ona bolesna. Ali ta tebi
fali?Valjda volim da me mlate po glavi. Prili su stolu. Sad ste
prvi put u Vilidu, Leona?28Nisam, malo sam ovuda etala. Ali, u
stvari, ne upozna mesto dok ne upozna neke ljude.Sad poznajete nas,
ree Vivaldo, a izmeu sebe moramo upoznati sve ostale. Mi emo vam
sve pokazati.U nainu na koji je Vivaldo ovo rekao bilo je neeg to
je iritiralo Rufusa. Njegova ivahnost ispari; ispunie ga gorke
sumnje. Kriom je pogledao Vivalda, koji je pijuckao pivo i
posmatrao Leonu neprodornim osmehom neprodornim ba zsato jer je
izgledao tdko otvoren i dobroudan. Pogledao je iLeonu, kojia se,
tog poislepodneva, u svakom sluaju, utonula u njegov mantil za
kupanje, sa kosom sakupljenom na vrh glave i lioem koje nije ni
dodirnula minka, stvarno nije mogla na-scvati lepom devojkom. Moda
je Vivaldo bio pun prezira prema njoj jer je bila tako jednostavna
to je znailo da je Vivaldo pun prezira prema njemu. Ili je moda
koketovao s njom jer je izgledala tako jednostavna i pristupana;
dokaz njene pristupanosti bilo je njeno prisustvo u Rufusovom
stanu.Leona je pogledala preko stola i Oismehnula mu se. Njegovo
srce i njegova utroba uzdrhtae; seti se njihove zajednike
strastvenosti i njihove nenosti; i pomisli, Do avola sa Vivaldom.
On je imao neto to Vivaldo nikad nee moi da dodirne.On se nagnu
preko stola i poljubi je.Mogu li dobiti jo malo piva? upita
Vivaldo, osme-hujui se.Zna gde je, ree Rufus.Leona uze njegovu au i
ode u kuhinju. Rufus isplazi Vivaldu jezik, dok ga je ovaj
posmatrao blago upitnim namrgoenim pogledom.Leona se vrati, stavi
svee pivo .pred Vivalda i ree. Vi momci sad ovo dokrajite, ja idem
da se obuem. Skupila je svoju odeu i nestala u kupatilu.Za stolom
jedan trenutak nasta tiina.Ona ostaje ove s tobom? upita Vivalo.Jo
ne znam. Jo nita nije odlueno. Ali mislim da ona eli da ostane.O,
to je oigledno. Ali nije li ovo mesto malo preskueno za dvoje?Moda
emo nai neto vee. Uostalom zna ni ja nisam ba previe kod
kue.29Izgledalo je da Vivalo o ovome razmilja. Pa ree, Nadam se da
zna ta r-ad'i, lafe. Znam da to nije moja stvar, ali Rufus ga
pogleda. Zair ti se ne svia?Jasno da mi se svia. Ona je slatka
evojka. Popio je gutljaj piva. Pitanje je koliko se tebi svia?Zar
ne moe pogoditi? I Rufus se osmehnu.Pa, poteno reeno ne ne mogu.
Mislim, jasno da ti se svia. Ali o, ne znam.Ponovo nasta tiina.
Vivalo spusti pogled. Nema se zato brinuti,.ree Rufus. Ja sam
veliki mladi, ti zna.Vivalo podie pogled i ree, I svet je prilino
velik. Nadam se da si 'mislio na to.Mislio sam.Nevolja je u tame to
se prema tebi oseam suvie kao otac, ti kukdn sine.To je nevolja sa
svima vama belim kopilanima.Taj veliki svet su susreli kad su izili
na nedeljnu ulicu. On je bez simipatije zurio u njih oima ljudi
koji su prolazili; i Rufus je shvatio da uopte nije mislio o ovome
svetu i o njegovoj snazi da mrzi i razara. Uopte nije mislio o
svojoj budunosti sa Leonom, poto nikad nije ni smatrao da je imaju.
A ipak, ona je bila tu, jasno odluna da ostane ukoliko on hoe da je
zadri. Ali cena je bila visoka: neprilike sa gazdaricom, sa
susedima, sa svim mladiima u Vilidu i svima onima koji navraaju tu
preko nedelje. I njegova porodica e se pomamiti. Otac i majka nisu
bili toliko vani.. njihov bes, budui da je trajao celog ivota, sad
nije bio mnogo vie nego refleksna radnja. Ali je znao da e Ida
odmah zamrzeti Leonu. Ona je od Rufusa uvek mnogo oekivala i bila
je veoma rasno svesna. Ona e rei, Rufuse, tu devojku nikad ne bi ni
'pogledao da je crna. Ali pofcupie' svaki beli ljam samo zato to je
beo. U emu je stvar stidi' se to si crn?Tada je, prvi put u svome
ivotu, mislio o tome ili ga je, tanije reeno, to pitanje lupilo po
glavi u jednom trenutku a potom se hitro, pokajniki, povu'klo.
Iskosa je posmatrao Leonu. Sada je bila sasvim zgodna. Splela je
kosu, kike pri-30vrstila ukosnicama, tako da je izgledala vrlo
staromodno i mnogo mlaa nego to je bila.U susret im je iao jedan
par, nosei nedeljne novine, fus je .posmatirao oi oveka dok je
ovelk posmatrao Leonu; potom su i mukarac i ena brzo pogledali
Vivalda pa Rufusa, kao da ele da odlue ikoji je od njih dvojice
njen ljubavnik. I, poto je ovo bio Vilid liberalno mesto Rufus je
pogodio, na osnovu hitrog, gotovo zazornog pogleda kojim ih je ovek
pogledao (kad su se jmimoili, da je odluio da par ine Rufus i
Leona. Lice njegove ene, meutim, jednostavno e zatvorilo, kao
vrata.Doli su do parka. Stare, aljkave ene iz sirotinjskih jazbina
i sa Ist Sajda sedele su na klupama, obino same, katkad 5a sedim,
suvim mukarcima. Dame iz velikih stambenih, zgrada u Petoj aveniji,
neodreeno i oajniki elegantne, takoe su bile u parku, setajui pse;
i dadilje Crnkinje, okreui kameno lice svetu odraslih, pevuile su
brino u deja kolica. Italijanski nadnici i sitni poslovni ljudi
etali su sa svojim porodicama ili su sedefi pod drveeim,
razgovarajui jedni s drugima; neki su igrali as ili itali U
Espresso. Ostali stanovnici Vilida sedeli su na klupama, itajui:
Kjerfcegor je bilo ime koje se dernjalo sa papirnatih korica knjige
Ikoju je drala kratko oiana devojka u farmerkama rastrojeno
razgovarajui o apstraktnim stvarima, ogovarajui ili smejui se; neki
su sedeli nepokretni, ili sa ogromnim, nevidljivim naporom koji
samo to nije lomio klupe i drvee, ili sa mlitavo-u koja je
pokazivala da se oni nikad vie nee pomeriti. Rufus i Vivalo ali
naroito Vivalo znali su se ili su bili prisni sa mnogim od ovih
ljudi ve odavno, ali sad je izgledalo, da je to moglo biti u nekoim
drugom ivotu. Bilo je neeg uasavajueig u izgledu starih prijatelja,
starih ljubavnica, koji su se, tajanstveno, pretvorili u nita. To
je dokazivalo prisustvo nekakvog raka koji je delovao u njima,
nevidljivo, stalno i koji moda, sada, deluje i u njima samima.
Mnogi ljudi su nestali, razume se, vratili se utoitima iz kojih su
pobegli. Ali mnogi drugi bili su jo vidljivi, pretvorili su se u
ispiuture ili narkotiare ili su krenuli u rastrojeno traganje za
savrenim psihijatrom; bili su oenjeni iz osvetoljublja, plodni i
debeli; snevali su iste snove koje su snevali pre deset godina,
ogrtali ih istim argumentima, citirali iste veliine; i zraili su,
kako su grozomorno zamiljali, istim onim armom31kojim su
raspolagali pre nego to su zubi poeli da im se -kvare i kosa da im
opada. Njihovo neprijateljstvo je sad bdio mnogo vee nego ranije,
orno je bilo glasna, neizbena pro-mena njihovog tona i jedina
vitalnost u njihovim oima.Vivalda je zaustavila na stazi krupna,
dobroudna de-vojka, koja nije bila trezna. Rufus i Leona su
zastali, ekajui ga.Tvoj prijatelj je stvarno prijatan, ree Leona.
Tako je prirodan. Oseam kao da se vg>e godinama poznajemo.Bez
Vivalda oi ikoje su ih posmatrale bile su -drukije-Vilideri, i
zauzeti i besposleni, posmatrali su ih ikao da su bili na nekoj
rasprodaji ili na ergeli. Bledo proleno sunce paklo ga je pozadi po
vratu i po elu. Leona je sijala pred njim i inilo se da je nesvesna
svega i svakoga sem njega. Ukoliko je i postojala neka suimnja u
pogledu njihovog odnosa, njene oi su bile dovoljne da je raspre.
Pomislio je, ako ona moe to da primi tako spokojno, ako ona nita ne
prime-uje, ta je s njim? Moda on to sve izmilja, moda niko ne obraa
panju na njih. Podigao je pogled i susreo je oi jednog mladog
Italijana. Mladia je zapljuskivalo sunce koje je pro-diralo kroz
drvee. Mladi ga je gledao sa mrnjom; njegov pogled ibao je Leonu
kao da je kurva; potom je lagano spustio pogled i razmetljivo
produio da koraa poto je obavio ono to je hteo, poto je registrovao
svoj protest, izgledalo je da mu stranjica rei.Dr'kadija, promrmlja
Rufus.Tad ga je Leona iznenadila. Govori o onom, mladiu? Njemu je
dosadno i usamljen je, ne zna nita bolje. Veirovatno bi se s njim
mogao lako sprijateljiti da proba? On se nasrne ja.Da, tako ti je
to sa veinom ljudi, insistirala je Leona, tuno, nemaju s kim da
budu. To dh ini tako zlim. Kaem ti, deko, ja znam.Ne zovi me deko,
ree on.Zaboga, ree ona, izgledajui uplaena, nisam nita mislila
time, srce. Uzela ga je za ruku i okrenuli su se da pogledaju gde
je Vivaldo. Krupna devojka drala ga je za kragnu, a on je nastojao
da se otrgne od nje, smejui se.Taj Vivaldo, ree Rufus, razveseljen,
on ima mnogo muka sa enama.32Jasno je da u tome uiva, iree Leona.
Izgleda da i ona uiva.Jer sad ga je krupna evojka pustila da krene
i izgledalo je da e se nasred staze onesvestiti od smeha. Ljudi, sa
trpe-Ijivim osmehom, digli su pogled sa klupa, trave ili knjiga,
poznajui dve linosti iz Vilida.Tada im Rufus svima zameri. Pitao se
da li 'bi se on 'i Leona usudili da javno prirede takvu scenu, ako
ikad doekaju takav dan. Niko se ne bi usudio da pogleda Vivala, bez
obzira s kakvom devojkom iziao, .kao to su sad posmatraK Rufusa;
niti bi gledali devojku kao to su gledali Leonu. Zadnja kurva iz
Menhetna bila bi zatiena sve dok je Vivaldfo pored nje. Zato to je
Vivaldo beo.Setio se jedne kine noi prole zime, kad se upravo
vratio sa neke -svirke iz Bostona, i kad su on i Vivaldo izili sa
Dejn. On nikad u stvari nije shvatio ta Vivaldo vidi na Dejn, koja
je bila prestara za njega, ratoborna i prljava; svoju sedu kosu
nikad nije eljala, njeni demperi, kojih je, izgleda, imala na
hiljade, bili su svi jednaiko prljavi i Bezoblini; farmerke su
visile na njoj i bile su pokrivene bojom. Ona se oblai .kao kakav
gnusni kasapin, rekao je jednom Rufuis Vivaldu, a zatim se nasmejao
zbog Vivaldovog uasnutog izraza. Lice mu se zbrkalo kao da je neko
upravo razfoto pokvareno jaje. Ali do te kine noi nikada nije
istinski mrzeo Dejn.Bila je to uasna no, kia je lila kao iz kabla,
ispunjavajui vazduh urlajuim, planim utanjem, a svetiljke, ulice,
zgrade, inila itkim kao to je bila ona. Udarala je i slivala se niz
prozore smrdljivog sirotinjskog bara u koji ih je dovela Dejn, bara
gde nikog nisu poznavali. Bio je pun bezoblinih, poganih ena sa
kojima je, oigledno, Dejn ponekad pila tokom dana; i bleih,
prljavih, nabusitih ljudi, koji su ratdili na dokovima, i koji su
im prebacivali to ih tu vide. eleo je da ode, ali je nastojao da
saeka da kia malo jenja. utei se dosaivao sluajui kako Dejn avrlja
o svojim slikama, i bilo ga je sram zbog Vivalda to sve to trpi.
Kako je poela tua? Uvek je krivio Dejn za nju. Konano, da ne bi
zaspao, poeo je malo da pecka Dejn; ali njegovo peckanje je, razume
se, otkrilo ta on u stvari osea prema njoj, a njoj nije dugo
trebalo da to shvati. Vivaldo ih je posmatrao blagim,3 Druga
zemlja33opreznim osmehom. I njemu jo bilo dosadno i smatrao je da
Dejn ima nepodnoljivo zahtevc.Uostalom, ree Dejn, ti nisi umetnik i
ja ne shvatam kako uo'pte moe da sudi o onome to ja radim. ': O,
zavei, ree Vivaldo. Zna li kako je glupo to (to govori? Ti misli da
slika samo za onu bezveznu" bandu slikara- tamo dole?" Ej, ovee,
pusti je da melje, ree Rufus, poinjui a se zabavlja. Nageo se
napred, kezei se na Dejn u isto vreme razuzdano i zlurado.Vi ste
snobovi, ree ona, a ne ja. Kladim se da ste ovde u ovom baru
susreli vie ljudi, asnih, marljivih, neukih ljudi, nego ikad
ranije. Ljudi s kojima se vi vucarate su mrtvi, lafe u najmanju
ru'ku, a ovi ljudi su ivi.Rufus se nasmeja. Mislio sam da ovde udno
smrdi. Dakle to je. Govna. To je ivot, a? i, ponovo se nasmeja. Ali
takoe je bio svestan da su oni poeli da privlae panju, i pogledao
je put prozora niz koje se slivala kia, govorei sebi, U redu,
Rufuse, pazi kako se ponaa. Zavalio se u separe, gde je sedeo preko
puta Vivalda i Dejn.Pecnuo ju je, i ona mu je uzvratila udarac
jedinim orujem koje je imala, bezoblinim instrumentom koji je
nekada mogao biti bes. Ovde nita gore ne smrdi nego tamo odakle si
ti, mali.VivaldO' i Rufus se zgledae. Vivaldove usne pobelee. On
ree, Ako kae jo i jednu re, curo, sruiu ti zube, i gornje i donje,
pravo u grlo.Ovo ju je duboko oaralo. Odjednom je postala Bet
Dej-vis, i viknula iz sveg glasa, Zar mi preti? Svi se okrenue da
ih pogledaju. O, do vraga, ree Rufus, hajdemo. Da, ree Vivaldo,
hajdemo odavde. Pogledao je Dejn. Mii se. Ti gadna kuko., Sad je
bila skruena. Sagnula se napred i epala Rufu-sovu ruku. Nisam htela
da kaem ono kao to je zazvualo. On je pokuao da otrgne ruku; ona je
nastavila da je dri. Popustio je, ne elei da izgleda da se bori s
njom. Sad je postala Doan Fontejn. Molim te, ti mi mora verovati,
Rufuse!Verujem ti, ree on, i ustade; primetio je da mu je neki teki
Irac prepreio (put. Gledali su se jedan trenutaki onda mu je ovek
pljunuo lioe. uo je kafco je Dejn vrisnu-J la, ali je ve bio
daleko. On je udario ili je mislio da je udario; pesnica ga je
pogodila u lice, a neto ga je udarilo u potiljak. Svet, vazduh,
pocrvenee i pocrnee, potom zaurlae na njega-licima i pesnicama.
Krstima je udario o neto hladno, tvrdo i ravno; pretpostavljao je
da je to rub anka, i upitao se kako je tu dospeo. Izdaleka je video
kako barska stolica lebdi iznad Vivaldove glave, i uo je kako Dejn
vriti, kukajui kao itava Irska. Nije znao da u baru ima toliko
ljudi. Udario je u neije lice, osetio je svaku koicu svoje pesnice,
i svetio zelene oi, buljei u njegove kao reflektore u trenutku
sudara, bolno su se zatvorile. Neko ga je dohvatio po stomaku, neko
po glavi. Sav je 'bio zapenuio i vie nije mogao da udara, mogao je
samo da se brani. Poignuo je glavu, poskakujui i meinjajui meisito,
guran i ciman, iuuren, pokuavajui da zatiti intimne delove svoga
tala. uo je prskanje staMa. U jednom trenutku ugledao je Vivalda,
daleko na kraju bara, krv mu je curila iz nosa i sa ela, okruenog
trojicom ili etvoricom ljudi, i ugledao je jednu ruku kako je
odgurnula Dejn da se otkotrljala preko polovine sale. Lice joj je
bilo bledo i uasnuto. Dobro, pomislio je, i osetio je da je u
vazuhu, kafco leti preiko bara. Staklo je ponovo prsnulo, a drvo se
rascepilo. Nogu je oseao na ramenu, nogu je oseao na zglavku.
Zadnjicom je pritisnuo patos i povukao to je jae mogao slobodnu
nogu; jednom rukom je pokuavao, a zadri pesnicu koja iga je
neprestano mlatila po licu. Daleko iza pesnice bilo je lice Irca,
sa zelenim upaljenim oima. A onda nije nita video, nita uo, nita
oseao. Potom je uo trk nogu. Bio je na leima iza anka. Nikog nije
bilo u njegovoj blizini. Podigao se i gotovo puzajui iziao. Barmen
je stajao na vratima, terajui napolje muterije; za ankom je sedela
jedna starica, mirno ispijajui din; Vivaldo je leao potrbuke, u
lokvi krvi. Dejn je (bespomono stajala iznad njega. Ponovo se
vratio zvuk kie.Mislim da je mrtav, ree Dejn.On je pogleda, mrzei
je iz dna due. Ree joj, Do boga bih eleo da si to ti, ti kuko. Ona
poe da plae.Sageo se i pomogao Vivaldu da ustane. Delimino se
oslanjajui, a delimino pridravajui jedan drugog, oni kre-nu'e fca
vratima. Dejn poe za njima. Dajte da vam pomognem.3aVivaldo je stao
i pokuao da se uspravi. Naslanjali su se na vrata, pola napolju,
pola unutra. Bairmen ih je posmatrao. Vivaldo pogleda barmena, pa
Dejn. On i Rufus posrui zajedno pooe u zaslepljujuu kiu.Dajte da
vam pomognem, viknu Dejn ponovo. Ali je dovoljno dugo zastala na
vratima da bi mogla da kae barme-nu ije je lice bilo potpuno
bezizrazno, ue se o ovome, veruj mi. Zatvoriu ti bar i ostae bez
posla, pa bila to i poslednja stvar koju u uiniti. Zatim je istrala
na kiu i pokuala da pomogne Rufusu da vodi Vivalda.Vivaldo se
otrgnuo od njenog dodira, okrenuo se i gotovo pao. Mar od mene. Mar
od mene. Za jednu no bilo je dosta tvoje pomoi.Mora negde da
svrati! viknu Dejn.Ti o tome ne brini. Ne brini o tome. Crkni, gubi
se, idi. Idemo u bolnicu.Rufus je pogledao Vivalovo lice i
prestraio se. Oba oka su mu se zatvarala, i krv mu je curila iz
neke rane na lobanji. On je plakao.Tako razgovarati s mojim
drugarom, zaboga, govorio je on, neprestano. Jao! Tako razgovarati
s mojim drugarom!Hajdemo do nje, proaputao je Rufus. Blie je.
Izgledalo je da ga Vivaldo ne uje. Hajde, burazeru, hajdeimo kod
Dejn, nema veze.Plaio se da je Vivaldo gadno povreen, a znao je ta
e se desiti u bolnici ako dva belca i jedan crnac dou tako krvavi.
Jer su leikari i bolniarke bili, pre svega, ispravni, isti beli
graani. On se, u stvari, i nije plaio za sebe, nego za Vivalda,
koji je tako malo znao o svojim zemljacima.Tako su, kliui se i
posrui, sa Dejn koja je as bespomono kruila oko njih a as im
pokazivala put, kao iroko-guza Jovanka Orleanka, doli do njenog
stana. Uneo je Vivalda u kupatilo i spustio ga unutra. Pogledao se
u ogledalu. Lice mu je liilo na pekmez, ali rane e verovatno
zaceliti, samo jedno oko mu je bilo zatvoreno; ali kad je poeo da
umiva Vivalda, na glavi mu je otkrio veliku raseklinu, i to ga je
uplailo.Govee, proaputao je on, ti mora ii u bolnicu.To sam i ja
relkao. Vai. Hajdemo.I on je pokuao da ustane.36Ne, ovee. Sluaj.
Ako ja poem s tobom stvar e se frdno iskomplikovati jer sam ja crn
a ti beo. Kapira? Kaem i kako jeste.Vivaldo ree, Stvarno ne elim da
sluam sve te govnari je, Rufuse.AK, to je istina, ele ti da sdu'ai
ili ne. Dejn mora da te odvede u bolnicu, ja ne mogu poi s tobom.
Vivalove oi bile su zatvorene, a lice mu je bilo bledo.
Vivaldo?Vivaldo otvori oi. Jesi li besan na mene, Rufuse? Glupost,
nisam burazeru, zato bih bio besan na tebe? Ali on je znao ta
Vivalda mui. On se sae i proaputa, Ne brini, roeni, sve je bez
greke. Ja znam da si mi prijatelj. Volim te, ti luda glavo, stvarno
te volim. I ja tebe volim. A sada, hajde u bolnicu, ne elim da se
srui mrtav u kupatilu ove laljive bele curetine. Ovde u te ekati.
Bie mi dobro. Brzo je iziao iz kupatila. Rekao je Dejn, Odvedi ga u
bolnicu, povreen je gore od mene. Ja u ovde ekati.Osetila je, tada,
da nita ne treba da kae. Vivaldo je u bolnici ostao deset dana i na
glavu su mu stavili tri kope. Rufus je ujutro otiao u varo do
potrai lekara i neelju dana je leao u krevetu. On i Vivaldo nikad
nisu razgovarali o toj noi, i mada je znao da je Vivaldo na 'kraju
opet poeo da se s njom via, nikad nisu govorili o Dejn. Ali je od
tog vremena Rufus imao poverenja u Vivalda i verovao mu imao je
poverenja u njega ak i sada, dok je gorko posmatrao kako se po
stazi jurca sa krupnom devojkom. Nije znao zato je to tako; jedva
je znao da je tako. Vivaldo je bio drukiji od svih ostalih koje je
poznavao po tome to su oni, svi ostali, znali samo da ga zapanje
Ijubaznou i odanou; samo je Vivaldo bio taj koji je imao snage da
ga zapanji izdajom. ak je i njegov odnos sa Dejn bio dokaz u
njegovu korist, jer ako je bilo verovatno da e on svoga prijatelja
izneveriti radi jedne ene, kao to je izgledalo da ini veina belaca,
naroito ako je prijatelj crn, tada je trebalo da nae uglaeniju
curu, sa manirima dame i duom kurve. Ali Dejn je izgledala upravo
onakva kakva je i ibila, monstruozna drolja i ona je tako, ne
znajui, izravnala Rufusa i Vivalda jednog pred drugim.37Vivaldo je
konano bio slobodan i pourio je stazom prema njima nastavljajui da
se smefii, i maui sad nekome iza njih.Gle, viknuo je on, eno
Kes!Rufus se okrenuo i ugledao je kako sama sedi na kraju parka,
nena i lepa. Za njega je ona bila potpuno tajanstvena. On nikad
nije sasvim mogao da je smesti u svet belaca kome je, izgleda,
pripadala. Poticala je iz .Nove Engleske, iz iste stare amerike
porodice tako je govorila; veoma rado se seala da je jedna od
njenih pretikiinja spaljena kao vetica. Udala se za Riairda, koji
je bio Poljak, i imali su dvoje dece. Riard je, pre mnogo godina,
bio Vivaldov profesor engleskog u gimnaziji. Poznavali su ga kao
derite, govorili su nije se ba mnogo izmenio; oni su bili njegovi
najstariji prijatelji. Sa Leonom u sredini, Rufus i Vivaldo predose
ulicu. Kes ih je pogledala osmehom koji je istovremeno bio
prohladan i topao. Bio je topao jer je bio srdaan; Rufusa je
proimao hladnoom jer je bio veseo. Nisam ba sigurna da u i s jednim
od vas hteti da razgovaram. Vi nas sramno zanemarujete. Riard vas
je izbrisao sa svog spiska. Pogledala je Leonu i osmehnula se. Ja
sam Kes Silenski.Ovo je Leona, ree Rufus, stavljajui jednu ruku na
Lena, zadrao ga u ustima, a potom mu dozvolio da sklizne niz grlo.
Nikad nee moi da zaboravi Leonine blede, zgranute oi, njen slatki
osmeh, njen tuno otegnuti govor, njeno mravo, nezasitno telo.Malo
se zagrcnuo, spustio au i ugasio cigaretu u ogromnoj
pepeljari.Kladim se da nee verovati, ree on, ali ja sam voleo
Leonu. Voleo sam je.O, ree Vivaldo, verovati ti! Razume se da ti
verujem. Pa zbog toga i jeste dolo do sveg onog krvarenja.On ustade
i okrenu plou. Nastala je tiina, uo se samo glas Besi Smit.Kad rai
je krevet prazan, oseam se strano bedna ituna.O, pevaj Besi,
proaputa Vivaldo.Federi na njemu raju, dok spavam tako sama.Rufus
podie au i iskapi je.Da li si ikad imao oseanje, upita on, da te
ena prodire? Mislim bez obzira na ta liila ili ta inae iniila da
ona to zaista ini?Jesam, ree Vivaldo.Rufus ustade. etao je gore.
dole.Ona ne moe drukije. Niti ti moe drukije. I eto ti. Zautao je.
Razume se, sa Leonom i sa mnom bilo je i mnogo drugih
stvari.Nastala je duga tiina. Sluali su Besi.Da li ikad poeli da si
peko? upita Rufus, iznenada.Vivaldo se osmehnu, gledajui u au.
Ponekad sam mislio da jesam. Do avola, mislim da sam ak i eleo da
sam. On se nasmeja. Ali misam. ba mogu.Rufus prie prozoru. Dakle i
ti si proao uzdu i popreko tom ulicom, ree on.Svi smo mi proli
istim ulicama. Ulica nema avolski mnogo. Samo, uili su nas da laemo
o tolikim stvarima, da gotovo nikad ni ne znam gde smo.Rufus nita
ne ree. etao je gore dole.Vivaldo ree, Moda bi trebalo da ostane
ovde, Rufuse, nekoliko dana, dok ne odlui ta eli da radi.Ne elim da
te gnjavim, Vivaldo.Vivaldo uze Rufusovu praznu au i zastade u
prolazu koji je vodio u kuhinju. Ovde moe ujutnu leati i
posmatra-ti moju tavanicu. Puna je pukotina koje stvaraju svakojake
slike. Moda e tebi rei neke stvari koje nije rekla meni, Spremiu
nam jo po jedno pie.Rufus je opet osetio da se gui. Hvala,
Vivaldo.Vivaldo je izvadio led i nasuo dva pia. Vratio se u sobu. U
zdravlje. Za sve ono to ne znamo.Popili su pie.Zabrinuo si me, ree
Vivaldo. Drago md je to si se vratio.Drago mi je to te vidim, ree
Rufus.Tvoja sestra mi je ostavila broj telefona da je zovnem ako te
vidim. To je kod one ene koja ivi pored vas. ini mi se da bih moda
sad trebalo da je zovnem.Ne, ree Rufus, nakon jednog trenutka,
prekasno je. Otii u tamo ujutro. I ova misao, misao da e ujutro
vtitdeti roditelje i sestru aonu ga i obeshrabri. Ponovo je seo u
naslonjau i zavalio se drei ruke na oima.Rufuse, govorila je Leona
katkad nema nita ravo u tome to si crn.Ponekad, kad je ovo
govorila, samo bi je hladno pogledao,. iz velike daljine, kao da se
pita ta to zaboga ona pokuava, da kae. Izgledalo je kao da je
njegov pogled optuuje zbog;51neznanja i ravnodunosti. I, dok je ona
posmatrala njegovo lice, u njegovim oima bilo je vie oajanja nego
ikada, ali su u isto vireme one bile ispunjene nekom ogromnom
seksualnom tajnom koja ju je muila.Otezao je da ponovo pone da radi
sve dok nije poeo da se plai ponovnog odlaska .na posao.Ponekad,
kad je govorila da nema nita loe u tome bita crn, on bi joij
odgovorio: , Nema ako si bela uspaljenica.Kad je ovo rekao prvi
put, ona je ustuknula i nita nije kazala. Drugi put ga je oamarila.
I on je oamario nju. Stalno su se tukli. Tukli su se rukama,
glasovima, pa telima: jedna oluja liila je na drugu. Mnogo puta
Rufus je sada sedeo veoma smiren, pritiskujui oi tamom, sluajui
muziku on bi,, iznenada, ne znajui da e to uiniti, bacio uplakanu,
uasnutu Leonu na krevet, na pod, pritiskao je o< sto ili zid;
ona ga je udarala, slabo, jeoei, neizrecivo bedna; uplitao je svoje
prste u njenu dugu isvetlu kosu i iskoniavao je na sve mogue naine
za koje je oseao da e je najvie poniziti. Ono to je on oseao za
vreme ovih ljubavnih inova nije bila ljubav; iscrpan i drhtei,
krajnje nezadovoljan, on je od silovane bele ene beao u 'barove. U
ovim barovima niko nije pljeskao -njegovom trijumfu niti je osuivao
njegov greh. Poeo je da se bije sa belcima. Izbacivali su ga iz
barova. Oi njegovih prijatelja govorile su mu da propada. Govorilo
mu je to i sopstveno srce. Ali vazduh kroz koji je jurio bio je
njegova tamnica i om ak nije mogao da povrati dah da bi zovnuo u
pomo.Sada je moda, ipak, dodirnuo dno. Kod dna ima jedna stvar,
govorio je sebi, dalje ne moe da pada. Pokuao je da se u tei ovom
milju. A ipak, u njegovom srcu kucala je sumnja da dno, u stvari,
ine postoji.Ne elim da umrem, uo je sebe kako govori i poeo da
plae.Muzika je i dalje svirala, daleko od njega, strano glasno.
Svetiljke su bile svetle i vrele. Znojio se, svrbelo ga je, smrdio
je. Vivaldo je bio uz njega, milujui ga po glavi; guila ga je
tkanina Vivalovog dempera. Zeleo je da pre-staine da plae, da
ustane, da die, ali mogao je samo tu da sedi s licem u rukama.
Vivaldo proaputa, Samo napred, roeni, isprazni se, sasvim se
isprazni. On je eleo da ustane,52da udahne vazduh, a u isto vreme
je eleo da se opruzi po patosu i da proguta bilo ta to bi
zaustavilo ovaj bol.Ipak, bio je svestan, moda prvi put u svom
ivotu, da ga nita nee zaustaviti, nita: bio je to on sam. Rufus je
bio svestan svakog Rufusovog delia: on je bio put: put, kost, miii,
tenost, otvori, kosa i koa. Njegovo telo kontrolisali su zakoni
koje on nije razumevao. Niti je razumevao kakva ga je to snaga u
njegovom telu odvukla u takvu pusto. Najnepronicljivije tajne
kretale su se u ovoj tmini manje od jednog sekunda, nagovetavajui
pomirenje. Muzika je i dalje svirala, Besi je govorila da nee
mariti ako ode u zatvor sem ako ne mora da ostane tamo suvie dugo.
Izvini, ree on, i podie glavu.Vivaldo mu dade maramicu i on obrisa
oi i iseknu se. Ne tuguj, ree Vivaldo. Budi radostan. Stajao je nad
Rufusom jo jedan trenutak, pa je rekao, Izveu te i kupiti ti neto
za jelo. Ti gladno dete, eto zato se tako ponaa. Otiao je u kuhinju
i poeo da se umiva. Rufus se osmehnu posmatrajui ga, nagnutog nad
lavaboom, pod groznim osvet-lenjem.Kuhinja je liila na kuhinju u
Semt, Dejms Slipu. On i Leona su tu okonali svoj zajedniki ivot, na
samom rubu ostrva. Kad je Rufus prestao da radi i kad je otiao sav
njegov novac, a nije ostalo nita da se daje u zalagaomicu, potpuno
su zavisili od novca koji je Leona donosila kui iz restorana. Onda
je ona izgubila ovaj posao. Njihov domai ivot, koji je sadravao
uasnu koliinu pia, oteavao joj je da na posao dolazi na vreme i
dovodi do toga da izgleda sve nepristojnije.. Jedne veeri,
polupijan, Rufus je otiao po nju u restoran.. Sleeeg dana bila je
otputena. Posle toga nikad nije imala stalno zaposlenje.Jedne veeri
Vivaldo im je doao u posetu, u njihov po-, slednji stan. Sluali su
zviduke remorkera ceo bogovetni dan i no. Vivaldo je zatekao Leonu
kako sedi na patosu u kupatilu, sa kosom u oima, licem nateklim i
prljavim od plaa. Rufus ju je bio tukao. On je utei sedeo na
krevetu.Zato? viknuo je Vivaldo.Ne znam, jecala je Leona, ni zbog
ega to sam uinila. On me uvek tue, ni zbog ega, ni zbog ega!
Dahtala je da doe do vazduha, otvarajui usta kao dete, i u tom
trenutku Vivaldo je stvarno mrzio Rufusa i Rufus je to znao. Oxi
kae53da iza njegovih lea spavam sa drugim crnim momcima, a to nije
tano, bog zna da to nije tano!Rufus zna da to nije tano, rekao je
Vivaldo. Pogledao je Rufusa koji nita nije govorio. Ponovo se
okrenuo Leoni. Digni se, Leona, ustani. Umij se.Uao je u kupatilo,
pomogao joj da stane na noge i otvorio vou. Hajde, Leona. Saberi
se, kao dobra devojka.Pokuala je da zaustavi jecanje i pljusnula se
vodom po licu. Vivaldo ju je potapao po ramenu ponovo se iuavajui
kad je primetio kako je lomna. Uao je u spavau sobu.Rufus ga je
pogledao. Ovo je moja kua, rekao je on, i to je moja devojka. Ti sa
ovim nema nita. Tornjaj se odavde.Zbog ovoga bi mogao biti ubijen,
rekao je Vivaldo. Ona samo treba da vikne. A ja samo treba da siem
do ugla i dovedem pajkana.Pokuava da me uplai? Hajde dovedi
pajkana. Mora biti da si siao sa uma. Samo bi bacili jedan pogled
na ovu .situaciju i strpali te u zatvor. Priao je vratima kupatila.
Hajde, Leona. Uzmi kaput. Odveu te odavde.Ja nisam siao s uma,
rekao je Rufus, ali ti jesi. Kud misli da vodi Leonu?Ja nemam kud
da idem, proaputala je Leona. Pa, moe ostati kod mene dok ne nae
kuda e. Ovde te ne ostavljam.Rufus je zabacio glavu i nasmejao se.
Vivaldo i Leona su se okrenuli da ga pogledaju. Rufus je vikao u
tavanicu. On dolazi u moju kuu i odlazi sa mojom devoj kom i misli
da e ovaj bedni crnja prosto sedeti i pustiti ga da to uini. Nije
li ovo murdarluk?Legao je na stranu, neprestano se smejoii. Vivaldo
viknu, Zaboga, Rufuse, Rufuse! Rufus je prestao da se smeje i
ispravio se u sedei poloaj. ta je? S kim, do avola, misli da se
zeza? Znam da kod sebe ima samo jedan krevet!O, Rufuse, zavapi
Leona, Vivaldo samo pokuava da pomogne.Ti zavei, rekao je on brzo i
pogledao je.Nije svako ivotinja, promrmlja ona.Misli, kao ja?Ona
nita ne ree. Vivaldo ih je oboje posmatrao. .Misli kao ja, kujo?
Ili misli kao ti?Ako sam ivotinja, planu ona moda ju je ohrabrilo
Vivaldovo prisustvo volelia bih da mi kae ko je od mene napravio
ivotinju. Samo mi to reci?Ali, pa to je tvoj mu uinio, ti kujo.
Sama si mi priala da mu je ona stvar ibila kao kod konja. Sama si
mi priala kako ti je ono radio stalno ti je govorio kako mu je ona
stvar najvea u Diiksiju i meu belcima i meu crncima. I rekla si da
to ne moe da poidnesei. Ha-ha. To je jedna od najismenijih stvari
koje sam ikad uo.ini mi se, rekla j-e ona, umorno, nakon kratkog
utanja, da sam ti priala mnogo ta to nije trebalo.Rufus je frknuo.
ini mi se da jesi. Rekao je Vivaldu, sobi, reci Njen mu je unitio
ovu kuju. Tvoj mu i sve one plaljive ornje 'buili su te u dbunju u
Dordiji. Zato te je mu i oterao. Zato ne kae istinu? Ne bih morao
da te bijem da si mi govorila istinu. On se naceri na Vivalda.
ovee, ovoj curi ne moe biti dovoljno i on prekinu, piljei u
Leonu.Rufuse, ree Vivaldo, pokuavajui da bude miran, ne znam na ta
se sputa. Mislim da mora biti da si lud. Ima sjajnu curu koja bi
svuda za tebe pola i ti to zna a stalno nastavlja s tim glupostima
iz Prohujalo sa vihorom. ta je s tvojom glavom, burazeriu? Pokuao
je da se osmehne. Burazieru, molim te nemoj to da ini. Molim
te.Rufus nita nije rekao. Sedeo je na postelji, u poloaju u kojem
ga je Vivaldo zatekao kad je doao.Hajde, Leona, rekao je Vivaldo
naj posle i Rufus je ustao gledajui ih oboje blagim osmehoim, sa
mrnjom.Odveu je samo na nekoliko dana, tako da oboje moete da se
ohladite. Nema smisla ovako nastaviti.Ser Volter Reli kome se
digao. Rufus se podrugljivo smekao.uj, ree Vivaldo, alko mi ne
veruje, ovee, ja u ve nai spavanje kod Hrianske mladei. Vratiu se
ovamo. Do vraga, viknu on, ja ne pokuavam da ti ukradem de-vojku.
Zara me da nisam takav.Rufus je rekao, sa zauujuom i preteom
poniznoeu, ini mi se da ti misli da ona za tebe nije dovoljno
dobra.Ne kenjaj. Ti ne misli da je ona dovoljno dobra za
tebe.5455Ne, rekla je Leona, i oba mukarca se okrenue da je
pogledaju, ni jedan nema pravo. Rufus misli da nije dovoljno dobar
za mene.Ona i Rufus se otro pogledae. Remorker je zazvidao, daleko.
Rufus se osmehnuo.Vidi? Uvek ti to naiinje. Ti si ta koja to
nainje. Pa kako oekuje od mene da izdrim sa kujom kao to si ti? Ti
si tako odgojen, ree ona, i ini mi se da tu nita ne moe.Ponovio
nastade utanje. Leona je stisnula usne i oi su joj se ispunile
suzama. Izgledala je kao da eli da povue te reci, da povue vreme i
sve pone iz poetka. Ali nije mogla smisliti ta da kae i tiina se
otegla. Rufus je napuio usne. Hajde, droljo, rekao je on, hajde,
svri stvar sa spojim divnim ljubavnikom. On nee nita moi da ti
pomogne, sada ne. Vratie se ti. Sad ne moe bez mene. Legao je
potrbuke na krevet. A ja, ja u za pramenu nou dobro spavati.
Vivaldo je gurnuo Leonu ka vratima, izvaoei se iz sobe, posmatrajui
Rufusa.Ja u se vratiti, rekao je on.Ne, nee, rekao je Rufus. Ubiu
te ako se vrati. Leona ga je hitro pogledala, nareujui mu da uti i
Vi-valdo je za njima zatvorio vrata.Leona, upitao je on, kad su
'bili na ulici, kako^ dugo stvari ovako stoje? Zato to trpi?Zato,
upita umorno Leona, ljudi bilo ta trpe? ini mi se zato jer drukije
ne mogu. Da, ja sam takva. Pred bogom ja ne znam ta da inim. Poela
je opet da plae. Ulice su bile veoma mrane d puste. Znam da je
bolestan i stalno se nadam da e se oporaviti, a ne mogu da ga
nateram da ode lekaru. On zna da ne inim nita od onoga to kae, on
to zna!Ali ne moe ovako nastaviti, Leona. On vas moe obojeubiti.On
kae da ja pokuavam da nas ubijem. Pokuala je da se nasmeje. Prole
nedelje se tukao s nekim momkom u podzemnoj, nekim stvarno
bezveznim nesrenikom nije mu se svidela ideja to smo mi zajedno,
zna? i, ovaj, zna, on je meni prebacio zifoog te tue. Rekao je da
sam ja ohrabrila oveka. Pa, Viv, ja oveka nisam ni videla sve dok
nije otvorio usta. Ali Rufus, on to neprestana trai, vidi to gde ne
postoji,56
ne vidi vie nita drugo. Kae da sam mu ja upropastila ivot. Pa,
ni on mom nije mnogo dobra uinio.Pokuala je da obrie oi. Vivaldo
joj je dao svoju maramicu i stavio joj ruku oko ramena.Zna, svet je
dovoljno okorao i ljudi su dovoljno1 zli i kad to neprestano ne
trai, podstie i pogorava. Stalno mu govorim, znam da ima mnogo
ljudi kojima se ne svia ono to radim, ali to me se ne tie, neka oni
idu svojim putem, ja u svojim.Pored -njih je proao policajac
znaajno ih pogledavi. Vivaldo je osetio kafco je kroz Leonino telo
prola jeza. Zatim je jeza prola i kroz njegovo telo. Ranije se
nikad nije plaio policajaca; prosto ih je prezirao. Ali sada je
osetio bezlinos't uniforme, pusto ulica. Osetio je ta bi policajac
mogao rei i uiniti da je on Rufus, da koraa ovuda grlei Leonu.Nakon
jednog trenutka ipak je rekao, Treba da ga napusti. Treba da ode iz
grada.Kaem ti, Viv, stalno se nadam da e nekako sve ispasti dobro.
Kad sam ga upoznala nije Ibio ovakav. On, u stvari, uopte nije
ovakav. Ja znam da nije. Neto mu se okrenulo u glavi i on tu nita
ne moe.Stajali su pod ulinom svetiljkom. Njeno lice bilo je
sumorno, bilo je neizrecivo lepo od tuge. Suze su joj se kotrljale
niz mrave obraze i ona se, s vremena na vreme, bez uspeha,
naprezala ne bi li kontrolisala podrhtavanje svojih usta
de-vojice.Ja ga volim, rekla je, bespomono, ja ga volim, ne mogu
nita protiv toga. Nije vano ta mi radi. On je prosto izgubljen i
tue me jer nema ta drugo da udara.Privukao ju je uz sebe dok je
plakala, mravu, umornu devojku, nesvesnu naslednicu generacija
ogorenosti. Nije mogao smisliti ta da kae. U njemu se lagano palila
neka 0vetkst, strana -svetlost. Video je nejasno opasnosti, tajne,
ponore o kojima nilka nije ni sanjao^ da postoje.Evo taksija, rekao
je on. . Ona se uspravila i ponovo je pokuala da obrie oi.Poi u s
tobom, rekao je on, i odmah u se vratiti.Nemoj, odgovorila je, samo
mi daj kljueve. Snai u se. Ti se vrati Rufusu.57Rufus je rekao da e
me ubiti, rekao je on, sa polu-osmehom.Taksi se zaustavio pred
njima. On joj je dao kljueve. Ona je otvorila vrata, krijui lice od
ofera.Rufus nee ubiti nikog drugog do sebe, rekla je ona, ako ne
nae prijatelja koji 6e mu pomoi. Zastala je, deli-mino u taksiju a
delimino napolju. Ti si mu jedini prijatelj na svetu, Vivaldo.Dao
joj je neto novca za podvoz, gledajui je neim to je, posle svih
ovih meseci, konano izmeu njih postalo odreeno. Oboje su voleli
Rufusa. I oboje su bili beli. Sada kad im je to tako sumorno zurilo
u lice, oboje su mogli da vide kako oajniki onaj dnugi pdkuava da
iz'beigne ovo suoavanje.Ti et sad otii tamo? upitao je on. Otii e
kod mene?Da. Otii u. Ti se vrati Rufusu. Moda mu ti moe pomoi.
Njemu je potreban neko ko e mu pomoi.Vivaldo je dao ofera adresu i
posmatrao je kako ise taksi udaljava. Okrenuo se i poao nazad putem
kojim su doli. Sada, kada je bio sam, put je izgledao dui i
mraniji. Svest da policajac luta negde u tami po-red njega, uinila
je tiinu zloslutnom. Oseao je neku pratnju. Oseao se potpuno otuen
od grada u kome se rodio; ovog grada za koji je nekad oseao neku
vrstu skamenjene naklonosti jer je on bio sve to je poznavao kao
svoj dom. A ipak ovde nije imao doma straara u Benk stritu nije
bila dom. On se neprestano nadao, da e, jednoga dana, ovde sebi
sviti dom. Sad je poinjao da se pita da li u ovoj steni iko moe da
pusti korena; ili je, taonije, poeo da biva svestan oblija kakva su
dobij ali oni koji su ga imali. Poeo je da se pita kakvo je njegovo
oblije. Cesto je {razmiljao o svojoj samoi, ina primer, kao o
stanju koje potvruje njegovu superiornost. Ali ljudi koji nisu bili
'Superiorni bili su, ipak, krajnje usamljeni i nesposobni da
prekinu svoju usamljenost upravo stoga to nisu imali opreme s kojom
bi u nju uli. Njegova usamljenost uveliana toliko miliona puta,
ohladila je noni vazduh. On se seao do kaikvih ga je ekscesa, u
kakve ga je zamke i more, vodila njegova usamljenost; i pitao se
kuda bi takva strana praznina mogla da odvede ceo jedan grad.58U
isto vreme, dok se pribliavao Rufusovoj zgradi, uporno je nastojao
da ne misli o Rufusu.Bio je u etvrti stovarita. Tu dole ivelo je
veoma malo sveta. Danju su kamioni zaguivali ulice, radnici su
stajali na sablasnim platformama, pomerajui velike tovare i psujui.
Kao i on nekad; dugo vremena i on je bio jedan od njih. Ponosio se
svojom vetinom i svojim miiima i bio je srean to ga prihvataju kao
mukarca meu mukarcima. Samo oni su u njemu videli neto to nisu
mogli da prihvate, to je u njima izazivalo nelagodnost. S vremena
na vreme, neko bi ga, pripaljujui cigaretu, podrugljivo pogledao,
kroz blagi osmeh. Osmeh je skrivao nerado, odforambeno
neprijateljstvo. Govorili su da je on bistar momak, da treba da
uspe; jasno su pokazivali da od njega oekuju da ode, nije bilo vano
kuda on njima nije pripadao.Ali duboko u njemu secalo ga je i acalo
pitanje Rufusa. U njegovoj gimnaziji bilo je nekoliko obojenih
dea'ka, ali oni su se, koliko se on seao, uglavnom drali skupa.
Poznavao je deake koji su uivali da izlaze i tuku crnce. Jedva da
je izgledalo moguno jedva da je, ak, izgledalo poteno da obojeni
deaci koji su u gimnaziji bili bijeni mogu izrasti u obojene ljude
koji ele da tuku svakoga koga vide, ukljuujui ili moda naroito,
ljude koji nikad nisu, na ovaj ili onaj nain, na njih obraali
panju.Posmatrao je svetio na Rufusovom prozoru, jedino svetio tu
dole.Onda se setio neega to mu se desilo davno, pre dve ili tri
godine. Bilo je to onda kad je provodio mnogo vremena u Harlemu,
jurei tamonje kurve. Jedne noi, dok je padala slaba kia, koraao je
Sedmom avenijom. Koraao je veoma ivahno, jer je bilo vrlo kasno, a
ovaj deo avenije bio je gotovo sasvim pust pa se plaio da ga ne
zaustavi policijski patrolni automobil. U 116. ulici svratio je u
jedan bar, birajui na-merno bar koji nije poznavao. Poto bar nije
poznavao oseao je neuobiajenu nelagodnost i pitao se ta kriju lica
oko njega. Ma ta to bilo, skrivali su vrlo dobro. Nastavili su da
piju, razgovarajui jedni s drugima i ubacujui novac u duk boks.
Izvesno nije izgledalo da je njegovo prisustvo i kod koga izazvalo
oprez ili zauzdalo jezik. Ipak, niko se nije potrudio da s njim
progovori i gotovo neprimetan sjaj prelazio im je59preko oiju kad
god hi pogledali prema njemu. Ovaj sjaj se zadravao ak i kad su se
srnej ali. Barmen se, na primer, nasmejao neemu to je Vivaldo
rekao, a ipak je jasno stavio do znanja, dok mu je gurao pie preko
anka, da je irina anka tek slaba predstava iroke provalije koja
postoji izmeu njih.Ovo je bila no kada je video oei bez sjaja.
Kasnije, prila mu je jedna devojka. Poli su iza ugla u njenu sobu.
Bili su u njoj; on je olabavio kravatu i skinuo pantalone i upravo,
su se spremali da ponu kad su se otvorila vrata i uao njen mu. On
je bio jedan od onih nasmejanih ljudi, sa blagim izrazom lica, koji
su bili u baru. Devojka je vrisnula, prilino ljupko, a zatim mirno
poela da se oblai. Vivalo je najpre bio toliko razoaran da je eleo
da zakuka, a potom toliko-besan da je poeleo da uibija. Sve dok
nije pogledao u o>ve-kove oi nije poeo da se plai.ovek ga je
posmatrao odozgo i smeikao se.Gde si mislio da ga stavi, belo
mome?Vivaldo nita nije rekao. Polako je poeo da navlai pantalone.
ovek je bio vrlo crn i virio krupan, krupan gotovo kao Vivaldo, i,
razume se, u tom trenutiku, u mnogo boljem poloaju za tuu.Devojka
je sedela na ivici kreveta, oblaei cipele. U sobi se nije ulo nita
drugo osim njenog tihog, iskidanog, isprekidanog pevuemja. On nije
ba mogao da raspozna melodiju koju je pevuila, i to ga je, iz nekog
aavog razloga, raz-besnelo.Bar si mogao priekati nekoliko mkruta,
rekao je Vivaldo.Rekao je ovo dok je zakopavao kai, lenjo, nekako
nejasno svestan da bi, u iStvari, ovako mogao umanjiti kaznu. Tek
to su ove reci izile iz njegovih usta ovek ga je oama-rio, dva
puta, otvorenim dlanom. Vivalo se oteturao iza kreveta u ugao gde
je bio lavaibo i aa za vodu pala je na pod i razbila se na podu u
paramparad.Do avola, rekla je devojka, otro, nije potrebno
upropastiti sobu. Ona se sagela da pokupi komadie stakla. Ali
Vivaiu je, takoe, izgledalo da je'ona malo uplaena i malo
posramljena. Uini to si naumio, rekla je ona, kleei, i odvedi ga
odavde.60Vivaldo i ovek netremice su se posmatrali i strah je poeo
da cedi iz Vivalda njegov bes. Nije ga uplaila samo situacija: nego
ovekove oi. Zurile su u Vivalda mirno, postojanom mrnjom, dalekom i
konanom kao ludilo.Vraki si srean to ga nisi stavio, rekao je on.
Bio bi silno oaloen beli mladi da jesi. Vie nikad ne bi stavio tu
belu kitu ni u jednu crnu piu, to ti mogu garantovati.Pa, ako tako
osea, Vivaldo je eleo da kae, zato je, do vraga, ne dri dalje od
ulice? Ali stvarno se inilo da je bolje i inilo se, prilino udno,
da devojka pokuava da mu to bez reci saopti da govori to je manje
moguno.I on je, nakon jednog trenutka, rekao to je odmerenije
mogao. Jasno. Naleteo sam na najstariji trik u ovom poslu. Tu sam.
Dobro. ta eli?Ono to je ovek eleo bilo je vie nego to je umeo da
kae. Posmatrao je Vivalda, ekajui da Vivaldo opet progovori.
Vivaldo se odjednom seti nekog filma koji je davno gledao. Video je
psa ptiara, napregnutog, spremnog, potpuno mirnog, kako eka da jato
jarebica zahvati panika i da polete gore gde ih mogu uzeti na nian
lovake puke. Tako je bilo u sobi dok je ovek ekao da Vivaldo
progovori. ta bi god Vivaldo,rekao, to bi se pretvorilo u izgovor
za klanje. Vivaldo je zadravao dah, nadajui se da se njegov strah
ne vidi u oima i oseao je kako telom poinju da ga proimaju marci.
Onda je ovek pogledao devojku, koja je stajala blizu kreveta,
posmatrajui ga, pa se lagano pribliio Vivaldu. Kad je stao tano
ispred Vivalda, oi su mu se i dalje, inilo se, zabijale u
Vivaldove, 'kao da on hoe da prodre kroz loibanju i mozak i sve
potiini sebi, odseno je pruio ruku.Vivaldo mu je dao novanik.ovek
je pripalio cigaretu koju je drao u uglu usta kad je omereno, drsko
poeo da pretrauje novanik. Ono to ne razumem, rekao je on, strano
lenjo, to je zato vi beli momci uvek dolazite u gornji deo grada,
njukajui za naim crnim curama. Vi ne viate ni jednog od nas crnaca
dole u gradu da njukamo za va>im belim curama. Podigao je
pogled. Viate li?Nemoj biti tako siguran, pomislio je Vivalo, ali
nita nije rekao. Ali ovo je pogodilo u njemu neki ivac i on je
osetio da ponovo poinje da biva besan.61Pretpostavi da ti kaem da
je ovo moja sestra, rekao je ovek, pokazujui rukom devojku. ta bi
ti uinio da me nae sa svojom sestrom?Ne bi me se ni malo ticalo i
da je rascepi na dvoje, pomislio je Vivaldo, brzo. U isto vreme ovo
pitanje ga je navelo da zadrhti od besa i on je shvatio, drugim
delom svoje svesti, da ovek upravo to i eli.Ipak se duboko u njemu
zadrala utrnula misao zato ga je ovo pitanje razbesnelo.Mislim, ta
bi meni uinio? ovek je bio uporan, nastavljajui da dri Vivaldov
novanik i gledajui ga sa osmehom. Hou da sam sebi iz,rekne kaznu.
Priekao je. Zatim je rekao: Hajde. Ti zna ta vi momci radite. udno,
tada je ovek izgledao malo posramljen, a u isto vreme opasniji nego
ikad.Vivaldo je konano rekao, kruto, Ja nemam sestru, popravio je
kravatu, elei da mu ruke budu mirne, i poeo da se osvre traei
jaknu.ovek ga je osmotrio jo jedan trenutak, pogledao je devojku,
pa je ponovo spustio pogled na novanik. Izvadio je sav novac. Ovo
je sve to ima?U to vreme Vivaldo je redovno radio i u njegovom
novaniku bilo je gotovo ezdeset dolara. Da, rekao je Vivaldo.Nita u
depovima?Vivaldo je iz depova izvadio novanice i metalni novac, sve
u svemu moda pet dolara. ovek je uzeo sve.Neto mi treba da se
vratim kui, gospodine, rekao jeVivaldo.ovek mu je vratio novaniik.
Idi peice, rekao je on. Srean si to moe. Ako 'ti ponovo uhvatim
ovde stranjicu, pokazau ti ta se desilo jednom koga poznajem kad ga
je jedan belac uhvatio sa svojom erkom.Vivaldo je stavio novanik u
stranji dep i podigao je jaknu sa poda. ovek ga je posmiatrao,
devojka je posmatrala oveka. Priao je vratima, otvorio ih i shvatio
da je slab na nogama.Pa, rekao je, hvala za nasankavanje, i sruio
se niz stepenice. Doao je do prvog odmorita kad je iznad sefoe uo
otvaranje vrata i silaenje brzih, potajnih koraka. Iznad sebe je
ugledao devojku, kako prua ruku preko ograde. De, proaputala je,
uzmi ovo, opasno se nagela daleko preko62ograde i tutnula mu jedan
dolar u dep na grudima. Sad hajde kui, rekla je, foei! i odjurila
uz stepenice.ovekove oi ostale su dugo u njemu posle .besa, arama i
straha te veeri. I sad su bile u njemu, dok se penjao stepenitem u
Rufusov stan. Uao je bez kucanja. Rufus je stajao blizu vrata, drei
no.Da M je to za mene ili za tebe? Ili namerava da si odree kruku
salame?Naterao je sebe da ostane gde je bio i da gleda pravo u
Rufusa.Mislio sam da ga stavim u tebe, huljo. Ali se nije pomeriio
s mesta. Vivaldo je lagano uzdahnuo.Pa,' stavi ga. Ako sam ikad
video bedno kopile kome su potrebni prijatelji, ti si taj.inilo im
se da se dugo posmatraju i ni jedan se nije pomerio s mesta.
Buljili isu jedan drugom u oi, svaki od njih, moda, traei
prijatelja kojeg se seao. Vivaldo je tako dobro poznavao lice pred
sobom da je, na neki nain, prestao da ga posmafcra i sad mu je srce
zadhrtalo kad je video ta je Rufusu uinilo vreme. Ranije nije
primeivao sitne bore na elu, duboku, vijugavu liniju izmeu obrva,
napregnutost koja je ogoravala usne. Pitao se ta to vide oi one to
nisu viale ranije. On Rufusa nikad nije dovodio u vezu sa
neobuzdano-u, jer je njegov hod uvek bio odmeren i spor, njegov ton
podrugljiv i blag: ali sad se setio kako Rufus svira
bubnjeve.Vivaldo se pribliio, nainivi jedan mali korak, poma-trajui
Rufusa, posmatrajui no.Nemoj da me ubije, Rufuse, uo je sebe kako
govori. Ja ne pokuavam da te uvredim. Ja samo pokuavam da
pomognem.Vrata kupatila jo su bila otvorena i svetio je i dalje
gorelo. Gola kuhinjska sijalica neumoljivo je osvetljavala dva
sanduka za pakovanje narandi, plou koja je inila kuhinjsiki sto i
nepokrivenu klozetsku solju i kadu. Prljavi ve leao je baen u uglu.
S druge strane, u mranoj spavaoj sobi, dva kofera, Rufusov i
Leonin, leali su otvoreni na sred patosa. Na krevetu je bio zguvani
sivi arav i tanko ebe.Rufus je zurio u njega. inilo se da ne veruje
Vivaldu; inilo se da ezne da mu veruje. Lice mu se zgrilo, ispustio
je1 no, i pao po Vivaldu, bacajui ruke oko njega, drhtei.Vivaldo ga
je odveo u spavau sobu i seli su na krevet.fi.'iNeko mora da mi
pomogne, rekao je Rufus najlposle, neko mora da mi pomogne. Ova
svinjarija mora prestati.Zar ne moe da mi kae neto o tome?
Upropauje ivot. A ja ne znam zato.Rufus je uzdahnuo i zavalio se,
drei ruke pod glavom, zurei u plafon. Ni ja ne znam. Ne razlikujem
ta je dobro a ta nije. Vie ne znam ta radim.ela zgrada bila je
tiha. Soba u Ikojoj su sedeli izgledala je veoma daleko od ivota
koji je vrio svud oko njih, svuda na ostrvu.Vivaldo je rekao,
'blago, Zna, ono 'to radi Leoni to nije dobro. Cak i da ini ono to
kae da ini nije dobro. Ako'ne moe mata drugo do da je tue. pa onda,
treiba da je ostavi.Izgledalo je da se Rufus osmehnuo. ini mi se da
s mojom glavom neto nije u redu.Potom je ponovo zautao; sklupeao se
na krevetu;- pogledao je Vivalda.Smestio si je u taksi?Da, rekao je
Vivaldo.Otila je kod teibe?Da.Ti se vraa tamo?Mislio sam, moda, da
ostanem ovde mak* s tobom ako nema nita protiv.ta to pokuava da
uini da bude straar ili tako neto?Rekao je to uz osmeh, ali u
njegovom glasu nije bilo osmeha.Prosto sam pomislio da moda eli
drutvo, rekao je Vivaldo. Rufus je ustao iz kreveta i poeo nemirno1
da seta gore dole kroz dve prostorije.Ne treba mi nikakvo drutvo.
Imao sam dovoljno drutva da mi traje do kraja ivota. Otiao je do
prozora i stao je tu leima okrenut Vivalu. Kako ih mrzim sve one
bele pasje sinove tamo napolju. Oni toi hteli da me ubiju, misli da
ne znaim? Nanizali su svet na konopac, ovee, bedne bele drkadije, i
pokuavaju da mi taj konopac obese oko vrata, da me ubiju. Ponovo se
okrenuo ka sobi; Vivalda nije gledao. Katkad ovde leim i sluam samo
sluam. Njih napolju, kako se erupaju, menjaju, misle da e to eauvek
tra-64jati. Katkad leim ovde i sluam, sluam nee li bomba, ovee,
pasti na ovaj grad i dokrajiti svu tu buku. Sluam ne bi li ih uo
kako stenju, eleo bih da krvare i gue se, eleo bih da ih ujem kako
vapiju, ovee, da neko doe i pomogne im. Dugo e oni zapomagati pre
nego to ja siem. Zautao je, u oima su mu svefclucale suze i mrnja.
Desiie se to uskoro, mora se desiti. Stvarno bih voleo da to vidim.
Ponovo se vratio prozoru. Katkad sluam one brodove na reci sluam
njihovo zvidanje .a mislim zar ne bi bilo divno ponovo se ukrcati
na brod i otii nekud daleko od svih ovih nikogovia, tamo gde se s
oovekom postupa kao s ovekom. Obrisao je oi nadlanicom i naglo
spustio pesnicu na prozorsko okno. Mora se boriti sa gazdom jer je
gazda beo! Mora se tui sa liftbojem jer je dripac beo. Svaki
probisvet iz Bouerija3) moe te celog pos.rati iako moda ne moe ni
da uje, ni da vidi, ni da hoda, ni da jebe ali je beo!Rufuse.
Rufuse. Sta je eleo je da kae, ta je sa mnom, Rufuse? Ja sam beo.
Ali je rekao, Rufuse, nisu svi takvi.Nisu? To je za mene novost.
Leona te voli Ona toliko voli obojene ljude, rekao je Rufus, da ja
ponekad jednostavno to ne mogu da podnesem. Zna li ti ta ta cura
zna kod mene? Jedinu stvar koju zna? Stavio je ruku na svoj seks,
grubo, kao da hoe da ga otrgne, izgledao je zadovoljan to vidi da
je Vivaldo ustuknuo. Ponovo je seo na krevet. To je sve.Mislim da
si poremetio pameu, rekao je Vivaldo. AH strah je osuio njegov glas
osude.Ali ona je za mene jedina cura na svetu, dodao je Rufus nakon
jednog trenutka, nije li to udno? Ti tu devojku unitava. Zar to
eli? I ona unitava mene, rekao je Rufus. Tako. Da li to eli?ta
dvoje ljudi ele jedno od drugog, upitao je Rufus, kad su zajedno?
zna li?I3) Boueri ulioa u Njujorku poznata po jevtinim krmama