Jakov Jurisic - Grgino Dvoriste

Jakov Jurii

GRGINO DVORITE

SRNE NA SANTI LEDA

Te godine, poetkom marta, Sava se odledila. Led je krenuo. Sante se sudaraju, slau jedna na drugu, lome se, praskaju, razbijaju i ponovo sleene rue sve pred sobom.

Najprije je prola santa prekrivena divljim patkama. Za njom je rijeka nosila ledom okovanu vodenicu. Iza njih, sredinom Save, plovila je santa sa srnama.

Tata, tata! zavikao je Grga. Tata, tata, srne! Srne na santi! Pouri... Moramo ih spasiti. Vodeniar Luka istra na nasip.

Srne, tamo su srne, tata govorio je Grga, drei u rukama dva vesla. Idi po konopac i sjekiru kazao je otac, iskusni vodeniar. I staro i mlado istralo je na nasip. Luka i Grga uskoie u amac.

Vjeto su se provlaili izmeu santi. Izbjegavali su opasne sudare. A Sava ih je neosjetno ali opasno udaljavala od sela. Ljudi su ih pratili nasipom. Na santi ispred njih srne su se umirile. Tiho su dahtale i drhtale.

Plavio se strah skupljen u njihovim krupnim, plahim oima. U uima im je odjekivalo zavijanje vukova, um njihovog bijega, nagli skok na led, pucanje i odvajanje sante. uurile su se, kao da iznad njih negdje u zraku vreba vuja apa.

Kako prebaciti srnu u amac? Grga je shvatio da je otac teak i ne smije na santu.

Ja u, ja sam laki rekao je. Vodeniar se trgnuo i uhvatio djeaka za ramena. Kada je Grga bio spreman, otac ga je dugim konopcem vezao oko

pojasa i paljivo spustio na santu. Ljudi na nasipu su zanijemili. Strah im je zavezao jezik.

Grga je bojaljivo koraao po modroklizavom ledu. S ispruenim dlanom paljivo je prilazio srnama. Na njegovom dlanu zlatilo se zrnevlje kukuruza. Dvije srne krenue za njim u amac, dok je trea i dalje nepomino leala. Kad vidjee da ih ova ne slijedi, njih dvije su tvrdoglavo pokuavale da joj se vrate. Zapoela je nesvakidanja borba. Luka je sjekirom razbijao i sjekao led. Sporo ali sigurno pribliavao se srni. Kad se sasvim priblii, izvi se i s obje ruke dohvati njeno premrzlo tijelo. amac se snano zanjiha. Svi popadae. Ljudi zavritae na nasipu. Ali to ne potraja dugo. amac se umiri. Grga i Luka slono zaveslae. Oprezno su se pribliavali obali.

Odjednom se uo straan tresak. Ljudi se sledie. Iznenaeni, ugledae kako srne popadae jedna na drugu. Istog trena amac se nagnu, poskoi i prevrnu. Eto tu, na domak obale, nadohvat ruku.

Te noi Grgu je tresla groznica. Tresla se i postelja pod njim. U plaviastom praskozorju ugledao je na proplanku razigrano krdo srna. Beumno su izvodile visoke pa duge skokove.

Neprimjetno se od njih odvoji najljepa. Bojaljivo prie djeaku, taknu mu vlanom njukicom ruku i u galopu nesta u izmaglici snova.

Grga se tre. Brzo se pridie i jo bre razbudi. Zagleda se u svoje ruke. I zamalo se ne sudari sa srnama. A one su ga, nadnijete nad postelju, nekako brino gledale. Tu ste viknuo je radosno Grga. Tu ste, tu ste... On snano zagrli najbliu srnu, spusti se u postelju i utonu u san.

Vani su pucale grane od studeni. JELENKA I DOMAA ZADAA

Proljee je. Ispod hrastove kronje Grga pie domau zadau. Nedaleko od njega su pas Tref, ovan Tras i nekoliko crnoarih krava. Tref i Tras igraju se oko jablana. Krave ih samo pogledaju, obore glavu i mahnu repom. Njihova igra ih ne zanima. Neozbiljna je. Ljepe je sladiti se pirikom.

Grga se dugo muio sa zadaom. Uiteljica je zadala pismeni sastav na slobodnu temu. to god napie lii na pjesmu. Pravu pjesmu. Pie, a ispod pera nekako rastu, ume stihovi. Otkud to? Kako e doi u kolu i umjesto domae zadae, sastava, pokazati pjesmu? Niko od njegovih drugova ne sastavlja stihove. I zato bi uiteljica povjerovala da je ba on napisao pjesmu?

Trao je za kravama. Vraao ih. Ljutio se na njih i na sebe. Igrao se sa Trefom i Trasom, ali je i dalje mislio na pjesmu. Otkinuo je granicu lijeske i kidajui listove ponavljao tiho: hou neu pokazati. Svaka granica je svojim posljednjim listom govorila Pokai pjesmu, Grga!" Listovi su mu zatrpali stopala. Opustoio je cijeli grm lijeske.

Sa Save dopire zvuk brodske trube. Grga stavi teku na torbu i spretno, kao vjeverica, popne se na vrh jablana. Drei se za granu, pomisli: Evo me, gusar na osmatranici." Ovo je sigurno truba s broda Uka"! I, bio je u pravu. Zna se, nije mogao pogrijeiti. Po zvuku sirene mogao je usred noi, u snu, pogoditi koji brod plovi Savom i u kojem pravcu ide: uzvodno ili nizvodno, da li vue prazne ili pune lepove? Grga mahnu mornarima.

S broda mu dvije djevojice uzvratie pozdrav. Da ga je neko tog trenutka upitao ta bi elio biti, odgovorio bi kao iz topa: kapetan na Uki". A Uka" je bila najljepi i najbri brod na Savi.

Brod je zamakao za savsku okuku. Grga se sputao sa jablana. Prije nego to dotae zemlju, primijeti kako se Tref okomio na kravu Jelenku. Iz njenih prodrljivih usta virile su skvaene plave korice njegove teke.

Pojela mi je domau zadau, pojela mi je pjesmu! zaplakao je Grga. Tref je i dalje lajao. Tras blejao. Jelenka se branila iljatim rogovima. O

njenom otrom i vitkom rogu visila je Grgina torba. Tek u tali plaljivo je ispruila vrat, okrenula se ljutitom djeaku i pokajniki ga pogledala.

LIJENIK GRGA

Ve petnaest dana Grgin djed ne ustaje iz kreveta. Opasno je bolestan", aputali su njegovi vrnjaci. Djed je star. Pamti i Prvi svjetski rat. Polica u njegovoj sobi puna je ordenja, trofejnog oruja i knjiga.

Grga nekoliko puta dnevno zaviruje u djedovu sobu kroz odkrinuta vrata. Proviri, i ta vidi? Djed lei i samo mu se lijevi brk trza. U kui su svi alosni. Eto, djed legao da umre. Baka se vraala iz njegove sobe blijeda i alosna. Teret tuge pritisnuo je njena staraka ramena i ona se jo vie povila.

Trese ga neka groznica; usne su mu ispucale. Ode moj stari govorila je sebi u njedra plaei se vlastitih rijei.

To jutro doao je lijenik. Pipnuo je puls, izmjerio pritisak. Pipkao, kuckao i dirkao djeda. Mrtio se. Neto mirisao. Nadnosio je nos iznad djedova usta i znaajno pogledavao oca.

Danas emo poslati hitnu" po djeda! Smjestit emo ga u bolnicu! Vikao je kao da plai djeda, kao da ga opominje i budi. Trepavice su neprimjetno zatrepnule na djedovim oima.

Pije li jo djed? pitao je lijenik. Ne pije branila ga baka. Ne pije, nikad nije ni pio. Legao je prije

petnaest dana. Ni kapi nije popio, jadnik. Lijenik je otiao u posjetu drugom bolesniku. Ukuani su se ushodali.

Sve to su radili bilo je loe ili naopako uraeno. Grga se tajno uvukao u djedovu sobu.

Prinio stolicu uz djedovo uzglavlje. Polako se popeo. Savio se uz djedov vrat i tiho mu na uho apnuo:

Ne dam ja tebe u bolnicu. Stolica se izmakla i Grga je nespretno tresnuo na pod. U padu se

otkotrljao pod visoki gvozdeni krevet. Pod rukom osjeti neto klisko i sklupano. Da nije zmija?" problijedi i brzo se izvue. Kada je skupio hrabrost, vrati se ponovo do kreveta i proviri: bilo je to crveno crijevo.

To je taj gmaz koji me uplai", pomisli Grga i izvue jo vlano rakijsko crijevo. Smota crijevo i sakri pod kaputi. Da se u tom trenutku okrenuo, mogao je vidjeti kako se djedu na miris rakije ire nozdrve. Zurei da to prije izae iz sobe, na vratima se sudari sa ocem. Tog trenutka mu se raskopa kaput. Dugme se otkotrlja na sredinu sobe, crijevo se kao ogromni gmaz isprui pred njihovim nogama.

To li je to? ree otac. To li je djedova bolest! Otac kleknu i zaviri pod krevet. Zavue se i izbaci nekoliko kartonskih

kutija i papirnih vrea, hrpu novina i na kraju rakijsko bure od etrdeset litara.

Prazno je rekoe uglas, pogledae se i prasnue u smijeh. Ukuani su i dalje tuno hodali po kui. Samo otac i Grga nisu

pokazivali nikakvu zabrinutost. Pjevuili su. Baka se udila, opominjala ih i glasno se ljutila.

U samu zoru, iz male dvorine zgrade uo se djedov glas: Stara, donesi kavu, oko ti ljubim! Djed je iv, djed je oivio! povikali su ukuani i radosno potrali u

njegovu sobu. VESELI PIJETAO

Dvoritem je trala i roktala krmaa Gara. Na njenim leima je stajao i kukurikao crveni pijetao. Gara je skiala, valjala se po pijesku, ali se crvenog pijetla, vjetog jahaa, nikako nije mogla otarasiti.

Stanovnici dvorita su se zaudili, pa onda uplaili. Tras je podigao glavu i natrake se povlaio u tamni dio dvorita. Tref je zinuo, isplazio jezik i na trenutak ostao tako zbunjen. Kokoi su se uznemirile. Uz nesnoljivo kokodakanje pobjegle su na dud. Krmaa je odjednom jurnula pod hrpu drva. Pijetao je udario rairenih krila u sloene grane i pao na lea. Vrtio se u pijesku, mlatarao nogama. Skakao uvis. Gara je preplaeno virila ispod drva. Njeno uplaeno roktanje uznemirilo je i druge svinje.

One su jurnule na pijetla. Pijetao se pridigao, ispruio vrat, podigao krila, zategao krijestu i kratko, ali prodorno kukuriknuo. Svinje su stale. Zbile se. Meusobno su neto roktale. Pijetao je odjednom zamahnuo krilima

i kao orao spustio se na najveu svinju. Ona je skiknula i pojurila ka izlaznim vratima. Na leima joj se kao kaskader drao kandama na pijetao i veselo kukurikao. Pijetao se zabavljao. Od kapije svinja je sunula prema kukuruzitu. Okliznula se i pala. Pijetao je odletio i zabio se u plast slame. Iz utog plasta virile su samo njegove crvene noge.

Za to vrijeme Grga je jecajui traio bocu rakije, koju je nesmotreno ostavio na kunim stepenicama. Kada ju je htio podii, opazi razbijeno staklo. Uz staklo i lokvu rakije. Oko lokve arenili su se otisci pijetlovih kandi. Eto, s tog mjesta su poele cirkuske majstorije veselog pijetla.

Kosci su tog dana ostali bez rakije. I ruak im je kasnio. Gledali su put sela, odakle je Grga, pokunjen, nosio ruak.

Kad im je Grga ispriao ta se desilo s rakijom, kosci su ga stali zadirkivati.

Kolika li e glava sutra biti u tvog pijetla? alio se najstariji. Ne bih mu bio u koi, valja to odbolovati rekao je drugi. Kako pijetlovi lijee mamurluk i kakva je supa od pijanog pijetla?

pitao je trei. Plaei se za svog pijetla, Grga je pourio kui. Dvoritem se vukao, nekako jadno i tuno, njegov veseljak. Padao je

as na jednu as na drugu stranu. Zanosio se i evrdao. Kljun, objeen i mlitav, vukao je po pijesku. Traio je vodu, lijek za svoj mamurluk. Za njim su polako ile koke i udno kokodakale.

GRGIN NOVI ZADATAK

Tano u podne Grgin otac je doveo lijepog pjegastog konja. Iz najbliih kua istrala su djeca i posjedala na drvenu ogradu. Nisu

skidala oi sa grivastog ljepotana. Lipicaner je prednjim nogama kopao, okretao glavu, promatrao oko

sebe i rzao. Ljepeg konja Grgini drugari jo nisu vidjeli. Konj je odjednom podigao glavu i zagledao se u djecu. Svi su zanijemili. Niko nije ni pomislio da mu prie.

Ali Grga je skoio sa ograde. Otrao do bunara. Zahvatio pola kante vode. Konju su se irile nozdrve. Pod strehom, u sjeni, stajao je otac, pritajen, i u sebi mislio: Od koga li je to nauio?" Zaueno je gledao kako Grga polako prilazi konju sprijeda, a onda ga miluje po vratu i glasno govori: Na, na, no!" Konj je zavukao glavu u kantu i srkao hladnu bunarsku vodu

Grga je radosno mahnuo djeacima. Kako emo ga zvati? pitao ih je. I prije nego to su oni uspjeli da

mu odgovore, javi se otac.

Ve si mu dao ime! viknu on, ne miui se s kunog praga. Grga se zamisli: kad mu je dao ime, koje ime? Videi ga u nedoumici,

otac objasni: Kad si ga nudio vodom, rekao si: Na, na, noo! Pa nek se zove Nano. A konj, kao da se odaziva na to ime, okrenu glavu prema ocu i zarza. Grgin zadatak nije vie bio uvanje krava. Napredovao je. Sada je

uvao konje Nanu i Sultana. Redovno ih je vodio na ispau. Ubrzo je Nano navikao da sam dolazi do kunog praga. Tu bi stao. Tako bi zaustavio i Sultana, i Grga bi sa stolice, koju bi stavio na kuni prag, zajaio svog ljubimca.

Ali uz zadovoljstvo idu i nevolje. Tako se desilo i Grgi. Konji su sa livade znali odjednom, bez vidljivog razloga, jurnuti kui. Grga nije znao zato. Trao je za njima. Dozivao ih. Ljutio se. Nita nije pomagalo. Nalazio ih je u tali za jaslama. Eto, danas su ga posebno naljutili. Tri puta su bjeali nazad. Tri puta su kraj njih prolazili svatovi. I kad su etvrti put podigli glave, Grga je glasno zaplakao. Konji su stali kao ukopani. Pogledali su se i lagano zaigrali. Propeli su se i jedan drugog gricnuli za vrat. Doli su u blizinu Grge i mirno nastavili da pasu sitnu djetelinu.

"ta je sad ovo?", pitao se Grga. Razmiljao je a onda zvonko zapjevao. Konji su smjesta potrali kui.

Onda je Grga glasno zaplakao i konji su stali. Od tog dana konji nisu vie prije vremena bjeali kui. Trebalo je samo

da djeak toboe zajeca i oni ga ne bi naputali. GRANE JORGOVANA

U Grginom dvoritu okupili su se znatieljni susjedi. Tesari su uz velike napore na rastavljena kola natovarili ogromno mlinsko vreteno. Susjedi su nagaali: konji nee moi izvui dugo vreteno, nee ga ni pomjeriti s mjesta.

Bili su sigurni da je to neizvodljivo. U pjeskovitom tlu kola su pod teretom propala do glavina.

Pun strijepnje, Grgin otac je izveo iz tale Nanu i Sultana. Konji se uplaie kad ugledae mnogo ljudi. Nano je zaigrao i propeo se. Sultan osjeti opasnost, pokua se oteti i pobjei.

Ljudi se uznemirie. ulo se samo frktanje konja. Pred velikim teretom konji se umirie. Strah im zaustavi dah. Otac ih je

paljivo uprezao. Tapao ih je po sapima. Tepao im. On bi sve dao, samo da konji sada, pred susjedima, slono povuku i izvuku vreteno. U dvorite su pridolazili seljani. Skupilo se pola sela. Ljudi su se bojaljivo odmicali od

konja. Otac je opipao lance, provjerio ormu, popustio uzde i viknuo: Otvaraj kapiju! Nano je samo zaigrao. Sultan se naglo trznuo. Lanac je pukao. Kola se

nisu ni pomakla. Konji su nemirno poigravali. Pjena im je pala po sapima. Otac priveza

novi lanac. Konji su se okretali, bojaljivo pogledavali u ljude i u vreteno, frktali, mahali glavama. Oi su im uplaeno igrale. I na najmanji zvuk ui su im se irile i skupljale. Odjednom se u pucanj bia iznad njihovih glava. Nano se prope. Sultan naglo, bijesno trnu i izleti iz orme. Ham je pukao popola. Tokovi kola su se tek malo pomjerili.

Upropastie konje, pokidae ormu negodovali su susjedi, maui rukama.

Otac donese ham od svatovske orme. Ljutit, sjede pod dud. Zapali cigaretu; sada je i sam poeo vjerovati u uzaludnost novog pokuaja. Susjedi se okupie oko njega dijelei savjete.

Uz zvon svatovske orme konji se smirie. Tada im Grga prie. Milovao im vrat. Tapao po grudima. ekao po leima. Zagledao u oi. Dodirivao nozdrve i neto tiho aputao. Potom je otrao u batu. Iz nje se jo bre vratio s dvije grane jorgovana... Konji veselo zarzae. Grga ih zakiti. Svakom je za oglavinu, i to navrh glave, stavio granu bijelog jorgovana. Okieni jorgovanom i u svatovskoj ormi, konji su zaboravili na ogromno vreteno. Samo su im se ui ulile. Une koljke poudno su brzim pokretima dozivale glasove svatovske pjesme.

Pogledali su jedan drugog i slono se napregli. Prednjim su se nogama ukopali i nagnuli se svom teinom naprijed. Svi noni, vratni i leni miii mogli su im se prebrojati.

Grga tiho ree: Nano, Sultane, idemooo! Orma je zapucketala, zazvonila, tokovi zakripali. uo se samo

strahovit tutanj. Ljude je zapljusnuo oblak podignutog pijeska. Konji su u jednom dahu izvukli vreteno na nasip i stali.

Ljudi nisu ni trepnuli. Trljali su oi. Prilazili mjestu gdje su konji stajali. Nijemo su se gledali i slijegali ramenima. Kao oamueni okretali su se u mjestu. Otac je skoio. Skoio i ostao rairenih ruku.

Konji su na nasipu frktali, dodirujui glavama prsa radosnog Grge. HRABRI MAAK TEF

Ljeti je Grga zamjenjivao oca u vodenici. Tada je Sava plia i sporija, pa je djeak posao vodeniara lako obavljao. Do vodenice bi ga pratili pas

Tref, maak tef i ovan Tras. Svako jutro, kao po dogovoru, sastali bi se ispod Grginog prozora. Tref je tiho lajao, tef apicom lupao u prozorsko stako, a Tras je tresao glavom i klepkom. A kad se Grga, nasmijan, pojavi na prozoru, svi se brzo postroje pred kuom. Prvo Tref, do njega Tras, a iza njih tef. Grga bi uzeo usnu harmoniku, zasvirao, i svi bi, igrajui se, odlazili do rijeke. U amcu su bili mirni. Nakon pristajanja, Tras bi lizao prosuto brano a Tref lijegao u najhladniji dio vodenice.

Danas se to nije ponovilo. tef je skakao po gredama. Trao je po vodenici. Igrajui se skoio je s grede na Trasa, pa kad se ovan trznuo, skoio je na Trefa veselo mjauui. Onda je dotrao do Grge. Umiljavao se. Grebao ga apicama. Prebacivao se preko glave kao akrobata. Zatim se umirio. Vrebao. I ulovio mia. Preplaenog mia putao je, pa hvatao, putao, hvatao i pustio. Tref i Tras su ga zaueno promatrali. Njihov je prijatelj bio zaista neobino veseo.

Vrativi se iz vodenice, Tref je ostao pred dvorinim vratima. Tras se zavukao u talu, a Grga je poslije ruka sa tefom legao na nisku i iroku klupu pod dudom. Bio je umoran. Ruke su ga boljele od veslanja. Brzo je utonuo u dubok san. Do uiju mu je dopirao samo zvuk tefovog predenja. Ukuani su se odmarali. Tiina preplavila dvorite. Ni list se nije micao. Kao da je sve stalo. Tiina od koje ui bole.

Odjednom se Grga prenuo. Iz dubokog sna probudilo ga je strano Trefovo reanje i Trasovo udno tapkanje. Nije znao ta se dogaa Tref je ljutito reao i obilazio oko klupe. Vidjeli su se njegovi sjajnobijeli zubi. Grga se polako pridie, pa naglo skoi.

Mama, mamaaaa! vrisnuo je preplaeno. U blizini njegova vrata, na klupi, leala je prepolovljena zmija.

Otrovnica. Nedaleko od nje leao je sklupan i nepomian maak Tref. Dotrali su roditelji. Majka je grlila i milovala svoga djeaka. Nije ga

putala iz zagrljaja. Tvoj tef je junak! Spasio ti je ivot. Ali, jadan, i on je stradao

rekao je tiho Grgin otac. Tuna povorka vraala se iz vonjaka. Tamo su ispod najstarije jabuke

sahranili tefa. Na irokoj dasci jo i danas stoji urezan natpis: Ovdje je sahranjen ma~ak [tef. Nije to obi~an ma~ak, junak je to. On spasi `ivot meni, Grgi.

GRGA KASKADER

U samo predveerje Nano je zarzao pred vratima ljetnje kuhinje. Kopao je prednjim nogama. Grgin otac se zaudio njegovom dolasku i nemiru. Znao je za veliko prijateljstvo djeaka i konja. Odmah je pogodio da se neto dogodilo. ta? S praga se bacio konju na lea. Nano je sam birao kratice i puteljke.

Brzo su stigli na velike panjake. Nano je, s jahaem na sebi, kao od ale preskakao ograde od bodljikave ice. Onda je stao. Pred njim je leao Grga. Bio je teko povrijeen.

Te njegove vratolomije promrsio je otac. Pa zar je morao da preskae ba najviu preku?

Kraj djeaka cvilio je Tref, a Tras se udio i neobino brzo dahtao. Tek drugi dan Grga se osvijestio u bolnici. U poetku nije znao kako je

tamo dospio ni ta mu se dogodilo. Prozor njegove sobe gledao je na ulicu. Soba je bila u prizemlju,

zatiena hladom stare lipe. Jednog jutra, tek to se probudio, ugleda velikog vujaka kako uskae kroz prozor. Bolesnici se uplaie. Pas prie djeaku. Liznu mu ruku.

Tref! viknu iznenaeni Grga. Tref, otkud ti ovdje? Pas rastavi zube i na Grgina prsa pade papiri. On ga proita i nasmija

se. Na papiriu je pisalo: Pogledaj kroz prozor." Grga se s mukom pridigao. Uz Trefovu pomo priao je prozoru.

Grgina sestra Rua veselo mu je mahnula. Kada je progovorio, Nano je zarzao, Tras zablejao a Tref zalajao.

Sestra je prila prozoru. ta je, kaskader je povrijeen? zadirkivala ga je. Drugovi te

pozdravljaju. Glavu gore! Brzo e izai iz bolnice. Pozdravlja te Aida. Evo kolaa za hrabrog jahaa smisli ovaj stih nabrzinu i oboje se uglas nasmijae.

Tref nikako nije htio da izae iz sobe. Nije skidao pogled s Grge. Oni su se tajnim znakovima neto dogovorili. To niko nije primijetio.

Dolazili su lijenici, medicinske sestre, portiri. Doao je i Grgin otac. Ali pas je samo reao i bio spreman da skoi za vrat svakome ko se priblii Grgi. U bolnici nastade zbrka. Tek kada je Grga mahnuo rukom, Tref pokunjeno iskoi kroz prozor.

Bolesnici su zavoljeli Grgu. Zvali su ga Kaskader. Nije se ljutio. Godio mu je taj nadimak.

SIMPATIJA

Kad god je prolazio pored Aidine kue, Grga se osjeao nekako udno. Ubrzao bi korak, pognuo glavu i prosto protrao. Sledio bi se kada bi ugledao veselu djevojicu naslonjenu na prozor. Najradije bi se vratio.

Ali kako? Aida bi ga ugledala i glasno viknula: Tata, eno Grge! Njega bi oblilo rumenilo. inilo mu se da je pao u koprive, da je kriv a

da ni sam nije znao zato. On toj maloj vragolanki nita naao nije uinio, a ipak se pred njenom kuom osjeao kao lopov.

Nekoliko dana Aida nije bila na prozoru. Grga se zabrinuo. Onda se dosjetio i otiao na posudi eki od Aidinog oca.

Alija se zagledao u djeaka. Nije mogao da vjeruje svojim uima. Pa Grgin otac bar ima toliko ekia da bi mogao odmah kovanicu

otvoriti! Djeak se spetljao. Zabunio sam se promuca. Otac bi da mu posudite brusilicu za

noeve. Brusilicu! opet se zaudi Alija. Pa tvoj tata ima mnogo brusilica,

od njega svi u selu posuuju. Grga je nemirnim pogledom traio po dvoritu Aidu. A da nam posudite Aidu? izleti Grgi a da i sam nije znao kako. ta? nasmija se Alija. Tu smo, dakle ree i pomilova djeaka. Grgu ozari radost: porastao je. Za trenutak je bio najvei i najjai u selu.

Sada bi jednom rukom mogao da iupa stoljetni hrast! ta Sava? Uzastopno bi je preplivao pet puta! Sava je njemu do koljena.

Proao je kolski raspust. Aida se vratila iz Sarajeva. Tog dana, Grga je samo mislio kako da je iznenadi, kako da je obraduje. Nije bio plaljiv, ali mrak ba nije volio. A za njegov poduhvat, barem se njemu inilo, odgovarao je mrkli, najmrkliji mrak.

Kada se Aida ujutro probudila, odmah se nalaktila na prozor. I, gle uda! Na prozorskom okviru ugledala je veliku lijepu kruku.

E, tog jutra se istinski uplaio hrabri djeak Grga. Nije smio da proe pored Aidine kue. Mislio je da je Aida pokazala kruku mami, mama tati, tata djedu, i da sad ve cijelo selo pria o njima i o kruci.

Ipak, nije bilo tako. Aida je kruku sakrila pod jastuk i dugo ekala Grgu, naslonjena na prozorsku dasku.

GRGINE PUSTOLOVINE PUT NA MORE

Nesnosna vruina. Sava je puna kupaa. Znoje se i krovovi posavskih kua. U hladu kronjatog oraha Grga razgovara sa svojim ljubimcima. Odjednom se pas Tref naljuti pa zarea, ovan Tras prkosno namjesti glavu za borbu, a maak tef* se nakostrijei. ta li im je to rekao, i na kojem jeziku?

Gledajte vikao je i vukao prsti preko atlasa, preko brda i dolina. Gledajte, to ste se zaudili, ovo je najkrai put do mora! Oni se samo zgledae. Dobro, shvatit ete me sutra, i to otprve.

Prije zore, tiho poput dima, Grga se iskrao iz kue. Nije se ni okrenuo. urio je jer je sraunao da do mora ima tano 650 kilometara, 800 metara i 3 centimetra. ta je to za njega, ako malo bre koraa! urio je jer on tamo mora stii do podne. Nita zato. On e poprijeiti, skratiti put. Okupat e se u moru, kupati i poslati razglednicu roditeljima i Aidi, i do zalaska sunca, odmah poslije potara, stii e kui.

Ja idem na more razmiljao je urno koraajui. Ja u prvi od svih iz sela da vidim more.

Strah da ga ne bi sluajno stigli i vratili natjera maliu da pouri. Ali, kad god se okrene, izgleda mu kao da stoji na jednom te istom mjestu. On zna da je more tu, iza brda. Na izlazu iz sela ugleda svjetla. Svijee su dogorijevale na grobovima. Obuze ga strah. Prikupi svu hrabrost, zadrhta, zamiri i potra. miri i tri. Osjea da groblje tri za njim.

U tim trenucima bio je rekorder u tranju na 200 metara. U trku se zanjiha, pade i oprui se po debeloj praini. Bojaljivo se okrenu i primijeti da je daleko od groblja.

Prljav sam kao prase zajeca. Kako u ovakav na more? Niz koljeno je tekla krv. Dobro, krv, to za njega nije nita. Koa e zarasti, a hoe li hlae?

Postieno sjede na nasip, zagleda se u Savu kao da pita rijeku da li da plae ili da se smije.

Na udaljenosti od samo jednog kilometra Grgin otac Luka hodao je po dvoritu. Nije mu bilo jasno zato su se sinovljevi ljubimci skupili pred dvorinim vratima. Pokuavali su ih otvoriti na svoj nain. Najprije je na

bravu skakao maak tef. Onda je Tref pokuavao apom dohvatiti bravu, ali nije pomoglo.

Tras se ljutito zaletio da razvali ta tvrdoglava vrata. Poslije snanog treska sjeo je na zemlju.

Grga! povika otac. Djeak se nije javljao. Na vratima njegove sobe pronae papiri i

glasno proita: "Otiao sam na more. Brzo se vraam." I gle, iza prve okuke Grga se oborene glave vraa kui. U susret mu tre

Tref, tef i Tras. ta da mu kaem promrmlja otac i glasno se nasmija. *Kod Aidinog tate u sjeniku okotila se maka. Aida je rekla da ima jedno mae isto

kao Grgin pokojni maak. Grga je svakod dana navraao i gledao kako mae raste; kad bude prestalo sisati donijee ga k sebi.

Kako e ga zvati? upita ga Aida. tef. Ba tef!? Maak ne moe imati drugo ime ree odluno Grga. GRGINA KASA

I Grga je kao i sva djeca dobijao novac od roditelja, tetaka, strieva, ujaka, djedova i baka.

Povremeno bi primijetio kako iz njegove kase nestaje novac. Brat i sestra su mu najozbiljnije objasnili da to sigurno mievi kraduckaju pare pa za njih kupuju sir.

Dobro ree sredit emo to. Odmah odsijee komad sira i stavi kraj kase. Meutim, proe nekoliko

dana i nesta sav novac, a mi nije ni dirnuo sir. Kako sad pa to? zapita se. Onda se sjeti da je prolazio sladoledar. I on, i brat, i sestra prejeli su se

sladoleda. Sutradan je doekao sladoledara. Ti si uzeo moje pare povika. ovjek ga pogleda pa se nasmija. Nema para za sladoled? I da imam, ne bih kupio sladoled! A ta bi kupio? upita ga. Autobusku kartu do mora bubnu kao iz topa. ekaj, ekaj, ti si onaj mali to je bez novca i pjeke poao na more. Jesam, pa ta?

Nita, nita branio se sladoledar. A ta misli da ti ja dam za kartu do prve stanice ree brkati sladoledar i gurnu mu u dep nekoliko nov-anica.

Dao si, ne trai. I zapamti, ne jedem sladoled zato to moram da vidim more.

Evo ti jedan besplatan nasmija se sladoledar, zavrnu brk i ode. Naivku nita nije bilo jasno. Eto, dobio je pare, ali kako ih sauvati?

Znao je ko su ti mievi to mu troe pare. Da ja njih sakrijem u jastuk? A ne. A da ih gurnem pod kamen? Ne

valja. Da ih sveem ovnu u vunu, u klepku? Otpae. Tre ga svraiji glas. Podie glavu i na dudu ugleda gnijezdo. Opaaaaaaaa, tu smo ree radosno. Bratu i sestri ponestalo je novca. Badava su ga traili. Svog brata,

onako malenog, esto su viali kako se penje na dud i zaviruje u gnijezdo. Otac ga nita nije pitao.

I eto, ljeto je na izmaku. Olujni oblaci nadnose se nad sela. Poele su prie o kiama.

Okisnut e mi kasa pomisli mali bankar. I jednom, ba pred oluju, kad su lastavice uurene uplaeno pomaljale

kljunove iz gnijezda, njegov otac donese i nasloni ljestve na zid. Djeak iznad ljestava, pod strehom, ugleda naputeno lastaviije gnijezdo.

Oluja je te noi odnijela nekoliko stajskih krovova, polomila nekoliko stabala. Jo bunovan, malian kroz prozor ugleda slomljenu dudovu granu. Pretrnu a onda veselo poskoi.

Za vrijeme doruka Grga i otac su kriom gledali u staro naputeno lastaviije gnijezdo Grginu kasu i pri tom se grohotom smijali. Brat i sestra nisu razumjeli taj smijeh.

PRVI DAN U KOLI

Jesen je. Vratile su se uiteljice sa godinjih odmora ree djed i pomilova

svog unuka. Ostat emo nas dvojica kod kue. Ostat e ti sam odvrati ljutito djedov miljenik. I ja sam odrastao

za kolu. Pogledaj koliki sam! De, de, velik si, jak si, ali zar bi ti ostavio svog djeda? Dobro, malo te ostavim, samo do popodne. Ali nee te primiti u kolu. Nee tebe, mene hoe. Vidjet e da hoe. Ama, djede, to god ti

meni govorio, ja hou u kolu.

A ko e ti kupiti knjige? Ima li para? upita zagonetno djed. Sluaj ree Grga mogu da kupim knjige, i teke, i olovke, i torbu, i

da otputujem u jednom pravcu do mora, i da tebi kupim lulu. Pogleda u svoju kasu, u lastaviije gnijezdo. De, de, za lulu ti hvala, al' kako e bez tebe Tref, Tras i tef? Pa, ti si moj djed, ti ih malo pripazi. Roditelji ipak odluie da je rano da Grga poe u kolu. Jo nema ni

punih est godina. A njemu je najtee bilo to su se brat i sestra pravili vani. Dobili su novu odjeu, obuu, nove torbe za knjige. Pred polazak u kolu osvanuli su podiani, uredni, sveani, nekako ponosni.

Iako je skovao sjajan plan, Grga je bio tuan. U staru torbu je za svaki sluaj natrpao knjiga, teka, olovaka i jednu veliku brisaljku. Dan prije zamolio je djeda da mu podree nokte i da ga podia.

U dvorite male seoske etverorazredne kole djeca su se razdragano igrala. Grga je skriven virio iza debele kruke. Oglasi se kolsko zvono. Uenici utrae veselo u razred. Djeak se tre. U lea ga gurnu ovan Tras. Srce mu zalupa. Obli ga rumenilo. Iz njegovog plavog oka potee ogromna suza i polako se skotrlja na sam vrh brade. Ovan ga gurnu u pravcu kole. Uplaen zastade pred velikim i tekim kolskim vratima. Nekoliko puta pokua da dohvati ruicu brave. Hvatao je i putao kvaku sve dok vrata ne zakripae pod pritiskom Trasove glave, Trefove ape i tefovih lea. Vrata se otvorie uz otegnutu kripu. I, gle, u okviru vrata stajao je zbunjeni ak-prvak, s torbom punom knjiga. Uitelj ga opazi.

Ulazi, mali! U treoj klupi ima mjesta, i da mi vie ne kasni u kolu. Uitelj prozva sve uenike osim Grge. Mene niste prozvali pobuni se Grga. A znaju li tvoji roditelji da si ti doao u kolu priupita ga blago

uitelj. Zna samo moj djed, Tref, Tras i tef nastavi mucavo. Dobro, djeda ti znam, a ove druge ne poznajem. Sad ete ih upoznati ree Grga i trkom otvori vrata uionice. U

razred oprezno uoe pas Tref, ovan Tras i maak tef. POLJUBAC ZVANI NAPAST

Grga se nije plaio kole. Nije bio tuibaba. Nije se tukao, nije djevojice vukao za kosu, nije ak volio ni da se javlja kada uitelj postavi pitanje na koje jedino on zna odgovor. Ali, imao je i on svoju napast. Malen, plavokos, plavook, okruglog i rumenog lica poput jabuke dopadao se tek udatim enama. One su ga voljele pomilovati, utinuti, a on bi se osjeao

neprijatno. Najeio bi se, mrtio i ko zna ta je sve u tim trenucima osjeao. I ta one imaju da ga miluju, ba njega, pored toliko seoske djece? I to se on vie mrtio i ljutio ene su bile napasnije.

Najvea Grgina napast bila je teta-Jelena. Svaki put kad bi prolazio pored njene kue jednostavno bi ga zgrabila i izljubila. On bi se otimao, mahao nogama i rukama, ali nije pomagalo. ena bi ga glasno cmoknula u svaki obrai bar po jednom.

Kako da rijei taj ogromni problem? Nije to mala stvar izbjei poljubac. A jo da drugari vide!? Smiljao je hiljadu i jednu priu, hiljadu i jedno lukavstvo, ali sve to propadne kad se pojavi teta-Jelena. Ona ga epa i cmokne.

Djede, ti si mudar, punoljetan ree jednog dana jako ozbiljan Grga ta bi ti da te svakog dana cmae jedna ena?

Djed se iznenadi, popravi kapu, poeka bradu pa e tiho: ta ree!? Pitam te, ta bi ti uradio da te svakog dana ljubi jedna te ista ena? ta bih zaudi se djed dao bih joj penziju! Dobro, de, ta ima u

tome loe? Ima, kako nema! Kad god idem u kolu, zgrabi me teta-Jelena i dva

puta me poljubi, razumije! ta da radim? Da joj razbijem prozor. De, de promrmlja djed to se nikome ne radi, a kamoli onom ko te

voli. Ma ne treba ona mene da voli. Ko sam ja njoj? Uh, to si mi ljut!? Nemoj ti meni da sam ljut, nego mi pomozi, djed si mi. Bojim se da tu nema pomoi, snai se sam. Sam? A ta bi ti uradio da te umjesto teta-Jelene poljubi Aida lukavo e

djed. Ama, djede... Ma u redu, ta bi, a, kai!? Malian ne ree nita, samo se na pomen Aidinog imena zarumeni i

smiri. U velikom krugu zaobilazio je Jeleninu kuu. Kad bi kasno poao, brzo

bi protrao pognut, strugnuo bi. ta poljubac, ni munja ga nije mogla stii. I ko zna dokle bi to potrajalo da ga iznenada, nasred ulice, nije presrela teta-Jelena. Iznenaen, uplaen viknu:

Nemoj da me ljubi, ljubi mog djeda, on e ti dati penziju! Jelena se zaudi, blago nasmijei, pomilova ga majinskim pogledom i

u sebi mu poeli mnogo ljubavi u ivotu. Lagan kao perce, Grga utra u dvorite i iz sveg glasa povika: Djede, djede, ja sam se rijeio, sad se ti pripazi!

GAKANJE

Grga je bezbroj puta u mislima putovao svojoj sestri. Nedostajala mu je. Roditelji su primijetili njegovu tugu i da bi ga utjeili, obeae mu da e za dravni praznik posjetiti svoju sestru. Tvrdo su mu obeali. Djeak je ivio s tim obeanjem.

Odmah se poeo pripremati za put. Pregledao je odjeu, cipele i torbu. Spremio je i poklon za zeta i sestru. Dan pred polazak raspitivao se za ras-kra. Jer, njemu nita nije bilo gore od raskra. Doe na raskre i ne zna na koju e stranu. Nestrpljivo je ekao jutro. A ono nikako da svane. Rano je legao. I novac je uzeo iz tajne kase lastaviijeg gnijezda.

Nije ni svanulo, a na putnik se digao. Priao je majinom krevetu i tiho rekao:

Ja idem. Mati se pridigla, ljutito ga pogledala i rekla: Ti nikuda ne ide. Mi smo se alili. Obeali ste mi!? Lijepo se ti raspremi, pa lezi ree mu majka. Ljutit, Grga istra u dvorite. ta da radi? Uputi se prema dvorinim vratima i ubrzanim korakom

krenu ka rijeci. Trao je prema Savi plaui i glasno jecajui. Kod veza za amac zastade. Bez kolebanja izvue skriveno veslo,

odveza amac i brzo zavesla ka Slavoniji. Odjednom se uplai. Magla je postajala sve gua. Veslao je ukrug i rijeka ga je nosila. Stisnu zube i bre zavesla i zaplaka. U daljini je uo guske. Njihovo oglaavanje ulo se neto uzvodnije od njega. Plovio je u dobrom pravcu. I to se vie primicao Slavoniji guske su ludo gakale. I sam je u tom strahu, ali i u srei to je skoro pristao uz obalu, zagakao. Priveza amac. Sakri veslo u grm, istra na savski nasip. Glasno gaui zahvali se guskama.

Ni guska nije glupa guska zakljui. Vei gusak seoskim putem nije proao ree za sebe.

Po slavonskim selima palile su se lampe. Ljudi su se budili i udili neobinom gakanju. Da bi bre iao, skinuo je cipele. Svezao ih je jednu za drugu i stavio oko vrata. Nije se osvrtao. Grabio je brzim korakom. Zastajkivao je samo na raskrima da provjeri tanost svojih skica i netano ucrtanih putokaza. I to je vie odmicao od kue sve je vie mislio o sestri. urei nije ni uo topot konjskih kopita. Pred njim, iznenada, kao avet, zarza konj Nano. Mali pjeak se skameni. Zinu i zanijemi. Pobjedonosno, s konja, smijao se njegov stariji brat. I ta sad? Morao se vratiti. Obadvojica uzjahae konja i krenue preicama kui. Brat se cerio, a on se snudio. Na pola puta

su ga pristigli i vratili. Gdje je pogrijeio? pitao se uporno. Otac je puio u kuhinji odbijajui duge dimove. Brat ga je zadirkivao. Nemoj se rugati prekori ga otac tiho ako nije ovaj put uspio, drugi

put e sigurno. Grga je odutio. SKELAR

Grga se nije predavao. iroka i mutna Sava bila je najvea prepreka njegovu naumu. Nije se plaio rijeke, ali sad bi je najradije premjestio iza brda, iza svog

sela, pa kad on proe, vratio bi je nazad u njeno korito i tako se zatitio od brze i opasne potjere. Uloio je sve umijee da potjera za njim nikako ne krene. Ta estoka potjera bio je njegov stariji brat.

U suton je svratio kod skelara Jovana. Skelar ga preko lule, lijeno upita: ta je, opet oca treba rano prevesti? Treba. Ide sestri! Aha, treba, kae. Njemu se uri. Sutra ne radim, dragi si moj. Tako

sam se dogovorio sa rijekom. Vano je! Vano! A kai to rijeci Savi, mojoj posestrimi, kai. Otac vam... Pusti to? 'Ajd, kai, dragi si moj, rijeci da je vano, pa ako riba iskoi,

prevozim ga. Vano je, rijeko Savo, strano je vano nagovarao je Grga rijeku.

Vano je, oca mora ika-Jovan da preveze. A, vidi! Nee, i da si mi zdrav... 'ajd. Uto iz rijeke iskoi riba, pljesnu dva puta o povrinu vode i zaroni. Skelar poskoi. E, pa, dragi si moj, javi ocu da porani... i skelar Jovan se ushoda po

obali. Ovo mu se nikada nije dogodilo. Ima tu neto. Da nije on moda neki maioniar ili ima mo nad ribama?

Kada da doe? priupita Grga. Ko? A, brate, kad vidi svjetlo na mom prozoru. Tu no Grga nije oka sklopio. Skakao je iz kreveta, prilazio prozoru,

gledao u pravcu skele. Pred zoru zatitra plamen svijee u skelarovom oku. Poput vjetra Grga

se izvue iz kue i tiho ue u talu. Tiho, kroz batu, provede konja i doe do skele.

Gdje ti je otac? zagleda se skelar u djeaka. Boli ga noga! Noga? Sluaj: mene bi, dragi si moj, rijeka davno pojela da ja ne

pazim ree skeledija polupijano i samo to se ne strovali u njene dubine. A je li ti togod rekao kad si poao? Gledao je Grgu ispitivaki, ba kao da odluuje da li da ga preveze ili

ne. Jest, rekao, jest. A ta, ta? pourivao ga je skelar. Pozdravi babu Maru! Skelar ispusti veslo od smijeha ponavljajui tu reenicu sve glasnije i

glasnije. Sve mi propade pobjee naglas reenica iz djeijih usta. Poslije pristajanja uz slavonsku obalu skelar Jovan izvadi novac. Od tebe neu da naplatim. I nemoj da se neka, dragi si moj! Uzmi

pare nazad. I sluaj, zetu Mirku i ocu Juki e rei da si me prevario. Snano udari konja po sapima. Nano brzo otkasa. Skelar odgurnu skelu

od obale naglo zavesla i promrsi: Zakasnit u. Prebit e me vlastita baba. SRETAN DOLAZAK

Re konj ree zaueno Grgina sestra Rua. Pred kapijom Nano je ponosno podigao glavu, ukoio vrat kao da kae:

Pogledajte koga sam vam donio! A Grga je na njemu sjedio kao tek odlikovani konjanik. Tu je i Tref. Zet Mirko polako prihvati uzde. Uvede konja u prostrano dvorite i

pokua da bjeguncu pomogne da sjae. On se uzjoguni. Kad je mogao prejahati 14 kilometara, moe valjda i sjahati. Nekako izvue noge iz uzengija. Polako se spusti niz konjske sapi, pokleknu i strovali se na dvorinu ledinu. Naeg junaka boljela su bedra, lea, kosa. Sve ga je boljelo. Jahao je on i dosad u sedlu, ali nikada toliko kilometara.

Kako to da su te pustili samog? Pitanje ga strese. Nije znao ta da kae. Zetu Mirku je bilo jasno da je

pobjegao, ali se udio kako je sam mogao tako teko sedlo podii na tako visokog konja. Osedlati nemirnog Nanu pravilno. I otkud njemu vojniko sedlo?

Uz pomo sestre Grga se nekako pridie. Iao je kao da ima malo burence medu nogama, a noge kao da upa iz gustog mulja.

Priaj nam spopade ga sestra. to si se stisnuo?

Ja sam pobjegao! S konjem si pobjegao? zaudi se ona. Doao bih ja jo jue, ali me brat stigao i vratio kui. A ti se dosjetio, pa pobjegao na konju. Jesam. Dobro, zete, reci ti meni oponaao je nevjeto djeda ima li

se u ovoj kui ta popiti? Ima skoi zet i donese rakiju i sok. Sok za tebe, rakija za tvoju

stranjicu! Deder, ne zabuavaj, skidaj hlae ree mu zet Mirko. ta? zapanji se Grga. Skidaj i hlae i gae. Zato? Da junaka namaem po sramnom mjestu. Rakija je ugrizla Grgu. On se sav pretvorio u vrisak. Vrisak je probuio

sobu, izletio kroz krov u dvorite i uznemirio pola sela. Brzo e zaspati, konjanie eretski se osmjehnu zet. I dok je na junak spavao, majka i brat su navaljivali na oca da se

spremi i da ode po djeaka. Otac se smjekao. Njihov glasni razgovor prekide dozivanje sa slavonske strane. Glas se

razlijevao preko rijeke nosei poruku da je Grga sretno stigao u posjetu sestri Rui i zetu Mirku. Otac opali jedan metak iz pitolja i to bi znak da je poruka primljena.

A u dvoritu, crven od bijesa, skakao je Grgin stariji brat. USPUTNI DOIVLJAJI

Jedino je miris kolaa od oraha mogao da probudi Grgu. Lebdio je. Dirkao mu nos, a on se branio od njega kao riba ulovljena na udicu. Pomicao je nosnice, mrtio se, mahao rukama, ali nije pomoglo. Miris kolaa ga natjera da otvori jedno, pa drugo oko. Pomjeri se, ali odmah jauknu. Boljela su ga bedra. Jo je to svjea uspomena od sedla. Stisnutih zuba i rairenih nogu slijedio je miris kolaa. I to se vie primicao kuhinji to je sve vie zaboravljao na bol.

to me niste probudili? ljutio se. Koliko sam dana spavao? upita.

Vukli smo te i za uho i za noni palac, golicali te po tabanima, kapali ti vodu za vrat, a ti spava li spava.

Buljio je u sestru. Da mu je to neko drugi govorio rekao bi mu odmah, jo u pola reenice, da lae. A ako to sestra Rua kae, onda mora da je bilo jo gore.

Primijetivi njegovu zbunjenost sestra e: 'Ajde, umij se, pa sjedi i priaj nam kako si to izveo. Nema tu ta da se pria. Digao sam se rano. Na ljestve sam stavio

sedlo. Priveo Nanu uz zid i iz nekoliko pokuaja nabacio mu sedlo na lea. Jedino me namuio kolan. Taj kai sam jedva pritegao. Iz treeg pokuaja sam ga zakaio.

Sedlo je pravo vojniko, teko. Ja sam ga kupio. Svojim parama sam ga platio. Nisam znao da e me

ovoliko nauljati. A kako si preao preko auto-puta? Sjedio sam dva sata i brojao automobile. Nije mi jasno kuda toliko

ure. Iz jednog je izaao voza ut k'o suncokret, pa me neto pitao, slikao s konjem i produio. On govori, govori, a ja ga nita ne razumijem. Ja njemu govorim, govorim, on odmahnu rukama i ode. Kad se ti pravi lud, praviu se i ja. On ode odem i ja. Nano se prope i tu zamalo ne padoh. Ugledao sam vlak. Samo to sam trepnuo, od njega ostade samo dim.

Usred prie u sobu banue komije. Gutajui kolae, Grga se okrenu sestri i opet jauknu, diui se polako sa stolice.

Ne bjei, nisi zavrio svoju priu ree zet Mirko. Kako da zavrim kad me tvoje komije prekidaju. Zakljuaj kapiju! NA PRUNOM PRELAZU

Sutradan, nastavio je Grga svoje prianje. Zazvonilo je kao u koli i vlak je projurio. Onda naie neki sipljivi,

spori vlak. iko sa crvenom kapom nije dao da proem. Jedna njegova djevojica isplazila mi je jeziinu. Iza rampe stajao je ovjek sa kozom, a do njega iko na motoru. Nano se uznemirio zbog brujanja motora, pribliio se motociklisti i ujeo ga za rame. Motociklista se naljutio i motociklom poeo da udara u najblieg konja. Rian se uplaio i udario u fiu.

Ljudi su se sletjeli da vide ta se dogaa. Onaj radoznali iko privezao je kozu za sputenu rampu. Pjegava djevojica jo mi je plazila jezik, a vlak je polako krenuo. Svi su poeli da prelaze prugu. Ja sam traio Trefa.

Mali, jesi li vidio moju kozu? upita me ciko. Ljudi su se okolo smijali i hvatali za trbuh. Djeca su se valjala po travi od smijeha. Na vrhu rampe, strano visoko, koprcala se i meketala koza.

iko, tvoja je koza postala 'tica ree mu jedan malian i pokaza na vrh rampe.

Tica, baba ti je 'tica ree iko, uhvati se za glavu i poe moliti kozu da mu skoi u naruje. E, tad smo svi popadati od smijeha. Koza mu je

isplazila jezik kao da se ruga. iko sa crvenom kapom spustio je rampu i spasio nesretnu kozu. Zet i sestra udili su se neobinoj prii. Ujutro za dorukom zet ree. Dobra je pria, skoro istinita, samo malo mi je onako... bi li ti znao

rei na kojem je to prunom prelazu nastala tvoja pria? Bih viknu Grga, gurnu ruku u dep i izvue komad novine. to me tako gledate, pa ne moraju se sve prie meni dogoditi!? POVRATAK KUI

Grga je u galopu napustio dvorite. U poluokretu, krajikom oka, vidio je kako mu mau. Vraao se kui. A tamo, tamo su ga ekale, vjerovao je, debele batine. Ali to nije nita prema onom to je on doivio. Nikom on to ne bi prodao. Imat e o emu da pria Aidi.

Pomisao na kuu ipak ga uplai. Spasio bi se kada bi otac sam bio kod kue. On bi ga samo unuo. Ako ga prva spazi majka, batine su neizbjene. A najgore e proi ako ga brat prvi ugleda. Raunao je: i kako god bilo, ne ginu mu batine.

Pogleda uz i niz auto-put, uz i niz eljezniku prugu i natjera konja u galop. Savu je lako preao, ali ostalo mu je ono najtee: vlastito dvorite.

Pred selom odlui da kriom kroz bate ue u dvorite. Sretali su ga seljani i zagonetno se smjekali. Znali su da je pobjegao. To ga jo vie uplai.

Polako sjaha. Kliom se uvue i njegov pas Tref. Grga proviri. U kuhinji je gorjelo svjetlo. U dvoritu opazi motocikl. Obradova se. Smijeh je dolazio iz sobe, a on se pred vratima smanjivao od straha. Ohrabren prisustvom strica i strine, pokuca i ue. Nasta tajac. Kao da je neko noem prerezao smijeh. Stoji. Ne zna kuda bi. Nazad ne moe. Skamenio se.

Pa dobro nam doao, putnie naali se stric. U kuu se ne ulazi bez pozdrava. Kako je bilo? upita namigujui

ukuanima. Bilo je sjajno, samo imam jedno pitanje: zato taj auto-put i tu prugu

nisu izgradili kraj naeg sela? Nisi morao ii tako daleko po to pitanje. Stvarno ti na njega ne znam

odgovoriti. Ali znam apnu mu stric na uho zato je danas tri puta dolazila Aida.

Grga se zacrveni. Bilo mu je drago, ali kako to i priznati. Od svega najvie ga je ipak udilo zato ga otac ama ba nita ne upita.

KAPETAN SLAVKO

Savom su plovili veliki brodovi. ta bi sve Grga dao da plovi na njima makar i u jednom pravcu. Sve da i moe otac ga ne bi pustio. Sve da mu i dopusti, razmiljao je, ne moe na brod povesti Nanu, Trefa, Trasa i tefa.

Mahanjem je pozdravljao putnike na brodovima. Brodari su na njega navikli kao na svjetionik. A on nije proputao da svaki brod isprati pa kiilo, grmjelo ili sunce nesnosno prilo. ak i kad bi negdje otiao, vraao se da ih pozdravi.

Jednog dana s broda "Uka" oglasi se megafon. Jasan glas zatee maliana na nasipu.

Kako si, Grga? pitao ga je glas iz megafona. On se nekoliko puta okrenuo oko sebe. Sam je. Znai, njemu se obraa.

Kako si, Grga? zau se opet, ali njeni glas djevojice. Dobro sam povika glasno. Dobro. Pojaha Nanu i uputi se nasipom, pratei brod. Pogledaj ko nas prati ree kapetan svojoj kerki, dodajui joj

dvogled. Tata, pa on jae konja zaueno e djevojica. Jae, jae doda kapetan. Taj kauboj je sin mog ratnog druga. Pa on jae stojeki povika djevojica. Grga je mahnuo jo nekoliko

puta, a onda naglo okrenu konja i odjaha kui. Djevojica je zautjela. Zautio je i kapetan, sjeajui se svog ratnog

druga Luke. uo se samo brod. Motori kao da su mljeli prolost, kao da su motali nit koja je vezivala njih dvojicu bivih ratnika.

To treba ispraviti ree glasno i sam se tre od svog glasa. ta, tata? upita njegova miljenica. Nita, nita. Brod je plovio a djevojica je i dalje mislila na malog vragolana. A on

je ve smiljao plan kako da se amcem zakai za brod pa da plovi do, do... dok se ne vrati.

Nekoliko dana potom, u isto vrijeme, vraao se brod. Smjeli jaha je na nasipu. Mae rukama.

Kako si, Grga? opet uje glas iz megafona. Ako si dobro, mahni dva puta!

On brzo mahnu. U petak uvee u usidriti brod pred vaom kuom. Ja sam Slavko

viknu kapetan. Brod se udaljavao, a vragolan je rastao od saznanja da e zaviriti pod

palubu broda, da e upoznati djevojicu koja mu mae. A pod palubom, znao je on, tamo su motori, motori i motoriiiii.

SUSRET STARIH DRUGOVA

U samo predveerje brod "Uka" pristao je uz obalu. Mornari su trkarali gore-dolje po palubi. Vjeto su baratali uadima. Na obalu su izbacili duu dasku preko koje je cupkajui najprije izaao debeli i bradati mornar, a potom kapetan Slavko.

Grgin otac Luka pourio mu je u susret rairenih ruku. Dva ratnika su se napokon ponovo srela. Malian nije mogao vjerovati oima. On nije znao da se i odrasli drugari grle, da se toliko tapu po leima, ramenima, da se odmiu jedan od drugog pa da se odmah primiu i da se, eto, vesele ba kao mala djeca.

On ubrzo ugleda iza kapetanovih irokih leda nasmijanu djevojicu. U rukama je drala paketi. Djeak se ukoio. Neto je htio kazati. Ona ga gleda otvorenih oiju, a on je nemoan, ni sam ne zna zato.

Grga! ree kapetan Slavko primijetivi djeakovu zbunjenost. Ovo je moja kerka Milena.

Ona mu odvano prui ruku. Zbunjeni, brzo se razdvojie. Milena se tre. U tom trenutku ugledala je velikog psa vujaka.

Ne boj se, nee ti nita. On tebe zna! Mene da on zna? zaudi se Milena. Zna, kad ti kaem! Vidio te na brodu. Pa ti ima jo jednog psa... Nije to pas. To je ovan nasmija se vragolan. Imam ja i maka tefa, i konja Nanu, i Sultana. Imam ja i pet

lastavica i dvije rode. I sve ribe u Savi ispred kue su moje. Nije istina ree Milena. Ribe su slobodne. A da ti pokaem konje! I dok je on djevojicu vodio kroz dvorite, pod kronjatim orahom

razgovarali su i glasno se smijali Grgin i Milenin otac. Dobro, reci mi upita Luka 'ajde to si doznao gdje sam se

nastanio, u koje sam selo otiao, ali kako si doznao da mi se sin zove Grga? Plovei pored vaeg sela zapazio sam jednog djeaka kako uvijek

mae mojim mornarima. I kad sam plovio Savom, uvijek sam izlazio da ga vidim i da mu mahnem. Onda mi padne na um da doznam kako se zove i iji

je taj mali pastir. A doznao sam sasvim sluajno od vaeg uitelja. Zaigra mi esto pred oima slika naeg ranjenog druga Grge, kojeg ti

iznosi sa brisanog prostora! Tako je Grga sasvim sluajno doznao porijeklo svog imena. U tom

trenu otac mu je izgledao kao brdo. ta brdo? Planina! PTIIJI KAPETAN

I dok su se stari drugari prisjeali ratnih dogodovtina i ala, njihova djeca su se sad ve zabavljala bez one nelagodnosti koju su osjeali u poetku.

Ja u te popeti na konja ree radosno Grga. Hoe li? veselo e Milena! Grga odveza Nanu. Neto mu je dugo aputao u uho. Konj se polako

spusti na prednje noge i Milena se smeteno pope na zelenka. Naopako je uzjahala. I konju je bilo udno i smijeno. Okretao je glavu i tiho njitao. Prvi put da ga netko tako jae. Uspori kas, polako stade, okrenu se i zarza. Glavom dodirnu Milenina lea kao da joj kae: Sii pa me pravilno uzjai.

Da zna da si bezobrazan naljuti se Milena. Nisam ja kriv. ta e konj o meni misliti mucala je. Nano! Zna on da si ti iz grada alio se djeak. Kako, kako zna? Pa nema pletenice... Ajde, sad pokuaj... Tako... Dri se za grivu. On polako pusti Nanu. Konj nekako sveano pokasa, Milena se povi uz

njegov vrat. Nano je osjeao njen strah i kasao tako lagano kao da kopitama ne dodiruje tlo. Milena se njihala kao na ljuljaci. Njen otac, kapetan Slavko, opazivi je da jae, ispusti iz ruku svoju dugu lulu i zinu.

Nano prekasa jedan iri krug. Stie do kapetana Slavka. Polako stade i Milena niz njegove sapi kliznu u ruke svog jo zabezeknutog oca. Srce joj je drhtalo kao u kanarinca.

Nisam se bojala ree ponosno i poe glasno da se smije. Ipak joj je bilo drago to vlastitim nogama dodiruje zemlju.

A bi li ti pogledao brod? upita Milena Grgu. Brod mene i zanima, poskoi od sree Grga. Nisu ni dorekli a ve su bili u brodu. Dobarrrrr.. .rrrr a daaaannnnnn pozdravi ih kapetan Roko. Grga se

strese od kretavog glasa.

ta je ovo? Ko je ovo? Uplaio si se, uplaioooo!!! Ja... ja se uplaio!? ljutito se branio. Uplaioooooo! zakreta onaj udan glas... Malian se skupi. Nekako se stisnuo. Glavu je uvukao u ramena. uje

glas, ali ne zna iji je, ni otkuda, ni od koga dolazi. Neka opasna zvjerka jest, ali samo koja?

Trta, trtaaa rugala se Milena. Jest, pa ta!? prizna nerado. A tko je to? ta je to? Milena prie u sam ugao kabine. Ti si Milena, ti si Milena! zakreta radosno glas... Ovo je moj papagaj Roko! Grga prvi put ugleda pticu koja govori. Ti si bezobrazan, ti si bezobrazan! zakreta papagaj. Ti to meni kae? naljuti se Grga. Je si, je si bezooooobrrrrrrazzzzannn... Djeak namignu papagaju i isplazi jezik. Ptica poskoi u krleci: Bezobrrrrrazzzaaaannn i nevaspiiiiiitaaaaann, krrr... Nikad se tako nije ponaao branila je Milena svog papagaja. A da mi izaemo s broda, mogu stariji svata da pomisle promuca

Grga. I bi im i prijamo i neprijatno u istom trenu. KONJI I MOTORI

Grgu su probudili brodski motori. Zabrujali su i kuu napunili zvukom. Djeak je uplaeno skoio. Pomislio je da e otploviti bez njega.

Bunovan, uskoio je u kuhinju kao maak. Odoe! povika. to me niste probudili? Nismo otili, ekamo da se probudi ree mirno kapetan Slavko. Tata, pusti me da samo malo plovim s njima! A ta tebe zanima? znatieljno e kapetan. Sve! ree Grga iskreno. Kapetan pogleda svog druga Luku. On se kolebao, dvoumio. U redu pristade otac ali da smisli kako e da se sam vrati. Mali budui mornar se zaleti i poljubi oca. Dobro, ja sam ti dozvolio, a jesi li pitao kapetana? Kapetan se nasmijei i rukom potvrdi pristanak. Djeak je otrao u talu. Pustio je Nanu i Sultana. Neto im aputao,

milovao ih po vratu. Otvorio kapiju. Konji izadoe. To nije moglo promai

Trefu. Neujno preskoi plot i lee u travu kraj nasipa. Na brodu je kapetan Grgu predstavio mornarima. Oni su ga odmah

odveli u strojarnicu. Nita se nije moglo uti od silne buke. Prvi put je vidio motore za koje su mu rekli da su jaki kao 500 konja. Zna on da oni njemu lau, da ga varaju, jer otkud u tako malen motor da stane 500 konja. Zavirivao je u svaki kutak, raspitivao se za mazalice, za svjetla, za gaz broda.

Nemoj nas vie pitati pobuni se stariji mornar pitaj ti neto i kapetana. On za tvoja pitanja ima vremena.

Imam ja za njega druga pitanja odgovori Grga i poe da se raspituje o elisi motora.

U kapetanovoj kabini sjedila je Milena. ta je, Grga? upita ga kapetan. Ne mogu da vjerujem da u tako malen motor moe da stane 500

konja, pa sve da su konji maleni kao bumbari. Lau, lau, oni tebi lau! zakreta papagaj Roko. Djeak se naljuti. Osjeti da mu se papagaj ruga. Brod je plovio

sredinom Save. Mali mornar s palube ugleda kako Nano i Sultan kasajui nasipom prate brod.

Na brodu se utiae motori. amac pljusnu u rijeku. Prevezoe Grgu na obalu. S broda se oglasi megafon. Vidimo se za dva mjeseca! Ako si

razumio, mahni dva puta! Grga radosno mahnu i strelovito se baci konju na lea. Naglo okrenu

Nanu, radostan to je plovio na najljepem brodu na Savi, ali i tuan to se tako brzo rastao od vesele djevojice.

PRVO PISMO

Iznenada potar je zatrubio pred dvorinim vratima. Iza plota vidjeli su se samo nasmijani brkovi. Djeak ugleda i kako bijelo pismo pada na travu. Bilo je to prvo Grgino pismo u ivotu. Naglo je pretrao dvorite, tiho proao pored gospodarskih zgrada i oprezno sjeo iza velikog plasta sijena. Paljivo, kao da skida zavoj sa bolne rane, otvorio je kovertu. Iz njene unutranjosti smjekao mu se Milenin rukopis. Ve kod prvog reda oblilo ga je rumenilo. A kako i ne bi kad je pismo poinjalo rijeima:

"Dragi radoznalko." Gutao je Grga rijei kao tek prispjelo groe. Ko zna koliko bi puta

proitao pismo i kad bi podigao oi da ga nije trgnuo oev glas. Zbrzano gurnu pismo u dep i ne primjeujui da ono viri iz njega kao izdajnik.

Dobio sam pismo od kapetana Slavka ree otac. Moj drug eli da ga posjeti. Je li se i tebi javila Milena?

Jest! priznade glasno. Pa? Kako u? Nita lake. Ti voli da plovi ree mu otac. Brodom?! Brodom. Pa to je da poludi! Sutra e pred naom kuom usporiti brod "Partizanka". Ja u te

amcem prebaciti na taj brod, a u Beogradu e te doekati kapetan Slavko i Milena.

I Milena! Dalje mu nije trebalo nita govoriti. Ve je zgrabio sestrin kofer. U njega je nestrpljivo trpao odjeu. Sestra

ga je povukla za uho i u ruku mu gurnula etkicu i pastu za zube. A on je tada poelio da ima zubnu protezu, pa da je kao djed skida i pere. Za njega je proteza bila najpraktinija stvar koju je vidio u ivotu. Stavi protezu u dep i ne moe da te zaboli zub, a ne mora ni da ih stalno pere.

Jesi li ti bila u Beogradu? upita sestru. Nisam. Pa kako e mi onda ti pomoi? Ko je od naih bio u Beogradu, od

naih iz sela? Mirko, bio je u vojsci. Istra i zalupi vratima. On je dobar s Mirkom. Po njemu je Mirko

njegovoj sestri Rui slao pisma. Mirko je djeaku tako traljavo opisao Beograd da ga on nita nije shvatio. Njega nisu zanimale kavane i etalita, a Mirko je ba o tome najvie priao.

Dobro, ta ima posebno tamo, a da kod nas nema? pitao ga je uporno mali putnik.

Tramvaj i lift odgovori nehajno Mirko. Stvarno te pitam? Stvarno ti kaem. A ta ti je to? Tramvaj ti je mali vlak. Vozi te po gradu. A lift te penje u visinu. I nema vie nita da mi kae? Nemam. Ne znam. Pa nisi tamo ni morao ii, nije te ni trebalo pitati! ogoreno ree

Grga. Rastuen, on se udari dlanom po elu. ORDEN UDICA PRVOG REDA

Brod je ubrzano plovio. Valovi su rasli, pjenili se, irili i zapljuskivali obalu. Savski mlinovi su se uz kripu nekako staraki naginjali, pocupkivali, poskakivali dok su amci natovareni putnicima sjekli valove i ljuljali se izazovno. inilo se da njihovi pramci, ponijeti udarcima valova, dodiruju nebo i da e se prevrnuti po duini. Djeca su se u manjim amcima, iklama, izvozila na talase uivajui u tom urnebesnom ljuljanju. I sami su jo vie ljuljali amac podvriskujui od radosti.

Brod je iza sebe ostavljao posavske krajolike Grgi dobro znane. Vrbaci kao da su plovili za brodom, kao da su eljeli da i oni sa Grgom putuju. Koliko li je samo ovaj djeak napravio svirala i rogova od njihovih kora? Skoro za cijelu jednu kolu. Koliko je u tim poslovima istupio i posijao noeva, to nitko ne zna. A i da zna ne bi mu koristilo.

Ovo prisjeanje probudie dva pua koja su milila ivicom broda ostavljajui za sobom dug srebrn trag.

Grga koracima izmjeri taj trag i shvati da su se oni prije njega ukrcali na brod.

ta u sa njima u Beogradu? pomisli. On je redovno u dosadnim trenucima na savskom nasipu, onako za

sebe, organizirao utrke pueva. Na travu bi sloio desetak pueva u istoj ravni. Rogom bi ih oslobaao straha. Puevi bi oprezno provirivali iz kuice polako putajui rogove. Onda bi rogovi strano brzo rasli i nekako se udnim zaokretima naginjali prema glazbi. Kad bi svi pustili rogove Grga bi sviralom oznaio start utrke. Oni bi milili travom idui brzo jedan centimetar na 5 minuta. Malo bi ih utralo u cilj. Pobjednika nije bilo jer bi uvijek dva pua zajedno "protutnjala" kroz cilj. I ba ta dva su sada na brodu. Vjerojatno misle da idu na saveznu trku, na neko svjetsko takmienje. Uostalom, ko e znati ta puevi misle? Da su tvrdoglavi, jesu! Ali su i uporni!

Iz amaca su djeca mahala Grgi a on im je uzvraao mahanjem sa obje ruke. Na Savi su se brodovi mimoilazili, kapetani megafonom razgovarali, mornari mahali zastavicama elei jedni drugima sigurnu plovidbu.

U daljini je odjednom ugledao most. Nije nikada vidio tako veliki most. Osim toga tko moe napraviti toliki most da premosti rijeku Savu. Jer, po njegovom miljenju, od Save vee rijeke nema, mada je uo da ima. Pourio je da pita prvog mornara.

Tko je ono pregradio Savu? Nastradae sve ribe. Pregradili, pregradili, a tebe nisu pitali ljutnuo se k'o mornar.

Vidi kad smo plovili prema Sisku ovoga nije bilo. Sluaj, sigurno su to dabrovi sino izgradili.

Dabrovi? Da, da, dabrovi. Oni jednostavno ukradu eljezne ine iz tvornice

"uro akovi". Dovuku ih do rijeke. U vodi ih nakvase, malo smekaju. Onda izrone somovi od trista kila pa ih smotaju i podignu jednu uz drugu. Odnekud dolete rode pa ih poveu, i tako redom. Za tili as izgrade most. Onda zamole vlakovou da sa teretnim vlakom preu preko mosta da ga uvrste. Kada uvrste most, popnu se na njega i skau u rijeku. Sebi naprave skakaonicu, a nama ljudima ostane most. Jel' fino? Jest, ne mora mi rei. I da zna jo, nou kad prolaze brodovi oni upale fenjere da mi ne bismo udarili u most. Kasno uvee ih pale a rano ujutro gase. Ja sam uo da negdje ak prave i brane pa proizvode struju. Dosadilo im da kupuju petrolej i fenjere.

Grga gleda u mirkavog mornara kome se smjeak neprimjetno ocrtava oko oiju i usana, a ovaj samo to se nije zagrcnuo u svojoj prii.

Jeste li vi lovac, iko? upita. Ne, neee. A zato pita? Otkuda znate za te dabrove? Lovac, lovac dobaci drugi mornar, koji je ovu priu neprimjeen

sluao. On je straan lovac i ribolovac. Jednom je uhvatio soma od trista kila. Zajahao ga i prije nas stigao u Beograd. Som je dizao tolike valove da nam zamalo nije potopio brod. I da zna, on je za taj svoj podvig dobio Orden udica prvog reda.

Tano je, prihvati onaj mirkavi. Jednom u ti pokazati tu udicu. Bio je to som dug etiri metra i ohohoojjj. Kada sam ga privezao u beograd-skoj luci, a on mahnuo perajem i lupno po vodi repom, prevrnuo je etiri broda i potopio nekoliko amaca. Veliku sam odtetu morao platiti. I nije mi ni dan danas ao. Svi su govorili samo o meni. U novinama je izala fotografija. Ovako, gledaj, vidi, ovako lei taj moj som Reponja, razbacio brke od dva metra i lijeno se pobjedniki u vodi brka, a na njemu jaem ja i moj sin Ahmo. Ako ne vjeruje, pitaj papagaja Roka! Traili su da prodam soma. Davali brdo para. Ja nisam htio. Jedan mi je davao i avion. Ja nisam dao. Nego smo ti mi zajahali Reponju i evo vidi dovde dojahali na njemu. Ispratilo nas pola Beograda. Ovdje smo se rastali. Ja i moj sin Ahmo otili kui, a som Reponja svojoj eni i djeci. I da zna da ga svake godine u isto vrijeme vidim na onom mjestu. On meni mahne perajem, ja njemu rukom i tako...

Brod je ubrzano plovio. Grga je esto silazio do brodskih motora. Tamo je neprestano neto zapitkivao nagluhe mehaniare. On ih je pitao, a oni su se udili. Nije im bilo jasno otkud u tako malom djeaku toliko pitanja

KUA SELO

Jo s broda Grga je ugledao Milenu i kapetana Slavka. Potom se zabezeknuo ugledavi ogromne kue. Kue su mu izgledale gusto posijane ba kao polja kukuruza. "Otkud ovoliko ovako velikih kua?" mislio je seoski djeak. Pa svaka ta zgrada moe da primi po jedno selo kao to je njegovo. Jedino nije znao gdje bi smjestio krave, konje, kokoke i druge ivotinje.

Nakon zagrljaja i dobrodolice kapetan ga zapita: ta je ovo tvoj otac spakovao pa je ovako teko? Ne znam. Nisam vidio ree Grga i okrenu se naglo za velikim

kamionom. Odjednom je otrao do semafora. Dugo je promatrao smjenu njegovih

boja. Naglo bi zakoraio na ulicu, ali bi se jo bre vratio kada bi uo kripu konica i trubu automobila.

Evo ga prvi put stoji pred raskrem. Gradskim raskrem. Podilazi ga jeza. On stoji pred pravim raskrem okienim brojnim putokazima, natpisima, tablama. Na stupovima su jo i plakati. Ljepotica plee sa udavom, a iz ralja lava proviruje mali pas. Grga ponovo pokua da pree ulicu ali ga nepoznata ruka povue nazad.

Kuda si potrao? upita ga kapetan Slavko. Na raskre! Raskre? Da, da, elim da vidim pravo raskre. Hou da u svom selu napravim

pravo raskre. I u drugim selima. Neu vie da lutam kad idem kod svoje sestre Rue.

Dobro, a zar te nita drugo ne zanima? Sve me zanima, sve! Ali prvo hou da vidim kuda idem i kamo

stiem!? Nije loe, nije prizna kapetan. Ne moe da bude loe. Loe je kada zaluta pa se vrti kao bumbar u

staklenki. Odjednom je zautao. Kapetan ga je i dalje zapitkivao, ali ga on i

Milena nisu sluali. Grga se sav pretvorio u veliko uho i oko. Koraao je iskrivljenog vrata i zabaene glave.

Tramvaj tre ga Milena. On nespretno poskoi i sudari se s prvim prolaznikom, a tramvaj

pozvoni i proe. Nije ga estito ni vidio. Drite lopova! povika prolaznik. Sigurno mi je zdipio novanik!

Ovi mali su najvei deparo! Ljudi se uope nisu osvrtali na rijei koje su teko uvrijedile uplaenog

Grgu. Iznenaen, posramljen, djeak ostade ukoen s poluotvorenim ustima i

rairenim oima. Kapetan ga pomilova, a Milenina ruka dotae lagano

njegov dlan. Ja nisam lopov! povika na sav glas da se nekoliko prolaznika

znatieljno okrenulo. Ja nisam lopov! ponovo viknu. A da se malo provozamo tramvajem? predloi Milena, osjeajui da

on to eli. Kapetan se udio. Pa oni do kue imaju stotinjak metara. Ba je dobar ovaj mali vlak govorio je Grga. Samo je to sve

nekako onako. Ljudi u njemu sjede i stoje, a ne govore. Guraju se kad ulaze, guraju se dok izlaze. Guraju se i ute. I sve nekud ure, tre, poskakuju kao da hvataju zeeve.

Jo vee iznenaenje za Grgu bio je lift. Za tili as bili su pred stanom. Dali su mu Mileninu sobu. Sa zidova gledali su ga pjevai, glumci,

akrobate i neke udne ivotinje. Poslije dueg razgledanja djeak progovori: Da nas nije ovdje previe!? NONA VONJA LIFTOM

Grga je slatko spavao. inilo se da ga nita ne moe probuditi. U snu osjeti da krevet eta pod njim, da se ljulja. Bojaljivo otvori oi. Zau kako neto protutnja, kao da progalopira hiljadu konja. On ustade. Osjeti da se neboder njie, da hoda. Cijeli neboder je kripao. Susjedni neboderi ljuljali su se kao mlada stabla na vjetru. Pa on je iznad najveeg drveta. On je ptica. Nije mu bilo jasno kako u gradu kue mogu toliko da izrastu. Kako ljudi mogu da se penju na tu visinu.

Lift viknu glasno, i uplai se vlastitog glasa. Polako se obue, uze nisku stolicu i kao maka izae iz stana. U neboderu je vladala grobna tiina. Polako doe do lifta. Ue, pope se na stolicu, jedva dohvati i pritisnu dugme:

Vozi, vozi me pod oblake naredi. Lift krenu punom brzinom. Za tren su bili na vrhu solitera. inilo mu se

da su jo bre bili u prizemlju. Uivao je u vonji. Prvi put da on neke stvari rjeava jednim malim prstom. Lift je jurio gore, jurio dolje. Grga je padao i ponovo se penjao na stolicu i pri tome se udio kako to da u njemu nema djece. Njemu nije bilo jasno zato djeca proputaju tako lijepe i besplatne vonje. Naglas se zaree da e svaku no bar deset puta u liftu pretutnjati gore-dolje.

U meuvremenu probudio se kapetan Slavko. Tiho je provirio u Mileninu, potom u Grginu sobu. Njega nije bilo. Nema ga na balkonu. Nema ga u hodniku. Vrati se u stan i probudi Milenu.

Tre ih kuno zvonce. Kapetan otvori vrata. Pred njim je stajao susjed i

drao Grgu za uho. Pustite ga, komija! ljutnu se kapetan. Djeak je moj gost. Ako je gost, ne znai da moe dva sata da se vozi liftom i da uvijek

podvrisne kad proe pored mog stana. Pa nije ovo prauma, komija! Nije. I nee vie smetati ree kapetan. Ja sam se zarekao da u se provozati svaku veer ree Grga. Moe se liftom samo dizati, a sputaj se pjeke, niz stepenice! Zato? upita Grga. Zato to je lift dizalo, a ne sputalo ree mu kapetanov susjed i

spusti se pjeice u svoj stan, kat nie. KRAVI, OVI, SVINJI

Grgi se dopala vonja liftom. ta bi on sve dao da takvu spravu moe izgraditi uz veliku kruku. Za tren se popne, jo bre spusti, a jo da postoji depni lift!

Za vrijeme doruka naglo se zalupie vrata i prozori. Potres povika Grga i skoi. Propuh ree Milena. Nisam zatvorila prozor u sobi. Nemoj da lae... Kako zna da nije potres? Ne ljulja se luster ree mirno Milena. A ja sam samo htio da tebe uplaim procijedi djeak. Nita ti nisi mislio, ali nek ti bude... Prepirku prekide telefonski poziv. Telefon ree Milena i popravi kikicu. To mora da je mama? Djeak je napeo ui ne bi li uo razgovor. Milena mirno spusti

slualicu. Koketno se okrenu: Pozdravlja te moja mama. Sad je doletjela sa jedne vjebe. Ona je

pilot i leti na najbrim, najboljim avionima. Tvoja mama vozi avione zaudi se Grga. A da ti meni ne lae? Sutra te vodimo na aeromiting. Tamo emo vidjeti ta sve mogu

avioni i piloti. Naglo je zautao. U sebi je ponavljao: vozio sam se tramvajem, liftom i

sutra u vidjeti avione izbliza, idem na aero... Kuda ti ono mene vodi? upita. Zato pita? Pa rekla sam ti, vodim te na aeromiting. Tako je! potvrdi Grga, i tri puta ponovi on rije u sebi. Ti se zabavi, a ja moram da zavrim svoju domau zadau. A da ti pomognem!? Ne treba. Brzo u... Dobro ree djeak i ode do prozora da gleda krovove zgrada.

Milena je morala pismeno odgovoriti na postavljena pitanja. Mlado od krave... to je kravi, mlado od ovce pa to je ovi, mladune od svinje svinji. Gotova sam.

Djeak pogleda zadau pa se poe smijati. Onda se sjeti da je to nepristojno, pa pokua da se opravda.

Kod nas tamo na selu ree mlado od krave, od ovce i od svinje zovu se malo drugaije!

NEBESKI ORA

Grga se nije mogao nagledati nebodera. etajui i gledajui u te zgrade, esto se sudarao sa prolaznicima. Zastajkivao je pred soliterima i izduenog vrata pokuavao prebrojati prozore zgrada. Kruio je oko nebodera. Okretao se traei dvorite. Nedostajale su mu bate, njive i ljubimci. Izlozi su za njega bili nevieno carstvo. Priljubio bi nos na staklo, i sretan uivao u tom carstvu.

Moramo ii povue ga za ruku Milena. Eno ga Tref, povika Grga i otra za velikim vujakom. Pas ga

pogleda, otvori usta, isplazi jezik kao da mu se ruga i produi za gospodarem. Djeak se tuno okrenu i pred sobom u hipu na gustoj tratini parka ugleda kako se igra pas obuen od glave do ape. Samo mu se vidi lepezast rep. On to jo nikad nije vidio. I tko to jo pse oblai? Moda je bolestan, moda ga boli trbuh pa su ga omotali zavojima? I ne zavri svoje razmiljanje kad u naruju jedne elegantne gospoe ugleda psia. inilo mu se da se ovaj njemu smije. Pas je manji od maeta. Pomisli da je lutka. Pas zalaja, otre se iz naruja gospode i potra da se pridrui obuenom psu. Gospoda vrisnu i za njim potra.

Moramo ii, Grga ljutnu se Milena. Ii, kuda? Pa ovdje je zanimljivo! Za nekoliko minuta trebalo je da pone aeromiting. Pred niskom

zgradom svijet se gurao. Grga se odjednom odvoji od svih i otra do jednog starog ratnog aviona. Polako je i paljivo obilazio oko aviona kao oko neke opasne ali privezane zvijeri. Zanio se razgledajui dvokrilac.

Da li ti se dopada avion? upita ga avijatiarka. Dopada, jo pita! ree otresito i tek tada se okrenu i ugleda enu u

pilotskoj uniformi. Malo se zbuni. Da se upoznamo, ja sam Milenina mama. Ja sam Lukin Grga uzvrati Grga otresito i upita Zato to

takmienje ne pone?

Foto-aparat je kljocnuo, a da se Grga nije ni namjestio. Poe takmienje. Plavetnilom neba zaparali su avioni. Njemu se uinilo

kao da oru nebo. Za Grgu su to bili brzi nebeski orai. Izvodili su razne figure. Iskakali su padobranci, jedan po jedan, pa su poslije hvatajui se za ruke stvarali prsten, razdvajali se i prizemljivali u centar.

Najednom su u briuem letu naletjeli avioni. Ovaj trei vozi moja mama naglasi ponosno Milena. Avioni su se u daljim razdvojili, slono vinuli uvis pa se potom

pikirajui sunovratili i juriajui putali dim, ostavljajui za sobom obojen trag.

Dga, dga povika djeak. Ha, hahahah, nije to dga, to avioni putaju boju objasni Milena. Zavrio se aeromiting. Djeak nije jo doao sebi od silnih utisaka kad

ga dotaknu kapetan Slavko. Djeco, imamo dva mjesta u avionu. Grga se tre. Shvatio je da e i on danas da poleti. Pretrnuo je od straha

mada nije bio kukavica. Motori su zabrujali. Avion je zaokruio i letio ponad rijeke Save. Bojaljivo se naginjui ka prozoru Grga je elio da prepozna svoje selo. Ali kako kad su sve kue s one visine sline a sela rasuta kao jata ptica.

Tunim pogledom pretraivao je nepreglednu ravnicu ne bi li ugledao bar poznata stabla kronjatih hrastova, kestenova i oraha, stabla jabuka, kruaka, treanja i ljiva. Ne bi li bar po gnijezdima na njima saznao da li je u blizini kue. Ali ravnica i dalje ostaje velika zagonetka.

I evo, mada je u avionu, gore visoko pod oblacima, nije mu jasno kako, kad leti jastreb-miar, s te visine ugleda i u hipu epa onako malog i brzog mia.

A on vidi samo zelena kukuruzna i zlatna itna polja. E, ta bi on sve dao, da se jednom, kad avion nadleti njegovo selo, a njegovi drugari istre iz dvorita na nasip, spusti medu njih padobranom.

Suza mu kanu. A u toj bistroj suzi kao u jezercetu oivjee njegovi ljubimci. Prevrtali su se preko glave, galopirali i igrali i Grgu njeno dodirivali.

Prvi put suza obradova Grgu. SAN ILI JAVA

Grga je zaspao. San mu je obrubio i zadrao tuan izraz lica. On je bio itanka djeije due. Kapetan Slavko tiho pritvori vrata. On je proitao malianove elje. Ali kako da to kae Mileni. Meu njima je rasla obostrana

simpatija. Mada nije zavirio u Mileninu sobu znao je da ona ne spava, ve da misli o udesnom djeaku. Nije znala kako bi ga zadrala, a zadrala bi ga. Mislila je i domislila da ujutro kae majci i ocu da se udaje za Grgu, pa ta bude. Zna ona kako je to. itala je bajke.

Kapetan je mnogo volio svoju djevojicu. Sjedei u kuhinji okrenut ka prozoru zapali svoju dugu lulu. Otpuhnu dva tri dima i lagano se strese. Bi mu nekako hladno oko srca. Znao je da e Milena patiti za Grgom. Utonuvi u svoje misli nije ni primjetio kako je Milena ula u sobu. Kao lahor spusti mu se u krilo.

Ti ne spava? upita je kapetan. Ne spavam promuca Milena. Vidi i meni se ne spava. Samo Grga spava, ree tuno djevojica. Spava. Milena je tiho ula u Grginu sobu. Prila je krevetu i stala. Malian je

spavao. Djevojica makne deku i uvue se u krevet. Kao svijea opruzi se pored Grge. Ba je briga. Kad ih ujutro nadu zajedno ne mogu ih rastaviti, pui e bruka. Ona to zna. Vidjela je to ona u jednoj televizijskoj drami.

Grga se u snu okretao. Ozarenog lica govorio je u snu. Milena je razaznala da on razgovara sa psom Trefom, ovnom Trasom, makom tefom i zelenkom Nanom. Onda je naglo podigao Mileninu ruku kao slualicu. Javljao je telefonski sestri da ih je mnogo poelio, i da e ih uskoro posjetiti. A zetu Mirku e ispriati ono to on njemu nije znao da kae o Beogradu.

Milena se pritajila kao sjenka. ini se da nije ni disala, a tako bi rado zagrlila Grgu. Kao da sputa slualicu Grga svoju ruku njeno poloi na Milenino rame. Ona se jo vie umiri.

Kapetan Slavko puio je i dalje u kuhinji svoju dugu lulu. On je zavolio Grgu. Podie se nekako lijeno i ode da jo jednom pogleda u njegovu sobu. A tamo! Grga i Milena spavali su jedno pored drugog. Kapetan se tre. Samo to mu lula ne ispade iz usta. Zbunjen pokua brzo da izae iz sobe. Jo bre se zaustavi. Okrenu. Pokri ih dekom. I izae iz sobe.

Za dorukom oborenih pogleda, skupljeni od straha i Grga i Milena sjedili su jedno pored drugog.

Tiina je boljela i Milenu i Grgu. Samo da se neto dogodi. Da bar hoe potres pa da svi pobjegnu.

Kuda emo danas, upita ih kapetan, milujui ih pogledom. Milena i Grga se samo pogledae. Sa lica im se moglo itati uenje:

ta je ovo? Nita nas drugo ne pita!? DOEK

Dani su brzo prolazili i Grga je postajao sve nemirniji i tuniji. Po Mileninom planu trebalo je jo da vidi lutkarsku predstavu, izlobu djeijih crtea i da uivo vidi poznate knjievnike za djecu.

Bio je pun utisaka. Prosto su iz njega kipjeli. Morao je malo da predahne. A elja za kuom, roditeljima i ljubimcima natjerala ga je da se usred noi pone pakovati. Ujutro ga je kapetan Slavko opazio kako sjedi stuen na koferu. On je dobro opaao ta se dogaa sa djeakom.

Dobro ree kapetan Slavko. Za dva sata e isploviti "Uka". Odluio si...

Ne mogu vie ostati pravdao se Grga ne znam ta mi je sa Trefom, tefom, Trasom, Nanom, Sultanom... Ja ih sanjam. Strano sam ih poelio.

Grga se nespretno oprosti od Milene. krto se zahvali na gostoprimstvu. To mu je bilo strano teko.

A daleko od Beograda, u njegovom selu, po dvoritu su se ushodali i Tref, Tras i tef. Iz tale se ulo rzanje konja. Niko od ukuana nije znao ta se to s njima dogaa. A oni su izlazili na nasip i esto gledali uz i niz Savu. Na um i pojavu svakog broda skakali su iz hlada oekujui Grgu. Naglo bi izlazili pred njegovog oca. Stali bi mu na put, kao da su ga htjeli pitati gdje je to Grga do sada i kada e se vratiti. U poetku se Luka ljutio, ali kad je shvatio o emu se radi, glasno bi im viknuo:

Uskoro e se vratiti Grga. Na pomen djeakovog imena oni bi ivnuli i poeli se veselo igrati. I

Aida je sve ee otvarala prozor. U samo svitanje selo probudi brodska sirena. Na nasip istrae Tref,

tef, Tras i pola sela. Iz malog amca izlazio je Grga. Na obali ga sruie njegovi ljubimci. On se branio, ali njihovu radost nije mogao obuzdati. Tek glas iz megafona prekinu igru. ulo se kako kapetan Slavko javlja djeakovom ocu da e ga uskoro posjetiti.

* * * Danima je malian priao svojima, a onda i cijelom selu ta je sve vidio,

ta je sve doivio u gradu. Zabavljao je svoje drugare priom kako u gradu ne znaju da se mladune krave zove tele, ve ga zovu kravi, od ovce ovi, od svinje svinji. Djeca su ga rado sluala. A sve je posebno pratila Aida. On joj nije poslao razglednicu i taj grijeh nije mogao lako okajati. Rjeenje je ipak pronaao. Obeao je Aidi da e joj svake nedjelje nasamo ispriati po jednu priu. Aida je pristala. I tako su potekle prie. Grga nije ni slutio da pie svoju prvu zbirku pria, moda i prvi roman.

BILJEKA O PISCU

JAKOV JURII je roen 19.VII 1948. godine u Bijelom Brdu kod

Dervente. Studirao je veterinu u Sarajevu. Pisao je pjesme, drame, eseje i knjievnu kritiku. Dugo godina bio je glavni urednik lista za djecu "Vesela sveska".

Objavio je zbirke pjesama "Grob koji traje" (1972.), "Suteren bebe" (1976.), "Dom radosti dom plaa" (1985.) i "Kuni prag" (1985.) i zbirku knjievnih kritika "Kritiki zarez" (1979.) Na programima radio stanica izvedeno je desetak njegovih radio-drama, meu kojima su bile osobito zapaene "Komad blatnog puta", "Sto dana do dobra", "Sprat vie sprat nie", "Dobroinitelji" i "Tako je", a prevedene su i na slovenaki i makedonski.

Svoju prvu knjigu pria za djecu "Grgino dvorite" J.Jurii je objavio 1988. godine i odmah je bila zapaena, pa su prie iz te knjige prevedene na vie stranih jezika.

Jurii je 1991. godine bio izabran za predsjednika Udruenja knjievnika Bosne i Hercegovine. Za svoj knjievni rad bio je vie puta nagraivan, a bio je dobitnik i nekoliko drutvenih priznanja.

Poginuo je 27.10.1993. godine u Sarajevu.