List župe sv. Filipa i Jakova - Potravlje GODIŠTE IV. KORIZMA 2015. Br. 1 (8) 2 Potravnik I Z Ž I V O T A Ž U P E Proširenje ulaza u župno dvorište i gradnja novog, betonskog zida (lijevo) Ivan Gašpar i Anđa r. Bešlić sv. Misom slavili 50. g. braka. Rodili su 11 djece. Imaju 19 unučadi i 5 praunučadi. ĆESTITAMO! U Maljkovu, 8. II. 2015. kršten Josip Bilandžić šesto dijete Marka i Jasne r. Barać - Čestitamo
14
Embed
IZ ŽIVOTA ŽUPE - franjevci-split.hrA sve je to otvaranje duše Božjem svjetlu da u ... sastoji se u tome da se ne spominje-mo nepravde što su nam je neprijatelji počinili, da
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
List župe sv. Filipa i Jakova - Potravlje
GODIŠTE IV. KORIZMA 2015. Br. 1 (8)
2 Potravnik
IZ ŽIVOTA ŽUPE
Proširenje ulaza u župno
dvorište i gradnja novog,
betonskog zida (lijevo)
Ivan Gašpar i Anđa r. Bešlić
sv. Misom slavili 50. g. braka.
Rodili su 11 djece. Imaju 19
unučadi i 5 praunučadi.
ĆESTITAMO!
U Maljkovu, 8. II. 2015. kršten Josip Bilandžić šesto dijete Marka i Jasne r. Barać - Čestitamo
3 Potravnik
Dragi župljani!
Težnja za vječnom i potpunom srećom traži naše uskrsnuće. Ali zato moramo “očistiti stari kvasac” i postati “novo tijesto”, obući se u novoga čovjeka po Isusu Kristu. Tek takvi moći ćemo čuti onaj slavni za nas izgovoreni i nama upućeni uskrsni usklik. ALELUJA! On živi!
Iz vjere u uskrsnće vjernik kao iz nekog rezervoara crpi svjetlo i snagu, stavlja se u službu Pobjedniku smrti, da bude Kristofor, nosilac Krista, da bude ne sam piksida, već i pokaznica u kojoj se ona izlaže na molitvu da se vidi i drugima svjedoči Krista. Zato se isplati biti dobar kršćanin i hrabro svjedočiti za Isusa. Glas korizmenog zvona neka i nas potakne da skrušena srca krenemo k izvoru mira, da pristupimo sakramentu Božjeg milosrđa. Ovo korizmeno, preduskrsno vrijeme idealna je prilika da preispitamo svoj životni put, da vidimo da nismo, možda, zašli s njega. Stići Bogu, svome zadnjem životnom cilju, može se jedino koracajući putem koji nam je Isus pokazao. On nam je donio istinu koja čovjeka ne zarobljava. Moramo upoznati sebe. A točnu sliku o svojoj nutrini moći ćemo dobiti ako češće budemo stajali sami pred ogledalom svoje savjesti.
Želimo li napredovati, svakoga dana moramo izvojevati makar i sasvim malu pobjedu nad svojim tijelom i njegovim slabostma. Ta pobjeda može biti jedna popušena cigareta manje ili odbijanje masnog obroka koji “tako privlačno miriše”. Sa svakom tom pobjedom činimo nešto dobro za svoje tijelo, ali i jačamo moć dominacije naših misli nad slabostima i prohtjevima tijela. Tako trebamo gledati pokoru i odricanje o kojima je riječ u ovo preduskrsno vrijeme, a ne kao nametnuti teret nečije samovolje. Vjeru treba čuvati, za vjeru se treba moliti, u vjeri treba dozrijevati, rasti.
Zdvojili bismo Isuse, da nisi opet izašao na obalu. Da nam se opet nisi približio na putu. Da nisi danas opet, pobjednički, sav sjajan i uskrsnuo, unišao u naš zbor da nam kažeš: “Mir vama! Ja sam. Ne bojte se!”
Vaš župnik fra Stanko Dotur
P O T R A V N I K List župa sv. Filipa i Jakova - Potravlje
GODIŠTE IV. KORIZMA 2015. Br. 1 (8)
Potravnik 4
FraK
OBRAĆENJE
Korizmeno vrijeme je vrijeme sabranosti, razmišljanja, molitve,
pokore i dobrih djela. A sve je to otvaranje duše Božjem svjetlu da u
tom svjetlu uđemo iskreno i hrabro u svoju savjest. Što nam tako
rasvijetljena savjest kaže: je li naš život u skladu s programom života
koji nam Bog predlaže u svojim zapovijedima, sažetim u zapovijedi
ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Nažalost, i kršćanin može svojim životom biti udaljen od Boga,
može živjeti na poganski način. Ali Otac ga ljubi i onda ako sagriješi jer
ga čeka da se obraćenjem vrati u Očev zagrljaj!
Nismo li na Čistu srijedu bili posipani blagoslovljenim pepelom uz
riječi: »Obratite se i vjerujte Evanđelju!« Stoga je korizma milosno
vrijeme Božjeg poziva na obraćenje, na povratak izgubljenih sinova
i kćeri k Ocu milosrđa! Isus je svojim slušateljima govorio o obraćenju. Možemo kazati da je
cijelo Sveto pismo Božji poziv na obraćenje. Tako u knjizi proroka
Ezekijela čitamo: »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela i
grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja
ste činili, i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome
Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire - riječ je Gospoda Boga.
Obratite se, dakle, i živite!« (Ez. 18,30.32).
U korizmenom čitanju čujemo i proroka Izaiju: »Ovo govori
Gospodin Bog: 'Ako se bezbožnik odvrati od svojih grijeha što ih počini
i bude čuvao moje naredbe i vršio pravo i pravicu, živjet će i neće
umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena; zbog
pravednosti što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do toga da umre
bezbožnik - riječ je Gospodina Boga - a ne da se odvrati od svojih zlih
putova i da živi?'« (Iz).
Iz tih riječi Svetoga pisma jasno je što znači obratiti se! To znači
temeljitu promjenu grešnog mišljenja, grešnih stavova i stanja; to
znači svjesno i voljno odricanje od vlastitih grijeha, odbacivanje
svojih grešnih stavova i želja da se živi u skladu s Božjom voljom.
Kad grešnik postane svjestan svojih grijeha i odriče ih se, on je time
raspoložen za pomirenje s Bogom, da dobije oproštenje svih svojih
grijeha, da zaživi novim životom u svjetlu Božje milosti.
5 Potravnik
Do takvog preokreta raspoloženja, do takve promjene volje - da se iziđe
iz ovisnosti o grešnosti, da se uđe u novi život - ne dolazi čovjek vlastitom
snagom. To je Božji zahvat u čovjekovoj duši. Savjest se probudi samo
ako je Duh Sveti probudi. Kad čovjeka, kako kažemo, zapeče savjest, tu je
već na djelu Duh Sveti koji uvodi u istinu i privlači na pomirenje. Zato
Crkva u svojim molitvama, u euharistijskim slavljima, u raznim
pobožnostima često upućuje molitve Ocu po Isusu Kristu u Duhu Svetom
za obraćenje grešnika.
Svako iskreno obraćenje grešnika je čudo Božjeg milosrđa. Čudom
Božje milosti obratio se Savao iz Tarza pred vratima Damaska i postao
apostol Pavao. Čudom Božjim obratila se grešnica iz Magdale i postala
pokornicom. Darom Božje milosti zavapio je desni razbojnik na križu:
»Isuse, sjeti me se, kada dođeš u kraljevstvo svoje!« Isus mu reče: »Zaista,
tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 42-43) Jednako je
blizu bio i lijevi razbojnik, ali nije prihvatio milost. Svi se moramo
obraćati. Tko je tako dobar, a da ne bi mogao biti bolji? Otac, bogat
milosrđem, sve nas čeka!
Obraćenje: FraK
Zašto se mijenja datum Uskrsa?
Uskrsni su se događaji Kristova života odvili u okvirima stare židovske
Pashe. On je proslavio svoju vazmenu večeru, proživio svoju muku i smrt
i doživio svoj Uskrs za vrijeme toga židovskoga blagdana. On je tom
blagdanu dao i konačan, svoj smisao, načinio mu novu perspektivu koja
dosiže sam prag vječnog života.
Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana. Bio je to sedmi
mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju, s
početkom proljeća. U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim
krajevima podjednako, ali uvijek u svezi sa židovskom Pashom.
Koncil u Niceju 325. donosi opće pravilo za datum Uskrsa. Uskrs se
od tada slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca koji prati
proljetnu ravnodnevnicu, ekvinocij. Tako se Uskrs pomiče između 21.
ožujka i 25. travnja. Otkad je Grgur XIV. godine 1528. reformirao
kalendar (Hrvatski sabor ozakonjuje ga 1587.) istočne crkve ostaju po
julijanskom kalendaru. Tako Blagdan nad blagdanima, kako se u
kršćanskoj predaji zove Uskrs, na žalost ne slave svi kršćani u isti dan.
6 Potravnik
PET PUTOVA POKORE
Ima mnogo putova pokore, raznih i različitih, i svi vode u nebo kaže
sv. Ivan Zlatousti. Prvi put pokore jest osuda grijehâ. Osudi ono u čem
si sagriješio. To je Gospodinu dovoljno za opravdanje. Tko osuđuje
ono u čemu je sagriješio teže će ponovno u to upasti. Nastoj da ti
savjest bude tvoj domaći optužitelj, da ne bi dobio optužitelja tamo
pred Gospodnjim sudom. To je jedan od najboljih putova pokore.
Drugi put, ništa manji od toga, sastoji se u tome da se ne spominje-
mo nepravde što su nam je neprijatelji počinili, da gospodarimo
srdžbom i oprostimo pogreške svoje braće. Tako će nam biti otpušteno
i ono što smo protiv Gospodina počinili. Gospodin veli: Ako oprostite
dužnicima svojim, i vama će oprostiti Otac vaš nebeski.
Treći put je žarka i sabrana molitva koja izlazi iz dubine srca.
Četvrti put pokore je milostinja. Ona ima veliku i obilnu moć.
Ako netko skromno postupa i ponizan je, to isto tako uklanja
grešnost. To nam svjedoči carinik koji se nije mogao pohvaliti dobrim
djelima, ali se umjesto toga duboko ponizio i teškoga se tereta grijeha
oslobodio. Dakle, pet putova pokore su: prvo osuditi grijeh, drugo
oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati
milostinju i peto živjeti ponizno.
Nemoj, dakle, besposličariti nego svakodnevno idi tim putovima. To
su laki putovi i ne možeš se izgovarati radi siromaštva. No, ako i živiš
u teškoj oskudici, moći ćeš obuzdati srdžbu, ponizno postupati, us-
trajno moliti i grijeha se kloniti; siromaštvo ti svemu tome neće ništa
smetati. Dapače niti na onom putu pokore na kojem treba dati
milostinju (razdati imetak), za izvršenje zapovijedi ni samo siromaštvo
nam ne postavlja zaprekâ. To je pokazala ona udovica kad je darovala
dva novčića.
Dakle, kad smo naučili način kako ćemo liječiti svoje rane, uzmi
-mo ove lijekove da nakon što pravo zdravlje ponovno zadobijemo,
s pouzdanjem uživamo za svetim stolom, i veselo idemo u susret
Kristu kralju slave da bismo postigli vječna dobra milošću, milosr-
đem i dobrohotnošću Gospodina Isusa Krista.
I. Z.
POKORA
7
Potravnik
“Nebojte se dovesti svećenika bolesniku, to ne znači da
će odmah poslije njega doći pogrebnik” Stara je biblijska praksa dovesti svećenika bolesnku. O tome se
govori u Jakovljevoj poslanici, a s vremenom su potvrđena brojna
ozdravljenja od kojih su neka i čudesna. Papa Franjo je govorio o
tome pred brojnim posjetiteljima i ohrabrio ih, naročito starije od 65
godina, da se ne boje ovog sakramenta.
U trenucima bolesti i trpljenja nismo sami, rekao je papa u katehezi
usredotočivši svoje razmišljanje na sakrament bolesničkog pomazanja.
Vjernike je pozvao da taj čin promatraju kao Isusovu prisutnost uz
bolesnika. Praksa molitve za bolesnika bila je već u apostolsko doba. Isus
je učio svoje učenike da gaje istu osobitu ljubav prema bolesnima i
onima koji pate i prenio im sposobnost i zadaću da nastave širiti u
njegovo ime i po njegovu srcu utjehu i mir, posebnom milošću toga
sakramenta. To nas, međutim, ne smije dovesti do toga da podlegnemo
opsesivnom traženju čuda ili preuzetnosti da je moguće uvijek i u svakom
slučaju postići ozdravljenje. Namjesto toga riječ o našoj uvjerenosti da je
Isus blizu bolesniku i starijoj osobi, jer svaka osoba starija od 65 godina
može primiti taj sakrament, po kojem nam se sâm Isus približava.
Papa Franjo je u katehezi također primijetio kako se vjernici
često ustručavaju pozvati svećenika bolesniku, jer prevladava ideja
da nakon svećenika ubrzo dolaze pogrebnici, što naravno nije istina.
Svećenik dolazi pomoći bolesniku. Njegov je pohod vrlo važan, jer s
njime dolazi i Isus, koji bolesniku pruža nadu. Ne smije se misliti da
je to neki tabu, jer je uvijek lijepo znati da u trenucima patnje i smrti
nismo sami: svećenik i svi koji su prisutni kod bolesničkog pomazanja
predstavljaju naime čitavu kršćansku zajednicu koja se kao jedno tijelo
okuplja oko onoga koji trpi i članova njegove obitelji, jačajući u njima
vjeru i nadu i podupirući ih molitvom i bratskom toplinom. Ali najveća
utjeha dolazi iz činjenice da se u tome sakramentu uprisutnjuje sâm
Gospodin Isus, koji nas uzima za ruku, miluje nas kao što je činio s
bolesnicima i podsjeća nas da mu već pripadamo i da nas ništa – pa ni zlo
i smrt – neće moći odvojiti od njega, rekao je Papa te pozvao vjernike da
steknu naviku da pozivaju svećenika teškim bolesnicima.
BOLESNIČKO POMAZANJE
8 Potravnik
Branimir Bučanović
O USKRSNUĆU
U Bibliji pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa
Krista: Mt 28, 1-15; Mk 16, 1-13; Lk 24, 1-49; Iv 20, 1-23. Zapisi su pisani od
različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više
ljudi. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva. Opisi
pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu
namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima,
baš kao i nama, nevjerojatan, nadnaravan i neshvatljiv.
Valja istaknuti kako nitko nije vidio samo uskrsnuće, ali su učenici i više
svjedoka vidjeli, dotaknuli i razgovarali sa Uskrsnulim.
Zapisi svjedoče da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena,
Ivana, Marija, Jakovljeva mati, Saloma i druge. Marija Magdalena se spominje u
sva četiri zapisa. Evanđelist Ivan opisuje i njezin susret s Uskrsnulim.
Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelja, i uočile da je tijelo nestalo.
Zbog uskrsnuća na taj dan, nedjelja će postati Dan Gospodnji, centralni dan
tjednog kršćanskog bogoštovlja. Bile su zbunjene, u nevjernici i preplašene. Kad
su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba,
anđeli su dali poruku i utjehu. Grob su čuvali stražari, oni su svjedočili dolasku
anđela, koji je bio popraćen potresom, te su doživjeli veliki šok. Odmah su javili
gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje platili
novcem.
Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, otišle javiti učenicima što se zbilo.
Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su provjeriti vjerodostojnost izvješća. Kad
su došli, ostali su zapanjeni i u nevjerici vidjevši prazan grob. Marija je nakon
odlaska učenika, kako bi se još jednom uvjerila u nestanak Isusova tijela,
provirila i vidjela da nema tijela. Ugledala je dva anđela koji su joj poručili kako
je njezina žalost neutemeljena jer je Gospodin živ. Vrlo brzo nakon tog
razgovora uočila je čovjeka sa kojim započinje razgovor, ispočetka ne shvaća da
je to uskrsnuli Gospodin Isus Krist. U kratkom razgovoru ističe se znakovita
poruka: “Nemoj me držati jer još nisam uzišao Ocu svomu“. Na uskršnje jutro
i tijekom dana bilo je više susreta, a oni će se nastaviti i tijekom četrdeset
dana prije Kristova slavna Uzašašća na nebo (Lk 24, 50-52).
Prije uskrsnog jutra, a neki i poslije, učenici su bili u sumnji, neprihvaćanju,
nevjerici i strahu. Možemo zaključiti kako su bili preplašena skupina ljudi koja
nije vjerovala u takav razvoj događaja. Činjenice uskrsnuća zasnivaju se na
izjavama više svjedoka. Težina se očituje u tome da svjedoci nisu vjerovali kako
je tako što moguće, nisu očekivali da će Isusov život skončati na takav način te
su bili sumnjičavi, prestrašeni i u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća.
Sve navedeno dovodi do jasnog zaključka, kako nisu izmisli lijepu priču
nego svjedočili događaj povijesti i temelj kršćanske vjere!
9 Potravnik
Nakon prodora Islama u 7. st. i pada južne kršćanske ekumene na potezu od Sirije do Španjolske pod muslimansku vlast, u Rimu i Carigradu, glavnim središtima latinskog i grčkog kršćanstva, kreće se u evangelizaciju barbarskih naroda na sjeveru - Germana (odnosi se na skandinavske narode: Šveđane, Dance, Norvežane, današnje Nijemce i Engleze), Slavena (tu su Hrvati, Poljaci, Česi, Rusi, Srbi, Bugari i drugi slavenski narodi) i Kelta (Irci i Škoti). Prodor Islama na južne obale Mediterana označio je ključnu prijelomnicu. Ovim događajem nastaje jedinsvo mediteranskog prostora a utjelovljavalo ga je nestalo Rimsko Carstvo, te se sada tekovine antike i kršćanstva premiještaju na sjever od Mediteranskog mora u nama danas poznati europski geografski prostor. Tako kršćanstvo povezuje barbarski sjever i antički jug, buduću Europu i stari svijet Mediterana, stapa i pomiruje razlike među tim često suprostavljenim kulturama. Sada se zaista proročki ispunjavaju riječi sv. Pavla: “Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu!” (Gal 3,28). Upravo povezivanje i stapanje ove dvije kulture, jedne visoke antičke civilizacije i one primitivne barbarske, pod okriljem kršćanske vjere dovodi do stvaranja temelja Europe i početka njezine povijesti. Barbarskim narodima kršćanska vjera ne donosi samo vjeru nego i dostignuća antičke kulture čime oni napuštaju plemensku društvenu organizaciju i stvaraju prve društvene i državne institucije te srednjovjekovne države (na ovaj način je nastala i srednjovjekovna hrvatska država). S druge pak strane, kršćanska vjera je uspjela pacificirati tj. smiriti “divlju ćud” barbarskih naroda koja je prijetila uništenjem veličanstvenih dostignuća antičke civilizacije koja zbog svoje moralne propasti i duhovnog sloma nije imala snage i vitalnosti obraniti se od barbarske rušilačke moći. Kršćanstvo je zasigurno utjecalo i na napuštanje robovlasničkog društva koje je u prethodnim razdobljima bilo dominantni gospodarsko-društveni model i kretanje prema feudalnom društvnom ustrojstvu, novim pogledom na čovjeka kako smo gore vidjeli u Pavlovim riečima: “nema više: rob -slobodnjak!” dokidajući time društvenu podjelu koja je obilježila predkršćansku povjest. Kršćanska vjere bila je temelj Europe nastale u srednjem vijeku. Europa je u samim svojim temeljima kršćanska, stoga je istovremeno početak Europe ujedno i početak kršćanske civilizacije srednjeg vijeka. Na taj način je ona “začeta i rođena” u krilu kršćanstva i Crkve. Danas društvene i humanističke znanosti ističu kao glavne izvore europske (zapadne) civilizacije: grčku filozofiju, znanosti i kulturu, rimsko pravo i državu, te kršćansku vjeru s tim da se prečesto namjerno ili ne, prelazi preko činjenice da je upravo kršćanska vjera i Crkva uspjela sačuvati i prenijeti nam do danas te sjajne i velike uzore koje su nam ostavili Grci i Rimaljani. Sv. Benedikt i njegov benediktinski red na prijelazu iz antike u srednji vijek odigrao je ključnu ulogu u utemeljenju krščanske Europe. Benediktinske zajednice raštrkane dijeljem europskog kontinenta, postale su prave “oaze vjere i kulture” u čijim se samostanima “tražeći Lice
Kršćaski temelji početaka Europe - prof. Stipe Kljaić
POVIJEST KRŠĆANSTVA
10 Potravnik
Gospodinovo” prepisivala i nanovo promišljala rimska i grčka baština. Mjesta zvanja zvana universitas u srednjem vijeku bila su mjesta gdje je kršćanin nastojao spoznati svijet kojeg je Stvoritej stvorio što je bio temelj za današnja europska sveučilišta i znanost. (Tako su u srednjem vijeku franjevci odigrali veliku ulogu u radu danas najprestižnijih sveučilišta u Europi i svijetu - Oxforda i Cambridgea u Velikoj Britaniji, a dominikanci na najboljem francuskom sveučilištu—paričkoj Sorboni. Kod nas su primjerice zagrabački isusovci 1669. osnovali gimnaziju koja je kasnje u 19. st. bila temelj prvog modernog sveučilišta u Hrvatskoj). Neprijatelji kršćanstva i Crkve u doba komunizma a i danas s nimalo manjom žestinom napadaju našu svetu vjeru i Crkvu kao protivnike znanosti i ljudskog razuma, što je čista laž s obzirom da su inicijative Crkve odigrale presudnu ulogu u počecima obrazovanja i znanosti. Nažalost mnogi naivni ljudi u Europi prihvatili su ove neistine i okrenuli su se protiv Crkve te odbacili kršćansku vjeru svojih otaca. Išlo se dotle da se srednji vijek nazivao, još i danas naziva “mračno doba” jer srednji vijek kao razdoblje uvelike obilježeno kršćanskom vjerom, nije odgovarao protukršćanskim ideolozima. Mjesta milosrđa u srednjem vijeku zvani hospiciji ili hospitali bila su mjesta gdje je kršćanin iskazivao svoju ljubav i brigu za bolesnu braću čime su stvorili temelje za bolnice i zdravstveni sustav našeg vremena. U arhitektonska i umjetniča bogatstva današnjih europskih gradova spadaju i srednjovjekovne katedrale, mjesta vjere gdje je kršćanin slavio svoga Gospodina. Kako bi se sagradile te velebne građevine koje i nama danas oduzimaju dah svojom ljepotom pokazujući nam originalnost i posebnost u odnosu na sve ostale gradske zgrade, kršćani srednjeg vijeka iz ljubavi prema Bogu obavljali su mnoga odricanja od materijalnih dobara i zemaljskog kruha (katedrale u Šibeniku, Zadru, Trogiru, Splitu i Duborvniku vidljivi su “kameni svjedoci” čvrste i velike vjere naših predaka). Živimo u vremenu kada se želi zanijekati i poreći presudna uloga Crkve i kršćanstva u povijesti europske civilizacije, naime Europska Unija je u svom ustavu, znači u temeljnoj konstituciji te nove, nadnacionalne europske države izbacila i izostavila spomenuti kršćanske korijene Europe što je velika manipulacija i povijesna neistina. Službena ideologija u europskoj i našoj javnosti iskrivljuje istinu i činjenice o povijesti europske civilizacije i kulture. Vjerujmo da će “kamen” koji odbaciše graditelji ove nove Europe uistinu biti “kamen zaglavni” i “kamen temeljac” Europe koja ljubi i poštuje Boga i ljudski život. Mi smo kršćani uistinu pozvani od Boga da ponovno, kao i naša braća u vrijeme sutona i propasti antičke kulture, spasimo riječima i djelima, ovu našu civilizaciju od duhovne i moralne propasti, da pred naletom novog barbarstva i poganstva koji dovodi u pitanje dostojanstvo čovjeka promicanjem života bez Boga Isusa Krista i njegovih zapovijedi ljubavi budemo “svjetlo svijeta” i “sol zemlje”.
Kršćanski temelji početaka Europe - prof. Stipe Kljaić
11 Potravnik
Selo Satrić smješteno je na desetom kilometru ceste koja vodi od
Sinja prema Kninu. Na laktu ceste kod mjesta gdje se prometnica
najviše približila Peručkom jezeru, nalazi se zaselak Prolić u kojemu
su i nekoliko navrata (1970./72. i 78.) pronađeni antički grobovi. Veći
je dio predmeta iz tih grobova dospio u Arheološku zbirku
Franjevačkog samostana, a manji dio u Muzej Cetinske krajine u
Sinju. Predmeti su slučajno pronađeni i u zbirke su dospjeli uglavnom
otkupom, osim u jednom slučaju kada je provedeno, iako nestručno,
arheološko istraživanje.
Ne smijemo zaboraviti da baš ovuda prolaze magistralni putovi koji
iz Salone vode u unutrašnjost provincije, a tu se nalazi i jedna od
najznačajnijih urbanih aglomeracija u rimskoj provicniji Dalmaciji -
Colonia Claudia Aequum (danas Čitluk). Svakako je od posebnog
značaja da se na Gardunu nalazi logor poznate VII legije čije je
prisustvo davalo stvarnu i moralnu podršku rimskom življu.
U arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana čuvaju se nalazi iz
1970.: 6 koštanih ukosnica. Upotreba ukosnica ovoga tipa trajala je
vrlo dugo, od 1. - 4. stoljeća, zatim brončano dugme, dio okvira
olovnog ogledala koji je izvana bio kvadratnog, a iznutra kružnog
oblika. Ovakva se četvrtasta ogledala bez drške datiraju u 2.-3. st., a
brojni su primjerci poznati, između ostalog, i iz Bugarske i Male Azije
dakle sa šireg područja istočnog Mediterana. Tu je i dio “željeznog
noža dugačak 10 cm”, vrč v = 15 cm i š = 11,8 cm. Sličnih
primjeraka vrčevima ovoga tipa nema baš mnogo. Za ovakve se
vrčeve kaže da su zadržali gotovo nepromijenjen oblik od 1.-3. st. Tu
je još i plitka bikonična zdjelica na
prstenastoj nozi, sa zakošenim
obodom a datira između 150. i 200.
godine, potom 3 svjetiljke od kojih
firma svjetiljka na čijem se disku
sredini nalahi otvor za ulje, a u kanalu
okrugla rupica za zrak. Na donjoj
strani ima dva koncentrična prstena
unutar kojih je pečat CRESCE/S.
Rimska nekropola u Satriću (Iz Zbornik cetinske krajine 1981.)
NEKROPOLA U SATRIĆU
12 Potravnik
Nalazi iz 1972.
Lončić loptastog tijela na niskoj koničnoj nozi. Slične lončiće nalazimo
u Porto Torresu i na nekropoli u Apoliniji, bikonični tanjur ravnog
dna i širokog gornjeg ruba. Ovaj tip se datira u 2. st. Identičan
primjerak imamo i u Herakleji, a sličan i u Danilu kod Šibenika. Tu je
još balsamarij od svjetlo zelenkastog
stakla. Balsamariji ovakvog tipa u upotrebi
su od 1. do početka 3. st., kao i “lončić s
mrtvačkim prahom i ostacima”.
Nalazi iz 1978.:
Fra Nikola Gabrić kaže kako se Ante Prolić - Panjo kod svoje kuće u
Satriću na podnevnoj strani namjerio na grob sa spaljenin kostima.” Tu
je dio željeznog predmeta izduženog trokutastog oblika. Teško je
kazati o čemu se radi. Možda se radi o dlijetu. Tu je još željezna
strelica i staklena olla od bijelog prozirnog stakla. Ovako nešto
nalazimo na galo—rimskoj nekropoli u Aptu, potom balsamarij
loptasta tijela, bikonični tanjur i svjetiljka kratkog trapezastog i na
vrhu zaobljenog nosa, s ravnim
dnom. Ručica je pločasta i
prošupljena. Na disku je prikaz
borbe Pigmejca i ždrala. Ždral
okrenut na lijevo napada
Pigmejca koji je iskoračio
lijevom nogom, a drugom se
okrenuo prema ždralu. U desnoj
ruci drži mač a u lijevoj štit. Na
dnu je upisano ime proizvođača. Potječe iz 2. stoljeća.
Muzej Cetinske krajine Predmeti iz Satrića dospjeli su u Muzej otkupom
1971. (koštana ukosnica, brončana aplika i svjetiljka)
i istraživanjem 1972. zdjelica od terra nigrae,
balsamarij i ulomke staklene zdjele - sve u oštećenoj
amfori okrenutoj naopako. Navodi se da su svi
Rimska nekropola u Satriću (Iz Zbornik cetinske krajine 1981.)
Bakreno dugme
13 Potravnik
predmeti nađeni u“pepeonom grobu u Satriću kod bunara Stipe Prolića
Antina”. Na disku firma svjetiljke slabo je sačuvan prikaz Jupitra
Amona, a na dnu osrednje sačuvan pečat FORTIS.
NEKROPOLA u Satriću je, nakon one u Ruduši, druga do sada poznata rimska nekropola u
Cetinskoj krajini. Zaključiti je da se radi o nekropoli na kojoj je ritus
sahranjivanja bio inicineracija. Međutim, gotovo svi predmeti sa
nekropole u Satriću slučajni su nalazi, a i onih nekoliko površno
istraženih ne daju nam podatke iz kojih bimo mogli zaključiti o
kolikom je broju grobova riječ. Možemo gotovo sa sigurnošću tvrditi
da nam je sa nekropole u Satriću, za sada, poznato najmanje 6 grobova
sa spaljenim pokojnicima. Da li su grobovi pripadali muškim ili
ženskim osobama? Možemo pretpostaviti da je, od najmanje dva groba
iz 1970. jedan sasvim sigurno pripadao ženskoj osobi, (ukosnice,
ogledalo), a drugi možda muškoj (izgubljeni nož).
Jedini siguran podatak za pripadnost muškom grobu imamo u
nalazu iz 1978. gdje se spominju strelica i dlijeto. Iz iste godine bi se
nalazi male staklene olle i balsamarija možda mogli pripisati ženskome
grobu s obzirom da su se ti stakleni predmeti upotrebljavali za mirise i
različite pomasti.
Možemo kazati da je i područje Cetinske krajine bilo vrlo aktivno
uključeno u raznoliku trgovačku razmjenu robe koja je stizala s
najrazličitijih strana Sredozemlja, pa i onih tako udaljenih kao što je
sjeverna Afrika. Razgranatoj je trgovini svakako doprinosila
isprepletena mreža puteva, pa se mora pretpostaviti jedna cesta i sa
desne strane rijeke Cetine od Aequuma preko Vrlike i dalje.
Treba zaključiti da je u Satriću obzirom na nalaz nekropole,
postojalo rimsko naselje čiji je obim i značaj za sada teško
odrediti, ali koje je, idako u zabačenom kraju makar posredno
uspjevalo komunicirati sa vrlo širokim prostorima. Datacija dijela
nekropole oko sredine 2. st., ili sigurnije u 2. st., pledira, možda, u
prilog mišljenja da se osnivanje naselja sa vanjskim obilježjima
rimske kulture u Satriću, stavi na kraj 1. ili sam početak 2. st.
Rimska nekropola u Satriću (Iz Zbornik cetinske krajine 1981.)
14 Potravnik
Prikupio: Fra Pavao Vučković, Sinj 2015.
SVEĆENICI I FRANJEVCI
ŽUPE SV. FILIPA I JAKOVA U POTRAVLJU
OD 1712. DO 2015.
Prezime i ime Mjesto i god. r. (oko) Mjesto i datum smrti G. života
(5-807), Sađak (5-67), Bandić (4-1167), Kojić (2-206). Ivan Kudrić je
imao i tri oranice u Koljanima ukupne površine 679 klaftera. Zgrade
(pojate, sjenike, ruševne) imali su samo Prološčići, Kotromanovići,
Cvitkovići, Bandići (nisu imali stojne kuće). Vremenom su se ovi
posjedi prodali iz raznih razloga (udaljenost, krize, iseljavanja) tako
da danas ni oni najstariji ne znaju za nekadašnje posjede na predjelima
Razdolje, pod Gradinom, Rakanovac, Plestinac, Lakat, Luke itd. Za
ilustraciju donijet ćemo nekoliko primjera.
► Andrija Kunac p. Mije prodao je 14.01.1829. Anti Domnjanoviću
Andrijinom iz Vučipolja 3 komada oranica na predjelu Vrdovo
► Grgo Prološčić pok. Mate prodao je 20.12.1837. Ivanu Barišiću
Antinom 8 komada oranica na predjelu Debelo brdo – Vučipolje.
►Jakica i Marta Biće pok. Nikole prodale su 10.01.1855. svom bratu
Anti svoju očevinu a među posjedima u PO Vučipolje se nalazila i
stara kuća s bunarom na predjelu Razdolje – Vrdovo, oranice na
predjelu Plestinac itd.
OSVRT NA GOSPODARSKI ŽIVOT u 18. i 19. st. - 2. dio Priredio: Ante Kojić
19 Potravnik
PAPE U POVIJESNOM HODU HRVATSKOG NARODA
PAPE I HRVATI
Svaki katolički narod oslanjao se u svojoj povijesti na pomoć iz Rima i dobivao podršku od papa. Hrvatski narod tu je pomoć i podršku imao i osjetio u svim presudnim časovima svoje povijesti. Evo nekoliko slučajeva.
Prvi kontakti Hrvata s papinstvom zbili su se ubrzo nakon njihova doseljenja, za vrijeme pape Ivana IV. (640.-
642.). Mnogi misle da je on iz Solina. Taj papa poslao je opata Martina u Istru i Dalmaciju da otkupi moći dalmatinskih mučenika. Poslije ih je pohranio u krstionicu kraj Lateranske bazilike. O tome i danas svjedoče slike na mozaicima u toj krstionici. Ima svjedočanstava da je već tada započelo pokrštavanje Hrvata.
Bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. u svom djelu “O upravljanju carstvom” govori da su Hrvati sklopili savez sa sv. Petrom kako oni neće nikoga napadati, a ako njih tko napadne branit će ih Bog i sv. Petar. Misli se da je to bilo u vrijeme pape sv. Agatona (678.-681.) koji 680. javlja caru Konstantinu Pogonatu da misionari uspješno propovijedaju među Slavenima (Hrvatima?), Kardinal Kuharić je često znao reći da se ta pomoć Božja i sv. Petra (Pape) jasno očitovala u vrijeme Domovinskog rata.
Nakon što je 879. knez Branimir zavladao Hrvatskom kneževinom, poslao je pismo papi Ivanu VIII. (872.-882.) s molbom da prizna njegovu vlast i da blagoslovi Hrvatsku. Papa Ivan VIII. to je učinio pismom od 7. lipnja u kojem priznaje hrvatsku, a Branimiru “zemaljsku vlast”. To je imalo snagu priznanja najviše crkvene i svjetovne vlasti. Papa u pismu kaže: Dragom sinu Branimiru. Čitajući pismo tvoga gospodstva, što si ga poslao nama po časnom svećeniku Ivanu, našem povjereniku, razabrah jasnije od sunca koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema Crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer voljom Božjom ponizno ispovijedaš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo tvojemu gospodstvu ovim našim apostolskim pismom, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo … Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku svetoga Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš… sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom…
Uporaba glagoljice na hrvatskom tlu prvi se put spominje 925. u pismu pape Ivana X. (914.-928.) hrvatskom kralju Tomislavu. Ona je pismo bizantskih misionara nastalo u vrijeme njihove misijske djelatnosti
20 Potravnik
među Hrvatima. To se dogodilo mnogo prije nego je bizantski car poslao braću Ćirila i Metoda u Moravsku. Glagoljsko pismo u bogoslužju nalazi papa na dalmatinskim otocima i priobalju.
Papa Grgur VII. (1073.-’85.) imao je viziju ujedinjene Europe i cijeloga svijeta. Na čelu tog zajedništva bio bi Kristov namjesnik - papa koji bi imao glavnu i zadnju riječ u postavljanju i skidanju svjetovnih vladara. Hrvatski kralj Zvonimir priklonio se tome savezu i papa mu 1075. šalje po svom izaslaniku opatu Gebizonu kraljevsku krunu. Zvonimir je okrunjen u crkvi sv. Petra u Solinu. Vladao je i Dalmacijom koja je u to vrijeme obuhvaćala otoke i samo priobalne gradove. O njegovoj vlasti nad otocima svjedoče creske laude i Bašćanska ploča. Prigodom krunjena obvezao se u svemu i svugdje čuvati vjernost Apostolskoj Stolici riječima: Ja Demetrije koji se zovem i Zvonimir, milošću Božjom knez Hrvatske i Dalmacije, kojega si ti, Gospodine Gebizone, pošto si kao poslanik Apostolske Stolice primio vlast od gospodina našega papa Grgura, u solinskoj crkvi sv. Petra, nakon zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda, zastavom, mačem, žezlom i krunom uveo u upravu kraljevstva i postavio za kralja, tebi se zavjetujem, obećavam i obričem da ću stalno ispunjavati sve što mi časna Njegova Svetost naloži… Zaštićivat ću siromahe, udovice i siročad… Protivit ću se prodaji ljudi i uz pomoć ću se Božju pokazivati pravedan u svemu što je u skladu s pravdom.
Prvi papa za kojega se sigurno zna da je stao na hrvatsko tlo bio je Aleksandar III. (1159.-1181.) 12. ožujka 1177. dospio je u Zadar.
Papa Inocent IV. (1243.-1254.) 31. ožujka 1248. daje povlasticu senjskom biskupu Filipu da može glagoljati gdje god postoji taj običaj. Time su postavljeni preduvjeti za “Zlatni vijek hrvatske glagoljske kulture” koji završava glagoljskom tiskarom modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje u Rijeci 1531. U vrijeme turske opasnosti, pape su svesrdno pomagale Hrvatsku. Posebno se istakao Pijo II. (1458.-1464.). Posebno je bio povezan s Frankopanima kojima je pomagao u svemu u čemu je mogao. Tako je Stjepanu Frankopanu dopustio 1460. da premjesti biskupsko sjedište iz Krbave u njegov Modruš i da se biskupija ubuduće zove Modruška. Iste godine osnovao je biskupiju u Otočcu na molbu Stjepanova brata Sigismunda. Ni jedno ni drugo nije u ono vrijeme predstavljalo neke pastoralne koristi. Pozvao je u Mantovu europske vladare da se dogovore kako bi složno udarili na Turke. Tu je bio i Stjepan Frankopan s krbavskim biskupom (i prvim modruškim) Franjom. Kada poziv nije polučio osobit uspjeh, stavio se osobno na čelo kršćanske vojske i krenuo prema našim
PAPE U POVIJESNOM HODU HRVATSKOG NARODA
21 Potravnik
krajevima u prvom redu da oslobodi Bosnu koja je 1463. pala pod tursku vlast. Dubrovčani su se već pripremali na doček pape u svom gradu. No, papa se razbolio i umro prije nego je prešao preko Jadrana. On svakako najbolje simbolizira svu onu pomoć i sva nastojanja papa da pomognu Hrvatima u vrijeme njihove borbe na život i smrt protiv moćne turske države. Može se reći da je turska sila upravo na našem prostoru “slomila zube”. Zahvaljujući najviše podršci koju su Hrvati imali u papinstvu.
Naša historiografija mnogo se bavila pitanjem je li papa Siksto V. (1585.-1590.) bio Hrvat. On to izrijekom nije nigdje potvrdo, ali ostaje činjenica da je rođen u kraju koji je bio naseljen izbjeglicama iz Hrvatske i da je u Rimu, uz Tiber, dao izgraditi crkvu i gostinjac za Hrvate. Mogli bismo reći da je na Hrvate mislio i za njih mnogo učinio. Jedna od teorija o njegovom hrvatskom podrijetlu oslanja se na njegovo prezime Peretti. Pera u hrvatskom znači kruška. To bi značilo da potječe iz nekog našeg mjesta Kruščica. Takvih mjesta ima više. Još bolji dokaz za njegovo hrvatsko podrijetlo jest činjenica da je Hrvatima na istaknutom rimskom mjestu dao sagraditi crkvu i gostinjac, bilo one koji su došli, bilo za one koji su dolazili u Rim.
Važan događaj za hrvatski narod zbio se 1852. kada je osnovana Zagrebačka nadbiskupija i metropolija. Od svoga osnutka pa sve do te godine, Zagreb se nalazio unutar mađarskih metropolija (Ostrogon i Kaloča). Do tog crkvenog uzdignuća moglo je doći tek nakon velikih promjena na državnom polju. Naime, hrvatski ban Josip Jelačić, ne samo da je spasio Hrvatsku da ne postane jedna od mađarskih pokrajina, nego je izborio njezin mnogo bolji status unutar Monarhije. Na vojnom i drugim poljima imao je toliko uspjeha da su ga hrvati u najvećim nevoljama zazivali da ustane i da se bori za njih. (Ustani bane..) U to vrijeme na papinskoj stolici bio je Pijo IX. (1846.-1878.). Na prijedlog bana Jelačića i Bečkoga dvora, papa je 1852. podigao Zagreb na rang nadbiskupije i metropolije i kao njezine područne biskupije odredio Senjsku i Modrušku ili Krbavsku, Đakovačku ili Bosansko-srijemsku, te Križevačku (grkokatoličku) biskupiju. Time su na značenju i važnosti dobili zagrebački nadbiskupi. Zagreb je u mnogočemu i prije bio kulturno i političko središte svih Hrvata, a tada je nadošla i ova crkvena dimenzija koja je pridonijela jačanju njegove središnje uloge pod raznim vidovima.
Kada bismo tražili papu kojemu su Hrvati bili najviše na srcu, to je svakako Ivan Pavao II. On je tri puta posjetio Hrvatsku. Često je znao reći da je iz Bijele Hrvatske.
PAPE U POVJESNOM HODU HRSVATSKOG NARODA
22 Potravnik
Niti jedna pogreška nije tako pogubna kao pogreška u procjeni tko je Isus.
Bog nas uvijek dočekuje raširenih ruku.
Jedno dobro djelo može nas više naučiti o Božjoj ljubavi nego brojne
propovijedi.
Za kršćane je umiranje posljednja noć na zemlji prije buđenja u nebu.
Bože, pomozi mi da ne budem prepreka zbog koje netko ne može vidjeti tebe
Što ćete učiniti s Isusom je najznačajnija odluka u vašem životu.
Golgota otkriva svu ozbiljnost našega grijeha i beskrajnost Božje ljubavi.
Kršćanski život nije sprint, utrka na 100 metara, nego maraton.
Ako smišljamo odgovor dok drugi govore - ne slušamo.
Ako otkupljenje bude jedino što će Bog ikada učiniti za nas,
već je učinio više nego što zaslužujemo.
Dopustimo li Bogu da upravlja našim srcem naše će noge ići njegovim putem
Živite tako da se ljudi sjete vas kada pomisle na čestitost i poštenje.
Nije pitanje gdje je Bog, nego gdje nije.
Isus želi biti s nama više nego što mi želimo biti s njim.
Briga za terete drugih pomaže nam zaboraviti svoje.
Isusovo uskrsnće znači smrt smrti.
Brige su teret koji Bog nije zamislio da nosimo sami.
Bog ulijeva ljubav u naše srce da bi se prelijevala u živote drugih.
Kad je Bog sve što imate, imate sve što trebate.
Božja ljubav u našem srcu daje nam srce kojim volimo druge.
Kad svoje probleme stavimo u Božje ruke, on stavlja svoj mir u naše srce.
Biblija je kruh života koji nikada neće postati nejestiv.
Bog nas prima kakvi jesmo, ali nas takvima ne ostavlja.
Prikupio: župnik
ZAUSTAVI SE NA ČAS
23 Potravnik
!
Prikupio: fra Pavao Vučković, Sinj, 2015 :
ŽUPNICI I ŽUPNI POMOĆNICI
ŽUPE SV. FILIPA I JAKOVA
POTRAVLJE, 1693. – 2015.
Svima su godine službe uzete iz nekog dokumenta, ali svima nije moguće sa sigurnošću ustanoviti točnu godinu početka ni završetka službe.