Ivana Vukovic Tradicijska Vjerovanja u Nadnaravna Bica i Pojave Na Podrucju Zagvozda

Ethnologica Dalmatica 20 5

Samo straja koliko san podnila TTRRAADDIICCIIJJSSKKAA VVJJEERROOVVAANNJJAA UU NNAADDNNAARRAAVVNNAA

BBIIAA II PPOOJJAAVVEE NNAA PPOODDRRUUJJUU ZZAAGGVVOOZZDDAA IVANA VUKOVI UDK 392.28+398.431(497.18) Etnografski muzej Split Izvorni znanstveni lanak Iza Vestibula 4 Original scientific paper HR-21000 Split Primljeno/Received: 6.03.2013. [email protected] Prihvaeno/Accepted: 15.03.2013.

Ovim radom eli se propitati jedan dio duhovne kulture, odnosno tradicijsko vjerovanje u nadnaravna bia i pojave na podruju Zagvozda. Podatci izneseni u ovome radu prikupljeni su terenskim istraivanjem na spomenutom podruju, izvrenim tijekom 2009. i 2010. godine. Istraivanjem se pokazalo da su tradicijska fantastina bia i pojave veoma vanim dijelom ivota Zagvoana, kako onih starije, tako i onih mlae te srednje ivotne dobi. Stanovnici Zagvozda vjerovali su, a pojedini i danas vjeruju, u postojanje sljedeih nadnaravnih bia: vile, more/morine, vjetice, orba, te mrtve. U domeni fantastinog na ovome podruju nalazimo i pojave kao to su uroci i plaeline. Dati e se prikaz osnovnih karakteristika koje spomenuta bia na istraivanom podruju posjeduju. Takoer, u nekim sluajevima e se izdvojiti iz kazivanja radi li se o ivom vjerovanju, prisutnom u sadanjici ili, pak, o predaji kao odrazu nekadanjih vjerovanja. Kljune rijei: tradicijsko vjerovanje, nadnaravna bia, Zagvozd

O FANTASTINOME Neka sila postoji, zna. (K9)

Cilj ovoga rada je istraiti tradicijsko vjerovanje u nadnaravna bia na podruju Zagvozda. Ova bia posjeduju odreene nadnaravne moi, koje ih smjetaju s onu stranu realnoga. Ipak, iako ne pripadaju svakidanjem ivotu, fantastina bia taj ivot na sebi svojstven nain definiraju, nadopunjujui ga i potvrujui. Istraujui fantastina bia na podruju Istre i Kvarnera, Peri i Pletenac fantastiku smjetaju na pola puta izmeu tog klasificiranog svijeta i onog prijeteeg to se svaki put iznova iskazuje kada nam se ini da je svijet ureeniji nego ikada. U tim situacijama pojavljuje se pukotina kroz koje zastraujue prazni objekti bez identiteta zadobivaju oblik i gnijezde se na pola puta

Etnografski muzej Split 6

izmeu realiteta i nadnaravnog. Pukotina je ta koja ih stvara, definira i daje im prostor. Fantastina bia tako postaju elementi koji osiguravaju ureenost svijeta (2008:9). Dalje navode da pojavljivanje fantastinih bia uvijek u pozadini priziva normiranost i normalnost. Vrlo esto, stoga, slue upravo potvrivanju normiranosti svijeta. Uspjeh njihovog preivljavanja kroz stoljea utemeljen je ba na toj odlici. Jedno od njihovih monih mjesta je inkulturacija (ibid:11). VJEROVANJE I STRAH Jedna od najznaajnijih odlika reakcije na fantastino je, budui da ono izmie racionalnome, strah. U osnovi, ovjek se boji nepoznatoga, fantastina bia mu ulijevaju strah u kosti stoga to su prijetnja njegovu ureenome, poznatom svijetu, te u svakom trenutku mogu banuti u njega. Jadranka Grbi tako navodi: Bez obzira to se neka od tih bia prema ovjeku blagonaklona, milosrdna pa ak i velikoduna, ljudi ih a priori smatraju opasnima, boje ih se i zapravo je njihov stav spram njih negativan. () Razlog lei u uvjerenju da njihova mo i njihov razum nisu nadnaravni i ovjeanski, ve upravo obrnuto, nadnaravni i nadovjeanski (to zastrauje samo po sebi) i, ako i kad ele, mogu ih upotrijebiti protiv ovjeka (2001:472). Bokovi-Stulli (1991:196-7) upravo strah pred tajnama postojanja izdvaja kao element unutranje forme zbog kojega je predaja uplovila u tradiciju, to potvruje misao o uskoj povezanosti vjerovanja u fantastino (nepoznato) i straha. Mnogi su primjeri iz kazivanja Zagvoana iz kojih se jasno iitava strah. Pojedini su kazivai sami verbalizirali strah prilikom razgovora o pojedinim nadnaravnim biima. Pri tome valja rei da nisu svi segmenti vjerovanja u pojedina bia kod pojedinaca zastraujui. U strahu od mogueg djelovanja nadnaravnoga, jedna kazivaica (K8) mi savjetuje: Zato se uvik, tri puta se prekrsti kad izae iz kue, i zazovi Gospu, Isusa, sveto trojstvo, Isusa i Mariju. Govorei o kategoriji vjerovanja u fantastina bia, Bokovi-Stulli naglaava kako se ono treba shvatiti donekle relativno te navodi: U realnim pripovjedakim situacijama iroka je skala od potpunoga vjerovanja do potpunog nevjerovanja, izmeu kojih su smjetene sumnje i kolebanja - bilo kod


pripovjedaa ili kod sluatelja. tovie, upravo ta kolebanja, sumnje, nedoumice mogu stvoriti posebnu atmosferu i napetost. No, sam sadraj predaje bez obzira na konkretnu izvedbenu situaciju, pretpostavljao se polazno kao istinit. ak i onda kad je neka predaja postala dijelom usmene ili literarne tradicije zbog svojih estetskih ili emotivnih potencija, daleko od realnog vjerovanja, ona ipak u svojoj unutranjoj formi i dalje sadri element vjerovanja u istinitost koje ju je neko stvorilo (1991:173). Dakle, iz kazivanja o fantastinim biima moemo iitati vjerovanje, ili ih, pak, promatrati kroz prizmu usmene knjievnosti koja je odraz nekadanjeg vjerovanja. Ovdje valja naglasiti da uglavnom nije mogue povui strogu liniju odvajanja vjerovanja od predaje. ak se kod jednog fantastinog bia razlikuje pristup svakog pojedinog kazivaa, a ponekad je razvidna raslojenost i kod jednog kazivaa naspram jednog fantastinog bia tako da u pojedine segmente bia kaziva vjeruje dok druge odbacuje kao iracionalne. Istraivanje fenomena vjerovanja u nadnaravna bia vrlo je kompleksno i stoga to implicira ne samo kazivaev odnos prema nadnaravnom, ve i istraivaev. Dvije su intimne sfere, odnosno svjetonazora, upletene u ovaj proces.1 Sloenost se oituje i u odnosu kazivaa prema zajednici to se tie istraivanog fenomena, odnosno u kojoj mjeri kaziva dijeli vjerovanja sa zajednicom, a u kojoj se otklanja od njih. Takoer, vanim imbenikom smatram i (ne)podudarnost kazivaeva vjerovanja s crkvenim uenjem. Mnogi kazivai navode da su se prie i vjerovanja u nadnaravna bia i pojave kosile s crkvenim uenjem, zbog ega su ljudi o mnogim fenomenima koje sam istraivala razgovarali ispotaje, odnosno poskriveki. S druge pak strane mnogo je primjera da su se kazivai obraali sveenicima traei od njih zatitu ili savjet kako da se obraunaju s nekim nadnaravnim pojavama u ivotima, to je posebice razvidno kod uroka te mrtvaca.

1 Takoer, budui da je vjerovanje vieznaan fenomen koji se temelji na osobnom iskustvu, te koji sadri materijalne i nematerijalne elemente, smatram da je neophodno istraivanje usmjeriti na pojedinca (Vukovi 2011:9) kako bi se cjelovitije obuhvatio fenomen vjerovanja. Stoga, budui da vjerovanje doivljavam intimnim, u radu neu navoditi imena kazivaa, ve u koristiti skraenice K1, K2 i tako dalje. Puni podatci o kazivaima uvaju se u Etnografskom muzeju Split.


S obzirom na mogunost da kazivai razgovorom o nadnaravnim biima pokazuju bliskost, pripadnost, pa ak i odanost lokalnoj zajednici i njezinim tradicijama (eo 2010:111), potrebno je posebno oprezno pristupiti istraivanju te interpretaciji iskaza. Pri interpretaciji je potrebno obratiti panju na jo jedan fenomen. Naime, govorei o nadnaravnim biima, kazivai se esto poistovjeuju s nekime kome se dogodio misteriozni susret, uslijed ega koriste formu izraavanja u prvome licu. To nije puki stilistiki postupak () nego pripovjeda poistovjeivanjem sebe s osobom kojoj se desila udna zgoda posvjedouje vjerodostojnost dogaaja (Bokovi-Stulli 1991:190). Ovaj stil odlikuje se i kratkoom, nedovrenim iskazima, isprekidanim reenicama, to iskazu daje punu sugestivnost (ibid:192). Delikatnost istraivanja ove vrste, osim ve navedenog, pojaava se i prijetnjom da se istraiva shvati kao dio intelektualne elite iz urbanih podruja, zbog ega kazivai ne ure verbalizirati svoja vjerovanja te se u kazivanjima esto koriste autocenzurom ili, pak, racionaliziraju odreene pojave kako ih pripadnik te elite ne bi doivio kao nazadnog (eo 2010:113). KAZIVAI S obzirom na sve do sada reeno, oekivala sam relativnu zatvorenost kazivaa u razgovoru o ovim fenomenima. Ipak, zagvoki kazivai (njih 11) pokazali su se dosta raspoloenima za priu i verbaliziranje osobnih misli, stavova i osjeaja o nadnaravnim biima i pojavama. Naspram pojedinih kazivaa koji su od samog poetka razgovora istupali bez barijera, pojedini su kazivai u poetcima razgovora bili pomalo suzdrani. Kako se razgovor vremenom razvijao, svi su kazivai jednako otvoreno i upleteno sudjelovali u razgovoru. Ponekad je mogue pratiti mijenjanje diskursa kazivaa tijekom jednog intervjua, odnosno jednog segmenta razgovora. Tako, primjerice, kod K1, razgovarajui o morama, vidimo poetno ograivanje od suda kada kazivaica koristi izraze: Je li to istina, nije li, do potpune pristranosti kada govori: Ja to, ja mislin da je to istina. Svi kazivai s kojima je voen razgovor potjeu sa zagvokog podruja, veinom su zrele ili starije ivotne dobi. Zanimljivo je da su kazivai mlade ivotne dobi takoer nositelji


tradicijskih vjerovanja i poznavatelji predaja o nadnaravnim biima. Valja rei da u radu nije namjera analizom iskaza kazivae grupirati prema politiko-etnikim odreenjima te lokalnoj pripadnosti. Ovdje je rije o relativno koherentnoj grupi zbog ega naglasak u iitavanju kazivanja nije stavljen na utvrivanje raznovrsnih pripadnosti, ve primarno na tradicijsko vjerovanje u nadnaravna bia i pojave na podruju Zagvozda. Kako bih odnos s kazivaima to vie pribliila dijalokom, koristila sam se metodom slobodnog/nestrukturiranog intervjua, nastojei da kazivai u to veoj mjeri sami izlau kazivanje. Razgovore sam otvarala pitanjima o vilama oekujui da e, zbog smjetaja Zagvozda u podnoju impresivnog planinskog masiva Bijakove, ova bia biti prisutna u vjerovanju Zagvoana. Nakon vila, kazivai su sami zapoinjali priati o morama o kojima su takoer relativno otvoreno i sadrajno govorili. Kasnije su razgovor sami usmjeravali na vjetice, bia bliska morama. Dalje su se same od sebe otvarale nove teme, o orbu, plaelinama, mrtvima te urocima. Upravo prema toj klasifikaciji kazivaa strukturiran je ovaj prilog. Pogled kazivaa na nadnaravne pojave u sadanjosti ambivalentan je. Tako pojedini kazivai smatraju da je bilo u prva vrimena svata (K10), te da danas ima manje ili nema uope ovih pojava, to objanjavaju: To se sve sad prevrnilo. Sad nita nije kako su prvonja slova ta su bila. Sve sve to izvrnilo se. U zraku se izvrnilo, na zemlji se izvrnilo... (K2) Stari ljudi su bolje to znali, starinski jezik. (K3)

Ovaj dio kazivaa navode odreene promjene u seoskom okruenju koje smatraju uzronicima ili posljedicama ovih promjena: U tri ure pivci prije su pivali uvik. A sad su slabo. (K2) - Sad pivaju u svaka doba. (K1) Zna se uveer da je zdravo Marija. Ali zdravo Marija sad zvoni nikako. (K10)

Jedan kaziva navodi da, za razliku od nekadanjeg pjeaenja, ljudi danas koriste auto kao osnovno sredstvo prijevoza, to im onemoguuje susretanje istraivanih bia. Drugi dio kazivaa smatra da nadnaravna bia i pojave jednako intenzivno i danas djeluju u njihovoj sredini, te da ak ima i' danas i gorih, samo ta se ne kazivaju (K1).


OPI PODATCI O FANTASTINIM BIIMA I POJAVAMA

Fantastina bia koja se pojavljuju u vjerovanjima i predajama Zagvoana su, kako je ve navedeno, sljedea: vile, more odnosno morine, vjetice, orbo, uroci, mrtvi te plaeline. Osnovna zajednika odlika ovih bia i pojava je pripadanje sferi s onu stranu realnosti, odnosno svojstvo fantastike koje im je imanentno. Zajedniko im je i to to ih je nemogue karakterizirati kao apsolutno dobra ili zla, odnosno ova bia u osnovi su ambivalentna. Jedino se urocima, odnosno osobama s urokljivim djelovanjem, moe pripisati u potpunosti negativno djelovanje. Fantastina bia ovoga kraja razlikuju se po tome pripadaju li ljudskom rodu te ive li meu suseljanima ili ne. Tako su more odnosno morine, vjetice te ureljivci dijelom seoske zajednice koje sudjeluju u svim sferama seoskog drutvenog ivota, ali posjeduju i jo jedan karakter, ili karakterno svojstvo koje ih izdvaja u domenu nadnaravnog, fantastinog. Osim spomenutog, razlikuju se i time jesu li vie u domeni dananjih vjerovanja ili pak usmene knjievnosti. VILE Tu su ti te prie, vilinske. Ali je injenino stanje da su

konji bili zapleteni. (K6) Osobito vano mjesto u kazivanjima kazivaa iz Zagvozda zauzimaju vile. To ni ne udi, budui da je Zagvozd smjeten pod biokovskim planinskim masivom, a upravo su planine mjesto obitavanja ovih bia na podruju cijele Hrvatske. Moe se rei da su kazivai o vilama najrjeitiji, te su se iz brojnih iskaza donekle uobliila ova bia, kako njihov fiziki izgled, tako i pojedinosti njihova karaktera. Mnogi su iskazi o susretima s vilama. Ipak, nijedan susret nije preprian kao osobni, ve je uvijek rije o prenoenju tueg iskustva. Veina kazivaa navodi da su vile bile grupirane po tri, ili su pak bile susretane pojedinano. Takoer, jasno se navode mjesta susreta, kao i obitavanja ovih bia u planinskim krakim krajolicima: jamama, piljama, odreenim livadama i drugim dijelovima planine. Kazivai navode da su vile u planini jaale konje te balale, to su radile i na guvnima nakon to padne no. Prema iskazima kazivaa, vile su brze, ne kreu se hodajui kao


obini smrtnici, ve lete: Dok si vila, onda znai leti i oda kako te god volja. Ne, nije to tako da one iu polako ko mi (K10). Pojedini kazivai karakteriziraju vile kao dobra bia, to se oituje u brojnim iskazima, primjerice: one su dobre. One nisu nita loe inile (K2), dok ih pojedini opisuju kao ambivalentne: one bi mogle napravit dobro i zlo (K5), o emu e kasnije biti rijei. Vile svi kazivai opisuju kao djevojke, i to s izrazito lijepim fizikim izgledom. One su uredne, lipe, u bilu bi se pokazale, duge kose da su imale, pletenice, krune na glavi (K1). ak bi se za pojedinu djevojku koja se izdvajala svojom ugodnom vanjtinom reklo da je lipa ko vila (K1). Ipak, postojao je jedan detalj koji je odskakao od slike idiline fizike naravi, a koji je ukazivao na neovjeni karakter ovih bia. Naime, kada bi promatrau pogled skrenuo na vilina stopala, uoio bi da umjesto njih ima magaree noge, odnosno kopita (K5). Mnogi kazivai upravo ovaj element izdvajaju kao znak prepoznavanja vilinskih osoba. Osim toga, vile na podruju Zagvozda posjeduju jo jedno neugodno svojstvo, koje Grbi (1998:308) izdvaja kao rijetko na hrvatskom podruju. Naime, u njihovoj kosi, koja je mahom plave boje, ive nametnici, zbog ega im kosa zaudara. Upravo s ovim svojstvom povezana je manifestacija negativne strane njihove naravi, a to je osvetoljubivost. Naime, susreta ni u kom sluaju nije smio rei vili da joj kosa zaudara, ve mora re: Mirie ko rua rumena (K10). U protivnome, susretaa bi snale raznorazne nevolje: ako joj ree da joj smrdi glava, ubit e te (K10). Primjer poznavanja i nunog potivanja ove zabrane navodi K10 prenosei iskustvo svojega brata koji je susreo vile, pritom naglaavajui: on je pria to iz svojih usta, a kad je on je pria iz svojih usta, onda mogu i ja kazat. Kazivaica konkretizira mjesto susreta - pored jedne pilje u Biokovu gdje je njezin brat prilikom ispae volova susreo dvije lijepe vile. Kazivaica opisuje: Dole kopiti su in ko u konja, a gori su ko i eljade () samo u tuvinu smrdu, to se vilama, naravno, nije smjelo rei. Dapae, one su ga ak i provocirale pitanjem miriu li, na to im je upueni susreta slagao i rekao: jeste, kae, jeste, lipe ste, kae. On se ono oslobodio. Bie on isto ujo kod kue kad bi kogod priao o tomu pa tako i on. Iz posljednje reenice razvidno je da je predaja ukorijenjena u lokalnoj zajednici. Dalje su ga vile upitale smiju li zajahati njegove konje, na to im je dao pozitivan


odgovor koji je uslijedio finalnom blagou ovih udljivih bie koje su rekle: ajde ti pomalo kui, nemoj past, da su mu rekle. Ne strai se ti nas, mi smo dobre, kae, mi smo dobre. Ne strai se ti nas. I onda on jadan otio kui. K2 navodi iskustvo s neto nezgodnijim ishodom, koje je posljedica nepravilnog ponaanja s vilama. Prema kazivanju, sestra njezine bake takoer je vilu susrela u planini, dok je uvala ovce na ispai. Ovu susretaicu je takoer vila upitala smrdi li joj kosa i ima li u njoj uiju, na to je naivno odgovorila pozitivno. Posljedino ju je vila odnila gore na neki kamen veeliki kamen... Di se nije mogla sa. I onda traili je, zvali je, nema je nigdi. Nema je nigdi. Onda neko ujo je, daleko, glas, nakon ega su je spasili. Osim zbog povrede tatine, vile su osvetoljubivost iskazivale i uslijed izdaje, odnosno krenja tabua prianja o susretu s njima. Kako kazivai navode: Ne smi nikome kazat da si ih vidio (K8). Upravo krenje tabua, navodi Grbi (1998:309), izdvaja vile od ostalih fantastinih bia koja opasno djeluju niim izazvana, dok u sluaju vila postoji jasan okida njihova loeg ponaanja. Ipak, iako kazivai istiu ovaj tabu, nema primjera njegova krenja, kao ni, posljedino, osvetoljubivog djelovanja vila u tome sluaju. Sva kazivanja potvruju da vile u osnovi nisu zlonamjerne. Ukoliko se ne povrijedi njihova tatina, ako se ne prekri zabrana govorenja o susretu s njima, njihovo djelovanje nije opasno. Jedno kazivanje svjedoi o potencijalnoj opasnosti koja se dogaa ukoliko seljaci uzmu neto vilinsko. Kazivaica K10 prenosi dogaaj lana svoje obitelji i njegova prijatelja koji se odvio na Biokovu. Kako kazuje, nakon to su poupali vreu trave iz jedne pilje, shvatili su da nikud iza. etri zida salivena u brdu. Nikud iza! Sitio se, kae, pokojni Jure, Jeben ti irud, bacimo to, to je vilinsko, ne dadu nan iza. Kad smo mi, kae, iskrenili sakete, izbacili travu kako smo uli, tako smo i izali. To je bilo njijovo i nisu nan dali da iznosimo otud nita. Nasuprot ranije iznesenima, postoje i iskazi o traginim zavretcima uslijed interakcije s vilama. Tako K10 prenosi priu svoje majke kojoj se jedna suseljanka povjerila da joj je sin jako smravio, da je postao sama kost i koa. Kazivaica prenosi razgovor te majke i njezina sina: A mama, kae, dou po me tri enske svaku veer. I odvedu me sa sobon. - Pa ta ti tamo radi kad oni tebe odvedu? - Kae, jaan po njiman. - A ta one radu, kae, kad ti doe? - One najvie radu, kae, eljaju se.


Raspletu kosu pa se eljaju. Majka je posavjetovala sina: Uvik kreskaj. Uvik kreskaj, kreskaj, kreskaj. Ali stalno pazi da su ti vrata otvorena. Onda more ute. Kad one vratu kosu... Obino bi se vako vraale se kosa, onda bi se razdilivala [pokazuje na razdjeljak]. A onda one kad su vako vratile kosu, od jedne do druge on popali kose i utee. A one njemu govoru: Jure, Jure, kad ne unitismo mi tebe, unitio ti, uniti ti nas. Ajde, prolo nekoliko vrimena, kae, ode on na vodu, i one za njin i ubacu ga u bunar. I utopio se. Ista kazivaice kazuje i o iskustvu jedne suseljanke koja se ogluila na tri poziva triju vila to je rezultiralo takoer fatalnim ishodom: One kad te zovnu, one zovnu...ne zovu one jedan put pa stanu, nego O, Mare, O, Mare, O, Mare, doi k nama. A ona nije tila, poplaila se. Ona nije tila. Da su bile sve u bilo. (...) I onda ona nije otila kad su je zvali. Tri puta je bila u planini, zvali su je doi k nama, nije tila. I gori kad je ila u Briine, vidila i je gori sve u crnu, i tuda su je dobro namlatile, ubile, i dola kui. Nije ivila nekoliko dana i umrla. ( ) A, kae, da je dola, ne bi joj nita bilo. Ovo je jedini primjer iz kazivanja koji svjedoi da su vile, umjesto u bijelu, bile odjevene u crnu odjeu. Nasuprot ovim interakcijama s traginim ishodima, stanovnici Zagvozda poznaju predaju prema kojoj je akter poluio izrazitu korist od susreta s vilama. Kako kazuju, jedan je njihov suseljanin, kojemu navode puno ime, bio vilen, bio je miljenik vila te se druio s njima u planini. Jednom su ga zamolile da ih malo poie po glavi, nakon ega su ga upitale smrdi li im kosa. Upuen u pravila ponaanja s vilama, on je odgovorio: Kae, nije, nego mirie, kae, ko rua rumena. Zadovoljne odgovorom, povele su ga u jamu gdje se susreo sa glaveicom vila koja ga je upitala: ta e, ta oe da ti dan? Ili knjigu, ili blaga?. Znajui da je knjiga jako vrijedna, ovjek je odabrao knjigu u kojoj je sve pisalo: kako e bit kad dicu raa, kako e dicu zubovi bolit, kako e se zaratit, to je sve u toj knjigi pisalo. I zato se zove [ime suseljanina] pismo. Ovaj dogaaj kazivai smjetaju u neodreenu prolost, ali je i danas prisutna pria o njemu. Stariji Zagvoani znaju rei: [ime suseljanina] se pismo iskolilo, to znai da se ostvarilo ono o emu su uli da je pisalo u spomenutoj knjizi. Osim vila, jedna kazivaica (K10) spominje bie blisko vilama, zvano viljen/vilen/vilenjak. To su, kako navodi, ljudi koje su vile odabrale kao svoje prijatelje, dodajui: nee one svakog zazvat sebi, nego koga one vole. Kazuje da je u Zagvozdu u


prolosti bilo mnogo vilena, i enskog i mukog roda, a za njih se govorilo da surauju s vilama. Odlikuju se drugaijim karakterom od ostalih ljudi u zajednici, to je posljedica druenja s vilama: Pa Boe moj, bili bi veseli bili bi sve...ono drukiji su bili. Budui da su vile imale sposobnost da sve zemaljske poslove obavljaju brzo i uinkovito, to se svojstvo odraavalo i u njihovim miljenicima koji su bili vsti, elti, brzine il su tu bili. Zato se zove ko da je vilen? Vilenjak, al nisi vilenjak?. Za ovjeka iznimne brzine i spretnosti govorili da je ko vilen: Zato se kae koji je ovik brz, neto radi brz, brz, ba ko da je viljen. Ista kazivaica navodi da je brat njezina djeda bio vilen, da se s vilama druio, da bi sidio on s njima do dvi ure po ponoi te da im je redovito, na njihov zahtjev, davao mlijeko, za koje se smatralo da vile na ovome podruju vole. Veina kazivanja svjedoi da su vile ivjele u skladnom suivotu s ljudima. Ipak, ponekad se poigravaju sa seljanima i podsjeaju ih na svoju prisutnost, o emu govore svi kazivai. Tako kazivai vjeruju da vile ponekad nou posjeuju staje, odabiru konje koje jae cijelu no: One bi dole po noi u talu i otraj konja i onda balaj cilu no i ujutro kad pivci ono zora da e i ono ga vratu nazad (K2). Kazivai istiu kako vile u tim nonim aktivnostima konjima esto od grive spletu pletenice koje se kasnije ne mogu otplesti: kad je vila bi splela, ne bi se ona rasplela (K8). Jedna kazivaica (K10) navodi kako je kobila pokojnog suseljanina zvana Vuka takoer bila rtvom vilinskog privremenog otimanja. Kazuje da je vlasnik kobile uveer uao u talu s namjerom da ju nahrani, no kobile nema u kui. Kad ajde nita, uje on tamo ispod planine baktjaju, kae. Onda on rauna, ja san je zatvorija, kae, kako je mogla iza? Nita, on opet otia le i ie on jopet vidit je li se vratila. Da e joj dat ist. Kad ona, kae, on u pojatu, ona sva u goloj vodi, sva u goloj vodi. Jer su vile na njoj jaale. Jedan kaziva (K6) navodi uzreicu koju bi ljudi koristili kad bi zatekli umornog konja u tali: to je, ko je, stani mu bilo. Mnogi kazivai istiu kako su svjedoili zapletenim grivama te umornim konjima ujutro to objanjavaju vilinskim djelovanjem. ini se da je upravo ovaj element fantastinih bia o kojima je rije najblii sadanjem vjerovanju. Vile su snano prisutne u zagvokoj zajednici kroz predaje, odnosno u usmenoj knjievnosti ovoga podruja, u emu se oituje jaka drutvena komponenta. Naime, kazivai su sami


tijekom intervjua naglaavali kako se ve dugo nisu zajedno napriali kao sada prepriavajui zgode o vilama (i pojedinim drugim fantastinim biima). Jedan kaziva (K5) svjedoi da su prie o vilama bile i vanim dijelom njegova djetinjstva to opisuje: Ja znan jednu kad san bio dite. I mi bi vako sidili, ko dica. (...) Okolo sidi nas pet, est bi seli, a ona bi nama priala. A mi bi ovolike oi. One vile, ovo ono. Zna kako si to upija! Komentirajui prenesene susrete s vilama iznesenima u intervjuu kojemu je i on bio prisutan, jedan kaziva navodi: Tu su ti te prie, vilinske. Ali je injenino stanje da su konji bili zapleteni. U ovome se iskazu jesno uoavaju dvije domene u kojima su vile prisutne u zagvokoj zajednici: u usmenoj knjievnosti te u vjerovanjima. Ipak, kako bi se moglo utvrditi koji su elementi prisutni u vjerovanju, potrebno je izvriti daljnje istraivanje, te pristupiti individualno svakom pojedinom kazivau. MORA / MORINA To je ensko, to je ivo bie i ona bi dola po noi. (K1) Znaajno bie u iskazima zagvokih kazivaa o fantastinom predstavljaju more, odnosno morine2. Vjerovanje u more raireno je na cijelom hrvatskom podruju (Grbi 1988:312), te iroko kod junih Slavena (Stulli 1991:131). Za razliku od vila, ovo bie u potpunosti spada u ovjekolika bia enskog roda sa svim ljudskim karakteristikama.3 Ipak, osim zemaljskih, morina posjeduje i nadnaravne osobine. U okrilju noi mora tare (glagol kojega koristi veina kazivaa), mori (K10) ili se namori na nekoga (K2). Svi ovi glagoli odnose se na morinu nonu aktivnost kada odabranoj osobi ne da spavati, ve je iscrpljuje sjedei joj na grudima, onemoguavajui joj normalno disanje te donekle je paralizirajui.4 Jedna kazivaica (K10) osobno iskustvo morenja opisuje sljedeim rijeima: ti bi zva, ne moe zvat. Ti bi govorio, ti ne moe, nego ini mmmm. I promilja u sebi, Boe moj, na e me mrtvu na krevetu. Nego nita ne moe govorit, nita!

2 Kazivai su podjednako koristili oba naziva za ovo bie. 3 Jedna kazivaica (K10) navodi da mora moe biti i enska i muka osoba, te ak navodi: Lako se odrenit enske, nije muke. Upitana zato je tomu tako, nije precizirala. 4 Praslavenska rije mora izvedena je od praslavenske rijei smrt, a znai teak muan san i teka briga.


() Ne moe ti bit budan, ti si savislo da tebe neto mori. Ali ne more da e ti ita govorit. U zagvokoj zajednici vie je primjera tranja mukih osoba, osim Anke koju je takoer trala mora te pokojne Anke. Mora, odnosno morina vrlo je poznata na ovome podruju pa svi kazivai prepriavaju iskustvo pojedinih suseljana o nonim pohodima ili pak navode osobni primjer neugodne interakcije s ovim biem. Decidirano navode imena ena za koje su vjerovali da su morine kao i imena njihovih rtava, te kazuju kako se more ne raspoznaju po nekom posebnom kljuu ili njihovoj odreenoj osobini, ve svi znaju tko je mora. Iako je vjerovanje da je mora enska osoba roena u posteljici ili drugim oblikom neuobiajenog poroda raireno u Hrvatskoj, kazivai u Zagvozdu ne poznaju nekakve znakove prilikom roenja koji upuuju na nadnaravni karakter roene osobe. Jedna kazivaica navodi da se morom postaje roenjem: To je roeno tako (K10), to iskljuuje voljni karakter postajanja ovim biem. Pojedini kazivai navode kako mora/morina nije se udala, dakle to je djevojka kojoj je, prema uvrijeenom ivotnom obrascu, bilo vrijeme da se uda. Prema kazivanjima, mora se udajom pretvara u vjeticu ime se ova dva enska nadnaravna bia vrlo pribliuju jedna drugoj, ak toliko da je iz intervjua ponekad nejasno iitati granicu meu njima. Jedna kazivaica na pitanje koja je razlika izmeu mora i vjetica odgovara: A ja mislin da je to isto, to je. Vitica stvori se u moru. K2 navodi: Vitica je i morina samo morina mori (K1). Pojedini kazivai kao pobudu za none pohode ovakvog tipa istiu odreene ljubavne osjeaje. Tako jedna kazivaica govori da je morinom postajala nesretno zaljubljena djevojka te opisuje: da je jedna enska ima mo da je zaljubljena unj i ona bi dola po noi i ona bi njega trala. On bi zaspa i ona bi, kae, trala trala pa se on oznojio () Teko ti je, tare te neto ne moe disat, ne more... I najedanput, kae, to ode od tebe a. To su zvali to je morina (K1). Jo jedna kazivaica implicira ljubavne osjeaje kao motiv ovih djelovanja kazujui da se mora na nekoga namori. Volu ga i ta ja znaden. () Da se provue kroz vrata i ona ti ie tamo i onda uvati ga i padne nanj sve ono ko brime teko, ono ne moe disat, ne moe kretat sa sebon, ne moe nita, nego samo ajme Dokle pivci ne, ovaj, ne zapivaju


() I onda kad zapivaju pivci, oni ne mogu ostat, odma biu a (K2). Za razliku od postajanja ovim biem koje je, prema kazivanjima, uglavnom nehotino, morina aktivnost je pak namjerna, ciljana pa jedna kazivaica retoriki pita: Kako bi ila da ne zna?! (K2). Kazivaica K1 navodi posljednji poznati primjer aktivnosti odreene morine u selu. Zanimljivo je da se radi o eni koja se kasno udala za pojmove zajednice (samo su sumnjali za Marijinu mater ... ona se kasno udala), ime je zasluila nadnaravno svojstvo. Ovdje se jasno iitava uloga ovog nadnaravnog bia kao regulatora nepoeljnih enskih identiteta, odnosno ouvanja temeljne drutvene institucije - institucije braka. Ista osoba za koju su vjerovali da je mora, moda prihvaajui ulogu koju joj je zajednica odredila, preko drugog suseljanina pitala je odreenu muku osobu kako je spavao, ime je dala potvrdu svojih nonih aktivnosti i nadnaravnih sposobnosti. Kazivai navode da su tu enu suseljani esto verbalno vrijeali zbog relativno slobodnih odnosa s mukim suseljanima. Dakle, rije je o osobi koja na neki nain kri drutvene norme zbog ega je zajednica uinkovito etiketira s nadnaravnim predznakom. Ona je, prema rijeima kazivaa, traila od navodno muene muke osobe da se oeni njome, na to joj je on odgovorio enit te neu, ubit te ou! Dakle, morina djeluje nou dok pivci ne zapivaju. Budui da je ovjek nemoan pred njezinim snanim djelovanjem, kazivai kazuju da su mnoge morene osobe skupljale pomonike koji su spavali s njome, ili su pak bdjeli uz krevet unesreenoga. Pojedini su kazivai sami bili noni straari te svjedoe da je usnuli imao vidnih potekoa koje su se manifestirale u oteanom disanju i jecanju. Ipak, kako kazuju, mori nisu pribjegli. Veina kazivaa navodi da mora tijekom svojih nonih aktivnosti ima sposobnost poprimanja najmanjih oblika: moe bit mi, moe bit, kae, tica, moe leptir (K8), pa ak postaje i nevidljivom zbog ega se lako moe provui kroz kljuanicu. Tako, primjerice, K3 navodi: morina ona bi dolazila, konkretno moga au je trala. I onda bi se uvee skupili i uvali ga. Kao, ona dolazi. Ali ona je toliko nevidljiva da ona moe kroz kljuanicu u. I ovaj, onda bi oni njega uvali. Dalje nastavlja: I kad bi ta njega mora trala, on ne bi moga glasa ispustit, nita sa sebon. Ipak, kazivanja svjedoe da postoji nain da se ovom biu stane na kraj. Mnogi kazivai savjetuju da uvari ovjeka kojega


mora tare trebaju zatvoriti ep boce ili ranije, tikvice iz koje se pije, to bi morini u svakodnevnom ivotu uzrokovalo nemogunost uriniranja. Osim toga, ako bi ju se uspjelo uhvatiti u njezinom promijenjenom obliku, mora bi u skoroj budunosti, iscrpljena, morala doi do svoje rtve molei ju da odepi bocu. Jedna kazivaica o tome kazuje prenosei iskustvo suseljanke: I kae da je ona imala puno puno tih sluajeva da je morina ta trala. I kae, ja ujen po noi, kae... Bila je na katu, imala je odrinu ispod prozora. Kae, ja ujen, popela se na odrinu. Ide na prozor, a doli je bilo daske, tavan se zva. Kae, puf! Skoi na tavan. A kae, ja bi se ve pripremila, ja bi drala kri, raspelo. Nigdi ne bi se mogla popet, nego na noge. I kae jedan put, kae, leptirica. Velika leptirica. A ja, kae, pripremila bocu i vode i ep. I uvati leptiricu i stavin je u bocu. Subota bila. U nedilju, kae, ien ja i aa i znan, doe ona koja... Al kae, kad zatvori je u bocu, bocu zatvori sa epon koja je bila, ne moe se i popiat. I kae, ja sidin prid kuon, evo ti, kae, jedna. Dobro jutro. A ja u tebi neto re, kae, nikad ti neu, kae, naudit, samo odepi onu bocu, ne mogu se popiat. Kae ona, sram te bilo, kazat u te na oltaru prid cilin sviton i popon. Ne mene, nego nikoga vie! I kae, od tada nikad joj nije dola vie. (...) Ti si svjestan, a ne mo glasa ispustit (K8). Ova kazivaica, jedina meu zagvokim kazivaima, istie upotrebu raspela prilikom odbijanja mora. Postoje i primjeri obraunavanja s morom tijekom njezina dnevnog, ljudskog izdanja. Kazivaica K10 tako opisuje neosobno iskustvo: Meni je priala jedna osoba da je nju i mua trala. Kae, uvatili smo je. I kae, smlatio je dobro. I rekla je, kae, ila je doktoru, rekla je da je pala. A nije nego u njoj ... mi smo je ubili. I kae, jo je rekla, molila nas je: Nemojte me vie tu jer bi van mogla bi van jopet nakodit. I onda, kae, ja njemu govorin: Pusti je nek je ava nosi. I kae, tako smo je pustili. Na pitanje o sankcijama osobama za koje se otkrilo da su more, odnosno morine, kazivai su dosta neodreeno odgovarali, ne navodei konkretne primjere sankcioniranja. Mora je, ini se, vie bila premostiv problem, tegoba koja je znaajna, ali koja e vremenom proi. Jedna kazivaica (K10) kazuje kako ju je puno godina to morilo. Opisuje jedan takav noni susret s jasnim seksualnim konotacijama sljedeim rijeima: jednu veer osjean ja kao da me neka muka ruka se podvlai ispod...kako san leala ovako na ovu stranu, osjean ja da mi neka muka ruka ispod kostiju


provlai se. A ova, ovon drugon me uvatilo ovako za ovu. Pa mi stisklo ovu sisu zna kako! Jaki debeli prsti i ja obraan tu ruku. Ja san savjesna, vidin ja da je ruka. Ja to, oni, obraan, ajde nekako pustilo je mene. Tri je dana mene ta liva banda bolila. Ovo je jedini primjer da se smatra da je muka osoba ta koja nou tare. Svi ostali primjeri, kako ove kazivaice, tako i ostalih kazivaa upuuju na enski rod kao imanentan morinama. Ova kazivaica navodi da su nju more godinama snano morile zbog ega je potraila savjet tadanjeg mjesnog sveenika, o emu pria: Vie nisan mogla izdrat. On [sveenik] meni govori: ma nema to nita, ma ovo, ma ono. Nemoj puno uveer veerat, a di ja, gladnija se dignen iza veere, nego sidnen za nju. I kad san ja rekla: A kako moga brata u Slavoniji mori? Kae on meni, ma nemoj ti na to mislit, nema nita. Ipak, morenja nisu prestala. U njezinom obraunu s morom pojavljuje se jedan drutveno marginalan lik, putujua ciganka, od koje je kazivaica potraila uslugu otvaranja i itanja karata. Nakon to se u tumaenju kazivaiinog ivota pokazala umjenom, slijedi razgovor vezan za nona uznemiravanja. Kazivaica dalje navodi rijei ciganke: Tebe tare mora. A nisi nikomu tila kaijat, bilo bi bolje da jesi. I veeras e ti do. Ou li je veeras otkrit. Ali, kae, uzmi luka, enjaka, pa ga stuci, pa se namai po licu, ispija ti krv iz lica. (...) Kae ona meni: Legni veeras, di su ti noge metni glavu, di ti je glava metni noge. I oba mala [sina] stavi jednoga s jedne strane, drugoga s druge i nee ti nita nakodit. () Tako i ja san tako i legla. ujen ja u neka doba (lupa rukom), klupnilo je neto na u vrata. Klupnilo je.5 Kazivaica, kao i njezin suprug koji je kasnije doao kui, nije moru vidjela, ve ju je samo ula kako lupa. Dalje kazuje: Uzelo je vako onu posudu nonu i vugaru san nosila vode dici, kad uzelo to pa poelo to vako klapat [klapa rukom o stol]. Kad se to poelo vu, ko da si ti, uzeo miinu pa je vue ispod kreveta. (...) A ne vidi nita, samo uje da se vue. Kad nakon nekoliko ote malo vrimena povraa u posudu. Kaen ja [suprugu] pa uje li ti kako povraa? Kae: Pa ujen. Ne vidi, samo uje. Ujutro u posudi nema nita. Vi da je to s avlije strane. Kazivaica svjedoi da ju je jo dugo iza toga morila morina. Nakon suprugove smrti noni posjeti su se prorijedili, a zadnje tranje bilo je prije vie godina, dan prije blagdana Gospe od Karmela, koja se u Zagvozdu asti kao zatitnica i 5 Valja napomenuti da drugi kazivai nisu znali za upotrebu enjaka ili pak vertikalno obrtanje tijela pri spavanju kao sredstva kojima se titi od djelovanja morine.


zagovornica mjesta. Uza sve savjete i formule obrane, koji ukljuuju i plaanje mise, ini se da je mora sama od sebe prestala djelovati, to kazivaica komentira: Ili je krepala, ili je Bog u paka strovalio pa ne moe iza. Drugi kazivai iz Zagvozda znaju za opisane muke kazivaice s morom, te, iako ona nije to spominjala, prepriavaju suoavanje s osobom za koju je sumnjala da je mora: jednu je enu napala tu iz sela, ka ono, izvrijeala je i ona je sumnjala na nju da je ona. Sad, je li bila nije li Bog zna. Al ona, po njezinon prii, nije nikad vie ... (K3). Treba napomenuti da su prilikom razgovora o morama kazivai mahom bili ozbiljni. Ton razgovora bio je ujednaen, bez prekida poalicama i smijehom. Takoer, nijedan kaziva nije naveo kako smatra da su more neistinite, te nije bilo primjera ograivanja od vjerovanja u ova bia. Oprezno bi se moglo promiljati da su ova bia, osim u usmenoj knjievnosti, pristuna i u vjerovanju Zagvoana. VJETICE Vjetice su na podruju Zagvozda imale neto manje znaajnu ulogu u kazivanjima nego li vile i more, odnosno morine. Kao da su konture ovog bia poneto nejasne, pa se tako esto nije mogla postaviti jasna granica meu njima i morinama, moda zbog ranije navedenog vjerovanja da mora udajom postaje vjetica. Takoer, kazivai su ponekad mijeali vjetice i vile to se lijepo vidi iz sljedeeg kazivanja: Ja samo znan za vitice Ima tamo iza nae kue, di je jo daleko daleko, ima jama i tu bi rekli tuda se protra ivina, tu se ne smi niti okrenit. Nemojte sluajno bacit konjin, kamenje ne smite bacat sluajno, jer kae moete pogodit vilu u glavu i onda bi dola i odnila vas ko dite. I ne bi vas vie nikad vratila. () jeza bi te uvatila pa bi ti proa od toga straha ta si uja (K8). Ipak, odreene karakteristike ovih fantastinih bia daju se iitati iz razgovora. Kao osnovno, vjetice kazivai opisuju kao ene koje posjeduju ljudski karakter, ali mimo njega imaju jo jedan, onaj vjetiji. Jedan kaziva tako navodi: To su ti one ta spavaju, kraj tebe spavaju (K5). Prema kazivanjima, vjetice rade loe ljudima i njihovu blagu, odnosno stoci. One djeluju pogledom, odnosno zlin oima: kad bi one pogledale, one bi to napravile (K2).


Kao i prilikom razgovora o morama, kazivai preciziraju osobe za koje su vjerovali da posjeduju vjetiji karakter, kao i one kojima su vjetice naudile. Prema kazivanjima, dva su naina postajanja vjeticom: roenjem od starijeg temelja (K2), ili pak, to je u kazivanjima ee, kasnije tijekom ivota, odnosno udajom kada osoba koja je mora postaje vjeticom. Kazivai ne navode posebna obiljeja prema kojima se moglo prepoznati vjetice, ve naglaavaju da su svi u selu znali tko je vjetica i na koga djeluje. Jedan mladi kaziva u ali navodi da je vjetica ona koja je imala najduu sirkovu metlu (K4). Prema jednom kazivanju, vjetice imaju sposobnost jako brzog kretanja: To su ene i one ti, reko bi, sad su ovde, sad su unde (K2). Vie kazivaa navodi da bi vjetice, kao i vile, kada padne no izlazile na guvna gdje bi svoje kolo vodile. Nekolicina je primjera iz kazivanja koji svjedoe o tome da su vjetice unosile razdor u brani suivot. Kazivaica K2 opisuje: Vjetica ti neto napravi loe. Evo, na primjer, da je par, mu i ena. Ona izmeu njih neto ubaci [ovdje navodi par iz sela to meu sudionicima uzrokuje smijeh]. I na ivinu. I onda ti ona, ovaj, ne bi dala na miru. Dalje opisuje iskustvo svog pokojnog brata: on bi na krevet, ona ispod kreveta. Ona na krevetu, ona ispod kreveta. Zbog vjetijeg djelovanja njezin brat i njegova supruga nisu nikako mogli imali onoga mira. Uslijed nezadovoljstva uzrokovanog vjetijim djelovanjem njezin brat je htio izvriti samoubojstvo utapanjem. Pojedini kazivai istiu da su u Zagvozdu ljudi za nevrijeme krivili vjetice. Kaziva K5 navodi: Kau, ovaj, kad se nevrime sprema ovde kod nas, zna, onda obino vitice zametnu kolo, tua krupa, da stue negdi. Onda bi one to, one bi to poslovale, zna. Mjesni remeta, zvonar bio je zaduen da zvoni iz crkve Kod Gospe (Uznesenja Blaene Djevice Marije), i to zvonima za koje se vjerovalo da su deota, odnosno djelotvorna u obrani od loeg vremena. Kaziva K5 dalje navodi da se vitice plae tih zvona, razumi. I onda, kae, kad bi zvona zazvonla onda bi razbilo to kolo vitica, zna. Isti kaziva dalje istie kako su se zvona zbilja pokazala djelotvornima to racionalizira: Mislin, to je isto i dokazano da to je stvarno u fizici. Veza vjetica sa stvaranjem vremena dobar je i est primjer proimanja teolokih i narodnih predodbi o vjeticama (Bokovi-Stulli 1991:145), pri emu vjerovanje u zatitnu mo crkvenoga zvona ima duboku


podlogu u evropskoj religioznoj i folklornoj tradiciji (ibid. 1991:146). Kazivaica K10 navodi da su vjetice uobiavale biti u vijaru te svjedoi kako je jednom prilikom vihor s vjeticama odnio odjeu sa suila. Zanimljivo je da je nestala samo odjea njezinoga malog sina. Navodi uzreicu koju su koristili Zagvoani u sluaju da im je vjetar odnio odjeu: Onda bi oni rekli, eno, kae, doa je vijar, vitice su odnile robu. Kazivanja navode i naine prepoznavanja ovih fantastinih bia. Pojedini kazivai istiu da se tamjan u crkvi pali oko pokojnika upravo zbog vjetica. Naime, budui da ne mogu podnijeti miris tamjana, vjetice naputaju crkvu u kojoj se odvija obred. Kazivaice K1 i K2 naglaavaju da su prisustvovale jednom takvom nemilom dogaaju, komentirajui: Pa mu jon je umra, a ona izala iz crkve! Onda eto ti!, dodajui: Nisan nikad izala. A ne volin oni miris (K1). Sugovornica K2 pridodaje: Nijedno eljade ne izlazi iz crkve, nego ... Ja mislila, slabo joj je dolo, kad joj je mu umro, slabo jon dolo. Kad je poeja tamjan ona vanka. Ove kazivaice nimalo ne sumnjaju da je spomenuta ena vjetica. Osim po bjeanju od tamjana, iste kazivaice navode i drugu praksu prepoznavanja vjetica tijekom crkvenog obreda to je magijska praksa poznata i u europskoj teolokoj koncepciji (Bokovi-Stulli 1991:144). Kako naglaavaju, ule su od starijih da sveenik prilikom obreda mise, u trenutku kada podigne hostiju prema nebu, uoi ene koje pripadaju skupini vjetica. Naime, u trenutku podizanja hostije vjetice bi sve ovako roge davale, niza se, ne bi da vide narod, nego sakrij to (K2). Vezano za posljednji podatak, kazivaice se distanciraju od ovog segmenta vjerovanja vezanog za vjetice, govorei: moja dua vanka tebe. Ja san ula od mojih starijih tako su priali. Bokovi-Stulli (1991:126) ukazuje na proimanje teolokog poimanja vjetice i folklornih vjerovanja i pria. Tako je, primjerice, predodba o sastanku vjetica prela iz uene u usmenu tradiciju. Kaziva K5 kazuje o zgodi koja ukljuuje vjetiji sastanak sljedee: Jedan ovik je sumnja, svi mu govorili njegova ena je vitica. Al on nije virova. Kad je on vidija po noi on () vidi on, nest...ode ena. Ma di e ona? Kad ona ti ono...bile se komatre prija i komin. I ona ti uzme oeg i lupi oegon po onome kominu, kae: ni u drvo, ni od kamen, ve u


Puju pod orah6'7. I nje nestade. Pa on osta paf. Ma vidi ti ovo. I ode. Ma ien i ja ba vidit. On uzme oeg i on lupi i kae: I o drvo, I od kamen, I u Puju pod oraj. Kae, razbilo s njime sve ivo. Primlatilo ga na mrtvo ime! I stvori se on, up!, izmeu njih di one pleu kolo, izmeu vitica. Sve bacilo...ali itavog pribijenog! Aaa onda ujutro kad se diga, udri po eni! Prilikom prepriavanja ove (ne)zgode svi sudionici, kao i sam kaziva, smiju se i nalaze se u sasvim oputenoj atmosferi, lieni straha koji je ponekad smatran imanentnim prii o fantastinim biima.8 Bokovi-Stulli (ibid:143-144) navodi kako vjetija sudbina najee nije kobna, te se esto, posebno u Dalmatinskoj zagori, vjetice same liavaju vjetijeg svojstva tako to se ispovjede. Slino nije zabiljeeno na istraivanom podruju. Moglo bi se rei da odreeni kazivai vjeruju u postojanje vjetica, ali ovdje treba naglasiti da nisu svi elementi spomenutog bia koji su se ocrtali u kazivanjima prisutni u njihovim vjerovanjima. Ipak, vie je primjera u kojima kazivai poznaju predaje vezane uz ova bia, ime jaa njihov osjeaj zajednikog identiteta i pripadnosti zajednici. U ovom drugom sluaju uoljive su izjave kojima se kazivai distanciraju od vjerovanje, primjerice: Tako su moji stariji kazivali meni, a ja ne znan (K2), ili: Je li to istina, moja dua vanka tebe (K1). Sukladno reenome, ton razgovora je ponekad bio ozbiljan te su ak pojedini kazivai traili da iskljuim diktafon kako ne bi javno inkriminirali enu za koju su vjerovali da je vjetica. ORBO Za razliku od pojedinih fantastinih bia u Zagvozdu koja su dio stvarnog ivota ali i onog nadnaravnog, iz kazivanja je razvidno da orbo u potpunosti pripada fantastinom i neovjenom. On nema ni ovjeji lik, iako ipak poprima formu ivoga stvorenja ili pak bliske veze s njime. Tako dvije kazivaice 6 Spomenuta Puja odnosi se na Pugliu u junoj Italiji, te se esto susree kao mjesto sastanka vjetica iz dalmatinskih predaja (Bokovi-Stulli 1991:135.) 7 Orah je u tradicijskoj kulturi Hrvata najnesretnije drvo, te je vezan s podzemnim svijetom i demonima. Vjeruje se da je on drvo zlih duhova i vjetica te openito nesretno drvo (Vinak 2002:115). 8 Bokovi-Stulli (ibid:133-134) navodi kako su prie o vjetijim okupljanjima, esto spominjane usmenom predajom, ali i tijekom sudskih procesa, vremenom postale osloboene od neposrednog straha te oblikovana narativnim uobliavanjem; prie su se udaljile od inkvizicijskog modela te su poprimile napetost zabavne prie, to se lijepo vidi iz gore navedenog kazivanja.


(K8, K10) navode da je orbo magarac, dok pojedini kazivai kazuju da je orbo letea mjeina (K5, K6). Jo jedno svojstvo razlikuje orba od do sada spomenutih fantastinih bia. Naime, orbo spada u domenu usmene knjievnosti Zagvozda, odnosno nalazimo ga prisutnog u lokalnim predajama, te gotovo nema naznaka da je orbo bie u koje ljudi u Zagvozdu danas vjeruju. Samo je jedan primjer iz kazivanja o osobnom susretu orba, dok veina ostalih kazivaa nije tijekom intervjua pridavala posebnu panju ovome biu, ili su pak prenosili dijelove lokalne usmene knjievnosti. Pojedini kazivai povezuju orba s odreenim oblikom zagrobnog ivota. Tako jedna kazivaica, nakon to je identificirala orba s mjeinom, na pitanje to je mjeina odgovara: A to su onaj...vukodlaki (K10). Jo je jedno kazivanje koje upuuje na tu vezu. Ovaj put kaziva prenosi iskustvo svojega oca: To je bilo, ajmo rei, ovik, il neki ko je bio zloest, i umra bi i on bi se povukodla...a nije to bio vukodlak, nego orbo. Znai, to je bila neka miina, miina koja bi letala. Koja bi mogla uinit da bi ovika zgrabila i odnila bi ga. Ko zna di s njime, mlatila i udo on njega, razumi. A meni ia aa na silo. Silo ovde kod matere i (...) I on kad je doo, ajme meni to mi se dogodilo, ta? A on mui. Ia san ja i doa orbo. I zgrabio me. Ali se ja se sitio iman noi u depu (K5). Kaziva navodi da je njegov otac zaprijetio orbu da ga odnese pred kuu u koju je krenuo ili e ga ubosti noem, pa ga je orbo donio prid kuu. Ipak, dalje se iz razgovora saznaje da ta pria nije prenoenje neijeg osobnog iskustva, ve je predaja o biu koje je specifino za podruje Zagvozda: zato je on to i ispria, zato ta je slua te prie o tome orbu. Nije on to izmislija iz glave. Kaziva navodi: I sad kad god se mi zakaimo, a, oemo jait na orbu?, to odgovara aljivom tonu kakvim je obojan razgovor o ovom biu. Kazivaica K10 navodi priu koja se poklapa s prethodnom: Orbo je, kau, poput magareta. I ako on tebe...uzjai na tebe, ti mu mora drat noi iza vrata. I kazat mu: Nosi me dotlen i dotlen. I on e te donit tamo tu di si mu reka. Ako, ako nema uza se, kau, noia, odnit e te na veliko brdo pa se ti misli kako sa. Upitana zna li nekoga kome se dogodilo da ga je orbo odnio, odgovara: U moje vrime - ja ne znan da je, samo san ula da to to ti kaen da je. O orbu u znaenju bia iz lokalnih predaja govori i sljedee kazivanje iji sadraj poznaju svi pripadnici razgovora: Bilo ti je jedno magare staro, jedno magare staro. Ercegovke. Mi


ga prozvali Orbo. Zato to bi on po noi otvorio vrata, izlazio bi, utekao bi. Pa bi ga naa svugdi po Zagvozdu! (K5). Samo jedna kazivaica (K10) istie da je osobno susrela orba. Iako ga ranije u razgovoru definira kao magarca, pa kao vukodlaka, njezin susret odlikovan je naglaenim akustinim sadrajem. Naime, ona orba nije vidjela, nego ga je samo ula ali znala da je to on: Ti ne vidi ta je, samo ujo bi di lance vue. To je mene pratilo jedan put kad san ila u Radie. () Nisan ni ja nita vidila. Samo sam ula vae i lance i kri, brate, goru. I to je vitar vinuo u brdo u one ograde. MRTVACI I ti si se najeurila, i ja san se. (K2) Ima ih! Kau da se ne diu! Ima ih! (K10) Posebnu vrstu nadnaravnih bia na podruju Zagvozda zauzimaju mrtvaci koji se diu iz greba. Naime, rije je o mrtvim ljudima koji tijekom noi ustaju iz svojih grobova uslijed ega ih pojedinac, i sam vani u nono vrijeme, moe susresti. Prema podatcima iz kazivanja, susreti su se najee dogaali na raskriju, a postoje i kazivanja o susretu u blizini oraha. Treba rei da je iz iskaza kazivaa o ovim biima razvidno da su oni, osim u predajama, prisutni i u sadanjem vjerovanju Zagvoana. Ton razgovora o mrtvima je ozbiljan, u iskazima nema poalica i dosjetki, a kazivai esto verbaliziraju strah kojeg osjeaju prilikom razmiljanja o mrtvacima koji se diu, odnosno vraaju.9 Pojedini kazivai navode kako se vraaju ljudi koji su umrli u udnim okolnostima, uglavnom neprirodnom smru, a kaziva K5 nadodaje: A osim toga su i ti sami bili udni. Kazivaica K10 govori da su se vraali ljudi koji su izvrili samoubojstvo, to tumai: Do onoga dana doklen je Bog njemu odredio da ivi, do toga dana on mora lutat. Iz jednog primjera pokojnice koju suprug nije volio, zbog ega ga je ona posmrtno esto posjeivala kad bi prolazila tuda podsjeajui ga da joj uva djecu, kojeg znaju svi kazivai, nazire se i neto drugaija uzrok vraanju. Naime, ova pokojnica nije umrla nesretnom smru, ve je njezin ivot bio nesretan, odnosno ivjela je u branoj zajednici bez ljubavi. Jedna pak kazivaica (K10) navodi da se vraaju osobe koje nisu ispunile molitvu do kraja. Navodi mjesto na kojemu je

9 Kazivai u jednakoj mjeri koriste oba glagola.


jedan sluajni putnik krivo izgovarao rijei molitve, a takoer je nije ni izmolio do kraja, zbog ega se esto tamo vraao: E, mrtvi je to. Mrtvi neki. Nije ovjek ispunio molitvu Boju i aj a! Zato su ljudi govorili da je to neka dua koja je nije dopunila molitvu. Nastavlja: Zato se kae, kada moli, uzmi samo niko molitve koliko ti moe izmoliti prvo nego si zaspa. Ista kazivaica opisuje vraanje nesretno preminulog sveenika koji nije za ivota stigao odraditi zapoeto, to je u ovome sluaju uzrok dizanja. Naime, tri dana nakon to je primio novce za misu pa s motora i poginija. Ajde nita. Kad kae, jedne veeri, tuck... Njegova stareina sidi u njegovoj sobi, jo ovik, kae, radi, pie, kad neko kucka mu na vrata [kuca rukom u stol]. Kae on: Uite. Kad on ua on. Sveenik to je poginio. Kae, tri puta lipi neg je bio, kad je bija iv. Ajde, kae, sidni. Nija van, kae, ja... Neu sidit, neu sidit. Kae, eto van tude u ladici zapisana misa, nisan je, kae, reka, i recite je. Umisto mene recite je vi. Daj, kae, malo ostani sa mnom. Ni sekunde, otia je, kae, a. Kau, mrtvi obino kau: Nemamo mi vrimena stat. Kazivaica K10 navodi primjer vraanja suseljanina koji je tukao svoju suprugu, te je zbog potaknut grinjom savjesti posjetio majku kojoj je navodno rekao: znan da mi se ena nije udala, pozdravi je. I reci joj da mi oprosti sve. Nakon to mu je po rijeima kazivaice supruga oprostila, vie se nije vraao. Mnogi su primjeri susretanja mrtvih koje prenose zagvoki kazivai. Ti mrtvaci su, prema kazivanjima, esto bili odjeveni u bijelu koulju, ili su pak na nogama nosili bile bive, a ako bi ih se dotaklo, osjetio bi se neobian hlad i sluzavost dotaknute koe, odnosno imali bi luavu miinu. Takoer, kazivai upozoravaju da se mrtvaca nije smjelo pitati: ko si?, nego: ta oe?, budui da bi on prvo pitanje shvatio kao naredbu (kosi!), zbog ega bi nevin ovjek nastradao. Pri prepriavanju ovog jezinog zapleta, aljivost i zabavna komponenta bile su dosta izraene. Kazivai su se pritom mahom smijali, te se ini da je ovaj segment dijelom predajnog zagvokog repertoara o mrtvacima koji se diu iz svojih grobova. Osim navedene, postoji jo jedna zabrana vezana za interakciju s ovim biima. Naime, jedna kazivaica (K10) navodi da je ovjek nakon susreta s mrtvacom smio rei da mu se susret dogodio, ali nije smio rei kojega pokojnika je vidio. Ova kazivaica vjeruje da se odreeni ljudi diu te govori: Ko govori da nema ima. Ko kae da nema ima. Ostali kazivai nisu


potvrivali ovu zabranu, a spomenuta kazivaica nije znala navesti primjere nekog tko je prekrio ovu uredbu. Osim gore spomenute jezine nespretnosti koja je mogla dovesti do tragedije, kazivanja potvruju da susreti s mrtvacima u osnovi nisu opasni. U veini sluajeva osoba koja se digla samo da do znanja da je tu, otprati susretaa dio puta i nestane. Jedan kaziva u tom smislu navodi: Jednon je bio ovde na jedan, on je umro... Oni kau nakraju, neki govore da je vidio. On govori, na putu, ie s magareton po drva on govori, kae, sidne na magare, ie, doe jedan dio i samo ga nestane, zna (K6). Ovaj kaziva, kao i ostali, navodi da se o susretima i mrtvima koji se diu nije govorilo na sav glas, nego ispotaje. Kaziva K7 navodi da je jedan ovjek naiao na drugoga koji je na putu sjedio i puio, obuven u bile bive. Mislei da se susreo s osobom koja ga je htjela preplaiti, pljusnuo ga ja, ali je tada shvatio da se susreo s mrtvacom jer mu je lice bilo hladno. Mrtvac ga je pratio, doao s njim do groblja gdje se mrtvac mirno spustio u svoj grob. Pojedina kazivanja svjedoe ak i o dobronamjernosti ovih bia. Jedna kazivaica (K8) tako prenosi susret njezina oca s mrtvacom prilikom prenoenja drva iz planine, opisujui dogaaj: Duga greda, kae, teka, kae, kad najedanput ja osjetin, laka mi je, kae. Ja se okrenen koliko san moga s gredon da u poinit, kae, ovik iza mene pomogne mi nosit gredu. () Kae, jednostavno, ja san doa do prid kue, njega je nestalo. Njega je nestalo i gotovo. Nije, nije proa doli, nije se vratio gori. Jednostavno nesta. Mnogi kazivai priali su o jednoj pokojnici iz susjedstva koja se dizala iz greba. Navode da je ena nastradala nesretnim sluajem, utapanjem, te da je posmrtno posjeivala svoju ukuane to opisuju: I onda po noi bi dola i tako bi in javljala se. I onda bi, kae, mliko onaj skorup, onaj skorup pojidi i onda otii a. Vezano za ovu pokojnicu otkriva se i nain zaustavljanja ovih nonih pohoda. Naime, stanovnici Zagvozda vjerovali su da nemirnog pokojnika treba probosti kolcem to bi sprijeilo njegovo daljnje lutanje. Slijedi kazivanje: I onda tako je ona ostavila njizi za neka doba. Kazali popu i onda rekli da e je probost doli kod crkve molilo Boga, i ona dola u greb i oni da e je probost, i nisu je proboli nego je su je uputili vanka u daleke daleke krajeve. () Da se nikad ne vrati vie amo. Da iljadu godina da se amo ne vrati (K2). Jedan kaziva (K4) navodi da je odreeni lovac iz sela iao pucati u nju, ali da mu je puka


zatajila. Kazivai ovaj dogaaj smjetaju u razdoblje od prije otprilike 150 godina. Kazivaica K10 kao uinkovitu sirovinu za kolac istie biljku gospodinov trn, koju odlikuje otro, veliko trnje.10 Navodi da su samo sveenici u drutvu remete izvodili probadanje mrtvaca u tilo, s ciljem da se vie ne die. Meutim, kazivai navode i preventivne mjere koje je potrebno provesti kako bi sprijeili vraanje pokojnika. Jedna kazivaica kazuje da se prilikom pogreba blagoslivljalo svako raskrije kuda bi prolazila povorka kako ne bi sotona dola tute, ili da se ne bi vratili (K2), kao i da bi se blagoslovio pokojnikov posljednji leaj. Takoer kazuje da bi ukuani uvali pokojnikovo poivalite u kui da ne bi dola maka pa priko kapsije prila jer da neto nije bilo u redu da bi prila to. Kazivaica K10 upuuje da je potrebno moliti krunicu dok je pokojnik u kui kako bi se pravilno ispratio na drugi svijet: Kad je mrtvac umro, onda osan dana mu se molilo za njegovu duu. Sad se to ne moli, samo plati misu. Ako je prava familija, ona njemu Boga moli i u kui, bez da kupi se narod. Takoer navodi da je u sluaju vraanja pokojnika iz kue potrebno otii sveeniku, sve mu ispriati i moliti se za pokojnika. Navedene prakse sami su kazivai izdvojili tijekom razgovora o nemirnim mrtvacima, a slue kako bi se pravilno ispratio pokojnik to bi sprijeio njegovo vraanje. Za interpretiranje praksi pogrebnih obiaja i njihove povezanosti s nadnaravnim biima na ovome podruju svakako je potrebno izvriti istraivanje pogrebnih obiaja. Gore spomenuti susreti odlikovani su predmetnou, materijalizacijom pokojnika, kojega se moglo vidjeti. S druge pak strane imamo kazivanja koja svjedoe o drugaijem tipu susreta s pokojnikom - s njegovim duhom, koji je po svojoj prirodi nevidljiv, ali je zato osjetno njegovo djelovanje: Samo uje di klapa po kui, buba, ali nema, ne moe ga vidit. To je njegov duh. A tilo poiva. Pa je, ja znan u Zagvozdu isto na dva mista da je to bilo (K10). Kazivaica K10 prepriava susret nje i njezina supruga s duhom pokojnika. Susret se dogodio u mjesnoj crkvi kod Gospe. Kazivaica navodi: ujen ja gori na horu u nika doba ini (kuca u stol). Drveni je onaj hor, klapa [pljee dlanovima]. I sini prema 10 Gospodinov trn vjerojatno se odnosi na biljku glog. Ovu biljku koristili su mnogi seljaci na istraivanom podruju. Naime, kad bi ivinu ujela zmija, ljudi su trnom, blagoslovljenim za Veliku subotu, ivotinji mazali surlu i to proe.


gori velikomu oltaru. I poelo listat knjigu. Kazivaiin suprug je bio zaspao: Ne moe ti njega nikako probudit. Guran ja u nj, ali nikako. E u nika doba ti ja njega uvatila za bedro pa ga dooobro inila i gurnila ga. Kae on: A? Kaen ja: uje ti gori na velikom oltaru di peetira. Kaen ja, vidi da lista knjigu i peetira. ujen. Ma nije to nita, to je tica. Ma kakva tica, ja kaen. Sutradan je suprug kazivaice ispriao sveeniku to se dogodilo sino u crkvi, na to mu je sveenik rekao da je moda koji pokojni sveenik neto zaboravio pa je doao odradit. Kazivaica navodi da je nakon tog dogaaja platila misu za duu umrlog sveenika. Treba rei da su kazivai u Zagvozdu za ova bia spominjali samo naziv mrtvi, mrtvaci. Samo je jedna kazivaica (K10), mimo spomenutih, koristila i naziv vukodlak. Ovaj naziv odnosi se na mrtvace kojima doe ava i napue miinu, a koji su za ivota bili zli: Ko s avlom radi, kae vamo, on je s avlon i tamo. Dakle, mrtvi se iz kazivanja mogu kategorizirati u one koje ovjek moe vidjeti te one nevidljive: ovik tilo lei, samo mu dua, ako mu je dua neista, dua oda. Dua luta. Tilo mrtvo, tilo ne moe hodat (K10). Ova kazivaica postojanje ivih mrtvih, odnosno duhova uvruje i razgovorom sa sinom, koji je po zvanju sveenik. Prepriava dio njihova razgovora: ja san njega pitala od mrtvin sve! Onda on meni govori: ljudi se varaju to govoru da nema istilite. istilite ima. I to je, kae...mrtvi, oni su blizu nas. Nisu oni, kae, ni na nebu, ni na zemlji. Oni su izmeu neba i zemlje. Oni znadu ta mi radimo, oni nas vidu. Samo mi ne moemo vidit njizi. Zna on je sveenik da svata znade. Posljednja reenica svojevrsna je legitimacija cjelokupnog kazivaiinog iskustva susretanja mrtvih, odnosno njihovih duhova. UROCI Velika veina kazivaa u Zagvozdu vjeruje da uroci postoje. U iskazima nema nijednog primjera da se netko distancirao od ovog vjerovanja te kazivai esto naglaavaju kako neka sila postoji. Urok spada u simpatiku magiju, prema kojoj je mogue da stvari djeluju jedna na drugu iako se nalaze na odreenom fizikom rastojanju. Kazivai na podruju Zagvozda koriste razne glagole kojima opisuju uroke: uroki napadaju (K10), neto


nabacano/baeno (K1), uinjeno to (K1), imati neto (K1), nasladit se (K3), nametnuto (K10), baciti urok (K10). Osobi na koju je baen urok naneseno je zlo, dogaaju joj se loe stvari, obolijeva i loe se osjea. Kazivaica K1 mi kazuje da u prepoznati da sam ureena: da se sad tebi neto dogaa. Da si nemirna, da si...neto ti se dogaa s tobon. Mnogo je kazivanja koja svjedoe da se urok u Zagvozdu prenosi pogledom, odnosno zlim okom. Svi kazivai su decidirano izdvajali ljude za koje su vjerovali da imaju zle oi, iako nisu izdvajali nekakvo fiziko ili karakterno obiljeje prema kojima bi prepoznavali te osobe. Upitana kako se znalo tko ima urokljivo djelovanje, jedna kazivaica odgovara: A ne znan, ja ne znan kako bi se to otkrivalo. Po emu, kako, ne znan. Ja san mlaa pa ne znan. Dalje u kazivanju navodi: E pa ti bi sumnjala. U ono vrime je bilo prema koga san srila primotaj film (K3). Prema kazivanjima, veinom su ene one koje su posjedovala zlosretno svojstvo urokljivosti. Iz kazivanja se lako da izdvojiti niz osoba mahom enskog roda za koje su vjerovali da mogu urei. Samo je jedan primjer osobe mukog roda koji, kao iznimka, potvruje pravilo. Zanimljivo je da kazivai navode kako pojedinke svjesno nanose nekome zlo, dok neki ljudi, iako nikome ne ele zla, djeluju jednako snano. Tako jedna kazivaica kazuje: ima jedne to su namjerno, i jedne to ni ne znaju, more bit. E, jedne i ne znaju da je to tako (K2). Osim pogledom, kazivai navode da se urok moe prenijeti i uenjem: Zaudi se. Znai da on tebi ne bi elio nanit zla, ali ima takvo zlo oko i zaudi se. Kau da svaki ovik ima jedno zlo oko (K10). Sudei prema kazivanjima, izgleda da su mala djeca neto podlonija djelovanju ureljivaca od odraslih. Stoga, kada navode naine kako izbjei ovo djelovanje, mnogi od njih odnose se na djecu. Jedna kazivaica navodi: Stavlja bi se tek roenon bebi ono kako bi se dolazilo gledat, onda bi se stavljalo komadi blagoslovljene svie ilimrvice kruha. Ispod onoga madraca, jastuia ili to...to je opet bilo radi zlih oiju jer ako je dolaze gledat moe se, rekli bi stari ljudi, nasladit. Da mu moe nakodit sa tin oima. To se sve strogo strogo pazilo (K3). Ista kazivaica kazuje da se izbjegavao ostvariti posjet osobe za koju su vjerovali da ima urokljive oi malom djetetu: I prije se uvalo, na primjer, ka navodno znala se ena koja je imala zle oi, onda bi se uvala mala beba ako bi bila uporna, ono, i je vidit, onda bi


se uvik eskiviralo nekako, ili spava ili neto, kad bi se to virovalo, eto. Pojedine kazivaice navode da se djeci odjene pojedini komad odjee naopako: Donji dio robe ili majcu ili neto obuci naopako. I dan-danas to (K3). Takoer, mnogi kazivai upozoravaju da je potrebno djeju odjeu nou skinuti sa suila kako djetetu netko sa zlim oima ne bi preko odjee nanio neko zlo. Zbog zlih oiju su Zagvoani pazili da se dijete ne izvodi van kue do trenutka krtenja: Male bebe koja jo nije krtena ili je krtena, do sunca bi se moglo bit na suncu, posli sunca bi tribala, ovaj, unosit. To se sve pazilo (K3) . Takoer, jedna kazivaica navodi da je i mlada majka 40 dana bila posebno osjetljiva na djelovanje ureljivaca zbog ega se govorilo da joj je otvoren grob te je postajala sigurnom tek kad je primila krst na se, da je bila sigurna da je Bog uva i da je Bog s njima (K3). Dalje navodi da je rodilja ove dane provela u posebnoj njezi: 40 dana...to je znak ienja. () Ali bi se pazilo da je ono mlada se okrepljivala i pazila i ono to se imalo sve najbolje davalo se njon, nakon ega je uslijedilo krtenje djeteta ime je i sama postajala zatienom. Kazivaica K2 o ovoj temi rezimira: A sada nita to! Sad nita, sve su to izvrnili. Zanimljivo je da su samo jedna ena i njezin otac koji je doselio iz Istre gdje je zabiljeena praksa skidanja uroka uz pomo vode i ugljena na podruju Zagvozda znali uroke: I on je to donio otamo (K1). U vremenu kada sam provodila istraivanje oboje su ve bili pokojni tako da se o njihovoj praksi saznaje posredno, iz brojnih iskaza kazivaa. Kazivaica K1 opisuje praksu koju su, jednaku, izvodili i otac i ki: Ona bi, oni, zapalila jelovine, onih granica. () To se tako kazivalo nije nikomu kazala pravu istinu. I ona bi, metnila bi au vode. To, taj ugljen. I na ugljena bi ona znala ta je i kako, i onda bi naredila molit Boga, ovo, ono. Za ovo, za ovo, za ovo. () Onda bi ona na tom ugljenu, ona bi bacila ne znan koliko, koliko je ugljena, izgorila vamo i lomila i bacila u vodu i ona bi ti na ti ugljeni vidila neto. I ona bi ti rekla: To ti je i to, to ti je i to tako ti je tako, bit e ti tako i tako. Onda bi ona vezala i sebe molit, i tebe molit, i jo nekoga molit i onda je to ilo i tako.11

11 Kazivaica spominje ensko lice koje je skidalo uroke gatanjem, budui da je i sama njoj vodila dijete iz obitelji za koje je smatrala da je ureknuto. Druga kazivaica vie se u iskazu referira na mukarca jer je s njime bila u kontaktu prilikom prakse skidanja uroka.


Njihova praksa bila je tajna. Iako je ovjek za kojega se vjerovalo da ima na sebi urok bio prisutan prilikom skidanja uroka te je vidio radnje koje su obavljali, unutarnja logika tih radnji, kao i molitva, ostali su mu nepoznati. Jedna kazivaica objanjava tu tajnovitost: Da si ti zna, on bi vie izgubio pravo (K10). ena koja je svim seljanima bila poznata po skidanju uroka ugljenom svojoj djeci nije htjela prenijeti svoje znanje, budui da je, prema navodima kazivaa, bila nezadovoljna njihovim odnosom prema njoj. Ipak, smatrala je jednog od mojih kazivaa, dobrim ovjekom te je iskazala elju da na njega prenese znanje. No, budui da on nije imao afiniteta ka takvim radnjama, gospoa je umrla, a da nitko iz zajednice nije usvojio ova znanja. in skidanja uroka uz pomo ugljena i vode trebalo je platiti. Tako kazivaica K10 navodi: Ali kad bi mu plaa, ne bi ti tio uzest na livu nego na taku, odnosno trebalo mu je platiti paran broj dinara. Kazivaica dalje u razgovoru navodi da urok neplaeni opet povraa. Ako nisi platija, onda ti se jo jedan put vraa. Prema navodima kazivaa, ova ni sline radnje micanja uroka nisu bile poznate na podruju Zagvozda prije doseljenja spomenutog ovjeka. Zanimljivo je to da se ova praksa, unato tome to je na ovome podruju prisutna tek dvije generacije, veoma uklopila u zagvoko podruje te istaknula kao dobar mehanizam micanja uroka kojemu su pribjegavali mnogi pripadnici lokalne zajednice. Sveenici u Zagvozdu su, prema navodima kazivaa, bili protivnici gore opisane prakse skidanja uroka uz pomo vode i ugljena: Ne dadu to sveenici znat, ne dadu (K10). Ipak, sveenstvo je samo sudjelovalo u skidanju uroka, o emo svjedoe mnoga kazivanja, primjerice: Ima sveenika koji ti moe uroke ukinit (K1). Masa njih sveenika se bavilo skidanjem tih uroka. Zna, i bili su, amo re, kae, deocije. Bili su u mogu...mogui, imali su tu mo da skidaju te uroke. Molitvon. (K5) Ipak, nema konkretne potvrde da su stanovnici Zagvozda posjeivali sveenika s ovom namjerom. Ipak, mnogi su im se obraali kada su smatrali da je na njih, ili pripadnika obitelji, baen urok kako bi dobili duhovnu potporu. Jedna kazivaica kazuje da su ljudi odnosili djeju odjeu sveeniku na blagoslov kad bi ia od ene kad bi vidio da je ukleta, da je...pa bi ia u sveenika nosit robu od diteta da je blagoslovi i obui to (K8).


Upravo ovaj segment, vee sudjelovanje sveenika u diskursu o nadnaravnome u Zagvozdu, izdvaja uroke meu ostalim nadnaravnim pojavama ovoga podruja. Pojedini kazivai tako istiu kako su razgovarali sa sveenicima o urocima, te navode kako im nijedan od njih nije osporio njihovo postojanje. Jedna kazivaica tako prenosi rijei sveenika: Da nema avla, ne bi niko Boga molio. Da je to sotona. I mora se molit protiv sotone (K1). Tako na pitanje tko je bio uinkovitiji u uklanjanju uroka, sveenici ili otac i ki koji su skidala uroke koristei ugljen i vodu, jedna kazivaica odgovara: A eto, neki su virovali da je ona, a neki...ako nisu ovi pomagali, onda bi ili popu (K3). Zgodno je napomenuti da nijedan od mojih kazivaa nije pomo za skidanje uroka potraio kod sveenika, dok je niz osobnih primjera kazivaa koji su posjetili seoske pomagae. Osim spomenutoga, treba istaknuti i jedan primjer biveg zagvokog sveenika ureljivca, kojega je spomenula veina kazivaa. Prema kazivanjima, spomenuti je sveenik bio svjestan svoje zlosretne osobine zbog ega je upuivao seljane da sklone ivotinje s puta dok on prolazi. Kazivaica K2 navodi: jedan pop bio (...) Onda, kae, odmaknite, odmaknite, s puta da van ja ne vidin. Jer on je bio... Ima moi, i on kad bi pogledo s oima, uglavnom bi se prevrnuli. Treba naglasiti da se diskurs o urokljivom sveeniku razlikuje od onog o seljacima za koje se vjerovalo da posjeduju ovu osobinu. Tako naspram obinih pripadnika zajednice za koje se vjerovalo da su ureljivci te za koje su kazivai naglaavali kako imaju posla sa sotonom, govorei o sveeniku naglaavali su da on ima moi, te ga se ni u jednom sluaju nije povezalo sa sotonom. Dapae, kazivai istiu kako je ovaj sveenik u odreenom trenutku imao i veoma vanu, spasonosnu ulogu za selo: I onda ti bila ova guba naval'la po gori po...svugdi! I vukovi u planini. I on doa gori u planinu, ima jedno gori kua, i gori otia i on bi to blagosovio i sve nestalo, i vukova i oni...bujina i svega (K2). Majka kazivaice K10 nije vjerovala u uroke te se narugala svojoj prijateljici koja je smatrala da je na nju baen urok: A moja mater kae: Ja san njoj se narugala, ajde ti, ava odnija, naku grbavu, na nju urok, ta ne doe na me! Nakon nekoliko dana, majka kazivaice u Biokovu je nosila drva prilikom ega je susrela enu koja ju je upitala zato se toliko natovarila a tako je krhke tjelesne grae. Prolo je nekoliko dana i ena se osjeala sve loije. Naknadno je shvatila da je osoba koju je


susrela u planini bacila urok na nju. Kazivaica mi je ispriala ovaj dogaaj kao dokaz da uroci postoje, u to se uvjerila i njezina majka. PLAELINA / PLAALINA / PLAELINE Plaelina se meu spomenutim nadnaravnim biima podruja Zagvozda izdvaja time to ona zapravo nije bie, ve je bezoblina pojava, pojam prijeteeg nepoznatog, koje ovisno o kontekstu moe poprimiti oblik svih poznatih nadnaravnih bia na ovome podruju. S jedne strane, kazivai su koristili naziv plaeline kao zbirni naziv za sva fantastina bia koja po svojoj naravi djeluju nou i potencijalno su opasna za ljude. S druge pak strane, plaelina se iz iskaza kazivaa ocrtava kao dosta snani drutveni instrument odgoja djece. Naime, kazivai su plaelinom znali plaiti djecu, kao to su i sami u djetinjstvu bili plaeni, te je stoga plaelina, ovisno o prigodi, znala poprimiti razne oblike. Stoga, plaelina plai, i plaelinom se plai. Kazivai su na razliite naine opisivali plaeline, koje su prijetile pojaviti se nou, od sumraka do zore. Stoga, veina kazivaa navodi kako je jako vano da ljudi nou ne izlaze van kue, odnosno od kada zazvone zvona za popodnevnu molitvu do jutarnjeg pjeva pijetlova. Kazivaica K2 u tom smislu navodi: To zbog plaelina nisu se puala dica iza zdrave Marije nejaka dica. Nego u kui. Zdravo Marija zvoni mora u kui. Osim zbog uroka, i pred plaelinama su zagvoki seljaci skupljali odjeu sa suila prije nego li padne mrak. Toj praksi sam i sama posvjedoila kada je jedna kazivaica skupila sa suila odjeu djeteta u kui objanjavajui kako nije dobro da ostane vani po noi, da moe svata u unutra (K8). Pokuavajui si objasniti plaeline, jedna je kazivaica (K10) odreenom zgodom upitala tadanjeg zagvokog sveenika postoji li plaelina. On joj je, kako kazuje, odgovorio: Kae on meni, zna li ta? Kad bi vi znali o tla zdrave Marije po emu vi odate, ne bi ili te nadodao kako ne treba izlaziti naveer od kada zazvoni Zdravo Marija do ujutro kada pijetlovi zapjevaju. ZAKLJUAK Istraivanje provedeno u Zagvozdu tijekom 2009. i 2010. godine pokazalo je znaaj i integriranost tradicijskih fantastinih


bia i pojava u zagvokoj zajednici. Stanovnici Zagvozda vjerovali su, a pojedini i danas vjeruju u u postojanje sljedeih nadnaravnih bia: vile, more/morine, vjetice, orba, te mrtve. U domeni fantastinog na ovome podruju nalazimo i pojave kao to su uroci i plaeline. Zajednika odlika ovih bia je njihova fantastinost, ona pripadaju s onu stranu realnoga zbog ega je u susretu s njima, a esto i u samom razgovoru o njima prisutan strah. Strah je izazvan i zbog mogunosti intervencije ovih bia u svakodnevni ivot. Takoer, fantastina bia s podruja Zagvozda uglavnom su ambivalentna, nemogue ih je okarakterizirati kao iskljuivo pozitivne ili negativne. Osnovna pak razlika meu istraivanim fantastinim biima je to spadaju li u domenu sadanjih (ujedno i prolih) vjerovanja ili su, pak, preitci nekadanjih vjerovanja sauvanih u dananjici u formi predaja i legendi. Takoer, dihotomija vjerovanje - usmena knjievnost oituje se i na razini fantastinih bia pojedinano. Tako neki segmenti ukazuju na vjerovanje u postojanje odreenog fantastinog bia ili pojave, dok su drugi vie u svojstvu predaje. Daljnja istraivanja vjerovanja u postojanje fantastinih bia na podruju Zagvozda bit e neophodno provesti kako bi se jasnije sagledao ovaj dio duhovne kulture spomenutog kraja.


LITERATURA BOKOVI-STULLI, Maja (1991): Pjesme, prie, fantastika. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zavod za istraivanje folklora. GRBI, Jadranka (1998): Predodbe o ivotu i svijetu. U (Jasna apo mega et al., ur.): Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Zagreb: Matica hrvatska. 296-336. GRBI, Jadranka (2001): Vjerovanja i rituali. U (Zorica Vitez i Aleksandra Muraj, ur.): Hrvatska tradicijska kultura na razmeu svjetova i epoha. Zagreb. 459-495. PERI, Boris i PLETENAC, Tomislav (2008): Fantastina bia Istre i Kvarnera. Zagreb. EO, Luka (2010): Kazivanja o nadnaravnom - prema lokalnim temeljima grupne pripadnosti. Etnoloka tribina, vol. 40:107-115, Zagreb. VINAK, Tomo (2002): Vjerovanja o drveu u Hrvata. Zagreb. VUKOVI, Ivana (2011): Gospa od sniga - u kontekstu bolske marijanske pobonosti. Ethnologica dalmatica, vol. 18:5-52, Split. KAZIVAI K1: roena 1932. godine K2: roena1935. godine K3: roena 1964. godine K4: ima oko 30 godina K5: roen 1954. godine K6: roen 1959. godine K7: roen 1952. godine K8: roena 1957. godine K9: ima oko 50 godina K10: ima oko 84 godine K11: ima oko 30 godina


TRADITIONAL BELIEFS IN SUPERNATUARAL BEINGS AND PHENOMENA ON THE TERRITORY OF ZAGVOZD

(Summary)

The aim of this paper is to examine one part of spiritual culture, the traditional belief in supernatural beings and phenomena on the territory of Zagvozd. The data presented in this paper was gathered during the field research in Zagvozd in 2009 and 2010. The research has shown that traditional fantasy creatures and phenomena have a very important role in the life of the inhabitants of Zagvozd, including elderly people, young people and middle-aged people. The inhabitants of Zagvozd believed, and some still believe in the existence of the following supernatural beings: fairies, mares, witches, orbs and the dead. The phenomena such as spells and threats belong to the domain of fantastic in this area. The presentation of the basic characteristics which the creatures in the researched territory possess will be given in this paper. In some cases it will be singled out from the accounts if something is a living belief, present nowadays or a reflection of the former beliefs. Key words: traditional belief, supernatural beings, Zagvozd.

Ivana Vukovic Tradicijska Vjerovanja u Nadnaravna Bica i Pojave Na Podrucju Zagvozda

Documents